Bilten Vrhovnog suda za 2/2012. godinu - Sudovi Crne Gore

VRHOVNI SUD CRNE GORETHE SUPREME COURT OF MONTENEGRO________________________________________BILTEN/BULLETIN2/2012

2CRNA GORA / MONTENEGROVRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF MONTENEGROBILTEN / BULLETIN2/2012 GODINA / YEARZa izdavaĉa / For publisherVesna Medenica, Predsjednik Vrhovnog suda / President of the Supreme CourtREDAKCIJA BILTENA / REDACTION OF THE BULLETINRadule Kojović (krivično pravo, zamjenik gl.i odgovornog urednika)Stanka Vučinić (upravno pravo)Vesna Begović (gradjansko pravo)Glavni i odgovorni urednik / Editor in chiefBranimir FemićUrednik u redakciji / Desk EditorDubravka Božović, savjetnik u Vrhovnom suduSaradnik u redakciji / assistantLjiljana Milić, savjetnik u Vrhovnom suduSekretar redakcije / Secretary deskSnežana Radović, sekretar Vrhovnog sudaISNN 1800-5810

3CRNA GORAVRHOVNI SUDB I L T E N2/2012Podgorica, februar 2013. godine

4NAĈELNO PRAVNO MIŠLJENJEKriviĉno odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, u sastavu sudija RadulaKojovića, Vesne Medenice, Petra Stojanovića, Stanke Vuĉinić i Ivice Stankovića, usjednici odrţanoj dana 21.01.2013.godine, na osnovu ĉl.28 st.2 Zakona o sudovimaCrne Gore, povodom zahtjeva Ministarstva pravde Su.V.br.10/13 od11.01.2013.godine zauzeloNAČELNO PRAVNO MIŠLJENJERješenje o amnestiji donijeto u drţavi izricanja kazne podlijeţe postupkupriznanja u Crnoj Gori kada se kazna izvršava na osnovu presude nadleţnogsuda o priznanju strane presude.O b r a z l o ţ e n j eSaglasno ĉlanu 38 st.1 i 2 Zakona o medjunarodnoj pravnoj pomoći ukriviĉnim stvarima strana presuda se izvršava u Crnoj Gori nakon što nadleţni suddonese presudu. Ĉlanom 17 st.1 Ugovora izmedju Crne Gore i Republike Srbije omedjusobnom izvršavanju sudskih odluka u kriviĉnim stvarima propisano je dadrţava izvršenja izriĉe prema svom pravu kaznu zatvora koju treba izvršiti.Polazeći od naprijed navedenog ovo odjeljenje je mišljenja da i rješenje oamnestiji donijeto u drţavi izricanja kazne mora podlijegati postupku priznanja uCrnoj Gori kao drţavi izvršenja.Na gornji zakljuĉak upućuje i odredba ĉlana 19 Ugovora izmedju Crne Gore iRepublike Srbije o medjusobnom izvršavanju sudskih odluka u kriviĉnim stvarima.Tim ĉlanom je, naime, propisano da ako se sudska odluka na kojoj se zasniva molbaza izvršenje izmijeni u drţavi izvršenja sud drţave izvršenja će odluĉiti o daljemizdrţavanju kazne zatvora. Rješenjem o amnestiji nesumnjivo se mijenja odluka oizreĉenoj kazni.PREDSJEDNIK ODJELJENJA,Radule Kojović,s.r.

5PRAVNI STAVZahtjevima od 22. 01. i 22. 03. 2012. godine, izvršni sudija Osnovnog suda uKotoru je traţio zauzimanje pravnog stava u pogledu pravilne primjene odredaba ĉl.173 st. 4. Zakona o izvršenju i obezbjedjenju.U zahtjevima se, pored ostalog, navodi "S obzirom da se kao kupac na javnomnadmetanju moţe pojaviti i sam izvršni povjerilac, moţe se smatrati i da izvršnipovjerilac ima pravo da kupi nepokretnost koja je predmet prodaje "bezograniĉenja", što bi znaĉilo da isti moţe kupiti nepokretnost i ispod utvrdjenevrijednosti, ĉak i za iznos, ili ispod iznosa svog potraţivanja". Stoga smatra danavedena zakonska odredba nije dovoljno jasna te da moţe dovesti do zloupotreba upraktiĉnoj primjeni, zbog ĉega se javlja potreba da se o navedenoj zakonskoj odredbii njenoj primjeni zauzme odgovarajući pravni stav.U vezi sa naprijed iznijetim postavlja se i pitanje primjene ĉlana 159 Zakona oizvršenju i obezbjedjenju, tj. da li je u smislu ĉlana 173 st. 4. istog zakona, zaprodaju nepokretnosti ispod utvrdjene vrijednosti bez ograniĉenja potrebno traţitiprethodnu saglasnost oba izvršna povjerioca.Na sjednici Gradjanskog odjeljenja Vrhovnog suda Crne Gore od 5. 04. 2012.godine, usvojen je sljedećiPRAVNI STAV1. Odredbe člana 173. st. 4. Zakona o izvršenju i obezbjedjenju znače dase na javnom nadmetanju za prodaju nepokretnosti ne moţe, kao potencijalnikupac, pojaviti i izvršni povjerilac. Ovo zbog toga što je tim propisommogućnost prodaje nepokretnosti ispod utvrdjene vrijednosti, bez ograničenja,uslovljena postojanjem prethodne saglasnosti povjerioca koja se moţe odnositisamo na slučaj kada se kao potencijalni kupci pojavljuju druga lica a ne i samipovjerilac.2. U smislu odredaba čl. 173 st. 4. Zakona o izvršenju i obezbjedjenju, zaprodaju predmetne nepokretnosti ispod utvrdjene vrijednosti, bez ograničenja,potrebno je traţiti prethodnu saglasnost svih izvršnih povjerilaca, tj. i onih kojisu pristupili u već pokrenuti postupak izvršenja.O b r a z l o ţ e n j e1) Odredbama ĉlana 173 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju propisano je:"Na prvom javnom nadmetanju za prodaju nepokretnosti se ne moţe prodatiispod utvrdjene vrijednosti.

Stranke i zaloţni povjerioci mogu se sporazumjeti, izjavom datom na zapisnikkod javnog izvršitelja pred kojim postupak izvršenja teĉe, da se nepokretnost moţeprodati putem javnog nadmetanja po cijeni niţoj od utvrdjene vrijednosti.Ako se nepokretnost nije mogla prodati na prvom javnom nadmetanju, javniizvršitelj će zakazati drugo nadmetanje na kojem se nepokretnost moţe prodati ispodutvrdjene vrijednosti, ali ne ispod 50 % te vrijednosti.Ako se nepokretnost nije mogla prodati na drugom javnom nadmetanju, javniizvršitelj će zakazati novo javno nadmetanje na kojem se nepokretnost moţe prodatiispod utvrdjene vrijednosti, bez ograniĉenja, uz prethodnu saglasnost izvršnogpovjerioca.Izmedju javnih nadmetanja mora proteći najmanje 15, a najviše 30 dana.Odredbe st. 2 i 3 ovog ĉlana primjenjuju se i u sluĉaju kad se nepokretnostnije mogla prodati neposrednom pogodbom za utvrdjenu vrijednost, niti na nekomkasnijem nadmetanju za prodaju"Prema tome, u st. 4. pomenutog propisa, uredjena je situacija kada senepokretnost nije mogla prodati ni na drugom javnom nadmetanju. Zakonodavac utoj situaciji za roĉište za novo javno nadmetanje na kojem se nepokretnost moţeprodati ispod utvrdjene vrijednosti, bez ograniĉenja uslovljava postojanjemprethodne saglasnosti izvršnog povjerioca. Takvu saglasnost izvršni povjerilac, pologici stvari, ne moţe davati samom sebi, već se ista odnosi samo na drugepotencijalne kupce.Sa tih razloga, odredbe ĉlana 173 st. 4 Zakona o izvršenju i obezbjedjenjuznaĉe da se na javnom nadmetanju na kojem se nepokretnost moţe prodati ispodutvrdjene vrijednosti, bez ograniĉenja, ne moţe pojaviti i izvršni povjerilac kaopotencijalni kupac. Mogućnost da i izvršni povjerilac bude kupac ograniĉena jesamo na sluĉajeve javnog nadmetanja za prodaju nepokretnosti koji se odnose naprvo javno nadmetanje (ĉl. 173 st. 1) i drugo javno nadmetanje (ĉl. 173 st. 3) Zakonao izvršenju i obezbjedjenju.2) Odredbama ĉl. 159 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju uredjeno je pitanjepristupanja već pokrenutom postupku izvršenja i odredjen redosled namirenjaizvršnih povjerilaca.U smislu odredaba ĉl. 173 st. 4. navedenog zakona, za prodaju predmetnenepokretnosti ispod utvrdjene vrijednosti bez ograniĉenja, potrebno je traţitiprethodnu saglasnost svih izvršnih povjerilaca, tj. i onih koji su stupili u većpokrenuti postupak izvršenja. Ovo zbog zaštite interesa svih povjerilaca ispreĉavanja mogućnosti zloupotreba od strane izvršnog povjerioca koji ima prioritetu namirenju svog potraţivanja.6Predsjednik gradjanskog odjeljenja,Ranko Vuković,s.r.

7PRAVNI STAVNa osnovu ĉlana 28 Zakona o sudovima ("Sl. list RCG", br. 5/02, 49/04, "Sl.list CG", br. 28/08, 39/11) gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore,sastavljeno od sudija Ranka Vukovića, kao predsjednika odjeljenja, Radoja Orovića,Julke Badnjar, Vesne Begović, Dušanke Radović, Gavrila Ĉabarkape, NatalijeFilipović, Branimira Femića, Dragice Milaĉić, Rade Kovaĉević i Radojke Nikolić,kao ĉlanova odjeljenja, na sjednici odrţanoj dana 11.01.2013. godine, zauzelo jesledećiPRAVNI STAVNaknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora i za ishranu u tokurada (topli obrok), utvrdjene Opštim Kolektivnim ugovorom ("Sl. list RCG",br. 1/2004 od 15.01.2004. godine), u visini od tri najniţe cijene rada za regres i50% najniţe cijene rada za topli obrok, predstavljale su neto iznose koje jeposlodavac bio duţan da isplati zaposlenom.U skladu sa članom 5 Opšteg kolektivnog ugovora o izmjenama idopunama Opšteg kolektivnog ugovora ("Sl. list CG", br. 65/10 od 15.11.2010.godine) od 01.01.2011. godine topli obrok i 1/12 regresa za korišćenje godišnjegodmora nemaju karakter naknade u neto iznosu već predstavljaju startni diomjesečne zarade i čine dio bruto zarade zaposlenog koji se oporezuje.O b a z l o ţ e nj eGradjansko odjeljenje Osnovnog suda u Podgorici obratilo se ovom suduzahtjevom, Su V br. 210/12 od 26.11.2012. godine. U zahtjevu se ukazuje da je predtim sudom u toku više postupaka radi naknade materijalne štete zbog manjeisplaćenog toplog obroka i regresa za godišnji odmor za period od 01.01.2010.godine do presudjenja. Dalje se navodi da je po izvjesnom broju tuţbenih zahtjevapostupak okonĉan i to razliĉitim ishodom, odnosno da postoji neujednaĉenostodluka sa podruĉja Višeg suda u Podgorici i podruĉja Višeg suda u Bijelom Polju.Stoga je traţeno da gradjansko odjeljenje ovog suda zauzme pravni stav u vezispornog pitanja - da li naknadu na ime toplog obroka i naknadu na ime regresa zakorišćenje godišnjeg odmora treba oporezivati.Ovaj sud je, imajući u vidu zakonska odredjenja, zauzeo navedeni pravni stavzasnivajući ga na sledećim razlozima:Odredbom ĉlana 78 Zakona o radu ("Sl. list CG", br. 49/08) koji je u primjeniod 23.08.2008. godine, propisano je da zarada i druga primanja utvrdjenakolektivnim ugovorom i ugovorom o radu ĉine bruto zaradu u smislu ovog zakona, aodredbom ĉl. 83 istog zakona propisano je da zaposleni ima pravo na druga primanjau vezi sa radom koja se utvrdjuju kolektivnim ugovorom, odnosno ugovorom o radu.

Opštim Kolektivnim ugovorom ("Sl. list RCG", br. 1/2004 od 15.01.2004.godine) propisano je da poslodavac isplaćuje zaposlenom regres za korišćenjegodišnjeg odmora u visini tri najniţe cijene rada (ĉlan 22) i mjeseĉnu naknadu zaishranu u toku rada (topli obrok) u visini 50% najniţe cijene rada (ĉl. 26 taĉka 4),koje odredbe su brisane Opštim kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunamaOpšteg kolektivnog ugovora ("Sl. list CG", br. 65/10 od 15.11.2010. godine).Odredbom ĉl. 5 istog ugovora izmijenjene su odredbe ĉl. 11 ranijeg Opštegkolektivnog ugovora i propisano da se obraĉunska vrijednost koeficijenta u brutoiznosu (neto najniţa cijena rada, porez na dohodak i doprinosi na teret zaposlenog) istartni dio zarade (koju ĉini topli obrok i 1/12 regresa za korišćenje godišnjegodmora), za prosjeĉno 176 ĉasova u mjesecu, utvrdjuje se posebnim sporazumom upostupku pregovaranja predstavnika potpisnika kolektivnog ugovora. Taj sporazumje zakljuĉen dana 21.12.2010. godine i primjenjuje se od 01.01.2011. godine.Odlukom o najniţoj cijeni rada na nivou RCG ("Sl. list CG", br. 2/2007 od01.07.2007. godine) najniţa cijena rada iznosi 55 € do 31.12.2010. godine.Odredbom ĉlana 15 Zakona o porezu na dohodak fiziĉkih lica ("Sl. list RCG",br. 65/2001 od 31.12.2001. godine propisano je da oporezivi prihod od liĉnihprimanja predstavljaju bruto primanja.Odredbom ĉlana 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu nadohodak fiziĉkih lica ("Sl. list RCG, br. 78/2006 od 22.12.2006. godine) izmijenjenje ĉl. 5a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak fiziĉkih lica("Sl. list RCG", br. 37/04 od 04.06.2004. godine) i propisano da se porez nadohodak ne plaća na naknade po osnovu liĉnih primanja, odnosno naknade zapovećane troškove zaposlenih - za regres za korišćenje godišnjih odmora i zaishranu u toku rada, koje taĉke se brišu ĉl. 4 Zakona o izmjenama i dopunamaZakona o porezu na dohodak fiziĉkih lica ("Sl. list CG", br. 86/09 od 25.12.2009.godine) koji je u primjeni od 01.01.2010. godine.Prema tome, visina navedenih primanja utvrdjena Opštim kolektivnimugovorom u iznosu od tri najniţe cijene rada za regres i 50% najniţe cijene rada zatopli obrok predstavljala je neto iznose. Ovo zbog toga što je visina tih naknadazavisila od najniţe cijene rada, koja je u spornom periodu iznosila 55 €, zbog ĉega seza njihov obraĉun nije mogla koristiti umanjena osnovica. U skladu sa tim taprimanja se nijesu mogla umanjivati, već je poslodavac bio u obavezi da ih isplatizaposlenom.Tek od 01.01.2011. godine, u skladu sa Opštim kolektivnim ugovorom oizmjenama i dopunama Opšteg kolektivnog ugovora topli obrok i 1/12 regresa zakorišćenje godišnjeg odmora predstavljaju startni dio mjeseĉne zarade, odnosno diobruto zarade zaposlenog koji se oporezuje.PREDSJEDNIK GRADJANSKOGODJELJENJA,Ranko Vuković,s.r.8

Gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, Su. VI br. 58/12 od26.12.2012. godinePITANJA I ODGOVORI9Gradjansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore, na sjednici odrţanoj dana24.12.2012. godine, razmotrilo je akt Osnovnog suda Herceg Novi Posl.br. VSu.138/12 od 05.12.2012. godine, u kojem se istiĉe da je zbog neplaćenih taksi odstrane taksenih obveznika u tom sudu nastao problem u vezi naplate neplaćenesudske takse i u vezi s tim arhiviranja završenih parniĉnih predmeta.Radi pravilnog postupanja suda u sluĉajevima gdje takseni obveznici nijesuizmirili svoje taksene obaveze, iako su na to bili upozoreni, odnosno opomenuti,ovaj sud je dostavio sledeće izjašnjenje:Zakon o sudskim taksamaU ĉlanu 34. propisano je "Ako takseni obveznik koji prisustvuje sudskojradnji ne plati taksu u trenutku nastanka taksene obveze, sud će ga upozoriti naobavezu plaćanja takse, kao i o posledicama neplaćanja i odrediće mu rok od 3 danaza plaćanje takse.Upozorenje iz stava 1. ovog ĉlana zabiljeţiće se na sudskom spisu".U ĉlanu 35. propisano je "Kad nastane taksena obveza, a takseni obveznik nijeprisutan, sud će mu uputiti opomenu za plaćanje takse kojom će ga pozvati da, uroku od 3 dana po prijemu opomene, plati taksu i upozoriće ga na poslediceneplaćanja.Za sluĉaj da je taksa nedovoljno plaćena postupiće se sa stavom 1. ovog ĉlana.Ako takseni obveznik iz stava 1 ovog ĉlana ima prebivalište i sjedište uinostranstvu, rok za plaćanje takse ne moţe biti kraći od 30, niti duţi od 90 dana".U ĉlanu 39. propisano je "Kontrolu natplate takse vrši organ nadleţan zaposlove javnih prihoda.Stalnu unutrašnju kontrolu primjene propisa o taksama vrši predsjednik sudaili lice koje on ovlasti na naĉin i po postupku odredjenom Sudskim poslovnikom".Sudski poslovnik - naplata taksiU ĉlanu 128. propisano je "Namještenik koji prima pismena vodi raĉuna otome koja pismena podlijeţu plaćanju takse, o visini takse, o postojanju zakonskogosnova za oslobadjanje od plaćanje takse i dr.Ako se prilikom pregleda pošiljke primljene poštom utvrdi da taksa nijeplaćena ili nije plaćena u propisanom iznosu, to se konstatuje u otisku prijemnogštambilja.

Za pismena koja podlijeţu plaćanju takse namještenik će upozoriti stranku naobavezu plaćanja takse, upoznati je sa posljedicama neplaćanja i odrediti rok od tridana za plaćanje takse.Upozorenje iz stava 3 ovog ĉlana konstatuje se na sudskom spisu".U ĉlanu 130. propisano je "Predsjednik suda, predsjednik vijeća, sudijapojedinac i upravitelj sudske pisarnice redovno kontrolišu naplatu takse.Kad je naloţena prinudna naplata takse u predmetu postoji dokaz da jenadleţni organ taj nalog primio, smatraće se da je taksa naplaćena.Predmet se ne moţe arhivirati dok ovlašćeni sluţbenik suda svojim potpisomne ovjeri zabilješku da je taksa naplaćena.Otisak štambilja sa zabilješkom da je taksa naplaćena stavlja na naslovnustranu omota spisa, u desni gornji ugao, ispred oznake predmeta".Pored navedenog, ukazuje se, da je sud u obavezi da u parniĉnim predmetimapostupa shodno odredbi stava 3. ĉlana 187. Zakona o parniĉnom postupku, kojiodredjuje "Tuţilac je duţan da priloţi uz tuţbu potvrdu o plaćenoj sudskoj taksi".Kako je Zakonom o sudskim taksama i Sudskim poslovnikom, regulisanpostupak naplate taksi, to je potrebno u sluĉaju kada je plaćanje takse od stranetaksenog obveznika izostalo, da sud nadleţnom poreskom organu dostavi nalog daodredjenu taksu prinudno naplati od taksenog obveznika, ĉiji će liĉni podaci bitisadrţani u nalogu (liĉno ime, ime oca, adresa, jedinstven matiĉni broj, a pomogućnosti i preko koga ostavaruje primanja - penzioner ili radni odnos), kako bi senaplata takse od strane nadleţnog poreskog organa mogla nesmetano izvršiti.10PREDSJEDNIK GRADJANSKOGODJELJENJA,Ranko Vuković,s.r.

SUDSKA PRAKSA11

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO12

13KRIVIĈNO DJELO ZELENAŠTVO(Ĉlan 252 stav 3 u vezi st. 1 KZ)Protivpravna imovinska korist pribavljena ugovorom o obezbjedjenju,laţno prikazivanje činjenica i dovodjenje u zabludu oštećenog prilikomzaključenja ugovora o obezbjedjenju nijesu elementi krivičnog djela zelenaštvo.Iz obrazloţenja:"Radnja izvršenja kriviĉnog djela iz ĉlana 252 st. 3 u vezi st. 1 KZ jesklapanje ugovora o zajmu pri ĉemu uĉinilac koristeći neko od stanja ili osobinaoštećenog tamo navedenih primi ili ugovori nesrazmjernu imovinsku korist i pri tomza sebe pribavi imovinsku korist koja prelazi 30.000 eura.Pobijanom presudom drugostepeni sud zakljuĉuje da je optuţeni u ciljuobezbjedjenja vraćanja duga sa oštećenim zakljuĉio ugovor o kupovini tamonavedene nepokretnosti za iznos od 160.000 DM laţno tvrdeći da će nakon isplateduga raskinuti takav kupoprodajni ugovor, pa je nakon što mu je oštećeni vratio dugnavedenu nepokretnost upisao na svoje ime i tako pribavio protivpravnu imovinskukorist u vrijednosti od 160.000 DM odnosno 81.806,71 eura. Dakle, izrekompobijane presude utvrdjuje se protivpravna imovinska korist pribavljena ugovorom oobezbjedjenju, što nije element kriviĉnog djela zelenaštvo, kao što ni laţnoprikazivanje ĉinjenica i dovodjene u zabludu oštećenog nijesu elementi kriviĉnogdjela zelenaštvo već mogu biti elementi nekog drugog kriviĉnog djela. U izrecipresude moralo je biti navedeno da li je i koju imovinsku korist okrivljeni pribaviougovorom o zajmu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž. I br. 32/12 od 24.12.2012. godine)

14KRIVIĈNO DJELO UTAJA POREZA I DOPRINOSA(Ĉlan 264 stav 1 KZ)Na osnovu postojanja namjere krivično djelo poreske utaje se razlikujeod poreskih prekršaja, tako da sve nepravilnosti oko podnošenja poreskeprijave koje nijesu učinjene s navedenom namjerom nijesu krivično djelo, većeventualno poreski prekršaj.P R E S U D AUsvaja se zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva CrneGore Ktz.br.90/12 od 09.11.2012.godine i utvrdjuje da je presudama Osnovnogsuda u Pljevljima K.br.218/11 od 12.12.2011.godine i Višeg suda u Bijelom PoljuKž.br.193/12 od 11.06.2012.godine, povrijedjen zakon u korist okrivljenog - čl.387st.1 tač.1 i čl. 386 st.1 tač.8 Zakonika o krivičnom postupku.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Osnovnog suda u Pljevljima K.br.218/11 od 12.12.2011.godine,okrivljeni M. D., usled nedostatka dokaza, na osnovu ĉl.373 st.1 taĉ.2 ZKP,oslobodjen je od optuţbe zbog kriviĉnog djela utaja poreza i doprinosa iz ĉl.264 st.1Kriviĉnog zakonika.Viši sud u Bijelom Polju, kao drugostepeni, presudom Kţ.br.193/12 od11.06.2012.godine, odbio je kao neosnovanu ţalbu Osnovnog drţavnog tuţilaštva izPljevalja i potvrdio citiranu presudu Osnovnog suda u Pljevljima.Protiv navedenih presuda, Vrhovno drţavno tuţilaštvo Crne Gore, podiglo jezahtjev za zaštitu zakonitosti Ktz.br.90/12 od 09.11.2012.godine, zbog povredeKriviĉnog zakonika - ĉl.387 st.1 taĉ.1 Zakonika o kriviĉnom postupku i bitnepovrede odredaba kriviĉnog postupka - ĉl.386 st.1 taĉ.8 Zakonika o kriviĉnompostupku.U zahtjevu se navodi da je u kriviĉnom postupku koji je prethodio donošenjupravosnaţne presude, pravilno utvrdjeno da je okrivljeni tokom 2008.godine, uavgustu, ostvario prihod iznad zakonskog limita za paušalno oporezivanje, tj.iznad18.000,00 € (ostvario je prihod od 27.249,00 €) te da nije podnio prijavu registracijeza PDV obveznika, koju prijavu je, shodno ĉl.55.st.3 Zakona o porezu na dodatuvrijednost, bio duţan podnijeti poreskom organu najkasnije do 20.09.2008.godine tj.u roku od 20 dana kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesec u kojem je izvršiopromet usluga u visini koja prelazi iznos od 18.000,00 €. Prijavljivanjem navedenogpodatka, poreski organ bi imao saznanje da je ostvaren prihod iznad zakonskog

limita za koji postoji obavezna PDV registracija i uvodjenje obveznika u sistemPDV-a, kada za njega zapoĉinje obaveza da obraĉunava i plaća PDV, te da podnosiporeske prijave za sve periode.Dalje se navodi da su sudovi pravilno utvrdili da je okrivljeni u 2008.godini,ostvario prihod iznad zakonskog limita za paušalno oporezivanje i bio je duţan da toprijavi poreskom organu radi registracije i plaćanja PDV-a, te da tu duţnost nijeispunio tj.nije podnio poresku prijavu za PDV obveznika. Kod tako pravilnogutvrdjenja, sudovi su povrijedili zakon u korist okrivljenog kada su našli da jenepodnošenjem poreske prijave za registraciju PDV-a, od strane okrivljenog uĉinjenporeski prekršaj iz ĉl.58 st.1 taĉ.5 Zakona o PDV-u, a ne kriviĉno djelo utaja porezai doprinosa iz ĉl.264 st.1 Kriviĉnog zakonika.Uz ovo, ukazuje se da su pravosnaţnom presudom, poĉinjene i bitne povredeodredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, jer je izreka presudeprotivrjeĉna razlozima, a sami razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri protivrjeĉni. Istiĉese da je nejasno i u suprotnosti sa izrekom kada se u razlozima presude posebnonapominje da se optuţnim aktom okrivljenom stavlja na teret radnja ĉinjenja kojunije preduzeo, već je nesumnjivo utvrdjeno da njegove radnje predstavljajuneĉinjenje, za koje nije optuţen. Takodje se ukazuje da su pogrešni i nejasni ovakvirazlozi presude, jer je u izreci optuţnog akta odnosno presude, okrivljenom stavljenana teret radnja neĉinjenja - nepodnošenje poreske prijave o zakonito steĉenomprihodu radi registracije ili obraĉuna PDV-a.Predloţeno je da se zahtjev uvaţi kao osnovan i utvrdi da u presudamaOsnovnog suda u Pljevljima K.br.218/11 od 12.12.2011.godine i Višeg suda uBijelom Polju Kţ.br.193/12 od 11.06.2012.godine, postoje povrede zakona na kojese ukazuje zahtjevom, ne dirajući u pravosnaţnost odluke.Nakon razmatranja spisa predmeta i navoda iznijetih u zahtjevu za zaštituzakonitosti, Vrhovni sud je našao:Zahtjev je osnovan.Niţestepeni sudovi nalaze da nije dokazano da je okrivljeni M. D., uĉiniokriviĉno djelo utaja poreza i doprinosa iz ĉl.264 st.1 Kriviĉnog zakonika, koje mu jestavljeno na teret, jer je shodno ĉl.55 st.3 u vezi ĉl.58 st.1 taĉ.5 Zakona o porezu nadodatu vrijednost, neprijavljivanjem zakonito steĉenog prihoda tj.nepodnošenjemprijave za registraciju PDV-a u propisanom roku, uĉinio prekršaj, a ne kriviĉnodjelo.Ovakav zakljuĉak niţestepenih sudova, da se samo radi o prekršaju, a bezprethodnog utvrdjivanja postojanja namjere kod uĉinioca, po ocjeni ovog suda, nijepravilan, jer je odnosni oblik kriviĉnog djela svršen u momentu propuštanja roka ukome je obavezno trebalo podnijeti poresku prijavu o zakonito steĉenim prihodima,odnosno predmetima ili drugim ĉinjenicama koje su od uticaja na utvrdjivanjeovakvih obaveza, ako je kod uĉinioca postojala namjera izbjegavanja potpunog ilidjelimiĉnog plaćanja poreza, doprinosa ili drugih propisanih daţbina. Pored ovoga,za postojanje predmetnog kriviĉnog djela, neophodno je da je ostvaren i objektivniuslov inkriminacije.15

Na osnovu postojanja namjere, koju niţestepeni sudovi u konkretnom sluĉajunijesu uopšte utvrdjivali, kriviĉno djelo poreske utaje se razlikuje od poreskihprekršaja, tako da sve nepravilnosti oko podnošenja poreske prijave, koje nijesuuĉinjene s navedenom namjerom, nijesu kriviĉno djelo, već, eventualno, poreskiprekršaj.Iz navedenog jasno proizilazi da niţestepeni sudovi nijesu potpuno i pravilnoutvrdili odluĉnu ĉinjenicu koja je od znaĉaja za donošenje pravilne i zakoniteodluke, te da na utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje nije pravilno primijenjeno materijalnopravo, ĉime su povrijedjene odredbe ĉl.387 st.1 taĉ.1 Zakonika o kriviĉnompostupku, kako se to zahtjevom za zaštitu zakonitosti osnovano ukazuje.Takodje, izreka pravosnaţne presude je protivrjeĉna razlozima presude, a datirazlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrjeĉni, ĉime je uĉinjene bitnapovreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, kako se to osnovanonavodi u podignutom zahtjevu.Naime, u optuţnom predlogu Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Pljevljima,alternativno su postavljene dvije radnje izvršenja, stavljajući se na teret okrivljenomda je dao laţne podatke o zakonito steĉenim prihodima i da nije prijavio zakonitosteĉeni prihod, dok se u razlozima prvostepene presude na strani 10 izmedju ostalognavodi: " Sud posebno napominje da je okrivljenom optuţnim predlogom stavljenana teret radnja ĉinjenja da je laţno prikazao odnosno dao laţne podatke o zakonitosteĉenim prihodima.....". Nadalje se na strani 10 razloga navedene presude, navodi:"Dakle, nedvosmisleno se utvrdjuje iz dokaza izvedenih na glavnom pretresu, daokrivljeni nije preduzeo radnju ĉinjenja tj. da nije dao laţne podatke, a optuţnimpredlogom ODT-a upravo to mu se stavlja na teret.....", pa je oĉigledno da je izrekapresude protivrjeĉna razlozima i da su dati razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeriprotivrjeĉni.Sa iznijetih razloga, ovaj sud je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti i odluĉiokao u izreci ove presude, na osnovu ĉl.443 st.2 ZKP, ne dirajući u pravosnaţnuodluku kojom je okrivljeni za navedeno kriviĉno djelo, oslobodjen od optuţbe,shodno ĉl.373 st.1 taĉ.2 ZKP.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 9/12 od 26.12.2012. godine)16

17KRIVIĈNO DJELO TEŠKO DJELOPROTIV BEZBJEDNOSTI JAVNOG SAOBRAĆAJA(Ĉlan 348 stav 2 u vezi ĉl. 339 st. 1 KZ)U radnjama osudjenog stekla su se sva bitna obiljeţja krivičnog djela izčlana 348 stav 2 u vezi sa čl. 339 st. 1 KZ ako je usljed upravljanja vozilom poddejstvom alkohola nastupila smrt jednog lica.Iz obrazloţenja:"U odnosu na ţalbene navode da se kod predmetnog kriviĉnog djela zapostojanje umišljaja zahtijeva grubo kršenje propisa ZOBS-a i bezobzirnost uĉiniocate da ovi uslovi nijesu postojali u konkretnom sluĉaju, nasuprot ţalbenim navodima iovaj sud nalazi da je osudjeni upravljajući vozilom u saobraćaju na putu poddejstvom alkohola, na naĉin opisan u izreci prvostepene presude, znajući da mupredstoji voţnja vozilom i da kao vozaĉ ne smije da upravlja vozilom u saobraćaju utakvom stanju, te da dejstvo alkohola smanjuje sposobnost paţnje i reaktivnosti, toje kao vozaĉ bio svjestan da usled takvih njegovih radnji moţe nastupiti zabranjenaposljedica u vidu ugroţavanja saobraćaja i dovodjenja u opasnost ţivota ljudi, pa jepristao na njeno nastupanje i samim tim postupao sa eventualnim umišljajem. Kakoje zabranjena posljedica nastupila, a usled toga i smrt jednog lica - pok. P. K., zakoju kvalifikovanu posljedicu je osudjeni olako drţao da do nje neće doći odnosnoda će izbjeći, to je u odnosu na takvu posljedicu postupao nehatno, ĉime su se uovakvim njegovim radnjama stekla sva bitna obiljeţja kriv.djela teška djela protivbezbjednosti javnog saobraćaja iz ĉl.348 st.2 u vezi ĉl.339 st.1 Kriviĉnog zakonika,za koje kriv.djelo je i oglašen krivim.Pri navedenom, jasno proizilazi da su prvostepeni i drugostepeni sud, naosnovu potpuno i pravilno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, izveli pravilan zakljuĉakda su se u radnjama osudjenog, stekla sva zakonska obiljeţja kriviĉnog djelastavljenog mu na teret, zbog ĉega se navodi branioca da je na štetu osudjenogpovrijedjen Kriviĉni zakonik, takodje pokazuju neosnovanim."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž. II br. 14/12 od 03.12.2012. godine)

18KRIVIĈNO DJELO PRIMANJE MITA(Ĉlan 423 stav 4 u vezi st. 1 KZ)Za postojanje krivičnog djela primanje mita neophodno je da sluţbenolice poklon zahtijeva u vezi sluţbene radnje koju je već izvršilo.Iz obrazloţenja:"Optuţnim predlogom Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Bijelom Polju Kt. br.478/08 od 12.08.2009. godine, okrivljenom M. B. je stavljeno na teret da je dana23.06.2008. godine oko 00,30 h, u mjestu Dobrakovo, opština Bijelo Polje usvojstvu sluţbenog lica - policajca Uprave policije - Podruĉna jedinica Bijelo Poljena graniĉnom prelazu, poslije izvršene sluţbene radnje kontrole vozila marke "Audi6", putnika u istom i njihovih putnih isprava kojim je upravljao M. M. zahtijevao odistog poklon, govoreći mu "Imate li šta za policiju", "Imaš li šta da nas ĉastiš", da bikada mu je oštećeni izvadio 10,00 eura, u namjeri da mu ih da, traţio da mu novacstavi u pasoše koje je već drţao u ruci govoreći mu "evo ti pasoše, stavi mi 10,00eura u pasoše i ponovo mi vrati pasoše", što je oštećeni i uradio, stavio novac ujedan od ĉetiri pasoša koje mu je predao, nakon ĉega je novac uzeo i stavio u dţep, apasoše mu vratio, ĉime je izvršio kriviĉno djelo primanje mita iz ĉl. 423 st. 4 u vezist. 1 Kriviĉnog zakonika.Za postojanje kriviĉnog djela primanje mita iz ĉl. 423 st. 4 u vezi st. 1Kriviĉnog zakonika, neophodno je da sluţbeno lice poklon zahtijeva u vezi sluţbeneradnje koju je već izvršilo. U optuţnom aktu, u ĉinjeniĉnom opisu radnje izvršenjadjela, nije navedeno da je okrivljeni traţio poklon u vezi sluţbene radnje koju jeizvršio. Nedostatak te veze u ĉinjeniĉnom opisu radnje izvršenja djela, ne moţe senadomjestiti odrednicom u ĉinjeniĉnom opisu "poslije izvršene sluţbene radnje", jerona ne podrazumijeva da je poklon traţen u vezi sa izvršenom sluţbenom radnjom,što je neophodno da bi djelo okrivljenog predstavljalo kriviĉno djelo za koje jeoptuţen.Kod takvog ĉinjeniĉnog opisa djela, pravilan je zakljuĉak drugostepenog sudada djelo za koje je okrivljeni optuţen po zakonu nije kriviĉno djelo, pa ga jesledstveno tome i pravilno oslobodio od optuţbe na osnovu ĉl. 373 taĉ. 1 Zakonika okriviĉnom postupku, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni, jasni i uvjerljivirazlozi, koje u svemu prihvata i ovaj sud."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 8/12 od 10.12.2012. godine)

19KRIVIĈNO DJELO ZLOĈIN PROTIV ĈOVJEĈNOSTI(Ĉlan 427 KZ)Krivično djelo iz člana 427 KZ je krivično djelo sa blanketnomdispozicijom, pa u optuţnici moraju biti naznačena pravila medjunarodnogprava utvrdjena medjunarodnim aktima, koji su bili ratifikovani u vrijemekada se okrivljenom stavlja na teret izvršenje navedenog krivičnog djela.Kod odredbe člana 369 stav 1 ZKP, sud ne moţe mijenjati niti dopisivatimedjunarodni propis.Iz obrazloţenja:"U izreci pobijane presude stoji da su okrivljeni oslobodjeni od optuţbe spozivom na ĉlan 373 taĉ. 1 Zakonika o kriviĉnom postupku, jer djelo za koje suoptuţeni po zakonu nije kriviĉno djelo, a u obrazloţenju presude, saglasno takvojizreci, dati su razlozi zašto drugostepeni sud zakljuĉuje da kriviĉno djelo, koje seokrivljenim stavlja na teret, onako kako je opisano optuţnicom, nije kriviĉno djelo.Osnovano pri tom, drugostepeni sud pobijanom presudom zakljuĉuje da je kriviĉnodjelo iz ĉlana 427 KZ kriviĉno djelo sa blanketnom dispozicijom i da su u optuţnicimorala biti naznaĉena pravila medjunarodnog prava koja su okrivljeni prekršili. Izsadrţine predmetne optuţnice nesumnjivo proizilazi da je istog stava i drţavnotuţilaštvo, jer je u istoj navedeno da su okrivljeni kršili pravila medjunarodnogprava. Medjutim, a kako to osnovano nalazi drugostepeni sud pobijanom presudom,u predmetnoj optuţnici je naznaĉeno da su okrivljeni kršili pravila medjunarodnogprava utvrdjena ĉlanom 7 st. 2 Rimskog statuta, a Rimski statut je stupio na snagu 1.07. 2012. godine, što znaĉi poslije vremena u kojem su okrivljeni preduzeli radnjestavljeni im na teret. Kod takvog stanja stvari, osnovano drugostepeni sudzaključuje, da se u konkretnom slučaju odredbama Rimskog statuta ne moţedopunjavati blanketna norma iz člana 427 KZ, jer se ta odredba moţedopunjavati samo pravilima medjunarodnog prava, koja su utvrdjenamedjunarodnim aktima, koji su bili ratifikovani u vrijeme kada seokrivljenima stavlja na teret izvršenje navedenog krivičnog djela.Saglasno ĉlanu 369 st. 1 ZKP presuda se moţe odnositi samo na lice koje jeoptuţeno i samo na djelo koje je predmet optuţbe sadrţane u podignutoj, odnosnona glavnom pretresu izmijenjenoj optuţnici.Kada su u pitanju kriviĉna djela sa blanketnom dispozicijom u optuţnici morabiti naznaĉena ta upućujuća norma (u konkretnom sluĉaju pravilo medjunarodnogprava) i kod odredbe ĉlana 369 st. 1 ZKP sud istu ne moţe mijenjati, niti jedopisivati. Neprihvatljivi su, zato, navodi podnijetog zahtjeva da nepotpuno ilinepravilno navodjenje medjunarodnog propisa u konkretnom sluĉaju ne moţe biti oduticaja na postojanje svih elemenata kriviĉnog djela iz ĉlana 427 KZ."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 11/12 od 21.01.2013. godine)

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO20

21SLOBODNA OCJENA DOKAZA(Ĉlan 17 ZKP)Sud dokaze ocjenjuje slobodno, u smislu da nije ograničen odredjenimformalnim zakonskim okvirima, ali sud to mora činiti savjesno, u skladu sapravilima krivičnog postupka i sa pravilima logike, uz obavezu da svojuodluku, zasnovanu na slobodnoj ocjeni dokaza, valjano obrazloţi.Iz obrazloţenja:"Neosnovani su ţalbeni razlozi da su prvostepeni i drugostepeni sud ukonkretnom sluĉaju povrijedili naĉelo slobodne ocjene dokaza, kao i naĉeloneposrednosti u izvodjenju dokaza. Ovo zbog toga što prihvatajući naĉelo slobodneocjene dokaza iz ĉl.17 ZKP, zakon ne poznaje bilo kakvu hijerarhiju dokaznihsredstava, niti definiše kada se i na koji naĉin odredjena ĉinjenica moţe ili moradokazivati, već je to prepušteno slobodnoj ocjeni suda, odnosno slobodnomsudijskom uvjerenju, kada sud dokaze ocjenjuje slobodno, u smislu da nijeograniĉen odredjenim formalnim zakonskim okvirima, ali sud to mora ĉinitisavjesno, u skladu sa pravilima kriviĉnog postupka i sa pravilima logike, uz obavezuda svoju odluku, zasnovanu na slobodnoj ocjeni dokaza, valjano obrazloţi. Pri tome,svaki dokaz se cijeni pojedinaĉno, s obzirom na njegovu dokaznu snagu, kao i upovezanosti sa ostalim dokazima, pa se tako i iskaz svjedoka cijeni s obzirom naopšti utisak suda o dokaznom znaĉaju takvog iskaza i njegovoj dokaznojvjerodostojnosti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 8/12 od 17.10.2012. godine)

22NEDOZVOLJENOST PREDLOGAZA PRENOŠENJE MJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 34 stav 2 ZKP)Predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti podnijet od strane svjedoka -oštećene je nedozvoljen.Iz obrazloţenja:"Vrhovni sud Crne Gore je razmotrio spise ovog predmeta i navode izpodnijetog predloga svjedoka - oštećenog, pa je našao da predlog nije dozvoljen i daisti valja odbaciti.Naime, u ĉl.34 st.1 ZKP je propisano, da Vrhovni sud moţe za vodjenjepostupka odrediti drugi stvarno nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakšesprovesti postupak ili ako postoje drugi vaţni razlozi, dok je u stavu 2 navedeno darješenje u smislu stava 1 ovog ĉlana, moţe se donijeti na predlog stranaka, sudijepojedinca ili predsjednika vijeća.Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Danilovgradu K.br.211/09 proizilazi da sepred tim sudom vodi kriviĉni postupak protiv okrivljenog K. M., kome jeoptuţnicom Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Podgorici Kt.br.1457/08 od11.05.2009. godine, stavljeno na teret izvršenje kriviĉnog djela teška tjelesnapovreda iz ĉl.151 st.2 Kriviĉnog zakonika, i da J. V. ima svojstvo svjedoka -oštećenog.Kako je predlog za prenošenje mjesne nadleţnosti podnijet od strane svjedoka- oštećene, a isti na to nije ovlašćen u smislu ĉl.34 st.2 ZKP, to je predlog valjaloodbaciti kao nedozvoljen."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 42/12 od 18.09.2012. godine)

23NEOSNOVANOST PREDLOGAZA DELEGACIJU NADLEŢNOSTI(Ĉlan 34 stav 1 ZKP)Okolnost da je Viši sud u Podgorici postupao kao ţalbeni u predmetima ukojima su optuţeni postupali kao sudije, kao i da je većina sudija bila u bliskimkolegijalnim odnosima sa optuţenima, ne predstavlja vaţan razlog da se odredidrugi stvarno nadleţan sud.Iz obrazloţenja:"Predlog je neosnovan.Odredbom ĉl. 34 st.1 Zakonika o kriviĉnom postupku je, pored ostalog,predvidjeno da se za vodjenje kriviĉnog postupka moţe odrediti drugi stvarnonadleţan sud, ako za to postoje drugi vaţni razlozi.Okolnost da je Viši sud u Podgorici postupao kao ţalbeni sud u predmetima ukojima je optuţeni V. G. postupao kao predsjednik Osnovnog suda u Cetinju, aoptuţeni M. N. kao bivši sudija istog suda, i da su predsjednik sudećeg vijeća,ĉlanovi vijeća, kao i većina sudija Višeg suda u Podgorici bili u bliskim kolegijalnimodnosima sa optuţenima, ne predstavlja vaţan razlog da se odredi drugi stvarnonadleţan sud, zbog ĉega je predlog za delegaciju nadleţnosti odbijen kaoneosnovan."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 68/12 od 29.11.2012. godine)

24PRAVNA VALJANOST ZAPISNIKA O PRETRESANJU STANA(Ĉlan 75 ZKP)To što je dio teksta na zapisnicima o pretresanju stana unesen nakonpotpisa ovlašćenih policijskih sluţbenika i svjedoka, a u kojem tekstu jenaveden dio oduzetih predmeta, čije nabrajanje počinje prije potpisa, ne činizapisnike pravno nevaljanim, jer je okrivljeni i na kraju teksta potpisaozapisnike bez primjedbi.Iz obrazloţenja:"Bez osnova su navodi ţalbe i kada je u pitanju zapisnik o pretresanju stanaokrivljenog, jer se iz tog zapisnika utvrdjuje da je pretres izvršen u skladu sazakonskim odredbama, da je zapisnik potpisan od strane sluţbenog lica i svjedokakoji su prisustvovali pretresu i bez primjedbi od strane okrivljenog. Pravnu valjanostzapisnika o pretresanju stana i lica - okrivljenog ne umanjuje ĉinjenica to što je dioteksta na navedenim zapisnicima unesen nakon potpisa ovlašćenih policijskihsluţbenika i svjedoka na zapisniku o pretresanju stana, a u kojem tekstu je navedendio oduzetih predmeta, ĉije nabrajanje poĉinje prije potpisa, ne ĉini, kako se to uţalbi navodi, navedene zapisnike pravno nevaljanim, jer je okrivljeni i na krajuteksta potpisao zapisnike bez primjedbi."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 17/12 od 26.12.2012. godine)

25ISKAZ SVJEDOKA KAO DOKAZ U KRIVIĈNOM POSTUPKU(Ĉlan 107 ZKP)Iskaz koji je svjedok sam pisano sačinio i kao takav ovjerio pred sudomne moţe se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.Iz obrazloţenja:"Neosnovan je navod ţalbe okrivljenog da je iskaz oštećene u odnosu nanjega, netaĉan i neistinit i da je to potkrijepljeno u izjavi oštećene N. V., koju jeovjerila pred Osnovnim sudom u Baru Ov.I. br. 7933 od 06.08.2012. godine. Poocjeni ovog suda, nije od bilo kakvog znaĉaja za drukĉije ĉinjeniĉno utvrdjenje odonog koje je sadrţano u presudama niţestepenih sudova, tvrdnja oštećene V. N. datau pisanoj i pred sudom ovjerenoj izjavi da okrivljeni D. B. nema nikakvog udjela uizvršenju predmetnog kriviĉnog djela, da je pred Višim drţavnim tuţiocem uBijelom Polju dala neistinitu izjavu i da je prinudjena od strane nadleţnog drţavnogtuţioca i suda da uĉestvuje u postupku kao svjedok. Ovo iz razloga što je sud duţanda po propisima ZKP-a cijeni samo iskaz dat u postupku pred nadleţnim drţavnimorganom, to jest u istrazi pred drţavnim tuţiocem, a na glavnom pretresu predsudom, gdje je pod prijetnjom zakonskih posljedica svjedok duţan da da iskaz, pa jestoga tako davanje iskaza svjedoka jedino valjano i podobno za ocjenu suda, a neonaj iskaz koji je svjedok sam pisano saĉinio i kao takav ovjerio pred sudom."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 10/12 od 19.11.2012. godine)

26DOKAZ PROVEDEN NA GLAVNOM PRETRESU(Ĉlan 370 ZKP)Iz činjenice da je na zapisniku glavnog pretresa pogrešno navedenaoznaka zapisnika o prepoznavanju, a da ista u obrazloţenju presude uopšte nijenavedena, ne moţe se izvesti zaključak da se presuda zasniva na dokazu kojinije proveden na glavnom pretresu u slučaju kada je i na zapisniku glavnogpretresa i obrazloţenju presude navedeno da je u pitanju zapisnik oprepoznavanju koje je izvršila oštećena.Iz obrazloţenja:"Na zapisniku glavnog pretresa od 30. 01. 2012. godine konstatovano je da jeu dokaznom postupku "proĉitan zapisnik o prepoznavanju lica Uprave policije PJPodgorica Ku. br. 11/11 od 13. 01. 2011. godine, gdje je prepoznavanje izvršilaoštećena M. Lj.".Nabrajajući dokaze provedene na glavnom pretresu prvostepeni sud navodi daje proĉitao "dva zapisnika o prepoznavanju lica Uprave policije PJ Podgorica Ku. br.16/11 od 13. 01. 2011. godine", a obrazlaţući svoju odluku navodi da je svjedok -oštećena prepoznala optuţenog K. S. kao izvršioca predmetnog kriviĉnog djela i tona zapisniku o prepoznavanju lica PJ Podgorica, dakle u kratkom vremenskomrazmaku nakon izvršenja djela. Zapisnik o prepoznavanju lica sud cijeni kaovjerodostojan dokaz, za razliku od branioca optuţenog, jer se iz same sadrţine"citiranog zapisnika o prepoznavanju lice gdje je prepoznavanje vršila oštećena M.Lj., zakljuĉuje da je isti apsolutno saĉinjen u skladu sa odredbama Zakona okriviĉnom postupku ... "Kod prednje sadrţine spisa predmeta osnovano se pobijanim rješenjemzakljuĉuje da se neosnovano podnijetim zahtjevom tvrdi da se presuda prvostepenogsuda zasniva na dokazu koji nije proveden na glavnom pretresu, jer iz naprijednavedenog nesumnjivo proizilazi da je na glavnom pretresu proĉitan zapisnik oprepoznavanju od strane oštećene - svjedoka M. Lj., kako to stoji i u obrazloţenjuprvostepene presude. Kod ĉinjenice da je u obrazloţenju oznaĉeno da je u pitanjuzapisnik o prepoznavanju od strane oštećene - svjedoka M. Lj., bez znaĉaja sunavodi podnijete ţalbe da nije navedena bliţa oznaka tog zapisnika. Ovo sa razlogašto je taj dokaz dovoljno identifikovan naznaĉenjem lica koje je vršiloprepoznavanje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 16/12 od 17.12.2012. godine)

27MJERE TAJNOG NADZORA(Ĉl. 150 - 162 ZKP)Iz obrazloţenja:"Neprihvatljivi su ţalbeni navodi da se prvostepena presuda zasniva nadokazima na kojima se po odredbama ZKP ne moţe zasnivati tj. na materijaludobijenom nezakonitom primjenom mjera tajnog nadzora, jer nasuprot ţalbenimnavodima podaci i obavještenja dobijenim mjerama tajnog nadzora, mogu sekoristiti kao dokaz u krivičnom postupku i protiv trećeg lica protiv kojeg nijesuodredjene mjere tajnog nadzora, ukoliko se odnose na krivično djelo zbogkojeg su odredjene mjere tajnog nadzora, ako je to treće lice sa licem protivkoga su odredjene mjere tajnog nadzora, saučenik (saizvršilac, podstrekač,pomagač) u krivičnim djelu za koje su mjere tajnog nadzora odredjene ili je totreće lice izvršilac nekog drugog krivičnog djela odredjenog čl.238 tada vaţećegZKP, koje je u neposrednoj vezi sa krivičnim djelom zbog kojeg su mjeretajnog nadzora odredjene, kako je to drugostepeni sud pravilno našao i za takvuocjenu u svojoj presudi dao citirane, potpuno jasne i uvjerljive razloge koje u svemuprihvata i ovaj sud."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž-s II br. 4/12 od 09.11.2012. godine)

28RAZLOG ZA ODREDJIVANJE PRITVORA(Ĉlan 175 stav 1 taĉka 3 ZKP)Ranija osudjivanost za istovrsno krivično djelo predstavlja okolnost kojaukazuje da bi okrivljeni ukoliko bi se našao na slobodi mogao ponoviti krivičnodjelo, te stoji pritvorski osnov iz člana 175 stav 1 tačka 3 ZKP.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je okrivljeni ranije osudjivan presudomOsnovnog suda u Danilovgradu K. br. 75/06 zbog kriviĉnog djela teška tjelesnapovreda iz ĉlana 36 st. 1 KZ RCG, koje spada u kriviĉna djela protiv ţivota i tijelakao i predmetno, pa ta ĉinjenica predstavlja okolnost koja ukazuje da bi okrivljeniukoliko bi se našao na slobodi mogao ponoviti kriviĉno djelo. Stoji, zato, i pritvorskiosnov iz ĉlana 175 st. 1 taĉ. 3 ZKP, kako se to osnovano navodi u stavljenompredlogu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 71/12 od 22.11.2012. godine)

29DOKAZI NA KOJIMA SE PRESUDA ZASNIVA(Ĉlan 370 stav 1 ZKP)Presuda se moţe zasnivati na iskazu saokrivljenog datog pred drţavnimtuţiocem, a koji je drugačiji od onoga datog na glavnom pretresu.Iz obrazloţenja:"Osnovano drţavni tuţilac pobijanim rješenjem zakljuĉuje da je podnijetizahtjev neosnovan i za takav svoj zakljuĉak daje jasne razloge.Ĉlanom 370 st. 1 Zakonika o kriviĉnom postupku, a ne Kriviĉnog zakonikakako se to pogrešno navodi u podnijetoj ţalbi, je propisano da sud zasniva presudusamo na ĉinjenicama i dokazima koji su neposredno izvedeni na glavnom pretresu ilisu sadrţani u zapisnicima, odnosno drugim materijalima koji su u skladu sa ovimzakonikom na glavnom pretresu proĉitani i na odgovarajući naĉin izneseni.Iz naprijed navedene zakonske odredbe pogrešno se u ţalbi izvodi zakljuĉakda se presuda ne moţe zasnivati na iskazu okrivljenog koji je dat u skladu saodredbama ZKP pred drţavnim tuţiocem. Ovo sa razloga što se okrivljenom, kojiodstupi od svog ranijeg iskaza, na glavnom pretresu, saglasno ĉlanu 341 st. 3 ZKPpredoĉava raniji iskaz, ukazuje na odstupanja i isti se pita zašto na glavnom pretresudaje drugaĉiji iskaz. Kod takve zakonske odredbe, koja je u postupku donošenjapobijane presude u cjelosti ispoštovana, neosnovani su navodi podnijete ţalbe da sepresuda ne moţe zasnivati na iskazu saokrivljenog datog pred drţavnim tuţiocem, akoji je drugaĉiji od onoga datog na glavnom pretresu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 11/12 od 15.10.2012. godine)

30PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA(Ĉlan 372 taĉka 3 ZKP)Sud donosi presudu kojom se optuţba odbija ako je nastupila zastarjelostkrivičnog gonjenja.Iz obrazloţenja:"Pobijanom presudom okrivljeni Š. D. je oslobodjen od optuţbe da jeneutvrdjenog dana u periodu od 14.04.2006. godine do poĉetka avgusta 2006.godineuĉinio kriviĉno djelo kradja iz ĉl. 239 st. 1 Kriviĉnog zakonika, za koje je po zakonupropisano da će se uĉinilac kazniti novĉanom kaznom ili zatvorom do tri godine, usticaju sa kriviĉnim djelom nedozvoljeno drţanje oruţja i eksplozivnih materija izĉl. 403 st. 1 Krivićnog zakonika, za koje je po zakonu propisano da će se uĉinilackazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine.Odredbom ĉl. 124 taĉ. 6 Kriviĉnog zakona je propisano da se kriviĉnogonjenje ne moţe preduzeti kad protekne tri godine od izvršenja kriviĉnog djela zakoje se po zakonu moţe izreći kazna zatvora preko jedne godine, dok je odredbomĉl.125 st.7 navedenog zakona propisano da zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastaje usvakom sluĉaju kad protekne dvostruko vrijeme koje se po zakonu traţi zazastarjelost kriviĉnog gonjenja.U konkretnom sluĉaju, zastarjelost kriviĉnog gonjenja za oba djela je nastalapoĉetkom avgusta mjeseca 2012. godine. Stoga je ovaj sud preinaĉio drugostepenupresudu u odnosu na okrivljenog Š. D. zbog kriviĉnog djela kradja iz ĉl. 239 st. 1Kriviĉnog zakonika, u sticaju sa kriviĉnim djelom nedozvoljeno drţanje oruţja ieksplozivnih materija iz ĉl. 403 st. 1 Kriviĉnog zakonika, tako što je na osnovu ĉl.372 taĉl. 3 ZKP, odbio optuţbu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kž I br. 30/12 od 09.10.2012. godine)

31BITNA POVREDA KRIVIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)Počinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 386stav 1 tačka 8 ZKP ako je ono što se navodi u razlozima presude o sadrţininavoda odbrane optuţene u suprotnosti sa zapisnicima o njenom saslušanju.Iz obrazloţenja:"Osnovano se ţalbom drţavnog tuţioca istiĉe da je pobijanom presudom uoslobadjajućem dijelu poĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana386 st. 1 taĉ. 8 ZKP.Saslušana pred istraţnim sudijom (zapisnik o saslušanju od 4. 08. 2008.godine) optuţena S. Lj. je izjavila da se sa optuţenim M. i P. srela u Beranama, dasu iz Berana otišli za Roţaje "jer su mi oni rekli da taj ĉovjek od koga su trebali dauzmu smesu nije bio kući da sada idemo kod njega da ga uzmemo. Mi smo saĉekaliu Roţajama kod benzinske stanice. Poslije pola sata su opet došli i rekli da tajĉovjek nije tu da moramo prenoćiti i da će nam oni platiti. Prenoćište nam je platioP. ... P. je dao liĉnu kartu i platio sobu... P. i ovo lice odnosno M. su otišli i rekli daće biti sjutra u sedam sati ispred hotela".Na zapisniku glavnog pretresa od 25. 11. 2008. godine konstatovano je daoptuţena S. Lj. ostaje kod naprijed navedenog iskaza.Svjedok Ţ. T. je posvjedoĉila da je optuţeni P. ne samo dao svoju liĉnu kartuprilikom obezbjedjenja smještaja optuţenim S., već im i platio prenoćište u hotelu.Saglasno ĉlanu 16 st. 1 ZKP sud je duţan sa jednakom paţnjom ispitati iutvrditi kako ĉinjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u korist.Cijeneći iskaze svjedoka Ţ. T. i optuţene S. Lj. sud pobijanom presudomutvrdjuje da su optuţeni M. i P. optuţenim S. obezbijedili smještaj u hotelu "G.", daje tada optuţeni P. dao svoju liĉnu kartu radi liĉnih podataka, te da je optuţena S. Lj.sa optuţenim P. razgovarala samo u odnosu na smještaj u hotelu.Dovodeći u vezu sadrţinu iskaza svjedoka Ţ. T. i navode odbrane optuţene S.Lj. sa razlozima pobijane presude ovaj sud nalazi da su pobijanom presudomnavedeni iskazi cijenjeni samo u dijelu koji idu u korist optuţenog P., te da je onošto se navodi o sadrţini iskaza optuţene S. Lj. u suprotnosti sa sadrţinom navodaodbrane iste.Na gornji naĉin poĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka izĉlana 386 st. 1 taĉ. 8 ZKP, kako se to osnovano navodi ţalbom drţavnog tuţioca.Ovo sa razloga što pobijane presuda nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama, a onošto se navodi o sadrţini navoda odbrane optuţene S. u suprotnosti je sa sadrţinomzapisnika o njenom iskazu.Pobijanom presudom sud ne cijeni dio iskaza svjedokinje Ţ. da je optuţeni P.prilikom smještaja optuţenih S. ne samo dao liĉnu kartu radi uzimanja podataka, veći platio smještaj. Ta ĉinjenica je bitna za izvodjenje krajnjeg zakljuĉka da li ima

dokaza da je optuţeni P. izvršio kriviĉno djelo stavljeno mu na teret ili ne. Bio je,zato, sud duţan obrazlaţući svoju presudu cijeniti i taj dio iskaza svjedokinje Ţ.polazeći pri tom od ĉinjenice da je isti u saglasnosti sa navodima optuţene S. Lj.U obrazloţenju pobijane presude stoji da je optuţena S. Lj. u svojoj odbraninavela da je sa optuţenim P. razgovarala samo u odnosu na smještaj u hotelu. Takvizakljuĉci pobijane presude u suprotnosti su sa gore navedenim navodima odbraneoptuţene S. Lj. Izvodeći navedeni zakljuĉak bio je sud duţan ocijeniti navodeodbrane optuţene S. Lj. u cjelosti, pa i naprijed citirani dio.Obrazlaţući pobijanu presudu drugostepeni sud navodi da je cijenio navodeodbrane optuţene S. Lj. u dijelu kojim opisuje vozilo optuţenog P. A. po boji i tipukod prvog susreta u Beranama i njen opis vozila iz kojeg je izašlo NN lice u trenutkupredaje zamotuljka - droge, te da se iz tih navoda ne moţe izvesti nesumnjivzakljuĉak da je iz vozila kojim je prethodnog dana upravljao optuţeni P. sjutradanizašlo NN lice i predalo zamotuljak sa drogom, jer optuţena S. Lj. opisujući voziloprilikom predaje droge isto samo po boji uporedjuje sa vozilom kojim je prethodnogdana upravljao optuţeni P.Na glavnom pretresu od 23. 12. 2008. godine optuţena S. Lj. je izjavila da jevozilo iz kojeg je došlo lice i predalo joj jednu pošiljku bilo ono isto koje ih jesaĉekalo u Beranama - beranskih oznaka sa brojem __ ili __ "u što nijesamnajsigurnija zbog proteka vremena, ali ako sam te brojeve napomenula prilikomprošlog saslušanja onda je taj broj. Tada mi je sjećanje bilo svjeţije".Dakle, optuţena S. Lj. nasuprot navodima pobijane presude opisujući voziloiz kojeg je izašlo lice i predalo joj drogu ne opisuje samo po boji sa vozilom kojimje prethodnog dana upravljao optuţeni P. A., već kada se u cjelosti cijene njenaizjašnjenja, i po tipu i dijelu registarske oznake. I u naznaĉenom dijelu pobijanompresudom navodi odbrane optuţene S. Lj. cijenjeni su samo djelimiĉno, a ono što senavodi u razlozima pobijane presude o sadrţini navoda odbrane iste u suprotnosti jesa zapisnicima o njenom saslušanju.I na gornji naĉin poĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka izĉlana 386 st. 1 ZKP.Kod ĉinjenice da pobijanom presudom nijesu ocijenjeni u svojoj ukupnostiiskazi svjedokinje Ţ. i navodi optuţene S. Lj. preuranjeni su zakljuĉci iz pobijanepresude o radnjama koje je preduzeo optuţeni P. i njihovom karakteru - da li su teradnje preduzete zbog kumovskih veza sa optuţenim M. ili su pak bile usmjerene napostizanje zajedniĉkog cilja - prenošenje droga."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž I br. 29/12 od 24.09.2012. godine)32

33BITNA POVREDA ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKAPRED DRUGOSTEPENIM SUDOM(Ĉlan 386 stav 1 taĉka 8 ZKP)Iz obrazloţenja:"Presudom Osnovnog suda u Kotoru K.br.602/06 od 25.06.2009. godineoptuţeni M. I. oglašen je krivim zbog kriviĉnog djela iznuda u pokušaju iz ĉl.250st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.20 Kriviĉnog zakonika i primjenom ĉlana 45 i 46 Kriviĉnogzakonika osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.Istom presudom optuţeni je obavezan da plati paušal u iznosu od 50,00 eura uroku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.Protiv te presude ţalbu je izjavio branilac optuţenog, advokat P. L. iz S., zbogsvih zakonskih razloga s predlogom da se pobijana presuda preinaĉi i optuţenioslobodi od optuţbe, ili pak ista ukine i predmet vrati prvostepenom sudu naponovno sudjenje.Odluĉujući po ţalbi Viši sud u Podgorici je presudom Kţ.br.1602/09 od18.03.2010.godine uvaţio ţalbu branioca optuţenog i ukinuo presudu Osnovnogsuda u Kotoru K.br.602/06 od 25.6.2009.godine i predmet vratio tom sudu naponovno sudjenje.U ponovnom postupku Osnovni sud u Kotoru je presudom K.br.131/10/06 od26.05.2010.godine oglasio krivim M. I., zbog kriviĉnog djela iznuda u pokušaju izĉl.250 st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.20 Kriviĉnog zakonika i primjenom ĉlana 45 i 46Kriviĉnog zakonika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i obavezao gada plati paušal u iznosu od 50,00 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude.Protiv ove presude ţalbu je izjavio branilac optuţenog, advokat Ţ. J. iz K.,zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, povrede Kriviĉnog zakonika inepotpuno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, s predlogom da se pobijana presudapreinaĉi i optuţeni oslobodi od optuţbe.Odluĉujući po ţalbi Viši sud u Podgorici je nakon odrţanog pretresa uvaţioţalbu branioca optuţenog M. I. i preinaĉio presudu Osnovnog suda u KotoruK.br.131/10/06 od 16.05.2010.godine, tako što je optuţenog oslobodio od optuţbeza kriviĉno djelo iznuda u pokušaju iz ĉl.250 st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.20 Kriviĉnogzakonika, na osnovu ĉl.363 st.1 taĉ.3 ZKP.Protiv ove presude ţalbu je izjavilo Osnovno drţavno tuţilaštvo u Kotoruzbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, povrede Kriviĉnog zakonika ipogrešno i nepotpuno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, s predlogom da se pobijanapresuda ukine i predmet vrati višem sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.Odluĉujući po ţalbi, Vrhovni sud Crne Gore je rješenjem Kţ.I.br.37/11 od9.5.2011.godine uvaţio ţalbu Osnovnog drţavnog tuţilaštva u Kotoru, ukinuopresudu Višeg suda u Podgorici Kţ.br.1829/10 od 4.03.2011.godine i predmet vratiotom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje.

