5. korizmena nedjelja C

PETA KORIZMENA NEDJELJA CUvodKorizma je u toku, polako prolazi. Evo, već je stigla i 5. korizmena nedjelja C. Korizma jevrijeme intenzivnijeg kršćanskog ţivota, pa stoga i vrijeme produbljivanja kršćanskogaznanja. Svako nedjeljno EvanĊelje donosi nam veliku ţivotnu temu – temu kršćanskogobraćenja. U današnjem EvanĊelju Isus je zaštitio jednu javnu grešnicu, kad su jepismoznanci i farizeji optuţili pred Isusom da su je zatekli u „preljubu,“ a stari Mojsijevzakon propisivao je „kamenovanje“ za taj ĉin. Pred nas je stavljeno pitanje: Mrziti grijeh –ljubiti grešnika. I grešnik je ĉovjek. On je ĉovjek koji je ĉesto potrebniji Boga i ljudskograzumijevanja. I što raditi kad ne moţemo mrziti neĉiji grijeh ako ne zamrzimo i grešnika?Treba prihvatiti pouku iz EvanĊelja. EvanĊelje ne poznaje i ne priznaje tu dilemu. Gospodin,kakvog nam prikazuje Biblija, jest Bog ţivih. On nas vodi u BUDUĆNOST, pripravlja namradost koja se sastoji u prijelazu iz smrti u ţivot. To je bit vazmenog otajstva. Zapravo,današnja sva tri ĉitanja Svetoga pisma govore o BUDUĈNOSTI. 1 ĉitanje, govori kako Bogkrĉi putove: krĉi put kroz more, kroz pustinju. Bog vodi svoj narod u budućnost, iz egipatskogropstva i kasnije iz babilonskog progonstva. I sv. Pavao, u 2. ĉitanju, govori o budućnosti. Onse ţeli osloboditi od grešnoga, da bi bio slobodan za BUDUĆNOST. On veli: „Zaboravljamšto je iza mene i teţim (k onomu) što je ispred mene.“ Osloboditi se od onoga što nije dobroda bi imao pred oĉima veći poziv: sjedinjenje s Kristom. I mi smo stalno na putu u budućnost.Potrebno je da taj osjećaj za budućnost gajimo u sebi. I nama treba osloboĊenje od teretaprošlosti i nam treba lakoća koraka za budućnost. Grešnica je prispjela u Isusovu 'sjenu' injezin je grijeh nestao. Pribliţimo mu se i mi i ostavimo svij 'kamen' do njegovih nogu.NajavaIsus u EvanĊelju otvara, jednoj ţeni, novu BUDUĆNOST. Toĉnije reĉeno: On je ne osuĊuje.On piše na zemlji oslobaĊajuću presudu. Njegov zakon nije Mojsijev, na kamenu pisan, negona zemlji pisan. A zemlja moţe donijeti rod, moţe dati novi ţivot. Slušajmo EvanĊelje srcem.EvanĊelje ne samo da oslobaĊa, nego i okrivljuje sve one koji stoje pred odlukom: baciti iline baciti kamen? Zašto spadam meĊu one koji ne bi bacili kamen na grešnicu? Ili bi?Tumačenje čitanjaPrvo čitanje (Iz 43, 16-21)Prorok Izaija spada, nedvojbeno, meĊu velikane proroĉke misli Staroga zavjeta. On je prorokkoji ţivi u 8. stoljeću, pr. Kr. Svojom porukom bitno odreĊuje svoje vrijeme, ali još jesnaţnije utjecao na buduće naraštaje – na BUDUĆNOST. Ime proroka Izaije znaĉi: BOGKOJI OTVARA BUDUĆNOST. Poglavlja 1-39 pridaju se proroku koji dakle, djeluje u 8. st.pr. Kr. Ta poglavlja daju povijesno – politiĉko ozraĉje toga vremena. Drugi dio Izaijineknjige, poglavlje 40-55, napisao je drugi autor, ĉije ime nije poznato. Budući da se njegovaknjiga naslanja na Izaijinu, a ima i nekih zajedniĉkih obiljeţja, njezin se autor naziva DrugimIzaijom ili Deuteroizaijom. Taj je dio razliĉit od onoga prvoga i po stilu i po jeziku i poteološkim temama koje su obraĊene, ali posebno po vremenu kada je ţivio. Drugi Izaijadoţivio je tragediju razaranja Jeruzalema 587. pr. Kr., uništenje hrama, prekid nacionalnesamostalnosti svoga naroda i njegovo odvoĊenje u Babilon, u zarobljeništvo. On govori oKiru, perzijskom vladaru, kao o Jahvinu pomazaniku (Iz 45,1) koji će omogućiti povratakIzraelaca u Jeruzalem. (Mladi perzijski kralj Kir, osvojivši vlast nad Babilonom, 538. pr. Kr.objavio je pismeni proglas kojim dopušta svim zarobljenim narodima, pa i Izraelcima, da se1

