Kretanja 11 - HC ITI

kazalisna˘koreograf ija: 8< FOTO: Željko Šepić >4 Željka TurčinovićDRAMSKO USTUKNULOPRED PLESNIMu osječkom Kraljevu ljeta gospodnjega 2002.Govoriti o kazališnoj koreografiji za mene znači fokusiratise na prvi dio sintagme, tj. na kazalištekojim dominira riječ, gesta, radnja, situacija, a neprimarno scenski pokret, koreografirani umetci, ples, baletkoji se, dakako, u raznim oblicima može ili treba pojaviti udrami. Kazališna je koreografija i komercijalni ples brodvejskogtipa u mjuziklima, društveni plesovi ili kineska opera,ali to neće biti predmet moga izlaganja. Dakle, mislim nakoreografiju ili scenski pokret u dramskim predstavama gdjeje ona samo jedan od elemenata ukupne scenske slike, anjezin doprinos dramskom/kazališnom korpusu može bitirazličit u kvalitativnom smislu kao autorski, ilustrativni, citatniili ukrasni, ovisno o redateljskoj koncepciji, dopuštenojinterakciji pokreta i riječi, umijeću, kreaciji i darovitosti cijelogautorskog i izvođačkog tima. Sve te korelacije po scenskipokret ili koreografiju mogu biti dvojake: ako pokret,kretanje, improvizacija postoje kao dekorativna nadopunadramskom, što je manje zanimljivo i inspirativno, ili kao jaktvorbeni, organski element predstave kada pokret postajemisao, znak, ozračje, slika, ravnopravno sudjelujući s dramskimu scenskom uprizorenju.Izvedbena praksa danas briše granice između govornogakazališta, pjevanja, mime, plesnog kazališta, performancea,a svaka glumačka igra, svaki pokret na pozornici, svakaorganizacija znakova posjeduje i koreografsku dimenziju. Ikoliko se god trudili u kazalištu, posebno u današnje vrijeme,da ono što se događa na pozornici u dramskom teatrubude stvarnosno i dokumentarno, a ne patetično i artificijelno− ne možemo izbjeći svojevrsnu stilizaciju glumčevakretanja, redateljske mizanscene, traženje sklada i čitljivostiscenskih situacija u kojima koreografija postaje dio režije iliobratno. I Bertolt Brecht, poznat kao teoretičar i praktičarepskog teatra, u Malom organonu napisao je…“Teatar kojisve crpe iz gestusa ne može biti bez koreografije. Već samaelegancija nekog pokreta i ljupkost grupiranja začuđuju, apantomimsko iznalaženje mnogo pomaže fabuli“.U suvremenom kazalištu koreografija postaje sve važnijii nezaobilazniji čimbenik uprizorenja dramskog teksta, aza to je poučan i nadasve inspirativan primjer koreografijaMilka Šparembleka u predstavi Kraljevo Miroslava Krleže urežiji Vladimira Gerića, premijerno izvedenoj početkom prosinca2002. godine u osječkom HNK. Ne znam koliko jeŠparemblek sklon stilskom pravcu kakav je bio ekspresionizam,koliko je njegov fan ili ga jednostavno preferira međumodernim pravcima na početku 20. st., ali je sigurno i dokazljivo,koliko u umjetnosti to može biti, da je upravo njegovokoreografsko viđenje Kraljeva dalo uprizorenju vehementan,ekspresionistički naglasak. Takav primjer kazališneKretanja 11 _ 37