Kretanja 11 - HC ITI

8 proslov:Za jednu jedinstvenu povijeststvari i duhaUredništvo časopisa Kretanja (u sastavu Maja Đurinović, Iva Nerina Sibila,Katja Šimunić i Željka Turčinović) iniciralo je i organiziralo simpozijo djelu Milka Šparembleka povodom umjetnikova 80-og rođendana.Skup je održan na njegov rođendan, 1. prosinca 2008. u – zahvaljujući pozivuintendantice Ane Lederer – foajeu HNK-a u Zagrebu.U početku je postojala, očito preambiciozna, želja, skupiti što veći broj imenaiz cijele te sjajne generaciju 1950-ih, umjetnički ostvarene na velikim europskimscenama, no, na žalost, mnogi od njih nisu (ili nisu više) bili spremni za suradnju.S druge strane, mnogim se osobama iz kulturnog miljea (naravno da bi umjetnicikoji su u svjetskim leksikonima i enciklopedijama morali imati mjesto u našoj povijesti!)ideja simpozija, susreta i razgovora dopala – u načelu.Na vrijeme smo shvatili da u organizaciji mora biti mala pouzdana grupa kojaima dovoljno vjere za pomicanje brda. Dakako, mislim na brda predrasuda i civilizacijskiucijepljenu inferiornost plesne umjetnosti.Jesu li, primjerice, Pjesme ljubavi i smrti Milka Šparembleka manje zanimljivodjelo od Glembayevih Miroslava Krleže? Zašto bi plesni teatar bio osuđen nazaborav i nestajanje? Je li manje vrijedan od dramskog? A dramski teatar stalnoposuđuje ideje od plesnog i zapravo ga pokret posljednjih sto godina drži živim iaktualnim! Zašto ne može suvremeni hrvatski teatrolog napisati esej o plesnomteatru Milka Šparembleka? Ne sa stajališta baletne struke, u smislu povijesnograzvoja kazališnoga plesa, nego sa stajališta fenomenologije i povijesti teatra: neverbalnog,fizičkog, poetskog, likovnog, kazališta geste i grimase..?Paul Valéry razmišljajući o Degasu, plesu i crtežu piše: „Tko ne mjeri intelekti volju Leonarda ili Rembrandta poslije ispitivanja njihovih crteža? Tko ne vidi, dase jedan ima staviti među najveće filozofe; drugi, među najunutarnjije moralistei mistike? _ Kretanja 11