„zajedništvo s patnjama Kristovim,“ da kroz njih „dosegne“ Krista. On veli: „Ne bih li kako,suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.“ Pavao nam upravo slika taj svojnapor da Krista dosegne. „Braćo, ja nipošto ne smatram da sam (ga) već dohvatio…k ciljuhitam, k nagradi…poziva Boţjeg u Kristu Isusu.“ Pavao Kristom zahvaćen, ţeli Krista doseći.U tom nastojanju, on ne obraća paţnju na prošlost, pa ĉak ni na vlastite neuspjehe. On gledasamo u BUDUĆNOST. Sav je nagnut naprijed u smjeru Krista Uskrsloga. Slijedimo ga!Evanđelje (Iv 8, 1-11)Ĉitanje svetog EvanĊelja po IvanuU ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narodhrlio k njemu. On sjede i stade pouĉavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ţenuzateĉenu u preljubu. Postave je u sredinu i kaţu mu: „Učitelju! Ova je ţena zatečena u samompreljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kaţeš?“ Togovorahu samo da ga iskušaju, pa da ga mogu optuţiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati potlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reĉe im: „Tko je od vas bez grijeha, nekaprvi na nju baci kamen.“ I ponovo se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to ĉuše,stadoše odlaziti jedan za drugim, poĉevši od starijih. Osta Isus sam – i ţena koja stajaše usredini. Isus se uspravi i reĉe joj: „Ţeno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? Ona reĉe: „NitkoGospodine.“ Reĉe joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više ne griješi.“U današnjoj 5. korizmenoj nedjelji, liturgijske godine C, evanĊelist Ivan stavlja pred nas: ţenupreljubnicu, temu vrlo neugodnu za ĉovjeka, posebno za ţenu. Farizeji i pismoznanci odluĉilisu Kristu postaviti pravu klopku, iz koje se ne će moći izvući. Smislili su naĉin. Doveli su muţenu koja je uhvaćena u preljubu. Mojsijev je zakon zahtijevao da se u takvom sluĉaju ţenakamenuje. Farizeji i pismoznanci znali su: ako se Isus suprotstavi kamenovanju preljubnice,znaĉilo bi da je protiv Mojsijeva zakona i protiv grijeha kao takvog; a ako podrţikamenovanje, ispast će okrutan u oĉima mnogih kojima je propovijedao praštanje, dobrotu iblagost. Dakle, zaista vrlo lukavo smišljena klopka. Ţena je ovdje sredstvo u njihovoj prljavojigri. Ona uopće njima nije vaţna. Ona je samo farizejima dobra izlika da Isusa dovedu unepriliku. Ĉudno je samo, da farizeji nisu doveli i muškarca koji je s njom zateĉen u preljubu.Postavili su Isusu pitanje: „Učitelju! Ova je ţena zatečena u samom preljubu. U Zakonu namje Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kaţeš?