Kretanja 11 - HC ITI

8 plesni teatar:koja se zastrašujuće razvija u pravcu robotike i nanotehnologije ) također radi: na tome dubljenju ljudskog prijeporakoji omogućuje bolju kontrolu sve manjeg broja izabranihnad sve većom masom više ili manje iskoristivoga mesa.To je i ono lijepo mlado erotično žensko tijelo / nedostupanpredmet želje (i simbol žudnje za životom) koje Šparemblekpoput vizije stavlja pred svoje uzbuđene starce kojibauljaju sa svoje tri noge i čiji duh (naravno vidljiv kroz tijelo)vrišti simboličnim tijesnim prostorom između mrtvaca iknjiga. U lijevome gornjem kutu je krevet s beživotnim tijelom(kao Sat anatomije) bivšeg čovjeka. Iznad njega lebdifetus nekoga budućeg. Naprijed, desno je Faustov kabinetprepun uzaludnog znanja: knjige, računi, zapisi, teze, formule…(Mjed što ječi i cimbal što zveči, rekao bi mu netomprosvijetljeni Pavao…) Ali, gdje je smisao?Proučio sam mudroslovljeI liječništvo, pa još pravo,K tom na žalost bogoslovlje,I sve sam s marom proučavo.A jadna ostadoh budalaŠto zna koliko je i znala.…Gle, kako tka se u cjelinu sve,U jednom drugo živi, djeluje!…Gdje da te zgrabim, silna prirodo?…Ja čujem vijest, al vjera mi nedostaje;…Ja plačem, zemljo, ja sam opet tvoj!Taj cijeli dugi monolog Šparemblek «prevodi» Goetheovimkrikom, ekspresionističkim, organskim, bez uvoda, inmedias res, žestinom slike, zvuka i pokreta. Mehr Licht!Više svjetla! Vape mudri starci. Gdje je tajna života?Faust na latinskom znači: blagoslovljen, sretan, povoljan.Mitski, europski Faust je traganje za srećom spoznaje,težnja za obećanim (sebe)ostvarenjem. Naslov JohannesFaust Passion Šparemblekova je sintagma. Nastala je pozvuku i asocijaciji, ali i nosi mnoga značenja. Balet, odnosnokoreodrama u 12 scena, glazbeno je uokviren BachovomMukom po Ivanu. Šparembleka na zanima božanska,Kristova muka. On se bavi ljudskom − mukom po Faustu. „Trenutačna posljedica faustovski pogođenog posla ovladavanjamoćima nanotehnologije ozbiljan je rizik koji ide u paketu– rizik da bismo mogli uništiti biosferu od koje sav životzavisi“, Bill Joy, Zašto nas budućnost ne treba, katalog predstaveFaust, East weast centar, Sarajevo, 2006.Životom uokvirenim mukom rađanja i smrti, i najvećom mukomsumnje u smisao.Okretanjem Faustova podija otkrivamo zlatnu foteljuu kojoj sjedi vladar tame. To nije Goetheov duhoviti Mefistokojega toliko rastužuje vječna ljudska bijeda da mu seni mučit više te jadnike ne da. Šparemblekov Mefisto je lijep,hladan, crni anđeo. Netko je tražio više svjetla? Lucifer,Svjetlonoša ga nudi na svoj način.Faust prihvaća savez. Prolazi poput Alice kroz vještičjezrcalo u (zapravo lažni) svijet u kojem sada, nakon svihznanja, otkriva mladenačko tijelo i njegove žudnje. (San današnjice,uspješnih i bogatih ljudi nespremnih na starost iodlazak iz ovoga, za njih rajskog vrta.) Margareta, nježna,mlada, istinska nevina Gretica, prva će platiti njegov savezs Vragom. Ona koja kod Goethea, i bez svih znanja, intuitivnoosjeća i prepoznaje pakao u Mefistu, ona je čisto tijelou zanosu otkrića vrhunskog smisla – ljubavi, dakle realnogledajući idealna žrtva perfidnog uma. Odnosno, kao zakašnjelootkriće istinskog života ili barem životnog užitka,još jedna zabluda europskog Fausta. Žensko, tjelesno, intuitivnonaspram muškoga, racionalnog, proračunatog jednostavnogubi svoju bitku za sreću i život. Cilj opravdava sredstvo?!Ona s Faustom «rađa» krvavo crveno jaje, kozmičkisimbol postanka, obnove, ali ga i zakapa, vraća u zemljujer za nju (odnosno njih, odnosno Šparemblekova Fausta)nema rasta, razvoja života, niti mjesta na ovome svijetu.Okružit će ju, nju nazbilj i baciti u kavez demonski ljudi-maske.Zapravo čopor ljudi nahvao, s doslovno obrazima odmojemuče, od papagala, od žvirata i barbaćepa.Šparemblek u svoju interpretaciju Fausta uvodi još jedan,superiorni lik: Lilit, i time umnožava likove tame. Lilit jefatalnost, sudbina, koja povezuje priču i likove poput Dameu crvenom iz Pjesama ljubavi i smrti; ona je Mefistova suradnica,aktivni princip, priređivač zamke, kob. Znakovit jeu pokretu za nju motiv velikih koraka po zraku. Uz Mefistai Lilit skakuću demoni razigrani animalistički pomagači zla,vražja djeca. Samo jedna stuba između pakla i onih ljudi nahvao.I dok prvi dio koreodrame uglavnom slijedi idejnu nitGoetheova predloška, drugi dio Johannesa Fausta vrlo intrigantno,a opet jednostavno, simbolično, šparemblekovskirješava daljnji tijek. Scena Valpurgine noći nije uobičajenabakanalija nego paklenska zamka: žene rađaju i podižu djecu–muškarce,da bi ih preuzeli Mefisto i Lilit, i – Faust, intelektualackoji će ponizno poljubiti ruku «generala» Mefistai objasniti mladićima opravdanost odlaska u rat… Taslika kao da je (uvijek aktualna) posveta antologijskom antiratnombaletu Kurta Joossa Zeleni stol, ali i Mahlerovoj iŠparemblekovoj priči o vojniku. Tema koja se stalno provlačikao očit protest protiv te neobjašnjive moći manipulacije ilakoće raspolaganja tuđim sudbinama. I ujedno potvrđuje34 _ Kretanja 11