Kretanja 11 - HC ITI

Kretanja 11 - HC ITI Kretanja 11 - HC ITI

13.07.2015 Views

8 plesni teatar:tlo, traže balans shvaćajući da je razdoblje svjetla i bezbrižnostiprošlo te da je pred njima neizvjesno i nepredvidljivodoba. Scena se zamračuje i zatamnjuje, oblaci postajuhladno plavi i u tom se dijelu prvi put pojavljuje simboličkaplesno modificirana gesta križanja i asocijacija na kršćanskisadržaj ove glazbene meditacije o iskupljeničkom značenjusvih patnji. Plesači završavaju kretanje u ulančanoj vijugi srukama ispruženim dolje ispred sebe u hvatu, pogleda uprtogu tlo. Oni hodaju poput brigama zasužnjenih osoba,poput onih kojih je arkadijska mladost završila u suočenjusa smrtnošću. Tu se potpuno gasi svjetlo i završava prvi diopredstave. U drugome dijelu očekuje nas strašan i moćan– Requiem.˘DRUGI DIO: REQUIEMSparemblek postavlja Requiem kao plesanu dramu.Ako likovi i nisu svi karakterološki striktno određenii prepoznatljivo diferencirani, oni su uvijek usvojevrsnom agonu – ili jedni spram drugih ili spram idejesmrti. Šparemblek postavlja Requiem kao misu za žive, zaone koji su ostali nakon nekoga koji je otišao. Udovica, čuvaricaognjišta, voditelj liturgije, dijete u bijelom... samo suneki od likova u brojnom ansamblu od četrdesetak plesačicai plesača koji izvode koreografiju snažnih, napregnutih,dramatičnih i ekspresivnih gesta koje misaonom plesnomsintaksom preoblikuju prepoznatljive obrasce modernogbaleta, kojega je jedan od najmarkantnijih predstavnikaMaurice Béjart, u samosvojno šparemblekovsko plesno kazalište.Requiem je, za razliku od scenografski apstraktnoga,na bijelo svedenoga dispozitiva prvoga dijela predstave,bogato opremljen scenografijom i rekvizitima te slapovimacrnih i bijelih kostimskih tkanina koje kao da tijela plesačapritišću k tlu. Za razliku od svjetline i pastelnosti prvoga dijela,ovdje smo suočeni s ne-bojama i mrakom. Cijelo se vrijemeosjeća pritisak, prisutnost neke strašne snage i muke,cijelo se vrijeme osjeća karnalnost patnje. Šparemblekov jeRequiem jako tjelesan i - jako ljudski. U svojim sukobima,mržnjama, neumitnostima svoga propadanja tijelo pati, vrišti,baca se, zabacuje udove, zamahuje, skače, pada. Ako jeu prvom dijelu kruženje plesača bilo svijetli, lagani, gotovolebdeći ronde, u Requiemu je taj krug prizemljen, silovit inemilosrdan u svojoj akceleraciji, krug iz kojega se samo naporommože izaći. Ako je stilizirana plesna gesta križanja uprvom dijelu predstave otplesana u jednom legatu mekanihpokreta, u Requiemu je to plesna gesta jednakih prostornihputeva, ali razlčite energije i toka pokreta, ovdje je to gestasnažna i akcentuirana. Ako je prvi dio uzlet mladosti i ljubavi,povjerenja u Život, ovaj drugi dio je prignuće pred činjenicomSmrti, prignuće od kojega se tijelo instinktivno brani– prejakom, naglom gestom.N. B.Predstava Amadeus Monumentum dramaturški je znalačkisložena od dva opozitna dijela: izvanredno vedrog isvijetlog Exsultate, jubilate te mučnog i mračnog Requiema,između kojih je poveznica, premosnica - koreografijana glazbu Ave verum corpus, unutar koje plesači i plesačicetraže ravnovjesje. I upravo ta plesna gesta koja nepripada rječniku ni prvoga ni drugoga dijela predstave, kojaje kao neko strano tijelo što se nesigurno ziba - ta gestaostaje kao moguć odgovor na pitanje: čemu je to posvećenAmadeus Monumentum? Svakako nadnaravnoj Mozartovojglazbi kao nikada do kraja otkrivenoj i nikada do krajaodslušanoj tajni, ali posvećen je i traganju za balansom, zaravnotežom, za gestom koja će omogućiti da se izbjegne ilišto dulje odgodi pad. Strah od pada jedan je od temeljnihljudskih strahova. Ova nas predstava suočava s tim strahom.I ne namećući jedan odgovor upućuje nas na vlastiteizbore. Šparemblekov koreografski i dramaturški postupaku komparaciji svijetloga i tamnoga svijeta, u neizbježnojusporednosti jednoga i drugoga daje razlog da promislimoo mogućnosti ostvarenja neke privatne male arkadije kojuje moguće živjeti usprkos tome što nas Requiem neumitnočeka.Amadeus Monumentum Milka Šparembleka repertoarnaje plesna predstava za velik baletni ansambl, predstavaupisana u korpus najvrjednijih djela koreografske umjetnostiu Hrvatskoj, plesno kazalište koje komunicira s inozemnimkoreografskim ostvarenjima srodnog prosedea i kojeu tim komparativnim koracima ne gubi (plesnu) bitku. Naprotiv.

