8 koreoakt - TV balet - koreograf ija za f ilm:AnalizaOdnos Kosovelove poezije i Šparemblekove kreacijepromotrit ću kroz koreografsku analizu početnogasegmenta početne scene. Tu bih scenu opisalakao prvi ulazak protagonista u sliku kojim se uspostavlja koreografskijezik, tjelesnost te odnos poezije i pokreta.No, ova slike nije prva. Njoj prethodi nekoliko kadrovakoje možemo nazvati „uvertirom“, a koja nas upućuje upoetiku „epitafa“. Prema Klaiću epitaf je „nadgrobni spomenik,nadgrobni natpis ili govor“, a za ovu priliku najzanimljivije„pjesma nekome u smrt“. (Ili, dodajem, moždaoplesana pjesma u smrt.) U prvom kadru „uvertire“ vidimouličnu plinsku svjetiljku koja se gasi, drugi je kadar velikozrcalo bogato ornamentiranog okvira prema kojem žena ubijelom na leđima nosi opušteno muško tijelo. U trećem kadruvidimo figure u sivim odijelima i bijelim maskama kakonose drveni lijes na kojem piše „Srečko 1904 – 1926“. Izovoga zaključujem kako je sve što slijedi u odnosu na tu posmrtnuprocesiju i odvija se u sjeni slutnje smrti.Tada slijedi pravi početak Epitafa koji ću pokušati analizirati,a koristi ću se opisom pokreta u kombinaciji s leksikomklasičnog baleta i vlastitim impresijama o emocionalnomnaboju koji pokreti generiraju.Scena počinje mrakom iz kojeg se polako nazire mnoštvokopija najpoznatijega Kosovelova foto portreta, kojepoput zastava vise u prostoru. Neke su cijelog lica, a nekesamo očiju. One se njišu, kamera prelazi preko njih, polakose zaustavljajući na jednoj koja pokazuje cijelo lice. Zvuk jenapet i uznemirujući, metalni, a glas izgovara stihove kojipočinju:Rado bih znao što je život,Kada osjećam u sebi smrti poziv…Fotografija počinje gorjeti, kamera se približava vatri i vidimo„ples“ vatre, ostataka fotografije i pepela. Oči i licemladoga pjesnika nestaju u vatri, otvara se procjep kroz kojise pojavljuju ruke. Tako iz mraka ulazi plesač, iz nekoga nevidljivoga,tamnog prostora „iza“. On je u bijeloj košulji isivim hlačama, nabijeljenog lica (možda kako bi „sravnio“svoju osobnost, podcrtao ne-živost ili osuđenost), s naočalamapoput onih na Kosovelovoj fotografiji. U ples ulazinakon metaforičnog „požara“, nakon vatre, nakon sagorijevanja,nakon transformacije. Primjećujem da je plesač uzrelim godinama, muževna izgleda, snažnih gesta, što je usuprotnosti s gotovo dječačkim licem koje vidimo na fotografijama.(8 isječak na DVD-u)U ples ulazi u brzim klizećim koracima u paralelnoj poziciji,krećući se postrance na polu-prstima i demi-pliéu. Kliziizmeđu fotografija koje se pomiču njegovim prolaskom. Rukamau ritmu glazbe udara po bedrima, koristeći prirodnutežinu ruku, te ih diže poput krila, mekano do visine ramena.Dojam je uznemirenosti, progonjenosti.Iz tih koraka izlazi naglo u široku drugu poziciju na poluprstima,licem okrenut prema kameri, raširenih ruku u visiniramena, zadržavajući pokret na časak. Potom se savija udarajućise u struku podlakticom desne ruke te snažno pružalijevu ruku dijagonalno na drugu stranu, potom dodaje desnuruku lijevoj i snažno se izvuče u attitude desne noge upolu-zatvorenoj poziciji. Tijelo je u krajnjoj napetosti, opoziciji.Slijedi krug ispružene i podignute desne noge od naprijeddo strane, koji prati krug ruku od prekriženo prema naprijedu visini prsiju do strane u visini ramena. I noga i rukekrajnje su ispružene, čineći maksimalan radijus od središtatijela do najudaljenije točke. Krajnje prodiranje u prostor.Taj pokret vodi u arabesque u profilu i skok u istoj poziciji,ponovno praćen rukama koje pomažu svojom težinomu pripremi i podizanju tijela. U pripremi za skok koristi setežina tijela i ruku, aktivirana izdahom.Slijede nagibi tijela na jednu i na drugu stranu u en facepoziciji prema kameri. Nagib plesač izvodi u otvorenoj retirépoziciji, tijelo se naginje prema podignutom koljenu, anagib pojačava ispružena ruka koja ocrtava luk od iznadglave prema koljenu. Tijelo je i dalje u maksimalnoj tenzijii amplitudi.Slijedi krug potkoljenice desne noge prema unutra uvisini koljena, koji završava u snažnom izbačaju noge zategnutogstopala, dok su ruke u struku, u parafrazi folklornogpoložaja. Iz te geste plesač ulazi u velik kružni zamah tijela42 _ <strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong>
