Bilten Vrhovnog suda za 2/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

POSTUPAK OBEZBJEDJENJA - DUGO TRAJANJE POSTUPKAI PRAVO NA PRAVIĈNU NAKNADU(Ĉl. 4, 34 stav 2, 37 st. 3, Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom rokuu vezi sa ĉl. 6 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju)288Postupak obezbjedjenja je hitne prirode, te ukoliko isti zbog ponašanjasuda traje preko tri godine povrijedjeno je pravo na sudjenje u razumnomroku.Iz obrazloţenja:"Odluĉujući o visini novĉane naknade zbog nematerijalne šteteprouzrokovane povredom prava na sudjenje u razumnom roku ovaj sud je polazećiod kriterijuma i mjerila iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnomroku, a krećući se u granicama propisanim ĉl. 34 stav 2 istog zakona, odmjerio iznosod 500 €, nalazeći da je taj iznos srazmjeran teţini povrijedjenog prava.Donoseći svoju odluku ovaj sud je cijenio da je u pitanju postupakobezbjedjenja koji je hitne prirode shodno odredbama ĉlana 4 ranijeg Zakona oizvršnom postupku i ĉl. 6 sada vaţećeg Zakona o izvršenju i obezbjedjenju, a kojitraje preko tri godine, pri ĉemu još uvijek nije donijeta pravosnaţna odluka u tompostupku. Pritom sud je imao u vidu da je u navedenom postupku obezbjedjenja višeputa ukidano prvostepeno rješenje, pa se duţe trajanje postupka i sa tog razlogasmatra neopravdanim, saglasno stavu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburuizraţenom u presudi Parizov protiv Makedonije.Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja neosnovano se u izjašnjenju zastupnika tuţenetvrdi da duţina trajanja postupka u ovom predmetu nije prouzrokovana ponašanjemsuda.Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanjeodredaba ĉlana 4 Zakona o izvršnom postupku i ĉl. 6 Zakona o izvršenju iobezbjedjenju, što je imao za posledicu dugo trajanje postupka u konkretnomsluĉaju, kojem tuţilac nije doprinio, a posebno cijeneći pravnu prirodu samogpostupka obezbjedjenja, te da sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravanom smislunije iziskivala ovoliko dugo trajanje, kao i interes tuţioca imajući u vidu da je upitanju imovina, ovaj sud nalazi da iznos od 500 € predstavlja praviĉno zadovoljenjezbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u navedenom predmetu, kojiiznos je tuţiocu dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog odbijenkao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 62/12 od 06.12.2012. godine)