plesni teatar: 84 Maja ĐurinovićMuke po Faustu/Milko Šparemblek – Europljaninu potrazi za pramemorijomJohannes Faust Passion, svjetska praizvedba 10. listopada 2001.„Faustov lik jedan je od onih koji simboliziraju misaonuEuropu. Jedan je od njezinih nosivih simbola… Faustje uzorak i lik, koji u sebi sjedinjuje egzistencijalne bačenostiu svijet, ali istodobno i težnje da toj bačenostipodari sreću spoznaje.“ „Priča o Faustu je jedna od najvećih priča čovječanstva.Faust postavlja neka od temeljnih pitanja o intelektualnimsposobnostima nas ljudi, zatim o našoj ljudskojmjeri i o našoj etici.“ Kad jedan umjetnik, s nešto više od 70 godina životai nešto više od 50 godina umjetničkog rada i 40-ak godina i (100-tinjak djela) autorskog, koreografskogiskustva postavlja praizvedbu na temu Fausta, to imaneku dodatnu, posebnu težinu svjedočanstva jednog impresivnoga,punog života.Pogotovo ako ste imali privilegij upoznati ga i razgovaratis njim. Svaki razgovor s Milkom Šparemblekom nijesamo sat povijesti, umjetnosti i uvid u svjetsku kulturologiju Ante Stamać, O Faustu i njegovim likovima, programska knjižicapredstave Johannes Faust passion, HNK u Zagrebu, 2001. Haris Pašović, Ozbiljno nekonvencionalno mišljenje protivdemkratizacije zla, katalog predstave Faust, East weast centar,Sarajevo, 2006.nego i učenje mudrosti/umjetnosti življenja. Vitalan, smiren,otvoren i znatiželjan, umjetnik nezaobilazan u svjetskim enciklopedijamai plesnim leksikonima, a uz to, što uopće nijenevažno, ostvaren i kao muž i otac − on je uzor i primjer nakoji bi način čovjek želio ostarjeti. I prilično nadahnjujući usmislu: može se i tako! Ima smisla… A o smislu se ovdje iradi.Gospodin Šparemblek je neupitno Europljanin starogakova, široko obrazovan i istinski zadivljen dometima ljudskogaduha . Jednako riječju, glazbom, slikom, kao i pokretom.Ali kod njega je to rijetka dimenzija ne samo svjedokanego sudionika i jednoga od kreatora vremena (i stoljeća zakoje je njegov suvremenik i kolega Béjart 1997. izjavio da jestoljeće plesa, plesa koji se jedino može natjecati s dva velikanaovoga stoljeća − sportom i filmom!) u kojem se stvaranovo plesno/baletno kazalište, u kojem koreografi konačnostječu širi, kazališni autoritet − jer vidljivo otvaraju noveprostore teatra. „Vratit ću se sada daleko u prošlost, jer smo svi mi rezultatite prošlosti. Ne samo prošlosti o kojoj ću govoriti nego – nezaboravimo – i one veličanstvene europske prošlosti u kojoj suEshil i Sofoklo, Erazmo i Cervantes, Bosch i Van Gogh, Bach iMonteverdi itd...itd... Zbog svih njih sam strastveni Europljanin.“,Guru novih metoda, Vijenac, br. 215, 30. svibnja 2002.Kretanja 11 _ 31