“ Isus ne daje brz odgovor. Isus nijeušao u nikakvu raspravu s njima. Sagnuo se prema tlu i poĉeo pisati prstom po zemlji. Što jepisao? EvanĊelje ne kaţe ništa. Je li pisao grijehe tuţitelja? Isus se saginje pred ljudskombijedom. On si sigurno uzima vremena za pravi odgovor. Ali kad su tuţitelji inzistirali nanjegovu odgovoru, Isus se uspravi i reĉe im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju bacikamen.“ I ponovo se sagne i nastavi pisati po zemlji. Isus piše po zemlji i time ukazuje naĉovjekovu zemljanost, krhkost, slabost, grešnost.Ta gesta saginjanja veliki je izraz poniznosti,saţaljenja i razumijevanja prema ţeni, preljubnici. Svi su drugi ostali uspravni, uvjereni usvoju bezgrešnost. Ĉudno, saginje se samo onaj koji je jedini bez grijeha. Svojim seodgovorom Isus ne suprotstavlja Mojsijevu zakonu, ali kao uvjet za izvršavanje toga zakonapostavlja priznanje vlastite grešnosti. Moglo bi se reći da Isus zahtijeva od ĉovjeka (a ĉovjekje: muškarac i ţena: zajedno) da prvo 'kamenuje' svoje vlastite grijehe, pa tek onda sudi i'kamenuje' grijehe u drugomu. Ĉovjek je, svi mi, svaki dan u napasti da kamenuje svojebliţnje: zlim jezikom, klevetama, ogovaranjem, agresivnošću, a da pri tome uopće nerazmišlja o svom grijehu, o svom tvrdom srcu. A tko je bez grijeha? (Potpuno slobodni odgrijeha su: Marija, majka Isusova i sam Isus). Svi drugi nose u sebi tajnu grijeha, onogaistoĉnog i svoga osobnog. Nema toga ĉovjeka koji ne poznaje iskustvo grijeha. I veliki sveciprolazili su kroz takva iskustva, slabosti i grijehe. Dok je Isus, nakon svoga odgovora, ostaosagnut, tuţitelji se bez rijeĉi udaljiše…„stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.3

Osta Isus sam – i ţena koja stajaše u sredini.“ Isus se uspravi i postavlja pitanje: „Ţeno, gdjesu oni? Zar te nitko ne osudi?“ Ţena uplašena, šapatom, odgovori: „Nitko, Gospodine.“ No,nema više nikoga. Svi su sa svojim grijehom otišli. Ostaje jedino on. Samo je on i moţeosuditi, jer je jedini bez grijeha. Ali, on je ne osuĊuje! On je već odredio „novi ţivot“preljubnici, ţivot u ljubavi. Njegov uspravni stav nije stav osude, već poruka da se i onauspravi, te s njegovom dobrotom zapoĉne novi ţivot. Zato joj Isus reĉe, slijedi njegova'presuda': „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ Dotada ovoj jadnoj ţeninitko ništa nije rekao, nitko je ništa nije pitao. Uopće nije bila vaţna. Ona za tuţitelje nije bilaosoba, bila je nitko. Isus se jedini obraća njoj kao osobi. Eto, to je slika Boga u Isusu Kristu:Boga pognutoga prema našoj stvarnosti, Boga koji ne osuĊuje nas, nego naše grijehe. OvajIsusov pravorijek, donosi novi Zakon koji znaĉi i prekretnicu. Isus ovoj ţeni vraća ţivot. Većje bila osuĊena na smrt, na tešku smrt kamenovanjem, kako su zahtijevali njezini tuţitelji. Tuje promjena, ona se moţe udaljiti bez straha. Nema više smrtne osude, ali Isus od nje traţipromjenu ţivota – traţi da više ne griješi. Ovdje je Bog na djelu. Samo Bog, jedino, ĉovjekumoţe vratiti ţivot, jer je on gospodar ţivota. U njegovo ime i vlašću, Isus to daruje ovoj ţeni.Farizeji su imali pravo s obzirom na Mojsijev zakon. Ali nisu imali pravo s obzirom na Boţjuljubav. Naime, Zakon je nareĊivao Ţidovima da uĉine sve kako bi se iskorijenilo zlo uIzraelu. U Zakonu je i smrtna kazna za teške prekršitelje. MeĊutim, Isus sada otkriva Novizakon, a to je Ljubav: Bog moţe sve uĉiniti 'novo', on moţe pridići ĉovjeka, moţe ga uĉiniti„novim stvorenjem.