30. nedjelja kroz godinu B

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU BUvodU 30. nedjelji kroz godinu B, evanđelist Marko prikazuje Isusa koji čini posljednje napore uučenju svojih učenika. Isus ide čvrstim korakom prema Jeruzalemu, prema kraju svogposlanja. Mnoštvo je ljudi oko Isusa, a u tom mnoštvu samo je jednom slijepom čovjeku jasnoda je Isus Sin Davidov. To znači da je obećani Mesija, da je Spasitelj svijeta, da je to onajkoga su nebrojeni naraštaji stoljećima očekivali. Sve to svjedoči slijepac svojim vapajem:„Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Sljepoća je opaka bolest. Uzroci joj mogu biti različiti, alije učinak uvijek isti: slijepac ne može percipirati okolni svijet i osuđen je na život u trajnojtami. On živi u izolaciji, na rubu društvenih događanja. Slijepaca određuje nesamostalnost ipotreban je svakojake tuđe pomoći. Nama koji vidimo teško je reći kako slijepac sebipredočava svijet. Pitanje je, koliko uspijeva opipom ili sluhom, koji su kod njega razvijeniji,nadoknaditi ono što se uočava očima? Često se događa da netko i pored zdravih očiju neuočava bitne stvari. Nije jedino fizička sljepoća uzrok čovjekova neuočavanja stvarnosti, okosebe. To jasno izričemo kad osobi s dobrim funkcioniranjem vida govorimo, da je slijepa kodzdravih očiju. Očito je da se ono bitno vidi tek nutarnjim pogledom – srcem, dušom. Zar sečesto ne događa i nama da tako mnogo o Isusu čujemo, da ga spominjemo, da mu se stalnomolimo, a ipak kao da nam je on negdje jako daleko? Katkad se čini da ga i ne susrećemo usvom životu, puni svojih briga i problema, da ga ne čujemo i ne vidimo. To je ononajsudbonosnije: mi Isusa zapravo ne vidim, kod zdravih očiju, a slijepac, pored puta, ga jeosjetio srcem i dušom i zazvao u pomoć. Čovjek uočava stvarnost čitavim svojim bićem, a nesamo osjetilima. Treba ući u dubinu svoga bića, u svoje srce, da bi čuli i osjetili Isusa.NajavaPjesnik je lijepo izrekao u stihu: Susretoh starca, a bio je slijep, al' reče: sinko, život je lijep;zar zbilja lijep, vidjet ćeš sinko kad budeš slijep. (Hvala pjesniku za ove stihove). Ljepotaživota uočava se drugim osjetilima, a ne očima. Čovjek slijepac iz Jerihona želi nas poučiti.Neka ono prvo u našim molitvama bude: doprijeti do Isusa. Isus neka je prvi cilj svakemolitve, svakog traženja. Sam će Isus to reći riječima: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i sveće vam se ostalo nadodati!“ Isus sam, je to naše kraljevstvo: naša sreća, naš put, istina i život.Tumačenje čitanjaPrvo čitanje (Jr 31, 7-9)Jeremija spada u proroke 7. stoljeća prije Krista. Nešto više od jednog stoljeća poslije Izaije,oko 650. godine pr. Kr., rodio se prorok Jeremija. Rođen je u jednoj svećeničkoj obitelji uokolici Jeruzalema. U proroke je pozvan vrlo rano, kao mladić, za vrijeme vladavine kraljaJošije. U to vrijeme slabi asirska velesila. Tako je Judeja mogla spokojnije živjeti, a Jošija jesproveo vjersku obnovu 622. No, mir nije dugo trajao. Na istoku se diže nova velesila,Babilonija, koja će srušiti Asiriju i postati prijeteća i za Judeju. Babilonska će vojska godine597. prvi puta osvojiti Jeruzalem, a 587. godine drugi puta i tada ga razoriti do temelja. To jesigurno bilo najteže vrijeme povijesti Izraelskog naroda i proroka Jeremije. Jeremijinodjelovanje dijeli se na tri razdoblja. Prvo razdoblje je, od trenutka poziva do Jošijine vjerskeobnove. Govori iz toga vremena sabrani su u (Jr 1-6). U tom periodu Jeremija doživljavaneuspjeh u svom poslanju i povlači se privremeno, iz prorokovanja. Drugo razdoblje protežese kroz vrijeme (608. do 597.). To je vrijeme vladavine kralja Jojakima. U to vrijeme Jeremijažestoko napada nevjeru u jeruzalemskom hramu i time stječe neprijatelje, najviše u1