U ponovnom postupku drugostepeni sud je trebao odluĉiti o ţalbi braniocaoptuţenog izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Kotoru K.br.131/10/06 od16.05.2010.godine.Medjutim, drugostepeni sud nije tako postupio već je odluĉio o ţalbiOsnovnog drţavnog tuţilaštva u Kotoru izjavljenoj protiv presude tog sudaKţ.br.1829/10 od 4.03.2011.godine, koju presudu je ovaj sud rješenjemKţ.I.br.37/11 od 9.5.2011.godine ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovnipostupak i odluĉivanje.Odluĉujući po toj ţalbi drugostepeni sud je uvaţio ţalbu osnovnog drţavnogtuţilaštva i preinaĉio ukinutu presudu tog suda Kţ.br.1829/10 od 4.03.2011.godine,tako što je optuţenog oglasio krivim zbog kriviĉnog djela iznuda u pokušaju izĉl.250 st.2 u vezi st.1 u vezi ĉl.20 Kriviĉnog zakonika i osudio na kaznu zatvora utrajanju od tri mjeseca i obavezao da plati paušal u iznosu od 100,00 eura u roku od15 dana po pravosnaţnosti presude.Ovakva izreka drugostepene presude je nerazumljiva, jer je ostala neriješenaţalba branioca optuţenog izjavljena protiv presude Osnovnog suda u KotoruK.br.131/10/06 od 16.5.2010.godine, a pobijanom presudom odluĉeno je o ţalbiOsnovnog drţavnog tuţilaštva u Kotoru izjavljenoj protiv presude Višeg suda uPodgorici Kţ.br.1829/10 od 4.3.2011.godine, koja presuda je ukinuta rješenjemovog suda Kţ.I.br.37/11 od 9.05.2011.godine.Osim toga, u predmetu postoje dvije presude kojim je odluĉeno u istojkriviĉnoj stvari, i to presuda Osnovnog suda u Kotoru K.br.131/10/06 od16.5.2010.godine i presuda Višeg suda u Podgorici Kţ.950/11 od 27.3.2012.godine,kojim je optuţeni M. I. oglašen krivim zbog istog kriviĉnog djela i osudjenpresudom Osnovnog suda u Kotoru na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci iobavezan da plati paušal u iznosu od 50,00 eura, a presudom Višeg suda u Podgoricina kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i obavezan da plati paušal u iznosu od100,00 eura u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude, što sve pobijanu presuduĉini nerazumljivom i protivreĉnom samoj sebi i razlozima iste, ĉime je uĉinjenabitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 taĉ.8 ZKP, kojadrugostepenu presudu ĉini nezakonitom i predstavlja osnov za njeno ukidanje.U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti propuste na koje jenaprijed ukazano, pa će nakon potpune i pravilne ocjene navoda izjavljene ţalbebranioca optuţenog protiv presude Osnovnog suda u Kotoru K.br.131/10/06 od26.5.2010.godine biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž I br. 26/12 od 10.09.2012. godine)34

35RELATIVNO BITNA POVREDA ODREDABAKRIVIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 386 stav 2 ZKP)Propust prvostepenog suda da odluči o zahtjevu za izuzeće vještakapredstavlja relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.Iz obrazloţenja:"Nije osnovan ni ţalbeni navod da propuštanje prvostepenog suda da odluĉi opodnesenom zahtjevu za izuzeće vještaka saobraćajne struke V. Dj., predstavljaapsolutnu bitnu povredu odredaba kriviĉnog postupka iz ĉl.386 st.1 ZKP, jer ponalaţenju i ovog suda, to predstavlja relativno bitnu povredu odredaba kriviĉnogpostupka iz ĉl.386 st.2 ZKP, koja nije bila od uticaja na zakonito i pravilnodonošenje odluke, kako je to drugostepeni sud pravilno našao i za takvu ocjenu usvojoj presudi dao potpuno jasne i uvjerljive razloge koje u svemu prihvata i ovajsud."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kž II br. 9/12 od 10.10.2012. godine)

36POVREDA ZAKONA U KORIST OKRIVLJENOG(Ĉlan 48 stav 2 taĉka 3 KZ SRJ)Povrijedjen je zakon u korist okrivljenog ako je sud izrečene kazneumanjio za datu amnestiju pa zatim izrekao jedinstvenu kaznu zatvora.Iz obrazloţenja:"Pravosnaţnom presudom Višeg suda u Bijelom Polju K.br.12/2004 od13.10.2005. godine, okrivljeni V. M. oglašen je krivim zbog kriviĉnog djela ubistvoiz ĉl.30 st.2 taĉ.3 KZ RCG i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.Takodje, pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u Pljevljima K.br.142/04od 2.12.2004.godine, okrivljeni V. M. oglašen je krivim zbog kriviĉnog djela teškatjelesna povreda iz ĉl.36 st.1 KZ RCG i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3mjeseca.Primjenom Zakona o amnestiji ("Sl.list RCG" br.48/06) Osnovni sud uBijelom Polju je osudjenog V. M. rješenjem Iks.br.39/05 od 8.8.2006.godineoslobodio od izvršenja 25% kazne odnosno 3 godine i 9 mjeseci od izreĉene kaznezatvora u trajanju od 15 godina i rješenjem Iks.br.73/05 od 16.08.2006.godine 23dana od izreĉene kazne zatvora od 3 mjeseca.Postupajući po zahtjevu osudjenog za izricanjem jedinstvene kazne ponavedenim presudama, Viši sud u Bijelom Polju je donio presudu Kv.br.93/07 od4.6.2007.godine kojom je preinaĉio presudu Višeg suda u Bijelom PoljuK.br.12/2004 od 13.10.2005.godine i presudu Osnovnog suda u PljevljimaK.br.142/04 od 2.12.2004.godine, samo u pogledu odluke o kazni, tako što je, sobzirom na date amnestije, uzeo kao utvrdjene kazne zatvora, i to: 11 godina i 3mjeseca izreĉene presudom Višeg suda u Bijelom Polju i 67 dana izreĉene presudomOsnovnog suda u Pljevljima, pa je V. M. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora utrajanju od 11 godina i 4 mjeseca.Postupajući na navedeni naĉin Viši sud je povrijedio odredbe ĉlana 48 st.2taĉ.3 Kriviĉnog zakona Savezne Republike Jugoslavije. Navedenom odredbompredvidjeno je da, ako je sud za kriviĉna djela u sticaju utvrdio kazne zatvora,jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrdjene kazne, ali ne smijedostići zbir utvrdjenih kazni niti preći 15 godina zatvora.U konkretnom sluĉaju Viši sud u Bijelom Polju nije postupio u skladu sanavedenom zakonskom odredbom da jedinstvena kazna mora biti veća od svakepojedine utvrdjene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrdjenih kazni niti preći 15godina zatvora, već je kazne izreĉene od strane Višeg suda u Bijelom Polju iOsnovnog suda u Pljevljima umanjio za datu amnestiju, pa zatim izrekaojedinstvenu kaznu zatvora. Obzirom da amnestija proizvodi dejstvo ne mijenjajućiformalno sudsku odluku, to nije bilo osnova da Viši sud izreĉene kazne umanji ponavedenom osnovu, a potom izrekne jedinstvenu kaznu zatvora. Postupajući naprednji naĉin viši sud je okrivljenog dvostruko privilegovao. Prvo, izreĉene kazne

mu je umanjio za 25% primjenom Zakona o amnestiji, a potom izricanjemjedinstvene kazne zatvora, ĉime je povrijedio odredbu ĉlana 48 st.2 taĉ.3 Kriviĉnogzakonika Savezne Republike Jugoslavije u korist okrivljenog, a ne odredbe ĉlana 48st.2 taĉ.2 Kriviĉnog zakonika, kako se to navodi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, jerje Kriviĉni zakon Savezne Republike Jugoslavije vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnihdjela, a Kriviĉni zakonik Crne Gore nije blaţi za okrivljenog."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 7/12 od 10.09.2012. godine)37

38NEPOSTOJANJE OSNOVA ZA VANREDNOUBLAŢAVANJE KAZNE(Ĉlan 433 u vezi sa ĉl. 435 stav 6 ZKP)Nalaz vještaka pribavljen na lični zahtjev osudjenog mimo sudskogpostupka ne moţe biti osnov za vanredno ublaţavanje kazne u smislu člana 433ZKP.Iz obrazloţenja:"Osudjeni je podnio zahtjev za vanredno ublaţavanje kazne, a njegovbranilac dopunu istog.U zahtjevu i dopuni istog se navodi da je tokom postupka pred Višim sudomu Podgorici bilo neophodno provesti dokaz vještaĉenjem njegovog duševnog stanja istepena uraĉunljivosti u vrijeme izvršenja predmetnih kriviĉnih djela, jer se samotako mogu utvrditi da li je bio svjestan preduzetih radnjih, razloga zašto ih jepreduzeo, te da li je te radnje preduzeo u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti ili ne,zbog ĉega je dostavio fotokopije spisa predmeta Višeg suda u Podgorici K. br.133/2010 specijalisti za psihijatriju Mr sc. med. dr S. N., vještaku KPD BolnicaBeograd, koja je dala svoj nalaz i mišljenje u pisanoj formi navodeći da se S. T. uvrijeme izvršenja kriviĉnih djela nalazi u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti. To jeĉinjenica koja je postojala u vrijeme izricanja presude, ali sud za nju nije znao.Predlaţe se da se izreĉena kazna ublaţi.Viši sud u Podgorici je predlogom Kv. br. 664/12 od 13. 12. 2012. godineocijenio da nijesu ispunjeni uslovi za vanredno ublaţavanje kazne i da zahtjev netreba usvojiti.Aktom Ktr. br. 824/12 od 13. 12. 2012. godine Vrhovno drţavno tuţilaštvoCrne Gore je predloţilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta i ocijenjeni navodipodnijetog zahtjeva i dopune zahtjeva, pa je vijeće našlo da je:- zahtjev neosnovan.Nalaz vještaka pribavljen na liĉni zahtjev osudjenog mimo sudskog postupkane moţe biti osnov za vanredno ublaţavanje kazne u smislu ĉlana 433 ZKP."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 72/12 od 12.12.2012. godine)

39OSNOVANOST ZAHTJEVA ZA VANREDNOUBLAŢAVANJE KAZNE(Ĉlan 433 u vezi sa ĉl. 435 stav 6 ZKP)Teško zdravstveno stanje mldb. djeteta osudjenog predstavlja okolnostkoja opravdava blaţu osudu od izrečene.Iz obrazloţenja:"Iz priloţene medicinske dokumentacije, izvještaja Centre cardio - Thoraciyuede Monaco od 14.08.2012.godine zajedno sa otpustnom listom KCC br.19004 iizvještaja ljekara specijaliste KCCG Konzilijum pedijatara br. protokola 296 od23.04.2012.godine, te nalaza sudsko medicinskog vještaka dr L. V., datog na osnovute medicinske dokumentacije pred Višim sudom u Podgorici dana 13.12.2012.godine, potkrijepljene su okolnosti koje se navode u zahtjevu supruge osudjenog dase kod mldb. J. M. radi o teškoj urodjenoj srĉanoj mani Tetralogija Fallot, samnogobrojnim komplikacijama, koja još uvijek nije do kraja sanirana i imaneizvjesnu prognozu, te da je pacijentu ţivot ugroţen, pa takvo oboljenje zahtijevastalnu kućnu njegu i redovnu kardiološku kontrolu.Imajući u vidu teško zdravstveno stanje malodobnog djeteta osudjenog inaprijed navedene okolnosti, koje su takvog karaktera da bi oĉigledno dovele doblaţe osude i da je sud za njih znao i cijenio ih u vrijeme izricanja presude -odmjeravanja kazne, to je ovaj sud našao da su se ostvarili zakonski uslovi zavanredno ublaţavanje kazne iz ĉl.433 ZKP."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 69/12 od 27.12.2012. godine)

40OGRANIĈENOST ODLUĈIVANJA I BITNA POVREDAODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA(Ĉlan 441 stav 1 u vezi sa ĉl. 386 st. 2 i ĉl. 38 st. 5 ZKP)Vrhovni sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitostiograničiće se samo na ispitivanje povrede zakona na koje se drţavni tuţilacpoziva u svom zahtjevu.***Nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 386stav 1 tačka 1 ZKP, već bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 386st. 2 ZKP u vezi čl. 38 st. 5 ZKP, ako je u donošenju pobijanog rješenja kaočlan vijeća učestvovao sudija koji je bio član vijeća koje je donijelo prvostepenorješenje.Iz obrazloţenja:"Bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 st. 1 taĉ. 1 ZKPpostoji ako je sud bio nepropisno sastavljen ili u izricanju presude uĉestvovao sudijakoji nije uĉestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravosnaţnom odlukom izuzetod sudjenja.Sastav suda propisan je ĉlanom 24 ZKP i saglasno toj zakonskoj odredbi oţalbi na rješenje o produţenju pritvora, kao u konkrtnom sluĉaju odluĉuje vijećesastavljeno od troje sudija. U konkretnom sluĉaju o ţalbi je odluĉivalo vijeće usastavu od troje sudija, pa se neosnovano podnijetim zahtjevom tvrdi da je vijećebilo nepropisno sastavljeno, a što znaĉi da nije poĉinjena bitna povreda odredabakriviĉnog postupka iz ĉlana 386 st. 1 taĉ. 1 ZKP, kako se to tvrdi podnijetimzahtjevom.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je u donošenju pobijanog rješenja kao ĉlanvijeća uĉestvovao sudija koji je bio ĉlan vijeća koje je donijelo prvostepeno rješenje,pa je taj sudija kod odredbe ĉlana 38 taĉ. 5 ZKP morao biti izuzet. Medjutim, na tajnaĉin nije poĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 st. 1taĉ. 1 ZKP, već bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 386 st. 2 ZKP uvezi ĉlana 38 st. 5 ZKP. Navedenu povredu ovaj sud samo konstatuje, ali izrekompresude istu ne moţe utvrditi, kod odredbe ĉlana 441 st. 1 ZKP, kojom je propisanoda će se Vrhovni sud prilikom odluĉivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitostiograniĉiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se drţavni tuţilac poziva usvom zahtjevu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 6/12 od 05.11.2012. godine)

OBLIGACIONO PRAVO41

42NEODREDJENOST PREDMETA UGOVORA(Ĉl. 46 i 47 ZOO)Da bi jedan obligacioni ugovor proizvodio pravno dejstvo potrebno je daje predmet obaveze odredjen, odnosno odrediv.Iz obrazloţenja:"Tuţbom se u ovoj parnici zahtijeva da tuţeni ispuni svoju ugovornu obavezui omogući tuţiocu sticanje prava svojine na stanu, naznaĉene površine.Pozivajući se na odredbe Zakona o obligacionim odnosima kojima jepropisano da predmet ugovorne obaveze mora biti odreĊen ili bar odredljiv, i da jeugovorna obaveza odrediva ako ugovor sadrţi podatke pomoću kojih se moţeodrediti šta je predmet ugovorne obaveze, prvostepeni sud je odbio tuţbeni zahtjevnalazeći da aneksom ugovora nije bliţe odreĊen predmet ugovora, da je zbog toganavedena ugovorna obaveza - predaja stana u svojinu, neizvršiva i da ĉl.3. aneksaugovora ne moţe da proizvede pravno dejstvo, odnosno stvori obavezu na stranituţenog i pravo na strani tuţioca. Drugostepeni sud je prihatio stanovišteprvostepenog suda, odbio kao neosnovanu ţalbu tuţioca i potvrdio prvostepenupresudu.Sa ovakvim stavom i zakljuĉkom niţestepenih sudova u potpunosti jesaglasan i ovaj sud, prihvata sve date razloge i na iste revidenta upućuje.Bez osnova se revizijom spori pravilnost izloţenog stava niţestepenih sudovanavodima da su elementi odreĊenosti i odredivosti ugovorne obaveze u konkretnomsluĉaju ispunjeni jer je Ugovor o kupoprodaji stana koji su zakljuĉili tuţilac i V. R.,a koji je navodno "kreirao" tuţeni, odreĊeno da se radi o stanu br.31, površine 41m2, u potkrovlju objekta broj 1 na tak.parceli 797, upisane u LN br.1826 KO Budva,i da je kupoprodajna cijena 73.800 DM. Naime, tuţeni nije ugovorna strana unavedenom ugovoru o kupoprodaji stana i stoga ga odredbe istoga ne obavezuju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 652/12 od 25.09.2012. godine)

43NEDOPUŠTEN OSNOV KOD UGOVORA O POKLONU(Ĉlan 51 ZOO)Iskorišćeno zdravstveno stanje poklonodavca da se izdejstvuje poklonplaca veće površine od one za koju je postojala namjera i volja poklonodavca,čini osnov nedopuštenim.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je usvojio tuţbeni zahtjev i utvrdio ništavost ugovora opoklonu. Ovo zato što je zakljuĉen sa tuţiljom - osobom koja nije bila sposobna dashvati znaĉaj svojih djela i da upravlja postupcima, tj. nesposobna da izrazi svojuvolju, pa je Ugovor nemoralan i protivan prinudnim propisima jer kod tuţilje nijepostojala volja za zakljuĉenjem ovakvog ugovora.Drugostepeni sud je preinaĉio prvostepenu presudu i odbio tuţbeni zahtjev udijelu za površinu od 600 m2 dok je potvrdio prvostepenu presudu i utvrdioništavost ugovora za površinu od 5.803 m2. U razlozima navodi da je tuţilja imalavolju da pokloni prvotuţenom 600 m2 od predmetne parcele i u tom dijelu ugovorapostoji volja i dopušten osnov, dok za preostali dio u svemu prihvata razlogeprvostepenog suda.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je tuţilja zakljuĉila ugovor o poklonu satuţenima dana 29.07.2003. godine i isti su ovjerili kod Osnovnog suda u HercegNovom. Predmet ugovora je zemljište oznaĉeno kao kat. parcela 419 iz LN.br.134,površine 6403 m2. Prvotuţeni je sestrić pok. muţa tuţilje, a drugotuţeni nije usrodniĉkom odnosu sa tuţiljom. Sada su nekretnine, koje su bile predmet poklonaupisane u LN br.241 KO Ratiševina.U postupku je utvrdjeno, putem vještaka medicinske struke, da je tuţilja uvrijeme zakljuĉenja predmetnog ugovora imala "neki" stepen umanjenja sposobnostirasudjivanja, koji se ogleda u sugestibilnosti, naivnosti, nekritiĉnosti i nemogućnostidiferencijacije bitnog od nebitnog. Zbog nemanja medicinske dokumentacije vještakje imao u vidu prirodu bolesti i tok bolesti te godine tuţilje u vrijeme zakljuĉenjaugovora. Dalje se izjasnio da nesposobnost "vrlo vjerovatno datira od vremana 1990.godine". Sada se radi o osobi koja ne moţe da shvati znaĉaj svojih djela i trajno jenesposobna da iskaţe svoju volju, pa je rješenjem Osnovnog suda Herceg NoviRs.br.6/09 od 05.05.2009. godine lišena poslovne sposobnosti i postavljen jojstaralac od strane JU Centra za socijalni rad rješenjem br.06-4/2009-2093 od09.10.2009. godine.Iz dokaza provedenih u postupku, kazivanja kćerke tuţilje, da se zakljuĉiti daje tuţilja imala namjeru da ispuni obećanje svog pok. muţa i prvotuţenom pokloniplac u površini od 600 m2 i u tom dijelu poklona postojala je volja tuţilje i namjera.Za preostalu površinu preko navedenh 600 m2, nije postojala volja ni namjera zazakljuĉenje ugovora i takav ugovor je ništav jer ne postoji osnov, odnosno on jenedopušten.

Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov (ĉl.51 ZOO).Osnov ugovorne obaveze, kauza, prestavlja jedan od bitnih uslova za nastanakpunovaţnog ugovora. Kod ugovora o poklonu kauza se sastoji u namjeri da sepoklon uĉini. Osnov se "izvlaĉi" iz onoga što su stranke ţeljele da postignuzakljuĉenjem ugovora. Kod dobročinih, jednostrano obaveznih ugovora, kao štoje konkretni ugovor u pitanju, osnov je namjera poklonodavca.Rezultat dokaznog postupka ukazuje na postojanje namjere za poklon 600 m2placa i to prvotuţenom, dok nije bilo namjere na strani poklonodavca da se uĉinipoklon u površini od još 5.803 m2 prvo i drugotuţenom. Ovakva obaveza tuţilje zapovršinu preko 600 m2 nema osnova, odnosno nedopuštena je, pa je u pitanjuništavi ugovor za naprijed navedeno. Osnov je nedopušten kada je protivanprinudnim propisima ili moralu (ĉl.51 ZOO). Oĉigledno iskorišćeno zdravstvenostanje tuţilje, kao poklonodavca, da se izdejstvuje poklon placa veće površine odone za koju je postojala namjera i volja poklonodavca, ĉini osnov nedopuštenim zadio poklona u površini placa od 5.803 m2. Na strani tuţilje nije bilo volje zazakljuĉenje ugovora za površinu od 5.803 m2, niti namjere - animus donandi, dauĉini poklon tuţenima za navedenu površinu placa, pa se smatra da nije ugovor ninastao za navedeni dio i ne moţe proizvoditi pravno dejstvo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1045/12 od 20.12.2012. godine)44

45JEDNOSTRANA IZJAVA O OPOZIVU POKLONAJednostrana izjava o opozivu poklona od 1992. godine nema nikakvopravno dejstvo jer prema pravnim pravilima gradjanskog prava poklon se nijemogao opozvati jednostranom izjavom, već zahtjevom sudu i to u rokovimapropisanim tim pravilima.Iz obrazloţenja:"Prema sadrţini spisa predmeta, prvostepeni sud je utvrdio da je rješenjeSreskog suda u Kolašinu O. br. 14/56 od 03.05.1956. godine tuţilja oglašena zanaslednika na 1/8 zaostavštine svog oca poĉ. D. R. Medju strankama nije bilo spornoda je tuţilja udio koji je naslijedila iza smrti svog oca poklonila tuţenom i ovlastilaga da izvrši sve obaveze oko diobe imovine koju mu je poklonila. Tuţilja uGeneralnom konzulatu SFRJ u Minhenu ovjerila izjavu od 12.05.1992. godine dazbog nezahvalnosti poklonoprimca povlaĉi ugovor o poklonu. Nadalje je utvrdjenoda je rješenjem Osnovnog suda u Kolašinu R. br. 70/91 od 21.08.1992. godineizvršena fiziĉka dioba izmedju D. M., D. V. i D. M. i tim rješenjem je odredjenokoje nepokretnosti pripadaju ovim licima. U tom postupku nakon što je utvrdjeno daje tuţilja svoj udio poklonila tuţenom predlagaĉ je ispravio predlog za diobu naroĉištu od 06.11.1991. godine utoliko što je kao protivnik predlagaĉa oznaĉen tuţeniiz ovog spora, koji je ovlastio svog oca V. da ga zastupa u postupku diobe, te je takoudio koji mu je poklonila tuţilja pripojen dijelu njegovog oca V.Imajući u vidu navedene ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Naime, prema pravnimpravilima gradjanskog prava koja se u ovom sluĉaju imaju primijeniti, uĉinjenipoklon moţe se opozvati ako poklonoprimac svojim ponašanjem premapoklonodavcu pokaţe veliku neblagodarnost. Ali poklon se prema tim pravilima nijemogao opozvati jednostranom izjavom, već zahtjevom sudu i to u rokovimapropisanim tim pravilima. Stoga, jednostrana izjava tuţilje o opozivu poklona od12.05.1992. godine nema nikakvo pravno dejstvo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 561/12 od 01.10.2012. godine)

46OBIM OVLAŠĆENJA PUNOMOĆNIKAI NIŠTAVOST UGOVORA(Ĉlan 91 u vezi sa ĉl. 103 ZOO)Ništav je ugovor o poklonu, ako je prilikom ovjere ugovora poklonodavcazastupao punomoćnik koji nije imao valjano punomoćje.Iz obrazloţenja:"Pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da je ništav i da ne proizvodi dejstvougovor o poklonu Ov.br.5723/2000 od 16.05.2000. godine zakljuĉen izmedju tuţenei njenog oca ĉije su nekretnine bile predmet ugovora. Iz spisa naime proizilazi da jeprilikom ovjere ugovora poklonodavca zastupao punomoćnika M. M., advokat iz B.,koji nije posjedovao valjano punomoćje da u njegovo ime moţe zakljuĉiti predmetniugovor. Prema odredbi ĉl.91 Zakona o obligacionim odnosima punomoćnik moţepreduzimati samo one pravne poslove za ĉije je preduzimanje ovlašćen. Punomoćjekoje je prilikom ovjere ugovora poklonodavac izdao advokatu M., imalo bi karakteropšteg (generalnog) punomoćja, koje u sebi nije sadrţalo ovlašćenje da punomoćnikM. sporne nekretnine moţe otudjiti spornim ugovorom o poklonu. Da bi odgovorbio valjan bilo je nuţno postojanje posebnog (specijalnog) punomoćja, kojim seadvokat M. ovlašćuje na preduzimanje ovakve radnje, odnosno da u imepoklonodavca moţe zakljuĉiti i ovjeriti ugovor o poklonu kojim sporne nekretnineprelaze u svojinu tuţene.U nedostatku takvog punomoćja ugovor o poklonu ne proizvodi pravnodejstvo, radi ĉega su niţestepeni sudovi pravilno utvrdili da je isti ništav."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 762/12 od 19.09.2012. godine)

47POSLOVNO PUNOMOĆJE(Ĉlan 91 stav 2 ZOO)Poslovni punomoćnik ne moţe otudjiti ili opteretiti nepokretnosti ako nijedobio posebno punomoćje za svaki takav posao.Iz obrazloţenja:"Prema stanju u spisima predmeta, tuţilac je sa tuţenim dana24.12.2008.godine, zakljuĉio ugovor o kontinuiranoj hipoteci, i to tuţilac kaohipotekarni duţnik a tuţena kao hipotekarni povjerilac. Kao hipotekarni duţnicioznaĉeni su i privatna lica D. D. i D. N. Tim ugovorom tuţilac, kao hipotekarniduţnik garantovao je svojom imovinom, nepokretnostima oznaĉenim kao kat. parc.383 i 384, ln.br.894 KO Petrovac, a u odnosu za dug preduzeća "B. m." DOO B.,shodno ugovoru o dugoroĉnom kreditu. Nije sporno da je ĉl.3 taĉ.1 predmetnogUgovora o hipoteci predvidjeno da se u cilju obezbjedjenja potraţivanjahipotekarnog povjerioca prema duţniku, hipoteka upiše na teret cjelokupnihoznaĉenih nepokretnosti.Medju strankama je sporno da li je lice koje je potpisalo predmetni ugovorimalo za to potrebno ovlašćenje.Punomoćje koje se nalazi u spisima predmeta, a na osnovu kojeg je predmetniugovor potpisan, predstavlja opšte punomoćje na osnovu kojeg se mogu preduzimatiposlovi koji ulaze u okvir redovnog poslovanja (ĉl.87 taĉ.1 i 2 ZOO), a zakljuĉenjepredmetnog ugovora prevazilazi poslove redovnog upravljanja i za njegovosklapanje je, u smislu odredbe ĉl.91 ZOO, potrebno postojanje posebnog,specijalnog punomoćja, i to u pismenoj formi. Ovlašćeno lice za zastupanje tuţioca,M. Z., nije imao posebno punomoćje, a vlastodavac nije naknadno odobriozakljuĉenje predmetnog ugovora, što je M. Z., saslušan u svojstvu svjedoka,posvjedoĉio, smatrajući da je izdato punomoćje bilo dovoljno za sklapanjepredmetnog ugovora.Drugostepeni sud je došao do zakljuĉka da, i kod ĉinjenice da M. Z. nije imaoposebno ovlašćenje za zakljuĉenje predmetnog ugovora o hipoteci, u skladu sastavom 2 ĉlana 91 ZOO, odnosno da postupanje zastupnika tuţioca mimo ovlašćenjadatog u punomoćju, ne daje ovlašćenje tuţiocu da traţi ništavost takvog ugovora, uovom sluĉaju djelimiĉnu ništavost odredbe ĉl.3, jer je uzrok ništavosti navedenogugovora u radnjama ovlašćenog punomoćnika tuţioca, pa se tuţilac zbognedostataka prilikom zakljuĉenja predmetnog ugovora o hipoteci, koje je samskrivio, ne moţe pozivati na ništavost, u smislu odredbe ĉl.101 taĉ.2 ZOO.Ovaj sud nalazi da je neprihvatljiv pravni zakljuĉak drugostepenog suda. Ovozbog toga, što M. Z. nije imao posebnu punomoć za potpisivanje predmetnogugovora, u skladu sa stavom 2 ĉlana 91 ZOO, kojim se odredjuje da poslovnipunomoćnik ne moţe otudjiti ili opteretiti nepokretnosti ako nije dobio posebnopunomoćje za svaki takav posao, pa na strani tuţioca ne postoji krivica za to što je u

njegovo ime ugovor potpisalo lice koje nije imalo neophodna ovlašćenja, tako daosporeni ugovor ne moţe prouzrokovati nikakve pravne posljedice u odnosu natuţioca, te nema mjesta primjeni odredaba ĉl.101 ZOO.Stoga je odredba ĉl.3 Ugovora o kontinuiranoj hipoteci u oznaĉenom dijeluništava i ne proizvodi pravno dejstvo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 56/12 od 28.11.2012. godine)48

49DUGOROĈNI ZAKUP NEPOKRETNOSTIPUTEM PRIKUPLJANJA PONUDAI NIŠTAVOST UGOVORA O ZAKUPU(Ĉlan 101 u vezi sa ĉl. 595 i 637 ZOO)Ugovor o zakupu nepokretnosti zaključen sa pravnim licem koje nijeučestvovalo u postupku javnog nadmetanja je ništav.Iz obrazloţenja:"UtvrĊeno je da je tuţena Opština provela postupak davanja u dugoroĉnizakup navedene nepokretnosti putem prikupljanja ponuda, da je na raspisani javnioglas prispjela samo jedna ponuda - P. "A." DOO B. Na osnovu provedenogpostupka, ugovor o zakupu naznaĉenih parcela zakljuĉen je sa DOO "A." iz K,pravnim licem koje nije ni uĉestvovalo u postupku nadmetanja. U postupku jeuĉestvovalo preduzeće DOO "A." B., a to što je ovo preduzeće osnivaĉ PreduzećaDOO "A." - K., sa kojim je zakljuĉen predmetni ugovor, bez znaĉaja je jer se radi odva razliĉita pravna lica. Stoga, samo ova ĉinjenica, da je predmetni ugovorzakljuĉen sa pravnim licem koje nije ni uĉestvovalo u postupku javnog nadmetanja,dovoljan je razlog ništavosti predmetnog ugovora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 734/12 od 18.12.2012. godine)

50LEGITIMACIJA U SPORU ZA PONIŠTAJ UGOVORA(Ĉlan 110 ZOO)U sporu radi poništaja ugovora legitimisane strane mogu biti samougovarači.Iz obrazloţenja:"Pravilno je odluĉio prvostepeni sud kada je odbio kao neosnovan tuţbenizahtjev zbog nedostatka legitimacije na strani tuţenih. Ovo iz razloga što u sporuradi poništaja ugovora legitimisane strane mogu biti samo ugovaraĉi, a ugovor ĉijise poništaj u konkretnom sluĉaju traţi zakljuĉen je izmedju tuţioca i "H. a. - a. b."AD P., koja banka nije obuhvaćena predmetnom tuţbom. Inaĉe, o svemu tomepravilno se izjasnio prvostepeni sud u svojoj presudi, koje rezonovanje je pravilnoprihvatio i drugostepeni sud prilikom odluĉivanja o ţalbi tuţioca, te je pravilnoţalbu odbio, a prvostepenu presudu potvrdio. Date razloge niţestepenih presuda usvemu prihvata i ovaj sud i na iste upućuje revidenta.Ovaj sud je cijenio sve navode revizije, ali kod prethodno navedenog je našaoda su isti bez uticaja na zakonitost odluka niţestepenih sudova. Posebno su cijenjeninavodi revizije kojima se ukazuje da je predmetni iznos kredita primio drugotuţeni,preko prvotuţenog kao direktora "H. a. - a. b.", Ekspozitura B. P., što bi moglo bitirelevantno da je neki drugi spor izmedju stranaka u pitanju, ali su bez uticaja naishod spora po tuţbi za poništaj ugovora, kakva je predmetna."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 753/12 od 18.09.2012. godine)

51RASKID UGOVORA ZBOG NEISPUNJENJA(Ĉl. 124 - 126 ZOO)Ugovor se raskida po samom zakonu i kad ispunjenje obaveze uodredjenom roku nije bitan sastojak ugovora, ako duţnik ne ispuni obavezu unaknadnom roku.***Kada je ugovor raskinut po zakonu zahtjevom treba traţiti utvrdjenje daje predmetni ugovor raskinut, a ne raskid ugovora.Iz obrazloţenja:"Predmetnim tuţbenim zahtjevom traţi se raskid ugovora o kupoprodaji stana,bliţe opisan izrekom prvostepene presude, zbog neispunjenja ugovorne obaveze -isplate kupoprodajne cijene od strane kupca (prvotuţenog), te utvrdjenje pravasvojine na predmetnom stanu i predaja istog u posjed.Polazeći od utvrdjenja da je prvotuţeni ušao u posjed stana, a imajući u vidunalog ovog suda iz ukidne odluke Rev. br. 487/09 od 16.06.2009. godine da serazjasne ĉinjenice vezano za isplatu kupoprodajne cijene, te ukazivanje u istoj nanepravilnost suoĉenja stranaka, kao i da na tuţenom stoji teret dokaza tvrdnje da jeisplatio kupoprodajnu cijenu, prvostepeni sud je ponovo izvršio suoĉenje prvotuţiljei prvotuţenog, te na predlog prvotuţenog saslušao svjedoka M. Lj. i poklanjajućivjeru iskazu prvotuţenog odbio tuţbeni zahtjev uz zakljuĉak da je prvotuţenidokazao da je isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan.Drugostepeni sud je u cjelosti prihvatio pravno stanovište prvostepenog suda.Medjutim, razlozi na kojima niţestepeni sudovi temelje svoje odluke sunejasni i nepotpuni, što predstavlja smetnju za ispitivanje istih, ĉime je poĉinjenabitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP.Naime, iskaz stranaka ne moţe biti oslonac za zakljuĉak suda u pogleduisplate kupoprodajne cijene, kao što to ne moţe biti ni iskaz svjedoka koji nijeprisustvovao isplati iste. Isplata kupoprodajne cijene, ukoliko u ugovoru nijenavedeno da je ista plaćena, kao u konkretnom sluĉaju, dokazuje se pisanompotvrdom.Osim toga, tuţioci su opredijelili svoj zahtjev kao zahtjev za raskidpredmetnog ugovora o kupoprodaji zbog neispunjenja ugovorne obaveze, kojizahtjev je nepravilno postavljen. Naime, odredbom ĉlana 124 ZOO propisano je da udvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana moţe,ako nije što drugo odredjeno, zahtijevati ispunjenje obaveze ili, pod uslovimapredvidjenim u idućim ĉlanovima raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskidugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom sluĉaju ima pravo na naknaduštete. Odredbom ĉl. 126 istog zakona propisano da kad ispunjenje obaveze u

odredjenom roku nije bitni sastojak ugovora (kao u konkretnom sluĉaju) duţnikzadrţava pravo da i posle isteka roka ispuni svoju obavezu, a povjerilac da zahtijevanjeno ispunjenje, ali ako povjerilac ţeli raskinuti ugovor mora ostaviti duţnikuprimjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako duţnik ne ispuni obavezu u naknadnomroku, nastupaju iste posledice kao i u sluĉaju kada je rok bitni sastojak ugovora,odnosno ugovor se raskida po samom zakonu (ĉl. 125 ZOO). Rok od zakljuĉenjapredmetnog ugovora (1997. godine) do podnošenja tuţbe (2000. godine) je svakakoprimjeren rok, a i ponašanje prvotuţenog tokom postupka ne ukazuje da isti imanamjeru da ispuni svoju obavezu. Dakle, predmetni ugovor je raskinut po samomzakonu (ĉl. 125 ZOO), te je zahtjevom trebalo traţiti utvrdjenje da je predmetniugovor raskinut.Sa iznijetih razloga niţestepene presude je valjalo ukinuti i predmet vratitiprvostepenom sudu na ponovno sudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 893/12 od 13.11.2012. godine)52

53NEPOSTOJANJE RAZLOGAZA RASKID UGOVORA O KUPOPRODAJI(Ĉl. 124 i 132 ZOO)Eventualna odgovornost zbog nedostataka u gradjenju ne bi moglapredstavljati razlog za raskid ugovora o kupoprodaji.Iz obrazloţenja:"Drugostepeni sud je pravilno zakljuĉio da se nijesu stekli uslovi za raskidugovora o kupoprodaji. Jer, pravilno zakljuĉuje drugostepeni sud da je prethodniktuţenih u cjelosti izvršio obavezu u pogledu isplate kupoprodajne cijene, a tuţilacpredao nepokretnost u drţavinu kupcu. Naime, dio kupoprodajne cijene jekompenziran sa dugovanjem tuţioca za izvedene radove, a preostali dio jepredstavljala naknada za radove koji su ugovoreni aneksom. TakoĊe pravilnozakljuĉuje drugostepeni sud da tuţilac nije obavijestio prethodnika tuţenog onedostacima, niti zahtijevao otklanjanje istih, već je ustao sa tuţbom godinu i osammjeseci nakon useljenja u kuću.Slijedom iznijetog, drugostepeni sud je pravilno primijenjeno materijalnopravo koje reguliše pitanje raskida ugovora, zakljuĉujući da je ugovor o kupoprodajiispunjen u cjelosti i ne moţe se traţiti raskid ugovora i povraćaj datog, shodnoodredbi ĉl.124. i ĉl.132. ZOO, zbog ĉega je neosnovan tuţbeni zahtjev koji jepostavljen u ovom sporu. Pri tom, valja ukazati da je tuţilac kupcu priznao pravosvojine na kupljenoj nepokretnosti u posebnoj parnici koja je voĊena meĊustrankama (P.br.11783/02 od 20.06.2002. godine), a ovaj sud nalazi da eventualnaodgovornost zbog nedostataka u graĊenju pravnog prethodnika tuţenih ne bi moglapredstavljati razlog za raskid ugovora o kupoprodaji, kako se to bez osnova ukazujeu izjavljenoj reviziji."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 981/12 od 20.12.2012. godine)

54USLOVI ZA RASKID UGOVORA ZBOGPROMIJENJENIH OKOLNOSTI(Ĉlan 128 ZOO)Okolnosti koje su nastale voljom ugovarača ne predstavljajupromijenjene okolnosti u smislu člana 128 ZOO zbog kojih bi se mogao traţitiraskid ugovora.Iz obrazloţenja:"Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu ĉlana 128 ZOO, moţese zahtijevati pod uslovima da su nastupile okolnosti koje se u momentu zakljuĉenjaugovora nijesu mogle predvidjeti usljed kojih je za jednu stranu ispunjenje obavezepostalo pretjerano oteţano ili bi joj takvo ispunjenje obaveze nanijelo pretjeranoveliki gubitak. Te okolnosti moraju biti objektivne prirode, tj. da one nijesu nastalekao posledica volje ugovaraĉa. Ovakvim okolnostima smatraju se naroĉito suša,poplava, zemljotres, mjere drţavnih organa, ekonomske pojave i sliĉno.Stoga, ĉinjenica da je treće lice sa kojim je otac tuţioca, prema tvrdnjama iztuţbe, zakljuĉio usmeni ugovor o prodaji nepokretnosti, na kojoj je radiobezbjedjenja duga bila zasnovana hipoteka u korist tuţenog, obavijestio tuţioca daodustaje od zakljuĉenja ugovora o prodaji kuće, ne predstavlja okolnost koju ima uvidu navedena zakonska odredba. To moţe biti osnov da se od tog lica zahtijevanaknada štete, a rizik pravnih poslova koje je tuţilac preduzeo sa trećim licima, neutiĉe na medjusobne odnose strana ugovornica, niti se taj rizik moţe prevaliti nadrugog ugovaraĉa kao razlog za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Osimtoga, motiv zbog koga je zakljuĉen ugovor o kreditu (prema tvrdnji iz tuţbe da seiznos kredita uraĉuna u cijenu nepokretnosti iz ugovora o prodaji), u smislu ĉl. 48stav 1 ZOO nije od znaĉaja za sudbinu ugovora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 944/12 od 05.12.2012. godine)

55POSLJEDICA RASKIDA UGOVORA O KREDITU(Ĉlan 127 stav 2 ZOO u vezi sa ĉl. 132 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju)Davalac kredita ima pravo da zahtijeva vraćanje datog ako korisnikkredita nije ispunio svoju obavezu.***To što administrativna zabrana ima dejstvo rješenja o izvršenju nijesmetnja da se u parničnom postupku zahtijeva vraćanje kredita, a odredba oadministrativnoj zabrani daje dejstvo rješenja o izvršenju samo u pogleduredosljeda namirenja i odgovornosti poslodavca za propuštenu obustavu iisplatu dospjelih obroka.Iz obrazloţenja:"Bez osnova su i navodi revizije kojima se ukazuje na nedostatak pravnoginteresa za tuţbu. Tuţilac ima pravni interes da se utvrdi da je ugovor raskinut, jerod toga zavisi odluka o tome da li tuţilac ima pravo da zahtijeva vraćanjecjelokupnog iznosa kredita kao posledice raskida ugovora. Isto tako, bez osnova sunavodi revizije da ne mogu paralelno teći dva postupka zbog toga što je aktiviranaadministrativna zabrana na liĉnim primanjima ţiranata. To što prema odredbi ĉlana132 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju administrativna zabrana ima dejstvo rješenjao izvršenju nije smetnja da se u parniĉnom postupku zahtijeva vraćanje kredita, aova odredba administrativnoj zabrani daje dejstvo rješenja o izvršenju samo upogledu redosljeda namirenja i odgovornosti poslodavca za propuštenu obustavu iisplatu dospjelih obroka, u smislu ĉl. 131 istog zakona.Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.Prvostepeni sud je utvrdio da je prvotuţenom tuţilac odobrio kredit u iznosuod 15.000 € ugovorom o kreditu od 20.05.2008. godine, sa rokom otplate 60 mjesecipoĉev od 20.06.2008. godine. Ostali tuţeni su ţiranti koji su se obavezali da ukolikokorisnik kredita ne izvršava svoju obavezu, odnosno ne izvrši uplatu mjeseĉne rate uugovoreno vrijeme, da će kao solidarni duţnici izmiriti kredit iz svojih sredstava.Ugovorom je odredjeno da u sluĉaju da korisnik kredita ne izvrši plaćanje navrijeme, banka će pristupiti naplati kredita iz sredstava obezbjedjenja prije rokadospjelosti. Kako prvotuţeni nije izvršavao obaveze po ugovoru o kreditu, to jetuţilac 22.08.2011. godine izjavio da raskida ugovor.Kod ovakvog stanja stvari niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. I po nalaţenju ovog sudatuţilac je imao pravo na raskid ugovora zbog neispunjenja i da kao posledicu raskidazahtijeva vraćanje datog u skladu sa ĉlanom 127 stav 2 ZOO.Bez ikakvog znaĉaja za drugaĉije odluĉivanje su navodi revizije daniţestepeni sudovi na osnovu dokaza u spisima nijesu mogli zakljuĉiti da je

prvotuţeni primio obavještenje o raskidu ugovora. Ovo zbog toga što ta ĉinjenicanije od bitnog znaĉaja na pravo tuţioca da izjavi da raskida ugovor budući daprvotuţeni svoju obavezu nije ispunio onako kako ona glasi.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 975/12 od 05.12.2012. godine)56

57DOCNJA U PREDAJI STANAI PRAVO NA NAKNADU ŠTETEKupcu ne pripada pravo na naknadu štete zbog docnje u predaji stanaako ugovorom nije bila predvidjena ugovorna kazna ili penali za slučajkašnjenja u ispunjenju obaveze, niti je bilo riječi o posljedicama neispunjenjaugovorne obaveze u predvidjenom roku.Iz obrazloţenja:"Nesporno je da je izmedju stranaka dana 21.03.2003. godine zakljuĉenugovor o kupoprodaji stana, ovjeren pred Osnovnim sudom u Herceg Novom Posl.br. Ov. I -1168/03. Nije sporno da je tuţilja na dan ovjere ugovora isplatila u cjelostiugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000 €. Takodje nije sporno da jetuţilji stan predat u posjed godinu dana po proteku roka predvidjenog ugovorom,kao i da za objekat u kojem se stan nalazi nije izdata gradjevinska dozvola. Izrješenja Uprave za nekretnine PJ Herceg Novi, br. 954-109-Up/I-1745/1-2011 od24.06.2011. godine utvrdjuje se da je tuţilja na osnovu pravosnaţne presudeOsnovnog suda u Herceg Novom P. br. 194/10 od 28.03.2011. godine upisana kodUprave za nekretnine PJ Herceg Novi, kao vlasnik predmetnog stana.Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje s razlogomprihvata i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su tuţbeni zahtjev odbili kao neosnovan.Pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da tuţilji ne pripada pravo nanaknadu štete zbog docnje u primopredaji stana na naĉin kako je to traţenopredmetnim zahtjevom. Ovo sa razloga što predmetnim ugovorom nije bilapredvidjena ugovorna kazna ili penali za sluĉaj kašnjenja u ispunjenju obaveze, nitije bilo rijeĉi o posledicama neispunjenja ugovorne obaveze u predvidjenom roku,kako to proizilazi iz iskaza supruga tuţilje datog na raspravi od 23.04.2010. godine.Osim toga, obraĉunavanje kamate na kamatu je nedopušteno i protivno odredbamaZakona o obligacionim odnosima. Pozivanje tuţilje u reviziji da se tuţenikašnjenjem u ispunjenju obaveze neosnovano obogatio je bez znaĉaja, jer tuţilja utuţbi i tokom postupka taj osnov nije isticala."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 791/12 od 16.10.2012. godine)

58SMANJENJE TRŢIŠNE VRIJEDNOSTI NEPOKRETNOSTII PRAVO NA NAKNADU(Ĉl. 154, 155 i 189 ZOO)Ukoliko je smanjenje trţišne vrijednosti nepokretnosti zbog izgradnjedalekovoda nastalo prije nego što je tuţilja postala vlasnik nepokretnosti nepostoji osnov da se tuţilji dosudi naknada štete po tom osnovu.Iz obrazloţenja:"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrdjeno je da jetuţeni u period od 1977. - 1978. godine, po prethodno dobijenoj dozvoli nadleţnogorgana u skladu sa tada vaţećim zakonom, preko kat. parcela 4440/1 i 444/2 ukupnepovršine 3.025 m2 upisanih u posjedovnom listu br.974 KO Ozrinići na ime tuţilje,postavio visoko naponsku mreţu a na parceli 4440/1 stub 33 dalekovoda 2 x 110KW te da koridor dalekovoda Perućica - Nikšić, zahvata sporno zemljište u površiniod 1658 m2. Nadalje je utvrdjeno da je tuţilja stekla svojinu na predmetnimnekretninama zakljuĉenjem pismenog ugovora o kupoprodaji sa prethodnimvlasnikom M. P., koji ugovor je ovjeren od strane Osnovnog suda u Nikšiću podOv.br.8361/08 dana 20.06.2008. godine.Na temelju ovako utvrdjenih ĉinjenica niţestepeni sudovi su pravilnoprimjenili materijalno pravo kada su postavljeni tuţbeni zahtjev odbili kaoneosnovan. Ovo iz razloga što je tuţeni prije 35 godina sagradio objekte visokognapona i iznad imovine tuţilje postavio visoko naponsku mreţu, a tuţilja je bezobzira na postojanje dalekovoda zakljuĉila ugovor o kupoprodaji 2008. godine,nakon ĉega je imovinu prevela na sebe. Kod ĉinjenice da je tuţilja u vrijeme sticanjasvojine na predmtnom zemljištu znala da postoje okolnosti koje ograniĉavaju njenasvojinska ovlašćenja, to smanjenje trţišne vrijednosti nepokretnosti zbog izgradnjedalekovoda nije nastalo nakon što je tuţilja postala njen vlasnik, pa ne postoji osnovda se tuţilji dosudi traţena naknada štete. Neosnovano je i potraţivanje po osnovuizmakle koristi, jer tuţilja nije dokazala da je nepokretnost koristila upoljoprivredne svrhe, već je istakla da isto zadnjih godina nije obradjivala zbognamjere da gradi kuću, tako da nije dokazala izvjesnost izgubljene dobiti.Navodi revizije da u konkretnom sluĉaju nije donijeto rješenje oeksproprijaciji, već je izgradnjom dalekovoda izvršena faktiĉka eksproprijacija anaknada nije odrednena ili isplaćena, su bez znaĉaja za drugaĉije presudjenje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1020/12 od 18.12.2012. godine)

59POTPUNA NAKNADA ŠTETEZBOG NEIZVRŠENJA UGOVORA O ZASTUPANJU(Ĉlan 17 stav 1, ĉl. 92 i 262 st. 1 i 2 i ĉl. 263 ZOO)Zbog neispunjenja ugovorne obaveze iz ugovora o zastupanjupunomoćniku pripada pravo na naknadu potpune štete.***Otkazivanje punomoćja odmah po pravosnaţnosti presude, kojom jeokončan spor u korist tuţenih nesumnjivo ukazuje na njihovu namjeru daosujete pravo punomoćnika da naplati ugovorenu naknadu na način kako su seobavezali ugovoroM o zastupanju.Iz obrazloţenja:"Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu, usmislu odredbe ĉlana 401 ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.Iz stanja u spisima predmeta utvrdjuje se da je tuţilja zastupala tuţene u sporukojeg su vodili, kao tuţioci, kod Osnovnog suda u Herceg Novom pod br. P. 43/93,odnosno P. br. 81/95, protiv M. P., radi povraćaja - predaje eksproprisanenepokretnosti u Herceg Novom. Tuţilja je zastupala tuţene na osnovu pojedinaĉnih,a kod suda ovjerenih, punomoćja od 23.12.1996. godine, 06.01.1997. godine i08.01.1997. godine i zakljuĉenih pojedinaĉnih ugovora sa svim tuţenim od12.12.1996. godine. Navedenim ugovorima bliţe je odredjeno da tuţilja zastupatuţene u predmetu Osnovnog suda u Herceg Novom P. br. 81/95 i u predmetuotudjenja njihovog suvlasniĉkog dijela na prizemlju stojne kuće na ĉest. zem. 203KO Herceg Novi. Istim ugovorom odredjeno je da se nagrada za rad u navedenimposlovima ugovara u procentu od 20% od vrijednosti suvlasniĉkog dijela koji uprizemlju zgrade pripada svim suvlasnicima (ovdje tuţenim), a da će tuţilja kaopunomoćnik iznos nagrade naplatiti iz kupoprodajne cijene, odnosno suvlasniĉkogdijela, po završenom poslu. Iz izvedenih dokaza utvrdjeno je da je u navedenomsporu Osnovni sud u Herceg Novom, svojom presudom P. br. 81/95 od 23.03.1998.godine, odbio tuţbeni zahtjev za povraćaj eksproprisane nekretnine. Po ţalbituţilaca, Viši sud u Podgorici svojom presudom Gţ. br. 1508/98 od 12.11.1999.godine preinaĉio je navedenu prvostepenu presudu i usvojio postavljeni zahtjevtuţilaca, a tuţenu obavezao da im nadoknadi troškove parniĉnog postupka u iznosuod 10.706,08 dinara. Reviziju izjavljenu protiv navedene drugostepene presudeodbio je Vrhovni sud Crne Gore svojom presudom Rev. br. 137/00 od 23.10.2000.godine. U kratkom periodu po donošenju pravosnaţne (drugostepene) odluke upredmetu Osnovnog suda u Herceg Novom P. br. 81/95, tuţioci su izjavom od10.01.2000. godine opozvali data punomoćja od 10.12.1996. godine, te posebnimobaveštenjem od istog dana ukazali tuţilji da troškove iz parnice u kojoj su uspjeli,

a u kojoj ih je zastupala, tuţilja moţe naplatiti od tuţene iz tog spora, na osnovupravosnaţne presude, navodeći u istom da ne ţele otudjiti suvlasniĉke djelovenavedene nekretnine.U toku postupka prvostepenog postupka utvrdjeno je i to da, pošto tuţeninijesu tuţilji platili troškove zastupanja iz navedene parnice, ista je podnijela tuţbuOpštinskom sudu u Novom Sadu. Presudom Opštinskog suda u Novom Sadu Posl.br. P. 2257/00 od 18.04.2002. godine obavezani su tuţeni da, na ime duga po osnovuzastupanja pred Osnovnim sudom u Herceg Novom u predmetu P. br. 81/95, tuţiljiisplate iznos od 4.326,26 €, koja presuda je ukinuta od strane Okruţnog suda uNovom Sadu rješenjem tog suda Gţ. br. 3630/12 od 04.12.2002. godine. Uponovnom postupku tuţilja je preinaĉila tuţbeni zahtjev na naĉin što je traţilaisplatu ugovorene naknade, kao glavni zahtjev, a kao eventualne je postavilazahtjeve: za isplatu naknade za pruţanje advokatskih usluga u visini Advokatsketarife vaţeće u Crnoj Gori u periodu zakljuĉenja ugovora ili u kranjem za isplaturevolazirovanog iznosa duga. Odluĉujući o postavljenim zahtjevima tuţilje,Opštinski sud u Novom Sadu presudom Posl. br. P. 649/2003 od 24.09.2004. godineusvojio je zahtjev za isplatu duga u revalorizovanom iznosu od 56.620,11 dinara, sazakonskom zateznom kamatom od 10.12.2003. godine, kao i troškove postupka, sazakonskom zateznom kamatom od dana presudjenja - 24.09.2004. godine, dok jepreostale zahtjeve odbio, kao neosnovane. Nakon toga, Okruţni sud u Novom Sadu,po ţalbi tuţilje, svojom presudom Posl. br. Gţ. 75/2005 od 08.07.2005. godinepreinaĉio je prvostepenu presudu, te tuţene obavezao da tuţilji isplate naknadu uugovorenom procentu, što vrijednosno iznosi po 203.409,99 dinara, a sve sazakonskom zateznom kamatom od 24.09.2004. godine. Potom, tuţilja je kodOsnovnog suda u Herceg Novom podnijela predlog za izvršenje navedenepravosnaţne presude Okruţnog suda u Novom Sadu, u kojem postupku je naplatiladosudjeni iznos potraţivanja. Medjutim, pošto je sprovedeno izvršenje, Vrhovni sudSrbije svojom presudom Rev. br. 3044/05 od 17.05.2005. godine preinaĉio jepresudu Okruţnog suda u Novom Sadu Gţ. 75/2005 od 08.07.2005. godine na naĉinšto je ţalbu tuţenih odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U postupkuprotivizvršenja tuţenim je vraćen prethodno isplaćeni iznos.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da tuţilja predmetnom tuţbom traţi potpunuštetu koju je pretrpjela usled neizvršenja ugovora o zastupanju u predmetuOsnovnog suda u Herceg Novom P. br. 81/95, kojeg je zakljuĉila sa tuţenim, a doĉije realizacije nije došlo neizvršenjem obaveze tuţenih.Odluĉujući o postavljenom tuţbenom zahtjevu prvostepeni sud isti usvaja, tesvojom presudom dosudjuje tuţilji traţenu štetu, polazeći od odredaba ĉl.262 st.1 i 2ZOO u vezi ĉl. 17 st.1 ZOO. Naime, prvostepeni sud cijeneći duţnosti iodgovornosti ugovornih strana nalazi da tuţilja, kao povjerilac, ima ovlašćenje da odtuţenih kao duţnika traţi naknadu štete koju je pretrpjela usled neispunjenja njihoveobaveze iz konkretnog obligacionog odnosa. Isti sud zakljuĉuje da je tuţilja u svemupostupala savjesno, da se pridrţavala svih pravila zakonitog zastupanja, a da jemomentom prodaje predmetne nepokretnosti za tuţene nastala obaveza da isplateugovorenu naknadu za zastupanje u parnici P. br. 81/95. Prilikom odluĉivanja o60

visini pripadajuće štete prvostepeni sud polazi od trţišne vrijednosti predmetnenekretnine na dan presudjenja, primjenom odredbe ĉlana 189 stav 2 Zakona oobligacionim odnosima. Odluĉujući po ţalbi tuţenih, izjavljenoj protiv prvostepenepresude, Viši sud u Podgorici pobijanom presudom preinaĉava presuduprvostepenog suda tako što tuţbeni zahtjev odbija, polazeći od toga da je tuţiljiisplaćena sva pripadajuća naknada prema obavljenim radnjama zastupanja, a kakonije zastupala tuţene u vrijeme zakljuĉenja ugovora o kupoprodaji predmetnogobjekta, smatra da joj ne pripada ni ugovorena naknada.Po ocjeni ovog suda, neprihvatljivo je izloţeno rezonovanje drugostepenogsuda da tuţilji ne pripada pravo na traţenu štetu, a zbog pogrešnog pravnog pristupaprvostepenog suda prilikom odluĉivanja o visini pripadajuće štete, relevantneĉinjenice u tom dijelu ostale su neutvrdjene, zbog ĉega obje niţestepene presude nemogu opstati.Naime, otkazivanje punomoćja odmah po pravosnaţnosti presude, kojom jeokonĉan spor u korist tuţenih, po ocjeni ovog suda, nesumnjivo ukazuje na njihovunamjeru da osujete pravo tuţilje da naplati ugovorenu naknadu, na naĉin kako su seobavezali ugovorom o zastupanju. Stoga je pravilan zakljuĉak prvostepenog suda daje tuţilji pod predstavljenim konkretnim okolnostima pripadalo pravo na ostvarenjenaknade iz zastupanja nakon i na osnovu realizovane prodaje nepokretnosti,ugovorom o kupoprodaji, ovjerenim kod prvostepenog suda pod posl.br.Ov-I-9124/2005 od 25.11.2005. godine. Dakle,samim tim da je do opoziva punomoćjadošlo ubrzo nakon pravosnaţne presude kojom je usvojen tuţbeni zahtjev o predajipredmetne nekretnine tuţenim, te da su prodali predmetnu nekretninu iako su uopozivu punomoćja naveli da od prodaje odustaju jasno je da su tuţeni opozvalipunomoćje sa razloga da bi osujetili pravo tuţilje po osnovu ostvarenog uspjeha usporu u kojem ih je zastupala i po osnovu zakljuĉenog ugovora o zastupanju. Timese nesumnjivo potvrdjuje da su se tuţeni u konkretnom sluĉaju nesavjesno ponašaliprema tuţilji, te se ne moţe smatrati da su iskoristili svoju zakonsku mogućnost naotkaz punomoćja u smislu ĉlana 92 Zakona o obligacionim odnosima.Zbog navedenog nesavjesnog postupanja tuţenih, tuţilji pripada pravo nanaknadu štete koju je pretrpjela usled toga, odnosno zbog neizvršenja njihoveugovorne obaveze. Pritom, kako to pravilno zakljuĉuje prvostepeni sud, odbijajućapresuda Opštinskog suda u Novom Sadu Posl. br. P 649/2003 od 24.09.2004. godinepovodom zahtjeva tuţioca za isplatu ugovorene naknade, donijeta u vrijeme kadaprodaja još uvijek nije bila realizovana nije znaĉaja razloga za iskljuĉenjeodgovornosti tuţenih osnovom ĉlana 263 ZOO.Medjutim, pošto je predmetna nekretnina prodata 25.11.2005. godine, to bituţilji pripadalo pravo na naknadu potpune štete utvrdjene polazeći od trţišne cijenepredmetnog objekta na dan kada je isti prodat i cijeneći istu u kontekstu navedenekupoprodajne u ugovoru od 25. 11. 2005. godine.Sa svih naprijed navedenih razloga valjalo je ukinuti obje niţe niţestepenepresude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje je ovim rješenjemukazano. Ponovnim angaţovanjem vještaka gradjevinske struke pristupit će61

utvrdjivanju potpune naknade štete polazeći od trţišne vrijednosti predmetnogobjekta utvrdjene po kriterijumima i mjerilima vaţećim na dan izvršene prodajepredmetne nekretnine (25.11.2005. godine) i na taj naĉin odredjene vrijednostisuvlasniĉkih udjela tuţenih u istoj. Tek nakon toga prvostepeni sud će biti umogućnosti da zakonito odluĉi u predmetnoj pravnoj stvari."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 608/12 od 20.12.2012. godine)62

63NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVANA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKU(Ĉl. 148 i 196 ZOO, u vezi sa ĉl. 43 Zakona o zaštiti prava na sudjenjeu razumnom roku)Pravo na naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku ostvaruje se primjenom opštih pravila o naknadi štete.Iz obrazloţenja:"Pravo na naknadu materijalne štete zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku u smislu ĉlana 43 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnomroku, ostvaruje se primjenom opštih pravila o naknadi štete. To znaĉi da je zapostojanje obaveze naknade štete, pored ostalih uslova, potrebno da postoji iuzročna veza izmedju štetne radnje i štete. Uzroĉna veza postoji ako je štetanastala kao posledica radnje ili propuštanja za koju stranka odgovara. Teretdokazivanja postojanja uzroĉne veze leţi na oštećenom.Po nalaţenju ovog suda ne postoji uzroĉna veza izmedju trajanja postupka itraţene materijalne štete. Tuţilac je pretrpio štetu, ne zbog toga što je postupak potuţbi za poništaj odluke o prestanku radnog odnosa dugo trajao, već zbog toga što jepoĉinio povredu radne obaveze zbog koje mu je izreĉena disciplinska mjeraprestanak radnog odnosa, pa kod poslodavca nije mogao ostvariti naknadu štete."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 483/12 od 27.12.2012. godine)

64NEOSNOVANOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU MATERIJALNE ŠTETEZA IZGUBLJENU ZAKUPNINU(Ĉl. 148 i 196 ZOO, u vezi sa ĉlanom 51 st. 3 i 4 Zakona o izgradnji objekata iĉl. 120 i 121 Zakona o uredjenju prostora i izgradnji objekata)Kupovinom nedovršenih poslovnih prostora i dogradnjom istih bezprojektne i prethodno obezbijedjene druge dokumentacije tuţilja je preuzelarizik vezano za legalizaciju prostora i legalizaciju obavljanja djelatnosti u istim.***Ukoliko razlozi nemogućnosti izdavanja upotrebne dozvole nijesu vezaniza propuste investitora, već propuste trećih lica, onda se nemogućnostobezbjedjenja ove dozvole ne moţe staviti na teret investitoru.Iz obrazloţenja:"Dovodjenjem u vezu navedenih ugovora o kupoprodaji sa nalazom imišljenjem angaţovanog vještaka gradjevinske struke iz decembra 2009. godine ineposrednim pojašnjenjem istog na raspravnim roĉištima pred prvostepenim sudomod 10.03.2010. godine i 29.11.2010. godine, te izjavama tuţilje i zakonskihzastupnika tuţenih, datim u svojstvu parniĉnih stranki kod prvostepenog suda i naodrţanoj glavnoj raspravi u drugostepenom postupku, kao i ostalim dokazima uspisima, niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je tuţilja predmetne prostore kupila kaoneizgradjene, u stepenu izvedenih grubih gradjevinskih radova, a da je sama vršiladogradnju istih mimo gradjevinske dozvole izdate investitoru za gradnju objekta ukojem se nalaze. Takodje je utvrdjeno da je predmetne prostore tuţilja dogradila donivoa sadašnjeg stanja mimo projektne dokumentacije i bez prethodno obezbijedjenedodatne gradjevinske dokumentacije i potrebnih odobrenja od nadleţnih organa, kaošto je utvrdjeno da su dogradnju drugih pojedinih prostora u istom objektu nanedozvoljen naĉin vršila i treća lica.Polazeći od navedenog utvrdjenja pravilno su zakljuĉili niţestepeni sudovi daje usled nelegalnog izvodjenjenja gradjevinskuh radova na predmetnom objektu idjelovima istog od strane trećih lica, medju kojima i tuţilje, drugotuţeni kaoinvestiror bio onemogućen da obezbijedi upotrebnu dozvolu za objekat u cjelini iliu dijelu. Ĉinjenica je da je to zakonska obavezu investitora, u smislu odredabaĉlana 51 stav 3 u vezi stava 4 Zakona o izgradnji objekata ("Sl. list RCG, br.55/2000"), a da je upotrebna dozvola neophodan uslov za korišćenje cijelog ili dijelaobjekta, saglasno stavu 1 iste zakonske odredbe. Dakle, bez obzira što je pribavljanjeupotrebne dozvole zakonska obaveza investitora, kako u smislu navedenog zakona,a bila je i prema ranijem Zakonu o izgradnji i finansiranju investicionih objekata (ĉl.61 i 62), a i sada je prema vaţećem Zakonu o uredjenju prostora i izgradnji objekata(ĉlan 120 i ĉlan 121). ukoliko razlozi nemogućnosti izdavanja ove dozvole nijesu

vezani za njegove propuste, već propuste trećih lica, kao što je to u konkretnomsluĉaju, onda se nemogućnost obezbjedjivanja ove dozvole ne moţe staviti na teretinvestitoru.Iz svega prethodno navedenog proizilazi da tuţilja tokom postupka kodprvostepenog i drugostepenog suda nije dokazala da je drugotuţeni onemogućio uobavljanju poslovne djelatnosti i time sticanju traţene dobiti u skladu sa zakonom, upredmetnim prostorima, kao poslovnim. Naprotiv, kupovinom nedovršenih prostora,u vidjenom stanju, kako je to izriĉito navedeno u ĉlanu 1 ugovora o kupoprodaji,kojeg je tuţilja zakljuĉila sa prvotuţenim (u odnosu na kojeg je zahtjev za naknaduiste štete pravosnaţno odbijen), te dogradnjom istih mimo projektne i bez prethodnoobezbijedjene druge dokumentacije (neophodnih saglasnosti i odobrenja u smisluZakona o izgradnji objekata), opravdan je izvedeni zakljuĉak suda da je tuţiljapreuzela rizik vezano za legalizaciju prostora, kao poslovnih i legalizaciju obavljanjadjelatnosti u istima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 867/12 od 20.12.2012. godine)65

66RUŠENJE NELEGALNO PODIGNUTOG GRADJEVINSKOG OBJEKTAI PRAVO NA NAKNADU ŠTETE(Ĉlan 172 ZOO u vezi sa ĉl. 149 i 150 Zakona o uredjenju prostorai izgradnji objekata)Vlasniku koji u ostavljenom roku nije pristupio rušenju nelegalnopodignutog objekta ne pripada pravo na naknadu štete zbog toga što tuţeniprilikom rušenja nije postupao sa paţnjom dobrog privrednika.Iz obrazloţenja:"U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da je tuţilac tokom 2008.godine pristupio izgradnji objekta i da pri tom nije posjedovao gradjevinsku dozvolui tehniĉku dokumentaciju. Izlaskom gradjevinske inspekcije na lice mjesta naloţenoje tuţiocu da poruši nelegalno podignuti gradjevinski objekat i ostavljen mu rok od1. dana da sam poruši objekat. Iz spisa dalje proizilazi da tuţeni u ostavljenom rokunije pristupio rušenju objekta što je nasilnim putem uradio tuţeni, pri ĉemuvrijednost porušenog objekta prema nalazu vještaka iznosi 28.915,00 €.Imajući prednje u vidu pravilno je drugostepeni sud u usvajajućem dijelupreinaĉio drugostepenu presudu i zahtjev tuţioca odbio u cjelosti. Pravilnozakljuĉuju niţestepeni sudovi da tuţiocu ne pripada pravo na naknadu porušenogobjekta obzirom da je u postupku utvrdjeno da je isti izgradjen bez gradjevinskedozvole i ostale dokumentacije koju propisuju odredbe ĉl.149 i 150 Zakona ouredjenju prostora i izgradnji objekata. Medjutim, pravilno nalazi drugostepeni sudda tuţiocu ne pripada iznos od 3.150,00 € koji je prvostepeni sud dosudio tuţiocu sarazloga što tuţeni prilikom rušenja nije pokazao paţnju dobrog privrednika u komsluĉaju bi tuţilac pretrpio manju štetu za taj iznos. Tuţilac kako proizilazi iz spisanije pristupio rušenju objekta u ostavljenom roku i pokazao volju da izvršinaredjenje iz rješenja, a time da smanji svoju štetu, radi ĉega je drugostepeni sudpravilno preinaĉio prvostepenu presudu u tom dijelu i tuţbeni zahtjev odbio ucjelosti.Tvrdnja tuţioca da mu je prilikom rušenja porušen i dio prizemlja koji jeranije podignut se ne moţe prihvatiti obzirom da tuţilac takve dokaze nije pruţio upostupku pred prvostepenim sudom, niti da je predmet rušenja bio objekat ili njegovdio zašto je tuţilac imao urednu gradjevinsku dokumentaciju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Už. br. 6/12 od 12.09.2012. godine)

67ODGOVORNOST RODITELJA ZA ŠTETU KOJU DRUGOMPROUZROKUJE NJIHOVO MALOLJETNO DIJETE(Ĉlan 159 stav 4 ZOO)Roditelj se moţe osloboditi odgovornosti za naknadu štete kojuprouzrokuje njegovo mldb. dijete samo ako bi uspio da dokaţe da ponašanjemldb. djeteta koje u uzročnoj vezi sa nastankom štete nije rezultat njegovogpropusta kao roditelja u vaspitanju djeteta, već da je takvo ponašanjeposljedica nekog drugog uzroka.***Činjenica da u Centru za socijalni rad mldb. dijete nije evidentirano kaoprestupnik i da je bio odličan učenik nije svjedočanstvo o postojanju roditeljskebrige i strogog nadzora.Iz obrazloţenja:"Odgovornost trećetuţenog se zasniva na odredbi ĉl.159 st.4 ZOO, premakojoj roditelji odgovaraju za štetu koju prouzrokuje drugom, njihovo maloljetnodijete, koje je navršilo sedam godina ţivota, osim ako dokaţu da je šteta nastala beznjihove krivice.Prema tome, saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, trećetuţeni bi se mogaoosloboditi odgovornosti za naknadu predmetne štete koju je prouzrokovalo njegovomaloljetno dijete samo ako bi uspio da dokaţe da ponašanje maloljetnog Vasilija,koje je u uzroĉnoj vezi sa nastankom štete, nije rezultat njegovog propusta kaoroditelja u vaspitanju mal. djeteta, već da je takvo ponašanje posljedica nekogdrugog uzroka, a što bi tuţeni morao dokazivati. U konkretnom sluĉaju, mal. B. V.je prouzrokovao tuţiocima štetu sa navršenih 11 godina ţivota, a trećetuţeni nijedokazao da je šteta nastala bez njegove krivice, odnosno roditelja mal. djeteta, jernije dokazao da nije bilo nikakvih njihovih propusta u vaspitanju mal. djeteta inadzora nad njim. Ĉinjenice da u Centru za socijalni rad mal. V. nije evidentiran kaoprestupnik i da je bio odliĉan uĉenik u školi, koje je ĉinjenice iznio trećetuţeni, nijesvjedoĉanstvo o postojanju roditeljske brige i strogog nadzora. Stoga je pravilanzakljuĉak niţestepenih sudova o solidarnoj odgovornosti svih tuţenih za naknaduštete."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 765/12 od 03.10.2012. godine)

68NEPOSTOJANJE OSNOVA ODGOVORNOSTI DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 ZOO)Činjenica da je rješenje Uprave carina u dijelu kojim je tuţilac kaopravno lice oglašen krivim za izvršeni prekršaj i kaţnjen na novčanu kaznupreinačeno od strane drugostepenog organa ne moţe biti osnov za naknaduštete, jer je prvostepenim rješenjem tuţiocu roba vraćena, a ne oduzeta i u tomdijelu rješenje nije ni pobijano ţalbom.Iz obrazloţenja:"Ne postoji ni revizijski razlog pogrešna primjena materijalnog prava.Iz spisa predmeta proizilazi da je Uprava carina - Carinarnica Podgorica, dana05.05.2005. godine, prilikom redovne kontrole privremeno oduzela robu tuţiocu uvrijednosti od 5.574 € i da je tuţilac robu preuzeo od carinarnice 29.06.2006.godine. Rješenjem Uprave carina - Carinarnica Podgorica, P. br. 830/05-05, tuţilacje oglašen krivim za izvršeni prekršaj iz ĉlana 24 Uredbe o postupku sa robom iputnicima na granici izmedju Crne Gore i Srbije i kaţnjen novĉanom kaznom uiznosu od 5.500 €. Stavom drugim tog rješenja odredjeno je da se roba koja jepredmet prekršaja vraća tuţiocu, a odluka o vraćanju robe obrazlaţe se time danavedenom Uredbom nije predvidjena zaštitna mjera oduzimanje predmetaprekršaja. Odluĉujući o ţabli tuţioca Vijeće za prekršaje Republike Crne Gorerješenjem Pţ. br. 1406/06-05 od 10.05.2006. godine preinaĉilo je prvostepenorješenje, tako što je obustavljen prekršajni postupak.Kod ovakvog stanja u spisima niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. Ĉinjenica da je rješenje Upravecarina - Carinarnica Podgorica od 27.05.2005. godine, u dijelu kojim je tuţilac, kaopravno lice, oglašen krivim za izvršeni prekršaj i kaţnjen na novĉanu kaznu,preinaĉeno od strane drugostepenog organa ne moţe biti osnov za naknadu štete.Tuţiocu je prvostepenim rješenjem roba vraćena, a ne oduzeta i u tom dijeluprvostepeno rješenje nije ni pobijano ţalbom. Drugostepeni organ je odluĉivao poţalbi na dio rješenja kojim je tuţilac oglašen krivim za izvršeni prekršaj i kaţnjen nanovĉanu kaznu. Na osnovu prvostepenog rješenja tuţilac je mogao traţititi predajurobe, a tuţbeni zahtjev se ne zasniva na ĉinjenicama da tuţiocu nije omogućeno odstrane organa tuţene da robu preuzme nakon donošenja prvostepenog rješenja. Stogai po nalaţenju ovog suda ne postoji osnov odgovornosti tuţene za štetu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 871/12 od 08.11.2012. godine)

OSNOV ODGOVORNOSTI DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 ZOO u vezi sa ĉl. 7 Zakona o drţavnoj upraviĉl. 47 i 50 Zakona o eksplozivnim materijama, zapaljivim teĉnostima i gasovima)69Za štetu nastalu eksplozijom odgovorna je drţava ako nadleţni drţavniorgani nijesu vršili nadzor nad sprovodjenjem bezbjednosnih mjera propisanihZakonom o eksplozivnim materijama, zapaljivim tečnostima i gasovima.Iz obrazloţenja:"Iz stanja u spisima proizilazi da je tuţilac traţio naknadu materijalne štetekoja je priĉinjena na njegovim nekretninama-stambenom objektu, kao posledicaeksplozije skladišta eksplozivnih materijala u mjestu Vir-Opština Nikšić, dana08.07.2006. godine.Po nalaţenju ovog suda, pobijana i prvostepena presuda su u pogledu osnovaodgovornosti prvotuţene zasnovane na potpuno i pravilno utvrĊenom ĉinjeniĉnomstanju i pravilnoj primeni materijalnog prava, pa se revizijski navodi prvotuţene kojise tiĉu osnova odgovornosti pokazuju neosnovanim. Jer, odgovornost prvotuţenetemelji se na odredbi ĉl.172. ZOO i ĉl.7. Zakona o drţavnoj upravi, jer je Drţavaodgovorna za štetu koju drţavni organ uĉini nepravilnim i nezakonitim radom, teodredbi ĉl.4. Uredbe o organizaciji i naĉinu rada drţavne uprave, prema kojojdrţavni organ-Ministarsvo unutrašnjih poslova vrši poslove koji se tiĉu proizvodnje,prometa i prevoza eksplozivnih materija. Odgovornost prvotuţene proizilazi i izodredbi ĉl.47. i 50. Zakona o eksplozivnim materijama, zapaljivim teĉnostima igasovima i ĉl.24. tada vaţećeg Zakona o prometu ekspolozivnih materija, jer jeizostao nadzor nad sprovoĊenjem bezbjednosnih mjera propisanih ovim zakonima.Isto tako, prvostepeni sud pravilno nalazi da postoji odgovornost drugotuţenog zanastalu štetu na imovini tuţioca, a ta odgovornost temelji se na odredbama ĉl.173. i174. ZOO, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štete. "(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 647/12 od 08.11.2012. godine)

70NEPOSTOJANJE ODGOVORNOSTI DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 ZOO)Pogrešna primjena materijalno pravnih normi pri donošenjupojedinačnih akata drţavnih organa u vršenju svojih djelatnosti, samo po sebine znači da postoji i odgovornost drţave.Iz obrazloţenja:"Predmetnom tuţbom tuţilja traţi naknadu štete zbog pogrešnog upisa njenihnekretnina na DOO "C. i." u ĉemu vidi nezakonit i nepravilan rad organa drţavneuprave, pri ĉemu visinu štete opredjeljuje u procijenjenoj vrijednosti 1/4 predmetnogobjekta.Imajući u vidu naprijed utvrdjene ĉinjenice i po ocjeni ovoga suda niţestepenisudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţbeni zahtjev odbili kaoneosnovan.Naime, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi da u konkretnom sluĉaju nijesuispunjeni zakonski uslovi odgovornosti tuţene po osnovu ĉl.172 st.1 Zakona oobligacionim odnosima. Jer, ĉinjenica da je organ uprave tuţenog izvršio pogrešanupis nekretnina kako to tvrdi tuţilja, ne predstavlja valjan razlog da bi tuţilja moglatraţiti naknadu štete po ovom osnovu. Tuţilja time nije izgubila svojinu na spornomdijelu objekta već je u vezi sa prednjim u toku upravni postupak.Da bi se moglo govoriti o nezakonitom radu drţavnog organa potrebno je daje u pitanju postupanje tog organa koje je protivno zakonu, ili drugom propisu, ilipropuštanje da se zakon, ili drugi propis, primijeni a s namjerom (voljom) ilipristankom da se trećem nanese šteta. Bez prisustva ovih elemenata u radu drţavnogorgana ne moţe se govoriti o njegovom nezakonitom radu.Takodje, navedene radnje ne predstavljaju ni nepravilan rad drţavnog organa.Ovo sa razloga što se nepravilan rad drţavnog organa manifestuje kao ĉinjenje ilineĉinjenje protivno uobiĉajenom ili propisanom naĉinu obavljanja djelatnosti, priĉemu se moţe zakljuĉiti o postojanju volje ili pristanka da se time oštete prava iliinteresi trećeg.Sama pogrešna primjena materijalno pravnih normi pri donošenjupojedinaĉnih akata drţavnih organa u vršenju svojih djelatnosti, samo po sebi neznaĉi da postoji i odgovornost drţave već je pored opštih uslova za gradjanskopravnu odgovornost (šteta, krivica i uzroĉna veza) potrebno da se ispune i naprijednavedeni uslovi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1027/12 od 12.12.2012. godine)

71ISKLJUĈENJE ODGOVORNOSTI DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 stav 1 ZOO u vezi sa ĉl. 7 Zakona o drţavnoj upravi)Poništenje pojedinačnih upravnih akata ne znači da je u pitanjunezakonit i nepravilan rad upravnog organa koji ih je donio da bi zbog togabila odgovorna drţava za pretrpljenu štetu zbog izdate zabrane navedenimupravnim aktima.Iz obrazloţenja:"Prema ĉinjeniĉnom utvrdjenju u spisima, Republiĉki sekretarijat zainformacije Vlade Crne Gore donio je rješenje br. 04/01-1268 od 13.08.1998.godine, o privremenoj zabrani rada javnim glasilima "P. n." i "R. P.", koji sufunkcionisali u sastavu JP "I. c.", P., ĉiji je pravni sledbenik tuţilac, kao i naredbubr. 04/01-1269 od 13.08.1998. godine, o prekidu rada javnom glasilu "R. P.".Navedeno rješenje i naredba su poništeni presudom Vrhovnog suda Republike CrneGore U. br. 604/98 od 14.12.1998. godine, da bi nakon donošenja pomenute presudeisti republiĉki organ svojim rješenjem br. 04/01-2197 od 17.12.1998. godine ukinuoprethodno izdatu privremenu zabranu.Polazeći od navedenog utvrdjenja pravilno je našao drugostepeni sud da ukonkretnom sluĉaju nijesu ispunjeni zakonski uslovi odgovornosti tuţene osnovomodredbe ĉlana 172 stav 1 tada vaţećeg Zakona o obligacionim odnosima. Ovo izrazloga što je Republiĉki sekretarijat za informacije Vlade Crne Gore donioprivremenu zabranu rada navedenim javnim glasilima i naredbu o prekidu radajavnom glasilu "R. P.", u okviru svoje nadleţnosti, s pozivom na odredbe ĉl. 63 i 64Zakona o javnom informisanju ("Sl. list RCG", br. 4/98). Ĉinjenica je da je Vrhovnisud Republike Crne Gore u upravnom sporu poništio kao nezakonite donijetorješenje i naredbu Republiĉkog sekretarijata za informacije, ukazujući da sunavedena pojedinaĉna akta zasnovana na pogrešnom tumaĉenju odredbe ĉl. 64Zakona o javnom informisanju. Medjutim, sama ĉinjenica da su navedenapojedinaĉna upravna akta poništena ne znaĉi da je u pitanju nezakonit i nepravilanrad upravnog organa koji ih je donio, da bi zbog toga bila odgovorna Drţava zapretrpljenu štetu zbog izdate zabrane navedenim upravnim aktima, primjenomodredbi ĉl. 172 st. 1 Zakona o obligacionim odnosima i ĉl. 7 Zakona o drţavnojupravi u Crnoj Gori, kako to pravilno zakljuĉuje i drugostepeni sud.Jer, da bi se moglo govoriti o nezakonitom radu drţavnog organa potrebno jeda je u pitanju postupanje tog organa koje je protivno zakonu, drugom propisu iliopštem aktu ili propuštanje da se zakon, drugi propis ili opšti akt primijeni, a snamjerom (voljom) ili pristankom da se trećem nanese šteta. Bez prisustvanavedenih elemenata u radu drţavnog organa ne moţe se govoriti o njegovomnezakonitom radu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 581/12 od 02.11.2012. godine)

