8 plesni teatar:18 _ <strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong>
plesni teatar: 8< FOTO: Saša Novković >4 Darko GašparovićO dramaturgijiMilka ŠparemblekaUz predstavu Pjesma i grijeh, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka,praizvedba 7. prosinca 1997.Kako se i u najstručniju i najumniju dramaturgijukazališnoga umjetničkoga djela može uplesti nepredvidivadramaturgija života, dokazao je i slučajpredstave Milka Šparembleka Pjesma i grijeh, koju je 1997.godine radio u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl.Zajca u Rijeci. Bilo je to njegovo prvo predstavljanje u Rijeci,a došao je na poziv novoimenovana ravnatelja Baleta, LeaStipaničića. Valja reći da je to razdoblje krize riječkoga Baletakoji već treću godinu nije dobivao dotaciju iz gradskogaproračuna pa je održavan na minimumu plesača jedino zahvaljujućiulaganju sredstava samoga Kazališta. Predstava jepod zajedničkim, simboličkim, spomenutim naslovom povezaladva posve različita djela u osmišljenu cjelinu: MathildeRicharda Wagnera i Sedam smrtnih grijeha Bertolta Brechtai Kurta Weilla, a trebala je biti izvedena kao posljednja premijerasezone u lipnju 1997. godine. Zašto se to nije dogodilo,reći ćemo poslije, nakon što raščlanimo idejnu potku idramaturšku provedbu projekta.Za prvo je djelo Šparemblek našao nadahnuće u Wesendonk-LiederRicharda Wagnera, gdje je veliki operni reformator,skladavši pet pjesama Mathilde Wesendonk, evociraoburnu i strastvenu ljubavnu epizodu sa ženom svogadobrotvora Otta Wesendonka, kod kojega je našao utočišteu Zürichu od 1857. do 1859. Bijahu to godine progon-stva iz rodne mu Njemačke zbog sudjelovanja u revolucionarnimdogađanjima 1848. godine. S estetske pak straneWesendonk-Lieder znače pripremu, čak bi se moglo reći umelodijskome smislu i skicozan nabačaj, za skladanje veličajneljubavne operne pjesni Tristan i Isolde. Sedam smrtnihgrijeha, balet s pjevanjem, nastao je iz suradnje skladateljaKurta Weilla s Bertoltom Brechtom 1933., neposrednoprije njihova emigriranja u Sjedinjene Američke Države prednacističkim režimom. Poslije značajnih opera – Opera za trigroša te Uspon i pad grada Mahagonya – Weill se okrenuobaletu, a razlog je bio ponajviše poznanstvo s velikim koreografomGeorgeom Balanchinom. To je priča o dvjema sestrama,imenom Anna I i Anna II, odnosno praktična Annakoju predstavlja pjevačica i lijepa Anna koju utjelovljuje plesačica.„Mi smo krenule po velikim gradovima potražitinašu sreću...“ prva je rečenica pjesme na početku toga osebujnogaglazbeno-scenskog ostvaraja. Napustivši dom dabi priskrbile sredstva za kućicu potrebnu obitelji, sestre sepotucaju diljem Amerike i nužno počinjaju svih sedam smrtnihgrijeha (a to su, uz Prolog i Finaletto, i sedam stavakadjela: Lijenost, Oholost, Srditost, Lakomost, Bludnost,Škrtost, Zavist). Praizvedba Sedam smrtnih grijeha ostvarenaje u Balanchinovoj baletnoj trupi, no nije postigla uspjehi otada do danas relativno je malo izvođena.<strong>Kretanja</strong> <strong>11</strong> _ 19