koreoakt - TV balet - koreograf ija za f ilm: 8ispruženih ruku, iz lijeve donje dijagonale preko gore završavajućina desnoj strani gore nogama u poziciji dubokogpliéa u drugoj poziciji, ponovno koristeći prirodnu težinu tijelakao energiju koja vodi pokret, ponavljajući ideju maksimalnogradijus od središta tijela. Potom ruke dinamično inaglo savija u laktovima i ponovno ih pruža, poput udarca upleksus, ostvarujući dojam (kroz interpretaciju, ali i samomgestom) snažnoga emocionalnog šoka.Tada ruke u paralelnoj poziciji u visini ramena uvija iz ramenogpojasa, što dovodi do njihanja gornjega dijela tijela.Slijedi zamah desne ruke prema dolje, koji vodi tijelo u visokuski okret, te zamah istom rukom koji kao posljedicu „diže“nogu u paralelni attitude pa se nastavlja u dupli zamah usuprotnu stranu, koji vodi drugu nogu u paralelni attitude.Jedan jednostavni pokret, iniciran povezivanjem dahai gravitacije, pokreće seriju gesti koje traju dok se inicijalniimpuls ne „iscrpi“.Plesač za tren zadržava položaj i maksimalnom snagomkao da vuče ispruženi dlan prema sebi. U tijelu mu vladajudvije suprotne sile koje ukazuju na unutarnji sukob protagonista.Ta sekvenca završava u brzom okretu na dvijenoge, koji kreće iz pliéa u drugoj poziciji. Ovdje se položajkamere mijenja i prvi put vidimo plesača u krupnom planu.Izlazeći iz okreta, rukama pokriva obraze te naglo izbacujejednu po jednu ruku s ispruženim prstom, kao da upire nanekoga. Ponavlja geste u dvostrukoj brzini pa ih „duplira“udarcima na koljenima u paralelnoj poziciji nogu, presavijenu struku. Iz toga ponovno izlazi u prijelaz u drugoj poziciji,ispruženih ruku u visini ramena, brzo prebacujući težinu sjedne noge na drugu, te na trenutak, potpuno opuštajućitijelo izdahom. Tada se okrene od kamere prema slikama useriji skokova sličnih grand jetéu, kojima prolazi kroza slike/zastave, dolazi do sredine prostora i nakon ponovnoga brzogokreta spušta se u duboku drugu poziciju, te nastavljanizom skokova i sličnih radnji.Čujemo:Moja je pjesma eksplozijaDivlja rastrganost. Disharmonija.Moja pjesma ne će do vasKoji ste po božjem oprezu, voljiMrtvi esteti, muzejski moljci,Moja je pjesma moj obraz.I dalje:Ja sam crvena raketa, upalim se, i gorim i gasnem.Plesač leži na podu na leđima i naglom kontrakcijom centratijela, poput udarca u pleksus, izbacuje ruke i noge laganoih s izdahom opuštajući. Pozicija krajnje ranjiva, poput zadnjihtrzaja ustrijeljene životinje. Ples se nastavlja dalje…IntermezzoKljučne riječi kojima možemo opisati Kosovelovu poezijumogu biti ove:anarhija,eksplozija,ekspresija,slutnja smrti,silina izraza.Prema slovenskoj književnoj kritičarki Mariji Pirjevec, on je:…postigao velik estetski učinak upravo postupnim napuštanjemsvega suvišnog…...pjesnikovu slutnju vlastite smrti ili čak dublju ontološkuistinu čovjekova usuda što lebdi nad nama svima i iz kojeni sam pjesnik nije isključen…...koristeći se sintaktičkom rastrganošću i značenjskim kraćenjem.A iz analize Šparemblekove koreografije izdvajam:Dojam je uznemirenosti, progonjenosti.Tijelo je u krajnjoj napetosti, opoziciji.Krajnje prodiranje u prostor.Težina tijela i ruku, aktivirana izdahom.˘Poput udarca u pleksus.Kao unutarnji sukob protagonista.Pokret, tijeloSparemblekov je pokret krajnje pročišćen, čak jednostavan.Pročišćen u smislu jasnih, izravnih linija tijelakoje se kreće u maksimalnim ekstenzijama i zahvaćavelik prostor, bez suvišnih ornamenata. Povremenose pojavljuju geste koje gotovo mimski prenose značenje.Ishodište Šparemblekove koreografije nesumnjivo je uklasičnom baletu, što je prepoznatljivo u leksiku koraka, alii u odabiru plesača. Vojko Vidmar scenski je izuzetno upečatljiv,suveren, ponosna držanja. Iz njegova plesa izvija seinterpretacija nabijena emocijom, podcrtana povremenimkrupnim planom kamere koji zahtijeva gotovo glumačkuizvedbu. Isto tako njegov odnos spram pokreta, ulaska iizlaska u pokret, bez de-konfiguracije tijela ili „greške“, podržavatradicionalnu hijerarhiju estetike tijela.Dramatičnost koreografije često se dobiva snažnimkontrakcijama centra tijela, što upućuje na ostavštinu MartheGraham. (Graham je razvila svoju tehniku kao ustrojza snažnu emocionalnu silu. Za to je koristila ritam disanjakako bi kontrahirala tijelo; izdisajem se stvara snažanizvor energije koji se naknadno otpušta, dopuštajući tijeluPirjevec, Marija u: Srečko Kosovel, Odabrane pjesme, prev.Radoslav Dabo, Naklada Jurčić, str.154.<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 43