“ Isus nema namjeru umanjiti teţinu grijeha i ne ţeli ĉovjeku olakšatigrešni ţivot. Nipošto! Isus svojim ţivotom pokazuje da je grijeh veliko zlo. Došao je: da spasinarod svoj od grijeha njegovih. Prolio je svoju krv za otpuštenje grijeha naših. S punomozbiljnošću svoga poslanja Isus poziva svakoga, na borbu protiv zla i grijeha. Ali, ta borbaprotiv grijeha kod Isusa je ljubav i milosrĊe. Daruje svoj ţivot da grešnik ne mora umrijetizauvijek. To je tajna njegove neizrecive ljubavi za ĉovjeka. I ovaj susret Isusa i preljubnicepokazuje nam Boga oprosnika koji dobro razlikuje grijeh od grešnika. Ovo boţanskorazlikovanje grešnika i grijeha vraća vjeru u ţivot. A ta vjera preobraţava ţivljenje – uvodiĉovjeka u sferu uskrsnuća. Mi ljudi smo skloni poistovjećivati grešnika i grijeh, što rezultiraodbacivanjem i kamenovanjem. A Isus ne osuĊuje preljubnicu nego njezin grijeh.Razlikovanje ĉina od poĉinitelja prvi je preduvjet oproštenja. A oproštenje oslobaĊa ĉovjekaod ropske prošlosti i omogućuje mu „novi put“ ţivljenja. (Samo uz Boţju pomoć moţemooprostiti). Vjerujem da je i ovo evanĊelje poziv svima nama: Ne sudite da ne budete suđeni;ne osuđujte da ne budete osuđeni! Kad budemo u srcu imali dovoljno ljubavi da svakomepokraj sebe oprostimo, imat ćemo i moralno i kršćansko pravo toj istoj osobi reći: „Ne griješiviše!“ Bit ćemo u sluţbi ţivota, a ne smrti! Ţena je imala sreću, jer je dobila „novi ţivot.“Pitanja za razgovor Kako prorok Izaija tješi svoj narod pri povratku iz babilonskog ropstva? Što Bog ĉini za povratak svog Izabranog naroda, na svoja ognjišta? 1.ĉitanje. Što znaĉe rijeĉi iz Psalma 126: Velika nam djela uĉini Gospodin: opet smo radosni!? Kako apostol Pavao pouĉava Filipljane, na svom osobnom primjeru, u vjeri u Krista? Kako apostol Pavao pouĉava judeokršćane, u Filipima: što je „stari ĉovjek,“ a što je„novi ĉovjek“ u Kristu Isusu? Odbaciti staro i gledati u budućnost. 2. ĉitanje. Zašto farizeji dovode preljubnicu Isusu da je on osudi? Što im je cilj? Farizeji postupaju po Mojsijevu zakonu. Kako se Isus suprotstavlja tom zakonu? Zašto Isus sagnut piše prstom po zemlji? Objasnite Isusovu reĉenicu: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ Što su uĉinili farizej, nakon što su ĉuli Isusovu reĉenicu? Zašto optuţena ţena, preljubnica, nije bila kamenovana?4

Što je bit Isusova oslobaĊanja osuĊene ţene?Ĉemu nas, kršćane, pouĉava ovo evanĊelje?Molitva vjernika Gospodine, daj da tvoja Crkva s istinskom ljubavlju pristupa svima koji se grijehomudaljiše od tebe, te im budi znak tvoje blizine i oproštenja, molimo te! Gospodine, svima svojim vjernima udijeli milost obraćenja i spremnost da ţivotomsvjedoĉe ljubav kojom nas ljubiš, molimo te! Gospodine, svima koji su, zbog svojih prijestupa, ljudskom pravdom osuĊeni darujsnagu kajanja; budi im svjetlo da znaju zapoĉeti novi ţivot, molimo te! Gospodine, svjetlom svoga Duha rasvijetli nam oĉi vjere da spoznamo svoju grešnost;pomogni