Bilten Vrhovnog suda za 2/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

250PRESTANAK VAŢENJA PROPISA(Ĉlan 152 Ustava Crne Gore)Nije ispunjen uslov za priznavanje prava na starosnu penziju po Zakonuo zaradama i drugim primanjima javnih funkcionera, ukoliko su odredbe togzakona odlukom Ustavnog suda proglašene neustavnim prije donošenjapravosnaţnog rješenja o penziji.Iz obrazloţenja:"Odlukom Ustavnog suda Crne Gore broj U 86/08, 43/09, 103/09 i 108/09 od24.12.2009.godine, koja je objavljena u "Sl.list CG" broj 7/2010 od 09.02.2010.godine, utvrdjeno je da odredbe ĉlana 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 i 19 Zakona ozaradama i drugim primanjima drţavnih i javnih funkcionera ("Sl.list CG",33/08),nijesu u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore.Ĉlanom 152.Ustava Crne Gore („Sl.list CG“, br.1/07), propisano je da kadUstavni sud utvrdi da zakon ili drugi propis, nije u saglasnosti sa Ustavom, taj zakonili drugi propis prestaje da vaţi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda, zakon ilidrugi propis, odnosno pojedine njihove odredbe, za koje je odlukom Ustavnog sudautvrĊeno da nijesu saglasne sa Ustavom ili zakonom, ne mogu se primjenjivati naodnose koji su nastali prije objavljivanja odluke Ustavnog suda ako do tog dananijesu pravosnaţno riješeni.Polazeći od nespornog utvrdjenja da postupak za ostvarivanje prava nastarosnu penziju nije pravosnaţno okonĉan, prije dana objavljivanja navedeneodluke Ustavnog suda, pravilno je Upravni sud pobijanom presudom primijeniomaterijalno pravo kada je našao da je osporeno rješenje zakonito.Sud je cijenio i druge navode iz podnijetog zahtjeva za vanrednopreispitivanje sudske odluke, pa je s obzirom na navedene Ustavne odredbe našao dasu bez uticaja na donošenje drugaĉije odluke u ovoj stvari.Naime, tuţilac je u zahtjevu predstavio hronološki tok dosadašnjeg upravnosudskogpostupka sa ukazivanjem da tokom ovog postupka nije bio sporan osnovtraţenog prava već jedino visina penzije u kom pravcu je pobijao ranije donesenarješenja upravnih organa a o ĉemu se bavio i Upravni sud u ranije donesenimpresudama. Medjutim, osnov i visina penzije se ne mogu razdvajati kako to tuţilactvrdi jer rješenje o priznavanju penzije stiĉe pravosnaţnost kada se definitivno utvrdito pravo jednim rješenjem sa primjenjenim materijalnim pravom u cjelini- kako uodnosu na osnov tako i visinu, tako da se ovi elementi ne mogu razdvajati u smisluda je osnov pravosnaţan a visina nije. Neosnovano se tuţilac poziva na shodnuprimjenu odredbi Zakona o parniĉnom postupku jer se za pravosnaţnost osnovatuţbenog zahtjeva, kao izdvojenog pitanja od pitanja visine tuţbenog zahtjevapotrebno donošenje medjupresude po ĉlanu 336 Zakona o parniĉnom postupku.