72ISKLJUĈENJE ODGOVORNOSTI DRŢAVE ZA ŠTETU(Ĉlan 172 stav 1 ZOO)Ne moţe se smatrati kao nezakonit rad drţavnog organa ako isporukakoka nosilja nije izvršena iz razloga što je nakon uplate novčanih sredstava nadfirmom koja je trebala da izvrši isporuku otvoren stečajni postupak.Iz obrazloţenja:"Tuţilac i drugotuţeni su zakljuĉili ugovor o kreditu, zaveden koddrugotuţenog pod brojem 04-1976/4-30/1 od 16. 06. 1999. godine, na iznos od271.200 dinara (24.000 DM), radi realizacije Programa nabavke koka nosilja.Ugovor je zakljuĉen na osnovu odluke Centralne komisije za realizaciju programa, iUgovora o komisionom poslu za realizaciju kontinuiranog zapošljavanja,zakljuĉenog 23.03.1999. godine izmedju Z. za z. C. G. (drugotuţenog) i K. b.Ugovorom o kreditu odredjena su medjusobna prava i obaveze ugovornihstrana (rok otplate kredita, kamata, grejs period, struktura ulaganja sredstva i dr.).Tuţiocu je dio sredstava, odobren po navedenom ugovoru o kreditu, isplaćen ita su sredstva upotrijebljena za izgradnju objekta za drţanje koka nosilja i nabavkukaveza, a iznos od 75.000 dinara (6.637,17 DM), posredstvom Montenegrobanke,uplaćen je ZZ "K. f." iz V., radi isporuke koka nosilja. Isporuĉilac je odabran odstrane komisije prvotuţenog, kao napovoljnijeg ponudjaĉa. Koke nosilje nisuisporuĉene tuţiocu, a nad firmom "K. f." otvoren je steĉajni postupak.Predmet spora u ovoj parnici je tuţbeni zahtjev da se obaveţu tuţeni datuţiocu solidarno nadoknade štetu (izgubljenu zaradu) koju je pretrpio zbog toga štonije mogao da realizuje navedeni program nabavke koka nosilja. Odgovornostprvotuţenog vidi u tome što je komisija ovog tuţenog bila zaduţena za nabavku iisporuku koka nosilja, a tu obavezu nije izvršila, a odgovornost drugotuţenog vidi uĉinjenici da isti nije izvršio svoju ugovornu obavezu. Tuţbeni zahtjev je opredijeljenna iznos od 12.171,00 eura, sa kamatom, utvrdjen putem vještaka odgovorajućestruke.Kod izloţenog stanja stvari, koje je nesporno, pravilan je zakljuĉakniţestepenih sudova da tuţbeni zahtjev u odnosu na prvotuţenog nije osnovan,odnosno pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţbeni zahtjev nije osnovanni u odnosu na drugotuţenog.Prvotuţeni nije ugovorna strana u predmetnom ugovoru o kreditu. Njegovaobaveza je bila da odabere najboljeg ponudjaĉa koka nosilja, sa stanovištazdravstvene ispravnosti i kvaliteta, a to što je po izvršenoj uplati sredstava nad ZZ"K. f." iz V. otvoren steĉajni postupak usljed ĉega ova firma nije isporuĉila robutuţiocu, ne moţe se tretirati nezakonitim radom organa prvotuţenog, zbog kojeg biisti, u smislu ĉlana 172 Zakona o obligacionim odnosima, koji je bio u primjeni u

vrijeme nastanka spornog odnosa, bio duţan tuţiocu nadoknaditi štetu koju tuţbompotraţuje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 821/12 od 06.11.2012. godine)73

74PODIJELJENA ODGOVORNOST(Ĉlan 192 stav 1 ZOO)Izjašnjenje vještaka koliko bi posljedice povredjivanja bile manje da jetuţilac nosio zaštitnu kacigu, odnosno koliko bi rizik povredjivanja tuţioca biosmanjen je od uticaja na pravilnu primjenu materijalnog prava - pravila opodijeljenoj odgovornosti.Iz obrazloţenja:"Polazeći od nalaza i mišljenja Sudsko-medicinskog odbora - Medicinskogfakulteta u Podgorici, da se ne moţe iskljuĉiti mogućnost povredjivanja tuţioca upredmetnoj saobraćajnoj nezgodi i pod uslovom da je nosio zaštitnu kacigu te da jeumanjenje opšte ţivotne aktivnosti od 30% moglo nastati bez obzira da li je nosiozaštitnu kacigu, niţestepeni sudovi su zakljuĉili da na strani tuţioca ne postojidoprinos nastanku štetnog dogadjaja.Medjutim, po mišljenju ovog suda, na osnovu navedenog nalaza nije semogao izvesti pouzdan zakljuĉak da tuţilac nije doprinio nastanku štetnihposljedica, što je bilo od uticaja na pravilnu primjenu materijalnog prava - pravila opodijeljenoj odgovornosti u smislu ĉl. 192.st.1. ZOO koji je bio u primjeni.Ovo posebno kod izjašnjenja tima vještaka medecinske struke iz nalaza od07.11.2011.godine, izmedju ostalog, da zaštitna kaciga smanjuje smrtni ishod kodsuvozaĉa na motociklu ĉak i do 40%, a rizik od povrede glave i do 65%, te da triputa ĉešće zadobijaju povrede glave motociklisti bez zaštitne kacige, a ĉetiri putateške i kritiĉne nego oni bez zaštitne kacige.Takodje, i kod izjašnjenja vještaka saobraćajne struke od 28.11.2011. godine -da bi povrede tuţioca bile manje u sluĉaju da je u voţnji koristio kacigu, pa binjegov doprinos zbog toga iznosio 10% zbog uticaja na teţinu posljedica koje seodnose na povredu glave.To što se tim vještaka Sudskomedicinskog odbora - Medicinskog fakultetaPodgorica u svom osnovnom nalazu izjasnio da se ne moţe iskljuĉiti mogućnostnavedenog povredjivanja kod tuţioca, da je nosio zaštitnu kacigu, odnosnodopunskom nalazu - da je umanjenje opšteţivotne aktivnosti od 30% moglo nastatibez obzira da li je nosio zaštitnu kacigu, znaĉi da zaštitna kaciga ne pruţa apsolutnuzaštitu. Medjutim, koliko bi posljedice povredjivanja bile manje da je tuţilac nosiozaštitnu kacigu, odnosno koliko bi rizik povredjivanja tuţioca bio smanjen, vještacise nijesu izjasnili. Na te okolnosti tuţeni je predlagao dopunsko izjašnjenje vještaka(kako bi usaglasili osnovni i dopunski nalaz), ali uprkos tome sud je odbio takavpredlog."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 697/12 od 12.09.2012. godine)

75NAKNADA ŠTETE ZBOG GUBITKA IZDRŢAVANJA(Ĉlan 194 stav 1 ZOO)Naknada za izgubljeno izdrţavanje ima odštetni karakter zbog čega sedosudjuje prema stvarnoj veličini pretrpljene štete, koje pravilo vaţi zaodmjeravanje naknade u slučaju smrti lica na kojem je bila obavezaizdrţavanja.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je utvrdio da je otac tuţioca pok. R. S. poginuo usaobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Mojkovac - Kolašin dana 24.07.1997.godine, za koju je odgovoran osiguranik tuţenog J. V. koji je upravljao autobusompod uticajem alkohola i brzinom većom od dozvoljene. Dalje je utvrĊeno da jemalodobni tuţilac uĉenik Osnovne škole, ostvario je pravo na porodiĉnu penziju,majka tuţioca je u radnom odnosu kod JP A. C. G. i ostvarila je zaradu u septembru2010. godine u iznosu od 523,85 €. Pokojni otac tuţioca je bio u radnom odnosu kod"J." K. i ostvarivao je mjeseĉnu zaradu u iznosu od 1.050,00 USA dolara, odnosno719,56 € tokom trajanja ugovora o ukrcaju. Tuţeni tokom spora nije osporavaoosnov tuţbenog zahtjeva, a prvostepeni sud je našao da je doprinos poginulognastanku nezgode 15%, pa je na osnovu ovako utvrĊenih ĉinjenica odluĉio opostavljenom zahtjevu kao u izreci prvostepene presude.MeĊutim, drugostepeni sud je zakljuĉio da je pri odmjeravanju visine štetezbog izgubljenog izdrţavanja odlukom prvostepenog suda pogrešno uraĉunatoizdrţavanje koje daje majka malodobnog tuţioca u visini 1/3 svoje zarade, pa je utom pravcu preinaĉio prvostepenu presudu na naĉin kako to proizilazi iz izrekepobijane presude.Prema odredbi ĉl.194. st.1. ZOO, pravo na naknadu štete zbog gubitkaizdrţavanja, odnosno pomaganja pripada licu koje je poginuli izdrţavao i redovnopomagao. Naknada za izgubljeno izdrţavanje ima odštetni karakter zbog ĉega sedosuĊuje prema stvarnoj veliĉini pretrpljene štete, koje pravilo vaţi za odmjeravanjenaknade u sluĉaju smrti lica na kojem je bila obaveza izdrţavanja.Po mišljenju ovog suda, drugostepeni sud je pravilno primjenio materijalnopravo kada je djelimiĉno odbio zahtjev tuţioca i dosudio naknadu štete u onomiznosu u kojem bi poginuli faktiĉki izdrţavao malodobnog tuţioca, a to je u visini1/3 zarade koji bi ostvarivao. Pri tom je pravilno rezonovanje drugostepenog suda dase ova naknada umanjuje za iznos porodične penzije koju je malodobni tuţilacostvario, a u istu se ne uračunava iznos kojim majka malodobnog tuţiocadoprinosi njegovom izdrţavanju, takoĊe u visini 1/3 njene zarade. Samim tim,visina naknade štete koju je drugostepeni sud utvrdio zbog izgubljenog izdrţavanjaje pravilna i ista se bez osnova osporava revizijskim navodima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 539/12 od 27.09.2012. godine)

76POGORŠANJE ZDRAVSTVENOG STANJAKAO POSLJEDICA SAOBRAĆAJNE NEZGODE I PRAVO NANAKNADU ŠTETE(Ĉlan 202 stav 2, u vezi sa ĉl. 207 ZOO)Oštećeni ima pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog povećanogumanjenja ţivotne aktivnosti ukoliko je pogoršanje njegovog zdravstvenogstanja u uzročnoj vezi sa saobraćajnom nezgodom.Iz obrazloţenje:"Tuţilac je tvrdio da je kao posledicu saobraćajne nezgode za koju jeodgovoran osiguranik tuţenog pretrpio materijalnu štetu jer u periodu od30.07.1986. do 31.08.1988. godine nije bio sposoban za rad pa nije mogaoostvarivati zaradu, a 01.08.1988. godine je otišao u invalidsku penziju, od kada trpištetu u visini razlike zarade i penzijskih primanja, koju štetu je traţio u nominalnimiznosima koji su dospjeli, a za ubuduće u mjeseĉnom iznosu - rentu. TakoĊe jepostavio zahtjev za isplatu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbogumanjenja ţivotne aktivnosti, pretrpljenih fiziĉkih bolova i pretrpljenog straha, uiznosima bliţe oznaĉenim u izreci prvostepene presude.U postupku pred prvostepenim sudom, vještaci medicinske struke dr. M. R. idr. V. V. su iznijeli zakljuĉak da je tuţilac i prije doţivljene nezgode bolovao oddepresije koja je endogena (unutrašnja) i imao psihiĉke tegobe, te lijeĉen kodpsihijatra, ali da je saobraćajni udes pogoršao dotadašnju kliniĉku sliku i presudnouticao na pogoršanje zdravstvenog stanja tuţioca, odnosno da je djelovao kao"okidaĉ". Oba vještaka su se saglasili da je predmetni udes uticao u bitnom napogoršanje zdravstvenog stanja tuţioca što je uslovilo potrebu bolniĉkog lijeĉenja igubitak radne sposobnosti, a vještak V. je ostao pri mišljenju da je udesprouzrokovao umanjenje ţivotne aktivnosti kod tuţioca 60%, dok se dr. R. nijemogla izjasniti u procentualnom umanjenju ţivotne aktivnosti.Niţestepeni sudovi su ocjenom pisanih dokaza-medicinske dokumentacije zatuţioca, te ocjenom datih nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, zakljuĉili dasaobraćajna nezgoda nije uzrokovala umanjenje ţivotne aktivnosti kod tuţioca jer nepostoji uzroĉno poslediĉna veza izmeĊu bolesti koja je kod tuţioca konstatovana isame nezgode. Ovakav zakljuĉak sudovi su temeljili na ĉinjenici da je tuţilac ranijelijeĉen zbog oboljenja psihiĉke prirode, pa nezgoda ne moţe predstavljati uzroktakvog oboljenja, te u nedostatku uzroĉne veze izmeĊu saobraćajne nezgode i bolestituţioca zbog koje je bio sprijeĉen da radi i ostvaruje punu zaradu, odnosno zbogkoje mu je priznato pravo na invalidsku penziju, ne postoji odgovornost tuţenog kaoosiguravaĉa na naknadu materijalne i nematerijalne štete koju tuţilac potraţuje.Izloţeni zakljuĉak niţestepenih sudova, po nalaţenju ovog suda, za sada nemautemeljenje u utvrĊenim ĉinjenicama u postupku. Naime, vještaci medicinske strukesu u nalazima dali mišljenje da je nezgoda prouzrokovala pogoršanje psihiĉkog

stanja kod tuţioca, odnosno da je djelovala kao "okidaĉ". Pri tom, oba vještaka su sesaglasili da je predmetni udes uticao u bitnom na pogoršanje zdravstvenog stanjatuţioca što je uslovilo potrebu bolniĉkog lijeĉenja i gubitak radne sposobnosti, avještak V. je dao mišljenje da je udes prouzrokovao umanjenje ţivotne aktivnostikod tuţioca 60%, dok se dr. R. nije mogla izjasniti o procentualnom umanjenjuţivotne aktivnosti. Samim tim, pogoršanje zdravstvenog stanja tuţioca predstavljalobi osnov za naknadu traţene štete ukoliko je došlo do pogoršanja zdravstvenogstanja koje je uzrokovano nezgodom. Jer, ukoliko je pogoršanje u uzroĉnoj vezi saštetnom radnjom, oštećeni ima pravo na naknadu štete za duševne bolove zbogpovećanog umanjenja ţivotne aktivnosti. U tom sluĉaju obaveza suda je da utvrdi ukom procentu je došlo do povećanja umanjenja ţivotne aktivnosti kod tuţioca uodnosu na ranije stanje i umanjenje opšteţivotne aktivnosti kao posledica bolestikoja nije uzrokovana nezgodom, odnosno da li je udes iskljuĉivi uzrok i razloggubitka radne i umanjenja ţivotne aktivnosti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1034/12 od 26.12.2012. godine)77

78NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETEZBOG POVREDE ĈASTI I UGLEDA(Ĉlan 207 ZOO, u vezi sa ĉl. 10 Evropske Konvencije o ljudskim pravima)Politički komentar kojim se tuţilac kritikuje kao lider političke partije neopravdava dosudjivanje naknade nematerijalne štete.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se revizijom ukazuje da je tuţilac zbog objavljenog saopštenjapretrpio nenadoknadivu duševnu bol i patnju zbog povrede dostojanstva, ugleda iĉasti, koji opravdavaju dosudjenje praviĉne naknade nematerijalne štete. Jer, tuţilacje dugogodišnji politiĉar, koji je u vrijeme objavljivanja saopštenja bio profesionalniposlanik Skupštine Crne Gore i predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore, pa je stoga svakodnevno izloţen plitiĉkim raspravama. Sporni tekst predstavlja uobiĉajenupolitiĉku polemiku izmedju politiĉkih partija, kao vid politiĉke borbe uoĉipredstojećih parlametarnih izbora, u okviru politiĉke debate, koja predstavljasuštinski koncept demokratskog društva. Granice kritike politiĉara su veće u odnosuna kritiku obiĉnih gradjana. Dakle, u konkertnom kritika nije usmjerena na tuţiocaliĉno, već na tuţioca kao lidera jedne od politiĉkih partija, koja uĉestvuje u izborimai on je s toga voljno i neminovno izloţen analizi svake svoje rijeĉi i postupka odstrane javnosti a posebno kritici svojih politiĉkih protivnika. Sporno saopštenjeSDP-a je dato kao odgovor na prethodnu izjavu tuţioca, koji je kritikovao ponašanjeSDP-a u vladajućoj koaliciji i isto s toga predstavlja politiĉki komentar, kojim setuţilac kritikuje, kao lider politiĉke partije."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 549/12 od 26.09.2012. godine)

79NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETEU SLUĈAJU NEOSNOVANOG LIŠENJA SLOBODE(Ĉlan 200 ZOO)Naknada nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbogumanjenja ţivotne aktivnosti predvidjena je kao poseban vid nematerijalneštete nezavisno od naknade zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti,pa oštećeni ima pravo na pravičnu naknadu i za te bolove ukoliko je zbogneosnovanog lišenja slobode njegova ţivotna aktivnost umanjena.Iz obrazloţenja:"Pogrešno drugostepeni sud smatra da se u sluĉaju neosnovanog lišenjaslobode ne dosudjuje posebna naknada za duševne bolove zbog umanjenja ţivotneaktivnosti i da je ona sadrţana u povredi ugleda, ĉasti i slobode liĉnostiprouzrokovane neosnovanim lišenjem slobode. Naknada nematerijalne štete zapretrpljene duševne bolove zbog umanjenja ţivotne aktivnosti ĉlanom 200 ZOOpredvidjena je kao poseban vid nematerijalne štete nezavisno od naknade zbogpovrede ugleda, ĉasti, slobode i prava liĉnosti, pa oštećeni ima pravo na praviĉnunaknadu i za te bolove ukoliko je zbog neosnovanog lišenja slobode njegova ţivotnaaktivnost umanjena.Isto tako, pogrešno je drugostepeni sud primijenio pravila o teretudokazivanja smatrajući da je tuţilac bio duţan da predujmi troškove za dodatnovještaĉenje u pogledu postojanja uzroĉne veze izmedju neosnovanog lišenja slobodei umanjenja ţivotne aktivnosti. Pravila o teretu dokazivanja se mogu primijenitisamo onda kada sud na osnovu ocjene svih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnograspravljanja nije mogao doći do uvjerenja da neka ĉinjenjica postoji. Vještak seizjasnio da je umanjenje ţivotne aktivnosti tuţioca nastalo kao posledica trauma istresa izazvanim neosnovanim lišenjem slobode. Takav nalaz vještaka potvrdio jetvrdnje tuţioca i prvostepeni sud je na tom nalazu zasnovao svoju odluku. Tuţena je,ukoliko je smatrala da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili protivurjeĉan saizvidjenim okolnostima, a ti nedostatci nijesu otklonjeni ponovnim saslušanjemvještaka, na te nedostatke morala ukazati prvostepenom sudu, predloţiti da sevještaĉenje obnovi i da predujmi troškove vještaĉenja.Budući da je naknada nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjenjaţivotne aktivnosti poseban vid štete to se ta naknada posebno odredjuje paprvostepeni sud nije mogao za oba vida nematerijalne štete dosuditi jedan iznos."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 298/12 od 23.11.2012. godine)

80POVREDA PRAVA LIĈNOSTIUSLJED NEOSNOVANOG LIŠENJA SLOBODE(Ĉlan 207 ZOO)Brisanje uslovne osude iz kaznene evidencije nije od značaja priodmjeravanju pravične naknade zbog povrede prava ličnosti.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je utvrdio da je tuţilac bio u pritvoru poĉev od 20.11.1999.godine do 29.03.2000. godine. Pravosnaţnom presudom Višeg suda u PodgoriciK.br.4/2000 od 29.03.2000. godine tuţilac je osloboĊen od optuţbe da je izvršiokriviĉno djelo prevare iz ĉl.149. st.4. u vezi st.1. KZ RCG. Dalje je utvrĊeno da jetuţilac ranije oglašen krivim za kriviĉno djelo prikrivanje i izreĉena mu uslovnaosuda, koja je kasnije brisana iz kaznene evidencije.Imajući u vidu navedene ĉinjenice, i po nalaţenju ovog suda, tuţilac imapravo na naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode. MeĊutim,osnovano se revizijom ukazuje da su niţestepeni sudovi prilikom odmjeravanjavisine naknade nematerijalne štete pogrešno primijenili odredbe ĉl.207. ZOO, kadasu tuţiocu na ime naknade nematerijalne štete dosudili iznos od 10.900,00 €.Naime, prilikom odmjeravanja praviĉne naknade za duševne bolove zbogpovrede prava liĉnosti usljed neosnovanog lišenja slobode, uzima se u obzir i ugledoštećenog u sredini u kojoj ţivi, koji zavisi i od toga da li je ranije osuĊivan. Kako jeutvrĊeno da je tuţilac prije neosnovanog lišenja slobode oglašen krivim zbogizvršenog kriviĉnog djela prikrivanje i izreĉena mu uslovna osuda, a po nalaţenjuovog suda iznos od 6.000,00 € predstavlja praviĉnu naknadu za pretrpljene duševnebolove i u skladu je sa svrhom koja se naknadom ostvaruje. Ĉinjenica da je izreĉenauslovna osuda brisana iz kaznene evidencije nije od znaĉaja pri odmjeravanjupraviĉne naknade zbog povrede prava liĉnosti koju tuţilac potraţuje u ovom sporu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1060/12 od 26.12.2012. godine)

81NEOSNOVANO LIŠENJE SLOBODEI PRAVO NA NAKNADU ŠTETE(Ĉlan 207 ZOO, u vezi sa ĉl. 502 stav 1 taĉka 1 ZKP, ĉl. 38 Ustava Crne Gorei ĉl. 5 st. 5 Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda)Činjenica da je tuţilac ranije tri puta pravosnaţno osudjivan ukazuje daduševni bolovi koje je trpio zbog pritvora nijesu mogli biti intenziteta iposljedica kao kod lica koje nije ranije osudjivano, što je od značaja zaodredjivanje visine dosudjene naknade.Iz obrazloţenja:"Nije bilo sporno da je protiv tuţioca vodjen kriviĉni postupak za tri kriviĉnadjela i to: zloĉinaĉko udruţivanje iz ĉlana 401 st. 4 i 2 KZ CG, nedozvoljeno drţanjeoruţja i eksplozivnih materija iz ĉl. 403 st. 3 u vezi st. 2 i 1 KZ i falsifikovanjeisprave iz ĉl. 412 st. 2 u veti st. 1 KZ CG, te da je pravosnaţnom presudom Višegsuda u Podgorici, Ks. br. 5/2008 od 23.07.2010. godine, oglašen krivim i osudjen nakaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca za kriviĉno djelo falsifikovanje sluţbeneisprave, a da je proveo u pritvoru period od 29.08.2008. do 23.07.2010. godine, takoda proizilazi da je neosnovano bio lišen slobode jednu godinu, sedam mjeseci i 24dana. Nije sporno ni to da je tuţilac rodjen 1979. godine.Polazeći od prethodno navedenog, pravilno je zakljuĉio prvostepeni sud datuţiocu pripada pravo na naknadu štete osnovom odredaba ĉlana 38 Ustava CrneGore ("Sl. list CG", br. 1/07), kao i ĉl. 5 stav 5 Evropske Konvencije o zaštitiljudskih prava i osnovnih sloboda, koja ĉini sastavni dio pravnog poretka Crne Gore,shodno ĉl. 9 Ustava Crne Gore. Takodje, pravo na naknadu štete tuţiocu, kao licuneosnovno lišenom slobode, pripada pravo na naknadu štete i prema odredbi ĉl. 502st. 1 taĉ. 1 u vezi taĉ. 4 Zakonika o kriviĉnom postupku ("Sl. list CG", br. 57/09),kao što licu neosnovano lišenom slobode pripada i naknada nematerijalne štete naime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ĉasti, ugleda i drugih prava liĉnosti,usled takvog lišenja slobode, shodno odredbi ĉl. 207 Zakona o obligacionimodnosima, a što su pravilno zakljuĉili i niţestepeni sudovi.U prvostepenom postupku iz iskaza tuţioca u svojstvu stranke utvrdjeno je daje neosnovano lišenje slobode u navedenom trajanju kod tuţioca imalo za posledicuduševne bolove koje je trpio zbog zatvorskih uslova u kojima je bio za vrijemepritvora, kao i zbog strukture osudjenika i lica sa kojima je boravio za to vrijeme, teda su mu povrijedjeni ĉast i ugled usled neosnovanog lišenja slobode.U toku postupka koji je prethodio donošenju prvostepene presude utvrdjeno jei da je tuţilac ranije tri puta osudjivan i to: presudom Vojnog suda u Beogradu, Ik.br. 640/00 od 29.09.2000. godine, zbog kriviĉnog djela iz ĉl. 202 KZJ, presudomOkruţnog suda u Kragujevcu, K. br. 137/03 od 07.10.2004. godine, zbog kriviĉnogdjela iz ĉl. 246 st. 2 KZ SRJ, te pravosnaţnom presudom Višeg suda u Podgorici,

Ks. br. 5/2008 od 23.07.2010. godine, zbog izvršenog kriviĉnog djela iz ĉl. 412 st. 2u vezi ĉl. 1 KZ CG.Polazeći od naprijed izloţenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja i ocjenom svihrelevantnih okolnosti, u smislu prethodno navedenih materijalno-pravnih propisa,pravilno je odluĉio drugostepeni sud kada je odluĉujući po ţalbama stranaka, ţalbutuţioca odbio, a povodom ţalbe tuţene preinaĉio prvostepenu presudu uusvajajućem dijelu na naĉin što je umanjio iznos dosudjene naknade po traţenomvidu nematerijalne štete na iznos od 20.000 €, pravilno primjenjujući pritom iodredbu ĉlana 220 ZPP.Naime, prilikom odluĉivanja o postavljenom zahtjevu za naknadunematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, drugostepeni sud je vodio raĉuna oznaĉaju povrijedjenog dobra i cilju kome dosudjena naknada treba da sluţi, ali i otome da se njome ne pogoduje teţnjama koje nijesu spojive sa njenom prirodom idruštvenom svrhom, kako to i nalaţa odredba ĉlana 207 stav 2 ZOO. U navedenomkontekstu svih relevantnih okolnosti, kako se iz spisa utvrdjuje da je tuţilac ranije triputa pravosnaţno osudjivan, to ukazuje da njegovi duševni bolovi koje je trpio zbogpritvora u konkretnom sluĉaju nijesu mogli biti intenziteta i posledica kao kod licakoje nije ranije osudjivano, što je imalo znaĉaja za odredjivanje visine dosudjenenaknade i što je pravilno imao u vidu drugostepeni sud. Stoga je i po ocjeni ovogsuda pravilno zakljuĉio drugostepeni sud, nakon ocjene svih konkretnih okolnostisluĉaja, da iznos od 20.000 € predstavlja praviĉnu satisfakciju za tuţioca ukonkretnom sluĉaju, te da je to primjerena naknada, srazmjerna teţini povrijedjenogliĉnog dobra tuţioca. Ovo i kod prethodno istaknutog da je pravo na slobodu jednood osnovnih ljudskih prava garantovanih Ustavom Crne Gore i EvropskomKonvecijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a da je u uzroĉnoposlediĉnoj vezi sa ĉasti i ugledom svakog pojedinca kao njegovih liĉnih prava.Osim navedenog, u prilog odluke drugostepenog suda je i to što u konkretnomslučaju nije u pitanju nezakonit pritvor, već pritvor koji je neutemeljen, a štoznači da tuţilac nije bio uhapšen-pritvoren bez zakonskog osnova, već je ishodkrivičnog postupka pritvora tuţioca za period od jedne godine, sedam mjeseci i24 dana učinio neutemeljenim.Ovaj sud je cijenio sve navode revizije ali je našao da su isti lišeni osnova.Povodom revizijskih navoda valja istaći da tuţilac u postupku koji je prethodiodonošenju pobijane i prvostepene presude nije sudu dostavio dokaze koji biukazivali da je za vrijeme pritvora trpio maltretiranje, neĉovjeĉno i poniţavajućepostupanje i da je bio izloţen torturi od uprave ustanove u kojoj je bio u pritvoru ilidrugih ovlašćenih lica prilikom pritvaranja i za vrijeme boravka u pritvoru. Unavedenim okolnostima neosnovani su navodi revizije da sud prilikom odluĉivanjapobijanom presudom nije imao u vidu odredbe ĉl. 1, 11 i 14 Konvencije protivtorture i drugih surovih i neljudskih ili poniţavajućih kazni ili postupaka koja jeusvojena 10.12.1984. godine u Njujorku (ratifikovana 20.06.1991. godine, - "Sl. listSFRJ", br. 9/91), a koja se primjenjuje na Crnu Goru."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 998/12 od 13.12.2012. godine)82

83POVREDA PRAVA LIĈNOSTI - SLOBODE IZRAŢAVANJA(Ĉlan 200 ZOO)Uklanjanjem bilborda koji je tuţilac o svom trošku postavio, putem kojegje izrazio svoje nezadovoljstvo stanjem ţivotne sredine i uticaja na odlučivanjeo pitanjima od značaja za ţivotnu sredinu, povrijedjeno je pravo tuţioca naslobodu izraţavanja.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da su prvo i drugotuţeni odgovornida tuţiocu naknade nematerijalnu štetu zbog povrede prava liĉnosti-slobodeizraţavanja, koje pravo je tuţiocu povrijeĊeno uklanjanjem bilborda koji je tuţilac osvom trošku postavio, putem kojeg je izrazio svoje nezadovoljstvo stanjem ţivotnesredine i uticaja na odluĉivanje o pitanjima od znaĉaja za ţivotnu sredinu.Naime, postavljanjem bilborda sa natpisom "Dokle?!?! V. V." na odreĊenimmjestima, tuţilac je izrazio svoje nezadovoljstvo devastacijom vodoizvorišta "V. V."deponijom. Uklanjanjem bilborda sa mjesta na koja je isti postavljen pravo tuţiocana slobodu izraţavanja je povrijeĊeno, a time tuţiocu nanijeti duševni bolovi zbogpovrede tog prava, o ĉemu su niţestepeni sudovi utvrdili sve odluĉne ĉinjenicevještaĉenjem vještaka medicinske struke.S druge strane, niţestepeni sudovi su visinu nematerijalne štete koja tuţiocupripada zbog povrijeĊenog prava slobode izraţavanja pravilno utvrdili, o ĉemuniţestepene presude sadrţe dovoljne i jasne razloge koji sadrţe i odgovor narevizijske navode, pa ih ovaj sud neće ponavljati u ovoj presudi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 894/12 od 20.11.2012. godine)

84NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDE AUTORSKOG PRAVA(Ĉlan 17 i ĉl. 37 stav 2 Zakona o autorskim i srodnim pravima)Autor ima isključivo pravo da štiti integritet svog djela i da izda dozvoluza preradu svoj djela, te ako se izmjene na gradjevini vrše prema djelu preradekoje nije sačinio autor, moraju se poštovati moralna prava autora.R J E Š E NJ EUkidaju se presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br. 3172/11 od10.04.2012.godine i presuda Osnovnog suda u Kotoru P.br. 509/08 od29.04.2011.godine i predmet vraća istom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici Gţ.br. 3172/11-08 od 10.04.2012.godine,odbijena je ţalba kao neosnovana i potvrdjena presuda Osnovnog suda u KotoruP.br. 509/08 od 29.04.2011.godine, kojom je odluĉeno:"Odbija se tuţbeni zahtjev kojim je traţeno da se obaveţe tuţeni da tuţiocuna ime naknade štete za povredu autorskog prava, isplati iznos od 1.000.000,00 eurau roku od 15 dana od dana pravosnaţnosti, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kaoneosnovan.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."Protiv drugostepene presude tuţilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svihzakonskih razloga. Predloţio je da ovaj sud niţestepene presude preinaĉi i usvojituţbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.Odgovor na reviziju nije podnijet.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je našao da je revizija osnovana.Naime, predmet tuţbe u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca, da se tuţeniobaveţe da mu na ime naknade štete za povredu autorskog prava isplati naprijednavedeni iznos. Tuţilac zasniva zahtjev na tome, da su organi tuţenog izdalarješenja kojim je odobrena rekonstrukcija hotela Avala, a da on, kao autor nije daosaglasnost, ĉime je povrijedjeno njegovo autorsko pravo.Iz predmetnih spisa proizilazi, da je tuţilac autor urbanistiĉkog rješenjahotelskog kompleksa A. - M. u B., te da je isti dobitnik Trinaestojuske nagrade za tourbanistiĉko rješenje, koje djelo je dana 30.04.1986.godine zaštićeno kod Autorskeagencije Crne Gore pod br. 2043. Nadalje je utvrdjeno, da je Sekretarijat zaurbanizam Opštine Budva pod brojem 06-02-U-173 od 01.04.2004.godine izdaoPreliminarne urbanistiĉko tehniĉke uslove za izradu investiociono tehniĉke

dokumentacije za rekonstrukciju u postojećim gabaritima dijela hotela i vila A., te jezadnjim stavom tog akta kao napomena, navedeno, da je od autora projekta hotelaA. arhitekte V. P. (tuţioca iz ovog spora), potrebno pribaviti saglasnost zaintervencije na objektu. Dalje iz spisa proizilazi da je Ministarstvo zaštite i ţivotnesredine i uredjenja prostora rješenjem od 19.04.2004.godine odobrilo lokaciju zarekonstrukciju dijela hotela, te rješenjem od 10.02.2005.godine izdalo gradjevinskudozvolu za rekonstrukciju pomenutog hotela. Ugovorom o djelu od01.07.2004.godine zakljuĉenim izmedju tuţioca i "B&J" se utvrdjuje da je tuţilacangaţovan za davanje struĉnih savjeta projektantima koje je "B&J" angaţovao kaonaruĉioce posla, uz mjeseĉnu naknadu od 2.000,00 eura za period od 6 mjeseci, a daje aneksom ugovora o djelu od 03.01.2005.godine ta naknada odredjena na iznos od1.500,00 eura.Imajući u vidu zakljuĉeni ugovor o djelu nesumnjivo proizilazi, da setuţilac saglasio sa izvodjenjem radova, ali prema uradjenom projektu i tehniĉkojdokumentaciji za rekonstrukciji, zašto mu je kao struĉnom licu i plaćana naprijednavedena naknada.Nadalje, iz predmetnih spisa proizilazi, da se vlasnik hotela u postupkurekonstrukcije kretao mimo gradjevinske dozvole koja mu je izdata i pored izdateprivremene mjere od strane suda, pa je Republiĉka inspekcija za gradjevinarstvokoja je vršila kontrolu objekta 30.05.2006.godine donijela rješenje o prinudnomzatvaranju gradilišta peĉaćenjem, jer za radove koji nisu predvidjeni projektnomdokumentacijom i gradjevinskom dozvolom mora pribaviti potrebnu dokumentaciju.Sa tih razloga, tuţilac je dopisom od 02.08.2005.godine obavijestio zastupnika firme"B&J" da ne prihvata dogradnju i rekonstrukciju objekta u tom obimu, radi ĉegaraskida ugovor o djelu sa vlasnikom, što nesumnjivo govori da se tuţilac nijesaglasio sa izvodjenjem radova utvrdjenih projektom i tehniĉkom dokumentacijom orekonstrukciji navedenog objekta.Medjutim, i pored toga rješenjem Ministarstva uredjenja prostora i zaštiteţivotne sredine br. 1102-5617/2 od 27.05.2010.godine izdata je gradjevinskadozvola za rekonstrukciju navedenog hotela u smislu dogradnje i nadogradnje, aprema glavnom projektu preduzeća L. DOO iz C., bez saglasnosti tuţioca, kojeradove je trebalo izvesti mimo urbanistiĉkog projekta ĉemu se kao što je naprijedobjašnjeno tuţilac kategoriĉno protivio.Kod takvog stanja stvari, niţestepeni sudovi zakljuĉuju, da organi tuţenenijesu radili nezakonito i nepravilno kada su postupajući po zahtjevu DOO B. & J.donijeli rješenje o lokaciji i gradjevinskoj dozvoli za rekonstrukciju, imajući u viduodredbe ĉl. 50.st.4. Zakona o planiranju i uredjenju prostora i ĉl. 34. Zakona oizgradnji objekata.Medjutim, po ocjeni ovog suda, izloţeni zakljuĉak niţestepenih sudova seza sada ne moţe prihvatiti, jer niţestepeni sudovi nijesu pravilno ocijenili odluĉneĉinjenice za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.Prije svega, niţestepeni sudovi sa dovoljno paţnje nijesu cijenili odredbeĉl. 17. Zakona o autorskim i srodnim pravima ("Sl.list SCG", br. 61/04 od24.12.2004) a koji je u konkretnom sluĉaju lex specijalis i kojim je propisano, da85

autor ima iskljuĉivo pravo, da štiti integritet svog djela i da izda dozvolu za preradusvog djela, niti odredbe ĉlana 37.st.2. istog zakona, kojim je propisano da ako seizmjene na gradjevini vrše prema djelu prerade koje nije saĉinio autor, moraju sepoštovati moralna prava autora.Dakle, kod takvog stanja stvari, prvostepeni sud je bio duţan, da ispita, da lije tuţena, odnosno organ tuţene, mogao da izda dozvolu za rad od27.05.2010.godine, kojim je preduzeću "B. & J." DOO P., odobrena rekonstrukcijaHotela "A." Budva u smislu dogradnje i nadogradnje, mimo ranije uradjenogprojekta, a bez saglasnosti tuţioca, kao autora, imajući u vidu naprijed citiraneodredbe Zakona o autorskim i srodnim pravima. Ovo posebno, što je i preliminarnimurbanistiĉkim uslovima od 01.04.2004.godine odredjeno, da vlasnik objekta nemoţe bez saglasnosti tuţioca kao autora kompleksa, dobiti odobrenje zarekonstrukciju Hotela "A".Kako niţestepene presude nemaju razloga u tom pravcu, to su iste nejasne inerazumljive i imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, ĉime je poĉinjenabitna povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉl. 367.st.2.taĉ.15. ZPP, zbog ĉega seiste moraju ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odluĉivanje.U ponovnom postupku, prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe na kojese ukazuje ovim rješenjem. U tom pravcu prvostepeni sud će ocijeniti, da li jetuţena, odnosno organ tuţene mogao da izda dozvolu za rekonstrukciju Hotela"A.", rješenjem od 27.05.2010.godine, bez prethodno pribavljene saglasnostituţioca, kao autora Urbanističko-arhitektonskog rješenja hotelskog kompleksa"A. - M." B., te da li su takvim postupanjem tuţenog povrijedjena autorskaprava tuţioca i da li mu usled toga pripada traţena naknada štete.Sa izloţenog, a u smislu ĉl. 409. ZPP, odluĉeno je, kao u izreci.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 567/12 od 27.11.2012. godine)86

87POSLJEDICE NEISPUNJENJA OBAVEZEIZ UGOVORA O SPECIJALIZACIJI(Ĉlan 269 stav 2 ZOO)Neprovodjenjem na radu onoliko vremena koliko je trajalaspecijalizacija, specijalizant nije ispunio svoju obavezu iz ugovora ospecijalizaciji, te druga strana ima pravo na naknadu štete zbog neispunjenjaugovora.Iz obrazloţenja:"U postupku pred prvostepenim sudom utvrdjeno je da su stranke zakljuĉileugovor o specijalizaciji br. 03-1-11106 od 16.11.2004. godine. Tuţena se ugovoromobavezala da po poloţenom specijalistiĉkom ispitu ostane na radu kod tuţiocanajmanje onoliko vremena koliko je trajao specijalistiĉki staţ. Ĉlanom 4 ugovoraodredjeno je da u sluĉaju da specijalizant ne ispuni ovu obavezu, kao i u sluĉajuprestanka radnog odnosa njegovom krivicom ili na njegov pismeni zahtjev, duţan jenaknaditi štetu u iznosu koji odgovara ukupnom iznosu bruto zarade specijaliste zaperiod za koji je specijalizant bio duţan da provede na radu poslije završenespecijalizacije, a nije proveo. Tuţena je poloţila specijalistiĉki ispit 22.01.2009.godine, a radni odnos kod tuţioca joj je prestao 15.05.2009. godine zbogneopravdanog izostanka sa posla pet radnih dana uzastopno. To znaĉi da tuţena nijeispunila obavezu iz ugovora jer kod tuţioca nije provela na radu onoliko vremenakoliko je trajala specijalizacija.Na temelju ovih ĉinjenica, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin jer tuţilac ima pravo na naknaduštete zbog neispunjenja ugovora, u skladu sa ĉlanom 269 stav 2 ZOO.Bez osnova se revizijom spori punovaţnost odredbe ĉlana 4 ugovora u dijelukojim je odredjena visina naknade štete u sluĉaju neispunjenja obaveze iz ugovora.Mogućnost da same ugovorne strane ugovorom urede koji će biti obim odgovornostiduţnika za povredu ugovora proizilazi iz naĉela autonomije volje iz ĉl. 10 ZOO, kojije bio u primjeni u vrijeme zakljuĉenja ugovora, a u granicama koji predstavljajujavni poredak i osjećanje praviĉnosti. Teret dokazivanja da je ugovorom odredjeniiznos naknade štete veći od iznosa štete koju je tuţilac pretrpio, tj. da je unesrazmjeri sa štetom, bio je na tuţenoj, a postojanje tih ĉinjenica tuţena nijedokazala."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 603/12 od 01.10.2012. godine)

88ZATEZNA KAMATA(Ĉlan 277 ZOO)Stopa zatezne kamate nije se mogla ugovarati, ona je odredjivanazakonom.Iz obrazloţenja:"Propust tuţioca da prije zakljuĉenja ugovora o kreditu provjeri kreditnuzaduţenost glavnog duţnika (korisnika kredita), na koji se ukazuje revizijom, nemoţe biti razlog koji bi tuţbeni zahtjev u odnosu na ţirante ĉinio neosnovanim.TakoĊe, to što je protiv glavnog duţnika voĊen kriviĉni postupak zbog prevareprilikom zakljuĉenja predmetnog ugovora o kreditu, bez uticaja je na preuzeteobaveze ţiranata.Sa druge strane, niţestepeni sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravokada su obavezali tuţene da na glavni dug pored ugovorene kamate od 18% nagodišnjem nivou, plate i ugovorenu zateznu kamatu od 0,1% dnevno. Predmetniugovor o kreditu zakljuĉen je kada je u primjeni bio raniji Zakon o obligacionimodnosima ("Sl.list SFRJ", br.29/78) i ĉl.277. st.1. tog zakona propisano je da duţnikkoji zadocnji sa ispunjenjem novĉane obaveze duguje pored glavnice i zateznukamatu po stopi utvrĊenoj zakonom. Dakle, stopa zatezne kamate nije se moglaugovarati, ona je odreĊivana zakonom. Stavom 2 naprijed navedenog ĉlana i zakonapropisano je da ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate,ugovorena kamata teĉe i poslije duţnikove docnje. U konkretnom slučajuugovorena kamata (18%) je bila viša od stope zatezne kamate (kamata kojuodreĎuje Evropska centralna banka) tako da, saglasno citiranoj zakonskojodredbi, ta kamata (18%) teče i po padanju tuţenih u docnju."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 792/12 od 10.10.2012. godine)

89ZATEZNA KAMATA(Ĉlan 277 ZOO)Zatezna kamata je posljedica docnje u ispunjenju odredjene novčaneobaveze i teče sve do isplate iste i obračunata zatezna kamata ne moţe bitipredmet posebne tuţbe, ukoliko glavni dug po kom je kamata obračunata nijeplaćen.Iz obrazloţenja:"Izloţeni zakljuĉak drugostepenog suda u dijelu odluke o kamati kao glavnompotraţivanju je zasnovan na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Zatezna kamataje posledica docnje u ispunjenju odredjene novĉane obaveze i teĉe sve do isplateiste. Ista moţe biti obraĉunata za odredjeni period u apsolutnom iznosu i utuţena uzglavni dug. Obraĉunata zatezna kamata ne moţe biti predmet posebne tuţbe, ukolikoglavni dug po kom je kamata obraĉunata nije plaćen.U konkretnom sporu o glavnom potraţivanju je pravosnaţno presuĊenopresudom K.br.205/00 od 23.06.2003. godine, kojom je, rješavajući o imovinskopravnom zahtjevu tuţilje- oštećene, taj su obavezao prvotuţenog da tuţilji vratiiznos od 31.188,80 €. Prema tome, tuţilja je mogla u ovoj parnici zahtjev za kamatupostaviti kao glavno potraţivanje (uglavniĉiti), kakav zahtjev je i postavila.Prvostepeni sud je, na osnovu nalaza vještaka finansijske struke, utvrdioukupan iznos kamate iskazan kao glavni dug od 23.418,91 €. Naime, vještak jenašao da kamata na iznos od 70.000 DEM za period od 10.02.1995. godine do31.12.2001. godine (datum prestanka vaţenja DEM) iznosi 18.562,27 DEM ili9.490,74 €, dok kamata na iznos od 31.188,00 € za period od 01.01.2002. godine(datum uvodjenja eura) do 31.08.2011. godine (datum izrade nalaza) iznosi13.928,17 €.Ovaj sud nalazi da je drugostepeni sud pogrešno utvrdio da je obavezaprvotuţenog na isplatu iznosa od 31.188,80 € tuţilji dospjela tek u momentu kada jepresuda koja je donijeta u kriviĉnom postupku postala pravosnaţna. Jer, ponalaţenju ovog suda, prvotuţeni je bio u obavezi da tuţilji isplati iznos od 70.000DEM dana 10.02.1995. godine, kada je to potraţivanje tuţilje dospjelo. Stoga,momenat pravosnaţnosti krivične presude ne moţe predstavljati datumdospijeća glavnog duga, niti period od kada tuţilji bi pripadala kamata zbogdocnje u isplati, kako to pogrešno zakljuĉuje drugostepeni sud. Naprotiv,prvostepeni sud je pravilno utuţeni iznos kamate kao glavnog duga obraĉunao zaperiod od dospijeća - 10.02.1995. godine, za koji kamata pripada tuţilji, pa do31.08.2011. godine, kada je vještak obraĉunao kamatu u nominalnom iznosu. Sanavedenih razloga, ovaj sud je preinaĉio drugostepenu presudu u dijelu odluke o

kamati kao glavnom potraţivanju, na naĉin što je odbio ţalbu prvotuţenog iprvostepenu presudu u ovom dijelu potvrdio."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 873/12 od 20.11.2012. godine)90

91POBIJANJE PRAVNIH RADNJI DUŢNIKA(Ĉlan 287 stav 1 u vezi sa ĉl. 291 ZOO)Ako je ugovorom o poklonu povjerilac onemogućen da naplati svojepotraţivanje iz imovine duţnika, isti moţe pobijati taj ugovor, koji ugovor gubidejstvo samo prema povjeriocu i samo onoliko koliko je potrebno za namirenjenjegovog potraţivanja.Iz obrazloţenja:"Pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u Baru P.br. 608/08 od 02.09.2009.godine obavezana je F. P. da tuţiocu isplati iznos od 9.886,00 eura, sa zakonskomzateznom kamatom, kao i troškovima spora u iznosu od 2.232,50 eura. Ugovorom opoklonu, ovjerenim kod Osnovnog suda u Baru pod Ov.br. 13934/10 od08.10.2010.godine, F. je svu svoju nepokretnu imovinu poklonila sinu A. P. Tuţilacje na osnovu navedene presude pokrenuo izvršni postupak protiv F. P., alibezuspješno, jer ista nije imala imovine ĉijom bi se prodajom namirilo potraţivanjeiz izvršne isprave.Kod takvog stanja stvari, i po nalaţenju ovog suda pravilno su postupiliniţestepeni sudovi, kada su zahtjev tuţioca usvojili. Jer, kako je predmetnimugovorom o poklonu tuţilac onemogućen da naplati svoje potraţivanje iz imovineduţnika, to nedvosmisleno proizilazi, da je taj ugovor upravo saĉinjen na štetupovjerioca tj. tuţioca. Stoga, imajući u vidu odredbu ĉl. 287.st.1. Zakona oobligacionim odnosima ("Sl.list CG",br. 47/08), kojim je propisano, da povjerilacĉije potraţivanje je dospjelo za isplatu, i bez obzira kada je nastalo moţe pobijatipravnu radnju svog duţnika koja je preduzeta na štetu povjerioca, to su pravilnoniţestepeni sudovi zahtjev tuţioca usvojili u cjelosti.Pored toga, bez osnova su navodi revizije, da je vrijednost nepokretnosti, kojesu bile predmet ugovora o poklonu, mnogo veća od tuţioĉevog potraţivanja. Jer,shodno odredbi ĉl. 291 Zakona o obligacionim odnosima predmetni ugovor opoklonu gubi dejstvo samo prema tuţiocu i samo koliko je potrebno za ispunjenjenjegovih potraţivanja, a to je u konkretnom sluĉaju u iznosu od 9.886,00 eura sapripadajućom kamatom i troškovima postupka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 631/12 od 12.09.2012. godine)

92ZASTARJELOST POTRAŢIVANJA IZ UGOVORA O PREVOZU(Ĉlan 185 Zakona o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnihodnosa u vazdušnom saobraćaju)Kod ugovora o prevozu putnika u slučaju smrti, oštećenja zdravlja,povrede putnika, vrijeme zastarjelosti počinje teći od dana kada jevazduhoplov stigao ili trebao da stigne u mjesto opredjeljenja.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su u ovom sporu o postavljenomzahtjevu tuţilje za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha u iznosu od15.000,00 €, te kamatom na ovaj iznos od presuĊenja do isplate, odluĉili uz pravilnuprimjenu materijalnog prava iz odredbe ĉl.141. Zakona o obligacionim odnosima iosnovama svojinsko pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju ("Sl.list SRJ",br.12/98, 15/98), koji se, saglasno odredbi ĉl.64. Ustavne povelje Drţavne zajedniceSrbija i Crna Gora, primjenjivao kao zakon Crne Gore do prestanka vaţenja, shodnoodredbi ĉl.185. Zakona o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko pravnihodnosa u vazdušnom saobraćaju ("Sl.list CG", br.18/11). Naime, postavljeni zahtjevniţestepeni sudovi su pravilno odbili nalazeći da je sporno potraţivanje zastarjelo jerje protekao rok od dvije godine u kojem zastarijevaju potraţivanja iz ugovora oprevozu, kao i regresna potraţivanja u vezi sa tim ugovorom, a vrijeme zastarjelostipoĉinje teći kod ugovora o prevozu putnika u sluĉaju smrti, oštećenja zdravlja,povrede putnika ili zakašnjenja u prevozu - od dana kada je vazduhoplov stigao ilitrebalo da stigne u mjesto opredjeljenja. Shodno ovom zakonskom odreĊenju,niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da je rok poĉeo teći 25.01.2005. godinekada je avion, u kojem je tuţilja bila putnik, prilikom slijetanja na AerodromGolubovci izletio sa poletno-sletne staze. Pošto je tuţba u ovom sporu podnijeta01.10.2007. godine, nakon proteka roka od dvije godine od vremena kada je aviontrebalo da stigne u mjesto opredjeljenja, nesumnjivo je da je protekao zakonski rok ukome potraţivanje tuţilje koje proistiĉe iz ugovora o prevozu zastarijeva.Revizijom se neosnovano ukazuje da je u konkretnom sluĉaju trebaloprimijeniti privilegovani rok zastarjelosti iz odredbe ĉl.377, jer je štetaprouzrokovana kriviĉnim djelom, jer se ovaj rok u konkretnom sluĉaju ne moţeprimijeniti obzirom da zahtjev za naknadu štete nije postavljen prema licu koje jepoĉinilo kriviĉno djelo, već se radi o potraţivanju iz ugovora o prevozu putnika."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 921/12 od 20.11.2012. godine)

93NEMOGUĆNOST KOMPENZACIJE(Ĉlan 344 ZOO)Nema uzajamnih potraţivanja, a time i mogućnosti da se izvršiprebijanje, ako je usvojen tuţbeni, a odbijen protivtuţbeni zahtjev.Iz obrazloţenja:"Što se tiĉe navoda revizije kojima tuţeni ukazuje na kompenzacioniprigovor, isti su neosnovani. U smislu odredbe ĉl. 344 Zakona o oblgiacionimodnosima, propisano je da duţnik moţe prebiti potraţivanje koje ima premapovjeriocu sa onim što ovaj potraţuje od njega ako ova potraţivanja glase na novac.Medjutim, niţestepenim presudama samo je usvojen tuţbeni zahtjev odnosnopotraţivanje prvotuţilje, dok je protivtuţbeni zahtjev za potraţivanje tuţenog premaprvotuţilji odbijen kao neosnovan, radi ĉega nema uzajamnih potraţivanja a time nimogućnost da se izvrši prebijanje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 957/12 od 27.11.2012. godine)

94SKRIVENI NEDOSTACI(Ĉlan 482 ZOO)Kada se radi o skrivenim nedostacima na stvari kupac je duţan da seprilikom isticanja prigovora pridrţava rokova sadrţanih u odredbi člana 482ZOO.Iz obrazloţenja:"Da bi kupac imao pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što mu jeprodavac predao stvar koja ima materijalne nedostatke potrebno je da taj nedostatakpostoji u ĉasu prelaska rizika za sluĉajnu propast stvari sa prodavca na kupca, da jekupac obavijestio prodavca o nedostatku kao i da je kupac svoj zahtjev premaprodavcu istakao u odredjenom roku. Medjutim, i kada postoji materijalninedostatak predate stvari, prodavac ne odgovara za one materijalne nedostatke istvari koji su u ĉasu zakljuĉenja ugovora bili poznati kupcu ili mu nijesu mogli ostatinepoznati - ĉlan 480 ZOO. Budući da su tuţiocu kljuĉevi od stana predati30.04.2004. godine i da je odmah nakon toga obišao stan i uoĉio brojne nedostatke,pa je i pored tih nedostataka 15.12.2004. godine sa tuţenim zakljuĉio ugovor orazmjeni stanova, ne moţe se sada pozivati na to da je stan imao materijalnenedostatke. Tuţeni prilikom zakljuĉenja ugovora nije izjavio da stan nemanedostataka, već naprotiv strane ugovornice su se saglasile da se razmjena stanovaizvrši u vidjenom stanju.Što se tiĉe obaveze kupca da obavijesti prodavca o nedostatku, kao uslova zaostvarivanje prava koja mu po tom osnovu pripadaju, kada je u pitanju skriveninedostatak duţan je da o tome obavijesti prodavca u roku od osam dana, araĉunajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja- ĉlan 482 stav 1 ZOO, s tim što postoji i krajnji rok u kome takvo obavještenje moraprodavcu biti upućeno. Za skrivene nedostatke prodavac odgovara ako se onpokazao u roku od šest mjeseci od predaje, izuzev kada je ugovorom odredjen duţirok - ĉl. 482 st. 2 ZOO. To znaĉi da prigovor zbog skrivenih nedostataka moţe bitistavljen samo do isteka tog roka. Budući da je primopredaja stana izvršena30.04.2004. godine, a zahtjev za otklanjanje nedostataka tuţilac podnio 16.05.2005.godine, to je protekao rok iz ĉl. 482 st. 2 ZOO.Pogrešno tuţilac smatra da se imaju primijeniti pravila odgovornostiizvodjaĉa za materijalne nedostatke gradjevine iz ugovora o gradjenju, odnosnougovora o djelu. Ovo zbog toga što tuţeni nije bio izvodjaĉ radova na objektu gdjese stan nalazi. On je bio vlasnik stana koji je, nakon što je isti dodijeljen tuţiocu radirješavanja njegove stambene potrebe, zamijenio sa tuţiocem za stan manjekvadrature uz doplatu. Kako se radi o ugovoru o razmjeni iz ĉlana 552 ZOO iz kogau skladu sa ĉl. 553 istog zakona za svakog ugovaraĉa nastaju obaveze i prava koje izugovora o prodaji nastaju za prodavca, sporni odnos se imao raspraviti primjenompravila o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke stvari.

Bez osnova su navodi revizije da je bilo mjesta primjeni odredaba ĉlana 485ZOO. Pravilo iz ĉl. 485 ZOO primjenjuje se u situaciji kada je prodavac obmanuokupca predajom stvari neodgovarajućeg kvaliteta. Medjutim, kako su se straneugovornice saglasile da se stvari razmijene u vidjenom stanju, a tuţilac prijezakljuĉenja ugovora bio u posjedu stana, a ipak zakljuĉio ugovor, ne moţe seprimijeniti ĉl. 485 ZOO."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 881/12 od 23.11.2012. godine)95

96SANKCIJE PRAVNIH NEDOSTATAKA(Ĉlan 510 stav 4 ZOO)Kupac koji je u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji znao da jenepokretnost koja je predmet ugovora upisana na treće lice koje nijeučestvovalo u zaključenju ugovora nema pravo na naknadu štete.Iz obrazloţenja:"Iz ĉinjenica utvrdjenih u postupku koji je prethodio donošenju pobijanepresude utvrdjeno je da je tuţilac od više lica, medju kojima i od tuţenog, kupiopored ostalih nepokretnosti i kat.parcelu 79/4 KO Prijevor, površine 118 m2, o ĉemusu ugovaraĉi zakljuĉili i pred Osnovnim sudom u Kotoru ovjerili ugovor okupoprodaji dana 13.01.1999. godine pod Ov I br.103/99. Utvrdjeno je, a što tuţilacni tuţbom ne spori, da je u vrijeme zakljuĉenja prednjeg ugovora pravo korišćenjana kat.parceli 79/4 bilo upisano na P. V. M., pok. oca tuţenog jer nije bio okonĉanostavinski postupak, tako da se tuţilac na osnovu ugovora sa tuţenim, kome jeisplatio kompletan iznos kupoprodajne cijene, uknjiţio kao vlasnik na 1/2 idealnogdijela predmetne parcele, jer je sestra tuţenog ostvarila pravo na drugoj poloviniiste.Kod takvog ĉinjeniĉnog utvrdjenja, nasuprot navodima revizije, pravilno suniţestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada su s pozivom na ĉl.510. st.4.ZOO-a, zahtjev tuţioca, kojim je traţio iznos od 22.291,50 € na ime naknade štetenastale kao posledica povrede predmetnog ugovora, odbili kao neosnovan. Ovo sarazloga, što je tuţilac od tuţenog kupio kat. parcelu 792/4 KO Prijevor, kada je istabila upisana kod nadleţnog organa na pok.oca tuţenog s pravom korišćenja, štoznaĉi sa pravnim nedostatkom, jer ostavinska rasprava nije bila sprovedena. I u ĉl.1.zakljuĉenog ugovora prodavci obavještavaju kupca da su kat.parcele 79/2 do 79/5KO Prijevor I (dakle i sporna kat.parcela 79/4) vlasništvo prodavca i ostalih njihovihsrodnika, pa je tuţilac kao kupac parcele koja u trenutku kupoprodaje nije upisanana lice sa kojim zakljuĉuje ugovor, bio upoznat sa ĉinjenicom da se radi o parcelikoja je vlasništvo prodavca i njegovih srodnika. Znaĉi, tuţilac je u ĉasu zakljuĉenjaugovora znao za mogućnost da mu pravo na stvari koja je predmet kupoprodaje budesmanjeno ili ograniĉeno pravom trećeg lica koje nije uĉestvovalo u zakljuĉenjuugovora, pa nema pravo na naknadu štete, saglasno odredbi ĉl.510. st.4. ZOO-a."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 607/12 od 10.10.2012. godine)

97NAKNADA VRIJEDNOSTI ZAKUPLJENE STVARI(Ĉlan 585 stav 3 ZOO)Bez obzira na razlog prestanka ugovora o zakupu, zakupac ima pravo nanaknadu vrijednosti terase koju je izgradio u sastavu zakupljenog objekta.Iz obrazloţenja:"Stranke su zakljuĉile ugovor o zakupu dana 13.02.2008.godine u trajanju odpet godina, po kome je tuţeni dao tuţiocu u zakup objekat koji se nalazi nakat.parc.br. 264 KO Kumbor. Objekat je površine 56m2 bez inventara i opreme, saterasom u gabaritima lokala pov. 60m2. Ugovor je prestao otkazom od stranetuţenog zbog neplaćanja zakupnine u novembru 2009.godine. Utvrdjeno je i to, da jetuţeni 11.03.2008.godine dao saglasnost da tuţilac na parceli br. 399 KO Kumborizgradi terasu, koji je istu izgradio u površini od 137,70m2. Vrijednost izvedenihradova prema nalazu vještaka gradjevinske struke iznosi 10.903,50 eura. Izgradjenaterasa se nalazi preko puta zakupljenog ugostiteljskog objekta i sa istim predstavljacjelinu jer sluţi za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti.Kod takvog stanja stvari, i po nalaţenju ovog suda pravilno su postupiliniţestepeni sudovi kada su zahtjev tuţioca usvojili u cjelosti. Jer, kako je izgradjenaterasa dodatak nepokretnosti koja prodstavlja cjelinu, koja se ne moţe odvojiti bezoštećenja, a koju je tuţeni zadrţao za sebe, to je isti duţan tuţiocu nadoknaditi njenuvrijednost, a prednje u skladu sa ĉlanom 585.st.3. ZOO koji je vaţio u vrijemezakljuĉenja ugovora (sada ĉl. 613.st.5. ZOO).Tuţilac, kao zakupac, u smislu navedene zakonske odredbe ima pravo nanaknadu vrijednosti, bez obzira na razlog prestanka ugovora o zakupu, tako da subez osnova navodi revizije kojima se istiĉe da je tuţilac skrivio otkazu ugovora ozakupu zbog toga što nije plaćao zakupninu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 737/12 od 12.09.2012. godine)

98ODGOVORNOST IZVODJAĈA ZA SOLIDNOST GRADJEVINE(Ĉlan 644 stav 1 ZOO)Izvodjač je odgovoran za štetu zbog nesolidnosti gradjevine i duţan jenaručiocima naknaditi novčanu vrijednost koju su morali uloţiti radiotklanjanja posljedica štete i dovodjenja objekta u ispravno stanje.Iz obrazloţenja:"Iz stanja u spisima predmeta proizilazi da je po prethodno obavljenojelektronskoj korespodenciji tuţilja B. Lj., prvotuţnom poslala tekst Ugovora ogradnji kuće u Trebesinu od 07.04.2002. godine, u kom ugovoru se tuţilja Lj.pojavljuje kao investitor, a prvotuţeni kao izvodjaĉ radova. Ugovorom je odredjenapovršina gradjevinskog objekta, cijena gradnje po jedinici mjere (1m2) i ukupnacijena svih gradjevinskih radova na porodiĉnoj kući, rok završetka gradnje idinamika isplate odredjene cijene. Ugovoreno je da ukoliko objekat bude završenprije odredjenog roka za predaju objekta - 27.09.2002. godine, izvodjaĉu radovapripada još 10% od cijene gradnje i obratno, naruĉilac ima pravo da oduzmeizvodjaĉu 10% od cijene ukoliko se predaja kljuĉeva izvrši poslije navedenogdatuma. Medju strankama nije sporno da je tuţeni izgradio objekat i predaotuţiocima kljuĉeve od istog 27.09.2002. godine, kao i da je na bankovni raĉunprvotuţenog isplaćen iznos od 61.460,00 €, koji je odredjen prednjim ugovorom, akako to proizilazi i iz potvrda o isplati sa raĉuna u koje je sud izvršio uvid.Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da jepredmetnim ugovorom ponudjeno zakljuĉenje pismenog ugovora o gradjenju, kojistranke nijesu potpisale ali je isti u cjelosti izvršen na naĉin što je prvotuţeni, uzangaţovanje trećih lica od novca dobijenog iz zajedniĉkih sredstava tuţilaca kaobraĉnih drugova, izveo radove na predmetnom objektu po prethodnom dogovorushodno dinamici gradnje i isplate, pa je došlo do konvalidacije ugovora zbognedostatka forme, u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava.Ĉlanom 644. st.1. ZOO, koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog odnosa,propisano je da izvodjaĉ odgovara za nedostatke u izradi gradjevine koji se tiĉunjene solidnosti, ukoliko bi se ti nedostaci pokazali za vrijeme od deset godina odpredaje i prijema radova.Niţestepeni sudovi su, kako to proizilazi i iz nalaza vještaka gradjevinskestruke, utvrdili da nepravilno izvedena hidroizolacija krova zbog koje istiprokišnjava, predstavlja nedostatak u izradi gradjevine jer ugroţava stabilnost isigurnost konstruktivnih djelova objekta, pa je prvotuţeni kao izvodjaĉ odgovoranza štetu zbog nesolidnosti gradjevine i duţan da tuţiocima naknadi novĉanuvrijednost koju su morali uloţiti radi otklanjanja posljedica štete i dovodjenjaobjekta u ispravno stanje, ĉija je visina utvrdjena dopunskim nalazom vještakagradjevinske struke od 22.12.2010. godine.

U konkretnom sporu zahtjev kojim je traţena šteta zbog nesolidnostigradjevine podnijet je po proteku ĉetiri godine od predaje u posjed stambene zgradetuţiocima, a saglasno odredbi ĉl.644. st.1. ZOO-a, tuţioc kao naruĉilac imao jepravo da traţi naknadu za sve nedostatke u izgradnji gradjevine od izvodjaĉa koji sepokaţu u roku od deset godina od prijema i predaje radova, pa su neosnovani navodirevizije da se radi o zastarjelom potraţivanju. Jer, ne radi se o roku materijalnopravneprirode ĉiji protek bi vodio zastarjelosti predmetnog potraţivanja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 588/12 od 08.11.2012. godine)99

100LIMIT OBAVEZE ZAJEDNICE OSIGURANJALimit obaveze zajednice osiguranja utvrdjuje se prema ukupnoj šteti ujednom štetnom dogadjaju bez obzira na broj oštećenih lica.Iz obrazloţenja:"Nesporno je da su u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila dana 10.06.1994.godine, u Mojkovcu, a koja je nastala iskljuĉivom krivicom osiguranika tuţenog, D.B., tuţilac i R. M. zadobili teške tjelesne povrede, koje su kod tuţioca dovele doumanjenja ţivotne aktivnosti 45%, a kod R. M. 30%, usled ĉega su isti trpjeli fiziĉkebolove i strah, a tuţilac i duševne bolove zbog naruţenosti.Prema stanju u spisima predmeta, presudom Osnovnog suda u Podgorici P.br. 1387/09 od 09.04.2010. godine, usvojen je u cjelosti tuţbeni zahtjev i solidarnoobavezani osiguravaĉ (ovdje tuţeni) i osiguranik, D. B. (ranije oznaĉeni tuţeni), datuţiocu na ime naknade nematerijalne štete po svim vidovima isplate iznos od37.500 €, koja presuda je postala pravosnaţna u odnosu na D. B., jer od strane istognije pobijana ţalbom, a ukinuta u odnosu na osiguravaĉa (ovdje tuţenog). Uponovnom postupku, prvostepeni sud je, uzimajući u obzir više pravosnaţnihpresuda iz perioda nastanka štetnog dogadjaja, pravilno utvrdio visinu ukupne šteteprema kriterijumima u vrijeme štetnog dogadjaja u iznosu od 21.300,00 dinara (zatuţioca 13.500,00 dinara, a za M. 7.800,00 dinara). Pri tome je, imajući u vidu da jeodgovornost tuţenog, kao osiguravaĉa, uslovljena visinom osigurane sume, kojilimit osigurane sume je u vrijeme štetnog dogadjaja bio 10.000,00 dinara (odlukaSIV, "Sl. list SRJ", br. 14/94 od 04.02.1994. godine) srazmjerno smanjio naknadu iobavezao tuţenog solidarno sa licem koje je skrivilo nezgodu da tuţiocu isplati 64%od ukupno utvrdjene štete, prema kriterijumima u vrijeme donošenja odluke.Kod ĉinjenice da prvostepena presuda u usvajajućem dijelu nije pobijana, većsamo u odbijajućem dijelu, a koji je predmet pobijanja i u postupku po reviziji, toinstancioni sudovi nijesu mogli pristupiti ocjeni pravilnosti dosudjenje štetenepobijanim dijelom niţestepenih presuda.Polazeći od naprijed navedenog, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odbili zahtjev za isplatu iznosa bliţe navedenih stavomdva izreke prvostepene presude.Lišeni su osnova navodi revizije da je visina predmetne štete u vrijemenastanka štetnog dogadjaja utvrdjena pogrešnom metodologijom, smatrajući presudekoje je sud koristio kao parametar o dosudjivanim naknadama u vrijeme nastankaštetnog dogadjaja nepouzdanim sa razloga što su istim utvrdjivane naknade urazliĉitim iznosima. Ovo kod ĉinjenice što u periodu nastanka štete nijesu postojalistavovi u sudskoj praksi u pogledu visine štete koji bi obavezivali sudove, te jeutvrdjivanje prosjeĉne vrijednosti na osnovu razliĉitih naknada koje su dosudjivaneu tom periodu (od 710 do 2.630,00 dinara, za 10% umanjenja ţivotne aktivnosti) bionajprihvatljiviji naĉin da se utvrdi visina štete u vrijeme nastanka štetnog dogadjaja.