svećenicima, knezovima, a i u samom kralju. Bio je osuđen, bičevan, bačen u tamnicu i bilomu je zabranjeno posjećivati Hram (usp. Jr 7-20). Treće razdoblje spada u najteže vrijeme,između prvog (597.) i drugog (587.) osvajanja grada Jeruzalema i konačnog uništenjaJeruzalema i Judeje. Nakon ovih nemilih događaja, Jeremija je opet postao cijenjen, jer jeprorokovao sve nedaće, ali ne zadugo. Kralj Nabukodonozor razorio je Jeruzalem (587.) iposlao njegov narod u babilonsko ropstvo. Jeremija se spasio zahvaljujući pomoći jednogstranca i pobjegao u Egipat (Jr 37). Jeremija je naslućivao propast svoga naroda, uznesposobne i pohlepne kraljeve i naviještao to, ali ga narod nije slušao. Unatoč tomu Jeremijavjeruje da će Bog sam naći putove spasenja. U današnjem 1. čitanju, iz 3. „Knjige utjehe“prorok Jeremija hrabri svoj narod uz povik: „Kličite od radosti Jakovu,…Objavljujte,uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov!“ Uz sve nedaće i najcrnjanaviještanja Božjih kazni, koja se očituju u prirodnim katastrofama, ratnim pohodima,razaranjima i progonstvima, prorok naviješta Božje spasenje. To je nada židovskimprognanicima, za vrijeme kralja Nabukodonozora u Babilonu. Evo Bog ih vodi iz zemljesjeverne, skuplja ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća sevelika zajednica…utješne sad ih vraćam!“ Bez obzira, na nevjeru naroda, Bog oprašta i vraćaih u njihovu domovinu. Jeremija je poslije Amosa bio najradikalniji prorok. Postavio jeradikalno pitanje o odnosu naroda prema Bogu, a i o odnosu svakog pojedinca prema BoguJahvi. U tome će ga slijediti prorok Ezekiel.Psalam (Ps 126, 1-6)Psalam 126 je hodočasnička pjesma, „Pjesma Povratnika.“ Psalam opisuje povratnike izprogonstva babilonskog koji je predslika nadolaska mesijanske ere. Za povratnike u dom –domovinu, što se hvataju u koštac s teškoćama oko obnove. (Zar može netko bolje od nasVukovaraca objasniti što su i kakvi su problemi povratnika i kolike su teškoće oko obnove inovog početka života, bez ijedne materijalne uspomene?) Pjesnik pjeva: „Kad Gospodinvraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bijahu puna smijeha, a jezikklicanja.“ Prognanik kliče, raduje se povratku, smije se, njegov smijeh i radost možerazumjeti samo on. U progonstvu, prognanik: živi – preživljava, proživljava prognaničkovrijeme u tuzi i samo misli na povratak. Babilonci su govorili: „Silna nam djela učiniGospodin: opet smo radosni!“ Gospodin vraća sužnjeve svoje, ko „potoke negepske.“ Negepje južni dio Palestine. Uz pustinju je. Stoga za sušnog vremena presušuju potoci negepski, dokzimi naglo nabujaju i oplođuju zemlju. Bog nikada ne ostavlja svoje, nego ih prati i u suzamai u pjesmi. Išli, su išli plačući, noseći sjeme sjetveno, vratit će se s pjesmom noseći snopljesvoje.“ Prorok gleda na sudbinu povijesti svojega naroda kao na vrijeme sjetve i vrijeme žetve,vrijeme truda i žalosti, te vrijeme plodova i radosti. Radujemo se što smo se vratili, Bože!Drugo čitanje (Heb 5, 1-6)Poslanica Hebrejima bavi se velikim dijelom spasenja što ga je izvršio Isus Krist kao Velikisvećenik. Sav se Kristov život, osobito njegova muka i smrt promatra kao velikosvećeničkažrtva. On sam je i žrtva i oltar i svećenik svoje žrtve. Sam je sebe prinio za žrtvu Bogu. Stogaje i žrtva i svećenik – prinosnik. On je ujedno i oltar: mjesto njegova samožrtvovanja, a žrtvabijaše njegovo vlastito tijelo. Izgorio je u plamenu Duha Svetoga u svojemu vlastitom tijelu(usp. 9, 14). Kao Veliki svećenik on je i posrednik između Boga i ljudi. On može biti tajposrednik, jer sudjeluje kako u Očevu božanstvu, tako u našem čovještvu. U današnjem 2.čitanju, čuju se ove riječi: „svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosuprema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.“ Veliki svećenik, od ljudi uzet, možesuosjećati s čovjekom za koji prinosi žrtvu, jer je i sam zaogrnut slabošću. Zato mora i zanarod i za sebe prinositi okajnicu, jer je samo čovjek i ima grijehe. I nitko (svećenik Starogazavjeta) sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga.“ Arona je i njegove sinove2

