Bilten Vrhovnog suda za 2/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

dio, te da se smanji raspolaganje uĉinjeno tim poklonima i da se odredi nuţni dio tuţiljena 1/6 cjelokupne zaostavštine pok. V. V.Iz predmetnih spisa proizilazi, da su parniĉne stranke sestra i braća, a da je njihovpravni predhodnik otac sada pok. V. V. Utvrdjeno je, da je rješenjem Osnovnog suda uPodgorici O.br. 1472/07 od 04.12.2008.godine prekinut postupak raspravljanjazaostavštine iza smrti V. V. preminulog 20.04.2006.godine i da je P. D. kćerkaostavioca, ovdje tuţilje, upućena na parnicu protiv V. Z. i V. G., sinova pok. ostavioca,da ustane sa tuţbom pred nadleţnim sudom, radi dokazivanja, da nepokretnosti upisaneu l.n.br. 2630 KO Donja Gorica, l.n. br. 1602 KO Donja Gorica i l.n. br. 137 KOBandići ne predstavljaju imovinu tuţenih (kako je to upisano u l.n.) već da ta imovinapredstavlja zaostavštinu pok. ostavioca. Isto tako, utvrdjeno je, da je pravni predhodniktuţilaca za ţivota raspolagao svojom imovinom zakljuĉujući više pravnih poslova i to:isti je ruĉno saĉinio "diobni ugovor" od 01.01.1998.godine kojim je rasporedio svojuimovinu iz l.n.br. 2630 i 1602 sve KO Donja Gorica na naĉin da tuţenima pripadajutamo bliţe oznaĉene nekretnine, a da se oni istovremeno obavezuju da tuţilji isplate20.000,00 DEM. Nakon toga, pred Upravom za nekretnine prilikom javnog izlaganjapodataka o nepokretnostima 05.10.1998.godine pravni prethodnik stranaka dao izjavu,da svu nepokretnu imovinu poklanja, ovdje tuţenima, nakon ĉega su oni stupili u posjedi evidentirali se kao vlasnici. Pravni prethodnik stranaka je sa prvotuţenim20.03.2000.godine zakljuĉio ugovor o poklonu nepokretnosti iz l.n.br. 137 KO Bandićii taj ugovor je pod teretom doţivotnog izdrţavanja roditelja parniĉnih stranaka.Utvrdjeno je i to da je, prvotuţeni nakon smrti oca isplatio tuţilji iznos od 10.000,00DEM. Iz spisa predmeta nadalje proizilazi, da drugotuţeni nije osporavao osnovanosttuţbenog zahtjeva, a što je isti izjavio na raspravi odrţanoj dana 01.02.2010.godine.Prvostepeni sud zakljuĉuje, da je raspolaganje pravnog predhodnika stranaka"diobnim ugovorom" od 01.01.1998.godine ne predstavlja poklon, već taj aktpredstavlja njegovu poslednju volju - testament, dok drugostepeni sud smatra, da se radio poklonu, iako isti nije formalno zakljuĉen, imajući u vidu da su tuţeni od 1998.godineu posjedu spornih nekretnina, te da su potpisali zapisnik kod Uprave na nekretnine pa jeizvršen upis na njih i time je prevazidjen nedostatak postojanja pisanog ugovora opoklonu. Što se tiĉe ugovora o poklonu Ov.br. 533/00 od 20.03.2000.godine sudovizakljuĉuju, da se radi o teretnom pravnom poslu koji ima sve elemente ugovora odoţivotnom izdrţavanju, jer je ĉl.2. predvidjeno da poklonodavac poklanja predmetnuimovinu poklonoprimcu tj. prvotuţenom, uz njegovu obavezu da doţivotno izdrţavapoklonodavca i njegovu suprugu (njegove roditelje) i da snosi troškove njihove sahrane.Na osnovu takvog rezonovanja niţestepenih sudova, isti odbijaju tuţbeni zahtjev kaoneosnovan i pri tome zakljuĉuju, da se jedino putem vještaka odgovarajuće struke moţeutvrditi obraĉunska vrijednost zaostavštine pravnog predhodnika parniĉnih stranaka, a usklopu tog nuţni i raspoloţivi dio u smislu ĉl. 36 u vezi ĉlana 30-32 Zakona onasledjivanju, da bi se vršilo umanjenje, odnosno vraćanje poklona u obimu koji jepotreban da se namiri nuţni dio. Kako tuţilja nije predloţila vještaĉenje, da se utvrdilo,da li je došlo do povrede nuţnog dijela tuţilje, to ista u smislu ĉl. 219 ZPP nije dokazalada je zahtjev osnovan, pa ga niţestepeni sudovi odbijaju kao neosnovan.133