nam da odbacimo svoje grijehe i ostanemo u vjernosti tebi, molimo te! Gospodine, ne dopusti da druge nepravedno osuĊujemo i pomogni da u snazi Kristoveljubavi gradimo zajedništvo sa svim ljudima koje susrećemo, molimo te! Gospodine, daj nam snage priznati grijeh, stati preda te i primiti milost oproštenja kojenam daruješ, molimo te!Vjerujem Isuse, da je ova ţena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbogtoga privedena tebi. Imala je sreću da tebe, Isuse, susretne. Svi su njezini tuţitelji odstupili,posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti i tvoja rijeĉ: „Ja te ne osuĊujem!“ZaključakHvala ti, Isuse, za ovaj susret. Mi griješimo, Isuse, ali najĉešće nemamo 'sreću' da budemouhvaćeni u grijehu. Ĉesto naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna.Vrlo smo vješti pri sakrivanju svojih grijeha od drugih. A ipak ti, Isuse, sve znaš. Znaš da suoni koji su ţenu optuţili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkrivenipred tobom. Da jesu – otišli bi „ĉisti“ od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje. Ţena, preljubnica,bila je osuĊena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optuţnice i ona je mogla od tebeotići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ţenu, osobu, biće koje je slabo i trebasnage i praštanja. To biće je Boţje stvorenje, tvoja sestra, kojoj je bila potrebna snaga tvogaoprosta – tvoje ljubavi. Dao si joj mogućnost „novoga ţivota“. Pruţaš joj ruku, daješ joj ţivot,daješ joj ljubav i snagu da više ne griješi – daješ joj mogućnost obraćenja. U evanĊelju nepiše, ali ja sam sigurna Isuse, da je ona ostavila svoje grijehe i krenula drugim putom, tvojimputem. Ona je sigurno postala tvoja vjerna sljedbenica i svjedokinja tvoje Rijeĉi i tvoga Djela.Koliko ĉudesno poštovanje izaziva tvoj stav Isuse? Ti nikoga ne osuĊuješ! Ne zaustavljaš sena prošlosti bilo kojeg ĉovjeka, već pruţaš ruku svakome i vodiš ga u BUDUĆNOST, u novi– vjeĉni ţivot. Uĉiš nas da i mi trebamo imati takav isti stav prema ljudima s kojima ţivimo.No, nismo baš 'odliĉni' uĉenici, ali se mnogi trudimo biti i slijediti te. Dakle, susret Isusa i onepreljubnice iz današnjeg evanĊelja pokazuje nam Boga oprosnika koji dobro razlikuje grijehod grešnika. Ovo boţansko razlikovanje grešnika i grijeha vraća vjeru u ţivot, preobraţavaţivljenje, jednostavno uvodi ĉovjeka u sferu USKRSNUĆA. Mi ljudi smo sklonipoistovjećivati grešnika i grijeh koji poĉinja, a to je opasno i dovodi do odbacivanja ikamenovanja. A Isus ne osuĊuje preljubnicu, nego njezin grijeh. To je jedina opomena i namada pazimo kako optuţujemo druge. Isus je vrlo odrješit kad kaţe: „Idi i odsada više nemojgriješiti.“ Ta Kristova rijeĉ – idi i ne griješi više – trajno i danas odzvanja u sakramentupomirenja. Odrješenje koje nam svećenik udjeljuje uĉinkoviti je i konkretni znak Boţjegaoproštenja. Dok se hranimo snagom Isusova tijela, predanog, raspetog, darovanog za nas,upijamo u sebe i njegov zakon praštanja i ljubavi; pozvani smo osuditi grijeh, a spašavatigrešnika. I nama Isus veli: „Ja te ne osuĊujem! Ja te odrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!“5