Isto tako, pravilno su postupili niţestepeni sudovi, kada su prilikomutvrdjivanja visine ukupne štete u periodu nastanka štetnog dogadjaja uzeli u obzir ištetu koja bi pripadala po tadašnjim kriterijumima oštećenom iz istog štetnogdogadjaja R. M. Jer, shodno naĉelnim pravnim stavovima Saveznog suda SFRJ br.8/88 od 27.10.1988. godine, koji su vaţili u vrijeme nastanka štetnog dogadjaja,limit obaveze zajednice osiguranja utvrdjuje se prema ukupnoj šteti u jednomštetnom dogadjaju bez obzira na broj oštećenih lica. Ĉinjenica, da li je ili ne otpaoosnov po kome je R. M. isplaćena naknada je bez uticaja na odluku u ovoj pravnojstvari, radi ĉega su bez osnova navodi revizije dati u tom pravcu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 990/12 od 12.12.2012. godine)101

102OBAVEZA GARANTNOG FONDA U SLUĈAJUSTEĈAJA OSIGURAVAĈA(Ĉlan 99 stav 2 taĉka 3 i ĉl. 106 Zakona o osiguranju imovine i lica)Pravo na naknadu štete iz sredstava Garantnog fonda, u smislu člana 99stav 2 tačka 3 i čl. 106 ZOIL, nije bilo uslovljeno datumom nastanka štete, većpostojanjem neizmirene štete i otvorenog postupka stečaja nad organizacijomza osiguranje sa kojom je štetnik imao zaključen ugovor o obaveznomosiguranju.R J E Š E NJ EUkida se presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br.4523/11-09 od 08.05.2012.godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Osnovnog suda u Podgorici P.br.5358/10 od 10.05.2011. godine,odluĉeno je:"Djelimiĉno se usvaja tuţbeni zahtjev tuţilaca pa se obavezuje tuţeni datuţiocima na ime troškova za podizanje grobnice i nadgrobnog spomenika isplatiiznos od 2.534,60 €, kao i da tuţiocu V. M. na ime naknade nematerijalne štete zbogpretrpljenih duševnih bolova usled gubitka mldb. kćerke D. isplati iznos od16.000,00 €, a drugotuţilji V. S. po istom osnovu da isplati naknadu u iznosu od20.000,00 €, sve u roku od 15 dana od dana pravosnaţnosti presude pod prijetnjomprinudnog izvršenja, sa zakonskom zateznom kamatom poĉev od dana presuĊenja pado konaĉne isplate.Odbija se tuţbeni zatjev tuţilaca u dijelu mimo dosuĊenog i to na imenaknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog gubitka mldb.kćerke D., V. M. iznos od još 4.000 € i V. S. iznos od još 5.000 €, kao neosnovan.Duţan je tuţeni naknaditi tuţiocima troškove parniĉnog postupka u iznosu od3.282,00 € u roku od 15 dana od dana pravosnţanosti ove presude pod prijetnjomprinudnog izvršenja."Rješavajući po ţalbi tuţenog Viši sud u Podgorici presudom Gţ.br.4523/11-09 od 08.05.2012. godine preinaĉio je prvostepenu presudu u dijelu izreke podstavom I i III na naĉin što je u cjelosti odbio kao neosnovan tuţbeni zahtjev, dok je upogledu troškova odluĉeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Protiv drugostepene presude tuţioci su blagovremeno izjavili reviziju zbogbitne povrede odredaba parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.Predloţeno je da se pobijana presuda preinaĉi na naĉin što će se ţalba tuţenog odbitikao neosnovana a prvostepena presuda potvrditi ili pak ukine i predmet vratidrugostepenom sudu na ponovno suĊenje.Revizija je osnovana.Prema stanju u spisima, u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 05.12.1996.godine poginula je mldb. kćerka tuţilaca. Teretno motorno vozilo koje jeuĉestvovalo u saobraćajnoj nesreći bilo je osigurano od autoodgovornosti kodosiguravajućeg društva MDD "W. b. o." iz N., nad kojim je steĉajni postupakotvoren 14.12.1999. godine i istoga dana zakljuĉen zbog nepostojanja steĉajne mase.Tuţbom, podnesenom 10.03.2004. godine tuţioci su traţili da se obaveţeudruţenje osiguravajućih organizacija Srbije i Crne Gore iz Beograda da im izsredstava garantnog fonda naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju supretrpjeli u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi (smrt kćerke) do koje je došlopropustima vozaĉa teretnog motornog vozila. Pasivnu legitimaciju tuţenog temeljilisu na odredbama ĉl.99. i 106. Zakona o osiguranju imovine i lica ("Sl.listSRJ",br.30/96). Tokom postupka kao tuţeni oznaĉeno je Udruţenje-Nacionalni biroosiguravaĉa Crne Gore DOO Podgorica, kao pravni sledbenik Udruţenjaosiguravajućih organizacija Srbije i Crne Gore - garantni fond u Crnoj Gori(nesporno).Prvostepeni sud je djelimiĉno usvojio tuţbeni zahtjev nalazeći da na stranituţenog postoji obaveza naknade štete koja se tuţbom zahtijeva.Odluĉujući po ţalbi tuţenog drugostepeni sud je pobijanom presudompreinaĉio prvostepenu presudu na naĉin što je tuţbeni zahtjev odbio u cjelosti,zakljuĉujući da je tuţbeni zahtjev neosnovan jer se saobraćajna nezgoda dogodila05.12.1996. godine, a odredbe ĉl.99-107 Zakona o osiguranju imovine i lica stupilesu na snagu 07.07.1997. godine, kako je to propisano ĉl.156. navedenog zakona, teda retroaktivna primjena ovog zakona nije propisana tako da samo štete koje sunastale poslije 06.07.1997. godine, a koje su prouzrokovane upotrebom motornogvozila koje je bilo osigurano kod organizacije nad kojom je otvoren steĉajnipostupak nadoknaĊuju se iz sredstava fonda.Osnovano se revizijom ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primijeniomaterijalno pravo kada je našao da sa navedenih razloga tuţbeni zahtjev nijeosnovan. Naime, pravo na naknadu štete iz sredstava garantnog fonda u smislu ĉl.99.st.2. taĉ.3. i ĉl.106. Zakona o osiguranju imovine i lica nije bilo uslovljeno datumomnastanka štete, kako to pogrešno rezonuje drugostepeni sud, već postojanjeneizmirene štete i otvorenog postupka steĉaja nad organizacijom za osiguranje sakojom je štetnik imao zakljuĉen ugovor o obaveznom osiguranju. U konkretnomsluĉaju u vrijeme otvaranja steĉajnog postupka na MDD "W. b. o." iz N. -14.12.1999. godine bile su u primjeni odredbe o garantnom fondu i, suprotnostanovištu drugostepenog suda, postojali su zakonski uslovi da se zahtijeva naknadaštete iz sredstava tog fonda.103

Zbog pogrešnog pravnog pristupa i zakljuĉka da se iz sredstava garantnogfonda nadoknaĊuje samo šteta nastala poslije 06.07.1997. godine, drugostepeni sudnije cijenio ostale ţalbene navode i o istima dao odgovarajuće razloge.Stoga je prvostepenu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostepenomsudu na ponovno suĊenje - ĉl.410. st.2. ZPP-a.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 573/12 od 11.09.2012. godine)104

STVARNO PRAVO105

106STICANJE SVOJINE ODLUKOM DRŢAVNOG ORGANA(Ĉlan 20 stav 2 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Pravosnaţno rješenje nadleţnog organa kojim je nepokretnost vraćenaranijim vlasnicima predstavlja valjan osnov za sticanje prava svojine.Iz obrazloţenja:"Tuţioci su zahtjev zasnovali na tvrdnji da je sporna nepokretnosteksproprisana njihovom djedu J. M., 1948. godine.Poljoprivredno zemljište koje je postalo društvena svojina primjenom,izmedju ostalog, i Osnovnog zakona o eksproprijaciji ("Sl. list FNRJ", br. 28/47)moglo se vratiti ranijim vlasnicima, odnosno njihovim pravnim sljedbenicima jedinopod uslovima i po postupku utvrdjenim Zakonom o vraćanju ranijim vlasnicimapoljoprivrednog zemljišta iz društvene svojine ("Sl. list RCG", br. 14/92).Tuţioci nijesu u skladu sa tim zakonom podnosili zahtjev za vraćanje spornenepokretnosti, već je ona pravosnaţnim rješenjem nadleţnog organa vraćenatuţenom i njegovom bratu. Stoga su oni, u smislu ĉlana 20 stav 2 Zakona oosnovama svojinsko pravnih odnosa, na osnovu odluke drţavnog organa stekli pravosvojine, pa su niţestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada suodluĉili na izloţeni naĉin.Bez ikakvog znaĉaja su za drugaĉije odluĉivanje navodi revizije kojima sedovodi u pitanje zakonitost rješenja, br. 03-1180 od 24.12.1992. godine, jer sud nijeovlašćen u parniĉnom postupku ocjenjuje zakonitost upravnih akata. Zakonitost togrješenja mogla se ispitivati jedino o pravnim ljekovima u upravnom postupku ituţbom u upravnom sporu u zakonom propisanim rokovima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 672/12 od 11.10.2012. godine)

107STICANJE PRAVA SVOJINE GRADJENJEM NA TUDJEM ZEMLJIŠTU(Ĉl. 24 i 25 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Na objektu koji je prethodno bio privremenog karaktera, a koji jenaknadno bez gradjevinske dozvole pretvoren u objekat stalnog karaktera idrţavnom zemljištu na kojem se isti nalazi nije se moglo steći pravo svojine popravilima sticanja svojine gradjenjem na tudjem zemljištu.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi, da je pravni predhodnik tuţilja K. U. poosnovu ugovora o kupoprodaji zakljuĉenog dana 07.06.1977. godine sa M. M. kupiovikend kamp kuću u Kumboru, koja je bila postavljena na tadašnjoj ĉest.zem. 450/2KO Kumbor, a sada na kat.parc.br.627/1, vlasništvo prvotuţene, sa kojom je istizakljuĉio ugovor o zakupu zemljšta, na kojem je bila postavljena vikend-kamp kuća.U postupku je takodje utvrdjeno, da je pravni prethodnik tuţilja kupljenu kamp kućubez prethodno pribavljene gradjevinske dozvole adaptirao i dogradio, tako dapovršina objekta iznosi 65,98 m2 i ima karakter stalnog, a ne privremenog objekta.Utvrdjeno je, da se prvotuţena nije protivila izvodjenju radova od strane pravnogprethodnika tuţilja na adaptaciji i rekonstrukciji objekta, te da je ista 19.09.2005.godine sa drugotuţenim zakljuĉila ugovor o kupoprodaji nepokretnosti "Ubojno" uHerceg Novom i anex tog ugovora 18.10.2010. godine, ĉiji je predmet (anexa) bilakat.parc.br.627/1 površine 200 m2, na kojoj se nalazi porodiĉna stambena zgradapovršine 54 m2, upisana u listu nepokretnosti br.157 KO Djenovići.Kod takvog stanja stvari, i po nalaţenju ovog suda, pravilno su postupiliniţestepeni sudovi, kada su odbili zahtjev tuţilja, da se utvrdi, da su iste suvlasnicena po 1/3 dijela kat.parc.br. 627/1 KO Djenovići i objekta 1- porodiĉne stambenezgrade, povr. 56,98m2, kao i zemljišta koje sluţi za redovnu upotrebu objekta, a štosu tuţeni duţni priznati.Ovo s razloga, što pravni predhodnik tuţilja sada pok. K. U. nije mogao stećipravo svojine na spornom objektu i zemljištu koje sluţi za redovnu upotrebu togobjekta po pravilima sticanja svojine gradjenjem na tudjem zemljištu shodno ĉl. 24-25 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa koji je bio na snazi u vrijemenastanka spornog sluĉaja. Ovo ako se ima u vidu, da se predhodno radilo o objektukoji je bio privremenog karaktera tj. vikend - kamp kućica, koja je naknadno bezgradjevinske dozvole pretvorena u objekat stalnog karaktera a pravila o sticanjusvojine gradjenjem na tudjem zemljištu se ne mogu primijeniti kod gradjena nazemljištu koje je bilo u drţavnoj svojini pravnih predhodnika prvotuţene.Sa naprijed navedenih razloga, bez ikakvog osnova su navodi revizije tuţilja,kojima se ukazuje, da su tuţilje stekle pravo svojine shodno ĉl. 25 Zakona oosnovama svojinsko pravnih odnosa, jer prava koja propisuje odredbe ovog

zakonskog propisa iskljuĉivo propadaju tuţenom kao vlasniku spornog zemljišta ane graditelju objekta, odnosno tuţiljama."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 719/12 od 18.09.2012. godine)108

109ODRŢAJ(Ĉlan 28 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Isključena je savjesnost kao uslov za sticanje prava svojine odrţajem akoje tuţilac znao da mu je sporno zemljište dato na korišćenje.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca za utvrdjenje pravasvojine na predmetnom prostoru, steĉenog po osnovu odrţaja.Iz ĉinjenica utvrdjenih u postupku pred prvostepenim sudom proizilazi da jetuţeni upisan kao vlasnik predmetnog prostora u prizemlju zgrade Kula, dok jetuţilac na osnovu ugovora o kupoprodaji upisan kao vlasnik stambenog prostora uistoj zgradi na I i III spratu. Iz kazivanja samog tuţioca saslušanog kao parniĉnestranke, utvrdjeno je da mu je tuţeni krajem 70-tih godina dao na korišćenje sadaspornu prostoriju, a koju su ranije kao zajedniĉku koristili stanari iz tri stananavedene zgrade. Tuţilac je istu adaptirao u stambeni prostor i nesmetano gakoristio sve dok tuţeni iz ovog spora nije tuţbom traţio predaju predmetnogprostora. Nije sporno da je pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u KotoruP.br.877/07 od 10.07.2009. godine obavezan tuţilac da ovdje tuţenom preda uposjed i vlasništvo predmetni prostor slobodan od lica i stvari.Polazeći od utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, niţestepeni sudovi su izvelipravilan zakljuĉak da posjed tuţioca nije savjestan. Naime, tuţilac je prilikom ulaskau sporni prostor znao da isti nije njegova svojina, jer kako i sam navodi od stranetuţenog dat mu je na korišćenje, što iskljuĉuje njegovu savjesnost u pogledusvojinskih ovlašćenja. U prilog tome govori i ĉinjenica da isti nije bio predmetotkupa kada je tuţilac otkupio stan na prvom i trećem spratu u istoj zgradi08.09.1992. godine pod Ov.br.887/92. Nesavjesni posjednik, kako pravilnozakljuĉuju niţestepeni sudovi ne moţe odrţajem steći pravo vlasništva nanepokretnosti bez obzira na vremenski period trajanja njegovog posjeda - ĉl.28.ZOSPO-a, zbog ĉega se svi navodi revizije u tom smislu pokazuju neosnovanim."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1006/12 od 18.12.2012. godine)

110STICANJE PRAVA SVOJINE PRAVNIM POSLOM(Ĉlan 33 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima,u vezi sa ĉl. 11 Zakona o prometu nepokretnosti)Fotokopija neovjerenog ugovora ne predstavlja valjan osnov za sticanjeprava svojine jer nedostatak originala ugovora dovodi u pitanje postojanjepismene forme ugovora.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tuţilaca za utvrdjenjeprava svojine po osnovu pravnog posla na nepokretnosti bliţe opisanoj izrekomprvostepene presude. Tuţbeni zahtjev temelje na fotokopiji neovjerenog ugovora okupoprodaji predmetne nepokretnosti (stana), zakljuĉenog dana 12.07.2001. godineizmedju tuţenog, kao prodavca i tuţilaca, kao kupaca. Pri tome istiĉu da je u cjelostiisplaćena kupoprodajna cijena i time izvršena ugovorna obaveza.Polazeći od toga da nedostaje original predmetnog ugovora o kupoprodaji, daisti nije saĉinjen u propisanoj formi, shodno odredbi ĉlana 11 Zakona o prometunepokretnosti, jer potpisi ugovaraĉa nijesu ovjereni kod suda, a nedostaje i uknjiţbaprava svojine kao jedan od uslova za sticanje tog prava po osnovu pravnog posla,niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţbeni zahtjevodbili kao neosnovan uz zakljuĉak da fotokopija neovjerenog ugovora ne predstavljavaljan osnov za sticanje prava svojine na predmetnoj nepokretnosti.Neosnovano se istiĉe revizijom da su ispunjeni uslovi za konvalidacijupredmetnog ugovora, jer su isplatom kupoprodajne cijene izvršene obaveze iz istog.Ovo sa razloga što nedostatak originala predmetnog ugovora dovodi u pitanjepostojanje pismene forme ugovora, a konvalidacija usmenih (neformalnih) ugovoraje iskljuĉena. Uz to tuţioci nijesu dokazali da je predmetni ugovor izvršen u cjelosti,te nema mjesta primjeni odredbe ĉlana 73 Zakona o obligacionim odnosima. Isplatakupoprodajne cijene ne moţe biti osnov za stvarno pravni zahtjev, već eventualnomogućnost za ostvarenje obligaciono pravnog zahtjeva."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 659/12 od 02.10.2012. godine)

111STICANJE PRAVA SVOJINE PRAVNIM POSLOM(Ĉlan 33 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Na osnovu ugovora o kupoprodaji stana zaključenog sa nevlasnikom nemoţe se steći pravo svojine.Iz obrazloţenja:"Zahtjev za utvrdjenje prava svojine na nepokretnosti (stanu) bliţe opisanojizrekom prvostepene presude tuţilac temelji na sticanju po osnovu pravnog posla -ugovora o kupoprodaji zakljuĉenog 06.04.2006. godine, sa T. K. (ovjeren kodOsnovnog suda u Cetinju, Ov. br. 1837/06), a da je T. K. svojinu na istom steklaugovorom o kupoprodaji zakljuĉenim 24.01.2006. godine sa tuţenim prekopunomoćnika T. A. (ovjeren kod Osnovnog suda u Cetinju, Ov. br. I 315/06).Polazeći od utvrdjenja da T. A. nije imao punomoćje tuţenog, kao vlasnika,za prodaju predmetnog stana (garsonjere), te da T. K. po osnovu kupoprodajnogugovora zakljuĉenog sa punomoćnikom tuţenog (T. A.), koji nije imao valjanopunomoćje tuţenog za raspolaganje predmetnim stanom, na istom nije stekla pravosvojine, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da ugovor o kupoprodajipredmetnog stana koji je tuţilac zakljuĉio sa T. K., kao nevlasnikom, nije valjanpravni osnov za sticanje prava svojine i odbili tuţbeni zahtjev, nalazeći da nijeispunjen ni jedan od uslova propisanih odredbom ĉlana 84 sada vaţećeg Zakona oosnovama svojinskopravnih odnosa za sticanje prava svojine.Ovo sa razloga što prenosilac prava svojine mora biti vlasnik stvari, jer sepravo svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla ne moţe steći odnevlasnika.Kod ĉinjenice da je tuţilac zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana sanevlasnikom, bez znaĉaja su navodi revizije da je isplaćena kupoprodajna cijenastana i stupljeno u posjed istog.Kako se punomoćje Ov. br. 28699/04 od 07.12.2004. godine i punomoćje Ov.br. 5975/05 od 22.03.2005. godine, kojima je tuţeni ovlastio T. A. za prodajustanova, ne odnose na prodaju sporne garsonjere koja se nalazi u potkrovlju sa desnestrane gledano prema moru, već ista sadrţe ovlašćenja za prodaju stanova sa lijevestrane gledano prema moru na prvom spratu i potkrovlju, to su bez osnova navodirevizije u pogledu pravnog dejstva, ograniĉenja i obima punomoćja.Neosnovani su i navodi revizije da je T. A. stekao pravo svojine napredmetnoj garsonjeri po osnovu gradjenja, odnosno stvaranjem nove stvari, te damu nije ni bilo potrebno punomoćje tuţenog za prodaju iste. Jer, ugovorom ozajedniĉkoj gradnji, zakljuĉenim 22.10.2004. godine, izmedju tuţenog i T. A. iAneksom istog od 22.03.2005. godine predvidjena je izgradnja stambenog prostorapo sistemu "kljuĉ u ruke", te da će od ukupne gradnje 50% pripasti Z. M. (tuţenom),

a 50% T. A., kao i da će podjela po istom sistemu biti ukoliko T. A. izgradi više odpredvidjenog ugovora o zajedniĉkoj gradnji.Neprihvatljivi su i navodi revizije da su odredbe ugovora i Aneksa ugovora ozajedniĉkoj gradnji kojima je ugovoreno da tuţeni nema nikakvih obaveza premakupcima stanova od T. A. (izvodjaĉa), te da izvodjaĉ (T. A.) nema pravo otudjitistambene jedinice bez saglasnosti investitora Z. M. (tuţenog) u suprotnosti sanaĉelom savjesnosti i poštenja.Pozivanje na pravosnaţnu presudu Osnovnog suda u Podgorici, P. br. 3871/05od 20.06.2008. godine i ukazivanje da je ista donijeta od strane nenadleţnog suda jebez uticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 806/12 od 13.11.2012. godine)112

113STICANJE PRAVA SVOJINE UGOVOROM O GRADJENJU(Ĉlan 33 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Činjenica da je tuţilac bio investitor prilikom izgradnje ne znači da jestekao svojinu na spornim poslovnim prostorima, kod nedostatka dokaza -ugovora o gradjenju na osnovu kojeg se moglo utvrditi kakav je bio dogovorizmedju investitora i izvodjača.Iz obrazloţenja:"Prilikom donošenja odluke niţestepeni sudovi su pošli od utvrdjenja da supredmetni poslovni prostori od izgradnje u neprekidnom posjedu pravnogprethodnika tuţenog, a potom tuţenog i da su isti upisani kod Uprave za nekretninekao svojina tuţenog, pri tome imajući u vidu iskaz svjedoka V. K., direktoraPreduzeća "D.", G., da su predmetni poslovni prostori prodati pravnom prethodnikutuţenog. Takodje, su imali u vidu i ĉinjenicu da je svjedocima predloţenim od stranetuţilaca, koji su vršili nadzor i kontrolu nad izvodjenjem radova na objektu u kojemse nalaze poslovni prostori, nepoznato kakav je bio osnovni dogovor izmedjutuţioca, kao investitora i "D.", G., kao izvodjaĉa, koji nalog je dat od straneVrhovnog suda Crne Gore (Rev. br. 67/05 od 31.01.2007. godine), te je od straneistih pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuţbeni zahtjev odbijen kaoneosnovan, a usvojen protivtuţbeni zahtjev.Neprihvatljivi su navodi revizije da je tuţilac, samim tim što je bio investitorizgradnje spornog objekta, stekao pravo svojine na istom u cjelini po osnovugradjenja. Jer, to što je tuţilac bio investitor prilikom izgradnje ne znaĉi da je stekaosvojinu na spornim poslovnim prostorima, kod nedostatka dokaza - ugovora ogradjenju na osnovu kojeg se moglo utvrditi kakav je bio dogovor izmedju tuţioca,kao investitora i "D.", G., kao izvodjaĉa, kao i ĉinjenice da svjedocima predloţenimod strane tuţilaca nije ništa poznato vezano za dogovor istih.Takodje, ni iskaz svjedoka V. B., koji je u vrijeme izgradnje vršio nadzor, dapredmetni poslovni prostori nijesu otudjeni nije dokaz da su isti kao zajedniĉkacjelina stambene zgrade u vlasništvu pravnog prethodnika tuţilaca, kao investitora,radi ĉega su bez osnova i navodi revizije dati u tom pravcu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 905/12 od 27.11.2012. godine)

114ZAŠTITA ZBOG UZNEMIRAVANJA PRAVA SVOJINE(Ĉlan 42 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Ispunjeni su uslovi da se tuţiocima pruţi zaštita zbog uznemiravanjaprava svojine ako je tuţeni sa parcele tuţioca neovlašćeno uklonio gradjevinskimaterijal i taj dio izbetonirao.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja da su tuţioci na predmetnoj parceli, ugovorom okupoprodaji zakljuĉenim sa B. M., dana 14.01.1999. godine, stekli pravo korišćenja,koje pravo ima isti reţim kao pravo svojine, te kod nesporne ĉinjenice da su tuţenineovlašćeno sa iste uklonili gradjevinski materijal tuţilaca i taj dio izbetonirali,niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su s pozivom naodredbu ĉlana 42 Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa usvojili tuţbenizahtjev.Neprihvatljivi su navodi revizije da sporno zemljište predstavlja javnupovršinu, da tuţioci nijesu u drţavini istog, te da im se ne moţe pruţiti zaštita oduznemiravanja vlasniĉke drţavine. Ovo kod ĉinjenice da su tuţioci dokazali da suvlasnici (korisnici) predmetne parcele i da su tuţeni neovlašćeno izvedenimradovima izmijenili predjašnje stanje iste, ĉime su ih uznemirili u vršenju svojinskihprava, te su u smislu odredbe ĉlana 42 ZOSPO ispunjeni uslovi da se tuţiocimapruţi zaštita zbog uznemiravanja prava svojine.Sa navedenih razloga, neosnovani su i navodi revizije da betoniranje spornepovršine ne ograniĉava korišćenje spornog zemljišta, te da ne moţe biti razlog zapruţanje sudske zaštite.Neosnovnao se istiĉe revizijom da nije utvrdjeno gdje se nalazi spornabetonirana površina, jer je uvidjajem u prisustvu vještaka geodetske struke izvršenaidentifikacija sporne površine i vještak dostavio nalaz i mišljenje sa skicom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 817/12 od 13.11.2012. godine)

115BUKA KAO IZVOR UZNEMIRAVANJA PRAVA SVOJINE(Ĉlan 126 Zakona o svojinsko - pravnim odnosima)Oštećeno lice uţiva zaštitu svojine samo ako intenzitet buke prelazigranice tolerancije.Iz obrazloţenja:"Postavljenim zahtjevom tuţilac je traţio zaštitu zbog uznemiravanja svojineu smislu odredbe ĉl.126. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Tvrdio je da bukakoja nastaje zbog korišećenja ureĊaja-pojaĉala prilikom vršenja vjerskih obreda udţamiji, koja se nalazi u neposrednoj blizini kuće tuţioca, uznemirava tuţioca umirnom uţivanju svojine.U konkretnom sporu se radi o štetnim imisijama (buka) ĉiji su izvor ureĊaji -pojaĉala koja koristi tuţena tokom vršenja obreda u vjerskom objektu. Jer, buka jesvaki zvuk iznad graniĉne vrijednosti koje se utvrĊuje posebnim propisom, sobzirom na vrijeme i mjesto nastanka u sredinu u kojoj ljudi borave. Tek kad sepreĊe odreĊena granica tolerancije, oštećeno lice uţiva zaštitu. Ovo iz razloga što sesvako mora prilagoditi osobenostima prostora u kome ţivi i trpjeti imisije koje su ugranicama podnošljivih i ne utiĉu na zdravlje ljudi i ţivotnu sredinu.Teret dokazivanja ĉinjenice da intenzitet buke prelazi granice tolerancije je natuţiocu, kao oštećenom licu. Propuštanjem tuţioca da predujmi troškove kako bi sevještaĉenjem utvrdilo da li tuţena korišćenjem ureĊaja-pojaĉala prilikom vjerskihobreda izaziva buku koja prelazi graniĉne vrijednosti nivoa buke shodno propisima otim vrijednostima i metodama procjene i mjerenja buke, pa je prvostepeni sud,sankcionišući ponašanje tuţioca, pravilno odluĉio u smislu odredbe ĉl.219. ZPP-a,primjenom pravila o teretu dokazivanja, a drugostepeni sud prihvatio razlogeprvostepenog suda u svemu kao pravilne."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 928/12 od 04.12.2012. godine)

116SUDSKA ZAŠTITA DRŢAVINEPO OSNOVU PRAVA NA DRŢAVINU(Ĉlan 81 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Sudska zaštita drţavine po osnovu prava na drţavinu moţe se traţitinezavisno od smetanja posjeda i to ne samo po okončanju drţavinskog spora,nego i prije ili za vrijeme njegovog trajanja i bez obzira na prekluzivne rokoveiz člana 77 ZOSPO.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţilac sa Vladom RCG - Ministarstvopoljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 21.01.1998. i 27.08.1999. godine,zakljuĉio ugovor o prenošenju prava korišćenja prilivnih voda sa izvorišta zv."Lovac" i "Potkuĉje" koju je prodavao drugotuţenom. Iz spisa dalje proizilazi da jeprvotuţeni sa Vladom Crne Gore 08.05.1997. godine zakljuĉio ugovor ohidrogeološkom istraţivanju podzemnih voda koje radove je prvotuţeni izveonekvalitetno i nestruĉno što je imalo za posledicu nestanak vode sa izvorišta zv."Lovac" jer je presušio zbog ĉega je tuţilac pretrpio predmetnu štetu.Imajući prednje u vidu, prvotuţeni je duţan naknaditi predmetnu štetutuţiocu, pri ĉemu je tuţilac aktivno legitimisan da štetu traţi, što proizilazi poosnovu njegovog prava na drţavinu navedenih izvorišta u smislu odredbe ĉl.81Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa koji je bio u primjeni u vrijemepodnošenja tuţbe. Po odredbama ovoga propisa sudska zaštita po ovom osnovu semoţe traţiti nezavisno od smetanja posjeda i to ne samo po okonĉanju drţavinskogspora, nego i prije ili za vrijeme njegovog trajanja i bez obzira na prekluzivnerokove iz ĉl.77 Zakona o svojinsko pravnim odnosima. Dakle, tuţilac je bio titularprava korišćenja pa je time i aktivno legitimisan da postavi predmetni zahtjev, jer gaje prvotuţeni u tome sprijeĉio što je imalo za posledicu nastalu štetu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 906/12 od 01.11.2012. godine)

117UTVRDJENJE PRAVA SLUŢBENOSTI PUTA(Ĉlan 56 Zakona o osnovnim svojinsko - pravnim odnosima)Samo vlasnik povlasnog dobra moţe zahtijevati prema vlasnikuposluţnog dobra utvrdjenje prava stvarne sluţbenosti, a drţaoci prava stvarnesluţbenosti imaju mogućnost da tuţbom traţe zaštitu od uznemiravanja ilioduzimanja drţavine.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja da je predmetna povlasna parcela, u korist koje setraţi utvrdjenje prava sluţbenosti u najširem obimu, upisana u p. l. br. 214 KOPolica, na ime V. Š. (brata prvotuţioca), odnosno da tuţioci nijesu dokazali da suvlasnici povlasnog dobra, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su zbog nedostatka legitimacije na strani tuţilaca, tuţbeni zahtjev odbilikao neosnovan.Ovo sa razloga što, shodno odredbi ĉlana 49 i ĉl. 56 Zakona o osnovamasvojinskopravnih odnosa, samo vlasnik povlasnog dobra moţe zahtijevati premavlasniku posluţnog dobra utvrdjenje prava stvarne sluţbenosti.Neprihvatljivi su navodi revizije da su tuţioci odrţajem stekli pravo svojinena povlasnom dobru, jer tuţiocima nedostaje savjesnost kao osnovni uslov zasticanje prava svojine odrţajem, budući da su isti znali da nijesu vlasnici povlasnogdobra, već da je vlasnik istog brat prvotuţioca V. Š., koji je svojinu na povlasnomdobru stekao poklonom od majke N., nakon što se posle smrti oca J. prvotuţilacodrekao svog dijela imovine u korist majke, što tuţioci tokom postupka i revizijomnijesu sporili.Kako se pravilo o sticanju prava svojine odrţajem analogno primjenjuje nasticanje prava sluţbenosti odrţajem, to su bez osnova i navodi revizije dati u pravcusticanja prava sluţbenosti odrţajem.Kod ĉinjenice da tuţioci nijesu dokazali da su vlasnici povlasnog dobra, bezuticaja na drugaĉiju odluku u ovoj pravnoj stvari su navodi revizije da su tuţioci udrţavini povlasnog dobra, da su na istom sagradili stambene objekte, te da koristepovlasno dobro i sporni put više od 60 godina, kao i da im tuţeni kao vlasniciposluţnog dobra nijesu branili prolaz pješke i provod stoke u vezu. Tuţioci kaodrţaoci prava stvarne sluţbenosti imaju mogućnost da tuţbom traţe zaštitu oduznemiravanja ili oduzimanja drţavine (smetanje drţavine)."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 888/12 od 01.11.2012. godine)

118TRANSFORMACIJA PRAVA KORIŠĆENJA U PRAVO SVOJINE(Ĉlan 419 Zakona o svojinsko - pravnim odnosima)Pravo korišćenja stupanjem na snagu Zakona o svojinsko - pravnimodnosima ("Sl. list CG", br. 19/09) transformiše se u pravo svojine dotadašnjegimaoca prava korišćenja.P R E S U D APreinačava se presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br.510/12 od 22.06.2012.godine, tako što se potvrdjuje presuda Osnovnog suda u Herceg Novom P.br.716/09od 17.11.2011. godine i žalba tuženog odbija kao neosnovan.Obavezuje se tuženi da tužiocima dosudi troškove revizijskog postupka uiznosu od 300,00 € u roku od 15 dana po prijemu ove presude.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Osnovnog suda u Herceg Novom P.br.716/09/03 od 17.11.2011.godine, odluĉeno je:"Usvaja se tuţbeni zahtjev tuţilaca pa se utvrdjuje da su tuţioci suvlasnici kat.parc. 1185 k. o. Topla, u naravi put i to K. B. u idealnom dijelu od 1/4, K. Z. uidealnom dijelu od 1/4, K. B., K. P. i S. D. u idealnom dijelu od po 1/12 i K. M. uidealnom dijelu od 1/4, što je tuţena O. H. N. duţna da prizna i trpi da tuţioci tosvoje pravo upišu u evidenciji nepokretnosti kod Uprave za nekretnine PJ HercegNovi, na osnovu ove presude u roku od 15 dana po njenoj pravosnaţnosti.Duţna je tuţena da tuţiocima naknadi troškove postupka u iznosu od 5.750.00eura, u roku od 15 dana po pravosnaţnosti presude pod prijetnjom izvršenja."Odluĉujući o ţalbi tuţene Viši sud u Podgorici svojom presudomGţ.br.510/12 od 22.06.2012. godine, odluĉio je na sedeći naĉin:"Preinaĉava se presuda Osnovnog suda u Herceg Novogm P.br.716/09/03 od17.11.2011.godine, tako što se odbija kao neosnovan tuţbeni zahtjev da se utvrdi dasu tuţioci suvlasnici kat. parcele 1185 KO Topola, u naravi put i to K. B. i K. Z., uidealnom dijelu od po 1/4, K. B., P. i D. u idealnom dijelu od po 1/12 i K. M. uidealnom dijelu od 1/4, te da je tuţena duţna da prizna i trpi da tuţioci to svojepravo upišu u evidenciju nepokretnosti kod Uprave za nekretnine PJ Herceg Novi.Svaka stranka snosi svoje troškove spora.Protiv drugostepene presude tuţioci su blagovremeno izjavili reviziju zbogpogrešne primjene materijalnog prava. Predloţili su da ovaj sud preinaĉi

drugostepenu presudu i potvrdi presudu Osnovnog suda u Herceg NovomP.br.716/09 i tuţiocima dosudi parniĉne troškove.Odgovor na revizije je dostavljen.Rješavajući po reviziji tuţilaca ovaj sud nalazi da je ista osnovana.Pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe bitnu povredu postupka iz ĉl.367st.2 taĉ.12 ZPP na ĉije postojanje ovaj sud pazi po sluţbenoj duţnosti.U postupku pred prvostepenim sudom je utvrdjeno da su sporne nekretninebile svojina pravnih predhodnika tuţilaca kojima je rješenjem Narodnog odboraOpštine Herceg Novi od 05.01.1961 godine po osnovu ĉl.58 tadašnjeg Zakona onacionalizaciji najamnih zgrada i gradjevinskog zemljišta isto nacionalizovano ipostalo društvena svojina. Aktom o nacionalizaciji pravni predhodnici tuţilaca suizgubili pravo svojine, medjutim, istim rješenjem kao ranijim vlasnicimakonstituisano im je pravo trajnog korišćenja. Sporno zemljište predstavlja prilazniput tuţilaca sa javnog puta do njihovih kuća i ostale imovine koje je u njihovomiskljuĉivom posjedu i ĉini parcelu kat.br.1185 KO Topla. Polazeći od prednjihĉinjenica prvostepeni sud je usvojio tuţbeni zahtjev utvrdjujući da su tuţiocisuvlasnici na spornim nekretninama koje pravo su stekli po osnovu nasledja izasmrti svojih rpavnih predhodnika.Rješavajući po ţalbi tuţenog Viši sud u Podgorici presudom Gţ.br.510/12 od22.06.2012. godine preinaĉio je prvostepenu presudu i tuţbeni zahtjev odbio kaoneosnovan zakljuĉujući da se na spornom zemljištu koje predstavlja gradskogradjevinsko zemljište do donošenja Zakona o gradjevinskom zemljištu ("Sl.listRCG", br.55/2000) moglo steći samo pravo korišćenja koje se pravo nakon stupanjana snagu ovog zakona nije transformisalo u pravo svojine.Po ocjeni ovoga suda izloţeni zakljuĉak drugostepenog suda je pogrešan izasnovan je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.Ĉinjenica je da su pravni predhodnici tuţilaca nacionalizacijom spornihnekretnina izgubili pravo svojine na istom i stekli pravo trajnog korišćenja u ĉemu ihniko kao suvlasnike nije smetao. Medjutim, Zakonom o svojinsko pravnimodnosima ("Sl.list Crne Gore", br.19/09) koji je stupio na snagu 06.03.2009. godine,ĉlanom 419. je propisano da pravo upravljanja, korišćenja, trajnog korišćenja iraspolaganja u društvenoj svojini, sada drţavnoj svojini, stupanjem na snagu ovogzakona postaje pravo svojine dosadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja,trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drugaĉije odredjeno ilizainteresovano lice dokaţe da je prije stupanja na snagu ovog zakona steklo pravosvojine na odredjenom zemljištu.Polazeći od odredaba naprijed citiranog zakonskog propisa proizilazi da sestupanjem na snagu navedenog zakona pravo korišćenja koje su tuţioci odnosnonjihovi pravni predhodnici imali po osnovu tada vaţećih propisa transformisalo upravo svojine. Pravo korišćenja kao institut stvarnog prava više ne postoji, niti gaprepoznaje sadašnji Zakon o svojinsko pravnim odnosima, radi ĉega je prvostepenisud jedino mogao tuţioce oglasiti kao suvlasnike na spornim nekretninama.Pri tome je ovaj sud, prilikom donošenja svoje odluke cijenio odredbe ĉlana422 Zakona o svojinsko pranvim odnosima, kojima je propisano da će postupci koji119

su otpoĉeli prije stupanja na snagu ovog zakona, biti završemo po odredbamapropisa po kojima je postupak zapoĉet, osim ukoliko je ovim Zakonom drugaĉijeodredjeno. Polazeći od prednje odredbe, predmetni spor bi trebalo riješiti primjenomodredaba Zakona o gradskom gradjevinskom zemljištu ("Sl.list RCG", br.55/2000)koji je bio u primjeni u vrijeme podnošenja tuţbe (09.10.2003. godine), prema ĉijimodredbama vlasniku nacionalizovanog gradskog gradjevinskog zemljišta pripadasamo pravo trajnog korišćenja.Medjutim, polazeći od ĉinjenice da je sada vaţećim Zakonom o svojinskopravnim odnosima, sporno pitanje regulisano na drugaĉiji naĉin, to su odredbenaprijed navedenog Zakona o gradskom gradjevinskom zemljištu, u konkretnomsluĉaju suspendovane odredbom ĉlana 419, jer je istom propisano da se pravokorišćenja stupanjem na snagu ovog zakona transformiše u pravo svojinedotadašnjeg imaoca prava korišćenja.Pri tome, tuţioci su ovo pravo jedino mogli ostvariti u postupku pred sudom,obzirom da im je pravo trajnog korišćenja vanknjiški prestalo upisom na tuţenog, ašto proizilazi iz odredbe ĉlana 420 st. 4 Zakona o svojinsko pravnim odnosima.Imajući prednje u vidu, valjalo je preinaĉiti drugostepenu presudu, aprvostepenu presudu potvrditi i ţalbu tuţenog odbiti kao neosnovanu.Obzirom da je revizija tuţilaca usvojena kao osnovana, tuţeni je istima duţannaknaditi troškove revizijskog postupka koji iznose 300,00 €, a tiĉu se sastavarevizije, prednje u skladu sa sada vaţećom Advokatskom tarifom.Sa izloţenog, primjenom ĉl.410 st.1 ZPP-a odluĉeno je kao u izreci.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 799/12 od 02.10.2012. godine)120

121PRAVO SVOJINE NA GRADSKOM GRADJEVINSKOM ZEMLJIŠTU(Ĉlan 64 Zakona o drţavnoj imovini)Gradsko gradjevinsko zemljište na kojem je opština imala pravokorišćenja stupanjem na snagu Zakona o drţavnoj imovini ("Sl. list CG", br.21/09) postalo je svojina opštine.Iz obrazloţenja:"Prema Zakonu o gradjevinskom zemljištu ("Sl. list SRCG", br. 4/73, 32/75,28/80), gradjevinsko zemljište je bilo u društvenoj svojini. Pravo korišćenja na tomzemljištu imala je Opština, ako to pravo (pravo korišćenja) nije bilo upisano nafiziĉka lica, društveno pravna lica, udruţenje gradjana.Po stupanju na snagu Zakona o gradjevinskom zemljištu, objavljenom u ("Sl.listu RCG", broj 55/2000) gradjevinsko zemljište je moglo biti u drţavnoj svojini i uprivatnoj svojini. Promjenom upisa sa društvene svojine na drţavnu svojinu nijedošlo do promjene upisa prava korišćenja sa dotadašnjeg nosioca tog prava, pa ni uodnosu na Opštinu.U konkretnom sluĉaju, Opština Titograd, pravni prethodnik tuţioca, bila jeupisana kao korisnik spornog zemljišta do 1979. godine, kada je ovo zemljište bezpravnog osnova upisano kao svojina pravnog prethodnika tuţenog. Medjutim, tajupis, obzirom da je bio neosnovan a time i nezakonit, nije doveo do prestanka pravakorišćenja Opštine Titograd na tom zemljištu, a do toga nije došlo ni upisomzemljišta sa društvene svojine na drţavnu svojinu, osnovom Zakona ogradjevinskom zemljištu ("Sl. list RCG", br. 55/2000). Dakle, Opština Podgorica,odnosno sada Glavni grad Podgorica, i dalje je ostala nosilac prava korišćenja napredmetnom zemljištu. Dana 28. 03. 2009. godine stupio je na snagu Zakon odrţavnoj imovini ("Sl. list CG", br. 21/09) i odredbom ĉlana 64 st. 1 navedenogzakona propisano je da pravo korišćenja, odnosno trajno korišćenje na zemljištu udrţavnoj svojini koje je u okviru Generalnog urbanistiĉkog plana, Detaljnogurbanistiĉkog plana, Urbanistiĉkog projeka i Lokalne studije lokacije upisane naCrnu Goru, oštinu, javnu sluţbu ĉiji je osnivaĉ Crna Gora, odnosno opština, danomstupanja na snagu ovog zakona postaje drţavna svojina Crne Gore, odnosno imovinaopštine, odnosno javne sluţbe, ĉime se ne dira u prava fiziĉkih lica i privrednihdruštava u procesu pretvaranja prava iz društvene svojine u smislu Zakona osvojinsko - pravnim odnosima.Primjenom citirane zakonske odredbe na predmetni sluĉaj proizilazi da jestupanjem na snagu navedenog zakona, sporno zemljište, kao gradsko gradjevinskozemljište na kojem je tuţilac imao pravo korišćenja, postalo imovina (svojina)tuţioca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 961/12 od 18.12.2012. godine)

122NUŢNI SMJEŠTAJ I STICANJE PRAVA SVOJINE(Ĉlan 66 stav 1 taĉka 5 Zakona o etaţnoj svojini)Nuţni smještaj je izuzet od otkupa te se na poslovnom prostoru u koji suse tuţioci uselili na osnovu odluke o nuţnom smještaju nije moglo steći pravosvojine.Iz obrazloţenja:"Tuţbom se traţi iseljenje tuţenih iz poslovnog prostora, bliţe opisanogizrekom prvostepene presude i predaja istog u posjed, a protivtuţbom utvrdjenjeprava svojine na istom po osnovu odrţaja.Polazeći od utvrdjenja da su se tuţeni u predmetni poslovni prostor uselili uzsaglasnost pravnog prethodnika tuţioca H. k. "B.", B. P., na osnovu odluke onuţnom smještaju br. 90-30/96 od 20.05.1996. godine, niţestepeni sudovi supravilno primijenili materijalno pravo kada su tuţbeni zahtjev odbili kao neosnovan.Stoji ĉinjenica da je obaveza pravnog prethodnika tuţioca bila da na osnovunavedene odluke donese posebna rješenja o nuţnom smještaju za sve tuţene, kojimabi bila ustanovljena prava i obim u vezi sa nuţnim smještajem, ali zbog propustapravnog prethodnika tuţioca, tuţeni ne mogu trpjeti štetne posledice, radi ĉega subez znaĉaja navodi revizije dati u tom pravcu.Neosnovani su i navodi revizije da Upravni odbor pravnog prethodnikatuţioca nije bio ovlašćen za donošenje predmetne odluke, jer iz ĉlana 38 taĉka 8Statuta istog iz 1995. godine proizilazi da je Upravni odbor imao takva ovlašćenja.Isticanje u reviziji da je tuţilac vlasnik predmetnih poslovnih prostora jetakodje bez znaĉaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Ovo kod ĉinjenice da useljenjetuţenih nije rezultat samovoljnog postupanja, već saglasnosti pravnog prethodnikatuţioca, te vlasniĉka prava tuţioca ne daju mu pravo da traţi iseljenje.Isto tako, pravilno su niţestepeni sudovi primijenili materijalno pravo kada sui protivtuţbeni zahtjev za utvrdjenje prava svojine na predmetnom poslovnomprostoru odbili kao neosnovan. Ovo sa razloga što su se tuţeni u sporni poslovniprostor uselili na osnovu odluke pravnog prethodnika tuţioca o nuţnom smještaju, anuţni smještaj je shodno odredbi ĉlana 66 stav 1 taĉka 5 Zakona o etaţnoj svojini("Sl. list RCG", br. 21/95 od 26.06.1995. godine) bio izuzet od otkupa, te tuţioci naistom nijesu mogli steći pravo svojine već samo pravo korišćenja.Neprihvatljivi su navodi revizije da su tuţioci savjesni i zakoniti drţaocipredmetnog poslovnog prostora od 1996. godine, te da su putem odrţaja stekli pravosvojine na istom. Jer, tuţioci su znali da predmetni prostor nije njihov, već da istikoriste kao nuţni smještaj, te isti nijesu mogli bili savjesni, zbog ĉega u odsustvu togbitnog uslova nijesu ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine po osnovu odrţaja(ĉlan 53 stav 2 i ĉl. 54 st. 2 ZOSPO). Ĉinjenica da su isti adaptirali poslovni prostor

u stambene prostorije je bez znaĉaja, jer adaptacija u cilju poboljšanja uslovastanovanja ne vodi sticanju prava svojine."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 947/12 od 27.11.2012. godine)123

124ZAJEDNIĈKA SVOJINA NA URBANISTIĈKOJ PARCELI(Ĉlan 171 Zakona o svojinsko - pravnim odnosima,u vezi sa ĉl. 20 Zakona o gradjevinskom zemljištu)Na urbanističkoj parceli na kojoj je izgradjena stambena zgrada, vlasniciposebnih djelova zgrade imaju zajedničku nedjeljivu svojinu.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da je na kat.parceli br.509/1 KO Topla, sagraĊena stambenazgrada u kojoj su tuţeni vlasnici stanova. Parcela je upisana u listu nepokretnosti268 KO Topla na ime tuţenih.Provedenim dokazima utvrĊeno je da kat.parcela broj 509/1 KO Topla ulazi usastav urbanistiĉke parcele br.24 DUP-a Igalo.Na osnovu ovih ĉinjenica pravilno su niţestepeni sudovi primijenilimaterijalno pravo kada su odbili tuţbeni zahtjev. Jer, ĉlanom 15. st.1. Zakona oetaţnoj svojini ("Sl.list RCG", br.21/95 i 23/95), koji je bio u primjeni u vrijemepodnošenja tuţbe u ovoj stvari, propisano je da ako je graĊevinska parcela na kojojje stambena zgrada izgraĊena u privatnoj svojini, vlasnici posebnih dijelova zgradeimaju zajedniĉku nedjeljivu svojinu na tom zemljištu. Iste je sadrţine i odredbaĉl.11. st.1. Zakona o etaţnoj svojini ("Sl.list RCG", br.71/04), kao i ĉl.171. Zakona osvojinsko pravnim odnosima ("Sl.list CG", br.19/2009).Dakle, tuţeni kao vlasnici posebnih djelova stambene zgrade (stanova)izgraĊene na parceli 509/1, koja ulazi u sastav urganistiĉke parcele broj 24 DUP-aIgalo, imaju nedjeljivu svojinu na toj parceli, pa je pravilan zakljuĉak niţestepenihsudova da je neosnovan zahtjev tuţilje, koja nije ni vlasnik posebnog dijela zgrade,da se utvrdi da je vlasnik dijela parcele na kojoj je ta zgrada izgraĊena.Ĉinjenica da je sporna parcela bila svojina pravnog prethodnika tuţilje nije odznaĉaja budući da prenosom prava na objektu izgraĎenom na gradskomgraĎevinskom zemljištu prenose se prava na urbanističkoj parceli na kojoj jetaj objekt izgraĎen (ĉl.20. Zakona o graĊevinskom zemljištu - "Sl.list RCG",br.55/2000). Prema tome, tuţioci su pravo svojine na spornoj parceli stekli poosnovu zakona."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 715/12 od 25.09.2012. godine)

125ZASTARJELOST PRAVA NA NAKNADUZA EKSPROPRISANO ZEMLJIŠTE(Ĉlan 35 Zakona o eksproprijaciji)Pravilo da pravo zahtijevati naknadu za eksproprisano zemljište nezastarijeva, vaţi samo u situaciji kada naknada za eksproprisano zemljište nijeutvrdjena.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se revizijom ukazuje da je pogrešno rezonovanje niţestepenihsudova, uz isticanje revidenta da pravo na naknadu za eksproprisane nepokretnostine zastarijeva, kao i da niţestepeni sudovi svoju odluku nijesu mogli temeljiti narješenju NOO Titograd K. br.03-23199 od 18.06.1960. godine, za ĉije postojanje surevidenti saznali tek u ovom postupku.S tim u vezi za ukazati je revidentima da pravo zahtijevati naknadu zaeksproprisano odnosno nacionalizovano zemljište u pravilu ne zastarijeva.Medjutim, ovo pravilo vaţi samo u situaciji, kada naknada za eksproprisanoodnosno nacionalizovano zemljište nije utvrdjena. Kako je rješenjem NOO TitogradK.br.03-23199 od 18.06.1960. godine odredjena naknada pravnom prethodnikupredlagaĉa u iznosu od 650.700 dinara za nepokretnosti površine 2.668 m2, dio kat.par. br.172 iz posjedovnog lista br.1077 KO Titograd, koje su eksproprisanerješenjem NO Sreza Titograd - Sekretarijata za finansije br.10485 od 24.10.1957.godine i za nacionalizovane nepokretnosti u površini od 1.650 m2, iste kat. parceledakle, u ukupnoj površini od 4.338 m2, koje su nacionalizovane rješenjem NOOTitograd br. 03-945/5 od 22.07.1959. godine, u toj situaciji ima mjesta primjeniinstituta zastarelosti. Jer, zastarjelost za naknadu za eksproprisane odnosnonacionalizovane nepokretnosti moţe da teĉe tek od prvog dana poslije dana, kada jeraniji vlasnik nepokretnosti po Zakonu imao pravo da traţi naknadu, koja mu jeodredjena odlukom nadleţnog organa. Dakle, u konkretnom naknada je odredjenarješenjem od 18.06.1960. godine, radi ĉega isti nijesu mogli zahtijevati ponovnoodredjivanje naknade."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 918/12 od 07.11.2012. godine)

126ODREDJIVANJE NAKNADE ZA EKSPROPRISANO ZEMLJIŠTE(Ĉlan 35 Zakona o eksproprijaciji)Ukoliko su raniji vlasnici eksproprisanog zemljišta isplatili naknadu zaurbanistički plac koji im je dodijeljen, tada se traţišna vrijednost placa ne bimogla uračunati u naknadu za eksproprisane nepokretnosti, niti zaključiti daim je plac dat na ime naknade za nepokretnosti koje su im eksproprisane.Iz obrazloţenja:"Zbog pogrešne primjene materijalnog prava od strane niţestepenih sudova,ĉinjeniĉno stanje u ovom sporu nije u dovoljnoj mjeri i sa sigurnošću utvrĊeno. Jer,iz sadrţine zakljuĉenog poravnanja nesumnjivo se zakljuĉuje da je ranijem vlasnikuK. R. za njegovo suvlasniĉki dio koji je izuzet dat na korišćenje stan, dok je ostalimsuvlasnicima K. A., S. i S. dat na trajno korišćenje, na jednake djelove, urbanistiĉkiplac br.32/1, u površini od 235 m2, radi izgradnje porodiĉne stambene zgrade uzobavezu plaćanja naknade, a samo su osloboĊeni plaćanja naknade za ureĊenje ovelokacije. Kada se ovo dovede u vezu sa ĉinjenicom koju utvrĊuje drugostepeni sudda su ovi suvlasnici isplatili naknadu u iznosu od 285.525 novih dinara 13.01.1987.godine, kako se to navodi u razlozima drugostepenog rješenja, ostaje nejasno zaštoje u postupku utvrĊivana trţišna vrijednost graĊevinskog placa kao da predlagaĉinijesu platili naknadu za isti. Jer,ukoliko su raniji vlasnici iznos od 285.525 novihdinara isplatili kao naknadu za urbanistiĉki plac koji im je dodijeljen, tada se trţišnavrijednost placa ne bi mogla uraĉunavati u naknadu za eksproprisane nepokretnosti,niti zakljuĉiti da im je plac dat na ime naknade za nepokretnosti koje su imeksproprisane. U tom sluĉaju morala bi se samo cijeniti ĉinjenica da su premaporavnanju osloboĊeni plaćanja naknade za ureĊenje graĊevinskog zemljišta i tocijeniti pri utvrĊivanju naknade."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 627/12 od 08.11.2012. godine)

127PRAVIĈNA NAKNADA ZA IZUZETO ZEMLJIŠTE(Ĉl. 35 I 37 Zakona o eksproprijaciji)Sud je duţan da imajući u vidu karakteristike zemljišta, uzme u obzirtrţišnu cijenu za istu vrstu zemljišta u susjednom području ili bliţoj okolini, ana osnovu stanja na terenu tipa zemljišta i njegovog boniteta, cijeneći pri tomeugovore o izvršenom prometu i zaključene sporazume utvrdi pravičnunaknadu.Iz obrazloţenja:"Prema nalazu vještaka gradjevinske struke Z. B., predmetno zemljištepripada V zoni gradjevinskog zemljišta, za koje je poĉetna cijena u postupku javnogoglašavanja prema optinskoj odluci utvrdjena na 8 ,00€. Pošto na tom podruĉju nijebilo zakljuĉenih kupoprodajnih ugovora, kao ni oglašavanja za prodaju obzirom daje trţišno interesovanje ograniĉeno zbog planiranog sadrţaja, procijenio je trţišnuvrijednost 1m2 zemljišta 10,50 €/m2. Taj iznos ĉini poĉetna cijena od 8 € i uvećanaoko 30%, imajući u vidu da je trţišno interesovanje ograniĉeno, kao i postignutacijena na susjednom podruĉju od 12,00 odnosno 11,00 €, koje zemljište je 2 kmbliţe gradu. Pri tom smatra da preostalo zemljište predlagaĉa neće dobiti navrijednosti.Po mišljenju ovog suda, visina naknade za oduzeto zemljište nije odredjana uskladu sa izmijenjenim odredbama ĉl. 35 i 37 Zakona o eksproprijaciji (ĉl. 6. Zakonao izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji).Odluka o poĉetnoj cijeni za gradsko-gradjevinsko zemljište od 8 €, uvećana za30% zbog ograniĉenog trţišnog interesovanja i postignutih cijena, koje vještak nijepotkrijepio adekvatnim ugovorima, nijesu mogli biti valjana podloga za utvrdjivanjepraviĉne naknade za zemljište predlagaĉa. Sud je bio duţan da, imajući u vidukarakteristike predmetnog zemljišta, uzme u obzir trţišnu cijenu za istu vrstuzemljišta u susjednom podruĉju ili bliţoj okolini, a na osnovu stanja na terenu tipazemljišta i njegovog boniteta, cijeneći pri tome ugovore o izvršenom prometu izakljuĉene sporazume, utvrdi praviĉnu naknadu, a ako se na taj naĉin ne moţeutvrditi uzima se podruĉje opštine sa istim ili sliĉnim prihodima po glavi stanovnika,u skladu sa zakonom kojim su uredjeni egalizacione dotacije."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 772/12 od 26.09.2012. godine)

128PRAVO NA MIRNO UŢIVANJE IMOVINEZa ostvarivanje zaštite prava na mirno uţivanje imovine ne primjenjujuse pravila o zastarjelosti potraţivanja iz Zakona o obligacionim odnosima, nitipravila o prestanku prava zbog proteka roka da se traţi naknada vrijednostizemljišta u slučaju gradjenja na tudjem zemljištu iz Zakona o svojinsko -pravnim osnosima.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je utvrdio da je tuţilac bio vlasnik nepokretnosti koja se postaroj katastarskoj evidenciji vodila kao kat. parcela br. 4747, površine 408 m 2 ,upisana u l. n. br. 1602 KO Titograd III. Sada je ta nepokretnost po vaţećojkatastarskoj evidenciji ušla u sastav kat. parcele br. 7282, upisane u l. n. br. 720 KOPodgorica III, na tuţenu kao put. Preko te katastarske parcele tuţeni je izgradiosaobraćajnicu bez prethodno provedenog postupka eksproprijacije i izuzimanje izposjeda.Imajući u vidu ove ĉinjenice niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin, Tuţeni je preko zemljišta kojeje bilo svojina tuţioca izgradio saobraćajnicu koja predstavlja dobro u drţavnojsvojini, u smislu ĉlana 2 Zakona o putevima. Time je pravo svojine tuţioca na tojnepokretnosti prestalo. Odgovornost tuţenog ogleda se u tome što je bez zakonitosprovedenog postupka i bez isplate naknade tuţioca lišio prava svojine. Na taj naĉintuţiocu je povrijedjeno pravo na mirno uţivanje imovine. Pravo na mirno uţivanjeimovine, kao i zabranu njenog oduzimanja, osim u javnom interesu i u skladu sazakonom i naĉelima medjunarodnog prava jemĉi Protokol br. 1 uz EvropskuKonvenciju o ljudskim pravima, pa se za ostvarivanje zaštite toga prava neprimjenjuju pravila o zastarjelosti potraţivanja iz Zakona o obligacionim odnosima,niti pravila o prestanku prava zbog proteka roka da se traţi naknada vrijednostizemljišta u sluĉaju gradjenja na tudjem zemljištu iz Zakona o svojinsko - pravnimodnosima."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1066/12 od 26.12.2012. godine)

NASLJEDNO PRAVO129

130ZAOSTAVŠTINA(Ĉlan 3 Zakona o nasljedjivanju)Zaostavštinu ostavioca ne mogu činiti nepokretnosti koje su kupljenenakon njegove smrti, bez obzira da li su kupljene od sredstava dobijenihprodajom njegove imovine.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je pok. Dj. R. proglašen za umrlimrješenjem Osnovnog suda u Plavu R.br. 47/99 od 20.03.2000.godine a kao datumsmrti utvrdjen je dan 17.11.1944.godine. Dalje je utvrdjeno da je ostavilac biovlasnik nepokretnosti koje su bile upisane u posjedovnom listu br. 116 KO DjuriĉkaRijeka i u posjedovnom listu br. 121 KO Djuriĉka Rijeka, koje nepokretnosti jeprodao pok. Dj. B. (sin ostavioca R., djed tuţenih po ocu a otac odnosno brattuţilja).Takodje isti je bio vlasnik u dijelu od 1/3 nepokretnosti iz posjedovnog listabr. 148 KO Djuriĉka Rijeka, kat.parcela 17/15/2 zv. "Brinje" po kulturi šuma,površine 50.000m2, koje su sada upisane na ime tuţenih u dijelu od po 1/2 upostupku raspravljanja zaostavštine iza smrti njihovog oca M., od oca B.Nepokretnosti opisane u stavu dva izreke prvostepene presude su kupljene odstrane pok. B., za njegovog ţivota, što je nesporno i iste su upisane na tuţene porješenju u postupku raspravljanja zaostavštine iza smrti pok. oca M.Stoga je pravilan zakljuĉak niţestepenih sudova da zaostavštinu ostaviocapok. Dj. R. ĉini 1/3 nepokretnosti iz posjedovnog lista br. 148 KO Djuriĉka Rijeka,kat.parcela 17/15/2 zv. "Brinje" po kulturi šuma, površine 50.000m2. Ovo polazećiod odredbe ĉl. 3. Zakona o nasledjivanju koji kaţe da zaostavštinu ostavioca ĉinesva imovinska prava podobna nasledjivanju, koje su ostaviocu pripadala u trenutkunjegove smrti. To znaĉi da zaostavštinu pok. Dj. R. ne mogu ĉiniti nepokretnostikoje su kupljene nakon njegove smrti bez obzira da li su kupljene od sredstavadobijenih prodajom dijela njegove imovine."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 775/12 od 14.11.2012. godine)

131RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE(Ĉlan 93 Zakona o vanparniĉnom postupku)Zaostavština se raspravlja primjenom zakona koji je na snazi u vrijemesprovodjenja ostavinskog postupka bez obzira što se nasljedje smatraotvorenim danom smrti ostavioca.Iz obrazloţenja:"Posebno su cijenjeni navodi revizije kojima se ukazuje da tuţilja nije bilarodjena na dan smrti njenog djeda K., te da ga sa tog razloga nije mogla ninaslijediti, pa je ovaj sud našao da isti ne stoje. Ovo iz razloga što zaostavština pok.K. R., iako se smatra otvorenom danom njegove smrti, nije raspravljena ranije svedo donošenja rješenja o nasledjivanju Opštinskog suda u Kotoru O. br. 185/73, od29. decembra 1973. godine (nakon što je utvrdjen datum K. smrti pravosnaţnimrješenjem o proglašenju umrlim R. br. 673/71 od 29.12.1972. godine), kojim je zajedinog naslednika pok. K. oglašena tuţilja i osnovom istog pravosnaţnim rješenjemOpštinskog suda u Kotoru O. br. 185/73 i Dn. br. 740/82 od 28.05.1978. godineupisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnik za 1/2, kao do tada upisanom obimuprava ostavioca na ĉest. zem. 824/1 i 826/2, K.o Vrba. Naime, u situaciji kakva jekonkretna - kada ostavinski postupak iza smrti ostavioca nije sproveden ranije niti jeimovina ugovorom, diobom ili na bilo koji drugi naĉin uredjena do donošenjaZakona o nasledjivanju ("Sl. list FNRJ", br. 20/55 i "Sl. list FNRJ", koji je bio nasnazi u vrijeme sprovodjenja ostavinskog postupka 1973. godine, ostavinskipostupak se raspravlja primjenom odredaba navedenog Zakona o nasledjivanju, kaošto je pravilno po ovom zakonu i raspravljena zaostavština ostavioca K. R., bezobzira što se nasledje smatra otvorenim na utvrdjeni dan njegove smrti."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 640/12 od 18.09.2012. godine)

132PRAVO NA NUŢNI DIO(Ĉl. 28, 30 - 32 i ĉlana 36 Zakona o nasljedjivanju)U parnicama po zahtjevu za namirenje nuţnog dijela neophodno jeutvrditi pravni osnov i način utvrdjenja imovine ostavioca.R J E Š E NJ EUkida se presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br. 5535/10 od07.09.2012.godine i presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br. 1914/11 od25.07.2011.godine i predmet vraća istom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici Gţ.br. 5535/11-08 od 07.09.2012.godine,odbijena je ţalba tuţilje i potvrdjena presuda Osnovnog suda u Podgorici P.br.1914/2011 od 25.07.2011.godine, kojom je odluĉeno:"Odbija se tuţbeni zahtjev tuţiteljice koji glasi:Utvrdjuje se da je pok. V. V. poklonima uĉinjenim dana 20.03.2000. godine i05.10.1998. godine, povrijedio nuţni nasledni dio tuţilje P. D., pa se smanjujeraspolaganje uĉinjeno ovim poklonima, i odredjuje se nuţni nasledni dio tuţilje na1/6 cjelokupne zaostavštine pok. V. V., koja se sastoji od nepokretnosti upisanih ulistovima nepokretnosti br. 2630 KO Donja Gorca i 1602 KO Donja Gorica i br. 137KO Bandići, što su tuţeni duţni tuţilji da priznaju i da trpe, a tuţilja se naslednikpok. V. V. ima uruĉiti 1/6 cjelokupne zaostavštine pok. ostavioca V. V. i upisati se utom suvlasniĉkom udjelu na oznaĉenim nepokretnostima kao suvlasnik kod Upraveza nekretnine Crne Gore.Obavezuje se tuţilja da I tuţenog isplati na ime naknade troškova parniĉnogpostupka iznos od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana, po pravnoj snazi ove presude,pod prijetnjom prinudnog izvršenja.U odnosu na II tuţenog, svaka stranka snosi svoje troškove postupka".Protiv drugostepene presude tuţilja je blagovremeno izjavila tri revizije (dvijepreko punomoćnika i jednu liĉno) iz svih zakonskih razloga. Predloţila je da ovaj sudpobijanu presudu preinaĉi i zahtjev tuţilje usvoji ii istu da ukine i predmet vrati naponovni postupak.Odgovor na reviziju nije podnijet.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je našao da su revizije tuţilje osnovane.Naime, predmet tuţbe u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţilje, da se utvrdi da jepok. V. V. poklonima od 20.03.2000.godine i 05.10.1998.godine povrijedio joj nuţni

dio, te da se smanji raspolaganje uĉinjeno tim poklonima i da se odredi nuţni dio tuţiljena 1/6 cjelokupne zaostavštine pok. V. V.Iz predmetnih spisa proizilazi, da su parniĉne stranke sestra i braća, a da je njihovpravni predhodnik otac sada pok. V. V. Utvrdjeno je, da je rješenjem Osnovnog suda uPodgorici O.br. 1472/07 od 04.12.2008.godine prekinut postupak raspravljanjazaostavštine iza smrti V. V. preminulog 20.04.2006.godine i da je P. D. kćerkaostavioca, ovdje tuţilje, upućena na parnicu protiv V. Z. i V. G., sinova pok. ostavioca,da ustane sa tuţbom pred nadleţnim sudom, radi dokazivanja, da nepokretnosti upisaneu l.n.br. 2630 KO Donja Gorica, l.n. br. 1602 KO Donja Gorica i l.n. br. 137 KOBandići ne predstavljaju imovinu tuţenih (kako je to upisano u l.n.) već da ta imovinapredstavlja zaostavštinu pok. ostavioca. Isto tako, utvrdjeno je, da je pravni predhodniktuţilaca za ţivota raspolagao svojom imovinom zakljuĉujući više pravnih poslova i to:isti je ruĉno saĉinio "diobni ugovor" od 01.01.1998.godine kojim je rasporedio svojuimovinu iz l.n.br. 2630 i 1602 sve KO Donja Gorica na naĉin da tuţenima pripadajutamo bliţe oznaĉene nekretnine, a da se oni istovremeno obavezuju da tuţilji isplate20.000,00 DEM. Nakon toga, pred Upravom za nekretnine prilikom javnog izlaganjapodataka o nepokretnostima 05.10.1998.godine pravni prethodnik stranaka dao izjavu,da svu nepokretnu imovinu poklanja, ovdje tuţenima, nakon ĉega su oni stupili u posjedi evidentirali se kao vlasnici. Pravni prethodnik stranaka je sa prvotuţenim20.03.2000.godine zakljuĉio ugovor o poklonu nepokretnosti iz l.n.br. 137 KO Bandićii taj ugovor je pod teretom doţivotnog izdrţavanja roditelja parniĉnih stranaka.Utvrdjeno je i to da je, prvotuţeni nakon smrti oca isplatio tuţilji iznos od 10.000,00DEM. Iz spisa predmeta nadalje proizilazi, da drugotuţeni nije osporavao osnovanosttuţbenog zahtjeva, a što je isti izjavio na raspravi odrţanoj dana 01.02.2010.godine.Prvostepeni sud zakljuĉuje, da je raspolaganje pravnog predhodnika stranaka"diobnim ugovorom" od 01.01.1998.godine ne predstavlja poklon, već taj aktpredstavlja njegovu poslednju volju - testament, dok drugostepeni sud smatra, da se radio poklonu, iako isti nije formalno zakljuĉen, imajući u vidu da su tuţeni od 1998.godineu posjedu spornih nekretnina, te da su potpisali zapisnik kod Uprave na nekretnine pa jeizvršen upis na njih i time je prevazidjen nedostatak postojanja pisanog ugovora opoklonu. Što se tiĉe ugovora o poklonu Ov.br. 533/00 od 20.03.2000.godine sudovizakljuĉuju, da se radi o teretnom pravnom poslu koji ima sve elemente ugovora odoţivotnom izdrţavanju, jer je ĉl.2. predvidjeno da poklonodavac poklanja predmetnuimovinu poklonoprimcu tj. prvotuţenom, uz njegovu obavezu da doţivotno izdrţavapoklonodavca i njegovu suprugu (njegove roditelje) i da snosi troškove njihove sahrane.Na osnovu takvog rezonovanja niţestepenih sudova, isti odbijaju tuţbeni zahtjev kaoneosnovan i pri tome zakljuĉuju, da se jedino putem vještaka odgovarajuće struke moţeutvrditi obraĉunska vrijednost zaostavštine pravnog predhodnika parniĉnih stranaka, a usklopu tog nuţni i raspoloţivi dio u smislu ĉl. 36 u vezi ĉlana 30-32 Zakona onasledjivanju, da bi se vršilo umanjenje, odnosno vraćanje poklona u obimu koji jepotreban da se namiri nuţni dio. Kako tuţilja nije predloţila vještaĉenje, da se utvrdilo,da li je došlo do povrede nuţnog dijela tuţilje, to ista u smislu ĉl. 219 ZPP nije dokazalada je zahtjev osnovan, pa ga niţestepeni sudovi odbijaju kao neosnovan.133

Medjutim, po nalaţenju ovog suda, takav zakljuĉak niţestepenih sudova se ne bimogao za sada prihvatiti, a uz to pobijane odluke ne sadrţe razloge o ĉinjenicamaodluĉnim za pravilno presudjenje ove pravne stvari, radi ĉega je niţestepene presudevaljalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.Naime, u parnicama po zahtjevu za namirenje nuţnog dijela, prije svega jeneophodno utvrditi pravni osnov i naĉin utvrdjenja imovine ostavioca. Jer, se kaopredhodno pitanje javlja, da li su pravno valjani pravni poslovi kojima je sada pok. V.V. raspolagao za ţivota sa spornom imovinom.Po nalaţenju ovog suda, "diobni ugovor" od 01.01.1998.godine nema onu pravnusnagu da proizvede pravna dejstva medju parniĉnim strankama, na naĉin kako toobrazlaţu niţestepeni sudovi. Jer, rezonovanje prvostepenog suda da taj akt predstavljatestament ostavioca, a rezonovanje drugostepenog suda da se radi o poklonu, su nejasnaobzirom da oba suda nijesu imala u vidu propise koji regulišu materiju koja se tiĉezakljuĉenja ovih pravnih poslova, pa tako ostaje nejasna o kakvom pravnom poslu seradi i da li se radi o pravno valjanom poslu sa kojim je sada pok. V. mogao da raspolaţesa svojom imovinom. Posebno, potpuno je pogrešan rezon drugostepenog suda da seradi o ugovoru o poklonu, da je tuţilja prihvatila isplatu novĉanog iznosa prema nalogupravnog predhodnika. Jer, ugovor o poklonu mora se saĉiniti u zakonom propisanojformi, što u konkretnom sluĉaju nedostaje, niti je u konkretnom sluĉaju utvrdjenasaglasnost tuţilje na isplatu novĉanog iznosa, pri ĉinjenici, da je taj iznos od straneprvotuţenog isplaćen tuţilji nakon više od 8 godina i da tuţilja osporava da se radi oisplati po osnovu tog pravnog posla, već da se radi o isplati po osnovu duga za nekedruge potrebe. Sudovi u tom pravcu nijesu dali valjane razloge, pa je nejasno o kakvompravnom poslu se radi.Isto tako, po nalaţenju ovog suda, pogrešno je rezonovanje niţestepenih sudova,da Ugovor o poklonu od 20.03.2000.godine predstavlja teretni posao koji ima elementeugovora o doţivotnom izdrţavanju, jer to ne dozvoljavaju imperativne odredbe ĉl.117.st.2. i 3 Zakona o nasledjivanju, kojima je propisano, da ugovor o doţivotnomizdrţavanju mora biti ovjeren i proĉitan od strane sudije. Pošto tom ugovoru nedostajetakva zakonska forma, to je pogrešan stav, da se taj ugovor moţe smatrati validnimpravnim poslom tj. ugovorom o doţivotnom izdrţavanju, kako to nalaze niţestepenisudovi.Kako niţestepene presude u tom pravcu nemaju valjanih razloga, to su istenejasne i nerazumljive i time zahvaćene bitnom povredom odredaba parniĉnogpostupka iz ĉl. 367.st.2.taĉ.15. ZPP, pa je valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu naponovni postupak.U ponovnom postupku, prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe na koje seukazuje ovim rješenjem i u skladu sa istim će postupiti. U tom pravcu utvrdiće, štapredstavlja zaostavštinu sada pok. V. V., te da li su pravno valjani poslovi kojim je pok.V. raspolagao za ţivota spornom imovinom, i da li je takvim raspolaganjem povrijedjennuţni dio tuţilje, te konaĉno ukoliko utvrdi da je na taj naĉin povrijedjeno to njenopravo odrediti će njen nuţni dio saglasno odredbi ĉl. 28. Zakona o nasledjivanju. U tomsluĉaju potrebno je utvrditi obraĉunsku vrijednost zaostavštine pravnog predhodnika134

parniĉnih stranaka, a u sklopu toga nuţni i raspoloţivi dio zaostavštine, a koji dokaz jeprvostepeni sud odredio rješenjem sa glavne rasprave odrţane dana 01.02.2010.godine.Pri tome, prvostepeni sud će imati u vidu i da je drugotuţeni priznao tuţbenizahtjev, pa će takvu izjavu cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza, jer je potpunopogrešan rezon niţestepenih sudova da su tuţeni jedinstveni suparniĉari u smislu ĉl.197 ZPP, jer isti nijesu oglašeni naslednicima kada bi stekli takav poloţaj i kada bi sepravne radnje jednog suparniĉara protezale i na drugog. Tek kada prvostepeni sudpostupi na izloţeni naĉin i utrdi relevantne ĉinjenice uz savjesnu ocjenu već provedenihdokaza, kao i eventualno novih dokaza, sud će biti u mogućnosti, da donese pravilnu izakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.Ukidanje odluke o glavnoj stvari, povlaĉi za sobom i ukidanje odluke otroškovima postupka, shodno ĉl. 163.st.3. ZPP.Sa izloţenog, shodno ĉl. 410 ZPP, odluĉeno je kao u izreci.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 993/12 od 12.12.2012. godine)135

136PRAVO NA NUŢNI DIO I POVREDA NUŢNOG DIJELA(Ĉl. 29 i 36 Zakona o nasljedjivanju)Pravo na nuţni dio je nasljedno pravo, pa se i na nuţnog nasljednikaodnose odredbe o sticanju nasljedstva, s tim što sticanje zavisi od njegoveizjave, odnosno to pravo se priznaje ako je stavljen zahtjev u tom pravcu.***Zaključenjem ugovora o doţivotnom izdrţavanju ne moţe se pobijatinuţni dio, jer se radi o dvostrano teretnom ugovoru.Iz obrazloţenja:"Kako se nuţni dio ne moţe pobijati zakljuĉenjem ugovora o doţivotnomizdrţavanju, jer se radi o dvostrano teretnom ugovoru, to je neosnovan i zahtjevtuţilje kojim je traţila da se utvrdi da je po osnovu nasljedja iza smrti svoje majkesuvlasnik 1/4 idealnog dijela nepokretnosti koje se nalaze u Dimitrovgradu, koje subile predmet ugovora o doţivotnom izdrţavanju, a koji dio bi kao nuţni dio pripaonjenoj majci, kao zakonskom nasljedniku drugog nasljednog reda iza smrti njenogsupruga pok. Z. B. S obzirom da su nepokretnosti u Dimitrovgradu predmet ugovorao doţivotnom izdrţavanju, a da je testamentom pok. Z. B. raspolagao spornimstanom u korist prvotuţene, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi i da je zahtjevkojim je traţeno da sporne nepokretnosti predstavljaju zaostavštinu pok. Z. B.,neosnovan.Takodje pravilno nalazi drugostepeni sud, da je tuţbeni zahtjev kojim jetuţilja u ime tuţenih traţila utvrdjenje suvlasniĉkog dijela na predmetnimnepokretnostima trebalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, ali imajući uvidu da su u pitanju iste pravne posljedice potvrdio prvostepenu presudu kojom je utom dijelu tuţbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.Sa iznijetih razloga revizija tuţilje koja se odnosi na prethodno navedeni dioniţestepenih presuda pokazuje se u cjelosti neosnovanim, radi ĉega je istu valjaloodbiti.Nasuprot prednjem, niţestepeni sudovi su pogrešno primijenili materijalnopravo kada su odbili tuţbeni zahtjev kojim je traţeno da se utvrdi da je tuţilja, kaouniverzalni sukcesor njene majke, vlasnik u obimu 1/8 predmetnog stana uPodgorici, koji dio bi kao nuţni dio pripao njenoj majci, kao zakonskom nasljednikuiza smrti supruga Z. B., te zahtjev za utvrdjenje djelimiĉne ništavosti testamenta udijelu kojim je povrijedjen nuţni dio njene majke. Prema tome, tuţbom je u suštinitraţeno smanjenje testamentalnog raspolaganja zbog povrede nuţnog dijela, te to štozahtjev nije postavljen na taj naĉin nije moglo biti razlog za odbijanje istog, tim prije

što je tuţilja opredijelila veliĉinu nuţnog dijela. Pogrešno je stanovištedrugostepenog suda da tuţilja ne moţe naslijediti nuţni dio koji bi pripao njenojmajci. Ovo sa razloga što je pravo na nuţni dio nasljedno pravo, pa se i na nuţnognasljednika odnose odredbe o sticanju nasljedstva s tim što sticanje zavisi odnjegove izjave, odnosno to pravo se priznaje ako je stavljen zahtjev u tom pravcu.Imajući u vidu da je pok. Z. K., majka tuţilje, pokrenula ovu parnicu i traţila nuţnidio na predmetnom stanu, a kako je u toku postupka umrla, to pravo je prešlo natuţilju, kao njenog zakonskog nasljednika.Stoga je niţestepene presude u navedenom dijelu valjalo preinaĉiti i tuţbenizahtjev usvojiti na naĉin kako je to bliţe navedeno izrekom ove presude.Valja ukazati da bi majki tuţilje, kao zakonskom nasljedniku pok. Z. B.,pripalo na ime nuţnog dijela 1/4 predmetnog stana, ali kako je zahtjevom traţeno1/4 od 1/2 (1/8) sud ne moţe odluĉiti izvan granica tuţbenog zahtjeva - ĉlan 2 ZPP."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 862/12 od 16.10.2012. godine)137

138USLOV PUNOVAŢNOSTI USMENOG TESTAMENTA(Ĉlan 73 Zakona o nasljedjivanju)Izuzetne prilike subjektivne i objektivne prirode usljed kojih testator nijemogao da sačini pisani testament su uslov punovaţnosti usmenog testamenta.Iz obrazloţenja:"Odluĉujući po tuţbenom zahtjevu prvostepeni sud je isti usvojio kao osnovannalazeći da nijesu bili ispunjeni uslovi propisani ĉl.73 Zakona o nasledjivanju koji jebio tada u primjeni, jer izuzetnih prilika što je osnovni uslov za valjanost usmenogtestamenta nije bilo.Rješavajući po ţalbi tuţenog, Viši sud u Podgorici je ţalbu odbio kaoneosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio prihvatajući u cjelosti izloţenostanovište prvostepenog suda.Po ocjeni ovoga suda izloţeni zakljuĉak drugostepenog suda se za sada nemoţe prihvatiti jer je zasnovan na bitnoj povredi postupka iz ĉl.367 st.1 u veziĉl.389 ZPP i ĉl.367 st.2 taĉ.15 ZPP radi ĉega je istu valjalo ukinuti i predmet vratitidrugostepenom sudu na ponovno sudjenje.Prije svega drugostepeni sud se nije izjasnio na navode ţalbe tuţenog kojimaje ukazivano da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno cijenio izvedene dokaze,posebno nalaze i mišljenja vještaka S. i vještaka M. koji su se izjasnili o bolesti istanju u kome se testator nalazio prilikom dolaska u bolnicu. Pored toga, ţalbom jeukazano da je prvostepeni sud pogrešno cijenio iskaz svjedoka M. Lj., te posebnoiskaze svjedoka Ĉ. S. i V. J. Kada su u pitanju iskazi ova dva svjedoka drugostepenisud u svojoj presudi navodi da isti u svojim iskazima nijesu naveli da je pok. B.prilikom sastavljanja testamenta imao temperaturu 40 stepeni, da je pljuvao krv, većda je sa njima pio kafu.Ovakva tvrdnja drugostepenog suda je nejasna i protivurjeĉna stanju spisapredmeta. Iz predmetnih spisa proizilazi da su svi ovi svjedoci jedini svjedocispornog testamenta koji su pred prvostepenim sudom saslušani u tom svojstvu podva puta. Svjedok V. J. je u svojem iskazu na roĉištu od 11.04.1996. godine, koje jeprekinuto i nastavljeno na roĉištu od 05.11.1996. godine, izmedju ostalog navela daje pok. B. tri dana prije polaska u bolnicu bio bolestan, vezan za postelju i pljuvaokrv. Takodje i svjedok Ĉ. S. je prilikom saslušanja na roĉištu od 31.03.1997. godine,navela da je zdravstveno stanje pok. B. od petka pa do nedjelje, kada je saĉinjensporni testament bilo veoma loše sa temperaturom od 40 stepeni. Prednje navode jeponovila prilikom saslušanja pred Prvim Opštinskim sudom u Beogradu 27.11.2008.godine, dodajući da pok. B. kritiĉnog dana nije mogao da ustane, da nije mogao dotoaleta, ništa nije jeo i pio.