plesni teatar: 84 Maja ĐurinovićMuke po Faustu/Milko Šparemblek – Europljaninu potrazi za pramemorijomJohannes Faust Passion, svjetska praizvedba 10. listopada 2001.„Faustov lik jedan je od onih koji simboliziraju misaonuEuropu. Jedan je od njezinih nosivih simbola… Faustje uzorak i lik, koji u sebi sjedinjuje egzistencijalne bačenostiu svijet, ali istodobno i težnje da toj bačenostipodari sreću spoznaje.“ „Priča o Faustu je jedna od najvećih priča čovječanstva.Faust postavlja neka od temeljnih pitanja o intelektualnimsposobnostima nas ljudi, zatim o našoj ljudskojmjeri i o našoj etici.“ Kad jedan umjetnik, s nešto više od 70 godina životai nešto više od 50 godina umjetničkog rada i 40-ak godina i (100-tinjak djela) autorskog, koreografskogiskustva postavlja praizvedbu na temu Fausta, to imaneku dodatnu, posebnu težinu svjedočanstva jednog impresivnoga,punog života.Pogotovo ako ste imali privilegij upoznati ga i razgovaratis njim. Svaki razgovor s Milkom Šparemblekom nijesamo sat povijesti, umjetnosti i uvid u svjetsku kulturologiju Ante Stamać, O Faustu i njegovim likovima, programska knjižicapredstave Johannes Faust passion, HNK u Zagrebu, 2001. Haris Pašović, Ozbiljno nekonvencionalno mišljenje protivdemkratizacije zla, katalog predstave Faust, East weast centar,Sarajevo, 2006.nego i učenje mudrosti/umjetnosti življenja. Vitalan, smiren,otvoren i znatiželjan, umjetnik nezaobilazan u svjetskim enciklopedijamai plesnim leksikonima, a uz to, što uopće nijenevažno, ostvaren i kao muž i otac − on je uzor i primjer nakoji bi način čovjek želio ostarjeti. I prilično nadahnjujući usmislu: može se i tako! Ima smisla… A o smislu se ovdje iradi.Gospodin Šparemblek je neupitno Europljanin starogakova, široko obrazovan i istinski zadivljen dometima ljudskogaduha . Jednako riječju, glazbom, slikom, kao i pokretom.Ali kod njega je to rijetka dimenzija ne samo svjedokanego sudionika i jednoga od kreatora vremena (i stoljeća zakoje je njegov suvremenik i kolega Béjart 1997. izjavio da jestoljeće plesa, plesa koji se jedino može natjecati s dva velikanaovoga stoljeća − sportom i filmom!) u kojem se stvaranovo plesno/baletno kazalište, u kojem koreografi konačnostječu širi, kazališni autoritet − jer vidljivo otvaraju noveprostore teatra. „Vratit ću se sada daleko u prošlost, jer smo svi mi rezultatite prošlosti. Ne samo prošlosti o kojoj ću govoriti nego – nezaboravimo – i one veličanstvene europske prošlosti u kojoj suEshil i Sofoklo, Erazmo i Cervantes, Bosch i Van Gogh, Bach iMonteverdi itd...itd... Zbog svih njih sam strastveni Europljanin.“,Guru novih metoda, Vijenac, br. 215, 30. svibnja 2002.<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 31

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!