izričito odredio Bog, a njihove potomke uvrštavao je po rođenju u red svećenika. Tako i Kristne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče. A reče mu Bog,Otac. On je i „svećenik po redu Melkisedekovu“ (Heb 5,6), ne svećenik po rođenju, negopoput Melkisedeka, posebno od Boga pozvan. Njegova se svećenička služba ostvarujenjegovom patnjom i poslušnošću (Heb 5, 7-10). Krist je pravi Bog i pravi čovjek, pa stoga posvojoj vlastitoj opstojnosti posreduje između Boga i ljudi – spaja i izmiruje Boga i čovjeka,Boga i čovječanstvo. Stoga je on stalan izvor nade za svijet. Bog ga je učinio „svećenikomdovijeka,“ našim posrednikom i zagovornikom. A budući da je bio jedan od nas, u svemunama sličan osim u grijehu, on razumije i pozna svaku našu slabost, svaki naš grijeh. On jesućutan i samilostan Veliki svećenik. Crkva, a u njoj svaki pojedini kršćanin trebaju bitisuputnici i supatnici sa svijetom i vremenom u kojemu žive. Treba zazivati na se i na svijetBožje milosrđe i Božje spasenje, te tako postati donositelj nade.Evanđelje (Mk 10,46-52)U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta jesjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati:„Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "SineDavidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!“ I pozovu slijepca sokoleći ga:„Ustani! Zove te!“ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: „Što hoćeš da tiučinim?“ Slijepac mu reče: „Učitelju moj, da progledam.“ Isus mu reče: „Idi, vjera te tvojaspasila!“ I on odmah progleda i uputi se za njim.U današnjem Markovu evanđelju, u 30. nedjelji kroz godinu B, Isus je na putu za Jeruzalemgdje će doživjeti svoju muku i dovršiti svoje poslanje. S njim su njegovi učenici, a prati ih iveliko mnoštvo. Isus izlazi iz Jerihona „s učenicima i silnim mnoštvom.“ Jerihon je poznatastara civilizacija. U njemu je život postojao tisućama godina prije Krista. Slika je tonapuštanja starog i hoda prema novom. Isus nadilazi Stari savez i kreće prema Novom. TajNovi savez, odmah nakon Jerihona, bit će uspostavljen u Jeruzalemu krvlju Isusa Krista,Velikog Svećenika o kojemu nam govori današnje 2. čitanje. Raniji svećenici u Staromzavjetu, prinosili su, za spas svoj i spas naroda, „krv junaca i jaraca,“ a Krist prinosi svojuvlastitu krv. Pisac ga uspoređuje s Velikim svećenikom Melkisedekom koji je od Bogaizabran i poslan da nahrani one koji su u potrebi. Ime Melkisedek znači, „Kralj mira.“ Onjemu se ne zna ništa drugo, osim da je došao obaviti svoju svećeničku službu. Isus poputMelkisedeka, daje hranu koja vraća u život govoreći: „Uzmite i jedite! Uzmite i pijte!“ Isuspostaje pravi „Kralj mira,“ koji umire za sav narod. Nadalje, zašto Jerihon? Jerihon ležiduboko ispod razine mora, obližnjeg Mediterana. Iz Jerihona put ide samo usponom. Isus sedakle uspinje u Jeruzalem, ide prema Kalvariji, više nema povratka. Ono što je već toliko putanajavio, Isus sada ostvaruje. Slikovito; Jerihon je najniži pad. I kad mi padnemo, bilo gdje,Isus će doći i izvući nas – dignuti nas. On „ponizi sam sebe,“ nama jednak u svemu, osim ugrijehu.