Imajući prednje u vidu proizilazi da drugostepeni sud prilikom odluĉivanja poţalbi tuţenog nije ocijenio sve ţalbene razloge koji su bili odluĉni za donošenjepravilne i zakonite odluke u ovom sporu dok oredjene dokaze nije cijenio potpuno ipravilno ĉime je poĉinio naprijed navedene bitne povrede zbog kojih se pobijanapresuda mora ukinuti.U ponovnom postupku drugostepeni sud će u smislu odredbe ĉl.389 st.1 ZPPocijeniti sve ţalbene navode koji su od odluĉnog znaĉaja dajući pri tomodgovarajuće razloge u svojoj presudi. Pri tome će drugostepeni sud savjesnom ipravilnom ocjenom izvedenih dokaza ocijeniti dali su dana 03.09.1955. godine kadaje testament saĉinjen postojale postojale izuzetne prilike subjektivne i objektivneprirode usled kojih testator nije bio u mogućnosti da napravi pismeni ili neki drugitestament, nakon ĉega će tek biti u mogućnosti da zakonito odluĉi o osnovanostipredmetne ţalbe."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 578/12 od 16.10.2012. godine)139

140IZOSTANAK UPOZORENJA UGOVARAĈANA POSLJEDICE UGOVORA O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJUKAO RAZLOG NIŠTAVOSTI UGOVORA(Ĉlan 117 st. 2 i 3 Zakona o nasljedjivanju)Konstatacija da su ugovarači sposobni da shvate pravne posljediceugovora ne podrazumijeva da su isti upozoreni na posljedice.***U slučaju kada u zapisniku o ovjeri ugovora nema konstatacije da jesudija upozorio ugovarače na posljedice ugovora, onda treba utvrditi da li jetakva radnja od strane sudije zaista preduzeta, te da li je samo propušteno dase to zapisnički konstatuje ili takva radnja od strane sudije nije uopštepreduzeta, pa zbog toga nije ni učinjena takva konstatacija u zapisniku o ovjeriugovora.R J E Š E NJ EUkidaju se presuda Višeg suda u Bijelom Polju Gž. br. 1154/12 od18.09.2012. godine i presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju P. br. 46/12 od25.05.2012. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Bijelom Polju Gţ. br. 1154/12 od 18.09.2012. godine,odbijena je kao neosnovana ţalba tuţilje i potvrdjena presuda Osnovnog suda uBijelom Polju P. br. 46/12 od 25.05.2012. godine, kojom je odluĉeno:"Odbija se tuţbeni zahtjev tuţilje, kojim je traţila da se utvrdi da je Ugovoro doţivotnom izdrţavanju zakljuĉen izmedju sada pok. T. M. iz M., kao primaocaizdrţavanja i tuţenog T. Z. iz T. – B. P., kao davaoca izdrţavanja, kod Osnovnogsuda u Bijelom Polju pod oznakom Rs. br. 222/10 od 30.12.2010. godine ništav,kao i da se utvradi da je tuţilja po osnovu nasledjivanja vlasnik na ½ stembenogprostora P1, 39 m 2 , koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi broj 1 u Mojkovcu,na parceli br. 269 iz LN broj 619 KO Mojkovac, koji je upisan na ime tuţenog, i daje tuţeni duţan priznati i tuţilji predati u posjed njen suvlasniĉki dio, te da senaloţi Upravi za nekretnine PJ Mojkovac da tuţiolju upiše kao vlasnika nastambenom prostoru, a sa obimom prava ½ u roku od 15 dana po pravosnaţnostipresude, kao neosnovan.

Svaka stranka snosi svoje troškove."Protiv drugostepene presude tuţilja je blagovremeno izjavila reviziju iz ĉijihnavoda proizilazi da je ista izjavljena zbog bitne povrede odredaba parniĉnogpostupka i pogrešne primjene materijalnog prava.Predloţila je da ovaj sud pobijanu presudu preinaĉi i usvoji tuţbeni zahtjev, teobaveţe tuţenog na naknadu troškova postupka ili niţestepene presude ukinu ipredmet vrati na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.Odgovor na reviziju nije podnijet.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smisluodredbe ĉlana 401 ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.Predmetnom tuţbom traţi se utvrdjenje ništavosti Ugovora o doţivotnomizdrţavanju, zakljuĉenog kod Osnovnog suda u Bijelom Polju, pod oznakom Rs. br.222/10 od 30.12.2010. godine, izmedju sada pok. M. T., kao primaoca izdrţavanja ituţenog kao davaoca izdrţavanja, te utvrdjenje da je tuţilja vlasnik 1/2nepokretnosti bliţe opisane izrekom prvostepene presude, koja je bila predmetnavedenog ugovora.Niţestepeni sudovi odbijaju tuţbeni zahtjev uz zakljuĉak da je predmetniugovor punovaţan pravni posao i da nije ispunjen nijedan zakonski uslov za njegovuništavost.Po ocjeni ovog suda izloţeni zakljuĉak niţestepenih sudova se za sada nemoţe prihvatiti, jer zbog pogrešne primjene materijalnog prava nijesu utvrdjeneĉinjenice odluĉne za njegovu pravilnu primjenu.Ugovor o doţivotnom izdrţavanju je strogo formalni ugovor. Isti mora bitizakljuĉen u pismenoj formi i ovjeren od sudije, a prilikom ovjere sudija je duţanproĉitati ugovor i upozoriti ugovaraĉe na posledice ugovora (ĉlan 117 st. 2 i 3Zakona o nasledjivanju). Dakle, ako sudija prilikom ovjere ugovora o doţivotnomizdrţavanju nije upozorio ugovaraĉe na posledice ugovora takav ugovor nemapravne vaţnosti. U predmetnom aktu o ovjeri ugovora o doţivotonom izdrţavanjunije konstatovano da je sudija upozorio ugovaraĉe na posledice ugovora.Konstatacija da su ugovaraĉi sposobni da shvate pravne posledice ugovora nepodrazumijeva da su isti upozoreni na posledice istog.U ponovnom postupku prvostepeni sud će, imajući u vidu primjedbe na kojeje ukazano ovim rješenjem, saslušati sudiju koji je ovjerio predmetni ugovor, kao iostala lica koja su bila prisutna prilikom ovjere, na okolnost da li je prilikom ovjereugovora isti upozorio ugovaraĉe na posledice ugovora i u skladu sa tim ocijenitivaljanost predmetnog ugovora o doţivotnom izdrţavanju.Sa iznijetih razloga, primjenom ĉlana 410 stav 2 ZPP, odluĉeno je kao uizreci.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 984/12 od 20.12.2012. godine)141

142NEPOSTOJANJE RAZLOGA NIŠTAVOSTI UGOVORAO DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU(Ĉlan 117 Zakona o nasljedjivanju, u vezi sa ĉl. 103 ZOO)Prenos prava svojine sa primaoca izdrţavanja na davaoca izdrţavanjaprije smrti primaoca izdrţavanja ne znači da se radi o ništavom pravnomposlu.Iz obrazloţenja:"Na osnovu pravosnaţne i izvršne presude Osnovnog suda u Bijelom PoljuP.br. 210/08 od 24.06.2008. godine rješenjem o izvršenju, istog suda I.br.1068/09 od12.10.2009. godine, odreĊeno je izvršenje protiv izvršnog duţnika H. G., nanepokretnostima upisanim na njegovo ime u LN br.770 KO Bijelo Polje, radinaplate novĉanog potraţivanja - glavnog duga u iznosu od 46.000,00 €, sasporednim potraţivanja. S. G. i I. G., kao treća lica, podnijeli su tuţbu radiproglašenja izvršenja nedopuštenim. Zahtjev su zasnovali na tvrdnji da su onivlasnici imovine na kojoj je odreĊeno izvršenje, što predstavlja razlog koji spreĉavaizvršenje.U postupku je utvrĊeno da su tuţioci, kao davaoci izdrţavanja, sa izvršnimduţnikom H. G. i njegovom suprugom, majkom tuţilaca, F. G., kao primaocimaizdrţavanja, 14.12.2004. godine zakljuĉili Ugovor o doţivotnom izdrţavanju.Aneksom tog ugovora zakljuĉenim 21.01.2010. godine, u taĉki 3 st.2, primaociizdrţavanja dali su svoj pristanak da davaoci izdrţavanja mogu svoje pravo izpredmetnog ugovora o izdrţavanju uknjiţiti tako što danom ovjere ovog aneksa ististiĉu pravo da izvrše uknjiţbu prenosa prava svojine na nepokretnostima saprimaoca izdrţavanja H. G., na davaoce izdrţavanja.Na osnovu ovog aneksa, ovjerenog od strane sudije, kod Uprave za nekretnine- PJ Bijelo Polje, davaoci izdrţavanja, ovdje tuţioci S. G. i I. G., upisali su se kaovlasnici nepokretnosti iz LN 770 KO Bijelo Polje, na kojoj je odreĊeno izvršenje.Tuţeni M. H. i M. H. podnijeli su protivtuţbu kojom su traţili da se utvrdi daje navedena odredba aneksa ugovora ništava. U protivtuţbi su naveli da je anekszakljuĉen da bi se osujetilo izvršenje, da se radi o nedopuštenom osnovu zbog ĉegaje aneks ništav, shodno ĉl.47. ZOO. U podnesku od 13.03.2012. godine, pozvali suse i na odredbe ĉl.290. ZOO, koje se odnose na naĉin pobijanja duţnikovih pravnihradnji, a podneskom od 21.02.2012. godine ponovili su da je aneks zakljuĉen da bise onemogućilo sprovoĊenje izvršenja, te da isti ne moţe proizvoditi pravno dejstvo.Tokom postupka, ukazali su i da je aneks ugovora zakljuĉen suprotno odredbi ĉl.1075 ZOO, po kojoj se sticanje stvari i prava iz ugovora o doţivotnom izdrţavanjuodlaţe do trenutna smrti primaoca izdrţavanja.

Niţestepenim presudama usvojen je protivtuţbeni zahtjev, a odbijen tuţbeni, iutvrĊeno da je ništava odredba ĉl.3. aneksa ugovora zakljuĉenog izmeĊuprotivtuţenih 21.01.2010. godine. Sudovi nalaze da na davaoce izdrţavanja nije bilomoguće prenijeti pravo svojine na nepokretnostima koje su bile predmet ugovora odoţivotnom izdrţavanju prije smrti primalaca izdrţavanja, pa budući da su davaociizdrţavanja svoje pravo obazbijedili upisom u javnu knjigu prije smrti primalacaizdrţavanja, to je odredba ĉl.3. aneksa suprotna navedenom zakonskom propisu, asamim tim i ništava.Izloţeno stanovište niţestepenih sudova je pogrešno.To što pozitivni zakonski propisi ne predvidjaju mogućnost da se kod ugovorao doţivotnom izdrţavanju prenese pravo svojine sa primaoca izdrţavanja nadavaoca izdrţavanja, prije smrti davaoca izdrţavanja, ne znaĉi da se radi o ništavompravnom poslu. U tom sluĉaju radilo bi se o neimenovanom pravnom poslu, kojisadrţi elemente nekih imenovanih ugovora. Zakljuĉenje neimenovanog ugovora nijeprotivno Zakonu o obligacionim odnosima, jer strane u obligacionim odnosima suslobodne da u granicama prinudnih propisa i morala društva svoje odnose urede posvojoj volji - ĉlan 3 Zakona o obligacionim odnosima, a prema ĉlanu 13 istogzakona, stranke mogu svoj obligacioni odnos urediti drugaĉije nego što je ovimzakonom odredjeno, ako iz pojedinih odredbi ovog zakona ili iz njegovog smisla neproizilazi što drugo. Dakle, stranke mogu uredjivati svoje medjusobne odnose izakljuĉivati odredjene pravne poslove poštujući pri tom naĉela kojima se regulišumedjusobna prava i obaveze strana u obligacionim odnosima (naĉela ravnopravnostistranaka, savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, zabrane prouzrokovanjaštete i dr.). Stoga, ne moţe se prihvatiti stanovište niţestepenih sudova o razlozimaništavosti osporene odluke aneksa ugovora."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 982/12 od 18.12.2012. godine)143

144NEPOSTOJANJE RAZLOGA ZA NIŠTAVOST UGOVORAO DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU(Ĉlan 117 Zakona o nasljedjivanju, u vezi sa ĉl. 103 ZOO)Nepostojanje valjanog pravnog osnova za upis nepokretnosti naprimaoca izdrţavanja nije razlog za ništavost zaključenog ugovora odoţivotnom izdrţavanju.Iz obrazloţenja:"U postupku prvostepeni sud je zakljuĉio da je imovina koja je predmet uovom sporu bila je upisana na J. R. na osnovu zapisnika komisije za izlaganje iz1993. godine i rješenja iste komisije, a od 1954. godine sporna imovina bila jeupisana na djeda tuţilaca, a oca tuţene J. Dţ., u posjedovnom listu br.29 KO Tomba.Od 1973/74 godine ista imovina se vodila u posjedovnom listu broj 124 i 125 i daljena Dţ., dok je u dijelu 1/2 nepokretnosti iz lista nepokretnosti broj 125 bio upisan J.A., otac tuţilaca. Od 2003. godine nepokretnost je upisana na tuţenu u listunepokretnosti br.51 KO Tomba, po osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju sa J.R. R.br.108/92 od 25.09.1992. godine.Ovako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, po mišljenju prvostepenog suda dajepodlogu za primjenu ĉl.103. ZOO, odnosno za utvrĊenje da je zakljuĉeni ugovor odoţivotnom izdrţavanju ništav jer je protivan naĉelima društvenog ureĊenja,prinudnim propisima i moralu društva, zbog ĉega je prvostepeni sud utvrdio da sesporni ugovor o doţivotnom izdrţavanju ništi u dijelu u kojem je pok. J. R.raspolagala sa 1/10 nepokretnosti iz l.n.br.51 KO Tomba, te utvrdio da su tuţiocisuvlasnici u visini od po 1/20 istih nepokretnosti, osim stambene i pomoćne zgrade,bliţe oznaĉene u izreci prvostepene presude. Prvostepeni sud nalazi da jenesumnjivo utvrĊeno da je primalac izdrţavanja pok. J. R. bez pravnog osnovaupisana na predmetnim nepokretnostima, pa je ugovorom o doţivotnom izdrţavanjuraspolagala dijelom imovine koja nije bila njeno vlasništvo, a tuţioci su na tomdijelu od 1/10 predmetne imovine stekli svojinu po osnovu nasleĊa svog pok. djedaodnosno oca, saglasno odredbi ĉl.20. i ĉl.36. Zakona o osnovama svojinsko pravnihodnosa, zbog ĉega je odluĉio kao u izreci prvostepene presude.Izloţeno stanovište prvostepenog suda u svemu je prihvatio i drugostepenisud, zakljuĉujući da raspolaganje imovinom koja nije bila svojina primaocaizdrţavanja J. R. u korist tuţene ugovorom o doţivotnom izdrţavanju predstavljaosnov za primjenu ĉl.103. i ĉl.105. ZOO, za djelimiĉnu ništavost tog ugovora udijelu od 1/10 nepokretnosti, te primjenom ĉl.20. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa utvrĊenja prava vlasništva tuţilaca u dijelu od po 1/20 istihnepokretnosti. Drugostepeni sud je našao da nije nastupila zastara prava zahtijevati

zaostavštinu u smislu ĉl.139. Zakona o nasleĊivanju, zbog ĉega je ţalbu tuţeneodbio kao neosnovanu.Izloţeno stanovište niţestepenih sudova, po nalaţenju ovog suda, nijepravilno i isto je zasnovano na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, izĉinjeniĉnog stanja koje je utvrĊeno u ovom sporu proizilazi da je ugovorom odoţivotnom izdrţavanju zakljuĉenim 25.09.1992. godine primalac izdrţavanja J. R.raspolagala u korist tuţene - kćerke nepokretnostima koje su bile upisane na nju ul.n. br.51 KO Tomba. UtvrĊenje niţestepenih sudova da nije postojao valjan pravniosnov za upis spornih nepokretnosti na primaoca izdrţavanja J. R. je razlog zaništavost zakljuĉenog ugovora o doţivotnom izdrţavanju, niti pojedinih odredbi togugovora, kako to pogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi. Jer, shodno odredbiĉl.103. ZOO sporni ugovor nije protivan ni jednom prinudnom propisu niti moraluda bi se utvrdila njegova ništavost. Isti proizvodi pravno dejstvo izmeĊu ugovornihstrana, a bez dejstva je prema trećim licima ukoliko je tim ugovorom povrijeĊenoneko njihovo subjektivno pravo."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Už. br. 7/12 od 08.11.2012. godine)145

146PONIŠTAJ NASLJEDNIĈKE IZJAVE(Ĉlan 136 stav 3 Zakona o nasljedjivanju)Navodi nasljednika da je bio u zabludi prilikom davanja nasljedničkeizjave o prihvatanju nasljedja iz razloga što je računao da će se ostalinasljednici odreći nasljedja u njegovu korist ne ukazuju ni na kakvo postojanjezablude kao uslova za poništaj nasljedničke izjave.Iz obrazloţenja:"Zahtjev tuţioca odnosi se na utvrdjenje ništavosti nasledniĉke izjave, date upredmetu raspravljanja zaostavštine O.br.153/07 iza smrti majke stranaka pok. O. J.Zahtjevom je traţio tuţilac i utvrdjenje prava svojine na kat. parceli br.5340 pokulturi dvorište površine 72 m2 i stambena zgrada površine 51 m2 iz LN br.1172KO Novi Bar. Prednje traţenje zasniva na tvrdnji da je sporne nekretnine kupio odmajke, po usmenom ugovoru o kupoprodaji, i da nekretnine drţe od tog vremena, tj.od 1988.godine, pa je i putem odrţaja stekao svojinu.Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je u postupku raspravljanja zaostavštine izasmrti majke stranaka, na zapisniku tuţilac dao nasledniĉku izjavu i takodje izjavioda ne spori pravo na nasledje ostalim naslednicima, na imovini koja predstavljaostavinsku masu. Navodi tuţioca da je bio u zabludi prilikom davanja nasledniĉkeizjave, o prihvatanju nasledja, jer je raĉunao da će ostali naslednici, pa i tuţeni,odreći se nasledja u njegovu korist, su neprihvatljivi i ne ukazuju ni na kakvopostojanje zablude kod tuţioca u momentu davanja nasledniĉke izjave, kako su topravilno zakljuĉili i niţestepeni sudovi, zbog ĉega nema mjesta zahtjevu za ništenjedate nasledniĉke izjave."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 731/12 od 19.09.2012. godine)

OBIM NASLJEDNIKOVE ODGOVORNOSTI ZA DUGOVE OSTAVIOCA(Ĉlan 140 stav 1 Zakona o nasljedjivanju)147Odgovornost nasljednika za ostaviočeve dugove nastaje po sili zakona,čim se primio nasljedja, ali je ograničena do vrijednosti naslijedjene imovine.Iz obrazloţenja:"Bez osnova je ukazivanje revidenta da isti nije bio ugovorna strana, te da stoga ne stoji njegova obaveza da vrati utuţeni iznos po osnovu sticanja bez osnova.Odredbom ĉl.140. st.1. Zakona o nasledjivanju, koji je vaţio u vrijemenastanka spornog odnosa je propisano da naslednik odgovara za dugove ostavioĉevedo vrijednosti naslijedjene imovine. Iz sadrţine citirane zakonske odredbe proizilazida naslednik preuzimajući prava umrlog u ĉasu smrti preuzima i njegove obavezeimovinske prirode. Odgovornost naslednika za ostavioĉeve dugove nastaje po silizakona, ĉim se primio nasledja ali je ograniĉena do vrijednosti nasledjene imovine.Dakle, kako je tuţeni jedini zakonski naslednik sada pok. M., a vrijednostnaslijedjene imovine iznosi 892.100,81 eura, to po nalaţenju ovog suda stojiobaveza tuţenog da tuţilji vrati utuţeni iznos.S druge strane, bez osnova je ukazivanje revidenta da se u konkretnom radi onaknadi štete te da je s toga istaknuti prigovor zastare trebalo cijeniti u smisluodredbi ZOO-a, koje regulišu rokove zastare na naknadu štete."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 865/12 od 24.10.2012. godine)

PORODIČNO PRAVO148

149IZMJENA ODLUKE O IZDRŢAVANJU(Ĉlan 273 stav 3 i ĉl. 281 st. 4 Porodiĉnog zakona)Isplatom otpremnine davaocu izdrţavanja nije došlo do promjeneokolosti koje bi upućivale da su mogućnosti davaoca izdrţavanja veće nego štosu bile u vrijeme kada je utvrdjena visina njegovog doprinosa izdrţavanja.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.Prema stanju u spisima, mldb. tuţilja je pravosnaţnom presudom Osnovnogsuda u Nikšiću P.br.1256/97 od 26.01.1998.godine, kojom je razveden brakstranaka, povjerena na ĉuvanje i vaspitanje majci uz obavezu tuţenog, kao oca, dadoprinosi svakomjeseĉnom izdrţavanju u iznosu od 25% od liĉnog dohotka.Prvostepeni sud je pravilno odluĉio kada je odbio kao neosnovan dio zahtjevada se izmijeni odluka o izdrţavanju. Pri tome su cijenjene sve okolnosti iz ĉl.273Porodiĉnog zakona. Promijenjene su okolnosti ne samo na strani tuţilje, već i nastrani tuţenog. Tuţilja je sada školskog uzrasta, tako da su njene potrebe veće, uodnosu na vrijeme kada je donijeta odluka kojom je odredjen doprinos tuţenog unjenom izdrţavanju. Na strani tuţenog, postoji obaveza da pored mldb. tuţilje,izdrţava i dvoje mldb. djece koje je dobio u kasnijem braku, kao i suprugu, a umedjuvremenu je penzionisan i ostvaruje penziju u iznosu od 354,14 €, što svezajedno cijenjeno ide u prilog zakljuĉku prvostepenog suda da je zahtjev za izmjenuodluke o izdrţavanju neosnovan.S druge strane, drugostepeni sud je pravilno odluĉio kada je preinaĉioprvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan zahtjev mldb. tuţilje da seobaveţe tuţeni da joj isplati iznos od 1.680,00 €, a koji predstavlja 10% odotpremnine koju je ostvario prilikom raskida radnog odnosa kod Ţeljezare NikšićAD Nikšić. Kako pravilno nalazi drugostepeni sud, ne postoji zakonski osnov da seobaveţe tuţeni da tuţilji od tog iznosa isplati procentualni dio, jer isplatomjednokratnog iznosa tuţiocu, po navedenom osnovu, nije došlo do promjeneokolnosti koje bi upućivale da su mogućnosti tuţenog, kao lica koje dajeizdrţavanje, veće nego što su bile u vrijeme kada je utvrdjena visina njegovogdoprinosa, a sve u skladu sa odredbama ĉl.273 st.3 i ĉl.281 st.4 Porodiĉnog zakona."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 960/12 od 28.11.2012. godine)

150USLOVI ZA IZMJENU ODLUKE O IZDRŢAVANJUMALODOBNOG DJETETA(Ĉlan 280 Porodiĉnog zakona)Stekli su se uslovi za sniţenje iznosa na ime doprinosa za izdrţavanjedosudjenog ranijom odlukom suda ako su se okolnosti na strani davaocaizdrţavanja izmijenile.Iz obrazloţenja:"Utvrdjeno je da je pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u Bijelom PoljuP.br.737/99 od 25.07.2000. godine, razveden brak tuţioca i zakonske zastupnicemldb. tuţenog, da je mldb. A. povjeren majci na dalje ĉuvanje, vaspitanje iizdrţavanje, uz obavezu tuţioca da na ime doprinosa za izdrţavanje svakomjeseĉnoplaća 25% zarade, koju ostvaruje kod V. C. G. U postupku je utvrdjeno da je tuţilacnakon razvoda braka zasnovao braĉnu zajednicu, u kojoj je rodjeno dvoje djece A.rodjena ____. - godine i A. rodjen ____. godine, da supruga tuţioca ne radi i da istinemaju riješeno stambeno pitanje, da su podstanari. Nadalje, da je i tuţilja zasnovalanovu braĉnu zajednicu, u kojoj je rodjeno dvoje djece R. S., rodjena ____. godine iM., rodjen ____. godine, da ni ona ni suprug nijesu zaposleni i da ţive uiznajmljenom stanu, kao podstanari. Tuţilac je zaposlen kod V. C. G. i ostvarujezaradu u iznosu od 674,53 eura.Kod naprijed navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, kojeprihvata i drugostrpeni sudovi, niţestepeni sudovi su zakljuĉili da se u konkretnomnijesu stekli uslovi za izmjenu odluke o izdrţavanju imajući u vidu potrebe mldb.A., s obzirom na njegov uzrast - uĉenik III-eg razreda Gimnazije, pa su sledstvenotome tuţbeni zahtjev tuţioca odbili, kao neosnovan.Osnovano se revizijom ukazuje da je zakljuĉak niţestepenih sudovaneprihvatljiv.Odredbom ĉl.280. Porodiĉnog zakona CG je propisano da na zahtjevizdrţavanog lica ili lica koje je duţno da daje izdrţavanje sud moţe da poveća, snizi,ukine ili izmjeni naĉin izdrţavanja, koji je dosudjen ranijom odlukom suda, ako suse okolnosti na osnovu kojih je donijeta odluka kasnije izmijenile.Nasuprot izloţenom zakljuĉku niţestepenih sudova, po nalaţenju ovog sudaokolnosti na osnovu kojih je donijeta ranija odluka su se promijenile. Stoji ĉinjenicada je mldb. A. uĉenik III-eg razreda Gimnazije i da su njegove potrebe sobzirom nauzrast veće. Medjutim, s druge strane ne moţe se zanemariti ĉinjenica da se njegovotac - tuţilac nakon razvoda oţenio i da ima zakonsku obavezu izdrţavanje i premasvojoj djeci, koja su rodjena u drugom braku, da mu supruga ne radi i da jepodstanar. S toga, po nalaţenju ovog suda stekli su se uslovi za sniţenje iznosa naime doprinosa za izdrţavanje, dosudjenog ranijom presudom Osnovnog suda u

Bijelom Polju P.br.737/99 od 25.07.2000. godine, pa je sledstveno tome a s pozivomna odredbu ĉl.280. Porodiĉnog zakona presude niţestepenih sudova valjalopreinaĉiti i tuţioca obavezati da na ime doprinosa za izdrţavanje mldb. A. plaćasvakomjeseĉno 20% od zarade, koju isti ostvaruje, poĉev od dana podnošenja tuţbe,pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi. Ovim iznosom, uz doprinosmajke, koji se ogleda u njenoj svakodnevnoj brizi i staranju nad mldb. A. u smisluĉl.274. Porodiĉnog zakona, ovaj sud smatra da će potrebe mldb. djeteta, s obziromna njegov uzrast i potrebe za obrazovanjem biti zadovoljene."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 779/12 od 26.09.2012. godine)151

152RASPOLAGANJE ZAJEDNIĈKOM IMOVINOMOD STRANE JEDNOG BRAĈNOG DRUGA(Ĉlan 283 Porodiĉnog zakona)Ugovor o kupoprodaji zaključen suprotno odredbi člana 283 Porodičnogzakona je ništav.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je usvojio postavljeni tuţbeni zahtjev polazeći od toga da jenepokretnost koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora steĉena u braku i dapredstavlja zajedniĉku imovinu tuţilje i prvotuţenog, da tuţilja nikada nije dalasaglasnost prvotuţenom za prodaju predmetne imovine, te da je sporni ugovorzakljuĉen suprotno odredbi ĉl.283 Porodiĉnog zakona, zbog ĉega je ništav u smisluĉl.103 ZOO.Drugostepeni sud je odluĉujući o ţalbama tuţenih preinaĉio prvostepenupresudu i odbio tuţbeni zahtjev uz zakljuĉak da suprug tuţilje, ovdje prvotuţeni, nijeraspolagao bez znanja i saglasnosti tuţilje nekretninama koje su bile predmetspornog ugovora o kupoprodaji, te da stoga taj ugovor nije ništav.Ovaj sud nalazi da je pravilan pravni zakljuĉak prvostepenog suda.Prema stanju u spisima, tuţilja i prvotuţeni su supruţnici, predmetnanepokretnost je steĉena u braku zajedniĉkim radom braĉnih drugova a bile suupisane u list nepokretnosti br.31 KO Berane na ime prvotuţenog. Prvotuţeni je tenekretnine prodao, u vrijeme kada je tuţilja bila u inostranstvu, drugotuţenom kojimu je sinovac, što bi pretpostavljalo da je kupac znao ili je morao znati, dapredmetna nepokretnost spada u zajedniĉku imovinu braĉnih drugova. RješenjemUprave za nekretnine PJ Berane br.954-313/1 od 13.09.2005. godine izvršena jepromjena upisa predmetnih nekretnina sa prvotuţenog na drugotuţenog, a to rješenjeuruĉeno je dana 28.09.2005.godine tuţilji, koja nije izjavila ţalbu na to rješenje.U konkretnoj pravnoj stvari se kao odluĉna ĉinjenica pojavljuje - da li jetuţilja dala saglasnost prvotuţenom, kao svom suprugu, za zakljuĉenje predmetnogugovora o kupoprodaji.U prvostepenom postupku, na tu okolnost provedeni su dokazi, uvidom udostavnicu br.954-313/1 od 13.09.2005.godine o uruĉenju navedenog rješenjaUprave za nekretnine tuţilji i saslušanjem svjedoka M. Š. i E. A. i tuţilje u svojstvuparniĉne stranke, koje je dokaze drugostepeni sud proĉitao na raspravi koja jeodrţana saglasno odredbi ĉl.375 st.4 ZPP.Ovaj sud cijeni da je bez uticaja ĉinjenica da je izostala tuţiljina ţalba napomenuto rješenje, jer to ne moţe imati za posljedicu gubitak svojine, niti se tomoţe smatrati da je tuţilja dala saglasnost za prodaju predmetne imovine, odnosnoda se saglasila sa promjenom upisa prava svojine sa prvotuţenog na drugotuţenog,

te prećutno i sa zakljuĉenim kupoprodajnim ugovorom - kako to pogrešno nalazidrugostepeni sud. Na osnovu iskaza saslušanih svjedoka i tuţilje u svojstvu parniĉnestranke, moţe se izvesti jedino zakljuĉak da tuţilja nikada nije dala saglasnostprvotuţenom za prodaju predmetne imovine koja je njihova zajedniĉka -nepodijeljena braĉna tekovina.Prema tome, pravilan je zakljuĉak prvostepenog suda da sve pravne radnje upogledu raspolaganja zajedniĉkom imovinom braĉnih drugova koje je preuzeo jedanod braĉnih drugova, bez saglasnosti drugog supruga ne proizvodi pravno dejstvo,tako da sporni ugovor o kupoprodaji kojim je prvotuţeni otudjio imovinu steĉenu ubraĉnoj zajednici je u suprotnosti sa ĉl.283 u vezi sa ĉl.282 i ĉl.281 Porodiĉnogzakona, te je kao takav ništav i ne proizvodi pravno dejstvo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 891/12 od 14.11.2012. godine)153

154RASPOLAGANJE BRAĈNOM IMOVINOM(Ĉlan 283 Porodiĉnog zakona)Nijesu ispunjeni uslovi za ništavost ugovora kojim je jedan bračni drugraspolagao nepodijeljenom bračnom imovinom ukoliko se dokaţe da jepostojala prećutna saglasnost drugog bračnog druga.Iz obrazloţenja:"Prema stanju u spisima tuţilja je ovom tuţbom postavila zahtjev da se utvrdiništavost predmetnih pravnih poslova koje je prvotuţeni, kao njen suprug, zakljuĉiosa drugotuţenim raspolaţući zajedniĉkom nepodijeljenom imovinom bez njenesaglasnosti, što je protivno odredi ĉl. 283 Porodiĉnog zakona i ĉini ih ništavim usmislu ĉl. 103. ZOO koji je bio u primjeni.Rezultat dokaznog postupka upućuje na zakljuĉak da postoji prećutnasaglasnost tuţilje za raspolaganje zajedniĉkom imovinom steĉenom tokom trajanjabraka sa prvotuţenim, pa nijesu ispunjeni uslovi da se u smislu navedenih propisautvrdi ništavost ovih pravnih poslova, jer nijesu suprotni prinudnim propisima.Za svoje odluke niţestepeni sudovi su dali potpune i pravilne razloge, kojeovaj sud u cjelosti prihvata pa nema potrebe da iz posebno ponavlja, već na isteupućuje revidenta kao dovoljne za odgovor na navode revizije.Imajući u vidu da je pri odluĉivanju sud ograniĉen postavljenim tuţbenimzahtjevom kojim je traţena ništavost sa datog razloga, to sud nije mogao odluĉivati oništavosti i poništaju ugovora - zbog toga što je prividan, odnosno zelenaški pravniposao, zbog nedostatka forme i nedopuštenog osnova, predmeta i zbog mana volje,jer na tome tuţilja nije temeljila svoj zahtjev.S tim u vezi ukazuje se da tuţilja nema ovlašćenje da traţi poništaj navedenihpravnih poslova koji su tuţeni zakljuĉili, sve i da postoje razlozi rušljivosti, jer takvoovlašćenje imaju strane ugovornice, a ne treća lica, zbog ĉega su navodi revizije utom pravcu bez pravnog znaĉaja.Sa izloţenog, neosnovano se tuţilja poziva na povredu prava na imovinu, spozivom na ĉl. 58 Ustava CG i odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskihprava i osnovnih sloboda."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 597/12 od 12.09.2012. godine)

155PRAVO SVOJINE U PRIVREDNOM DRUŠTVUPO OSNOVU STICANJA U BRAKU(Ĉlan 285 Porodiĉnog zakona)Bračni drug koji nije učestvovao u osnivanju privrednog društva ne moţetraţiti priznanje suvlasničkih i upravljačkih prava, već moţe ostvaritiobligaciono pravni zahtjev prema drugom bračnom drugu kao osnivačudruštva, shodno svom doprinosu u sticanju zajedničke imovine koja je unijetakao osnivački ulog u društvo.Iz obrazloţenja:"Pravilno su i po ocjeni ovoga suda niţestepeni sudovi odbili zahtjev tuţiljeza utvrdjenje suvlasništva na 1/2 udjela Društva sa ograniĉenom odgovornošću "D.P". Naime, radi se o jednoĉlanom društvu ĉiji je osnivaĉ tuţeni kao fiziĉko lice ĉijaje imovina kao osnivaĉa odvojena od imovine društva. Tuţilja nije uĉesnik nitipotpisnik odluke o osnivanju društva, niti je u Društvo unijela zakonom propisaniulog. Zajedniĉka imovina ortaĉkog društva postaje svojina društva od trenutkaunošenja u društvo, ĉime se na ovoj imovini iskljuĉuju vlasniĉka prava kako ulagaĉatako i njegovog braĉnog druga.Sa ovih razloga tuţilja ne moţe traţiti priznanje suvlasniĉkih i upravljaĉkihprava u Društvu u ĉijem osnivanju nije uĉestvovala, već samo kao supruţnik kojinema status osnivaĉa moţe ostvariti obligaciono pravni zahtjev prema svom suprugukao osnivaĉu društva, shodno svom doprinosu u sitcanju zajedniĉke imovine koja jeunijeta kao osnivaĉki ulog u novo nastalo društvo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 914 od 01.11.2012. godine)

156UVEĆANJE POSEBNE IMOVINEJEDNOG BRAĈNOG DRUGA(Ĉlan 287 stav 1 Porodiĉnog zakona)Nadzor bračnog druga pri izvodjenju adaptivnih radova na objektu kojipredstavlja posebnu imovinu drugog bračnog druga ne moţe se smatratidoprinosom istog koji bi mu obezbjedjivao pravo na potraţivanje u novcu.Iz obrazloţenja:"Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda da tuţilac nije ulagaonovĉana sredstva, niti je kvalitet njegovog rada kao uĉešća pri izvodjenu radovaadaptacije na predmetnim nekretninama, kao posebnoj imovini tuţene, kvalitetadoprinosa kojim je došlo do uvećanja posebne imovine tuţene, kao i od toga da nijeuĉestvovao u kupovini - sticanju spornih pokretnih stvari, o kojima je odluĉenoprvostepenom presudom, pravilno je odluĉio drugostepeni sud kada je preinaĉioprvostepenu presudu u pobijanom dijelu i tuţbeni zahtjev odbio. Pritom u izvodjenjusvog pravnog zakljuĉka pravilno je drugostepeni sud pošao od odredbe ĉlana 287stav 1 Porodiĉnog zakona, cijeneći da li je došlo do uvećanja vrijednosti posebneimovine tuţene u toku trajanja braĉne zajednice bilo kojim vidom doprinosa tuţioca,u kojem dijelu je utvrdio da tuţilac nije dokazao doprinos kvaliteta koji bi muomogućavao ostvarenje postavljenog zahtjeva.Stoga su neosnovani navodi revizije kojima se ukazuje da sud nije pravilnocijenio rad i uĉešće tuţioca u povećanju vrijednosti predmetne imovine tuţenenadzorom nad izvodjenjem adaptivnih radova. Naime, i po ocjeni ovog suda,pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da se nadzor tuţioca pri izvodjenjuadaptivnih radova na predmetnim objektima ne moţe smatrati doprinosom tuţiocakoji bi mu obezbjedjivao ostvarenje traţenog prava osnovom toga, kada se ima uvidu kvalitet tog nadzora u kontekstu struĉnog znanja tuţioca, a takodje ni drugividovi radnog angaţovanja na koje ukazuje, a koji nijesu potkrijepljeni konkretnimdokazima da bi na osnovu toga tuţilac mogao ostvariti traţeno pravo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 801/12 od 02.11.2012. godine)

157IMOVINA STEĈENA IGROM NA SREĆU(Ĉlan 288 stav 2 Porodiĉnog zakona)Putničko motorno vozilo stečeno igrom na sreću u vrijeme trajanjabračne zajednice predstavlja zajedničku imivinu bračnih drugova, osim ako sedokaţe da je jedan bračni drug ulagao u ovu igru posebnu imovinu.***Ne moţe se smatrati posebnom imovinom iznos koji je tuţilja platila naime poslate SMS poruke.Iz obrazloţenja:"Revizijom se neosnovano ukazuje da su odluĉujući na izloţeni naĉinniţestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, zbog ĉega su propustilida valjano utvrde ĉinjeniĉno stanje. Jer, po mišljenju ovog suda niţestepeni sudovisu pravilno zakljuĉili da je sporni stan kupljen tokom trajanja braka stranaka, pa istipredstavlja njihovu zajedniĉku imovinu. Naime, tuţena je tokom spora, a i sada ureviziji, isticala da je stan kupljen dijelom od sredstava koje je ostvarila prodajomvozila marke "Pasat", koje je dobila igrom na sreću, koji iznos predstavlja njenuposebnu imovinu od 26.000,00 €. Prema odredbi ĉl.288. st.2. Porodiĉnog zakona uzajedniĉku imovinu braĉnih drugova ulaze i prihodi sa posebne imovine koji suostvareni radom braĉnih drugova, kao i imovina steĉena igrom na sreću, osim ako jejedan braĉni drug ulagao u ovu igru posebnu imovinu. Prema tome, ukazivanjetuţene da je dobitak u igri na sreću koji je ostvarila slanjem SMS poruke mobilnomoperateru, a koji je predstavljao putniĉko vozilo, ostvaren ulaganjem njene posebneimovine, jer kako istiĉe u reviziji mobilni telefon je njena liĉna imovina koju jeposjedovala prije zakljuĉenja braka, nema uporište u navedenoj odredbi porodiĉnogzakona. TakoĊe se ne moţe smatrati posebnom imovinom ni iznos koji je tuţiljaplatila na ime poslate SMS poruke. Samim tim, pravilan je zakljuĉak niţestepenihsudova da putniĉko motorno vozilo koje je dobijeno igrom na sreću, odnosnosredstva od prodaje tog vozila, predstavljaju zajedniĉku imovinu koju su strankeunijele u kupovinu stana."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 568/12 od 20.11.2012. godine)

158IMOVINA BRAĈNIH DRUGOVASTEĈENA UGOVOROM O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU(Ĉlan 288 Porodiĉnog zakona)Imovina koju je jedan od bračnih drugova stekao za vrijeme trajanjabraka, ugovorom o doţivotnom izdrţavanju sa trećim licem je zajedničkaimovina bračnih drugova, bez obzira što je samo jedan od bračnih drugovaugovarač kao davalac izdrţavanja, jer supruţnik izdrţava primaoca izzajedničke imovine.P R E S U D APreinačava se presuda Višeg suda u Podgorici Gž.br.42/12-10 od17.04.2012.godine, i presudjuje:Odbija se žalba tuženog kao neosnovana i potvrdjuje presuda Osnovnog sudau Baru P.br.318/11 od 15.12.2011.godine.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Osnovnog suda u Baru P.br.318/11 od 15.12.2011.godine,odluĉeno je:"Usvaja se tuţbeni zahtjev tuţilje pa se utvrdjuje da je B. S. na osnovusticanja u braĉnoj zajednici suvlasnica na 1/2 stana upisanog u LN br.2349 KO NoviBar, na kat. parceli br.6492/1, u zgradi br.66, pod oznakom PD-4, na I spratu,površine 39 m2, što je tuţeni duţan priznati i trpjeti da se ista kod Uprave zanekretnine PJ Bar upiše u navedenom suvlasniĉkom udjelu.Obavezuje se tuţeni da tuţilji naknadi troškove parniĉnog postupka u iznosuod 1.420,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravosnaţnosti presude, pod prijetnjomizvršenja."Viši sud u Podgorici, odluĉujući po ţalbi tuţenog, presudom Gţ.br.42/12-10od 17.04.2012.godine, preinaĉio je prvostepenu presudu odbijajući tuţbeni zahtjev ucjelosti kao neosnovan i obavezujući tuţilju na naknadu parniĉnih troškova tuţenog.Protiv drugostepene presude tuţilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svihzakonom predvidjenih razloga. Predloţila je da ovaj sud preinaĉi presudu Višegsuda i u cjelosti usvoji tuţbeni zahtjev i obaveţe tuţenog na plaćanje troškovaparniĉnog postupka.Odgovor na reviziju nije podnijet.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smisluodredbe ĉl.401 ZPP, pa je našao da je revizija osnovana.

Pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe bitnu povredu odredaba parniĉnogpostupka iz ĉl.367 st.2 taĉka 12 ZPP-a, na ĉije postojanje ovaj sud pazi po sluţbenojduţnosti.Predmet tuţbenog zahtjeva je utvrdjenje da je tuţilja, na osnovu sticanja ubraĉnoj zajednici, suvlasnica na 1/2 predmetnog stana, koji je kao imovina steĉenapo osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju koji je tuţeni, kao jedan od braĉnihdrugova, zakljuĉio sa trećim licem.Iz ĉinjenica utvrdjenih u postupku pred prvostepenim sudom proizilazi da jeugovor o doţivotnom izdrţavanju, zakljuĉen i ucjelosti realizovan za vrijemetrajanja braĉne zajednice od strane tuţenog i tuţilje.Prvostepeni sud je usvojio postavljeni tuţbeni zahtjev, zauzimajući stanovišteda predmetna imovina ulazi u reţim braĉne tekovine, te da nije imovina koja jesteĉena nakon prestanka braĉne zajednice, uz zakljuĉak da tuţeni nije dokazao da jenjegov doprinos u sticanju predmetne imovine, kao zajedniĉke, oĉigledno i znaĉajnoveći od doprinosa tuţilje, kao drugog braĉnog druga, te da joj samim tim pripadapravo vlasništva kao steĉenog u braku i braĉnoj zajednici na 1/2 predmetnog stana.Drugostepeni sud je, polazeći od utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, došao dozakljuĉka da je u konkretnoj pravnoj stvari upis prava vlasništva u katastrunepokretnosti izvršen nakon prestanka braĉne zajednice, te da stoga nepokretnostkoja je bila predmet ugovora o doţivotnom izdrţavanju predstavlja iskljuĉivusvojinu tuţenog.Ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da, u konkretnomsluĉaju se radi o zajedniĉkoj imovini braĉnih drugova, te da zakljuĉakdrugostepenog suda nije pravilan i zasnovan je na pogrešnoj primjeni materijalnogprava.Prema utvrdjenom ĉinjeniĉnom stanju, nije sporno da je ugovor o doţivotnomizdrţavanju tuţenog i trećeg lica zakljuĉen i u cjelosti realizovan za vrijeme trajanjabraĉne zajednice stranaka.Drugostepeni sud izvodi pravilan zakljuĉak da davalac izdrţavanja pravosvojine stiĉe momentom smrti primaoca izdrţavanja, kada ovaj pravni posaopredstavlja punovaţni osnov sticanja prava svojine, ali je neprihvatljiv i zakljuĉak -da nepokretnost koja je bila predmet ugovora o doţivotnom izdrţavanju predstavljaiskljuĉivu svojinu tuţenog, jer je upis prava vlasništva u katastru nepokretnostiizvršen nakon prestanka braĉne zajednice.Porodiĉnim zakonom je odredjeno šta predstavlja posebnu imovinu braĉnihdrugova (ĉl.286), a ĉlanom 288 istog zakona propisano je da zajedniĉku imovinusaĉinjava imovina koju su braĉni drugovi stekli radom u toku trajanja braĉnezajednice.Imovina, koju je jedan od braĉnih drugova stekao za vrijeme trajanja braka,ugovorom o doţivotnom izdrţavanju, sa trećim licem, jeste zajedniĉka imovinabraĉnih drugova i ne moţe se izdvajati od ostale imovine koja je pribavljena radombraĉnih drugova, jer se radi o imovini koja je steĉena u toku trajanja braĉnezajednice, bez obzira što je samo jedan od braĉnih drugova ugovaraĉ, kao davalacizdrţavanja, jer supruţnik izdrţava primaoca iz zajedniĉke imovine, tako da, u159

konkretnom sluĉaju predmetna imovina nije posebna imovina tuţenog, te se imauzeti da tuţilja ima svojinu na dijelu imovine izdrţavanog lica, a prvostepeni sud jeizveo pravilan zakljuĉak, primjenom odredbi Porodiĉnog zakona iz ĉl.288 i ĉl.294da tuţilji pripada pravo vlasništva kao steĉeno u braku i braĉnoj zajednici, na 1/2predmetnog stana, jer tuţeni nije dokazao da je njegov doprinos oĉigledno iliznaĉajno veći u tom sticanju.Stoga je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo priodluĉivanju o tuţbenom zahtjevu, kada je usvajajući ţalbu tuţenog preinaĉioprvostepenu presudu i odbio tuţbeni zahtjev.Sa iznijetih razloga, primjenom ĉl.410 ZPP-a, odluĉeno je kao u izreci.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 500/12 od 19.09.2012. godine)160

161IMOVINA BRAĈNIH DRUGOVA(Ĉl. 286 i 288 Porodiĉnog zakona)Izgradnjom na zemljištu koje je posebna imovina jednog bračnog druga,zgrade koja je zajednička imovina bračnih drugova, drugi bračni drug stičezajedničku svojinu i na zemljištu na kojem je zgrada izgradjena, kao i nazemljištu koje sluţi za redovnu upotrebu zgrade, u kom slučaju vrijednostposebne imovine treba uračunati u doprinos onog bračnog druga kojem jepripadala ta posebna imovina.Iz obrazloţenja:"Pvostepeni sud je utvrdio da je plac na kome je izgradjena porodiĉnastambena zgrada posebna imovina tuţenog.Izgradnjom na zemljištu koje je posebna imovina jednog braĉnog druga,zgrade koja je zajedniĉka imovina braĉnih drugova, drugi braĉni drug stiĉezajedniĉku svojinu i na zemljištu na kojem je zgrada izgradjena, kao i na zemljištukoje sluţi za redovnu upotrebu zgrade. U takvom sluĉaju vrijednost posebneimovine treba uraĉunati u doprinos onog braĉnog druga kojem pripada ta posebnaimovina. S tim u vezi niţestepene presude nemaju razloga o tome kolika jevrijednost placa koji predstavlja posebnu imovinu tuţenog, niti je prvostepeni sud tuĉinjenicu raspravio. Vještak gradjevinske struke izjasnio se samo o gradjevinskojvrijednosti zgrade, imajući u vidu cijene materijala i radne snage, pri ĉemu nije uzeou obzir i vrijednost placa.Prvostepeni sud je utvrdio da su do prestanka zajednice ţivota stranaka nazgradi bili izvedeni grubi gradjevinski radovi i kuća pokrivena i da je tuţeni nakonprestanka zajednice ţivota sa tuţiljom tu zgradu završio sopstvenim sredstvima.Da bi se utvrdio doprinos stranaka u sticanju zajedniĉke imovine bilo jepotrebno utvrditi koliko iznosi vrijednost svih izvedenih radova do prestankazajednice ţivota. Pri tome se mora uzeti u obzir da su u finansiranju radova uloţenanovĉana sredstva u ĉijem je sticanju uĉestvovao i tuţeni, kao i doprinos stranaka usticanju tih sredstava.Medjutim, prvostepena presuda nema razloga ni o toj ĉinjenici, niti jeprilikom odredjivanja obima i predmeta vještaĉenja vještaku dao takav zadatak.Naprotiv, vještaku je naloţeno da se izjasni o vrijednosti izvedenih radova doraskida ugovora o gradjenju koji je tuţeni bio zakljuĉio sa Z. z. "S.", S. a obim tihradova utvrdjen je u postupku obezbjedjenja dokaza u predmetu istog suda R. br.692/83."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 709/12 od 23.11.2012. godine)

162DIOBA BRAĈNE IMOVINE(Ĉlan 294 stav 1 Porodiĉnog zakona)Za slučaj da ne dodje do sporazuma oko podjele zajedničke bračneimovine, imovina se dijeli na jednake djelove.Iz obrazloţenja:"Sranke su zakljuĉile brak 22.02.1997.godine, da su ţivjeli kao podstanari, ada su stan kupili od sredstava kredita koji je podignut na ime tuţilje. Rastali su se2005.godine i dogovorili o podjeli imovine u Danskoj na naĉin što je tuţeni isplatioiznos od 160.000 danskih kruna na ime uĉešća tuţilje u otplati kredita za stan, atuţeni je preuzeo kredit i nastavio da ga otplaćuje da bi stan ostao u njegovoj svojini.Utvrdjeno je da je tuţilja potom otišla u Estoniju, kod sestre, gdje je od svojihsredstava kupila stan. Nakon osam mjeseci stranke su ponovo poĉele da ţivezajedno, kada su odluĉili da kupe kuću u Crnoj Gori. Nesporno je da je novac zakupovinu kuće (75.000 eura - 700.000 kruna) isplaćen sa raĉuna preduzećavlasništvo tuţenog. Utvrdjeno je da je tuţilja stan u Estoniji prodala i od tihsredstava, na ime uĉešće u kupovini kuće u Crnoj Gori, na raĉunpreduzeća tuţenoguplatila je iznos od 240.000 kruna, a 30.000 kruna je uloţila u opremanje kuće(kupovinu namještaja i dr.). Brak stranaka razveden je 2011. godine.Kod takvog stanja stvari, pravilno su niţestepeni sudovi utvrdili, da je tuţiljavlasnik po osnovu sticanja u braĉnoj zajednici 1/2 idealnog dijela nepokretnosti kojeu naravi predstavljaju dvorište pov. 256m2, objekat I - porodiĉna stambena zgradapov. 36m2 i objekat I - pomoćna zgrada pov.8m2, koje se nalaze na kat.parc. 5504upisane u l.n. br. 1253 KO Sutorina, a što je tuţeni duţan priznati. Jer, spornaimovina shodno ĉl. 288 Porodiĉnog zakona predstavlja zajedniĉku imovinu sadabivših supruţnika, pa se ista ima podijeliti na jednake djelove shodno ĉl. 294.st.1.kojom je propisano, da za sluĉaj da ne dodje do sporazuma oko podjele zajedniĉkeimovine, braĉna imovina se dijeli na jednake djelove.Obzirom, da tuţeni nije dokazao, da je njegov doprinos u toku trajanja braĉnezajednice bio znatno veći, kao i da je on uloţio znatno više sredstava u kupovinipredmetne nepokretnosti, to su pravilno niţestepeni sudovi zakljuĉili da je doprinosstranaka u sticanju iste jednak u kom pravcu su niţestepeni sudovi dali potpunojasne i razumljive razloge koje u svemu prihvta i ovaj sud i na iste upućujerevidenta.Isto tako, pravilno niţestepeni sudovi zakljuĉuju, da je za ovu pravnu stvarnadleţan sud na ĉijem podruĉju se nalazi sporna nepokretnost, a što je u skladu saodredbom ĉl. 56 Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja("Sl.list SFRJ", br. 43/1982, 72/82, 46/96). Isto tako, shodno ĉl. 42 ZPP propisana jeiskljuĉiva mjesna nadleţnost suda na ĉijem podruĉju se nalazi nepokretnost."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 729/12 od 12.09.2012. godine)

163OTKUP STANA ZA VRIJEME TRAJANJA BRAĈNE ZAJEDNICE(Ĉlan 288 stav 1 i ĉl. 294 st. 3 Porodiĉnog zakona)Stan otkupljen u toku bračne zajednice predstavlja zajedničku imovinubračnih drugova pri čemu odlučujući značaj ima doprinos bračnih drugova usticanju bračne tekovine koji se odnosi na vrijeme kada je stan dodijeljennosiocu stanarskog prava.Iz obrazloţenja:"Sorni stan je ugovorom o korišćenju br. 01-880/1452 od 18.11.1982.godinedat na korišćenje pok. N. V. te da nije bilo drugih korisnika. Tuţena i pok. N. V.kljuĉili su brak dana __.__.____.godine. Tuţena je bila u radnom odnosu kod DP "T.P.", a nakon toga kod "L. k. B." gdje i sada radi, dok je njen suprug radio kod M., apotom kod "P. B.", Nadalje, utvrdjeno je, da je predmetni stan otkupljen 1992.godine nakon ĉega je uslijedilo donošenje navedenog rješenja o brisanju zaloţnogprava - hipoteke od 26.01.1993. godine. Pok. N. upisan je kod Uprave za nekretninekao vlasnik istog, a njihov brak trajao do smrti N., taĉnije do 05.09.1997.godine.Rješenjem Osnovnog suda u Baru O.br. 366/09 od 28.10.2009.godine, tuţioci suupućeni na parnicu radi dokazivanja da li je sporni stan zaostavština pok. N. V.Na temelju tog utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, prvostepeni sud nalazi, dasporni stan predstavlja braĉnu tekovinu sada pok. N. V. i tuţene shodno ĉl. 288Porodiĉnog zakona, jer je otkupljen za vrijeme trajanja njihove braĉne zajednice, tekako nije dokazano da je otkupljen iskljuĉivo sredstvima pok. N., to isti nepredstavlja iskljuĉivu zaostavštinu pok. N., radi ĉega zahtjev tuţioca odbija kaoneosnovan.Rješavajući po ţalbi tuţilaca, Viši sud u Podgorici ţalbu odbija kaoneosnovanu i potvrdjuje prvostepenu presudu pri tome prihvatajući u cjelostirezonovanje prvostepenog suda.Medjutim, po nalaţenju ovog suda ne moţe se prihvatiti takvo rezonovanjeniţestepenih sudova.Naime, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi, da sporni stan predstavljazajedniĉku imovinu braĉnih drugova, jer je sporni stan otkupljen u toku trajanjabraĉne zajednice sada pokl. N. i tuţene, a što je u skladu sa zauzetim stanovištemsudova. Medjutim, po nalaţenju ovog suda, odluĉujući znaĉaj ima doprinos braĉnihdrugova u sticanju braĉne tekovine, koji se odnosi na vrijeme kada je stan dodijeljennosiocu stanarskog prava, koliko je tuţena uticala da nosilac stanarskog prava udje ukrug prioritetnih lica za rješavanje stambenih potreba, te koliko je njihov uticaj napovršinu i strukturu stana, da li je stan dobijen po osnovu radnog odnosa i tomesliĉno.

Prema odredbi ĉl. 281.st.1. Porodiĉnog zakona RCG, zajedniĉku imovinusaĉinjava imovina koju su braĉni drugovi stekli radom u toku trajanja braĉnezajednice, kao i prihodi iz te imovine. Imajući u vidu izloţeno ĉinjeniĉno stanja,nesumnjivo proizilazi, da je iskljuĉivi doprinos za sticanje svojine na spornom stanupripada sada pok. N. Iz provedenih dokaza proizilazi, da je isti dobio sporni stan poosnovu radnog odnosa kao jedini korisnik stana 1982 godine, dok je brak satuţenom zakljuĉio tek 1986 godine.Dakle, dodjela predmetnog stana sada pok. N. V. je rezultat njegovog rada injegovih stambenih potreba, radi ĉega sama ĉinjenica što je ugovor o otkupupredmetnog stana zakljuĉen u toku trajanja braka pok. N. i tuţene i isti otplaćen utoku trajanja braka, nema odluĉujućeg znaĉaja za sticanje prava svojine tuţene.Pri tome, nije dovoljno samo to što je ugovor o otkupu stana zakljuĉen dok jetuţena bila u braku sa sada pok. N., već je odluĉujuće, da sporni stan nije pribavljenzajedniĉkim radom, tj. da tuţena nije doprinijela u sticanju svojine na spornomstanu. Bez odluĉnog znaĉaja je utvrdjenje ĉinjenice, ko je isplatio otkupnu cijenustana, jer isplata otkupne cijene stane ne daje za pravo sticanje vlasniĉkih prava naspornom stanu, već time moţe biti stvoren samo obligaciono pravni odnos izmedjustranaka. Otplaćeni iznos na ime otkupne cijene spornog stana se ne uraĉunava udoprinos u smislu sticanja, ili uvećanja braĉnog udjela, posebno ako se ima u viduda je otkupna cijena stana bila neznatna u odnosu na vrijednost spornog stana."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 622/12 od 18.09.2012. godine)164

165POVJERAVANJE I IZDRŢAVANJE DJECEPO RAZVODU BRAKA(Ĉl. 361 i 363 Porodiĉnog zakona)Pri odlučivanju o povjeravanju i izdrţavanju djece sud se isključivorukovodi o interesima djece.Iz obrazloţenja:"Po mišljenju ovog suda tuţeni u reviziji neosnovano ukazuje da niţestepenisudovi pri odluĉivanju o povjeravanju i izdrţavanju maloljetne djece nijesu vodiliraĉuna o interesima djece, na što ih je obavezivala Konvencija o pravima djeteta iodredbe Porodiĉnog zakona. Jer, niţestepeni sudovi su odluku o povjeravanju djecemajci i vršenju roditeljskog prava i odrţavanju liĉnih kontakata tuţenog sa djecom, usvemu i pravilno zasnovali na nalazu i mišljenju struĉnog tima Centra za socijalnirad, poštujući zakonska odreĊenja iz odredbi ĉl.363. Porodiĉnog zakona. Posebno sucijenjene okolnosti koje su od znaĉaja za nesmetan razvoj djece, koje su pri tom unajboljem interesu djece, na što je i ukazano u nalazu struĉnog tima Centra zasocijalni rad. Valja istaći da ukazivanje revidenta o lošim odnosima njegoveporodice sa direktorom Centra za socijalni rad nijesu od znaĉaja za odluĉivanje uovom sporu.S druge strane, bez osnova se u reviziji ukazuje da niţestepeni sudovi nijesuvodili raĉuna o zdravstvenom stanju tuţilje pri odluĉivanju o povjeravanju djece.Jer, tuţeni tokom spora nije pruţio ni jedan dokaz u pravcu tvrdnji da zdravstvenostanje tuţilje moţe ugroziti malodobnu djecu koja su joj povjerena, pa takvoisticanje u reviziji je bez znaĉaja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 667 od 27.09.2012. godine)

GRADJANSKO PROCESNO PRAVO166

167POVREDA NAĈELA NEPOSREDNOSTI(Ĉlan 5 stav 1 ZPP)Povrijedjeno je načelo neposrednosti ako je drugostepeni sud cijeniodokaze koji su izvedeni na raspravi pred prvostepenim sudom.Iz obrazloţenja:"Bez ikakvog znaĉaja su navodi revizije da drugostepeni sud nije cijenio nalazvještaka finansijske struke. Ovo zbog toga što drugostepeni sud nema ovlašćenje dacijeni dokaze koji su izvedeni na raspravi pred prvostepenim sudom, jer bi to bilapovreda naĉela neposrednosti iz ĉlana 5 stav 1 ZPP. On je ovlašćen da cijeni samoone dokaze koje je izveo na raspravi, ako o ţalbi odluĉuje na osnovu odrţanerasprave."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P 63/12 od 26.12.2012. godine)

168NENADLEŢNOST SUDA(Ĉlan 19 stav 2 ZPP)Zahtjev za povraćaj oduzetih imovinskih prava i obeštećenje ne spada unadleţnost redovnog suda.Iz obrazloţenja:"Akt o oduzimanju imovinskih prava od bivšeg vlasnika - pravnogprethodnika tuţilaca postojao, a to je presuda Okruţnog suda u Beogradu iz 1946.godine kojom je od prethodnika tuţilaca konfiskovana cjelokupna imovina.Odredbom ĉl.8b pomenutog zakona predviĊena su i prava lica, odnosno njihovihzakonskih naslednika, kojima je imovina oduzeta na osnovu Zakona o kriviĉnimdjelima protiv naroda i drţave, te Zakona o konfiskaciji i izvršenju konfiskacije, ĉijeoduzimanje je bilo posledica politiĉnih i ideoloških razloga.Sa navedenih razloga, pravilno je stanovište drugostepenog suda da sepovraćaj oduzetih imovinskih prava i obeštećenje moţe zahtijevati kod nadleţnogupravnog organa po zahtjevu za povraćaj i obeštećenje, zbog ĉega je pravilno ukinuoprvostepenu presudu i tuţbu odbacio zbog stvarne nenadleţnosti suda u smislu ĉl.19.ZPPa."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1044/12 od 18.12.2012. godine)

169NENADLEŢNOST DOMAĆEG SUDA(Ĉlan 29 ZPP u vezi sa ĉl. 46 Zakona o rješavanju sukoba zakonasa propisima drugih zemalja)Domaći sud nije nadleţan za postupanje po tuţbi kojom se traţi izmjenapravosnaţne presude stranog suda.Iz obrazloţenja:"Imajući u vidu da se u konkretnom sluĉaju traţi izmjena pravosnaţnepresude stranog suda, iako je navedena presuda priznata od strane domaćeg suda, akod ĉinjenice da je utvrdjeno da su stranke ruski drţavljani, te da tuţena imaprebivalište u Rusiji na datoj adresi u tuţbi, a da do donošenja prvostepenog rješenja(kao ni u ţalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja) nije ukazivano da imaboravište u Crnoj Gori, to su niţestepeni sudovi pravilno odluĉili kada su našli dadomaći sud nije nadleţan za postupanje po predmetnoj tuţbi, pravilno primjenjujućipritom odgovarajuće odredbe ZPP Crne Gore, kao i vaţećeg Zakona o rješavanjusukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odredjenim odnosima (ĉlan 46 st. 1 i2) i ratifikovanog ugovora izmedju FNRJ i SSSR o pravnoj pomoći u gradjanskim,porodiĉnim i kriviĉnim stvarima od 24.02.1962. godine (objavljen u "Sl. listu FNRJ"- Dodatak br. 5/63, a stupio na snagu 26.05.1963. godine - ĉl. 27 i 28 st. 1), kojiobavezuje Crnu Goru, saglasno Odluci o proglašenju nezavisnosti Republike CrneGore ("Sl. list RCG", br. 36/06)."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 763/12 od 02.10.2012. godine)

170VRIJEDNOST PREDMETA SPORA(Ĉl. 37 ZPP)Kada se radi o novčanom potraţivanju sud nema ovlašćenje daprovjerava tačnost označene vrijednosti, odnosno da utvrdjuje vrijednostpredmeta spora.Iz obrazloţenja:"Bez ikakvog znaĉaja za drugaĉije odluĉivanje je ĉinjenica, koja se u revizijipotencira, da je prvostepeni sud na pripremnom roĉištu odredio vrijednost predmetaspora na iznos od 30.000 €. Ovo zbog toga što se ovdje radi o novĉanom, a nenenovĉanom potraţivanju, i kao vrijednost predmeta spora uzima se novĉani iznoskoji je predmet tuţbenog zahtjeva. Sud nema ovlašćenje da u takvom sluĉajuprovjerava taĉnost oznaĉene vrijednosti, odnosno da utvrdjuje vrijednost predmetaspora. U dispoziciji tuţioca je da opredijeli visinu tuţbenog zahtjeva, a na osnovurezultata raspravljanja sud odluĉuje o osnovanosti takvog zahtjeva."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 612/12 od 01.10.2012. godine)

171NEOSNOVANOST PREDLOGA ZA DELEGACIJUMJESNE NADLEŢNOSTI(Ĉlan 66 ZPP u vezi sa ĉl. 26 taĉka 4 Zakona o sudovima)Sumnja u nepristrasnost sudija ne moţe biti razlog za delegacijunadleţnosti suda.Iz obrazloţenja:"Predlog nije osnovan.Odredbom ĉlana 66. Zakona o parniĉnom postupku, propisano je da Vrhovnisud moţe, na predlog stranke ili nadleţnog suda, odrediti da u pojedinom predmetupostupa drugi stvarno nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovestipostupak ili ako za to postoje drugi vaţni razlozi.Navedene okolnosti "propusti u radu i sumnja u nepristrasnost sudija Višegsuda u Bijelom Polju prilikom odluĉivanja" ne mogu biti razlog za delegacijunadleţnosti suda, zbog ĉega je predlog podnijet u tom pravcu valjalo odbiti kaoneosnovan."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 94/12 od 19.09.2012. godine)

172DELEGACIJA NADLEŢNOSTI SUDA(Ĉlan 66 ZPP u vezi sa ĉl. 26 taĉka 4 Zakona o sudovima)Okolnost za brţi završetak postupka ne moţe biti razlog za delegacijunadleţnosti suda.Iz obrazloţenja:"Kao razlog za delegaciju mjesne nadleţnosti u pomenutom predlogu navodise okolnost radi brţeg završetka postupka i drugih vaţni razlozi, koji oteţavaju ionemogućavaju nepristrasno i po Ustavu CG zagarantovano ljudsko pravo napraviĉno i nepristrasno sudjenje.Predlog nije osnovan.Odredbom ĉlana 66. Zakona o parniĉnom postupku, propisano je da Vrhovnisud moţe, na predlog stranke ili nadleţnog suda, odrediti da u pojedinom predmetupostupa drugi stvarno nadleţan sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovestipostupak ili ako za to postoje drugi vaţni razlozi.Okolnost za brţi završetak postupka, ne moţe biti razlog za delegacijunadleţnosti suda, zbog ĉega je predlog podnijet u tom pravcu valjalo odbiti kaoneosnovan."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, R. br. 102/12 od 12.09.2012. godine)

173ODBACIVANJE TUŢBE I USKRAĆIVANJE PRAVANA PRISTUP SUDU(Ĉlan 106 stav 3 ZPP u vezi sa ĉl. 35 Evropske Konvencije)Odbacivanjem tuţbe stranki nije uskraćeno pravo na pristup sudu usmislu odredbe 35 Evropske Konvencije, jer to pravo nije bezuslovno iapsolutno, već se zahtijeva ispunjenje odredjenih zakonom propisanih uslovaod kojih je jedan uredna tuţba.Iz obrazloţenja:"To što je niţestepenim rješenjima odbaĉena tuţba ne moţe se smatrati da jetuţiocima onemogućen pristup sudu, te stoga da je povrijeĊeno pravo na praviĉnosuĊenje garantovano ĉlanom 6 Evropske Konvencije, jer odluka suda o odbaĉajutuţbe je procesnog karaktera, obzirom da je sud odluĉivao o procesnimpretpostavkama za voĊenje parnice. Pri tom, donijetim rješenjem o odbacivanjutuţbe tuţiocima nije uskraćeno pravo na pristup sudu u smislu navedene odredbeEvropske Konvencije, jer to pravo nije bezuslovno i apsolutno, već zahtijevaispunjenje odreĊenih zakonom propisanih uslova od kojih je jedan uredna tuţba."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 586/12 od 12.09.2012. godine)

