Kretanja 11 - HC ITI

8 plesni teatar:Taj mistični svijet je mjesto u kojem se Milko osjeća kodkuće, gdje pronalazi svoju životnu inspiraciju u pokušajimada otkrije i spozna tajnu vlastita smisla − što je ujedno tajnasvakoga od nas. U njegovu mrtvačkom plesu, jer to je „drugoime“ za Pjesme ljubavi i smrti, čitava galerija likova bacase u vrtlog života u potrazi za istim odgovorima i spoznajamakoje i sam autor traži, zaposjeda fizički prostor i u jednomodsječku vremena stvara svoju tragičnu avanturu.Vrijeme je, kao i prostor ona kategorija bez koje ta avanturane bi bila moguća. Reći svoje DA životu podrazumijevareći DA i smrti koja strpljivo čuči na kraju svakog puta. Alionima koji zakoračuju na pozornicu života, smrt nema istoznačenje kakvo će steći kasnije − u životnim stradanjima iborbama. Oni se na nju ne obaziru, u nadi da će kada konačnostigne biti već vrlo stari i siti života. Moja kći dok jebila malena djevojčica znala bi reći da će se, bude li smrtdošla po nju sakriti u stanu da je ova ne bi pronašla. I mi činimoisto, sve dok nas autor poput Šparembleka ne suoči sneumoljivim činjenicama da je tijekom protjecanja vremenaova kob na neki način uvijek nazočna. I dok se svakim svojimčinom, lebdeći na krilima života, pretvaramo da je nema,da je preziremo i da za nas nema nikakva značenja, mi svejednosvakim svojim dahom marljivo radimo u njezinu korist.To činimo i u ljubavi rađajući nova smrtna bića.Zašto me je toliko zaintrigirala Balada o neznanom vojniku?Zato što upravo vojnik predstavlja arhetipsku figurutakva našeg odnosa spram života i smrti, figuru koja sažimapod jedan znak snagu i odvažnost, blizinu opasnosti imušku aroganciju, prodornost i drskost. To su sve znaci otpora,ustrajnosti i nepokolebljivosti, ali pod vojničkom odoromoni funkcioniraju jedino ukoliko su udruženi s ostalim,sebi jednakim bićima čija je sudbina ukotvljena u jedan višiorganizam. Ratnici su od pamtivijeka dio ubilačkih strojeva,nastupaju zajedno i postaju mnogonogi stroj za mrvljenjeneprijatelja. Oni nemaju što misliti, njih se ništa ne pita, njimase naređuje i oni izvršavaju zapovijedi, njima se najlakšemanipulira. Oni slijede maksime moćnika provodeći slijeponjihove naredbe. Oni su idealan ljudski materijal za ideološkumanipulaciju u svim vremenima, na svim geografskimširinama. Gubitak osjećaja straha, vjerovanje u neranjivostvlastita tijela i neshvatljive senzacije o osobnoj sigurnostizbog uronjenosti u mnoštvo, zbog velikih brojeva sličnih životate zbog nekih zajedničkih ciljeva u koje ih uvjeravajunjihovi vojvode i generali − još više naglašavaju izloženostnjihove egzistencije. Kada pojedinac pada, stroj se ne zaustavlja,svijet ide dalje, na pozornicu života uspinju se novibojovnici.Kada pomislimo da je pod svakim šinjelom skriven jedanjedinstveni subjekt, osoba koja traži smisao svoga životaizvan gluhe i amorfne mase svjetine ili ubojita vojničkogstroja − ne možemo ostati ravnodušni. Žudnja za življenjemte potreba da ljubi i bude ljubljen dohvaća toga preplašenogpojedinca božanskom silom pa ga nakratko spašava od besmislenaputa u propast, u koji ga vodi uniformirana kolektivnasvijest, prepuštajući ga zagrljaju žene, gdje će položitinovo sjeme i tako produžiti svoju vrstu u beskonačnost.Zemlja je puna ljudiKoje treba naučitiKako da okrenu leđa životu…, tako poručuje pjesnik.Ljubav žene koja otkriva krilo života nošena intuicijom i nesvjesnakrhkosti trajanja ove avanture budi u čovjeku nadu isnagu da se opre silama smrti.Ovo nježno i krhko biće žensko osluškuje bilo vremenaunutar kojega treba smjestiti svoju egzistenciju i realiziratisvoju čežnju za drugim ljudskim bićem. Njezina joj vjera uživot ne dopušta da se poda snagama kolektivne manipulacijekoja čovjeka pretvara u karikaturu dirigiranu izvana.Muškarac je osuđen dokazivati se u kolektivu, a žena u intimiosobnog odnosa s drugim čovjekom.U Baladi o neznanom vojniku Šparemblek nam odličnodočarava snagu čopora, opsjednutost mase, plemenskusvijest u stanju euforije kad iščezava spoznaja o opasnosti istrah za vlastiti život. U takvim situacijama život gubi na vrijednosti,dok se patnja i smrt drugih članova grupe podnoselakše nego kad je čovjek sam na egzistencijalnoj vjetrometini.I opet, ideologija ovdje zauzima zloćudan karakter snubećičovjeka otrovima lažne veličine, herojstva, viših ciljeva,nepobjedive moći. Društveni cilj uzdiže se iznad osobe,iznad pojedinačne ljudske sudbine te se napokon otuđuje iod same zajednice i njezinih potreba.Volio bih vidjeti mnogo ratnikaU potrazi za neprijateljem.Rat je stvorio više velikih djelaNego ljubav prema bližnjemu svome...(Nietzsche, Propovjednici smrti i O ratu i ratnicima)Zanimljivo je da Milko eksplicitno ne proziva ideologije, alije gledatelj svjestan njegove oštre kritike ideološke manipulacijeljudima i tragičnih posljedica njezina postupanjaspram čovjeka.Živite dakle život svoj,Kroz pokornost i rat!(Tagore, Na obalama beskrajnih svjetova)Umjetniku je bilo dovoljno da suprotstavi dvije mase(muški i ženski ansambl) te da ih zakovitla u različitim odnosimakako bi istaknuo mračnu opasnost koju u sebi nosiideologija, a radikalno i svaki komunitarizam koji ruši dostojanstvoosobe. Možda baš zato što je taj fenomen (autoritarnisubjekt) skriven našim očima, jer se pojavljuje tek uposljedicama (ples, borba i rastanak vojnika i djevojaka), jošnas više pritišće svijest o tragičnom upravljanju izvanjskihsila našim životima. One su nam uglavnom obavijene misterijem,pojavljuju se u simbolima čija tajna nas zastrašuje.24 _ Kretanja 11