5. korizmena nedjelja C

„zajedništvo s patnjama Kristovim,“ da kroz njih „dosegne“ Krista. On veli: „Ne bih li kako,suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.“ Pavao nam upravo slika taj svojnapor da Krista dosegne. „Braćo, ja nipošto ne smatram da sam (ga) već dohvatio…k ciljuhitam, k nagradi…poziva Boţjeg u Kristu Isusu.“ Pavao Kristom zahvaćen, ţeli Krista doseći.U tom nastojanju, on ne obraća paţnju na prošlost, pa ĉak ni na vlastite neuspjehe. On gledasamo u BUDUĆNOST. Sav je nagnut naprijed u smjeru Krista Uskrsloga. Slijedimo ga!Evanđelje (Iv 8, 1-11)Ĉitanje svetog EvanĊelja po IvanuU ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narodhrlio k njemu. On sjede i stade pouĉavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ţenuzateĉenu u preljubu. Postave je u sredinu i kaţu mu: „Učitelju! Ova je ţena zatečena u samompreljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kaţeš?“ Togovorahu samo da ga iskušaju, pa da ga mogu optuţiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati potlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reĉe im: „Tko je od vas bez grijeha, nekaprvi na nju baci kamen.“ I ponovo se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to ĉuše,stadoše odlaziti jedan za drugim, poĉevši od starijih. Osta Isus sam – i ţena koja stajaše usredini. Isus se uspravi i reĉe joj: „Ţeno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reĉe: „NitkoGospodine.“ Reĉe joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.“U današnjoj 5. korizmenoj nedjelji, liturgijske godine C, evanĊelist Ivan stavlja pred nas: ţenupreljubnicu, temu vrlo neugodnu za ĉovjeka, posebno za ţenu. Farizeji i pismoznanci odluĉilisu Kristu postaviti pravu klopku, iz koje se ne će moći izvući. Smislili su naĉin. Doveli su muţenu koja je uhvaćena u preljubu. Mojsijev je zakon zahtijevao da se u takvom sluĉaju ţenakamenuje. Farizeji i pismoznanci znali su: ako se Isus suprotstavi kamenovanju preljubnice,znaĉilo bi da je protiv Mojsijeva zakona i protiv grijeha kao takvog; a ako podrţikamenovanje, ispast će okrutan u oĉima mnogih kojima je propovijedao praštanje, dobrotu iblagost. Dakle, zaista vrlo lukavo smišljena klopka. Ţena je ovdje sredstvo u njihovoj prljavojigri. Ona uopće njima nije vaţna. Ona je samo farizejima dobra izlika da Isusa dovedu unepriliku. Ĉudno je samo, da farizeji nisu doveli i muškarca koji je s njom zateĉen u preljubu.Postavili su Isusu pitanje: „Učitelju! Ova je ţena zatečena u samom preljubu. U Zakonu namje Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kaţeš?“ Isus ne daje brz odgovor. Isus nijeušao u nikakvu raspravu s njima. Sagnuo se prema tlu i poĉeo pisati prstom po zemlji. Što jepisao? EvanĊelje ne kaţe ništa. Je li pisao grijehe tuţitelja? Isus se saginje pred ljudskombijedom. On si sigurno uzima vremena za pravi odgovor. Ali kad su tuţitelji inzistirali nanjegovu odgovoru, Isus se uspravi i reĉe im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju bacikamen.“ I ponovo se sagne i nastavi pisati po zemlji. Isus piše po zemlji i time ukazuje naĉovjekovu zemljanost, krhkost, slabost, grešnost.Ta gesta saginjanja veliki je izraz poniznosti,saţaljenja i razumijevanja prema ţeni, preljubnici. Svi su drugi ostali uspravni, uvjereni usvoju bezgrešnost. Ĉudno, saginje se samo onaj koji je jedini bez grijeha. Svojim seodgovorom Isus ne suprotstavlja Mojsijevu zakonu, ali kao uvjet za izvršavanje toga zakonapostavlja priznanje vlastite grešnosti. Moglo bi se reći da Isus zahtijeva od ĉovjeka (a ĉovjekje: muškarac i ţena: zajedno) da prvo 'kamenuje' svoje vlastite grijehe, pa tek onda sudi i'kamenuje' grijehe u drugomu. Ĉovjek je, svi mi, svaki dan u napasti da kamenuje svojebliţnje: zlim jezikom, klevetama, ogovaranjem, agresivnošću, a da pri tome uopće nerazmišlja o svom grijehu, o svom tvrdom srcu. A tko je bez grijeha? (Potpuno slobodni odgrijeha su: Marija, majka Isusova i sam Isus). Svi drugi nose u sebi tajnu grijeha, onogaistoĉnog i svoga osobnog. Nema toga ĉovjeka koji ne poznaje iskustvo grijeha. I veliki sveciprolazili su kroz takva iskustva, slabosti i grijehe. Dok je Isus, nakon svoga odgovora, ostaosagnut, tuţitelji se bez rijeĉi udaljiše…„stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.3