174TUŢBA ZA UTVRDJENJE(Ĉlan 188 stav 1 ZPP u vezi sa ĉl. 23 Zakona o izvršnom postupku)Ako se traţi utvrdjenje da je potraţivanje iz izvršne isprave prešlo natuţioce ne radi se o tuţbi za utvrdjenje činjenica u smislu člana 188 stav 1 ZPPako, već o tuţbi koja ima utemeljenje u čl. 23 Zakona o izvršnom postupku.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj parnici je tuţbeni zahtjev da se utvrdi da jepotraţivanje iz presude Osnovnog suda u Podgorici P.br.2130/07 od 13.03.2009.godine prešlo na tuţioce.Prvostepeni sud je tuţbu odbacio zakljuĉujući da se tuţbom traţi utvrĊenjeĉinjenica što, shodno ĉl.188. st.1. ZPP-a, ne moţe biti predmet sudskog spora.Drugostepeni sud je prihvatio razloge prvostepenog suda, odbio kaoneosnovanu ţalbu tuţilaca i potvrdio prvostepeno rješenje, s tim što nalazi da nepostoji ni pravni interes za tuţbu jer su tuţioci, po konaĉnoj rang listi o raspodjelistanova, rangirani na 12, 15 i 16 mjesto, a predmet raspodjele je 8 stambenihjedinica, pa ni u postupku ponovne raspodjele ne bi mogli ostvariti pravo na dodjelustana.Izloţena stanovišta niţestepenih sudova su pogrešna.Prema odredbi ĉl.23. Zakona o izvršnom postupku, koji je bio u primjeni uvrijeme nastanka spornog odnosa, sada ĉl.28. Zakona o izvršenju i obezbjeĊenju,izvršenje se odreĊuje i sprovodi i na predloge i u korist lica koji u izvršnoj ispravinije oznaĉeno kao izvršni povjerilac ako to lice javnom ili, u skladu sa zakonom,ovjerenom ispravom dokaţe da je potraţivanje na njega preneseno ili da je na njegana drugi naĉin prešlo, a ako nije u mogućnosti da dokaţe na taj naĉin, prenos iliprelaz potraţivanja dokazuje se pravosnaţnom izvršnom ispravom.U konkretnom sluĉaju nije postojala nikakva pravosnaţna odluka ili pozakonu ovjerena isprava kojom bi tuţioci dokazali da je na njih prešlo potraţivanjeiz izvršne isprave. Stoga su ustali sa predmetnom tuţbom da se to utvrdi, tj. da seutvrdi da je potraţivanje po presudi Osnovnog suda u Podgorici P.br.2130/07 od13.03.2009. godine prešlo na njih. Radi se o tuţbi koja utemeljenje ima u ĉl.23.Zakona o izvršnom postupku, a ne o tuţbi za utvrĊenje ĉinjenica u smislu ĉl.188.st.1. ZPP-a.Pogrešno drugostepeni sud nalazi da ne postoji pravni interes za tuţbu jer, usluĉaju ponovne raspodjele stanova, tuţioci ne bi dobili stan. Nadleţni organtuţenog odluĉuje kojem uĉesniku oglasa će se stan dodijeliti, a sud cijeni zakonitostdonijete odluke. To što su tuţioci na konaĉnoj rang listi za raspodjelu stanovarangirani na 12, 15 i 16 mjestu ne moţe biti relevantno kod ocjene dopuštenosti

predmetne tuţbe. Zato, sa iznijetih razloga, drugostepeni sud nije mogao tuţbusmatrati nedozvoljenom.Potrebno je da prvostepeni sud u ponovnom postupku meritorno odluĉi otuţbenom zahtjevu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 582/12 od 11.09.2012. godine)175

176PREINAĈENJE TUŢBE I ODLUĈIVANJEDRUGOSTEPENOG SUDA O PREINAĈENOM ZAHTJEVU(Ĉlan 191 stav 1 i ĉl. 192 st. 1 ZPP)Radi se o preinačenju tuţbe u smislu povećanja tuţbenog zahtjeva ako jeumjesto utvrdjenja prava svojine na prizemlju objekta traţeno utvrdjenjeprava svojine na cijelom objektu.***Odlučujući na raspravi o zahtjevu koji je preinačen suprotno odredbičlana 191 ZPP drugostepeni sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnogpostupka iz čl. 367 stav 2 tačka 9 ZPP.Iz obrazloţenja:"Osnovano se revizijom ukazuje da je pobijana presuda donesena uz bitnupovredu odredaba parniĉnog postupka uĉinjenu pred drugostepenim sudom.Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je drugostepeni sud odluĉujući poţalbama stranaka izjavljenih protiv prvostepene presude odrţao raspravu dana29.05.2012. godine s pozivom na odredbu ĉl.375. st.3. ZPP-a, na kojoj jepunomoćnik tuţioca "u odnosu na glavni zahtjev isti precizirao, kao na glavnojraspravi odrţanoj pred prvostepenim sudom dana 12.12.2007. godine, a u odnosu naeventualni zahtjev predloţio da se utvrdi da je tuţilac vlasnik predmetnogstambenog objekta, u idelanom dijelu od 7/10, te ostao pri zahtjevu za predajuobjekta u suposjed", nakon ĉega su a na saglasan predlog stranaka proĉitanizapisnici o izvedenim dokazima.Rješavajući po ţalbama stranaka, drugostepeni sud je nakon odrţane raspravena kojoj, kako to navodi drugostepeni sud u svojoj odluci otklonio bitnu povredu,koja se ogledala u nejasnoći izreke prvostepene presude, istu preinaĉio, tako što jeusvojio zahtjev tuţioca, kojim je traţio utvrdjenje da je isti vlasnik stambenogobjekta, dimenzija 10,80 x 9,80 m, ukupne površine 267,18 m2, izgradjenog na kat.par. br.3311/1 iz lista nepokretnosti br.2377 KO Novi Bar, u dijelu 1/1 i obavezaotuţenog na predaju objekta, slobodnog od lica i stvari.Odluĉujući na izloţeni naĉin, drugostepeni sud je faktiĉki odluĉio popreinaĉenoj tuţbi, u smislu povećanja tuţbenog zahtjeva saglasno odredbi ĉl.192.st.1. ZPP-a, iako isti koristi termin "precizirani zahtjev". Ovo sa razloga, što iz spisapredmeta proizilazi da je primarnim zahtjevom, o kojem je prvostepeni sud iodluĉivao, tuţilac traţio utvrdjenje prava svojine na prizemlju i spratu stambenogobjekta, dimenzija 10,80 y 9,80 m, u ukupnoj površini od 211,68 m2, koji jeizgradjen na kat. par. br.3311/1 i predaju, dok je drugostepeni sud odluĉio o zahtjevu

za utvrdjenje prava svojine na cijelom stambenom objektu, površine 267,18 m2 i opredaji istog, što isti nije mogao uĉiniti.S tim u vezi za ukazati je drugostepenom sudu da isti pogrešno zakljuĉuje dase radi o "preciziranju tuţbenog zahtjeva". Nasuprot, po nalaţenju ovog suda radi seo preinaĉenju tuţbe u smislu povećanja tuţbenog zahtjeva saglasno ĉl.192. st.1.ZPP-a, o kojem drugostepeni sud na raspravi ne moţe odluĉivati. Jer, saglasnoĉl.191. st.1. ZPP-a tuţilac tuţbu moţe preinaĉiti najkasnije do zakljuĉenjapripremnog roĉišta ili do poĉetka glavne rapsrave, ako pripremno roĉište nijeodrţano a nakon odrţavanja pripremnog roĉišta, a najkasnije do zakljuĉenja glavnerasprave, sud moţe dopustiti preinaĉenje tuţbe, samo ako ocijeni da preinaĉenje nijeusmjereno na odugovlaĉenje postupka i ako tuţeni pristaje na preinaĉenje. Dakle, izsadrţine citirane zakonske odredbe nesumnjivo se da zakljuĉiti da se tuţba moţepreinaĉiti najdocnije do zakljuĉenja rasprave pred prvostepenim sudom.Drugostepeni sud je u pravilu ovlašćen da putem odrţane rasprave ponovidokaze, koji su izvedeni pred prvostepenim sudom i izvrši korekciju u ĉinjeniĉnomstanju, koje je prvostepeni sud utvrdio na osnovu pogrešne ocjene izvedenih dokazaili na osnovu toga što je odbio izvodjenje odredjenih dokaza, a koji su odrelevantnog uticaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, ali nije ovlašćenodluĉivati o preinaĉenju tuţbe. Odluĉujući o zahtjevu, koji je preinaĉen suprotnoodredbi ĉl.191. ZPP-a, drugostepeni sud je poĉinio ukazanu bitnu povredu odredabaparniĉnog postupka propisanu ĉl.367. st.2. taĉ.9. ZPP-a, zbog ĉega je revizijutuţenog valjalo usvojiti i presudu drugostepenog suda ukinuti i predmet vratiti tomsudu na ponovno sudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 678/12 od 22.11.2012. godine)177

178PREINAĈENJE TUŢBE(Ĉlan 191 stav 3 ZPP)Smatra se da postoji pristanak tuţenog na preinačenje tuţbe, bez obzirašto se isti protivio preinačenju ako je nastavio da raspravlja po preinačenomtuţbenom zahtjevu.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se ukazuje revizijom da je preinaĉenje tuţbe izvršeno suprotnoodredbi ĉlana 191 ZPP, jer nije data saglasnost za preinaĉenje tuţbe od stranetuţenih. Ovo sa razloga što su tuţeni, bez obzira što su se protivili preinaĉenju,nastavili da raspravljaju po preinaĉenom tuţbenom zahtjevu, te se smatra da postojipristanak istih na preinaĉenje. Takodje, drugostepeni sud je pravilno cijenio navodeţalbe tuţenih, izjašnjavajući se decidno o navodima ţalbe od odluĉnog znaĉaja idajući u svojoj odluci potrebne i jasne razloge u pogledu osnovanosti tuţbenogzahtjeva. Stoga su bez osnova navodi revizije koji se odnose na povrede procesnogprava."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 817/12 od 13.11.2012. godine)

179JEDINSTVENI SUPARNIĈARI(Ĉlan 202 ZPP)U situaciji kad postoji suvlasništvo na posluţnoj parceli u ulozi tuţenihmoraju se označiti svi suvlasnici.Iz obrazloţenja:"Zakljuĉak prvostepenog suda o postojanju nuţnog suparniĉarstva na stranituţenih za sada se ne moţe prihvatiti kao pravilan. Naime, u situaciji kada postojisuvlasništvo na posluţnoj parceli, u ulozi tuţenih moraju se oznaĉiti svi suvlasnici,obzirom da se radi o jedinstvenim suparniĉarima shodno ĉl.202. ZPP-a. MeĊutim,ukoliko na posluţnoj parceli postoji svojina jednog lica u punom obimu, kao i usluĉaju kada se vlasnik posluţne parcele ne protivi da se preko njegove imovineizvrši provoĊenje plastiĉnih cijevi, odnosno uspostavi takva sluţbenost, tada ta licane moraju biti obuhvaćena tuţbom, niti su u nuţnom suparniĉarskom odnosu saostalim vlasnicima posluţnih parcela.Polazeći od do sada utvĊenih ĉinjenica u ovom sporu, drugostepeni sud jepogrešno zakljuĉio da vlasnici posluţnih parcela imaju status nuţnih suparniĉara, našto se s pravom ukazuje u reviziji. Jer, iz dokaza u spisima - listova nepokretnosti biproizilazilo da su pojedine posluţne parcele u svojini, a neke u suvlasništvu, odĉega, kako je to navedeno i zavisi o kakvoj se zajednici tuţenih radi, odnosno da li jelegitimacija tuţenih po tuţbi za utvrĊenje prava sluţbenosti potpuna.Kako se revizijom osnovano ukazuje da je zbog pogrešne primjenematerijalnog prava u ovom sporu ĉinjeniĉno stanje koje je od odluĉnog znaĉaja zaocjenu postojanja suparniĉarske zajednice tuţenih ostalo nepotpuno utvrĊeno, to jedrugostepeno rješenje moralo biti ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovnipostupak."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 946/12 od 20.11.2012. godine)

180PREKID POSTUPKA(Ĉl. 211, 212 i 272 ZPP)Postupak se moţe prekinuti u svakoj fazi kada se steknu uslovipredvidjeni odredbom čl. 211 i 212 ZPP, pa tako i u toku prethodnogispitivanja tuţbe kada sud donosi rješenje iz člana 272 ZPP, ako nije riječ opitanjima o kojima se odluka po prirodi stvari ili po odredbama ZPP moţedonijeti tek u daljem toku postupka.Iz obrazloţenja:"Bez osnova se ukazuje u reviziji da parniĉni postupak u ovom sporu nijepoĉeo da teĉe jer tuţba nije dostavljena tuţenom kako to predviĊa odredba ĉl.195.st.1. ZPP-a. Jer, postupak se moţe prekiniti u svakoj fazi kada se steknu uslovipredviĊeni odredbom ĉl.211. i 212. ZPP-a, pa tako i u toku prethodnog ispitivanjatuţbe kada sud donosi rješenja iz ĉl.272. ZPP-a, ako nije rijeĉ o pitanjima o kojimase odluka po prirodi stvari ili po odredbama ZPP-a moţe donijeti tek u daljem tokupostupka.Prema odredbi ĉl.414. st.1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protivrješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnaţno završen. Pravosnaţnorješenje kojim se prvostepeni sud oglasio stvarno nenadleţnim da postupa nepredstavlja rješenje kojim se postupak u ovoj pravnoj stvari pravosnaţno završava,pa je protiv ovog dijela drugostepenog rješenja revizija tuţenog nedozvoljena."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 911/12 od 08.11.2012. godine)

181OVLAŠĆENJE SUDA DA RUKOVODI DOKAZNIM POSTUPKOM(Ĉlan 217 stav 3 ZPP)Ne moţe se govoriti o nezakonitom postupanju suda ako sud nije izveosve predloţene dokaze, jer u pitanju je ovlašćenje suda da rukovodi dokaznimpostupkom, a stvar je ocjene suda koji od predloţenih dokaza će izvesti, a kojeneće prihvatiti.Iz obrazloţenja:"Nasuprot navodima revizije tuţioca izreka pobijane, kao i prvostepene,presude ne protivurjeĉni datim razlozima o odluĉnim ĉinjenicama, koji razlozi sujasni, medjusobno usaglašeni i zasnovani na pravilnoj ocjeni svih izvedenih dokaza.Ne moţe se govoriti o nezakonitom postupanju suda time što nije izveo svepredloţene dokaze. Jer, u pitanju je ovlašćenje suda da rukovodi dokaznimpostupkom, a stvar je ocjene suda koje od predloţenih dokaza će izvesti, a koje nećeprihvatiti (ĉl. 217 st. 3 ZPP). Isto tako, ne moţe se smatrati bitnom povredomodredaba postupka što u rješenju o ispravci prvostepene presude (P. br. 1163/09 od30.05.2012. godine), kojom su ispravljene greške u pisanju imena nema pravnepouke i što je tuţiocu uruĉena neovjerena fotokopija drugostepene presude. Ovo sarazloga što time tuţiocima nije uskraćeno pravo na raspravljanje u predmetnomsporu, odnosno uskraćeno pravo na podnošenje pravnog lijeka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 947/12 od 27.11.2012. godine)

182PRAVOSNAŢNO PRESUDJENA STVAR(Ĉlan 352 stav 2 ZPP)Za postojanje pravosnaţno presudjene stvari potrebno je da postojiidentitet stranaka u istoj ili u obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitetčinjeničnog osnova.***Za istovjetnost osnova spora nije mjerodavna pravna kvalifikacijačinjenica već njihova faktička istovjetnost.Iz obrazloţenja:"Rješenjem niţestepenih sudova odbaĉena je tuţba za utvrĊenje da tuţilac nijeotac maloljetnog tuţenog Š. E., roĊenog __.__.____. godine u B. P. od majke M. F.,jer su sudovi našli da je o istom zahtjevu pravosnaţno presuĊeno.Iz dokaza provedenih u postupku pred prvostepenim sudom proizilazi da jevoĊen postupak izmeĊu istih stranaka u kojem je pravosnaţnom djelimiĉnompresudom P.br.240/09-06 od 29.01.2010. godine utvrĊeno da je Š. Z. vanbraĉniprirodni otac malodobnog M. E., koji je pred upravnim organom promijenio liĉnoime u Š. E.Imajući u vidu utvrĊene ĉinjenice pravilna je ocjena niţestepenih sudova da jerijeĉ o pravosnaţno presuĊenoj stvari, budući je u prethodnoj parnici odluĉeno potuţbi za utvrĊenje vanbraĉnog oĉinstva, a u ovoj parnici se radi o osporavanjuvanbraĉnog oĉinstva. Naime, za postojanje pravosnaţno presuĊene stvari potrebno jeda postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, identitet zahtjeva i identitetĉinjeniĉnog osnova. U konkretnom sluĉaju ispunjena su sva tri navedena uslova jerpostoji identitet parniĉnih stranaka u objema parnicama, s tim da se stranke uparnicama nalaze u obrnutim ulogama. S druge strane, za istovjetnost osnova sporanije mjerodavna pravna kvalifikacija ĉinjenica već njihova faktiĉka istovjetnost, štou konkretnom sluĉaju postoji jer se u ovom sporu radi o tuţbenom zahtjevu koji sezasniva na ĉinjeniĉnom stanju koje je bilo predmet raspravljanja u pravosnaţnopresuĊenoj parnici."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 833/12 od 27.09.2012. godine)

183USKRAĆENJE MOGUĆNOSTI RASPRAVLJANJAPRED SUDOM(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 9 ZPP)Drugostepeni sud je glavnim umješačima uskratio mogućnostraspravljanja pred sudom kada je pogrešno našao da za umješače nijepriloţeno uredno punomoćje, ukinuo prvostepenu presudu i tuţbu glavnihumješača odbacio.Iz obrazloţenja:"Pobijanom presudom, u dijelu izreke pod stavom II, ukinuta je prvostepenapresuda pod stavom I i II i tuţba glavnih umješaĉa je odbaĉena. Prema nalaţenjudrugostepenog suda, prvostepena presuda, u dijelu kojim je odluĉeno o tuţbenomzahtjevu glavnih umješaĉa, donijeta je uz bitnu povredu postupka iz ĉl.367. st.2.taĉ.12. ZPP-a, jer za tuţioce glavne intervencije nije bilo priloţeno urednopunomoćje.Prema navedenoj zakonskoj odredbi, bitna povreda odredaba parniĉnogpostupka na koju sud pazi po sluţbenoj duţnosti, postoji, pored ostalog, akopunomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za voĊenje parnice. Ukonkretnom sluĉaju, na osnovu stanja u spisima, korespodencije glavnih umješaĉa sapunomoćnikom i rodbinom u Crnoj Gori, te ovlašćenja, ovjerenog potvrdomapostilee, saglasno ĉl. 3, 4 i 5 Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranihjavnih isprava, nesumnjivo se zakljuĉuje da je advokat M. Ĉ. punomoćnik glavnihumješaĉa u predmetnoj parnici. Validnost tog ovlašćenja ţalbom ne spori ni tuţenaopština, pa je, po nalaţenju ovog suda, pogrešan suprotan zakljuĉak drugostepenogsuda.Stoga je drugostepeni sud pogriješio kada je našao da je prvostepeni sudpoĉinio bitnu povredu postupka iz ĉl.367. st.2. taĉ.12. ZPP-a, kada je ukinuoprvostepenu presudu i u dijelu izreke pod stavom I i tuţbu odbacio. Postupajući naizloţeni naĉin, drugostepeni sud je glavnim umješaĉima uskratio mogućnost daraspravljaju pred sudom, ĉime je poĉinio bitnu povredu postupka iz ĉlana 367 st. 2taĉ. 9 ZPP, što predstavlja ukidni razlog."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 516/12 od 19.11.2012. godine)

184SUPROTNOST IZREKE SA DATIM RAZLOZIMA(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP)Izreka presude je u suprotnosti sa datim razlozima, ako izrekom nijeodlučeno o ništavosti ugovora, a presuda zasnovana na nepostojanju razloganištavosti ugovora, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnogpostupka iz člana 367 stav 2 tačka 15 ZPP.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud svojom presudom odbija tuţbeni zahtjev za poništajpredmetnog ugovora o doţivotnom izdrţavanju. U obrazloţenju svoje odlukezakljuĉuje i navodi da predmetni ugovor nije simulovan pravni posao, da tuţiljenijesu dokazale da je isti zakljuĉen u cilju izigravanja njihovih naslednih prava, te dane postoji prigovor nedostatka aleatornosti istog, nalazeći tako da nijesu ispunjeniuslovi ni za poništaj, ni za utvrdjenje ništavosti predmetnog ugovora.Dakle, prvostepeni sud izrekom nije odluĉio o ništavosti predmetnog ugovorao doţivotnom izdrţavanju, a presudu zasniva na nepostojanju razloga ništavostipredmetnog ugovora, što ukazuje da je izreka prvostepene presude u suprotnosti sadatim razlozima, a što predstavlja nedostatak zbog kojeg se prvostepena presuda nijemogla ispitati.Navedeni nedostatak, iako je na isti ukazano ţalbom, nije otklonio nidrugostepeni sud, niti je o istom dao bilo kakve razloge, ĉime je i sam poĉinio bitnupovredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 15 ZPP, na koju jeţalbom ukazivano.Prema tome, kako su tuţilje opredjeljujući svoj zahtjev u tuţbi kao zahtjev zaponištaj ugovora, a navodeći i ukazujući na razloge apsolutne ništavosti istogugovora, te zahtijevajući u završnoj rijeĉi da se usvoji zahtjev preciziran tuţbom iutvrdi ništavost ugovora, uĉinile svoj konaĉno postavljeni tuţbeni zahtjev nejasnim,to je sud bio duţan da im (njihovom punomoćniku) ukaţe na evidentnekontradiktornosti u postavljenom zahtjevu i da od njih izriĉito zahtijeva da se izjasneda li traţe poništaj ugovora, osnovom odredbe ĉlana 111 tada vaţećeg Zakona oobligacionim odnosima, ili traţe utvrdjenje ništavosti predmetnog ugovora."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 828/12 od 13.11.2012. godine)

185PRESUDJENA STVAR I DOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 397 stav 1 i ĉl. 407 ZPP)Protiv drugostepenog rješenja kojim je odbačena tuţba zbog presudjenestvari revizija nije dozvoljena.Iz obrazloţenja:"Presudom Osnovnog suda u Kotoru P. br. 124/09 od 30.09.2010. godine,stavom prvim utvrdjena je obaveza tuţenog da isplati tuţiocu iznos od 207.600 €, astavom drugim obaveza tuţioca da isplati tuţenom iznos od 100.000 €, dok jestavom trećim izreke izvršeno prebijanje potraţivanja i tuţeni obavezan da tuţiocuisplati iznos od 107.600 € i stavom ĉetvrtim odluĉeno o troškovima postupka.Drugostepenom presudom Gţ. br. 5470/10-09 od 17.02.2011. godine, koja jedonijeta samo po ţalbi tuţenog potvrdjena je prvostepena presuda u prvom stavu iista u tom dijelu postala pravosnaţna, kao što je postala pravosnaţna i u stavudrugom, jer u tom dijelu nije pobijana ţalbom, dok je u stavu trećem i ĉetvrtomukinuta i vraćena na ponovni postupak.Kako je prvostepeni sud presudom Posl. br. P. 244/11/09 od 16.06.2011.godine odluĉio o pravosnaţno presudjenoj stvari, što se ne spori ni navodimarevizije tuţioca, to je drugostepeni sud, rješenjem Gţ. br. 4198/11-09 od 10.04.2012.godine, pravilno odluĉio kada je ukinuo prvostepenu presudu i tuţbu odbacio.Prema tome, kako je o tuţbenom i protivtuţbenom zahtjevu ranije odluĉenopresudom Osnovnog suda u Kotoru P. br. 124/09 od 30.09.2010. godine, kojutuţilac nije pobijao ţalbom, to je tuţilac, shodno odredbi ĉlana 397 stav 1 ZPP,ostao bez prava na podnošenje revizije, radi ĉega je istu valjalo obaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 553/12 od 13.09.2012. godine)

186SPOREDNO POTRAŢIVANJE I DOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 ZPP)Revizija nije dozvoljena protiv odluke drugostepenog suda kojom jeodlučeno o sporednom potraţivanju.Iz obrazloţenja:"Zahtjev za isplatu kamate je sporedno potraţivanje, uslovljenopreduzimanjem procesnih radnji za ostvarivanje glavnog potraţivanja, a glavni jepak onaj zahtjev zbog koga je pokrenut parniĉni postupak. U konkretnom sluĉajurevizija je izjavljena u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu kamate za odredjenivremenski period. Slijedom toga, revizija izjavljena protiv odluka niţestepenihsudova o kamati ne moţe se izjaviti, niti je dozvoljena. Jer, revizija nije dozvoljenaprotiv odluke drugostepenog suda kojom je odluĉeno o sporednom potraţivanju -kamati, troškovima postupka, ugovorna kazna i dr., zbog ĉega je podnijeta revizijaodbaĉena kao nedozvoljena. "(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 910/12 od 01.11.2012. godine)

187NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 stav 5 ZPP)Nije dozvoljena revizija protiv rješenja kojim se ne dozvoljavapreinačenje tuţbe.Iz obrazloţenja:"Revizija je nedozvoljena.Prema odredbi ĉlana 414 stav 1 ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protivrješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnaţno završen.Rješenjem drugostepenog suda kojim je potvrdjeno rješenje prvostepenogsuda da se ne dozvoljava preinaĉenje tuţbe, postupak se pravosnaţno ne završava,pa protiv tog rješenja, u smislu citirane zakonske odredbe, revizija nije dozvoljena.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 462/12 od 21.06.2012. godine)

188NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 stav 5 ZPP)Rješenje kojim se sud oglašava nenadleţnim ne predstavlja rješenjekojim se postupak u odredjenom sporu okončava, pa protiv tog rješenjarevizija nije dozvoljena.Iz obrazloţenja:"U konkretnom sluĉaju pobijanim rješenjem potvrdjeno je rješenje Osnovnogsuda u Herceg Novom I.br.289/11 od 24.08.2012. godine, kojim se taj sud oglašavanenadleţnim, ukida sve sprovedene radnje i predlog za odredjivanje privremenemjere odbacuje.Rješenje kojim se sud oglašava nenadleţnim, ne predstavlja rješenje kojim sepostupak u odredjenom sporu okonĉava. Stoga nije ni dozvoljena revizija protivpravosnaţnog rješenja prvostepenog suda, kojim je potvrdjeno rješenje Osnovnogsuda u Herceg Novom I.br.289/11 od 24.08.2012. godine, pa je istu kao takvuvaljalo odbaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1047/12 od 20.12.2012. godine)

189PRIZNANJE STRANE SUDSKE ODLUKEI DOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 407 i ĉl. 404 stav 5 ZPP)Pravosnaţno rješenje kojim je priznata odluka stranog suda ne smatra serješenjem iz člana 414 stav 1 ZPP, pa revizija protiv takvog rješenja nijedozvoljena.Iz obrazloţenja:"U postupku povodom predloga za priznavanje odluke stranog suda sud se neupušta u ocjenu pravnog odnosa ili subjektivnog prava, već samo cijeniispunjenjenost uslova iz ĉl.86-100 Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisimadrugih zemalja, za priznanje odluke stranog suda. Stoga se u pogledu prava naizjavljivanje revizije pravosnaţno rješenje kojim je priznata odluka stranog suda nesmatra rješenjem iz ĉl.414. st.1. Zakona o parniĉnom postupku, pa revizija protivtakvog rješenja nije dozvoljena."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 662/12 od 11.09.2012. godine)

190NEDOZVOLJENOST ZAHTJEVA ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI(Ĉlan 416 stav 1, ĉl. 420 st. 2 u vezi sa ĉl. 407 ZPP)Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet od strane neovlašćenog lica jenedozvoljen.Iz obrazloţenja:"Protiv pravosnaţne sudske odluke zahtjev za zaštitu zakonitosti u skladu saĉlanom 416 stav 1 ZPP moţe podići samo drţavni tuţilac.Kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podiglo lice koje za to nije ovlašćeno, toje isti valjalo odbaciti kao nedozvoljen. Pri tome se posebno ukazuje da je zahtjev zazaštitu zakonitosti podignut od strane advokata pa se podnošenje ovog pravnoglijeka ne moţe pripisati njegovoj neukosti ili oĉiglednoj omašci."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Gzz. br. 2/12 od 25.12.2012. godine)

191NEDOZVOLJENOST REVIZIJE(Ĉlan 438 u vezi sa ĉl. 407 ZPP)U sporu za ocjenu zakonitosti odluke o izboru direktora revizija jenedozvoljena.Iz obrazloţenja:"Ĉlanom 438 Zakona o parniĉnom postupku koji je izmijenjen ĉl.26. Zakonao izmjenama i dopunama Zakona o parniĉnom postupku ("Sl.list RCG", br.76/2006),propisano je da je revizija u radnim sporovima dozvoljena samo u sporovima ozasnivanju postojanju i prestanku radnog odnosa. Prednje znaĉi da je revizija uparnicama iz radnih odnosa, kada je u pitanju nenovĉano potraţivanje, dozvoljenasamo u onim parnicama kada je u pitanju radni odnos, i to samo: zasnivanje,postojanje i prestanak radnog odnosa, dok u drugim parnicama revizija nijedozvoljena.Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, te ĉinjenicu da je tuţilacu radnom odnosu kod JU OŠ "J. G.", a predmet spora je ocjena zakonitosti odluke oizboru direktora u JU OŠ "B. P.", D. B. - P., ne radi se o sporu iz navedene zakonskeodredbe, zbog ĉega je revizija nedozvoljena, te je istu kao takvu valjalo odbaciti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1030/12 od 20.12.2012. godine)

192USLOVI ZA PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 422 stav 2 ZPP)Nijesu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka ako je činjenice i dokazena osnovu kojih se ponavljaje traţi, tuţeni mogao upotrijebiti u ranijem tokupostupka.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada su predlogza ponavljanje postupka, završen pravosnaţnom presudom Osnovnog suda u KotoruP.br.671/07 od 09.10.2009. godine, odbili kao neosnovan.Ovo zbog toga što ĉinjenice na kojima tuţeni zasnivaju predlog zaponavljanje postupka ne predstavljaju nove ĉinjenice u smislu ĉl.421. taĉ.9. ZPP-a,jer su bile stvar ocjene u postupku koji je prethodio donošenju pravosnaţne presude,ĉije ponavljanje se traţi, dok su neke ĉinjenice i dokazi na osnovu kojih seponavljanje traţi, tuţeni mogli upotrijebiti u ranijem toku postupka, pa nijesuispunjeni uslovi iz ĉl.422. st.2. ZPP-a.Naime, izvod iz Centralnog registra Privrednog suda je cijenjen u postupkukoji je prethodio donšenju presude kojom je utvrdjena obveza tuţenih da tuţiocu naime ugovorene posredniĉke provizije isplate iznos od 30.000,00 €. Takodje, pismenaforma nije uslov za punovaţnost ugovora o posredovanju, niti uĉesnici tog pravnogposla moraju biti fiziĉka ili pravna lica koja se bave tom djelatnošću, pa je bezznaĉaja za odluku; da li je sporazum ovjeren kod suda; da li je tuţilac bioregistoravan kao agencija za promet nekretnina; da li je P. D. bila u radnom odnosukod tuţioca te da li je tuţilac nadleţnom organu platio porez za izvršene uslugeposredovanja.Kod ĉinjenice da odluka Osnovnog suda u Cetinju od 30.09.2011. godine, nakoju se revidenti pozivaju, nije pravosnaţna, to je ista za sada bez znaĉaja zadonošenje drugaĉije odluke po podnijetom predlogu za ponavljanje postupka."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 812/12 od 11.10.2012. godine)

193POVREDA PRAVA NA PRISTUP SUDUKAO USLOV ZA PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 421 stav 1 taĉka 1 ZPP)Stvoren je uslov za ponavljanje postupka iz člana 421 stav 1 tačka 1 ZPPako je odlukom suda povrijedjeno pravo stranke na pristup sudu.R J E Š E NJ EDozvoljava se ponavljanje postupka i ukida rješenje ovog suda Rev.br.957/10od 29.06.2010. godine.O b r a z l o ţ e nj eRješenjem Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.957/10 od 29.06.2010. godine,odbaĉena je kao nedozvoljena revizija tuţenog.Tuţeni je stavio predlog za ponavljanje postupka, ukazujući da je revizijapogrešno odbaĉena kao nedozvoljena i predlaţući da se isto rješenje ukine ipostupak po reviziji ponovi.Postupajući po podnijetom predlogu ovaj sud je našao da je isti osnovan.Naime, odluĉujući o reviziji protiv presude Gţ.br.466/09, ovaj sud jeocjenjujući dozvoljenost iste, imao u vidu da vrijednost spora nije bila oznaĉena utuţbi, pa je cijenio priznanicu o plaćenoj taksi na tuţbu koja je u spisima predmeta,prihvatajući tako da je vrijednost spora oznaĉena na posredan naĉin. Naime, taksa jeplaćena u iznosu od 10 €, a prema Zakonu o sudskim taksama ("Sl.list RCG",br.12/01) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tuţbe, taksa od 10 €, plaćala seza tuţbu sa oznaĉenom vrijednosti spora od 80-250 €, pa je sud zakljuĉio da takoodredjena vrijednost spora ne prelazi 5.000 € zbog ĉega je reviziju odbacio kaonedozvoljenu.Medjutim, pravo na pristup sudu nije apsolutno pravo i podlijeţeograniĉenjima koja ne smiju narušavati samo pravo i njegov legitimni cilj, a to jepristup pravnom sredstvu.Podnosilac revizije (tuţeni) ne treba da trpi štetu zbog propusta suda da naloţipodnosiocu tuţbe da odredi odgovarajuću vrijednost predmeta spora i tako platitaksu u iznosu koji odgovara vrijednosti spora (presuda Evropskog suda za ljudskaprava Garziĉić protiv Crne Gore - predstavka br.17931/07 od 21.09.2010. godine).

Kako je navedenim rješenjem povrijedjeno pravo tuţene na pristup sudu, to suse stvorili uslovi za ponavljanje postupka po reviziji u smislu ĉl.421 st.1 taĉ.1Zakona o parniĉnom postupku, zbog ĉega je odluĉeno kao u izreci ovog rješenja.Sa izloţenog, primjenom ĉl.428 st.4 ZPP-a, odluĉeno je kao u izreci.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 336/12 od 13.12.2012. godine)194

195NEOSNOVANOST PREDLOGA ZAPONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 421 stav 1 taĉka 5 ZPP)Ako u krivičnom postupku nije dokazano da je u pravnosnaţnookončanom postupku presuda donijeta na osnovu isprave koja je falsifikovanane stoje razlozi za ponavljanje postupka iz člana 421 stav 1 tačka 5 ZPP.Iz obrazloţenja:"Tuţena Crna Gora traţila ponavljanje pravosnaţno okonĉanog postupka spozivom na odredbu ĉl.421. st.1. taĉ.5. ZPP-a, tvrdeći da se odluka suda zasniva naispravi koja je falsifikovana i u kojoj je ovjeren neistiniti sadrţaj.Naime, u predlogu je navedeno da su niţestepene presude koje su donijete usporu ĉije se ponavljanje traţi zasnovane na posjedovnom listu br.33 KO Seošnicakoji je falsifikovana isprava, na osnovu koje je vještak geodetske struke dao nalaz imišljenje u tom sporu.Po nalaţenju ovog suda, drugostepeni sud je pravilno ocijenio da ne postojerazlozi da se dozvoli ponavljanje postupka koji je pravosnaţno završen. Naime,odredbom ĉl.421. st.1. taĉ.5. ZPP-a, propisano je da se postupak koji je odlukomsuda pravosnaţno završen moţe po predlogu stranke ponoviti ako se odluka sudazasniva na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjeren neistiniti sadrţaj.U konkretnom sluĉaju, niţestepeni sud je pravilno zakljuĉio da tuţena CrnaGora nije dokazala da se radi o falsifikovanoj ispravi-posjedovnom listu, cijeneći daje u kriviĉnom postupku koji je voĊen protiv tuţilaca N. D. i N. H., zbog optuţbe dasu izvršili kriviĉno djelo falsifikovanje isprave, isti osloboĊeni od optuţbe. Prematome, kako u kriviĉnom postupku nije dokazano da je u pravosnaţno okonĉanompostupku presuda donijeta na osnovu isprave koja je falsifikovana, ne stoje razloziza ponavljanje postupka iz ĉl.421. st.1. taĉ.5.ZPP-a, zbog ĉega je predlog zaponavljanje pravilno odbijen."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1014/12 od 18.12.2012. godine)

196NOVE ĈINJENICE I NOVI DOKAZIKAO RAZLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA(Ĉlan 421 taĉka 9 ZPP)Ne mogu doći u obzir kao razlog za ponavljanje postupka nove činjenice inovi dokazi ukoliko nijesu takve prirode i takvog značaja da predstavljajurazlog podoban za ponavljanje postupka što se ne moţe pretpostaviti, već to usvakom konkretnom slučaju treba dokazati.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi da je tuţeni traţio ponavljanje postupka sarazloga propisanih odredbom ĉl.421 taĉ.1 i taĉ.9 ZPP. Tuţeni naime tvrdi da u spisupredmeta ĉije ponavljanje postupka traţi postoji punomoćje za njegovo zastupanjekoje on nije potpisao, za koje je grafološkim vještaĉenjem pred Upravom policije uBeranama utvrdjeno da je isto potpisalo neko drugo lice povodom ĉega je u tokukriviĉni postupak pred Osnovnim tuţilaštvom u Beranama. U prilog sovjih tvrdnjituţeni nije priloţio nikakve dokaze.Prema odredbi ĉl.421 taĉ.9 ZPP nove ĉinjenice i novi dokazi mogu biti razlogza ponavljanje postupka samo ako su takvog znaĉaja da se na osnovu njih u koristpodnosioca predloga mogla ranije donijeti povoljnija odluka da su te ĉinjenice ilidokazi bili upotrijebljeni u završenom postupku.Medjutim, tuţeni osim predloga ne nudi nikakve dokaze kojima bi potkrijepiosvoje tvrdnje, odnosno da je punomoćje koje je potpisano njegovim imenomfalsifikovano što se dokazuje samo pravosnaţnom kriviĉnom presudom. Stoga, kakoto pravilno zakljuĉuju i niţestepeni sudovi nije bilo zakonskih uslova da se dozvoliponavljanje postupka iz ovih razloga, radi ĉega su pravilno odbili predlog zaponavljanje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1017/12 od 12.12.2012. godine)

RADNO PRAVO197

198PROBNI RAD(Ĉlan 20 stav 2 Zakona o radu)Za konačnu ocjenu da zaposleni nije zadovoljio na probnom radudovoljno je da ima samo jednu negativnu ocjenu, ukoliko je takva ocjena dataza kriterij koji je bitan za posao za koji je zasnovao radni odnos.Iz obrazloţenja:"Utvrdjeno je da je tuţilac zasnovao radni odnos kod tuţenog na neodredjenovrijeme po Ugovoru o radu br.16155 od 26.12.2008. godine, uz probni rad od šestmjeseci te da je rasporedjen na radno mjesto sluţbenika za nekretnine. Dalje jeutvrdjeno da je tuţeni rješenjem br.7230 od 24.06.2009. godine otkazao ugovor oradu i utvrdio prestanak radnog odnosa tuţiocu jer mu rezultati tokom probnog radanijesu zadovoljavajući, zbog ĉega se stekao uslov iz ĉl.20. st.2. Zakona o radu, zaprestanak njegovog radnog odnosa. Utvrdjeno je i to da je Komisija za ocjenjivanjeprobnog rada tuţioca, a prema opštem aktu tuţene kojim su propisani kvaliteti kojise cijene kod zaposlenog na radnom mjestu na kojem je tuţilac radio, na osnovuocjene za pojedine kvalitete, dala opštu ocjenu radnog uĉinka tuţioca na probnomradu i ustanovila da isti ne obavlja posao najbolje i da ne nastavlja rad nakon istekaprobnog rada. Kako proizilazi da je tuţilac imao negativne ocjene po kriterijumimamenadţerske vještine i kreativnost i predlaganje rješenja, to je Komisija u konaĉnojocjeni ustanovila da tuţilac nije zadovoljio na probnom radu, pri ĉemu su ĉlanoviKomisije, a istovremeno i neposredni rukovodioci tuţioca, to potvrdili i u svojimizjavama u postupku pred prvostepenim sudom, gdje su saslušani u svojstvusvjedoka. Takodje je utvrdjeno, a iz izjava ĉlanova Komisije, da je za konaĉnuocjenu da zaposleni nije zadovoljio na probnom radu dovoljno da ima samo jednunegativnu ocjenu, ukoliko je takva ocjena data za kriterij koji je bitan za posao zakoji je zasnovan radni odnos.Prema tome, kako je nesumnjivo utvrdjeno da je tuţilac dobio negativnuocjenu, odnosno ocjenu loše za kvalitet kreativnost i predlaganje rješenja, kojikvalitet ustvari predstavlja sinonim za preduzimljivost i inovativnost, te kako istinije pokazao oĉekivane rezultate posebno u dijelu menadţerskih sposobnosti, a ovajkvalitet se cijeni na probnom radu kod sluţbenika za nekretnine, to su niţestepenisudovi, pravilno postupili kada su odluĉujući o postavljenom tuţbenom zahtjevu istiodbili kao neosnovan. Ovo zbog toga što je, i po ocjeni ovog suda, osporeno rješenjeo prestanku radnog odnosa tuţiocu od 24.06.2009. godine tuţeni donio na osnovuprethodno zakonito sprovedenog postupka u kojem je probni rad tuţioca ocijenjenkao nezadovoljavajući, te da su za donošenje takvog rješenja bili ispunjeni zakonompropisani uslovi.

I po ocjeni ovog suda, na zakonitost pobijanog rješenja ne utiĉe ĉinjenica štoje isto uruĉeno tuţiocu dana 21.07.2009. godine, a ne posljednjeg dana odredjenogza probni rad shodno ĉl.20. taĉ.4. Pravilnika o radu, imajući u vidu da je istodonijeto dan prije isteka probnog rada, budući uruĉenje predmetnog rješenja tuţiocunavedenog dana nije posledica propusta tuţene, pa su navodi revizije u tom dijelubez osnova.Takodje se neosnovano revizijom istiĉe da je osporeno rješenje nezakonito isa razloga što je isto donio izvršni, a ne generalni direktor tuţenog. Ovo s toga što jeOdlukom o imenovanju izvršnog direktora od 27.05.2009. godine utvrdjeno da istiodluĉuje o radno pravnim pitanjima zaposlenih u skladu sa propisima kojima seuredjuju radni odnosi, pa je u vezi sa tim bio ovlašćen i za donošenje predmetnogrješenja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 956/12 od 22.11.2012. godine)199

200PRESTANAK RADNOG ODNOSA ZBOG SMANJENOG OBIMA POSLAPRIJE ISTEKA ROKA NA KOJI JE ZAKLJUĈEN UGOVOR O RADUNA ODREDJENO VRIJEME(Ĉlan 25 u vezi sa ĉl. 143 stav 1 taĉka 3 Zakona o radu)Radni odnos ne moţe prestati zbog smanjenja obima posla prije istekaroka na koji je zaključen ugovor o radu na odredjeno vrijeme.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja da su tuţioci sa prvotuţenim zakljuĉili ugovore o raduna odredjeno vrijeme u trajanju kao u tim ugovorima i da im je osporenim rješenjimaprestao radni odnos prije isteka roka na koji su zakljuĉeni, sa obrazloţenjem da je uuslovima sloţene finansijske situacije došlo do smanjenja obima posla, niţestepenisudovi su pravilno zakljuĉili da prvotuţeni nije mogao osporenim rješenjem utvrditiprestanak radnog odnosa tuţiocaima prije isteka roka na koji je zasnovan, odnosnoprije isteka ugovora o radu, kako je to predvidjeno odredbom ĉl. 143.st.1. taĉ.3.Zakona o radu. Inaĉe, eventualno smanjenje obima posla nije osnov za prestanakradnog odnosa u smislu navedene zakonske odredbe. Uz to, ni jedno rješenje oprestanku radnog odnosa za svakog tuţioca pojedinaĉno ne sadrţi pouku o pravnomlijeku, kako to nalaţe stav.4. navedene zakonske odredbe, zbog ĉega su niţestepenisudovi pravilno odluĉili kada su pobijana rješenja poništili kao nezakonita."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br.898/12 od 22.11.2012. godine)

201TRANSFORMACIJA UGOVORA O RADU SA ODREDJENOGU UGOVOR NA RADU NA NEODREDJENO VRIJEME(Ĉlan 26 Zakona o radu)Ugovor o radu sa odredjenog ne moţe se transformisati u ugovor o raduna neodredjeno radno vrijeme ako je po isteku ugovora zaključenog naodredjeno vrijeme zaključen novi ugovor o radu na odredjeno vrijeme.Iz obrazloţenja:"Tuţilac je bio u neprekidnom radnom odnosu kod tuţenog poĉev od17.10.2006.godine do 04.08.2010.godine kada mu je radni odnos prestao na osnovurješenja tuţenog br. 53/10 od 04.08.2010.godine shodno ĉl. 143.st.3.taĉ.3. Zakona oradu. Utvrdjeno je i to, da je tuţilac u navedenom vremenskom intervalu sa tuţenimzakljuĉio više ugovora o radu na odredjeno vrijeme, a od kojih je samo ugovor oradu br. 24/08-1 od 22.03.2008.godine zasnovan po oglasu objavljenom usredstvima javnog informisanja od 07.03.2008.godine.Prvostepeni sud zakljuĉuje, da je tuţilac svo vrijeme rada kod tuţenog, radniodnos na odredjeno vrijeme zasnivao bez javnog oglašavanja, a što je sluĉaj saposlednjim ugovorom br. 30/10 od 04.05.2010.godine, pa smatra da se radni odnosna odredjeno vrijeme, ne moţe preobraziti u radni odnos na neodredjeno vrijeme,radi ĉega zahtjev tuţioca odbija kao neosnovan.Rješavajući po ţalbi tuţioca, Viši sud u Podgorici je presudom Gţ.br. 398/12od 21.12.2012.godine preinaĉio prvostepenu presudu i zahtjev tuţioca usvojio ucjelosti. Pri tome Viši sud zakljuĉuje da su u konkretnom sluĉaju ispunjeni uslovi izĉl. 26. Zakona o radu, kojim je predvidjeno, da je poslodavac duţan da ugovor naradu zakljuĉen na odredjeno vrijeme transformiše u ugovor o radu na neodredjenovrijeme, ako zaposleni nastavi rad i po isteku ugovora. Prednje s razloga, što jetuţilac radni odnos kod tuţenog zasnovao po osnovu ugovora o radu br. 24/08 od22.03.2008.godine na odredjeno vrijeme u trajanju od 9 mjeseci, a na osnovu javnogoglašavanja, da je nakon isteka 9 mjeseci bio u neprekidnom radnom odnsu kodtuţenog sve do 04.08.2010.godine, kada mu je radni odnos prestao rješenjemtuţenog ĉiji se poništaj traţi predmetnom tuţbom.Medjutim, po nalaţenju ovog suda, takvo rezonovanje drugostepenog suda sene moţe prihvatiti. Jer, shodno ĉl. 26. Zakona o radu, ugovor o radu zakljuĉen naodredjeno vrijeme, transformiše se u ugovor na neodredjeno vrijeme, ako zaposleninastavi da radi po isteku roka za koji je zakljuĉen ugovor o radu i tako pristane natakvo zaposlenje. U konkretnom sluĉaju, po isteku ugovora o radu br. 24/08 od22.03.2008.godine, koji je bio zakljuĉen na vrijeme od 9 mjeseci, zakljuĉen je noviugovor o radu 24.12.2008.godine na odredjeno vrijeme u trajanju od 6 mjeseci, pa seu konkretnom sluĉaju ne moţe primijeniti naprijed citirana odredba."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 786/12 od 01.11.2012. godine)

202NAKNADA ŠTETE ZA NEISKORIŠĆENI GODIŠNJI ODMOR(Ĉlan 71 Zakona o radu)Zaposlenom kojem je zbog neosnovanog pritvora onemogućenokorišćenje prava na godišnji odmor pripada pravo na naknadu zbogneiskorišćenog godišnjeg odmora.Iz obrazloţenja:"Prema utvrdjenju prvostepenog suda tuţilac je bio u pritvoru u periodu od28.03.1997. do 17.10.1997. godine (šest mjeseci i 20 dana), zbog pokrenutogkriviĉnog postupka protiv njega pred Osnovnim sudom u Beranama u predmetu K.br. 364/04, zbog izvršenog kriviĉnog djela zloupotrebe sluţbenog poloţaja iz ĉlana416 stav 5 u vezi st. 4 i 1 KZ CG, koji je okonĉan oslobadjajućom pravosnaţnompresudom K. br. 364/04 od 28.03.2008. godine. Utvrdjeno je i to da se tuţilac uvrijeme odredjivanja pritvora nalazio u radnom odnosu kod Preduzeća "O. k.", u B.,na radnom mjestu tehniĉkog direktora, a da nakon izlaska iz pritvora u duţemperiodu nije stupao na rad, te da zbog neosnovanog lišenja slobode u navedenomperiodu nije koristio godišnji odmor za 1997. godinu.Polazeći od ĉinjenice da je tuţilac pravosnaţno oslobodjen od optuţbe, duţinetrajanja pritvora, poslova koje je obavljao u vrijeme odredjivanja pritvora, kriviĉnogdjela koje mu je stavljeno na teret i pravilnom ocjenom svih ostalih utvrdjenihkonkretnih okolnosti sluĉaja u smislu odredbe ĉlana 207 stav 1 i 2 ranijeg ZOO, aĉlana 207 novog ZOO, drugostepeni sud je pravilno odluĉio kada je tuţiocu dosudionaknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ĉastislobode i prava liĉnosti usled neosnovanog lišenja slobode u navedenom periodu uiznosu od 21.000 €. Naime, po ocjeni ovog suda, navedeni novĉani iznos predstavljapraviĉnu satisfakciju za povrijedjeno pravo liĉnosti tuţioca i pretrpljene duševnebolove zbog toga, a koja nije protivna cilju i društvenoj svrsi dosudjivanja iste, kakoto pravilno zakljuĉuje i drugostepeni sud.Isto tako, pravilno je zakljuĉio drugostepeni sud da je zbog neosnovanogpritvora tuţiocu, kao licu koje je bilo zaposleno u Preduzeću "O. k.", u Beranama, uradnom odnosu na neodredjeno vrijeme, bilo onemogućeno korišćenje prava nagodišnji odmor za 1997. godinu, pa je stoga pravilno odluĉio pobijanom presudomkada je odbio ţalbu tuţenog i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je tuţiocudosudjena naknada zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora za 1997. godinu uutvrdjenom iznosu od 452 €."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 847/12 od 16.10.2012. godine)

203ZAŠTITA LICA SA INVALIDITETOM(Ĉlan 107 u vezi sa ĉl. 92 - 94 i ĉl. 96 Zakona o radu)Samo u slučaju ukoliko lice sa invaliditetom nije mogao rasporediti naposlove koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, poslodavac ćega proglasiti kao lice za čijim radom je prestala potreba.Iz obrazloţenja:"Pravilno je pravno stanovište niţestepenih sudova da je tuţeni u smislu ĉlana107 st. 1, 2 i 3 Zakona o radu bio duţan da tuţioca kao invalida rada III kategorijerasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnojsposobnosti, te da samo u sluĉaju ukoliko ga nije mogao rasporediti, proglasi kaolice za ĉijim je radom prestala potreba, na naĉin i po postupku kako je to regulisanoodredbama ĉlana 92, 93 i 94 navedenog zakona, a što je tuţeni u konkretnom sluĉajupropuštio da utvrdi, ĉime je uĉinio povredu propisa kojim je predvidjen postupak dase zaposleno lice sa invaliditetom proglasi tehnološkim viškom tj. da ga proglasi kaolice za ĉijim je radom prestala potreba, iako je to u osporenom rješenju navedenokao osnovni razlog za njegovo donošenje.Zato, i po ocjeni ovog suda, ne stoje navodi revizije da tuţeni nije bio duţanda prije donošenja osporenog rješenja, tuţioca proglasi licem za ĉijim je radomprestala potreba, budući je navedenim odredbama zakona jasno propisan postupak zautvrdjivanje prestanka potreba za radom i zaposleni invalidnih lica a koji postupak ukonkretnom sluĉaju tuţeni nije ispoštovao, a što ima za posledicu i nezakonitostosporenog rješenja. Jer, zaposlenom za ĉijim je radom prestala potreba moţe seotkazati ugovor o radu, samo na nakon zakonito sprovedenog postupka u kojem ćese utvrditi da je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenog i o tome se doneseodluka u pismenoj formi i s tim u vezi zaposlenom isplati otpremnina kao jedno odprava predvidjeno ĉlanom 96 Zakona o radu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 691/12 od 12.09.2012. godine)

204MATERIJALNA ŠTETA U VIDU IZGUBLJENE ZARADE(Ĉlan 134 Zakona o radu, u vezi sa ĉl. 148 ZOO)U slučaju nezakonitog prestanka radnog odnosa zaposlenom pripadanaknada izgubljene zarade prema visini zarade radnog mjesta koju jeostvarivao do prestanka radnog odnosa.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta proizilazi, da je tuţilja bila radnik tuţenog, da joj je01.06.2009.godine prestao radni odnos po osnovu rješenja broj 13-2435 od29.05.2009.godine koje je poništeno kao nezakonito presudom Višeg suda uPodgorici Gţ.br. 4790/10-09 od 22.01.2011.godine i naloţeno tuţenoj da tuţiteljicuvrati na poslove koji odgovaraju njenoj struĉnoj spremi i sposobnostima steĉenimradom. Utvrdjeno je da tuţena nije postupila po pravosnaţnoj presudi Višeg suda uPodgorici i tuţiteljica nije vraćena na posao. Dana 03.10.2010.godine ista jezasnovala radni odnos kod H. b. AD P. - F. N.Odluĉujući po tuţbenom zahtjevu niţestepeni sudovi su isti usvojili u cjelostii obavezali tuţenu da po osnovu izgubljene zarade tuţilji isplati zaradu za period od01.06.2009.godine do 03.10.2010.godine kada je ista zasnovala radni odnos koddrugog poslodavca. Pri tome, niţestepeni sudovi smatraju, da tuţilji pripada inaknada u razlici visine liĉnog dohotka za period od 03.10.2010.godine kada jezasnovala radni odnos kod H. b., pa do izrade nalaza i mišljenja vještaka finansijskestruke.I po ocjeni ovog suda, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova, da tuţiljipripada naknada izgubljene zarade, ali samo za period od 01.06.2009. do03.10.2010.godine. Ovo s razloga, što tuţilja u ovom periodu nije ostvarivala zaradukoja joj pripada u visini radnog mjesta poslova i radnih zadataka koje je obavljalaprije donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa. Pri tome, ne mogu se prihvatitinavodi tuţenog, da bi tuţilji pripadala zarada po manjem koeficijentu navodno sarazloga, što je radno mjesto na kojem je ranije radila ukinuto, jer okolnost na koje biradno mjesto tuţilja bila rasporedjena nije poznato, pa je zarada mogla bitidosudjena samo prema visini zarade radnog mjesta koju je ostvarivala do prestankaradnog odnosa.Takodje, ne stoji zakljuĉak niţestepenih sudova, da tuţilji pripada i razlika uzaradi za period od 03.10.2010.godine kada je ista zasnovala radni odnos koddrugog poslodavca, do 01.04.2011.godine kada je izvršen obraĉun od stranevještaka. Prednje s razloga, što je tuţilja radni odnos kod Hipotekarne banke ADPodgorica zasnovala svojom voljom ĉime je prihvatila ponudjene uslove, a time ivisinu liĉnog dohotka. Tuţilja je imala mogućnost, da nakon pravosnaţnosti presudekojom je poništeno rješenje o prestanku radnog odnosa traţi prinudno izvršenje i

povratak na rad kod tuţenog, što nije uradila već je zasnovala radni odnos kod H. b.AD P. Stoga, tuţilja ne polaţe pravo da traţi spornu razliku u zaradi.Obzirom, da se iz nalaza vještaka moţe utvrditi koji iznos zarada bi tuţiljaostvarila na radu kod tuţenog od prestanka radnog odnosa, pa do zasnivanja radnogodnosa kod Hipotekarne banke (22.399,01 eura) valjalo je reviziju tuţenog koja seodnosi na taj dio, odbiti kao neosnovanu. Jer je tuţilja pretrpjela materijalnu štetu uvidu izgubljene zarade, za period od donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa,pa do zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca tj. H. b. AD P., aodgovornost tuţene zasniva se na odredbi ĉl. 148 ZOO i ĉl. 134 Zakona o radu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 976/12 od 27.11.2012. godine)205

206ISKLJUĈENJE PRAVA NA NAKNADU ŠTETEZBOG IZGUBLJENE ZARADE(Ĉlan 106 u vezi sa ĉl. 117 Zakona o radu i ĉl. 154 ZOO)Za period od prestanka potrebe za radom zaposlenog, zaposlenom nepripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.Iz obrazloţenja:"Pravilan je zakljuĉak drugostepenog suda da tuţiocu za period od prestankapotrebe za njegovim radom, kod tuţenog tj. od 30.01.2004. godine pa nadalje nepripada pravo na naknadu štete zbog neisplaćene zarade.Ovo s toga, što je iz provedenih dokaza nesumnjivo utvrdjeno da nakondonošenja odluke o prestanku radnog odnosa tuţiocu od 30.01.2004. godine kodtuţenog nije bilo radnog mjesta na koje bi tuţilac mogao biti rasporedjen, radi ĉega inije mogao biti vraćen na rad, već mu je jedino njegov radno-pravni status mogaobiti riješen isplatom otpremnine.Prema tome, kako kod tuţenog nije bilo radnog mjesta na kojem bi tuţilacmogao da radi, a što znaĉi ne bi u spornom periodu mogao ostvariti zaradu, totuţeni, i po mišljenju ovog suda, nije u obavezi da mu naknadi štetu zbogneisplaćene zarade za period od 30.01.2004. do 01.05.2011. godine. Ovo tim prije,što se u konkretnom sluĉaju ne radi o ocjeni zakonitosti odluke o prestanku radnogodnosa tuţiocu isplatom otpremnine, niti pak o isplati iste, a koje pravo bi tuţilaceventualno mogao ostvariti u drugom postupku, kako to pravilno zakljuĉuje idrugostepeni sud."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 593/12 od 08.11.2012. godine)

OTKAZ UGOVORA O RADU ZA VRIJEMEKORIŠĆENJA PRAVA NA PORODILJSKO ODSUSTVO(Ĉlan 108, u vezi sa ĉl. 93 stav 2 Zakona o radu, ĉl. 8 Evropske socijalne poveljei Konvencijom medjunarodne organizacije rada br. 183 o zaštiti materinstva)207Nezakonita je odluka o prestanku radnog odnosa donijeta u vrijeme dokse zaposlena nalazila na porodiljskom odsustvu.P R E S U D APreinačavaju se presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br. 1745/12-11 od15.05.2012. godine i presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 3421/11 od01.03.2012. godine tako što se usvaja tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženog,br. 05/01-4668, od 08.07.2011. godine, a tuženi obavezuje da tužilju vrati na rad irasporedi na poslove koje je ranije obavljala ili one koji odgovaraju njenoj stručnojspremi i iskustvu stečenom radom, kao i da joj nadoknadi troškove postupka uiznosu od 1.000 €, a sve ovo u roku od 15 dana po prijemu ove presude.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici Gţ. br. 1745/12-11 od 15.05.2012. godine,odbijena je kao neosnovana ţalba tuţilje i potvrdjena presuda Osnovnog suda uPodgorici P. br. 3421/11 od 01.03.2012. godine, kojom je odluĉeno:"I Odbija se tuţbeni zahtjev sa kojim je predloţeno da se poništi rješenjetuţenog, br. 05/01-4668, od 08.07.2011. godine i tuţeni obaveţe da tuţilju vrati narad i rasporedi na poslove koje je ranije obavljala ili one koji odgovaraju njenojstruĉnoj spremi i iskustvu steĉenom radom, kao neosnovan.II Obavezuje se tuţilja da tuţenom nadoknadi troškove postupka u iznosu od500,00 €, u roku od 8 dana, po pravosnaţnosti presude."Protiv drugostepene presude tuţilja je blagovremeno izjavila reviziju zbogsvih zakonskih razloga. Predlaţe da ovaj sud preinaĉi pobijanu presudu na naĉin štoće usvojiti tuţbeni zahtjev u cjelosti i obavezati tuţenog da joj nadoknadi troškovepostupka pred prvostepenim sudom i u postupcima po redovnom i vanrednompravnom lijeku.U odgovoru na reviziju tuţeni osporava sve navode iste i predlaţe da ovaj sudreviziju odbije kao neosnovanu, a nadoknadi mu troškove sastava ovog podneska poAT.Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu, u smisluodredbe ĉlana 401 ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.

Pobijana i prvostepena presuda ne sadrţe bitnu povredu odredaba parniĉnogpostupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 12 ZPP, na ĉije postojanje ovaj sud pazi posluţbenoj duţnosti, dok se na druge bitne povrede revizijom ne ukazuje.Medjutim, osnovano se revizijom ukazuje da su prvostepena i pobijanapresuda donijete pogrešnom primjenom materijalnog prava.Iz nespornih navoda parniĉara i ĉinjenica utvrdjenih u postupku predprvostepenim sudom proizilazi da je tuţilja bila u radnom odnosu kod tuţenogpoĉev od 28.03.2005. godine, zasnovanom ugovorom o radu br. 05∕01-1364∕3 od28.03.2005. godine - na neodredjeno vrijeme, na radnom mjestu pedijatrijske sestresa izabranim pedijatrom. Navedene poslove je obavljala do 15.03.2011. godine, odkada je pošla na trudniĉko bolovanje, a potom na porodiljsko odsustvo. Nije spornoda je u toku trudniĉkog bolovanja tuţilje tuţeni donio rješenje br. 05/01-3182 od12.05.2011. godine, kojim je utvrdio da je prestala potreba za njenim radom - dapredstavlja višak zaposlenih. Iz spisa proizilazi da tuţilja nije podnosila prigovorprotiv navedenog rješenja o proglašenju tehnološkim viškom, tako da je istokonaĉno i pravosnaţno.Inaĉe,u postupku kod prvostepenog suda utvrdjeno je da je do prestankapotrebe za radom odredjenog broja zaposlenih tuţenog, medju kojima i tuţilje, došlonakon donošenja Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjestatuţenog od 23.09.2008. godine. O tome je tuţeni dostavio obavještenje Sindikatu iZavodu za zapošljavanje Crne Gore, a nakon toga donio je Program mjera zarješavanje viška zaposlenih, sa svim elementima iz ĉlana 93 stav 2 Zakona o radu.Pošto tuţilji, kao tehnološkom višku, tuţeni nije obezbijedio ni jedno od pravapredvidjenih programom iz ĉlana 93 stav 2 taĉka 5 Zakona o radu, donio je spornorješenje, kojim joj je otkazan ugovor o radu uz isplatu otpremnine u utvrdjenomiznosu. Prema stanju u spisima nije sporno da je tuţeni donio predmetno rješenje, tj.tuţilji utvrdio otkaz ugovora o radu za vrijeme korišćenja prava na porodiljskoodsustvo.Polazeći od predstavljenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja niţestepeni sudovi suzakljuĉili da je tuţeni pri donošenju spornog rješenja, a kojim je tuţilji otkazanugovor o radu uz isplatu pripadajuće otpremnine, u svemu postupio u skladu saodredbama tada vaţećeg Zakona o radu, pa su prvostepenom i pobijanom presudomodbili tuţbeni zahtjev kao neosnovan. Pritom niţestepeni sudovi smatraju da je naocjenu o pravilnosti postupanja tuţenog pri donošenju rješenja o otkazu ugovora oradu bez znaĉaja što je isto donijeto za vrijeme porodiljskog odsustva tuţilje, kodĉinjenice da joj je utvrdjeno pravo na otpremninu, kao i svim ostalim zaposlenimtuţenog statusa tehnološkog viška.Navedeno rezonovanje niţestepenih sudova nije prihvatljivo i zasnovano je napogrešnoj primjeni materijalnog prava.Naime, restrikrivnim tumaĉenjem odredbe ĉlana 108 Zakona o radu ﴾″Sl. listCG″, br. 49∕08, 26∕09, 88∕09 i 26∕10) niţestepeni sudovi su pogrešno zakljuĉili da jetuţilji mogao biti otkazan ugovor o radu pod istim uslovima kao i ostalimzaposlenim tuţenog sa utvrdjenim statusom tehnološkog viška, pa i za vrijeme208

trudniĉkog bolovanja i porodiljskog odsustva, polazeći samo od toga da isti nijesuotkazni razlog u konkretnom sluĉaju.Po ocjeni ovog suda, da bi mogli zakonito odluĉiti u predmetnoj pravnojstvari nizestepeni sudovi su bili duţni da ocijene zakonitost spornog otkaza ugovorao radu tuţilje sa aspekta potvrdjenih medjunarodnih ugovora, koji regulišu zaštitumaterinstva, a koji se saglasno odredbi ĉlana 9 Ustava Crne Gore imaju cijeniti kaosastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka Crne Gore i u situaciji kada odnoseuredjuju drugaĉije od unutrašnjeg zakonodavstva imaju primat nad domaćimzakonodavstvom i neposredno se primjenjuju.Tako je zakonitost izreĉenog otkaza ugovora o radu tuţilji za vrijemekorišćenja porodiljskog odsustva trebalo cijeniti prvenstveno prema odredbamaIzmijenjene Evropske socijalne povelje, usvojene u Strazburu 03. maja 1996.godine, koju je Crna Gora potvrdila Zakonom o potvrdjivanju Izmijenjene Evropskesocijalne povelje (″Sl. list CG″, - Medjunarodni ugovori, br. 6∕09, od 18.12.2009.godine). Navedenim zakonom, izmedju ostalih odredaba, Crna Gora se obavezala napoštovanje ĉlana 8 Izmijenjene Evropske socijalne povelje, kojim je garantovanopravo zaposlenih ţena na zaštitu materinstva na naĉin što je u namjeriobezbjedjivanja efikasnog ostvarivanja prava zaposlenih ţena na zaštitu materinstva,izmedju ostalih obaveza ugovornih strana, u stavu 2 ove odredbe utvrdjena obavezada smatraju nezakonitim ako poslodavac ţeni da otkaz u toku perioda od kada jeobavijestila svog poslodavca da je trudna do kraja njenog porodiljskog odsustva ilida joj da otkaz u takvom trenutku tako da bi otkazni rok istekao za vrijeme takvogodsustva. Od navedenog pravila Dodatkom uz ĉlan 8 stav 2 Izmijenjene Evropskesocijalne povelje predvidjeni su mogući izuzeci, ali pod koje se ne moţe podvestiotkaz ugovora o radu na neodredjeno vrijeme zaposlenoj ţeni, statusa viškazaposlenih usled reorganizacije poslodavca, kakva je situacija konkretnog sluĉajaTakodje, zaštitu radnog mjesta i nediskriminaciju zaposlene ţene za vrijemetrudnoće ili porodiljskog odsustva garantuje i Konvencija Medjunarodneorganizacije rada broj 183 o zaštiti materinstva, odredbama ĉl. 4 i 8, koju je CrnaGora potvrdila Zakonom o potvrdjivanju Konvencije Medjunarodne organizacijerada broj 183 o zaštiti materinstva ﴾″Sl. list CG″, - Medjunarodni ugovori, br. 1∕11,od 10.01.2011. godine).Stoga i odredbu ĉlana 108 Zakona o radu Crne Gore treba tumaĉiti u dijeluminimuma garantovanih prava zaposlene ţene za vrijeme trudniĉkog bolovanja iporodiljskog odsustva u duhu utvrdjenih garancija navedenim ratifikovanimMedjunarodnim ugovorima ﴾Izmijenjenom Evropskom socijalnom poveljom iKonvencijom Medjunarodne organizacije rada broj 183 o zaštiti materinstva),shodno ĉlanu 9 Ustava Crne Gore, što niţestepeni sudovi nijesu imali u vidu, zbogĉega je obje niţestepene presude valjalo preinaĉiti i postavljeni tuţbeni zahtjevusvojiti.Imajući u vidu da je tuţilja uspjela u sporu, a da je traţila troškove parniĉnogpostupka to joj je sud primjenom ĉlana 163 u vezi ĉl. 161 stav 1 i ĉl. 152 ZPPdosudio troškove koje je imala vodjenjem ove parnice. Troškovi se odnose na sastavtuţbe, te zastupanja od strane advokata na tri odrţana roĉita kod prvostepenog suda209

﴾pripremno i dva raspravna) u iznosu od po 125 €, kao i troškove sastava pravnihlijekova - ţalbe i revizije od strane advokata u iznosu od po 250 €, što ukupno iznosi1.000 €. Visina pripadajućih troškova odmjerena je primjenom vaţeće Advokatsketarife u Crnoj Gori ﴾Tarifni broj 6, taĉka 10, Tarifni broj 9 i Tarifni broj 17 ).Sa iznijetih razloga, primjenom ĉlana 410 stav 1 ZPP, odluĉeno je kao uizreci.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 820/12 od 13.12.2012. godine)210

211PRESTANAK RADNOG ODNOSA SPORAZUMOM(Ĉlan 110 stav 1 Zakona o radu)Zaposleni se ne moţe pozivati na sopstvenu nesavjesnost kao razlogništavosti sporazuma, jer to predstavlja razlog zbog kojeg se moţe traţitiponištaj sporazuma o prestanku radnog odnosa.Iz obrazloţenja:"Na osnovu iskaza saslušanih svjedoka, da su tuţilje svojevoljno potpisalepismeni sporazum o prestanku radnog odnosa kod tuţenog, pa su se samim tim ukonkretnom sluĉaju ispunili zakonski uslov za donošenje osporenih odluka u smisluodredbe ĉlana 110 st. 1 Zakona o radu. Jer, provedenim dokazima je nespornoutvrdjeno da je tuţeni saĉinio u pismenoj formi sporazum o prestanku radnogodnosa dana 1. 06. 2007. godine tuţiljama Ĉ. N. i B. D., pa se njihov iskaz da se nesjećaju kada su taĉno potpisale isti ne moţe prihvatiti, što su pravilno zakljuĉili iniţestepeni sudovi. Po nalaţenju ovog suda, prema provedenim dokazimapotpisivanje sporazuma o prestanku radnog odnosa nije bilo iznudjeno silom nitiprijetnjom niti je dato u zabludi, odnosno u stanju prevare, budući su tuţilje prijetoga zbog njihovog nedoliĉnog odnosa prema radu bile javno upozorene da će imprestati radni odnos kod tuţenog. Iz svega navedenog, proizilazi da se ne moţeprihvatiti tvrdnja tuţilja da nijesu bile svjesne šta potpisuju, budući tuţilje nijesudokazale da je njihov potpis manljiv u pogledu svijesti i volje iz ĉega proizilazi dasu se sa osporenim sporazumom o prestanku radnog odnosa tuţilje saglasile, na tajnaĉin što su isti potpisale, a koju ĉinjenicu su potvrdile i tuţilje.S tim u vezi, treba istaći da se tuţilje ne mogu pozivati na sopstvenunesavjesnost kao razlog ništavosti sporazuma, jer to predstavlja razlog zbog kojeg semoţe traţiti poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa. Razlozi za ništavostsporazuma su ako je zakljuĉen protivno Ustavom utvrdjenim naĉelima, prinudnimpropisima ili moralu, a u konkretnom sluĉaju nije ni naveden ni jedan od ovihrazloga."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 616/12 od 03.10.2012. godine)

NEREALIZOVANJE SPORAZUMA O PRESTANKU RADNOG ODNOSAI PRAVO NA OTPREMNINU(Ĉlan 110 u vezi sa ĉl. 93 i 94 Zakona o radu)212Zaposlenom ne pripada pravo na otpremninu osnovom sporazumnogprestanka radnog odnosa, ako sporazum nije realizovan.Iz obrazloţenja:"U toku prvostepenog postupka utvrdjeno je da je tuţilac bio u radnomodnosu kod tuţene, na duţnosti Naĉelnika Sluţbe za zajedniĉke poslove. Dana09.07.2010. godine tuţena je donijela rješenje br. 01-119/10-3168, o sporazumnomprestanku radnog odnosa tuţiocu, uz isplatu otpremnine u iznosu od 12 bruto zarada,a dana 12.07.2010. godine rješenje br. 01-119/10-3168, o isplati otpremnine uiznosu od 16.000 €. Nakon donošenja navedenih rješenja tuţilac je nastavio daobavlja ﴾istu) duţnost, ne traţeći izvršenje prethodno donijetih rješenja, da birješenjem br. 113/11-400 od 21.01.2011. godine bio razriješen navedene duţnosti sadanom 21.01.2011. godine. Istim rješenjem odredjeno je da će tuţilac vršitidotadašnju duţnost do imenovanja novog naĉelnika Sluţbe za zajedniĉke poslova naosnovu javnog konkursa. Potom, tuţilac je nastavio da obavlja istu duţnost sve do02.09.2011. godine, kada mu je rješenjem tuţene br. 01-119/11-6149/2 od02.09.2011. godine utvrdjen prestanak radnog odnosa po sili zakona, zbog odlaska ustarosnu penziju, a rješenjem br. 01-119/11-6149/3 od 12.09.2011. godine odredjenaisplata otpremnine zbog odlaska u penziju u iznosu od dvije minimalne zarade.Polazeći od navedenog utvrdjenja prvostepenog suda pravilno je zakljuĉiodrugostepeni sud da tuţiocu ne pripada pravo na otpremninu osnovom sporazumnogprestanka radnog odnosa, koji sporazum nije realizovan. Jer, tuţilac je nastavio saradom nakon donijetog rješenja o sporazumnom prestanku radnog odnosa, te se nataj naĉin prećutno saglasio da i dalje ostane u radnom odnosu kod tuţene sve dodonošenja rješenja o prestanku radnog odnosa po sili zakona, zbog odlaska ustarosnu penziju.Prema tome, pravni osnov prestanka rada tuţioca kod tuţene nije u rješenju osporazumnom prestanku radnog odnosa, već u rješenju o prestanku radnog odnosapo sili zakona - zbog sticanja zakonskih uslova za odlazak u starosnu penziju. Stogamu i ne pripada ni pravo na spornu otpremninu, koja bi bila pripadajuća samo zazaposlene tuţene, kojima je radni odnos prestao po sporazumu, a što kod tuţioca nijesluĉaj.Ovaj sud je cijenio sve navode revizije, pa je našao da su lišeni osnova.Naime, po nalaţenju ovog suda, period, po donošenju rješenja o sporazumnomprestanku radnog, u kojem je tuţilac nastavio da obavlja raniju duţnost kod tuţenepod istim uslovima i okolnostima ne moţe se smatrati faktiĉkim radom, kako se to

neosnovano revizijom ukazuje, već zakonitim radnim odnosom sve do02.09.2011.godine, kada mu je utvrdjen prestanak radnog odnosa zbog steĉenihuslova za starosnu penziju. "(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1048/12 od 20.12.2012. godine)213

214SPORAZUMNI PRESTANAK RADNOG ODNOSAUZ ISPLATU OTPREMNINE(Ĉlan 141 u vezi sa ĉl. 96 stav 1 Zakona o radu)U slučaju sporazumnog prestanka radnog odnosa uz isplatu otpremnineradni odnos ne prestaje isplatom otpremnine, već sporazumom.***Posljedica neispunjenja obaveze poslodavca na isplatu otpremnine nijenevaţnost sporazuma u pogledu dana prestanka radnog odnosa, već pravozaposlenih da tuţbom zahtijevaju ispunjenje te obaveze ili raskid sporazuma.Iz obrazloţenja:"Na osnovu izvedenih dokaza koji su nasuprot navoda revizije pravilnocijenjeni u smislu ĉl.9. ZPP-a je utvrdjeno da su tuţioci bili radnici tuţenog, te da suisti podnijeli zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa uz isplatu naknade i toprvotuţilac dana 19.01.2011. godine, drugotuţilac 19.12.2009. godine i trećetuţilac17.06.2010. godine. Odluĉujući o zahtjevima tuţilaca tuţeni je donio odluku br.01-1101/1 od 27.01.2011. godine, kojom je prvotuţiocu prestao radni odnos dana31.01.2011. godine, (dan kada je podnio zahtjev za raskid radnog odnosa), uz isplatujednokratne naknade u visini od 22.860,00 eura, odluku br.01-14155/1 od09.12.2009. godine, kojom je drugotuţiocu prestao radni odnos dana 30.11.2009.godine, uz isplatu jednokratne naknade u iznosu od 14.075,00 eura, te odluku br.01-8377/1 od 30.06.2010. godine kojom je trećetuţiocu prestao radni odnos zbogranijeg odlaska u penziju, uz isplatu naknade u iznosu od 8.989,00 eura. U postupkuje takodje utvrdjeno da je tuţiocima naknada (otpremnina) isplaćena u tri rate, s timšto je prvotuţiocu zadnja rata otpremnine isplaćena dana 26.07.2011. godine,drugotuţiocu 07.05.2010. godine i trećetuţiocu 14.10.2010. godine.Kod naprijed navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje sapravom prihvata i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primjenilimaterijalno pravo kada su tuţbeni zahtjev tuţilaca odbili, kao neosnovan.Neosnovano se revizijom ukazuje da su tuţioci bili u radnom odnosu kodtuţenog zakljuĉno sa danom isplate zadnje rate otpremnine a s pozivom na odredbuĉl.96. st.1. Zakona o radu ("Sluţbeni list CG",br.49/08). S tim u vezi, za ukazati jerevidentu da se u konkretnom sluĉaju ne radi o prestanku radnog odnosa isplatomotpremnine u smislu citirane zakonske odredbe. Ovo sa razloga što tuţioci nijesuoglašeni tehnološkim viškom, već im je radni odnos prestao na osnovu ĉl.141.Zakona o radu i ĉl.126. Kolektivnog ugovora tuţenog - sporazumni prestanakradnog odnosa.

