8 plesni teatar:< Amadeus Monumentum_FOTO: Saša Novković >28 _ <strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong>
plesni teatar: 8zatečene su tri plesačice i jedan plesač, svaki u po jednomkutu scene, licima okrenutim prema središtu toga zamišljenogakvadrata. U pozi su s rukama uzdignutim uvis, torakalnogadijela tijela lagano izvijenog unatrag, glave koja slijeditaj blagi luk i zabačena je također malo unatrag, a pogledauprtog u visinu. I upravo to stremljenje u visinu obilježit ćeplesni rječnik cijeloga prvog dijela predstave. Iz početnogakratkog mirovanja, koje djeluje kao udah, kao svojevrstanpozdrav idealnim visinama, prva će se prenuti plesačica udesnom prednjem kutu (iz vizure gledatelja). Na praizvedbije to bila balerina Suzana Bačić. Ona je ta koja svojomprvom plesnom gestom iskoraka desnom nogom naprijedi istovremenim razručenjem lijevom rukom naprijed, a desnomunatrag - sa sekvencom koja se sastoji od te početnegeste, dva okreta i dva skoka, te nekoliko poskoka s rukamapodignutim uvis - pokreće predstavu.Mudar je i precizan Šparemblekov izbor Suzane Bačićza ulogu plesačice koja inicira koreografiju. Suzana Bačić jebalerina izvanredne klasične tehnike, ali s pred-pokretomsuvremene plesačice. Francuski plesni teoretičar HubertGodard pred-pokretom imenuje stav spram težine, spramgravitacije, koji postoji i prije no što se pokrenemo, u samojčinjenici da stojimo uspravno, i koji će proizvoditi ekspresivninaboj pokreta koji ćemo izvesti. Ekspresivni naboj pokreta klasične balerine Suzane Bačićkorespondira s izražajnošću ponajboljih hrvatskih plesačicasuvremenog plesa poput Blaženke Kovač ili Zrinke Lukčec.S jedne strane tehnički izvanredna mirnoća dugih linijapokreta, a s druge kompaktnost i eksplozivnost tijela kojenestrpljivo treperi u pred-pokretu sa željom da se baci u vrtlogkretanja. To je ona posebna kvaliteta plesanja u kojojse čini da plesačica stvara poseban plesni prostor oko sebe ida ima vremena improvizirati unutar zadane koreografije, apritom je u potpunom muzikalnom i izvedbenom suglasju sostalim plesačima na sceni.Dakle tu početnu, kratku i nepretencioznu, ali u svojojnježnoj eleganciji kretanja zavodljivu sekvencu, za SuzanomBačić u kanonu ponavljaju jedna za drugom plesačice (navideosnimci zagrebačke predstave to su Lidija Mila-Milovaci Mateja Pučko-Petković) i plesač (Svebor Sečak), da bi sesvi četvero na početne pjevane stihove Exsultate, jubilateujedinili u unisonoj sekvenci te uspostavili koreografiju bezstanke, koja teče besprijekorno, u koju ulaze i izlaze plesačii plesačice u grupama, u parovima, koreografiju u kojojskladnost pokreta preplavljuje scenu logikom šparemblekovskogatkanja partiture, stvorene od lakoće i prozračnostiplesnih gesta koje se napajaju na neoklasičnom izvoru čistih Hubert Godard, „Gesta i njezina percepcija“, u: <strong>Kretanja</strong>,časopis za plesnu umjetnost, broj 9/10, Hrvatski centar <strong>ITI</strong>,2008.linija ruku i nogu, arabeski i grands jettés, gestualiteta kojistremi uvis i k bestežinskom. Exultate, jubilate ljupka je plesnapastorala orisana na bijelom scenografskom platnu, alelujave, podatne pastelne haljine plesačica (kostimografija:Ika Škomrlj i Đenisa Pecotić) upotpunjuju zaplesanost i svečanostlaganih, leptirolikih plesnih gesta.Početnom kvartetu na sceni pridružuje se još pet plesačica,pa zatim grupa od jedne plesačice i četiri plesača. Uodređenom trenutku svi se uhvate u ronde, krug koji ćese javiti i u drugom dijelu predstave u Requiemu, ali kolikosamo s drukčijom konotacijom. Ovdje je taj ronde blizak nekomustarinskom francuskom društvenom plesu, senzualani mladenački (koji priziva i jednu, posve osobnu, asocijacijuna pripovjedača i ženske likove u plesnim prizorima pripovijetkeSylvie Gérarda de Nervala).Pri kraju prvoga stavka Exsultate, jubilate, prije recitativakoji razdvaja prvi i drugi stavak, na sceni ostaje samoplesačica (Mateja Pučko-Petković) koja u tišini započinjejedan od onih toliko prepoznatljivih, magičnih šparemblekovskihženskih sola. Izduženim linijama ruku i nogu, naglašenimpolučučnjem u drugoj širokoj poziciji, suzdržanosnažnom i prodirućom gestualnošću kao da priziva i koncentrirau svome tijelu neke posebne moći. Kad se oglasirecitativ, ona nastavlja plesati, kao i na početku drugogastavka, gradirajući svoj solo, a potom ulaze plesač i plesačicai zajedno s njom plešu pas de trois. Sluteći ili znajući višeod njih dvoje, ona ih spaja u duet i izlazi. Pas de deux (LidijaMila-Milovac i Svebor Sečak) koji slijedi jest ljubavni duetnježnih strasti, stidljivosti, naivnosti i otkrivalačke senzualnosti.I ostali plesači koji ulaze i izlaze sa scene združujućise u parove ili grupe (jedan od prizora priziva neki snovitDoručak na travi) ili pak jednostavno plešući sami - svi supod utjecajem ljubavnog dueta. Andante drugoga stavkajest apoteoza zaljubljenosti, a treći, završni stavak Alleluja,koji malenim solom uvodi Suzana Bačić, himničan je tour deforce prozračnih plesnih gesta svih četrnaestoro plesačica iplesača zajedno u svečanosti – Života.Sublimnoj Mozartovoj glazbi Šparemblek komparativnopostavlja svoj svijet koji ne asocira ni u jednom trenutku narekonstrukciju Mozartova doba, niti na sadržaj latinskogateksta katoličkog psalma prema kojem je Exsultate, jubilateskladan; ne otvara prostore religioznoga nego stvaraneprekidne pokrenutosti plesačkih tijela, jedan perpetuummobile slavlja ovozemaljske vedrine, koji zaustavlja tek samsvršetak glazbe Exsultate, jubilate. Tada se oglasi uzvišen,ali krhak, toliko krhak da postaje zloslutan Ave verum corpusi zatječe plesače u pozi traženja ravnoteže. Ekvilibrirajuna jednoj nozi s rukama u nepravilnoj drugoj poziciji. Sjećamose takva pokreta iz djetinjstva, ali u ovome prizorunema ničega dječje obijesnoga i nepromišljenoga, Šparemblekoviplesači koncentrirano i oprezno, pogleda uprtog u<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 29