“ Isus Veliki svećenik: „Može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju izabludi, jer je i sam zaogrnut slabošću“ (2. čitanje). Ništa što je ljudsko nije mu strano,daleko i njega nedostojno. Isus čini sve, da bi nas oslobodio i donio nam svjetlo. U današnjemevanđelju, on Bartimeju donosi svjetlo, izvodi ga iz njegove vječne tame. Bartimej je slijepac,čovjek nevažan, tek netko pokraj puta. Mnoštvo prolazi, prosjak viče i traži milodar, smeta imi oni ga nastoje ušutkati. Prolazi i Isus sa svojim učenicima. Slijepi Bartimej je sigurno čuo zaIsusa, čuo je od drugih i zna, osjeća da je to njegova šansa koju na smije propustiti i zato viče,tražeći pomoć: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ Slijepac prepoznaje njegovo poslanje.Priznaje ga Mesijom, Sinom Davidovim i čvrsto je uvjeren da mu može pomoći u njegovojnevolji. Od drugih je prolaznika obično tražio nešto za održanje fizičkog života, novac, hranuili komad odjeće, ali od ovog prolaznika traži više, traži da mu se smiluje. On zapravo moli.3

Moli Isusa da na njemu očituje svoju božansku moć. Moli da mu udijeli mogućnost gledanja.Drugi ga ušutkuju, nije ih briga za njegovu sljepoću, ali on ne prestaje vikati za pomoć, onogakojega prepoznaje kao pomoćnika, Spasitelja. Isus se zaustavlja i reče: „Pozovite ga!“ Ovdjese vidi kakvi su ljudi. Prvo ušutkavaju Bartimeja, a kad ga Isus pozva, mijenjaju stav i hrabrega: „Ustani! Zove te! On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe k Isusu.“ Da je Isus prošao nečujući njegove vapaje, sigurno se ne bi potrudili dovesti ga k Isusu i pomoći mu. Isus ga čuje,čuje njegov vapaj i zaustavlja se, poziva ga k sebi, ozdravlja ga, nagrađuje njegovoneograničeno povjerenje, naglašavajući da ga je spasila njegova vjera. Isus će mu: „Idi,vjerate tvoja spasila!“ Bartimej progleda i uputi se za njim. Već je i prije Isus ozdravljao slijepce,ali ovo je ozdravljenje specifično. Prije je Isus priječio ozdravljenima da krenu za njim, nijeimao pouzdanje u vjeru koja se rodila na temelju čuda. Sada to ne čini, Slijepi Bartimej,odmah nakon što je progledao, kreće za njim. Bartimej je za Marka paradigma (primjer) pravevjere, učeničke vjere. Vjera je osobni odnos s Isusom, prepoznavanje onoga koji možespašavati i spasiti. To je novi način gledanja; ozdravljenje od sljepila i hod za Isusom. Isustraži i od nas da kličemo, vičemo, da budemo veseli i pođemo za njim. Isus ne kaže Bartimejukoji ga je molio da progleda, progledaj, nego idi, kreni putem koji ti omogućuje gledanje.Bartimej je od Isusa dobio vjeru. Vjera je orijentir na životnim putovima, putovima koji suotvoreni i u smrti i kroz smrt.Vjerovati znači: imati otvorene oči i nikada ne napustiti nadu dase i zatvorene oči Božjim zahvatom mogu otvoriti. Ni smrt ne zatvara oči zauvijek. Bog ihotvara svima onima koji hode i žive zajedništvo s Isusom Nazarečaninom, Sinom Davidovimi Sinom Božjim. S ovim događajem Marko završava Isusovu pouku učenicima u svomeevanđelju. Kao da nam hoće reći da su učenici slijepci koji još nisu progledali. Oni trebajuotvoriti oči pred svima i svačim i unatoč svemu, vapiti za Isusovom pomoći, jer to je jediniispravni način hoda za njim. Oni su to učinili i čine, kroz vjekove, nakon njegova uskrsnuća.Pitanja za razgovor• Zašto prognanik uvijek treba strpljivo čekati svoj povratak i nadati se? 1. čitanje.• Što znače riječi: „Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov?“• Kako pjesnik Psalma 126, pjeva o prognanicima? Kako bog brine o prognanicima?• Tko je Veliki svećenik i po čemu se on razlikuje od ranijih Starozavjetnih svećenika?• Što je glavna zadaća Velikog svećenika? 2.čitanje.• Zašto Isus izlazi iz Jerihona, s učenicima i velikim mnoštvom? Kuda Isus ide?