Dakle, pojedinaĉnim sporazumima je jasno definisan dan prestanka radnogodnosa za svakog tuţioca i isti nije uslovljen danom kada je isplata naknade(otpremnine) izvršena, kao što je to sluĉaj iz ĉl.96. st.1. Zakona o radu. To ne znaĉida nije postojala obaveza tuţenog da otpremninu isplati odmah po postignutomsporazumu, ali posledica neispunjenja te obaveze nije nevaţnost sporazuma upogledu dana prestanka radnog odnosa, već pravo tuţilaca da zahtijevaju (i tuţbom)ispunjenje te obaveze tuţenog ili raskid sporazuma, što nije predmet spora."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 742/12 od 12.09.2012. godine)215

RAZRJEŠENJE SA FUNKCIJE IZVRŠNOG DIREKTORAPRIJE ISTEKA MANDATA I PRAVO NA OTPREMNINU(Ĉlan 8 Ugovora o pravima, obavezama i odgovornostima izvršnog direktora)216Direktoru koji je razriješen sa funkcije prije isteka mandata zbog svojedjelimične odgovornosti za negativno poslovanje, ne pripada pravo naotpremninu.Iz obrazloţenja:"Medju strankama nije bilo sporno da je tuţilac obavljao funkciju izvršnogdirektora kod tuţenog u periodu od 08.05.2009. do 08.04.2011.godine, kada jerazriješen sa te funkcije prije isteka mandata - Odlukom Odbora direktora od12.04.2011.godine, zbog negativnog trenda u poslovanju tuţenog za što snosiizvjesnu odgovornost, a radni odnos kod tuţenog mu je prestao 27.06.2011.godine.Visina zarade tuţiocu bila je precizirana ugovorom o pravima i obavezama iodgovornostima izvršnog direktora tuţenog od 08.05.2011.godine.Na temelju nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke utvrdjeno je da jetuţiocu za sporni period - od 08.05.2009. do 27.06.2011.godine manje isplaćenazarada u iznosu od 16.563,16 €, a da je on prema blagajni tuţenog imao zaduţenjeod 2.423,66 €.Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja, pravilno su niţestepeni sudovi odbili tuţbenizahtjev za iznos mimo dosudjenog od još 2.423,66 € po osnovu manje isplaćenezarade, jer je u tom iznosu tuţilac imao zaduţenje prema tuţenom koje sesukcesiono trebalo odbijati od njegove zarade, a što se ni revizijom ne dovodi upitanje.Takodje, niţestepeni sudovi su pravilno odluĉili odbijanjem tuţbenog zahtjevza isplatu otpremnine u iznosu od 42.212,06 €. Ovo, imajući u vidu odredbu ĉl. 8Ugovora o pravima, obavezama i odgovornostima izvršnog direktora, prema kojojizvršni direktor ima pravo na otpremninu u sluĉaju da tokom mandata ne bude radnoangaţovan zbog privatizacije, steĉaja ili drugog razloga, te u sluĉaju razrješenjazbog nemogućnosti da iz zdravstvenih razloga ili drugih opravdanih razloga urednoizvršava svoje obaveze, podnošenja ostavke iz opravdanih razloga, kao i nakonisteka mandata na koji je imenovan.Kako je tuţilac razriješen sa funkcije izvršnog direktora prije isteka mandatazbog svoje djelimiĉne odgovornoti za negativno poslovanje tuţenog, to mu premanavedenoj odredbi ugovora ne pripada pravo na otpremninu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 766/12 od 10.10.2012. godine)

217NEZAKONITOST ODLUKE O RAZRJEŠENJU DIREKTORA(Ĉlan 46 stav 3 Zakona o privrednim društvima)Nezakonitost odluke o razrješenju direktora ne znači istovremeno daizvršnom direktoru i dalje traje mandat, već je nepostojanje osnovanog razlogaza razrješenje osnov da se zahtijeva naknada štete koja obuhvata period doisteka mandata.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud zakljuĉuje da je ugovor o radu koji je zakljuĉen sa tuţiocem,kao izvršnim direktorom, formalno i dalje na snazi, dok drugostepeni sud smatra danije bilo uslova za donošenje pobijanih odluka jer tuţioca štiti mandat i do istekamandata moţe biti razriješen samo u skladu sa ĉlanom 7 ugovora.Prema odredbi ĉlana 46 stav 3 Zakona o privrednim društvima odbordirektora sa izvršnim direktorom zakljuĉuje posebni ugovor kojim se uredjuju pravai obaveze i odgovornost izvršenog direktora, kao i uslovi za prestanak funkcije prijeisteka roka utvrdjenog ugovorom. Kako su ugovorom utvrdjeni uslovi za prestanakfunkcije prije isteka roka utvrdjenog statutom i kako za razrješenje nije ispunjennijedan od tih uslova to je pravilan zakljuĉak niţestepenih sudova da je odluka orazrješenju tuţioca funkcije izvršnog direktora nezakonita. Ali, nezakonitost teodluke ne znaĉi istovremeno da izvršnom direktoru i dalje traje mandat, kako topogrešno zakljuĉuju niţestepeni sudovi. Za izvršnog direktora imenovano je drugolice i izvršena registracija kod Centralnog registra Privrednog suda u Podgorici itada je tuţiocu prestao mandat izvršnog direktora. Nepostojanje osnovanog razlogaza razrješenje je jedino osnov da se zahtijeva naknada štete koja obuhvata period doisteka mandata.Bez osnova su navodi revizije kojima se ukazuje da je izvršena promjenaorganizacionog oblika iz društva sa ograniĉenom odgovornošću u akcionarskodruštvo razlog za razrješenje izvršnog direktora. Zakon o privrednim društvima uodredbama koje regulišu restrukturiranje ne predvidja da je restrukturiranje razlog zarazrješenje izvršnog direktora. Naprotiv, razlozi za razrješenje izvršnog direktoraprema izriĉitim odredbama ĉlana 46 navedenog zakona utvrdjuju se ugovorom kojiizvršni direktor zakljuĉuje sa odborom direktora.Zbog pogrešnog zakljuĉivanja da tuţioca štiti mandat, prvostepeni sud nijeraspravio ĉinjenice da li radno mjesto na koje je tuţilac rasporedjen, nakon što jerazriješen, odgovara njegovoj struĉnoj spremi, radnom iskustvu i potrebama posla,kako je to odredjeno ĉlanom 8 ugovora. Zbog toga je obje presude u dijelu kojim jeponišteno rješenje br. 360/807 od 22.08.2008. godine valjalo ukinuti i predmetvratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, kako bi se u ponovnom postupku teĉinjenice raspravile. "(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 585/12 od 01.10.2012. godine)

218PONIŠTAJ RJEŠENJA GENERALŠTABA VOJSKE SCGO PRESTANKU PROFESIONALNE VOJNE SLUŢBEI ZAHTJEV ZA VRAĆANJE U VOJNU SLUŢBUZa ocjenu osnovanosti zahtjeva za vraćanje u profesionalnu vojnu sluţbuod odlučnog značaja je činjenica da li tuţilac ispunjava uslove da budepostavljen na odgovarajuće formacijsko mjesto u Vojsci CG, odnosno da li imaodgovarajući stepen stručne spreme.R J E Š E N J EUsvaja se revizija pa se ukidaju presuda Višeg suda u Podgorici Gž. br.3238/11-08 od 2. 03. 2012. godine i presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br.3096/08 od 11. 04. 2011. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovnosudjenje.O b r a z l o ţ e nj ePresudom Višeg suda u Podgorici Gţ.br.3238/11-08 od 02.03.2012. godine,odbijena je kao neosnovana ţalba tuţenog i potvrĊena presuda Osnovnog suda uPodgorici P.br.3096/08 od 11.04.2011. godine, u dijelu izreke kojim je obavezantuţeni da tuţioca postavi na odgovarajuće formacijsko mjesto u Vojsci CG, kojeodgovara njegovoj školskoj spremi i ĉinu koji ima vodnik I klase, u roku od 8 danapo pravosnaţnosti presude.Protiv drugostepene presude tuţeni je blagovremeno izjavio reviziju zbogbitne povrede odredaba parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.Predloţeno je da se niţestepene presude preinaĉe i tuţbeni zahtjev odbije.U odgovoru na reviziju navodi se da revizija nije osnovana i predlaţe da seista odbije.Revizija je osnovana.Zbog pogrešene primjene materijalnog prava ĉinjeniĉno stanje nije pravilnoutvrdjeno.Nije sporno da je tuţilac na osnovu naredbe Naĉelnika Generalštaba VojskeJugoslavije od 05.10.1999. godine primnjen u profesionalnu vojnu sluţbu u ĉinpješadijskog vodnika. U ponovljenom postupku, rješenjem Generalštaba VojskeSrbije i Crne Gore od 10.02.2005. godine poništena je naredba od 05.10.1999.godine i odbijena molba tuţioca za prijem u profesionalnu vojnu sluţbu.Presudom Vrhovnog suda Srbije Uscg br.521/06 od 21.08.2008. godineponišteno je navedeno rješenje Generalštaba od 10.02.2005. godine, sa

obrazloţenjem da je to rješenje nezakonito jer nisu postojali uslovi za ponavljanjepostupka vezano za prijem tuţioca u vojnu sluţbu.Na temelju ovih, nespornih ĉinjenica niţestepeni sudovi su usvojili tuţbenizahtjev i obavezali tuţenog da tuţioca postavi na odgovarajuće formacijsko mjesto uVojsci Crne Gore, koje odgovara njegovoj stuĉnoj spremi i ĉinu vodnika I klase.Naime, niţestepeni sudovi su zakljuĉili da su poništajem rješenja tuţenog, kojim jetuţiocu prestala profesionalna vojna sluţba, poništene sve pravne posledice koje jerješenje proizvelo, tako da je naredba o prijemu tuţioca u profesionalnu vojnusluţbu ostala na snazi i proizvodi pravno destvo.Medjutim, iz obrazloţenja navedenog rješenja naĉelnika Generalštaba VojskeSiCG Up-2 br. 71-1 od 10. 02. 2005. godine, vidi se da je ovo rješenje donijeto sarazloga što tuţilac ne ispunjava uslove za prijem u profesionalnu vojnu sluţbu, jeristi nema završen odgovarajući stepen struĉne spreme.Ĉinjenica da li tuţilac ispunjava uslove da bude postavljen na odgovarajućeformacijsko mjesto u Vojsci Crne Gore, je odluĉna za ocjenu osnovanostipostavljenog tuţbenog zahtjeva. Jer, ako tuţilac ne raspolaţe sa odgovarajućomškolskom spremom sud nije mogao obavezati tuţenog da tuţioca postavi naformacijsko mjesto u Vojsci ukoliko isti za to nema potrebnu kvalifikaciju. Ovuĉinjenicu prvostepeni sud nije raspravio, pa nije ni imalo uslova da se donesezakonita odluka po zahtjevu tuţioca u tom dijelu.U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke ukazane ovimrješenjem.Sa iznijetih razloga odluĉeno je kao u izreci - ĉl.408 ZPP-a.(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 642/12 od 18.12.2012. godine)219

220ZAŠTITA KOD NADLEŢNE INSPEKCIJE(Ĉlan 122 Zakona o radu, u vezi sa ĉl. 39 Zakona o inspekcijskom nadzoru)Odlaganje izvršenja rješenja o prestanku radnog odnosa u postupkuinspekcijskog nadzora ne moţe predstavljati osnov za utvrdjenje da je radniodnos zasnovan na neodredjeno vrijeme.Iz obrazloţenja:"Iz ĉinjenica utvrĊenih u postupku pred prvostepenim sudom proizilazi da jerješenjem tuţene br.10-00-1632 od 17.02.2009. godine, otkazan ugovor o radutuţiocu i radni odnos istom prestao dana 20.02.2009. godine. Dalje je utvrĊeno da jeu postupku inspekcijskog nadzora rješenjem Ministarstva zdravlja, rada i socijalnogstaranja - Inspekcija rada br.UP 0402/1-121/1 od 11.05.2009. godine odloţilaizvršenje rješenja tuţene kojim je tuţiocu otkazan ugovor o radu odnosno prestaoradni odnos dok sud ne donese pravosnaţnu odluku u sporu u kojem je tuţilac traţioponištaj navedenog rješenja kao nezakonitog. Pravosnaţnom presudom Osnovnogsuda u Podgorici P.br.591/09 od 12.05.2010. godine zahtjev tuţioca za poništajnavedenog rješenja odbijen je kao neosnovan, a u postupku po vanrednom pravnomlijeku presudom Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.1420/10 od 02.11.2010. godineodbijena je revizija tuţioca kao neosnovana. U postupku je utvrĊeno da je tuţilacnastavio da radi kod tuţene sve do 10.09.2010. godine kada ga je tuţeni obavijestioda su se stekli uslovi za izvršenje rješenja o prestanku radnog odnosa jer je nastupilapravosnaţnost presude kojom je odluĉeno o njegovom zahtjevu za poništaj donijetogrješenja o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa.Po nalaţenju ovog suda, na osnovu naprijed utvrĊenih ĉinjenica niţestepenisudovi su pravilno zakljuĉili da je tuţiocu radni odnos kod tuţenog prestao, te danijesu ispunjeni uslovi za utvrĊenje da je zasnovao radni odnos na neodreĊenovrijeme na poslovima KV bravara i obavezu tuţenog da zakljuĉi ugovor o radu satuţiocem na neodreĊeno vrijeme. Jer, izvršenje rješenja o otkazu ugovora o radu porješenju inspekcije rada, u smislu odredbi ĉl.39. st.1. Zakona o inspekcijskomnadzoru ("Sl.list RCG", br.39/03) i ĉl.122. Zakona o radu, odloţeno je do donošenjapravosnaţne odluke suda. Kako je u konkretnom sluĉaju o zahtjevu tuţioca u sporuza poništaj rješenja o otkazu ugovora o radu pravosnaţno odluĉeno navedenompresudom, to su ispunjeni uslovi za izvršenje rješenja o otkazu ugovora o radu iprestanku radnog odnosa tuţiocu. S druge strane, odlaganje izvršenja ovog rješenja upostupku inspekcijskog nadzora ne moţe predstavljati osnov za utvrĊenje da je radniodnos zasnovan na neodreĊeno vrijeme, kako to tuţilac tvrdi u reviziji, pa nemamjesta primjeni odredbe ĉl.22. Zakona o radu. Samim tim, ne postoji osnov zaisplatu neisplaćenih zarada koju tuţilac potraţuje za period oznaĉen u izreciprvostepene presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 531/12 od 27.09.2012. godine)

221POVREDA PRAVILA POKRETANJA I VODJENJADISCIPLINSKOG POSTUPKA(Ĉl. 124 - 126 Zakona o radu)Povreda pravila pokretanja i vodjenja disciplinskog postupka ima zaposljedicu nezakonitost rješenja o otkazu ugovora o radu.Iz obrazloţenja:"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrdjeno je da jetuţilji osporenim rješenjem od 22.08.2011. godine otkazan ugovor o radu osnovomodredbe ĉl.143. st.1. taĉ.2. Zakona o radu, a u izreci istog se navodi da se otkazujeugovor o radu zbog povrede radne duţnosti, zloupotrebe poloţaja i pristupa peĉatutuţenog i faksimilu potpisa osnivaĉa bez odobrenja izvršnog direktora i osnivaĉa,dok se u obrazloţenju navodi da je navedeno rješenje donijeto poslije odrţanogdisciplinskog postupka dana 22.08.2011. godine. Dalje se utvrdjuje da tuţeni nijedonio odluku o pokretanju disciplinskog postupka, da tuţilju nije blagovremenopozvao na zakazanu disciplinsku raspravu, kao i da je nije upozorio da moţe daangaţuje branioca. Utvrdjuje se i to da je tek na disciplinskoj raspravi navedeno kojapovreda radne obaveze se tuţilji stavlja na teret, bez navodjenja u ĉemu se istasastoji, i bez izvodjenja dokaza radi utvrdjenja ĉinjenica koje bi bile od znaĉaja zautvrdjenje njene disciplinske odgovornosti. Takodje je utvrdjeno da po provedenompostupku disciplinski organ nije donio odluku o odgovornosti tuţilje i izricanjudisciplinske mjere za eventualno poĉinjenu povredu radne obaveze.Kod takvog stanja stvari niţestepeni sudovi su u ovoj pravnoj stvari pravilnoprimijenili materijalno pravo kada su usvojili tuţbeni zahtjev i poništitili kaonezakonito rješenje br.02-001-11/R od 22.08.2011. godine kojim se tuţilji otkazujeugovor o radu i tuţeni obavezuje da je vrati na rad i rasporedi na radno mjesto kojeodgovara njenim struĉnim i radnim sposobnostima.Jer, i po nalaţenju ovog suda, a što pravilno zakljuĉuju i niţestepeni sudovi,provedenim dokazima je nesumnjivo utvrdjeno da tuţeni prilikom donošenjaosporenog rješenja nije sproveo posupak za utvrdjivanje disciplinske odgovornostituţilje u skladu sa odredbama ĉl.124., 125 i 126. Zakona o radu i odgovarajućimodredbama Opšteg kolektivnog ugovora koje regulišu disciplinsku odgovornostzaposlenog. Naime, tuţilji je otakazan ugovor o radu zbog povrede radne duţnosti, ane osnovom ĉl.143. st.1. taĉ.2. Zakona o radu, iako osporeno rješenje koje je tuţenidonio nakon provedenog disciplisnkog postupka ne sadrţi pravilnu i potpunuidentifikaciju bića povrede radne obaveze koja bi tuţilji bila stavljena na teret.Postupajući na takav naĉin, a što pravilno nalaze niţestepeni sudovi, tuţeni jepovrijedio pravila pokretanja i vodjenja disciplinskog postupka, a što ima zaposledicu nezakonitos osporenog rješenja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 747/12 od 11.10.2012. godine)

222ZASTARJELOST VODJENJA DISCIPLINSKOG POSTUPKA(Ĉlan 128 stav 3 Zakona o radu)Nastupila je zastarjelost vodjenja disciplinskog postupka ako je postupakokončan nakon tri mjeseca od dana pokretanja.Iz obrazloţenja:"Polazeći od utvrdjenja da je disciplinski postupak za utvrdjenje povrederadne obaveze, tuţiocu stavljene na teret, pokrenut odlukom tuţenog br. 3414 od05.07.2010. godine, a okonĉan donošenjem pobijane odluke br. 6882 od 30.11.2010.godine, niţestepeni sudovi su pravilno zakljuĉili da je nastupila zastarjelost vodjenjadisciplinskog postupka i sljedstveno tome usvojili tuţbeni zahtjev, što je u skladu saĉl. 128 st.3. Zakona o radu.Naime, tuţeni je postupak za utvrdjenje povrede radne obaveze tuţiocaokonĉao nakon isteka roka od 3 mjeseca predvidjenog navedenom zakonskomodredbom, što pobijanu odluku ĉini nezakonitom.Za svoje odluke niţestepeni sudovi su dali potpune i pravilne razloge, kojeprihvata ovaj sud i na njih upućuje revidenta.Stoga su bez osnova navodi revizije o pogrešnoj primjeni materijalnog pravaBez znaĉaja je isticanje u reviziji da je u ponovnom disciplinskom postupkutuţeni ispoštovao sve rokove, jer je u pitanju jedinstven postupak u kome sezakonski rokovi ne mogu raĉunati od poĉetka u sluĉaju kada je usvojen prigovortuţioca na prvobitno donijetu odluku i "ponovljen" disciplinski postupak."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 783/12 od 10.10.2012. godine)

223NEDONOŠENJE RJEŠENJA O PRESTANKU RADNOG ODNOSAU PISMENOJ FORMI(Ĉlan 111 stav 1 Zakona o radu)Nedonošenje rješenja o prestanku radnog odnosa u pismenoj formi nedovodi u pitanje zakonitost odluke o prestanku radnog odnosa.Iz obrazloţenja:"Tuţilac je bio u radnom odnosu kod pravnog prethodnika tuţenog naneodredjeno vrijeme, na mjestu konobara. Dana 15.05.2007.godine tuţilac jeosnovano preduzeće DOO "T. T.", koje je registrovano u Centralnom registruPrivrednog suda 06.10.2008. godine, ĉiji je izvršni direktor bio do 13.05.2009.godine. Tada je za izvršnog direktora imenovana njegova supruga, a tuţeni je21.05.2009. godine zakljuĉio ugovor o radu na neodredjeno vrijeme na poslovimakonobara kod tog preduzeća. Prethodno, tj. 28.05.2007. godine, a i kasnije, tuţilac seobraćao tuţenom da mu poveţe radni staţ za period od 01.03.2007. od 31.05.2007.godine, isplati pripadajuće doprinose i vrati uredno popunjenu radnu knjiţicu. Daljeje utvrdjeno da od 15.05.2007. godine tuţilac nije radno angaţovan kod tuţenog,odnosno nije dolazio na posao niti se javljao, a zakljuĉio je poravnanje sa tuţenim oisplati dospjelih iznosa po osnovu rada do 17.05.2007. godine, te mu je radnaknjiţica vraćena. Utvrdjeno je i to da je tuţilac odjavljen sa osiguranja kod tuţenogdana 14.05.2009. godine i da je od 16.05.2007. godine bio prijavljen na obaveznosocijalno osiguranje kao osiguranik DOO "T. T.".Kod naprijed iznijetog, i po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi supravilno zakljuĉili da je tuţiocu prestao radni odnos kod tuţenog tokom 2007.godine, kada je nastupio zakonski osnov za prestanak radnog odnosa iz ĉl.111.st.1.Zakona o rodu ("Sl.list RCG", br. 43/03 koji je bio u primjeni), zbog izostanka saposla u trajanju od 5 radnih dana uzastopno, što tuţbeni zahtjev ĉini neosnovanim.Naime, nedolaskom na posao i neobaviještavanjem tuţenog o razlozimaodsustvovanja sa posla tuţilac je manifestovao svoju volju da dalje ne ţeli da radi, amorao mu je biti poznat sopsteveni radno pravni status kod tuţenog, odnosno da muje prestao radni odnos.Nije od znaĉaja da li je, ili ne, donijeto rješenje o prestanku radnog odnosatuţiocu u pismenoj formi, jer rješenje u pisemnoj formi u konkretnoj situaciji imasamo deklarativan znaĉaj, a ne konstitutivni, tj. rješenjem se samo verifikuje stanjekoje je nastupilo po samom zakonu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 688/12 od 12.09.2012. godine)

224NEOPRAVDANI IZOSTANAK SA POSLA(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 5 Zakona o radu)Pod neopravdanim izostankom sa posla u smislu člana 143 stav 1 tačka 5Zakona o radu podrazumijeva se odsustvovanje sa posla protivno propisima oradnim duţnostima, uz svijest o nedopustivosti takvog ponašanja.Iz obrazloţenja:"U postupku koji je prethodio donošenju pobijane i prvostepene presudeutvrdjeno je da je tuţilac bio zaposlen kod tuţenog, gdje je obavljao poslove vozaĉaautobusa "Mercedes" sve do 14. 08. 2011. godine kada mu je izvršni direktortuţenog M. M., oduzeo kljuĉeve od autobusa kojim je bio zaduţen, tako da tuţilacod tog dana nije dolazio na posao jer je smatrao da je suspendovan sa posla.Nesporno je medju uĉesnicima u postupku da je tuţeni 30. 08. 2011. godinegodine pozvao tuţioca i da je tom prilikom ovlašćeno lice tuţenog M. V. obaviorazgovor sa tuţiocem na okolnosti zbog ĉega tuţilac ne dolazi na posao i da mu jetom prilikom ponudio da vozi drugo vozilo marke "TAM", što je tuţilac odbio inakon toga takodje odbio da dolazi na posao.Kod navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja pravilno su zakljuĉili niţestepenisudovi da je tuţbeni zahtjev tuţioca neosnovan i da je rješenje tuţenog broj 123/11od 26. 09. 2011. godine, kojim je tuţiocu otkazan ugovor o radu zakonito donijeto usmislu odredbe ĉlana 143 st. 1 taĉ. 5 Zakona o radu, budući je u postupku utvrdjenoda je tuţilac od 14. 08. 2011. godine neopravdano izostao sa posla pet i više radnihdana uzastopno ĉime su se ispunili uslovi za donošenje osporenog rješenja. Ovo stoga, što tuţilac nije dokazao niti je opravdao svoj izostanak sa posla a ĉinjenica štoje mislio da je suspendovan sa posla je bez uticaja na drugaĉije odluĉivanje u ovojpravnoj stvari, obzirom da tuţeni nije donosio rješenje o privremenom udaljenjutuţioca s posla.Ovo tim prije, što se pod neopravdanim izostankom sa posla u smislu ĉlana143 st. 1 taĉ. 5 Zakona o radu podrazumijeva odsustvovanje sa posla, protivnopropisima o radnim duţnostima, uz svijest o nedopustivosti takvog ponašanja. Sobzirom na to, ovaj propis se aktivira kad zaposleni objektivno ispolji volju da višene radi, znajući da neopravdano izostajanje sa posla vodi prestanku radnog odnosa, aupravo je tuţilac u konkretnom sluĉaju ispoljio takvu volju o ĉemu su niţestepenisudovi dali jasne i valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud i na iste upućujerevidenta."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 939/12 od 28.11.2012. godine)

225PRESTANAK RADNOG ODNOSA ZBOG NEOPRAVDANOGODSUSTVA SA POSLA PET DANA UZASTOPNO(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 5 Zakona o radu)To što u izreci rješenja o prestanku radnog odnosa nijesu navedeni danineopravdanog odsustva sa posla ne čini rješenje nezakonitim, ako je uobrazloţenju rješenja navedeno da zaposleni neopravdano odsustvuje sa poslaod odredjenog datuma pet radnih dana uzastopno.Iz obrazloţenja:"Polazeći od ĉinjenice da iz predmetnih spisa nesumnjivo proizilazi da tuţilacpoĉev od 09.07.2008. godine uopšte ne dolazi na posao, niti svoje odsustvo pravdaodgovarajućom medicinskom dokumentacijom, to su se stekli uslovi za prestanakradnog odnosa tuţiocu osnovom odredbe ĉl.143. st.1. taĉ.5. Zakona o radu. Jer,tuţilac poĉev od 09.07.2008. godine neopravdano odsustvuje sa posla mnogo višeod 5 radnih dana uzastopno, radi ĉega mu je tuţeni donošenjem osporenog rješenjapravilno utvrdio prestanak radnog odnosa. To što u izreci pobijanog rješenja nijesunavedeni dani neopravdanog odsustva sa posla, ne ĉini sporno rješenje nezakonitim,jer je u obrazloţenju rješenja navedeno da tuţilac neopravdano odsustvuje s posla od09.07.2008. godine pet radnih dana uzastopno.Prema tome, kod ĉinjenice da je neosnovan tuţbeni zahtjev za poništajrješenja tuţenog od 16.01.2009. godine o prestanku radnog odnosa tuţiocu, to mu,po ocjeni ovog suda, ne pripada ni pravo na naknadu materijalne štete zbogizgubljene zarade za sporni period, pa je i taj zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 620/12 od 11.10.2012. godine)

226OCJENA OPRAVDANOSTI IZOSTANKA SA POSLA(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 5 Zakona o radu)Za ocjenu opravdanosti izostanka sa posla neophodan je stvarni razlogodsustvovanja sa posla, jer se opravdanost ne ocjenuje prema formalnim, većprema stvarnim mjerilima.***Odsustvo isprave o bolovanju ne mora značiti da ne postoji opravdanirazlog za izostajanje sa posla.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi pogrešno zakljuĉuju da je osporeno rješenje o prestanku,odnosno otkazu ugovora o radu tuţilji od 28.04.2010. godine nezakonito samo izrazloga što dispozitiv istog ne sadrţi osnov prestanka njenog radnog odnosa i štonijesu navedeni radni dani kada tuţilja nije dolazila na posao, a koji bi u smisluodredbe ĉl.143. st.1. taĉ.5. Zakona o radu, imali za posledicu otkaz ugovora o raduod strane poslodavca. Naprotiv, iz predmetnih spisa i obrazloţenja pobijanogrješenja od 28.04.2010. godine nesumnjivo proizilazi da tuţilja od 07.04.2010.godine uopšte nije dolazila na posao, niti je svoje odsustvo pravdala odgovarajućommedicinskom dokumentacijom, iz ĉega bi se, po ocjeni ovog suda, izveo zakljuĉakda je u rješenju naveden osnov prestanka njenog radnog odnosa.Zbog toga će prvostepeni sud u ponovnom postupku, a pri ocjeni zakonitostiosporenog rješenja o prestanku, odnosno otkazu ugovora o radu od 28.04.2010.godine, utvrditi da li je tuţilja u periodu poĉev od 07.04.2010. godine opravdano ilineopravdano odsustvovala sa posla, te da li su se u vezi sa tim stekli uslovi zaprestanak njenog radnog odnosa u smislu odredbe ĉl.143. st.1. taĉ. 5. Zakona o radu.Ovo zbog toga, što je za ocjenu opravdanosti izostajanja sa posla, shodno navedenojzakonskoj odredbi, neophodan stvarni razlog odsustvovanja sa posla, jer seopravdanost ne ocjenjuje prema formalnim, već stvarnim mjerilima. Zato, odsustvoisprave o bolovanju ne mora, samo po sebi, znaĉiti da ne postoji opravdani razlog zaizostajanje s posla.Prema tome, kako u postupku nije na nesumnjiv naĉin utvrdjeno da li jeodsustvo tuţilje u periodu od 07.04.2010. godine bilo neopravdano, to je u ciljuotklanjanja navedenih nedostataka obje niţestepene presude u oznaĉenom dijeluvaljalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1040/12 od 18.12.2012. godine)

227DOLAZAK NA POSAO POD DEJSTVOM ALKOHOLAKAO RAZLOG ZA OTKAZ UGOVORA O RADU(Ĉlan 143 stav 1 taĉka 4 Zakona o radu)Dolazak na posao pod dejstvom alkohola ili opijanje u toku radapretpostavlja da se ta radnja ponavlja, odnosno da se ponovila makar više odjednog puta.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su osporeno rješenje poništili kao nezakonito. Naime,odredba ĉl.143. st.1. taĉ.4. Zakona o radu predviĊa mogućnost otkaza ugovora oradu ako zaposleni dolazi na posao pod dejstvom alkohola ili opojnih droga, ili seopija u toku rada ili koristi opojne droge, što je tuţeni naveo kao osnov prestankaradnog odnosa tuţiocu prema rješenju koje se osporava. MeĊutim, i ovaj sud smatrada dolazak na posao pod dejstvom alkohola ili opijanje u toku rada pretpostavlja dase ta radnja ponavlja, odnosno da se ponovila makar više od jednog puta, na štoupućuje i sama sadrţina zakonske odredbe koja glasi "dolazi".U konkretnom sluĉaju, u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenepresude utvrĊeno je da je tuţilac dana 03.02.2010. godine došao na posao u trećusmjenu, da je izvršeno alko testiranje u KC Crne Gore, jer prethodno nije bilomoguće utvrditi stepen koncentracije alkohola aparatom Dreger, i utvrĊena mukoncentracija alkohola 1,91 promila. Niţestepeni sudovi su utvrdili da se kritiĉnomprilikom u pogonu u kojem je tuţilac radio nije obavljao proces proizvodnje zbogremonta, da tuţiocu nije izdat radni nalog za obavljanje radnog zadatka, kao i daranije nije dolazio na posao u pijanom stanju, a tuţeni nije pruţio dokaze za suprotnetvrdnje."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 807/12 od 08.11.2012. godine)

SOLIDARNA ODGOVORNOST ORTAKA ZA ŠTETUKOJU ZAPOSLENI PRETRPI NA RADU(Ĉlan 134 Zakona o radu, u vezi sa ĉl. 6 - 10 Zakona o privrednim društvima)228Postoji neograničena solidarna odgovornost ortaka za štetu koju pretrpizaposleni, bez obzira na okolnost što su ortaci u medjuvremenu raskinuliortakluk i ortačko društvo brisano iz Centralnog registra, ako su isti postojali uvrijeme nastanka spornog dogadjaja.Iz obrazloţenja:"Iz predmetnih spisa proizilazi, da je tuţilac bio radnik OD "E." iz B. naradnom mjesu pomoćnog radnika na ugradnji eloksira. Dana 30.08.2006. godine oko15h radeći na montaţi garaţnih vrata sa daljinskim upravljaĉem tuţilac jepovrijedjen, na naĉin što se odlomilo parĉe ĉelika i zarilo tuţiocu u lijevo oko.Ortaĉko društvo "E." B. brisano je iz Centralnog registra Podgorica dana18.10.2006. godine, a osnivaĉi tog preduzeća su bili P. V. i P. M., koji su umedjuvremenu bili raskinuli ortakluk i izbrisani iz Centralnog registra. Kako jetokom postupka tuţeni P. M. umro, to se kao njegovi naslednici pojavljuju P. V. i D.V. Iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu B. D. proizilazi, da je poslodavac bioduţan da omogući tuţiocu korišćenje zaštitnih sredstava na radu tj. zaštitne naoĉare,a koje su predvidjene i Pravilnikom o zaštiti na radu. Vještak zakljuĉuje, da na stranituţioca nema doprinosa za nastanak predmetne štete. Iz nalaza i mišljenja vještakamedicinske struke, proizilazi da je tuţilac pretrpio tešku tjelesnu povredu, a da jekod istog umanjenje ţivotne aktivnosti 25% te da je spornom prilikom tuţilac trpiofiziĉke bolove i strah.Kod takvog stanja stvari, pravilno su niţestepeni sudovi djelimiĉno usvojilizahtjev tuţioca i istom dosudio na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od13.750,00 eura a u iznosima po svim osnovima kako je to bliţe navedeno u izreciprvostepene presude.Odgovornost tuţenih proizilazi iz odredbi ĉl. 6-10 Zakona o privrednimdruštvima, koji predvidja da postoji neograniĉena solidarna odgovornost ortaka zaštete koje pretrpi radnik, bez obzira na okolnost što su ortaci u medjuvremenuraskinuli ortakluk i ortaĉko društvo "E." B. brisano je iz Centralnog registraPrivrednog društva u Podgorici, jer su isti postojali u vrijeme nastanka spornogdogadjaja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 852/12 od 01.11.2012. godine)

229ISKLJUĈIVA ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA ŠTETUKOJU ZAPOSLENI PRETRPI NA RADU(Ĉlan 134 Zakona o radu, u vezi sa ĉl. 168 i 169 ZOO)Šteta je nastala na radu ili u vezi sa radom ako je uzročno povezana saopasnom stvari ili opasnom djelatnosti koju kontroliše poslodavac, te ukolikoista nije nastala krivicom oštećenog, isključivo je odgovoran poslodavac.***Zaposleni koji nije odbio izvršenje radnog zadatka na poslovima nakojima nije rasporedjen i obučen, ne moţe snositi štetne posljedice.Iz obrazloţenja:"Kod utvrdjenja da je tuţilac pretrpio povredu na radu prilikom obavljanjarada na brusilici po nalogu pretpostavljenog, za koji rad nije bio obuĉen i koji nijebio u opisu njegovog radnog mjesta, te da je uzrok povrede u opasnoj stvari(brusilici) - vlasništvo poslodavca (tuţenog), a imajući u vidu da tuţeni (poslodavac)nije dokazao da je šteta nastala krivicom tuţioca (oštećenog), niţestepeni sudovi supravilno zakljuĉili da na strani tuţenog, kao poslodavca, stoji iskljuĉiva odgovornostza nastalu štetu koju je tuţilac pretrpio kao posljedicu povrede na radu. Odgovornosttuţenog proizilazi na osnovu odredbi ĉlana 134 Zakona o radu, u vezi sa ĉlanom 168i 169 Zakona o obligacionim odnosima, jer je šteta nastala u vezi sa opasnom stvari,odnosno opasnom djelatnošću.Isto tako, niţestepeni sudovi su polazeći od procenta umanjenja ţivotneaktivnosti tuţioca (40%), intenziteta i trajanja fiziĉkih bolova i straha, te stepenanaruţenosti, pravilno odmjerili visinu naknade predmetne štete.Neprihvatljivi su navodi revizije da je tuţilac iskljuĉivo odgovoran zanastanak predmetne štete zbog toga što je shodno odredbi ĉlana 28 Zakona o zaštitina radu imao mogućnost da odbije izvršenje radnog zadatka na poslovima na kojimnije bio rasporedjen i za koje nije bio obuĉen, ĉime bi se sprijeĉio nastanak štetneposljedice. Ovo sa razloga što je tuţilac morao postupiti po nalogu pretpostavljenog,pa isti kao savjestan radnik ne moţe snositi štetne posljedice, niti to moţepredstavljati razlog za oslobodjenje od odgovornosti tuţenog, u smislu odredbeĉlana 172 stav 2 ZOO. Osim toga, tuţilac od strane tuţenog, kao poslodavca, nijebio ni upoznat sa pravilima iz oblasti zaštite na radu, odnosno da mu stojimogućnost da odbije izvršenje radnog naloga na poslovima na kojima nijerasporedjen i struĉno osposobljen."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 675/12 od 02.10.2012. godine)

230NEPOSTOJANJE DOPRINOSA ZAPOSLENOGNASTANKU ŠTETE(Ĉlan 134 Zakona o radu)Nema doprinosa nastanku štete koju je zaposleni pretrpio usljed strujnogudara u vršenju radnog zadatka, ako je postupao po nalogu poslodavca.Iz obrazloţenja:"Revizija je osnovana.Prema sadrţini spisa predmeta u postupku pred prvostepenim sudomutvrdjeno je da je tuţilac bio angaţovan od strane prvotuţenog za obavljanjerazliĉitih poslova, pa da je 05.06.2009. godine obavljajući po nalogu prvotuţenoglimarske radove na krovu kuće drugotuţenog pretrpio strujni udar usljed ĉega jezadobio opekotine II stepena u predjelu desne šake i podlaktice i u predjelu kiĉme iledja. Iz nalaza vještaka elektrostruke proizilazi da iznad krova kuće na kojoj jetuţilac radio paralelno sa duţom dimenzijom i sljemenom prolazi dalekovod 35 kw,a jedan fazni provodnik na rastojanju je od krova kuće jedan metar. Do strujnogudara je došlo kada je tuţilac stajao na krovu kuće pri samom vrhu, da je u desnojruci drţao elektriĉnu bušilicu i njome bušio beton, pa da je u jednom trenutkudodirnuo provodnik dalekovoda. Vještak je naveo i to da ako se dvije taĉke izmedjukojih vlada napon 30 kw nadju na rastojanju manjem od 3 cm doći će do preskokaelektriĉnog luka i elektriĉnog proboja, što znaĉi da se tijelo tuţioca našlo na manjemostojanju od 3 cmm od provodnika pod naponom pa je došlo do preskoka saprovodnika na njegovo tijelo i prolaska struje kroz dio tijela i da ne bi došlo dostrujnog udara da je njegovo tijelo bilo udaljeno više od 3 cm od provodnika.Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je doprinos tuţioca nastanku štete 50%zbog toga što je prilikom rada na krovu dotakao dalekovod i time zatvorio strujnokolo.Ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova ne moţe se prihvatiti i suprotno jestanju u spisima, što predstavlja bitnu povredu odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana367 stav 2 taĉka 15 ZPP, koja povreda predstavlja ukidni razlog.Naime, iz mišljenja vještaka zaštite na radu proizilazi da se nikakvi radoviispod dalekovoda od 35 kw, kada je pod naponom, ne mogu izvoditi, što znaĉi daprvotuţeni nije smio dati nalog tuţiocu da u datim okolnostima obavlja radove. Semtoga, iluzorno je oĉekivati da je tuţilac imao takva struĉna znanja i mogućnost da utako malom rastojanju procijeni u kojoj će poziciji doći do prebacivanja strujnogluka, a u kojoj ne. Ovo tim prije što mu je prije poĉetka rada od strane predstavnikaprvotuţenog saopšteno da dalekovod nije pod naponom."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 785/12 od 08.11.2012. godine)

231PRESTANAK ZAKONSKIH USLOVA ZA ISPLATU RENTE(Ĉlan 17 Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, u vezi sa ĉl. 203 ZOO)Sticanjem prava na starosnu penziju prestaje pravo na isplatu rente kojaje dosudjena ranijom sudskom odlukom.Iz obrazloţenja:"Niţestepeni sudovi su usvojili postavljeni tuţbeni zahtjev zakljuĉujući da jetuţeni stekao pravo na starosnu penziju u smislu ĉl.17 Zakona o penzijskom iinvalidskom osiguranju, te da samim tim prestaje njegovo pravo na isplatu rentedosudjene ranijom sudskom odlukom, jer su za to prestali da postoje zakonskiuslovi.Iz ĉinjenica utvrdjenih u postupku pred prvostepenim sudom proizilazi da jepravosnaţnom presudom prvostepenog suda, ĉija se izmjena traţi, obavezano Š. p.AD R. da sada tuţeniku, u tom postupku tuţiocu, isplaćuje na ime buduće novĉanemjeseĉne rente iznos od 15,00 €, poĉev od 01.02.2002.godine, pa dok za to postojezakonski uslovi. Dalje je utvrdjeno da je tuţenik rodjen 14.10.1935.godine, što znaĉida sada ima 76 godina starosti, a ostvario je pravo na invalidsku penziju 13.09.1984.godine, s pravom na isplatu od 01.12.1984.godine, na osnovu tada ukupnogpenzijskog staţa od više od 27 godina.Prema tome, kumulativno su ispunjeni uslovi koje zahtijeva ĉl.17 st.1 Zakonao penzijskom i invalidskom osiguranju za sticanje starosne penzije, iz ĉega proizilazizakljuĉak da tuţeniku samim tim prestaje pravo na isplatu rente koja je dosudjenaranijom sudskom odlukom, jer su prestali da postoje zakonski uslovi za njenuisplatu, a shodno ĉl.203 Zakona o obligacionim odnosima, jer štetnik ima pravo dazahtijeva smanjenje ili ukidanje dosudjene novĉane rente, ako su se stekli uslovi kojiiskljuĉuju obavezu na plaćanje novĉane rente, kao što je ovdje sluĉaj."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 756/12 od 13.09.2012. godine)

232ZAŠTITA PRAVA PRED NADLEŢNIM SUDOM(Ĉlan 120 stav 1 Zakona o radu)Rang lista iz postupka rješavanja stambenih potreba predstavlja samoakt pravne tehnike, a ne konačan pravni akt kojim se odlučuje o pravuzaposlenog, te ista samostalno ne uţiva pravnu zaštitu.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta se utvrdjuje da dio predmetne tuţbe predstavljaju i zahtjevituţilje kojima se traţi da sud poništi: konaĉnu rang listu iz postupka rješavanjastambenih potreba zaposlenih tuţenog i odluku tuţene (br. 20-00-8203 od19.11.2010. godine), koja pod datom oznakom i po svojoj sadrţini predstavljaobavještenje kojim tuţeni informiše tuţilju o njenom radnom rasporedu imogućnosti da ostvaruje svoje pravo na rješavanje stambenog pitanja uorganizacionoj jedinici u kojoj je rasporedjena.Kako rang lista predstavlja samo akt pravne tehnike, kojem se iskazujeredosled uĉesnika u postupku rješavanja stambenih potreba, a ne i konaĉan pravniakt kojim se odluĉuje o pravu zaposlenog, to ista, kao akt tehniĉke prirodesamostalno ne uţiva pravnu zaštitu, kako su pravilno zakljuĉili nizestepeni sudovi.Takodje, ni prethodno predstavljeno obavještenje tuţenog, bez obzira na formu ukojoj se tuţbom pobija, imajući u vidu da nije u pitanju konaĉan pravni akt kojim seodluĉuje o pravu tuţilje, već je istim poslodavac upoznaje o njenom statusu imogućnostima ostvarenja prava rješavanja stambenog pitanja, ne predstavlja pravniakt koji uţiva sudsku zaštitu, a što su pravilno ocijenili niţestepeni sudovi."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 897/12 od 02.11.2012. godine)

233NEDONOŠENJE POJEDINAĈNOG RJEŠENJANAKON KONAĈNOSTI ODLUKE O DODJELI STANA(Ĉl. 119 i 120 Zakona o radu)Nedonošenjem pojedinačnog rješenja nakon konačnosti odluke o dodjelistana zaposlenom, pravo zaposlenog je povrijedjeno, te isti zaštitu svog pravamoţe ostvariti jedino tuţbom.Iz obrazloţenja:"Komisija za rješavanje stambenih potreba sluţbenika i namještenika tuţenedonijela je odluku br.02-7544/5 od 19.07.2011. godine, kojom je tuţiocu dodijeljenu zakup uz mogućnost otkupa pod povoljnim uslovima, stan B1 u prizemlju objektau naselju Sveti Stasije, površine 63 m2. Stavom dva navedene odluke predviĊeno jeda odluka stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivaće se kada postanekonaĉna, o ĉemu će komisija donijeti poseban zakljuĉak. Takav zakljuĉak komisijatuţene je donijela dana 15.08.2011. godine-br.02-9836/1, ĉime je prethodno donijetaodluka postala konaĉna. MeĊutim, stavom tri odluke o dodjeli stana tuţiocupredviĊeno je da će predsjednik opštine, nakon konaĉnosti te odluke, donijetirješenje o dodjeli stana u zakup uz mogućnost otkupa pod povoljnim uslovima.Postavljenim zahtjevom u ovom sporu tuţilac je traţio da se tuţena obaveţeda donese pojedinaĉno rješenje na osnovu konaĉne odluke od 19.07.2011. godine ida mu preda stan u zakup uz mogućnost otkupa pod povoljnijim uslovima, obziromda tuţena takvo rješenje nije donijela nakon konaĉnosti odluke, a ni po njegovomzahtjevu od 05.09.2011. godine.Po nalaţenju ovog suda, niţestepeni sudovi su u ovom sporu odluĉili uzpravilnu primjenu materijalnog prava na ĉinjeniĉno stanje koje je u pogleduodluĉnih ĉinjenica pravilno utvrĊeno. Naime, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovida postoji obaveza tuţene da donese pojedinaĉno rješenje za dodjelu stana tuţiocu,kako to predviĊa odredba ĉl.47. Pravilnika o uslovima i naĉinu rješavanja stambenihpotreba lokalnih sluţbenika i namještenika lokalne uprave. Jer, tuţena jepojedinaĉno rješenje bila duţna donijeti nakon konaĉnosti odluke o dodjeli stana, aposebno nakon podnošenja tuţioĉevog zahtjeva. Kako je tuţena faktiĉkom radnjomneĉinjenja - nedonošenjem pojedinaĉnog rješenja, povrijedila pravo tuţioca, tuţilacje zaštitu svog prava mogao ostvariti jedino tuţbom sa zahtjevom da se tuţenaobaveţe na izvršenje radnji koje nije sama izvršila-donošenje pojedinaĉnog rješenjai predaju stana.Revizijom se bez osnova ukazuje da rok za donošenje pojedinaĉnog rješenjanije propisan Pravilnikom o uslovima i naĉinu rješavanja stambenih potreba lokalnihsluţbenika i namještenika lokalne uprave. Ovo iz razloga što je odredbama Zakona oradu predviĊeno da je poslodavac duţan da odluĉi po zahtjevu zaposlenog u roku od

15 dana od dana podnošenja zahtjeva-ĉl.119. Zakona o radu. Spor o rješavanjustambenog pitanja nesumnjivo predstavlja spor iz radnih odnosa, pa se odredbeZakona o radu primjenjuju i na odluĉivanje u takvim sporovima, ukoliko opšta aktaposlodavca ne sadrţe drugaĉija odreĊenja.S druge strane, revizijom se neosnovano ukazuje da su odluĉujući na izloţeninaĉin niţestepeni sudovi preuzeli nadleţnosti i ingerencije predsjednika opštine. Uradnom sporu sud, po pravilu, nema punu jurisdikciju, već ocjenjuje zakonitostodluka o pravima, obavezama i odgovornostima, o kojima odluĉuje nadleţni organposlodavca. MeĊutim, ukoliko je pravo zaposlenog povrijeĎeno faktičkomradnjom nečinjenja, kao što je u konkretnom slučaju, sud moţe odlučiti punomjurisdikcijom tako što će obavezati poslodavca na izvršenje faktičke radnječijim propuštanjem je povrijeĎeno pravo zaposlenog. Kako je tuţilac u ovomsporu zaštitu svog prava mogao ostvariti zahtijevajući da se obaveţe tuţena dadonese pojedinaĉno rješenje u skladu sa odlukom o dodjeli stana i pravilnikom, i damu preda stan u zakup, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravokada su takav zahtjev usvojili."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 825/12 od 04.12.2012. godine)234

235NEZAKONITOST ODLUKE O DODJELI STANAStambena situacija zaposlenog koji je otudjio stan koji je naslijedio odroditelja u cilju obezbjedjenja povoljnijeg tretmana u dobijanju stana mora sevrednovati prema stanju prije otudjenja.Iz obrazloţenja:"Polazeći od ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje je s razlogomprihvatio i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalnopravo kada su usvojili tuţbeni zahtjev tuţilaca i poništili kao nezakonite odluketuţenog o dodjeli stanova bliţe navedene u izreci pod stavom prvim prvostepenepresude.Naime, nasuprot tvrdnjama iz revizija, prvostepeni sud je u ovoj stvaripravilno i istinito utvrdio sve sporne ĉinjenice koje su od odluĉnog znaĉaja zaosnovanost tuţbenog zahtjeva tuţilaca. Tako je u postupku koji je prethodiodonošenju pobijane presude, nesumnjivo utvrdjeno da umješaĉ Ĉ. B., nije mogaobiti bodovan kao lice bez stana, kod ĉinjenice da je isti momentom smrti svojemajke Ĉ. R. (umrla 19.12.1995. godine) postao naslednik na dijelu nekretnina, akoje se sastoje od porodiĉne stambene zgrade površine 95 m2 i stambenog prostorapovršine 30 m2, te garaţe površine 15 m2, obzirom da je shodno odredbi ĉl.130.Zakona o nasledjivanju, postao vlasnik na zaostavštini svoje majke, zajedno saostalim naslednicima, koja predstavlja njihovu zajedniĉku svojinu na neodredjenimudjelima.Isti tako, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da umješaĉ R. B., takodjenije pravilno bodovan po osnovu postojeće stambene situacije. Ovo stoga, što gatuţeni nije bodovao po ovom kriterijumu u smislu odredbe ĉl.18 st.2 Pravilnika orješavanju stambenih pitanja tuţenog, kao zaposlenog koji je u cilju rješavanja svogstambenog pitanja otudjio stan ili odgovarajuće pravo na stan ili porodiĉnojstambenoj zgradi u godini koja prethodi raspisivanju oglasa. Jer, iz presude naosnovu priznanja Osnovnog suda u Podgorici P.br.10108/99, te dopisa Direkcije zanekretnine od 01. 06. 2001. godine, proizilazi da je umješaĉ R. u cilju rješavanjasvog stambenog pitanja u okviru tuţenog, otudjio nekretnine koje mu je pokloniootac R. B., a koje se sastoje od zemljišta i objekata, neposredno prije raspisanogoglasa. Prema tome, i po ocjeni ovog suda, imajući u vidu naprijed iznijeto postupakumješaĉa R., jasno ukazuje da je lišavanje svojine u konkretnom sluĉaju imalo zacilj obezbjedjivanje povoljnijeg tretmana kod dobijanja stana pa je pravilno pravnostanovište niţestepenih sudova da se isti morao bodovati shodno ĉl. 18 st. 2Pravilnika tuţenog tj. njegova stambena situacija vrednovati prema stanju prijeotudjenja svojine.

Nadalje, polazeći od ĉinjenice da je u postupku kod niţestepenih sudovautvrdjeno da je umješaĉ Š. M. stanovao kod roditelja svog braĉnog druga ubespravno sagradjenoj porodiĉnoj zgradi, za koju nije donijeto rješenje o rušenju, tose isti nije mogao tretirati kao zaposleni bez stana tj. kao podstanar, a što je logiĉnaposledica odredbe ĉl. 20 st. 3 navedenog pravilnika, budući stanovanje u bespravnosagradjenom objektu se tretira kao da je objekat legitimno sagradjen, sve dodonošenja rješenja o rušenju, odnosno dok objekat ne bude porušen.Niţestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo i kada suponištili sve odluke o dodjeli stanova po predmetnom oglasu, obzirom da seponovna raspodjela stanova mora vršiti izmedju istih kandidata, zbog ĉega se nijemoglo odluĉiti da su odluke djelimiĉno zakonite, a djelimiĉno nezakonite, u kompravcu su niţestepeni sudovi dali jasne i valjene razloge, koje i ovaj sud prihvata.Nasuprot tvrdnjama revizije neosnovan je i istaknuti prigovor nedostatkapasivne legitimacije. Po nalaţenju ovog suda, tuţeni je pasivno legitimisan u ovojpravnoj stvari, budući iz spisa predmeta proizilazi da su tuţioci i umješaĉi u vrijemeraspisivanja oglasa bili radnici tuţenog, te da je tuţeni raspisao predmetni oglas idonio osporene odluke o dodjeli stanova, te je bez uticaja na pasivnu legitimacijutuţenog, ĉinjenica da su stanovi dodijeljeni iz sredstava koje je pravni prethodniktuţilaca obezbijedio za radnike koji su preduzete od JP RTV Crne Gore. Ovo stogašto u radnom sporu zaposleni koji rade, tuţeni moţe biti samo poslodavac u kome jevršen rad u momentu podnošenja tuţbe."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 559/12 od 16.10.2012. godine)236

237KORIŠĆENJE STANA ZA SLUŢBENE POTREBEPravo zaposlenog kao zakupca sluţbenog stana vezano je za obavljanjesluţbenih poslova te prestankom sluţbe nastupa razlog za raskid ugovora okorišćenju sluţbenog stana.Iz obrazloţenja:"Rješenjem Stambene komisije VP Beograd od 16.04.2004. godine protivnikupredlagaĉa dodijeljen je sluţbeni stan u zakup, te da je protivnik predlagaĉa saMinistrom odbrane zakljuĉio ugovor o korišćenju stana za sluţbene potrebe, s timšto je rješenje od 16.04.2004. godine zamijenjeno rješenjem o davanju stana u zakupna odredjeno vrijeme do 04.11.2006. godine. Na osnovu ovog rješenjaprotivpredlagaĉ nije zakljuĉio ugovor o zakupu stana, što se utvrdjuje iz potvrdeVojske Crne Gore - Vojnogradjevinskog centra. Rješenjem od 10.08.2006. godineprotivpredlagaĉ je sa davaocem stana raskinuo ugovor o zakupu - korišćenju stana,jer je isti dobio prekomandu na Aerodrom Batajnica-Beograd. Takodje je utvrdjeno,da su stranke razvele brak 04.03.2005. godine. Pravosnaţnim rješenjem Rs.br.316/05 od 07.05.2008. godine odbijen je predlog tuţilje, kojim je traţeno da je istaodredi za zakupac spornog stana, a da protivnikpredlagaĉu V. Ţ. prestane svojstvozakupca predmetnog stana.Kod takvog stanja stvari, pravilno su odluĉili niţestepeni sudovi kada suzahtjev tuţilaca odbili kao neosnovan.Naime, shodno ĉl. 15.st.1. Pravilnika o kriterijumima za korišćenje stanova zasluţbene potrebe profesionalnim pripadnicima Vojske Jugoslavije ("Sl.Vojni list" br.18/95, 9/96, 21/96 i 2/97) koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog odnosa,propisano je, da lice kome je dat sluţbeni stan u zakup, gubi pravo da taj stan daljekoristi i ugovor o zakupu se raskida, izmedju ostalog i kada primi duţnost nakonpremještaja u drugo mjesto sluţbovanja. Kako je tuţenom prestala sluţba u VPPodgorica zbog premještaja u VP Batajnica, to je prestankom sluţbe tuţenom,nastupio razlog za raskid ugovora o korišćenju sluţbenog stana, shodno naprijedcitiranoj odredbi Pravilnika. Pri tome, valja ukazati i da se stranke nijesu razvele, totuţilje ne bi mogle postati zakupci predmetnog stana, jer je pravo tuţenog kaozakupca sluţbenog stana vezano za obavljanje sluţbenih poslova.Bez osnova su navodi revizije, da je sporni stan dat za potrebe cijele porodice.Jer, okolnost što je stan dat za sluţbene potrebe tuţenom, broj ĉlanova njegovogporodiĉnog domaćinstva, imalo je samo uticaja na kvadraturu dodijeljenog stana."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1033/12 od 12.12.2012. godine)

238NEIZVRŠENJE PRAVOSNAŢNE ODLUKE O RJEŠAVANJUSTAMBENE POTREBENeizvršenje pravosnaţne odluke o rješavanju stambene potrebe povlačiodgovornost preduzeća na naknadu štete.Iz obrazloţenja:"Prvostepeni sud je utvrdio da je pravni prethodnik tuţilaca M. M. biozaposlen kod pravnog prethodnika tuţenog i da je poginuo u saobraćajnoj nezgodina sluţbenom putu. Kako je njegova porodica imala stan neodgovarajuće površineobzirom na broj ĉlanova porodiĉnog domaćinstva, Radaniĉki savjet IGM "R. D.",Titograd, RZ Razvoj proizvoda i kapaciteta, donio je odluku br. 11/86 od02.12.1986. godine da se porodici pok. M. M. riješi stambeno pitanje kupovinomodgovarajućeg stana ili proširenjem postojećeg stambenog prostora. Takodje jeRadniĉki savjet DP "R. D.", Titograd, donio odluku br. 01-55/90 od 13.11.1990.godine da se njegovoj porodici dodijeli manji jednosoban stan iz reda onih stanovakoje treba da vrate bivši radnici koji su pravo na stan ostvarili u drugoj organizaciji.Medju strankama je bilo nesporno da navedene odluke nikada nijesu izvršene i datuţeni sada nema stan koji bi mogao dodijeliti tuţiocima.Na temelju ovih ĉinjenica, niţestepeni sudovi su pravilno primijenilimaterijalno pravo kada su odluĉili na izloţeni naĉin. I po nalaţenju ovog sudatuţioci imaju pravo da zahtijevaju naknadu štete zbog toga što pravni prethodniktuţenih niti tuţeni nijesu izvršili pravosnaţne odluke o rješavanju stambene potrebetuţilaca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1067/12 od 27.12.2012. godine)

TRGOVAČKO PRAVO239

240PREKID POSTUPKA ZBOG STEĈAJAI PREDLOG ZA NASTAVAK POSTUPKA(Ĉlan 94 Zakona o steĉaju)Ukoliko u predlogu za nastavak postupka koji je prekinut zbog stečajatuţilac ne preinači tuţbu postavljanjem utvrdjujućeg, umjesto obavezujućegtuţbenog zahtjeva, nadleţni sud će nastaviti postupak i odbaciti tuţbu kaonedozvoljenu.Iz obrazloţenja:"Neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.Naime, iz spisa predmeta proizilazi da su tuţioci dana 27.05.2011. godinepred Osnovnim sudom u Nikšiću protiv tuţenog podnijeli tuţbu, radi isplatenaknade na ime zarade, prevoza, regresa za godišnji odmor, zimnica, toplog obroka inaknade za rješavanje stambenih potreba zaposlenih, da je ovaj postupak prekinutrješenjem suda P.br.965/11 od 08.06.2011. godine, zbog otvaranja steĉaja nadtuţenim rješenjem Privrednog suda u Podgorici St.br.97/11 od 28.04.2011. godine.Iz spisa proizilazi da su tuţioci prijavili svoja potraţivanja, te da je Privredni sud uPodgorici dana 06.07.2011. godine donio zakljuĉak o listi utvrdjenih i osporenihpotraţivanja, iz kojeg se utvrduje da su osporena potraţivanja tuţioca upojedinaĉnim iznosima od 13.130,00 eura odnosno ukupno 721.510,00 eura a naime neisplaćenih zarada i naknada za prevoz, topli obrok i regres za godišnji odmora steĉajni povjerioci - tuţioci zakljuĉkom upućeni na nastavak parniĉnog postupka,radi utvrdjivanja osnovanosti potraţivanja, koje se odnosi na neisplaćene zarade,naknade za topli obrok, regres i prevoz. Tuţioci su podnijeli sudu predlog zanastavak prekinutog postupka dana 27.07.2011. godine a 22.09.2011. godinepodnesak kojim je urgirano da se odluĉi o predlogu za nastavak postupka, s tim štosu postavili zahtjev, radi utvrdjivanja osnovanosti potraţivanja, koje se odnose naneisplaćene zarade, naknade za topli obrok, regres i prevoz a u skladu sazakljuĉkom, nakon ĉega je Osnovni sud u Nikšiću dana 26.09.2011. godine doniorješenje o nastavljanju prekinutog parniĉnog postupka, a potom se rješenjem od28.09.2011.godine oglasio stvarno nenadleţnim i po pravosnaţnosti spise ustupioPrivrednom sudu u Podgorici.Kod naprijed navedenog ĉinjeniĉnog utvrdjenja prvostepenog suda, koje sapravom prihvata i drugostepeni sud, niţestepeni sudovi su pravilno primjenilimaterijalno pravo kada su tuţbu (a ne tuţbeni zahtjev) odbacili u dijelu, kojim sutuţioci traţili da se obaveţe tuţeni da im na ime naknade za rješavanje stambenihpotreba zaposlenih naknadi iznos od 480.000,00 eura s pozivom na ĉl.94. Zakona osteĉaju ("Sluţbeni list Crne Gore",br.1/11 od 11.01.2011. godine).