• Zašto slijepac pored puta zaziva Isusa: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se?“• Kako je Isus reagirao i zašto?• Kako su se ponašali učenici i narod prema slijepom Bartimeju?• Što je na kraju učinio Bartimej?• Koju poruku evanđelist Marko šalje nama kršćanima?Molitva vjernika• Gospodine, neka tvoja Crkva kojoj se svakodnevno daruješ u svojoj riječi i usakramentima, vjerno čuva istinsko zajedništvo s tobom, te svjedočeći život evanđeljabude svjetlo naroda i putokaz spasenja svim ljudima, molimo te!• Gospodine, za sve koji se tebi posvetiše po sakramentu svećeničkog reda: da vjerno iustrajno žive poslanje koje si im povjerio, uvijek oslonjeni na snagu Kristovasvećeništva, molimo te!• Gospodine, za sve čija su srca ovijena tamom grijeha: rasvijetli im srca svjetlom svojeljubavi i pomogni im nadvladati grijeh koji priječi put predanja tebi, molimo te!• Gospodine, za ovu zajednicu tvojih vjernika: obnovi u nama snagu i svjetlo vjere da unesebičnosti služenja budemo ustrajni lučonoše tvoga spasenja, molimo te!4

• Gospodine, otvori i naše oči! Ne samo tjelesne oči, nego nam otvori nutrinu, srce,dušu, da bismo na ispravan način vidjeli tajne života, da bismo ispravno gledali naljude i stvari, da ne bi slijepi u srcu zaboravili ljubav, molimo te!• Smiluj se nama, Isuse, kada dođemo u opasnost i pomislimo da si nas i ti ostavio, daviše ne gledaš na svoj narod! Molimo te!Bože, izvore istinskog svjetla, rasvijetli nas svojim Duhom da u svjetlu tvoje riječi radosnoživimo i tvoju dobrotu svjedočimo svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu. AMEN!ZaključakOčinska Božja ljubav je neizmjerna. Bog tješi prognanike koji su grijehom zaslijepljeni inepovjerljivi, ali Bog im naviješta povratak u svoj dom, u svoju domovinu. Taj novi izlazak,povratak, djelo je Očinske ljubavi, prema svome narodu – svim svojim stvorenjima. Povratnikje radostan i zahvaljuje Bogu s riječima iz Psalma: „Velika nam djela učini Gospodin: opetsmo radosni!“ Isus Krist dolazi kao Veliki svećenik, za sva vremena. Svojim mesijanskimposlanjem Krist je postao jedini pravi svećenik ljudskoga roda. On poziva neke ljude, svojeposlanike da imaju udjela u njegovu svećeništvu. Oni pomiruju grešnike s Bogom, u imecijele Crkve, prinose njegovu žrtvu. U današnjem Markovu evanđelju Isus ozdravlja slijepcaBartimeja. Ozdravljenje slijepca Bartimeja, predstavlja metaforu probuđene vjere. Na početkuopisa Bartimej „sjedi pokraj puta.“ On sjedi nepomično, nezahvaćen Kraljevstvom kojedolazi u Isusu. Ali u svojoj nutrini osjetio je zov promjene koji dolazi u Isusu i viče: „SineDavidov, Isuse, smiluj mi se!“ Kad mu rekoše: „Ustani! Zove te,“ on „baci sa sebe ogrtač,skoči i dođe k Isusu.“ Njegova vjera je probuđena. Njegova vjera nije samo rasvijetljena krozozdravljenje, kroz vračanje usahloga vida, nego je i pokrenuta. On više ne ostaje sjediti poredputa, ustaje i kreće za Isusom. Sam ruši preprjeke koje ga dijele od Isusa: „odmah progleda iuputi se za njim.“ Vjera vodi Bartimeja i on postaje i ostaje vjerni Isusov sljedbenik.Cjelovitoj vjeri potrebno je svjetlo u srcu i pokretnost u djelima. Slijepac koji ispovijeda svojuvjeru u Sina Davidova, što donosi mesijansko spasenje, biva iscijeljen. Tako i drugi slijepci,grešnici i nevjernici koji traže svjetlo, spašavaju se po Kristu ako idu za njim.Učitelju moj, daj da progledam! Učitelju moj, daj da zavlada mir na ovim našim prostorima!Učitelju moj, neka nas tvoja dobrota spasi od svakoga zla! Učitelju, spasi nas, jer nam prijetiuništenje. Učitelju, zauzmi se za nas i daj da u snazi tvoje ljubavi osjetimo olakšanje ispasenje. Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! MOLIMO TE! AMEN!5