Ĉlanom 94. Zakona o steĉaju je propisano da ukoliko u predlogu za nastavakpostupka tuţilac ne preinaĉi tuţbu postavljanjem utvrdjujućeg, umjestoobavezujućeg tuţbenog zahtjeva, nadleţni sud će nastaviti postupak i odbaciti tuţbukao nedozvoljenu.Dakle, kako je u postupku utvrdjeno da su tuţioci u predlogu za nastavakpostupka preinaĉili tuţbu postavljanjem utvrdjujućeg zahtjeva u odnosu napotraţivanja, koja se odnose na neisplaćene zarade, naknade za topli obrok, regres iprevoz a ne i u pogledu zahtjeva koji se odnosio na naknadu za rješavanje stambenihpotreba, to je i po nalaţenju ovog suda tuţba u ovom dijelu nedozvoljena, pa suniţestepeni sudovi pravilno postupili kada su istu odbacili."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 114/12 od 26.12.2012. godine)241

242PRIVREMENO OBUSTAVLJANJE SVIH AKTIVNOSTI(Ĉlan 37 stav 1 taĉka 1 Zakona o insolventnosti privrednih društava)Od trenutka podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka,postupci po tuţbama ili radnje koje su usmjerene na izmirenje potraţivanjaprema duţniku privremeno se obustavljaju, uključujući i sve radnje u ciljunamirenja ili naplate dugova, poreza, kazni ili obaveza druge vrste kojenastanu prije podnošenja predloga.Iz obrazloţenja:"I po ocjeni ovog suda pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da je zbognastupanja pravnih posledica otvaranja steĉaja nad tuţiocem, postupak izvršenjapokrenut od prvo i drugotuţenog, ĉija su prijavljena potraţivanja po pravosnaţnimpresudama Privrednog suda u Bijelom Polju P.br.51/07 i P.br.50/07 od 28.03.2007.godine već utvrdjena u steĉajnom postupku suprotan prinudnim propisima. Jer,odredbom ĉl.37. st.1. taĉ.1. Zakona o insolventnosti privrednih društava ("Sluţbenilist RCG",br.6/02), koji je vaţio u vrijeme nastanka spornog odnosa je propisano daod trenutka podnošenja predloga za pokretanje steĉajnog postupka, postupci potuţbama ili radnje koje su usmjerene na izmirenje potraţivanja prema duţniku,privremeno se obustavljaju (moratorijum) ukljuĉujući i sve radnje u cilju namirenjaili naplate dugova, poreza, kazni ili obaveza druge vrste koje nastanu prijepodnošenja predloga, osim u postupku prijavljivanja potraţivanja.Kod naprijed navedenog, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da jetuţilac suvlasnik na nekretninama, bliţe precizirianim u izreci prvostepene presude uobimu od 67/216, koje je isti stekao na osnovu pravosnaţne presude Osnovnog sudau Kotoru P.br.941/03 od 10.06.2005. godine.S tim u vezi, bez osnova je pozivanje revidenta na odredbu ĉl.169. i ĉl.170.Zakona o izvršnom postupku ("Sluţbeni list RCG",br.23/04), koje se odnose nazaštitu prava kupca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 82/12 od 22.11.2012. godine)

243NEDOPUŠTENOST TUŢBE(Ĉlan 47 stav 2 i ĉl. 37 Zakona o insolventnosti privrednih društava)Tuţba podnijeta bez uputa stečajnog sudije je nedopuštena.***Nakon nastupanja pravnih posljedica pokretanja stečajnog postupka uodnosu na stečajnog duţnika tuţbom se ne moţe traţiti nikakva činidba u ciljuizmirenja potraţivanja u pogledu imovine koja ulazi u stečajnu masu.Iz obrazloţenja:"Tuţba je nedopuštena i zbog toga što je rješenjem prvostepenog suda St. br.115/10 od 25.05.2010. godine prihvaćen predlog za pokretanje steĉaja nad tuţenim.Stoga su svi povjerioci u skladu sa ĉlanom 47 stav 2 Zakona o insolventnostiprivrednig društava, koji je tada bio u primjeni, duţni sudu koji vodi steĉajnipostupak da prijave svoja potraţivanja u roku od 60 dana od dana prihvatanjapredloga. Kako tuţilja nije sudu koji vodi steĉajni postupak prijavila svojepotraţivanje, pa samim tim nije ni upućena na parnicu za utvrdjivanje osnovanostipotraţivanja, to je tuţba podnijeta bez uputa steĉajnog sudije nedopuštena.Tuţba je nedopuštena i zbog toga što se nakon nastupanja pravnih posljedicapokretanja steĉajnog postupka, u skladu sa ĉlanom 37 navedenog zakona, u odnosuna steĉajnog duţnika tuţbom ne moţe traţiti nikakva ĉinidba u cilju izmirenjapotraţivanja u pogledu imovine koja ulazi u steĉajnu masu jer se potraţivanjapovjerilaca koja su utvrdjena mogu namiriti kolektivno samo u postupku steĉaja poprioritetima utvrdjenim zakonom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 87/12 od 25.10.2012. godine)

244NEPRAVILNO UPRAVLJANJE I POSLOVANJE DRUŠTVAI LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE DERIVATIVNE TUŢBE(Ĉlan 30 stav 4 i ĉl. 27 st. 1 Zakona o privrednim društvima)Aktivna legitimacija za podnošenje derivativne tuţbe vezuje se zaakcionara društva, uz ispunjenje uslova - prethodno obraćanje akcionaradruštvu sa zahtjevom u pisanom obliku da tuţi odgovorno lice, a da je društvotaj zahtjev odbilo ili nije podnijelo tuţbu u roku od 30 dana od danapodnošenja zahtjeva.Iz obrazloţenja:"Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tuţioca da tuţeni solidarnonaknade štetu društvu - DOO "C. P." P., zbog nepravilnog upravljanja i poslovanjadruštva, te neovlašćenog raspolaganja sa imovinom društva shodno ĉl.30. st.4.Zakona o privrednim društvima.Odluĉujući o tako postavljenom tuţbenom zahtjevu, niţestepeni sudovi su spozivom na odredbu ĉl.276. st.3. ZPP-a a u vezi ĉl.30. st.4. Zakona o privrednimdruštvima tuţbu odbacili, kao nedopuštenu, nalazeći da se u konkretnom nijesustekli zakonski uslovi za podnošenje derivativne tuţbe propisani citiranomodredbom Zakona o privrednim društvima.Medjutim, osnovano se ukazuje revizijom da je zakljuĉak niţestepenih sudovapogrešan.Naime, ĉl.30. st.4. Zakona o privrednim društvima, koja zakonska odredba jeizmijenjena ĉl.27. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednimdruštvima ("Sluţbeni list CG", br.17/07) je propisano da kada se utvrdi da je došlodo nepravilnosti u upravljanju i poslovanju društva, durštvo ima pravo na tuţiodgovorno lice kod Privrednog suda. U sluĉaju da društvo ne tuţi odgovorno lice,akcionar ima pravo da u svoje ime a za raĉun društva tuţi odgovorno lice u društvu,koje je odgovorno za nepravilnosti u upravljanju i poslovanju društva (derivativnatuţba). Akcionar ima pravo na derivativnu tuţbu, ako je prethodno u pisanom oblikuzahtijevao od društva da tuţi odgovorno lice, a društvo je taj zahtjev odbilo ili nijepodnijelo tuţbu, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.Dakle, iz sadrţine citirane zakonske odredbe proizilazi da se aktivnalegitimacija za podnošenje derivativne tuţbe vezuje za akcionara društva, uzispunjenje uslova - prethodno obraćanje akcionara društvu sa zahtjevom u pisanomobliku da tuţi odgovorno lice, a da je društvo taj zahtjev odbilo ili nije podnijelotuţbu u roku od 30 dana, od dana podnošenja zahtjeva. Prednje znaĉi da ukonkretnoj situaciji, kada se akcionar obraćao prethodno društvu sa zahtjevom, kojiistom nije uruĉen, niţestepeni sudovi nijesu mogli tuţbu odbaciti, s pozivom naodredbu ĉl.276.st.3. ZPP-a, već je o zahtjevu tuţioca trebalo meritorno odluĉiti."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 73/12 od 26.09.2012. godine)

245POĈETAK ROKA ZASTARJELOSTI KOD UGOVORA O GRADJENJU(Ĉlan 383 stav 1 ZOO u vezi sa ĉl. 118 Posebnih uzansi o gradjenju)Zastarjelost potraţivanja duga - cijene radova po ugovoru o gradjenjupočinje teći prvog dana poslije dana kada je izvodjač radova mogao na osnovukonačnog obračuna zahtijevati isplatu, a ne po dospijeću potraţivanja poispostavljenim privremenim situacijama.Iz obrazloţenja:"Nije sporno da su parniĉne stranke bile u poslovnom odnosu po osnovuugovora zakljuĉenog 21.03.2006. godine o izvoĊenju radova na rekonstrukciji putaSutomore-tunel Mišići i ugovora zakljuĉenog 29.02.2008. godine o izvoĊenjuradova regulacije korita potoka Đurića. U tuţbi je navedeno da je tuţeni ostao duţantuţiocu, po prvom ugovoru, iznos od 30.911,20 €, obraĉunat osmom privremenomsituacijom, a po drugom ugovoru (od 29.02.2008. godine) iznos od 50.000,00 €,obraĉunat drugom privremenom situacijom, ukupno 80.911,20 €, na koji iznos jetuţilac opredijelio tuţbeni zahtjev, sa kamatom poĉev od dospijeća potraţivanja i to:na iznos od 30.911,20 €, poĉev od 05.05.2007. godine i na iznos od 50.000,00 €,poĉev od 18.03.2008. godine.Polazeći od utvrĊenja da je potraţivanje po osmoj privremenoj situaciji uiznosu od 30.911,20 € dospjelo 05.03.2007. godine, a potraţivanje po drugojprivremenoj situaciji u iznosu od 50.000,00 € dospjelo 18.03.2008. godine, a kodĉinjenice da je tuţba radi naplate predmetnog potraţivanja podnijeta 19.12.2011.godine, niţestepeni sudovi su, prihvatajući osnovanim prigovor zastarjelostipotraţivanja, tuţbeni zahtjev odbili kao neosnovan s pozivom na odredbu ĉl.374.st.1. ZOO, odnosno ĉl.383. st.1. sada vaţećeg Zakona o obligacionim odnosima,kojom je predviĊeno da meĊusobna potraţivanja pravnih lica iz ugovora o prometurobe i usluga zastarijevaju za tri godine.Osnovano se revizijom ukazuje da je zakljuĉak o osnovanosti prigovora ozastarjelosti potraţivanja zasnovan na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što jeimalo za posledicu da ĉinjeniĉno stanje nije pravilno utvrĊeno. Naime, pogrešno jestanovište sudova da zastarjelost potraţivanja duga-cijene radova po ugovoru ograĊenju, poĉinje teći po dospijeću potraţivanja po ispostavljenim privremenimsituacijama. Zastarjelost potraţivanja poĉinje teći prvog dana poslije dana kada jeizvoĊaĉ radova mogao na osnovu konaĉnog obraĉuna zahtijevati isplatu. Ovo zbogtoga što se konaĉnim obraĉunom obuhvataju svi izvedeni radovi na osnovu ugovora,ukljuĉujući i nepredviĊene i naknadne radove koje je izvoĊaĉ bio duţan ili ovlašćenda izvede, bez obzira na to da li su ti radovi obuhvaćeni privremenim situacijama(ĉl.118. posebnih uzansi o graĊenju). Prihvatanjem konaĉnog obraĉuna istiobavezuje obje ugovorne strane, nakon ĉega osnov zahtjeva kod suda više ne moţe

iti privremena situacija, jer konaĉnim obraĉunom se utvrĊuju meĊusobna prava iobaveze ugovaraĉa iz ugovora o graĊenju i istim definitivno nastaje potraţivanje."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 102/12 od 19.11.2012. godine)246

NEMOGUĆNOST STEĈAJNOG POVJERIOCA DA NASTAVI POSTUPAKPREKINUT ZBOG NASTUPANJA PRAVNIH POSLJEDICA STEĈAJA(Ĉlan 92 Zakona o steĉaju)247Stečajni povjerilac nije imao mogućnost da nastavi postupak prekinutzbog nastupanja pravnih posljedica stečaja ako isti zaključkom stečajnogsudije nije upućen da nastavi prekinuti parnični postupak radi utvrdjenjaosnovanosti potraţivanja.Iz obrazloţenja:"Osnovano se ukazuje revizijom da je tuţilac postupio u skladu sa "pravnompoukom" steĉajnog suda datoj u zakljuĉku od 20.07.2011. godine, kojom je istipouĉen da u roku od osam dana podnese tuţbu Privrednom sudu u Podgorici, radiutvrdjenja osnovanosti osporenog potraţivanja.Odredbom ĉl.92. Zakona o steĉaju je propisano da se parniĉni postupak, ukojem je steĉajni duţnik tuţeni nastavlja pod uslovom da je steĉajni povjerilacuredno podnio prijavu potraţivanja, da je na ispitnom roĉištu steĉajni upravnikosporio prijavu potraţivanja, da je tuţilac kao steĉajni ili razluĉni povjerilaczakljuĉkom steĉajnog sudije upućen na nastavak prekinutog parniĉnog postupka,radi utvrdjenja osnovanosti potraţivanja i da je tuţilac, kao steĉajni povjerilacpredloţio nastavak prekinutog postupka u roku od osam dana od prijema zakljuĉka.Dakle, kako tuţilac, kao steĉajni povjerilac ĉije potraţivanje je osporeno odstrane steĉajnog upravnika na ispitnom roĉištu zakljuĉkom steĉajnog sudije od20.07.2011. godine nije upućen da nastavi prekinuti parniĉni postupak, radiutvrdjenja osnovanosti potraţivanja u smislu ĉl.92. st.1. taĉ.3. ZPP-a, to je pogrešnostanovište niţestepenih sudova da je isti imao mogućnost da nastavi prekinutipostupak."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 91/12 od 11.10.2012. godine)

248ZABRANA VRŠENJA POMORSKE PILOTAŢEOD STRANE NENADLEŢNOG ORGANAI NESAGLASNOST ODREDBI PRAVILA O POMORSKOJ PILOTAŢISA USTAVOM I ZAKONOM(Ĉlan 10 Pravilnika o pomorskoj pilotaţi)Eventualna nenadleţnost organa koji je dostavio akt o zabrani vršenjapilotaţe ne moţe biti osnov za naknadu štete već razlog da se taj akt pobija uzakonom propisanom postupku.Iz obrazloţenja:"Odgovornost tuţene za štetu za period od 29.03.2002. do 27.08.2002. godinetuţilac zasniva na ĉinjenici da mu je Luĉka kapetanija Kotor aktom br. 01-1954/1-02od 29.03.2002. godine zabranila vršenje pomorske pilotaţe, iako za to nije bilanadleţna, a sa druge strane da ima pravo na naknadu štete prouzrokovane primjenomopšteg akta za koji je odlukom Ustavnog suda utvrdjeno da nije u saglasnosti saUstavom i zakonom.Po nalaţenu ovog suda eventualna nenadleţnost organa koji je dostavionavedeni akt sama po sebi ne moţe biti osnov za naknadu štete. To je jedino mogaobiti razlog da se taj akt pobija u zakonom propisanom postupku.Činjenica da je odlukom Ustavnog suda utvrdjeno da su odredbe člana10 Pravilnika o pomorskoj pilotaţi nijesu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom,takodje, sama po sebi, ne predstavlja osnov za naknadu štete. Odredbom ĉlana70 Zakona o Ustavnom sudu Republike Crne Gore ("Sl. list RCG", br. 21/93)propisano je da svako kome je povrijedjeno pravo konaĉnim ili pravosnaţnimpojedinaĉnim aktom donijetim na osnovu zakona ili drugog propisa i opšteg akta zakoji je odlukom Ustavnog suda utvrdjeno da nije u saglasnosti sa Ustavom izakonom ima pravo da traţi od nadleţnog organa izmjenu tog pojedinaĉnog akta uroku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke u "Sluţbenom listu RepublikeCrne Gore". Odredbom ĉl. 71 istog zakona propisano je da ako se utvrdi da seizmjenom pojedinaĉnog akta ne mogu otkloniti posledice nastale usljed primjeneopšteg akta za koji je odlukom Ustavnog suda utvrdjeno da nije u saglasnosti saUstavom ili zakonom, Ustavni sud moţe odrediti da se ove posledice otklonepovraćajem u predjašnje stanje, naknadom štete ili na drugi naĉin.Iz citiranih zakonskih odredbi slijedi da odluka Ustavnog suda kojomodredjuje da se posledice nastale usljed primjene neustavnih i nezakonitih opštihakata otklone naknadom štete, predstavlja osnov za ostvarivanje prava na naknaduštete u parniĉnom postupku. Kako Ustavni sud nije donio takvu odluku, to suniţestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odluĉili na izloţeninaĉin."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I P br. 69/12 od 01.10.2012. godine)

UPRAVNO PRAVO249

250PRESTANAK VAŢENJA PROPISA(Ĉlan 152 Ustava Crne Gore)Nije ispunjen uslov za priznavanje prava na starosnu penziju po Zakonuo zaradama i drugim primanjima javnih funkcionera, ukoliko su odredbe togzakona odlukom Ustavnog suda proglašene neustavnim prije donošenjapravosnaţnog rješenja o penziji.Iz obrazloţenja:"Odlukom Ustavnog suda Crne Gore broj U 86/08, 43/09, 103/09 i 108/09 od24.12.2009.godine, koja je objavljena u "Sl.list CG" broj 7/2010 od 09.02.2010.godine, utvrdjeno je da odredbe ĉlana 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 i 19 Zakona ozaradama i drugim primanjima drţavnih i javnih funkcionera ("Sl.list CG",33/08),nijesu u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore.Ĉlanom 152.Ustava Crne Gore („Sl.list CG“, br.1/07), propisano je da kadUstavni sud utvrdi da zakon ili drugi propis, nije u saglasnosti sa Ustavom, taj zakonili drugi propis prestaje da vaţi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda, zakon ilidrugi propis, odnosno pojedine njihove odredbe, za koje je odlukom Ustavnog sudautvrĊeno da nijesu saglasne sa Ustavom ili zakonom, ne mogu se primjenjivati naodnose koji su nastali prije objavljivanja odluke Ustavnog suda ako do tog dananijesu pravosnaţno riješeni.Polazeći od nespornog utvrdjenja da postupak za ostvarivanje prava nastarosnu penziju nije pravosnaţno okonĉan, prije dana objavljivanja navedeneodluke Ustavnog suda, pravilno je Upravni sud pobijanom presudom primijeniomaterijalno pravo kada je našao da je osporeno rješenje zakonito.Sud je cijenio i druge navode iz podnijetog zahtjeva za vanrednopreispitivanje sudske odluke, pa je s obzirom na navedene Ustavne odredbe našao dasu bez uticaja na donošenje drugaĉije odluke u ovoj stvari.Naime, tuţilac je u zahtjevu predstavio hronološki tok dosadašnjeg upravnosudskogpostupka sa ukazivanjem da tokom ovog postupka nije bio sporan osnovtraţenog prava već jedino visina penzije u kom pravcu je pobijao ranije donesenarješenja upravnih organa a o ĉemu se bavio i Upravni sud u ranije donesenimpresudama. Medjutim, osnov i visina penzije se ne mogu razdvajati kako to tuţilactvrdi jer rješenje o priznavanju penzije stiĉe pravosnaţnost kada se definitivno utvrdito pravo jednim rješenjem sa primjenjenim materijalnim pravom u cjelini- kako uodnosu na osnov tako i visinu, tako da se ovi elementi ne mogu razdvajati u smisluda je osnov pravosnaţan a visina nije. Neosnovano se tuţilac poziva na shodnuprimjenu odredbi Zakona o parniĉnom postupku jer se za pravosnaţnost osnovatuţbenog zahtjeva, kao izdvojenog pitanja od pitanja visine tuţbenog zahtjevapotrebno donošenje medjupresude po ĉlanu 336 Zakona o parniĉnom postupku.

Kod naprijed navedenog stanja stvari odluĉna ĉinjenica za presudjenje jeste darješenje o penziji tuţioca nije steklo pravosnaţnost prije objavljivanja odlukeUstavnog suda-ĉlan 152 Ustava Crne Gore."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 211/12 od 05.10.2012. godine)251

252STVARNA NADLEŢNOST U UPRAVNOM POSTUPKU(Ĉlan 23 stav 2 u vezi ĉl. 55 st. 3 i 4 ZUP)Ako organ nadje da nije nadleţan da postupa po odredjenoj upravnojstvari, postupiće na način propisan članom 55 st. 3 i 4 Zakona o opštemupravnom postupku.Iz obrazloţenja:"U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ispitana pobijanapresuda, ocijenjeni navodi podnijetog zahtjeva i odgovora na isti, pa je vijeće našloda je:- zahtjev osnovan.U obrazloţenju pobijane presude stoji da predmetni put Odlukom oodredjivanju nekategorisanih puteva na podruĉju opštine D. nije proglašen zanekategorisani put, da zato na strani prvostepenog organa ne stoji obaveza zaštiteistog, da ne postoje uslovi da se kod upravnih organa traţi zaštita, već se zaštitamoţe traţiti kod nadleţnog suda u redovnom postupku kako pravilno zakljuĉujetuţeni organ.Gornji razlozi pobijane presude su nerazumljivi ĉime je poĉinjena povredapravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55ZUS-a.Iz spisa predmeta se nesumnjivo utvrdjuje da je kat. parcela br. 645 po kulturinekategorisani put upisana u listu nepokretnosti br. 136 KO Grlić na ime CrneGore, svojina 1/1, SO Danilovgrad, raspolaganje 1/1, da se tuţilac obratio sazahtjevom da se preduzmu mjere da se ukloni betonska i ţiĉana ograda koju jebespravno postavilo treće lice i time zauzelo dio kat. parcele br. 645, a njemu -tuţiocu onemogućilo korišćenje tog puta.Polazeći od utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja nerazumljiv je zakljuĉak izpobijane presude da tuţilac zaštitu moţe traţiti kod nadleţnog suda u redovnompostupku, jer tuţilac nije aktivno legitimisan za podnošenje tuţbe za zaštitusvojinskih prava trećeg lica.Donoseći pobijanu presudu propustio je Upravni sud da prilikom ocjenezakonitosti osporenog rješenja podje od odredbe ĉlana 23 st. 2 u vezi ĉlana 55 st. 3 i4 ZUP, pa pobijana presuda nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama ĉime je takodjepoĉinjena povreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPPu vezi ĉlana 55 ZUS-a.Sa iznijetih razloga, a s pozivom na ĉl. 46 st 2 ZUS-a, odluĉeno je kao u izreciove presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 124/12 od 07.09.2012. godine)

253USLOVI ZA PREKID UPRAVNOG POSTUPKA(Ĉlan 136 stav 1 Zakona o opštem upravnom postuku)Upravni organ je ovlašćen da prekine upravni postupak do rješavanjaprethodnog pitanja, kao samostalne pravne cjeline, kod redovnog suda.Iz obrazloţenja:"Iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni organ, zakljuĉkom prekinuopostupak pokrenut po zahtjevu tuţioca za izdavanje gradjevinske dozvole zaizvodjenje radova na rekonstrukciji u cilju nadogradnje stambenog objekta nakatastarskoj parceli 1396/1 KO Budva, zato što je zainteresovano lice B. Z.podnijela tuţbu Osnovnom sudu u Kotoru, radi poništaja odluke Skupštine etaţnihvlasnika objekta od 18.03.2011.godine, kojom se odobrava B. S. nadogradnjastambene zgrade na navedenoj katastarskoj parceli. U konkretnoj pravnoj stvari,prvostepeni organ je bio ovlašćen da prekine postupak do rješavanja prethodnogpitanja, kao samostalne pravne cjeline, kod redovnog suda, u skladu sa ĉlanom 136st.1 Zakona o opštem upravnom postupku. Prihvatajući u svemu materijalno pravnerazloge iz pobijane presude, po nalaţenju ovog suda, u upravnom i upravnosudskom postupku, na štetu tuţioca nije povrijedjeno materijalno pravo."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 203/12 od 05.10.2012. godine)

254BITNA POVREDA PRAVILA UPRAVNOG POSTUPKA(Ĉlan 226 stav 2 taĉka 7 u vezi ĉl. 202 ZUP)Dispozitiv rješenja je zahvaćen povredom pravila postupka kada se sasigurnošću ne moţe utvrditi kako je odlučeno o podnijetoj ţalbi - da li je ţalbaodbijena ili uvaţena ili rješenje preinačeno i u kom dijelu.***U upravnom postupku pravosnaţnost i izvršnost stiče jedino dispozitivrješenja, a ne i njegovo obrazloţenje.Iz obrazloţenja:"Osnovano se podnijetim zahtjevom ukazuje da je u postupku donošenjapobijane presude uĉinjena povreda pravila postupka u upravnom sporu koja jemogla biti od uticaja na rješavanje stvari. Povreda postupka se sastoji u tome štopresuda ne sadrţi razloge o odluĉnim ĉinjenicama, dok su dati razlozi iz presudenejasni i bez ocjene bitnih tuţbenih navoda (ĉl.55 Zakona o upravnom sporu u vezisa ĉl.367 st.2 taĉ.15 Zakona o parniĉnom postupku).Pobijanom presudom odbijena je tuţba tuţioca podnijeta protiv rješenjatuţene Komisije za ţalbe O. Ţ., kojim se poništava rješenje Sekretarijata zauredjenje prostora, zaštitu ţivotne sredine i komunalno stambene poslove O. Ţ. broj111/12-04-45 od 13.01.2012.godine, u dijelu dispozitiva " prestaje dana11.04.2011.godine "mijenja se i glasi: P. S., namješteniku IV- komunalnom redaru,radni odnos zasnovan na neodredjeno vrijeme prestaje zbog trajnog prestankapotrebe za radom zaposlenog". Ovako predstavljen dispozitiv je nejasan ineodredjen jer u istom nedostaje kako je odluĉeno o podnijetoj ţalbi, da li je ţalbaodbijena ili uvaţena ili rješenje preinaĉeno i u kom dijelu, odnosno sa sigurnošću sene moţe utvrditi kako je riješeno po ţalbi. Ukazati je da u upravnom postupkupravosnaţnost i izvršnost stiĉe jedino dispozitiv rješenja, a ne i njegovoobrazloţenje. Kada se odluĉuje o izjavljenoj ţalbi nuţno je u dispozitivu oznaĉitikako je riješena ţalba, da li je uvaţena i na koji naĉin, odnosno da li je odbijena.Dati dispozitiv oznaĉenog rješenja oĉigledno da je zahvaćen povredom pravilapostupka.Nadalje, u obrazloţenju rješenja Komisije za ţalbe je navedeno da je „udokaznom postupku nesumnjivo utvrdjeno da je u resornom Sekretarijatu smanjenbroj izvršioca na radnom mjestu – komunalni redar, da je starješina organa izvršiouvid u personalni dosije i donio pravilnu odluku uz poštovanje i primjenu pozitivnihpropisa iz radnog odnosa“. Ovakvo obrazloţenje je krajnje nerazumljivo i nejasnojer se postavlja kao osnovno pitanje kakve je to odluĉne ĉinjenice starješina organa

utvrdio uvidom u personalni dosije, a koji bi se odnosili na kriterijum kojim jeutvrdjen prestanak potrebe za radom tuţioca. Uz to, dio ovog obrazloţenja „uzpoštovanje i primjenu pozitivnih propisa iz radnih odnosa“ predstavlja uopštenu ipaušalnu konstataciju, jer nema konkretizacije o kojim pozitivnim propisima je rijeĉ,a koji bi bili relevantni za sporni sluĉaj.Osim toga, u zahtjevu se istiĉe da je tuţena Komisija za ţalbe O. Ţ. o pravimatuţioca odluĉivala u nepropisnom sastavu od tri ĉlana. Odredbama ĉlana 111 stav 3Zakona o drţavnim sluţbenicima i namještenicima ("Sl.list RCG", br.27/04 i 31/05),na koji se poziva Predsjednik O. Ţ. u rješenju o imenovanju komisije, te ĉlana 113navedenog zakona ("Sl.list CG", br.50/08), koji je vaţio u vrijeme imenovanjakomisije se navodi da Komisija za ţalbe ima predsjednika i šest ĉlanova. Iz spisapredmeta se utvrdjuje da je u konkretnom sluĉaju Komisija za ţalbe O. Ţ. donijelarješenje u sastavu od tri ĉlana, od ĉega je jedan ĉlan izdvojio mišljenje (Zapisnik ovijećanju i glasanju od 12.03.2012.) godine. Prema tome, prestanak potrebe zaradom drţavnog sluţbenika i namještenika, propisan je Zakonom o drţavnimsluţbenicima i namještenicima, koji se primjenjuje na organe lokalne samouprave imora se zasnivati na aktima donijetim na zakonit naĉin.Dakle, kod naprijed navedenog stanja stvari i uĉinjene povrede pravilapostupka u upravnom sporu koja je mogla biti od uticaja na rješavanje stvari,pobijanu presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti Upravnom sudu na ponovnipostupak."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 215/12 od 23.11.2012. godine)255

256RAZLOZI ZA OGLAŠAVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIMU UPRAVNOM POSTUPKU(Ĉlan 260 ZUP)Povreda materijalnog prava i pravila postupka rezervisane su isključivoza ţalbu u upravnom postupku kao redovno pravno sredstvo i ovi osnovi nemogu biti razlog za oglašavanje rješenja ništavim.Iz obrazloţenja:"Po ocjeni ovoga suda, pravilno je Upravni sud, u postupku ispitivanjazakonitosti osporenog akta, na osnovu prethodno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja,našao da nije postojao ni jedan razlog predvidjen odredbama ĉlana 260 Zakona oopštem upravnom postupku, za oglašavanje ništavim rješenja M. z. ţ. s. i u. p., broj0705-462/05 od 14.10.2005.godine, budući da je isto donijeto na osnovu ovlašćenjaiz ĉlana 236 stav 2 navedenog zakona, te ĉlana 51 Zakona o ţeljeznici (“Sl.listRCG”, broj 21/04), te za takvu odluku dati su potpuni i jasni razlozi. Naime,ĉlanom 260 Zakona o opštem upravnom postupku u taĉkama 1- 6, taksativno sunavedeni razlozi, tj. osnovi zbog kojih se rješenje moţe oglasiti ništavim. Van tihrazloga, rješenje se ne moţe oglasiti ništavim, tako da prigovori koji se odnose napogrešnu primjenu materijalnog prava nijesu u vezi sa oglašavanjem rješenjaništavim, kao vanrednim pravnim sredstvom. Zavisno od takve prirode ovogvanrednog pravnog sredstva, pravilno je utvrdjeno u upravno sudskom postupku dane postoji ni jedan razlog u smislu navedene zakonske odredbe za oglašavanjeništavim oznaĉenog rješenja. Eventualna povreda materijalnog prava i pravilapostupka, rezervisana su iskljuĉivo za ţalbu u upravnom postupku, kao redovnopravno sredstvo i ovi osnovi ne mogu biti razlog za oglašavanje rješenja ništavim.Kod datih razloga iz obrazloţenja pobijane presude koje ovaj sud u cijelostiprihvata, navodima podnijetog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke,nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog ĉega jepodnijeti zahtjev odbijen kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 251/12 od 23.11.2012. godine)

257UPRAVNI AKT - NADLEŢNOST SUDA U SPORU(Ĉlan 2 Zakona o upravnom sporu)Kada je predmet osporavanja odluka donijeta u postupku prikupljanjaponuda putem javnog tendera i poštovanje procedure u tom postupku, a ne upostupku vršenja svojinskih ovlašćenja, sud mora dati jasne razloge da li seradi o upravnom ili drugom aktu u smislu člana 2 Zakona o upravnom sporu.Iz obrazloţenja:"U obrazloţenju pobijanog rješenja stoji da davanje u zakup poslovnihprostorija putem prikupljanja ponuda-tendera ne predstavlja upravni ili drugi akt usmislu ĉlana 2 Zakona o upravnom sporu, već akt raspolaganja.Gornji razlozi pobijanog rješenja su nerazumljivi ĉime je poĉinjena povredapravila postupku u upravnom sporu iz ĉlana 367 st.2 taĉ.15 ZPP u vezi ĉlana 55ZUS-a.Postupak u kojem je donijeta odluka protiv koje je podnijeta predmetna tuţbavodjen je na osnovu vršenja javnih ovlašćenja, Odluke o davanju u zakup poslovnogprostora Glavnog drada-Podgorice („Sl.list RCG-opštinski propisi“, broj 8/05 i 9/07)putem javnog tendera a ne u postupku vršenja svojinskih ovlašćenja. Uz toukazujemo da je zakljuĉak tuţene br.4986 od 02.06.2011. godine donijet u postupkupo presudi Upravnog suda U.broj 3319/2010, pa su nerazumljivi razlozi pobijanogrješenja da osporena odluka ne predstavlja akt iz ĉlana 2 Zakona o upravnom sporu.U ponovnom postupku Upravni sud će vodeći raĉuna o razlozima iz ovepresude, otkloniti ukazanu povredu postupka u upravnom sporu, pa donijeti novuzakonitu odluku vodeći pri tom raĉuna da je predmet osporavanja odluka donijeta upostupku prikupljanja ponuda putem javnog tendera i poštovanje procedure u tompostupku, a ne u postupku vršenja svojinskih ovlašćenja."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 205/12 od 21.09.2012. godine)

258USLOVI ZA ODBACIVANJE TUŢBE(Ĉlan 21 Zakona o upravnom sporu)Po pravilnoj primjeni člana 21 Zakona o upravnom sporu, ne trebaposegnuti za odbacivanjem tuţbe ako se ti nedostaci mogu nadomjestitipribavljanjem spisa predmeta od upravnog organa.Iz obrazloţenja:"Pobijanim rješenjem poĉinjena je povreda pravila postupka u upravnomsporu iz ĉl.367 st.2 taĉ.15 i ĉl.396 st.1 Zakona o parniĉnom postupku u vezi sa ĉl.55Zakona o upravnom sporu, a koja se sastoji u tome što rješenje ne sadrţi razloge oodluĉnim ĉinjenicama, dok su dati razlozi nejasni i u znatoj mjeri nerazumljivi.Povreda pravila postupka u upravnom sporu sastoji se u sljedećem:Spisima predmeta priloţene su dvije tuţbe, zavedene pod istim brojem spisaUpravnog suda U.br.728/12, obje predate dana 04.04.2012. godine, istog tuţioca, ito radi poništaja rješenja br.5-0362743/009 od 22.02.2012. godine i rješenja br.5-0329644/010 od 22.02.2012. godine. Upravni sud ispušta iz vida tu ĉinjenicu, te sebavio samo tuţbom protiv rješenja br.5-0362743/009, ali ne i tuţbom protiv rješenjabr.5-0329644/010 od 22.02.2012. godine.U upravnom sporu tuţbom se moţe osporavati jedno rješenje, medjutim,predmet je formiran na naĉin da su pod istim brojem zavedene dvije tuţbe, pa jeUpravni sud bio duţan formirati ne jedan jedinstveni, već dva predmeta i tek tadaprići ispitivanju postojanja procesnih uslova za vodjenje upravnog spora. Uz to, urješenju kojim je odbaĉena tuţba, zainteresovano lice je DOO "K. b. h." P., doknaprotiv, u rješenju o odbacivanju zainteresovano lice je "K. P." DOO P., a to je licekoje figurira u drugoj tuţbi koju Upravni sud nije uzeo u obzir, iako je postojala uspisima predmeta. Na taj naĉin, došlo je do zamjene predmeta spora na naĉin što jeoznaĉen onaj predmet tuţbe ĉije postojanje u spisima predmeta je zanemareno.Ukazati je da kod prednjih nedostataka vodjenja postupka irelevantno jeispitivanje razloga iz pobijanog rješenja, sa ukazivanjem da upravno sudska praksašire tumaĉi pojam nedostatka rješenja koji sprjeĉava rad suda u predmetu i da pripravilnoj primjeni ĉl.21. Zakona o upravnom sporu, ne treba posegnuti zaodbacivanjem tuţbe, ako se ti nedostaci mogu nadomjestiti pribavljanjem spisapredmeta od upravnog organa, jer tada Upravni sud ima na raspolaganju sve podatkekoji omogućavaju postupanje suda u predmetu.Sa izloţenih razloga, zbog uĉinjene povrede pravila postupka u upravnomsporu, pobijano rješenje je valjalo ukinuti, da bi Upravni sud u ponovnom postupku,vodeći raĉuna o razlozima iz ove presude, pravilno proveo postupak prethodnogispitivanja obje tuţbe i saglasno pravilima Zakona o upravnom sporu, zakonitoproveo postupak."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 197/12 od 12.10.2012. godine)

259KARAKTER UPRAVNOG ILI DRUGOG AKTA(Ĉlan 22 stav 1 taĉka 2 u vezi ĉl. 2 Zakona o upravnom sporu)U rješenju donijetom na osnovu člana 22 stav 1 tačka 2 Zakona oupravnom sporu, moraju se navesti razlozi za zaključak zašto sud ocjenjuje daosporeni akt nije upravni ili drugi akt.Iz obrazloţenja:"Pobijanim rješenjem se zakljuĉuje da osporena odluka po svojoj sadrţini ipravnoj prirodi ne predstavlja upravni ili drugi akt u smislu ĉlana 2 ZUS-a, jerodlukom nije rješavano u upravnoj ili drugoj pravnoj stvari, ali se za takav zakljuĉakne daju bilo kakvi razlozi. Propustivši da tako postupi Upravni sud je poĉiniopovredu pravila postupka iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55 ZUS-a, jerpobijano rješenje nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama. Prilikom izvodjenjanavedenog zakljuĉka bio je Upravni sud duţan poći od sadrţine navedene odluke, teĉinjenice da tuţena vrši javna ovlašćenja u oblasti energetike - ĉlan 24 Zakona oenergeticiji."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 204/12 od 21.09.2012. godine)

260GRANICE ISPITIVANJA ZAHTJEVA IZ TUŢBE(Ĉlan 26 i ĉl. 34 stav 1 Zakona o upravnom sporu)Ako tuţilac ne proširi tuţbu na naknadno donijeti akt tuţenog organa,već izjavi da ostaje pri tuţbi zbog ćutanja administracije, sud ne moţe ispitivatizakonitost novodonešenog rješenja jer nije obuhvaćeno tuţbenim zahtjevom.Iz obrazloţenja:"Tuţilac je podnio tuţbu protiv tuţenog M. u. p. C. G. zbog nedonošenjarješenja po njegovom zahtjevu za slobodan pristup informacijama (tuţba zbogćutanja administracije), a tokom trajanja postupka tuţeni organ je donio rješenje opredmetnom zahtjevu br.051/12-302/1 od 25.04.2012.godine, kojim je odluĉeno ozahtjevu na naĉin kako je to bliţe odredjeno u rješenju.Na osnovu ĉl.26 Zakona o upravnom sporu, ako organ za vrijeme trajanjasudskog postupka u sluĉaju iz ĉl.18 istog zakona, dakle, u sluĉaju ćutanjaadministracije donese akt, Upravni sud će pozvati tuţioca da se izjasni da li ostajepri tuţbi, odnosno da li tuţbu proširuje i na novi akt. U konkretnom sluĉaju, sud jena javnoj raspravi upoznat sa ĉinjenicom da je nakon podnošenja tuţbe zbog ćutanjaadministracije tuţeni donio rješenje povodom zahtjeva, pa je na izriĉito pitanje sudada li ostaje pri tuţbi zbog nedonošenja rješenja ili tuţbu proširuje na rješenje koje jedonijeto nakon podnošenja tuţbe (br.051/12-3024/1 od 25.04.2012.godine), tuţilacje izjavio da ostaje pri tuţbi zbog ćutanja administracije, dakle, tuţbu nije proširiona novodonešeno rješenje. Stoga, ostao je kao predmet spora tuţba zbog ćutanjaadministracije koja je dakle, riješena donošenjem rješenja, a pošto tuţilac nijeproširio tuţbu u smislu ĉl.28 Zakona o upravnom sporu na novodonešeno rješenje,to se zakonitost tog rješenja ne moţe ispitivati jer nije obuhvaćeno tuţbenimzahtjevom, a u smislu ĉl.5 st.2 Zakona o upravnom sporu, sud odluĉuje samo otuţbenom zahtjevu, odnosno sud se kreće samo u granicama zahtjeva iz tuţbe (ĉl.34st.1 navedenog zakona).Kod iznijetih razloga, kao i iz razloga pobijane presude, ĉije obrazloţenje se ucjelosti prihvata, donošenjem pobijane presude na štetu tuţioca nije povrijedjenzakon, zavisno od ĉega se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odlukeocjenjuje kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 278/12 od 28.12.2012. godine)

261OBAVEZNO ODRŢAVANJE USMENE RASPRAVE(Ĉlan 28 stav 2 Zakona o upravnom sporu)Kad stranka u tuţbi ili odgovoru na tuţbu traţi odrţavanje usmenerasprave, Upravni sud je obavezan sprovesti usmenu raspravu.Iz obrazloţenja:"U postupku donošenja pobijane presude, prvostepeni sud je poĉinio povredupravila postupka iz ĉl.28 st.2 Zakona o upravnom sporu, kako se to osnovano istiĉepodnijetim zahtjevom.Ĉlanom 28 st.2 Zakona o upravnom sporu je propisano da je Upravni sudobavezan sprovesti usmenu raspravu, ako to stranka zahtijeva u tuţbi ili uodgovornu na tuţbu.Podnijetom tuţbom tuţilac je traţio odrţavanje usmene rasprave, pa jeUpravni sud bio duţan postupiti u skladu sa navedenom zakonskom odredbom.Propustivši da tako uĉini, prvostepeni sud je poĉinio povredu pravila postupka izĉl.28 st.2 Zakona o upravnom sporu, a što predstavlja ukidni razlog - povredupravila postupka u upravnom sporu iz ĉl.42 st.1 taĉ.2 istog zakona.U ponovnom postupku, prvostepeni sud će sprovesti usmenu raspravu, te takootkloniti ukazanu povredu pravila postupka, pa na osnovu utvrdjenog ĉinjeniĉnogstanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novu zakonitu odluku.Sa izloţenih razloga, a na osnovu ĉl.46 st.2 Zakona o upravnom sporu,odluĉeno je kao u izreci.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 146/12 od 21.09.2012. godine)

262NEDOZVOLJENOST ZAHTJEVA ZA VANREDNO PREISPITIVANJESUDSKE ODLUKE(Ĉlan 41 stav 1 u vezi ĉl. 44 st. 1 Zakona o upravnom sporu)Stranka koja nije učestvovala u upravnom sporu nije ovlašćena zapodnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke.Iz obrazloţenja:"Odredbom ĉlana 41 st. 1 ZUS-a je propisano da protiv odluke Upravnogsuda stranka koja je uĉestvovala u upravnom sporu i drţavni tuţilac ili druginadleţni organ moţe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.U konkretnom sluĉaju zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odlukepodnijelo je pravno lice koje nije uĉestvovalo u upravnom sporu - u upravnom sporuuĉestvovala je kao stranka K. za ţ. G. o. T., a predmetni zahtjev podnijela K. za ţ.G. g. P.Kako podnosilac predmetnog zahtjeva ne spada u krug lica iz ĉlana 41 st. 1ZUS-a, to je predmetni zahtjev podnijet od strane neovlašćenog lica, pa s pozivomna ĉl. 44 st. 1 ZUS-a, odluĉeno je kao u dispozitivu ovog rješenja."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 237/12 od 30.12.2012. godine)

263OBAVEZNOST PRESUDE U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 46 stav 3 Zakona o upravnom sporu)Kada Vrhovni sud ukine sudsku odluku i predmet vrati Upravnom suduna ponovni postupak i odlučivanje, taj sud je duţan da raspravi sva pitanja nakoja je ukazao Vrhovni sud i da jasno i odredjeno iznese razloge o odlučnimčinjenicama od kojih zavisi zakonito rješenje sporne stvari.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovoga suda, u postupku donošenja pobijane presude uĉinjena jepovreda pravila postupka u upravnom sporu, koja je mogla biti od uticaja narješavanje stvari. Povreda pravila postupka se sastoji u tome što Upravni sud nijepostupio po odredbi ĉlana 46 stav 3 Zakona o upravnom sporu, nakon što jepresudom Vrhovnog suda, Uvp.br.118/12 od 22.06.2012.godine, ukinuta ranijedonešena presuda Upravnog suda, U.br.3504/11 od 27.04.2012. godine i predmetvraćen tom sudu na ponovni postupak u ovoj pravnoj stvari.Kada Vrhovni sud ukine sudsku odluku i predmet vrati Upravnom sudu, tajsud je duţan da raspravi sva pitanja na koja je ukazao Vrhovni sud i da jasno iodredjeno iznese razloge o odluĉnim ĉinjenicama, od kojih zavisi zakonito rješenjesporne stvari. U ponovljenom postupku, u obrazloţenju pobijane presude nijesuotklonjeni oni nedostaci na koje je ukazano u ukidnoj odluci Vrhovnog suda, već seobrazloţenje presude u bitnom svelo na interpretaciju onih razloga koji su dati uukinutoj presudi.Osporenim rješenjem, tuţeni organ prihvata zakljuĉak prvostepenog organada se shodno ĉlanu 121 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju(“Sl.list RCG”, broj 54/03), za ponovno odredjivanje penzije uzima u obzir samovrijeme provedeno u osiguranju od 01.01.2004.godine, tj. od dana stupanja na snagutog zakona, dakle, da se period proveden u osiguranju prije 01.01.2004.godine neuraĉunava u staţ osiguranja, već se za taj period samo vrši uskladjivanje ranijeodredjene penzije.Obrazlaţući svoj stav da je rješenje tuţenog zakonito, u pobijanoj presudi seiznosi samo paušalni zakljuĉak da se " po ocjeni suda, prema citiranim zakonskimodredbama vrijeme provedeno u osiguranju od 01.10.1995. godine do 01.01.2004.godine, prilikom ponovnog odredjivanja penzije ne uraĉunava u staţ osiguranja...",što je samo ponovljeni stav iz ranije presude istog suda, a da se nije ušlo u ocjenunavoda tuţbe koja iznosi suprotan pravni zakljuĉak. Prema tome, pobijana presudanije na valjan naĉin raspravila i dala valjane razloge o odluĉnoj ĉinjenici - da li sevrijeme provedeno u osiguranju od 01.10.1995. godine do 01.01.2004. godine,prilikom ponovnog odredjivanja penzije uraĉunava u staţ osiguranja ili ne i zašto.Time je Upravni sud postupio postupio suprotno odredbi ĉlana 46 stav 3 Zakona o

upravnom sporu, ĉime je poĉinio povredu pravila postupka u upravnom sporu zbogĉega je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, da bi se uponovnom postupku na valjan naĉin raspravilo sporno pitanje i dali valjani razlozi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 257/12 od 07.12.2012. godine)264

265DOPUNSKA PRESUDA I TROŠKOVI POSTUPKAU UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 161 stav 2 u vezi ĉl. 2 st. 1 ZPP i ĉl. 55 ZUS)Prilikom odlučivanja o troškovima upravnog spora sud je vezanzahtjevom stranke za naknadu troškova - član 161 stav 2 u vezi čl. 2 st. 1 ZPP ičl. 55 ZUS).Iz obrazloţenja:"Saglasno ĉlanu 161 st. 2 u vezi ĉlana 2 st. 1 ZPP, koje odredbe se saglasnoĉlanu 55 ZUS-a primjenjuju i u upravnom sporu prilikom donošenja dopunskepresude, u konkretnom sluĉaju sud je vezan zahtjevom za naknadu troškova izpodnijete tuţbe. Podnijetom tuţbom tuţilac je traţio troškove spora u visini troškovanastalih plaćanjem za sastav tuţbe. Pobijanom presudom ti troškovi su mu idosudjeni, pa se neosnovano ista pobija podnijetim zahtjevom.Kako podnijetom tuţbom tuţilac nije traţio troškove u visini takse to sud onjima nije mogao ni odluĉivati, pa su neosnovani s tim u vezi drugaĉiji navodipodnijetog zahtjeva.Saglasno ĉlanu 56 st. 1 ZUS-a u upravnom sporu svaka stranka snosi svojetroškove ako sud odluĉuje na nejavnoj sjednici. O zahtjevima za vanrednopreispitivanje sudske odluke Vrhovni sud je odluĉivao u nejavnim sjednicama, pakod te ĉinjenice i navedene zakonske odredbe stranka nema pravo na naknadutroškova. Neosnovani su, zato, navodi podnijetog zahtjeva da je dopunskompresudom tuţiocu trebalo dosuditi i troškove nastale plaćanjem sastava zahtjeva zavanredno preispitivanje sudske odluke."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 222/12 od 12.10.2012. godine)

266PRIVREMENE MJERE - POVREDA PRAVILA POSTUPKAU UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 i ĉl. 202 ZPP u vezi ĉl. 55 ZUS)Propustom suda da cijeni navode ţalbe na odluku po zahtjevu zaodredjivanje privremene mjere, te odsustvo razloga o odlučnim činjenicama inejasno obrazloţenje kojim se nadomještaju razlozi iz prvostepenog rješenja nepruţaju osnov za izvodjenje zaključka o zakonitosti odluke o privremenojmjeri.***Kada je pravna priroda odnosa takva da se spor moţe riješiti samo najednak način, dejstvo podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudskeodluke podnijet od strane jednog tuţioca proteţe se i na ostale tuţioce u tomupravnom sporu.P R E S U D AUsvaja se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa se ukidarješenje Upravnog suda Crne Gore, Upm.br.4/12 od 24.04.2012.godine i predmetvraća tom sudu na ponovni postupak.O b r a z l o ţ e n j eRješenjem Upravnog suda Crne Gore, Upm.br.4/12 od 24.04.2012.godine,odluĉeno je da se odbije ţalba tuţilaca na rješenje istog suda, Upm.br. 3/12 od05.04.2012.godine ĉiji dispozitiv glasi da se " zahtjev za donošenje privremenemjere odbacuje". Rješenja su proistekla povodom tuţbe kojeg je podnijeli tuţiociB. E. F. F., JP SPC 5, G. C. KY1-002, C. I. i B. R. iz Lj., pri ĉemu je zahtjev zaizdavanje privremene mjere upravljen na obustavljanje preduzimanja bilo kojepravne radnje po osnovu rješenja Centralnog registra Privrednog suda od09.03.2012.godine, o upisu obavljanja privredne djelatnosti Društva za menadţmentposlove i upravljanje nekretninama “M.” AD Podgorica, do pravosnaţnosti odlukesuda po tuţbi tuţilaca kojom je traţeno poništenje odnosne registracije.Protiv rješenja Upravnog suda Crne Gore, Upm.br.4/12 od 24.04.2012.godine,tuţilac je preko punomoćnika podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudskeodluke zbog povrede pravila postupka u upravnom sporu i povrede materijalnog

prava. Predlaţe da se pobijano rješenje preinaĉi ili ukine i predmet vrati Upravnomsudu na ponovni postupak.U odgovoru na zahtjev zainteresovano lice “M.” Društvo za menadţmentposlove i upravljanje nekretninama AD Podgorica je predloţilo da se podnijetizahtjev odbaci ili odbije kao neosnovan.Nakon razmatranja spisa predmeta, ocijene podnijetog zahtjeva i odgovora nazahtjev, ovaj sud je našao da je u postupku donošenja pobijanog rješenja uĉinjenapovreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st.2 taĉ.15 Zakona oparniĉnom postupku u vezi sa ĉlanom ĉl.55 Zakona o upravnom sporu, zbog ĉega jeosporeno rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti Upravnom sudu na ponovnipostupak i odluĉivanje.Povreda postupka u upravnom sporu u upravnom sporu se sastoji u tome štorazlozi iz rješenja u znatnoj mjeri nerazumljivi i nejasni, te se pri takvimnedostacima zakonitost rješenja ne moţe na pouzdan naĉin ispitati.Obrazloţenje prvostepenog rješenja sastoji se iz konstatacije da jepretpostavka za odluĉivanje po zahtjevu za donošenje privremene mjere postojanjekonaĉnog akta kojim je odluĉeno po zahtjevu za odlaganje izvršenja rješenja usmislu ĉlana 14 u vezi sa ĉl.13 st.2 Zakona o upravnom sporu, pa kako tuţioci nijesutraţili odlaganje izvršenja, zahtjev za izdavanje privremene mjere je preuranjen i kaotakav odbaĉen.U ţalbi na osporeno rješenje tuţioci su iznijeli pravnu argumentaciju zbogĉega je pravni zakljuĉak iz prvostepenog rješenja neutemeljen.Na brojne navode ţalbe u osporenom rješenje nije dat odgovor, odnosnonjihova ocjena. U tom pravcu, obrazloţenje osporenog rješenja zakljuĉuje da"zahtjev za odredjivanje privremene mjere nije odbaĉen uz pogrešnu primjenu ĉlana14 Zakona o upravnom sporu", dopisujući razloge sa dvije nejasne reĉenice, i toprvu " Rješenje kojim se registruje upis obavljanja privredne djelatnosti Društva zamenadţment poslove i upravljanje nekretninama “M.” AD Podgorica, a koje tuţilactuţbom osporava nije izvršni, već konstitutivni akt koji je proizveo pravna dejstvana koja punomoćnik tuţilaca ukazuje u ţalbi, osporavajući kao i u tuţbi,transformaciju Fonda zajedniĉkog ulaganja “M.” AD u privredno društvo" i drugu,da "Sud nalazi da se u konkretnom sluĉaju radi o sporu izmedju izmedju privrednihdruštava nastalom povodom navedene registracije, a za ĉije rješavanje je nadleţanPrivredni sud, prema ĉlanu 20 Zakona o sudovima ("Sl.list RCG", br.5/2002,49/2004 i"Sl.list CG", br.22/2008 i 29/2011).“ Tako kratko, nejasno i u znatnoj mjeripaušalno obrazloţenje, kojim se nadomještaju razlozi iz prvostepenog rješenja nepruţaju osnov za izvodjenje zakljuĉka o zakonitosti odluke o privremenoj mjeri ikod takvog obrazloţenja i izostanka ocjene bilo kojeg bitnog navoda ţalbe,zakonitost osporenog rješenja se ne moţe ispitati.Ukazuje se da citirani ĉlan 20 Zakona o sudovima, kojim se odredjujenadleţnost Privrednog suda sadrţi deset taĉaka, odnosno osnova kojima se zasnivanadleţnost tog suda, pa je nerazumljivo koji od tih osnova i iz kojih razlogaproizilazi nadleţnost Privrednog suda, budući se pobijano rješenje poziva samo naĉlan 20, bez konkretizacije koju taĉku ima u vidu.267

Kod naprijed navedenog stanja stvari, zakonitost pobijanog rješenja se nemoţe ispitati zbog odsustva razloga o odluĉnim ĉinjenicama i izostanka ocjenenavoda ţalbe, tako da ovaj sud konstatuje da pobijano rješenje sadrţi samo kratki,formalni okvir obrazloţenja, ali ne i suštinsko obrazloţenje.U ponovnom postupku Upravni sud će, vodeći raĉuna o razlozima iz ovepresude otkloniti ukazanu povredu pravila postupka na naĉin što ţe dati ocjenuţalbenih navoda i pravilno riješiti pitanje zakonitosti odluke o privremenoj mjeri.Ukazati je da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnijet odstrane tuţioca B. E. F. F., JP SPC 5, ali ne i od strane drugog tuţioca B. R. iz Lj.Medjutim, imajući u vidu da je pravna priroda odnosa takva da se spor moţe riješitisamo na jednak naĉin, dejstvo zahtjeva prvog tuţioca proteţe se i na drugog tuţiocana osnovu ĉl.202. Zakona o parniĉnom postupku u vezi ĉl.55. Zakona o upravnomsporu, tako da se ova presuda odnosi i na drugog tuţioca.Sa izloţenih razloga, a na osnovu ĉlana 46 stav 2 Zakona o upravnom sporu,odluĉeno je kao u izreci ove presude.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 125/12 od 20.12.2012. godine)268

269POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP u vezi ĉl. 55 ZUS)Propuštanjem davanja jasnih i valjanih razloga o ocjeni činjenice da lipredmetno zemljište predstavlja morsko dobro ili ne, počinjena je povredapravila postupka u upravnom sporu iz člana 367 stav 2 tačka 15 ZPP u vezi čl.55 ZUS.Iz obrazloţenja:"Podnijetom tuţbom tuţilja je osporavala zakonitost predmetnog rješenjatvrdnjom da u upravnom postupku nije utvrdjeno da li predmetne nepokretnostipredstavljaju morsko dobro, da po njenoj ocjeni predstavljaju morsko dobro i da nemogu biti predmet vraćanja, jer morsko dobro ne moţe biti u privatnoj svojini.Ocjenjujući navode tuţbe da predmetno zemljište predstavlja morsko dobrosud zakljuĉuje da su isti neosnovani, jer je u pitanju neizgradnjeno gradjevinskozemljište. Takvi razlozi pobijane presude su nerazumljivi, jer se iz ĉinjenice da li jeneko zemljište neizgradnjeno gradjevinsko ne moţe izvoditi zakljuĉak da li je upitanju morsko dobro ili ne.Cijeneći gornje navode tuţbe bio je Upravni sud duţan u obrazloţenjupresude ocijeniti da li je u upravnom postupku utvrdjeno da li predmetno zemljištepripada morskom dobru ili ne i o tome dati jasne i valjane razloge. Propustivši datako uĉini sud je pobijanom presudom poĉinio povredu pravila postupka uupravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55 ZUS-a.Nadalje, pobijanom presudom se zakljuĉuje da predmetno zemljište nijeobuhvaćeno odredbom ĉlana 12 Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava iobeštećenju. Zakljuĉak da li je predmetno zemljište obuhvaćeno navedenomzakonskom odredbom ili ne moţe se izvoditi tek nakon nesumnjivo utvrdjeneĉinjenice da li isto predstavlja morsko dobro ili ne. Kako o toj odluĉnoj ĉinjenici upobijanoj presudi nema valjanih razloga to ni gornji zakljuĉak nema razloga. I na tajnaĉin poĉinjena je naprijed navedena povreda pravila postupka u upravnom sporu."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 174/12 od 21.09.2012. godine)

270POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP u vezi ĉl. 55 ZUS)Ispravka presude ne moţe se vršiti donošenjem nove presude.***Ukoliko sud donošenjem nove presude izvrši ispravku prve presudepočinjena je povreda pravila postupka u upravnom sporu.Iz obrazloţenja:"S obzirom na postojanje dvije kontradiktorne pesude u istoj stvari, ovaj sudje u smislu ĉl.55 Zakona o upravnom sporu u vezi sa ĉl.374 st.2 Zakona o parniĉnompostupku, zatraţio od sudije izvjestioca u predmetu Upravnog suda, da nakonizvršenog izvidjaja obavijesti ovaj sud o okolnostima zbog ĉega su donijete dvijepresude u istoj stvari. Ukazati je i na to da je na sajtu Upravnog suda evidentiranapresuda U.br.2444/11 od 30.03.2012.godine.U izvještaju Upravnog suda U.br.2444/11 od 13.09.2012.godine, a povodomtraţenja ovoga suda, sudija izvjestilac se izjasnio da je prvobitno donijeta odluka dase tuţba odbije i da je nakon pismeno izradjene presude, a nakon konsultacije sudskeprakse nadjeno da postoje razlozi da se tuţba usvoji i poništi osporeno rješenje i daje izvršena ispravka presude od 30.03.2012.godine, na naĉin što je usvojena tuţba iponišteno osporeno rješenje presudom od 12.04.2012.godine. Koji razlozi su dovelido toga da se strankama dostavi ranija presuda, tj.presuda od 30.03.2012.godine, ane ona od 12.04.2012.godine, na te okolnosti ne moţe da se izjasni.Kod naprijed navedenog stanja stvari imamo ĉinjenicu da je ovjereni otpravakpresude od 30.03.2012.godine dostavljen strankama i to je za stranke presudadonijeta u sporu i na koju je tuţilac izjavio odgovarajuće pravno sredstvo. S drugestrane, sudija izvjestilac je izvijestio ovaj sud da je presudom od 12.04.2012.godineizvršna ispravka prve presude. Kod takvog obrazloţenja sudije izvjestioca upredmetu, oĉigledno je, da se ispravka presude ne moţe vršiti donošenjem novepresude.Nerazumljivo je postupanje Upravnog suda u konkretnom sluĉaju i takvopostupanje predstavlja povredu pravila postupka u upravnom sporu iz ĉl.55 Zakonao upravnom sporu u vezi ĉl.367 st.2 taĉ.15 Zakona o parniĉnom postupku, zbog ĉegaje presudu bilo nuţno ukinuti i predmet vratiti Upravnom sudu na ponovni postupak,da bi otklonio povredu pravila postupka i donio zakonitu odluku."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 113/12 od 21.09.2012. godine)

271TROŠKOVI POSTUPKA NA IME ZASTUPANJAU DISCIPLINSKOM POSTUPKUKada je izostala ocjena suda u odnosu na navode tuţbe kojima se traţetroškovi postupka u disciplinskom postupku na ime zastupanja tuţioca poadvokatu, učinjena je povreda pravila postupka iz člana 376 stav 2 tačka 15ZPP, u vezi čl. 55 ZUS.Iz obrazloţenja:"Medjutim, u sledećem dijelu pobijane presude ista ne sadrţi odluku nitiobrazloţenje o dijelu tuţbenih navoda ĉime je u tom dijelu uĉinjena povreda pravilapostupka u upravnom sporu koja je mogla biti od uticaja na rješavanje stvari. Nedajući razloge o svim bitnim navodima tuţbe uĉinjena je povreda pravila postupka izĉl.376 st.2 taĉ.15 Zakona o parniĉnom postupku u vezi ĉl.55 Zakona o upravnomsporu.U tuţbi je osporeno rješenje pobijano i zbog odluke o troškovima postupkakoji su prethodili pobijanoj presudi i koji su nastali povodom vodjenja disciplinskogpostupka protiv tuţioca, a na ime troškova zastupanja po advokatu.U odnosu na ovaj tuţbeni osnov pobijana presuda ne sadţi ni rijeĉi ĉime je tajdio tuţbenog navoda ostao neocijenjen.Stoga je zbog odsustva bilo kakve ocjene u odnosu na tuţbeni osnov koji seodnosi na troškove postupka pobijanu presudu bilo nuţno ukinuti. U ponovnompostupku Upravni sud će donijeti novu odluku na naĉin što će se jasno i odredjenoizjasniti na navode tuţbe u dijelu kojim se traţe troškovi postupka u disciplinskompostupku na ime zastupanja tuţioca po advokatu i na taj naĉin otkloniti ukazanupovredu postupka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 276/12 od 20.12.2012. godine)

272POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP u vezi ĉl. 45 ZUS)Izostavljajući razloge o značaju činjenice da je raniji vlasnik, za ţivota,prava po osnovu povraćaja imovinskih prava prenio pravnim poslom(ugovorom o poklonu) na tuţioca počinjena je povreda pravila postupka uupravnom sporu iz člana 367 stav 2 tačka 15 ZPP u vezi sa čl. 45 ZUS.Iz obrazloţenja:"Po nalaţenju ovoga suda u postupaku donošenja pobijane presude uĉinjena jepovreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉl.367 st.2 taĉ.15 Zakona oparniĉnom postupku u vezi ĉl.45 Zakona o upravnom sporu. Povreda psotupkasastoji se u tome što presuda ne sadrţi razloge o odluĉnim ĉinjenicama, zbog ĉega jeuvaţan zahtjev tuţioca B. M. i zavisno od toga ukinuta pobijana presuda.U upravnom psotupku usvojen je zahtjev B. M., na naĉin što je odredjeno dase usvaja zahtjev neimenovanim zakonskim nasljednicima bivšeg vlasnika B. S. izP.U tuţbi tuţilac B. M. je ukazala da drugostepeni organ zanemaruje ĉinjenicuda je podnosilac zahtjeva za ţivota zakljuĉio ugovor o poklonu Ov.br.223/2008 od10.01.2008.godine, koji ugovor je priloţen spisima, kojim joj je prenijela pravo poosnovu povraćaja imovinskih prava i obeštećenju, dakle ugovorom je prenesenopravo, sa tvrdnjom da poklonoprimac stupa u prava poklonodavca, pa stoga rješenjetreba da glasi na poklonoprimca tj. B. M., a ne na neimenovane nasljednike.U odnosu na ove navode tuţioca pobijana presuda ne sadrţi ni rijeĉ, odnosnone daje se odgovor na pitanje o znaĉaju ĉinjenice da je raniji vlasnik za ţivotaraspolagao predmetom povraćaja u korist tuţioca B. M. na naĉin da su prava poosnovu povraćaja imovinskih prava prenijeta pravnim poslom (ugovorom opoklonu) na tuţioca. Ne baveći se ovom odluĉnom ĉinjenicom i ne dajući odgovorna tuţbene navode u ovom dijelu, pobijana presuda ne sadrţi razloge o odluĉnimĉinjenicama, zbog ĉega je presudu zbog povrede pravila postupka u upravnom sporuvaljalo ukinuti u dijelu koji se odnosi na rješavanje tuţbe B. M.U ponovnom pstupku sud će vodeći raĉuna o razlozima iz ove presude,otkloniti ukazanu povredu postupka na naĉin što će se odredjeno izjasniti na navodetuţbe o znaĉaju ugovora o poklonu, odnosno da li je odluka o povraćaju turebala dase odnosi na ne imenovane nasljednike ili pak na B. M. koja je predmet povraćajastekla pravnim poslom (ugovorom o poklonu) kojeg je saĉinila sa ranijimvlasnikom."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 136/12 od 12.10.2012. godine)

273NEOVJERENA FOTOKOPIJA ISPRAVEPravno valjana odluka suda ne moţe se temeljiti na protivurječnimispravama koje nijesu ovjerene.POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP u vezi ĉl. 55 ZUS)Razlozi iz pobijane presude su nejasni i protivurječni i nema razloga oodlučnim činjenicama kada je odluka upravnih organa i Upravnog sudautemeljena na protivurječnim neovjerenim fotokopijama isprava.Iz obrazloţenja:"Osnovno se podnijetim zahtjevom ukazuje da je u postupku donošenjapobijane presude uĉinjena povreda pravila postupka u upravnom sporu koja jemogla biti od uticaja na rješavanje stvari, iz ĉl.367 st.2 taĉ.15 Zakona o parniĉnompostupku i ĉl.55 Zakona o upravnom sporu.Predhodno se konstatuje da su pismeni dokazi koji su bili osnov upravnimorganima za donošenje prvostepene i drugostepene odluke priloţeni spisimapredmeta u neovjerenim fotokopijama. Neovjerena fotokopija bilo koje isprave nijedokaz i ista ne moţe proizvesti bilo kakav pravni efekat. Potrebno je bilo pribavitiorginalne isprave ili ovjerene kopije. O ovoj ĉinjenici Upravni sud je propustio davodi raĉuna i otkloni takvu nepravilnost u vodjenju postupka kod upravnih organa.Nadalje, iz fotokopije zakljuĉka Skupštine opštine Titograd od 15.03.1978.godine kojim se daje na trajno korišćenje sporno zemljište, te fotokopije rješenjaSkupštine Opštine Titograd od 31.10.1979.godine, na koje se tuţeno Ministarstvopoziva kao kljuĉne dokaze, prilikom odluĉivanja u upravno sudskom postupkuispušta se iz vida da su i zakljuĉak i rješenje u konkretnom sluĉaju upravni akti saodloţenim uslovom. Naime, oba akta sadrţe odredbu da je novi korisnik duţan dana urbanistiĉkoj parceli u roku od 6 mjeseci zapoĉne, a u roku od 3 godine završiizgradnju porodiĉne stambene zgrade i da u protivnom gubi pravo korišćenja parcelei duţan je istu vratiti u posjed Opštini Titograd. Da li je novi korisnik - I. Lj. Dj.izvršio izgradnju, zavisno od ĉega bi bio ispunjen uslov za utvrdjivanje prava, timpitanjem se u upravno sudskom postupku niko nije bavio.Nadalje, konfuziju unosi i ĉinjenica da u zakljuĉku br.01-2372 od 15.03.1978.i rješenju br.05-22394 od 31.10.1979 godine, koji su predhodno oznaĉeni, neoznaĉava se I. Lj. Dj., već I. K. Dj., što ne predstavlja identitet sa licem na koja sedonesene odluke odnose.

Sve naprijed navedeni nedostaci ukazuju da su razlozi iz pobijane presudenejasni i prtivrjeĉni, da nema razloga o odluĉnim ĉinjenicama i da je odlukaupravnih organa kao i odluka Upravnog suda utemeljena na protivrjeĉnimispravama, koje inaĉe nijesu ovjerene, te se na njima ne moţe temeljiti pravnovaljana odluka. Stoga je presudu valjalo ukinuti da bi se u ponovnom postupkuotklonili ukazani nedostaci, u prvom redu pribavljanjem vjerodostojnih isprava (uorginalu ili ovjerenoj kpiji), a zatim, ako se pokaţe da su pribavljene ispraveidentiĉne sa postojećim neovjerenim kopijama, vodeći raĉuna o razlozima iz ovepresude, otkloniti ukazane nejasnoće i raspraviti pitanja na koja je ukazano u ovojpresudi."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 154/12 od 12.10.2012. godine)274

275POVREDA PRAVILA POSTUPKA U UPRAVNOM SPORUI SUDSKA NADLEŢNOST(Ĉlan 367 stav 2 taĉka 15 ZPP u vezi ĉl. 55 i ĉl. 34 st. 2 ZUS)U slučaju kada je oruţje oduzeto u krivičnom postupku primjenomodredaba ZKP, Upravni sud je po sluţbenoj duţnosti trebao da vodi računa dali je tuţeni upravni organ bio nadleţan za donošenje rješenja iz sudskenadleţnosti.P R E S U D AUsvaja se zahtjev za vanredno preispitivanje sudke odluke, te se ukidapresuda Upravnog suda Crne Gore U.br.383/12 od 03.10.2012.godine i predmetvraća tom sudu na ponovno sudjenje.O b r a z l o ţ e n j ePresudom Upravnog suda Crne Gore, U.br.383/12 od 03.10.2012.godine,odbijena je tuţba tuţioca S. Ĉ. iz P., podnijeta protiv rješenja M. u. p. i j. u. P. -Podruĉne jedinice za upravne unutrašnje poslove Podgorica, br.UP I-10-03/2-220/12-157/2 od 31.09.2012. godine. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tuţioca zavraćanje privremeno oduzetog oruţja sa oruţnim listovima bliţe oznaĉenih udispozitivu rješenja.Protiv oznaĉene presude Upravnog suda tuţilac je podnio zahtjev za vanrednopreispitivanje sudske odluke iz ĉijeg obrazloţenja proizilazi da se presuda pobijazbog povrede materijalnog prava i povrede pravila postupka, predlaţući da sepresuda preinaĉi i da mu se vrati predmetno oruţje.U odgovoru na zahtjev tuţeno M. u. p. i j. u. je predloţilo da se zahtjev odbijekao neosnovan.Nakon razmatranja spisa predmeta i ocjene navoda iz podnijetog zahtjava, apazeći po sluţbenoj duţnosti na bitne povrede pravila upravnog postupka u smisluĉl.45 Zakona o upravnom sporu, ovaj sud je našao da je u postupku donošenjapobijane presude uĉinjena povreda pravila postupka u upravnom sporu, a koja sesastoji u tome što nijesu cijenjene sve ĉinjenice od kojih zavisi zakonitost osporenogrješenja (ĉl.55 Zakona o upravnom sporu u vezi ĉl.367 st.2 Zakona o parniĉnompostupku).Bitna odluĉna ĉinjenica od koje zavisi zakonitost osporenog rješenja jestepravno pitanje o kojem je Upravni sud bio duţan da vodi raĉuna po sluţbenoj

duţnosti, a to je pitanje da li je osporeno rješenje ništavo. Na osnovu ĉl.260 taĉ.1Zakona o opštem upravnom postupku, ništavo je rješenje donešeno u stvari izsudske nadleţnosti, a na osnovu ĉl.34 st.2 Zakona o upravnom sporu, na ništavostakta Upravni sud pazi po sluţbenoj duţnosti.Nije sporno da je predmetno oruţje sa oruţanim listovima privremenooduzeto od tuţioca po odredbama Zakonika o kriviĉnom postupku, povodomosnovane sumnje da je izvšio kriviĉno djelo neovlašćena proizvodnja, drţanje istavljanje u promet opojnih droga iz ĉl.300 KZ CG i da je kasnije isti oglašen krivimi osudjen zbog predmetnog kriviĉnog djela. Dakle, oglašen je krivim zbog kriviĉnogdjela koje nije bilo u vezi sa upotrebom oruţja koje je od njega bilo privremenooduzeto.Oruţje od tuţioca nije bilo oduzeto u upravnom već u kriviĉnom postupku priĉemu Zakonik o kriviĉnom postupku u odgovarajuzćim odredbama bliţe razradjuje,kada se od uĉinioca oduzimaju predmeti za potrebe kriviĉnog postupka, na kojinaĉin se odluĉuje o postupanju sa oduzetim predmetima i pod kojim uslovima seono oduzima.U konkretnom sluĉaju donošenjem osporenog rješenja na pravno nerazumljivnaĉin je došlo do prerastanja kriviĉnog u upravni postupak, budući oruţje nijeoduzeto primjenom Zakona o oruţju, već primjenom odredbi Zakonika o kriviĉnompostupku.Ne uzevši u razmatranje ove pravne ĉinjenice Upravni sud je uĉnio povredupravila postupka u upravnom sporu koja je mogla biti uticajna na rješavanje stvari,jer je trebao po sluţbenoj duţnosti da vodi raĉuna o tome da li je kriviĉni sud bionadleţan da odluĉuje po zahtjevu tuţioca, odnosno da li je tuţeni organ doniorješenje za koje je nadleţan sud, odnosno da li je zbog toga rješenje ništavo.Zbog uĉinjene povrede pravila postupka presudu je valjalo ukinuti i predmetvratiti Upavnom sudu na ponovni postupak da bi taj sud vodeći raĉuna o razlozimaiz ove presude raspravio ukazano sporno pitanje od kojeg zavisi zakonitostosporenog rješenja.Ukazati je da tuţilac u zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, nijeukazivao na ništavost rješenja ali je prednje bez uticaja na odluĉivanje ovog suda jerse povreda pravila postupka u upravnom sporu cijeni objektivno, dakle da li jepovreda uĉinjena, a pogotovo što se po sluţbenoj duţnosti od svih oragana kojiuĉestvuju u upravno sudskom postupku na ništavost rješenja pazi po sluţbenojduţnosti.Sa izloţenih razloga, na osnovu ĉl.46 st.1 Zakona o upravnom sporu,odluĉeno je kao u izreci.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 250/12 od 14.12.2012. godine)276

STICANJE CRNOGORSKOG DRŢAVLJANSTVA PRIJEMOM(Ĉlan 8 i ĉl. 11 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu u vezi ĉl. 3 stav 1alineja 3 Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog drţavljanstva prijemom)277Zakonitost i neprekidnost boravka u smislu člana 11 stav 1 Zakona ocrnogorskom drţavljanstvu cijeni se na osnovu akta Vlade iz člana 17 Zakona ocrnogorskom drţavljanstvu.Iz obrazloţenja:"Odredbom ĉlana 11 st. 1 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu je propisanoda lice koje je u braku sa crnogorskim drţavljaninom najmanje tri godine i zakonitoi neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva zaprijem u crnogorsko drţavljanstvo moţe steći crnogorskog drţavljanstvo prijemomako ispunjava uslove iz ĉlana 8 st. 1 taĉ. 1, 4, 5 i 7 ovog zakona, dok je st. 3 istogĉlana propisano da se zakonit i neprekidni boravak lica iz stava 1 ovog ĉlanautvrdjuje prema kriterijumima propisanim aktom iz ĉlana 17 ovog zakona.Ĉlanom 17 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu je propisano da kriterijumeza uslove iz ĉlana 8 st. 1 taĉ. 3, 4 i 7, ĉlana 12 i ĉlana 24 st. 1 taĉ. 5, 6, 7 i 8 ovogzakona utvrdjuje Vlada.Ĉlanom 8 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu propisani su opšti uslovi zasticanje crnogorskog drţavljanstva prijemom, a u stavu 1 taĉ. 3 propisan uslov -zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem ucrnogorsko drţavljastvo.Odluĉujući o zakonitosti rješenja tuţenog kojim je odluĉivano o prijemu ucrnogorsko drţavljanstvo lica koje je u braku sa crnogorskim drţavljaninom Upravnisud pobijanom presudom zakljuĉuje da se neprekidnost boravka u Crnoj Gori ukonkretnom sluĉaju ne moţe cijeniti na osnovu akta Vlade donijetog na osnovuĉlana 17 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu, jer je za supruţnike crnogorskihdrţavljana zakonodavac propisao sticanje drţavljanstva pod povoljnijim uslovimaveţući njihov boravak na kraći rok (pet godina) i neobavezujući ih na traţenjeotpusta iz drţavljanstva druge drţave, što podrazumijeva posjedovanje liĉnihdokumenata te drţave.Gornji razlozi pobijane presude su nerazumljivi ĉime je poĉinjena povredapravila postupka iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPP u vezi ĉlana 55 ZUS.Prednje sa razloga što stojeći na gornjem stanovištu Upravni sud gubi iz vidada je za sticanje crnogorskog drţavljanstva prijemom lica koje je u braku sacrnogorskim drţavljaninom zakonodavac propisao i uslov - zakonito i neprekidnoboravi u Crnoj Gori najmanje pet godina. Kad je to tako propisano ĉlanom 11 st. 1Zakona o crnogorskom drţavljanstvu onda nije bilo razloga da se unosi odredbaĉlana 8 st. 1 taĉ. 3, jer je tom odredbom propisano da je jedan od opštih uslova za

sticanje crnogorskog drţavljanstva prijemom zakonit i neprekidan boravak u CrnojGori. Taj uslov (zakonit i neprekidan boravak u Crnoj Gori) utvrdjuje se premakriterijumima propisanim aktom iz ĉlana 17 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu,kako to izriĉito stoji u ĉlanu 11 st. 3 istog zakona, pa su nerazumljivi razlozipobijane presude da se kriterijumi iz tog akta u konkretnom sluĉaju ne moguprimijeniti.Uz prednje valja ukazati da se pobijanom presudom ne navodi kako i naosnovu kojih kriterijuma se to cijeni u konkretnom sluĉaju zakonit i neprekidanboravak u Crnoj Gori, a što je sud bio duţan obrazloţiti kad nalazi da to nijesukriterijumi propisani aktom iz ĉlana 17 Zakona o crnogorskom drţavljanstvu. Na tajnaĉin izostali su razlozi u pobijanoj presudi o zakonitom i neprekidnom boravku uCrnoj Gori.Posjedovanje liĉnih dokumenata strane drţave u konkretnom sluĉaju nemaznaĉaj koji mu daje sud pobijanom presudom, jer ta ĉinjenica nije bitna za donošenjezakonite odluke. Bitna je ĉinjenica da li je lice iz ĉlana 11 st. 1 Zakona ocrnogorskom drţavljanstvu u vremenskom periodu od pet godina prije podnošenjazahtjeva za prijem u crnogorsko drţavljanstvo pribavilo javne isprave kod nadleţnogorgana drţave porijekla."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 201/12 od 21.09.2012. godine)278

279USLOVI ZA DEEKSPROPRIJACIJU NEPOKRETNOSTI(Ĉlan 30 Zakona o eksproprijaciji)Ne postoje uslovi za deeksproprijaciju zemljišta ako stepen izgradjenostieksproprisane nepokretnosti iznosi više od 1/3.Iz obrazloţenja:"U upravnom postupku je nesporno utvrdjeno da je rješenjem S. o. M. broj03-85/53 od 3. 07. 1968. godine djelimiĉno poništeno rješenje o eksproprijaciji broj3353/52 od 12. 04. 1952. godine na naĉin što je ranijem vlasniku - pravnomprethodniku tuţilaca vraćeno u posjed zemljište površine od 2.512 m2. Kod teĉinjenice osnovano Upravni sud pobijanom presudom zakljuĉuje da je u ovompostupku odluĉna ĉinjenica stepen izgradjenosti eksproprisane nepokretnosti upovršini od 3.927 m2, dakle, površine koja nije vraćena naprijed navedenimrješenjem. Neosnovani su, zato, s tim u vezi drugaĉiji navodi podnijetog zahtjeva.U upravnom postupku je nesporno utvrdjeno da je eksproprijacija izvršena zapotrebe K. d. i. M. radi podizanja stambenih zgrada i da su na predmetnom zemljištuizgradjene stambene zgrade, te da stepen izgradjenosti iznosi više od 1/3. Kod takvihutvrdjenja osnovano Upravni sud pobijanom presudom zakljuĉuje da je ukonkretnom sluĉaju materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa su neprihvatljivi stim u vezi drugaĉiji navodi podnijetog zahtjeva.Navodi podnijetog zahtjeva da je sada vaţećim DUP na predmetnomzemljištu predvidjena izgradnja porodiĉnih stambenih zgrada su bez znaĉaja zadrugaĉiju odluku."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 195/12 od 26.10.2012. godine)

280PRAVO PREĈEG KORIŠĆENJA(Ĉl. 536, 542, 640 ZOO i ĉlana 30 stav 1 Zakona o morskom dobru)Pravo prečeg korišćenja, a uz primjenu odredbi Zakona o obligacionimodnosima, znači da je zakupodavac duţan ponuditi imaocu prava prečegkorišćenja da on uzme u zakup dio morskog dobra na koje ima pravo prečegkorišćenja, pod istim uslovima pod kojim namjerava dio morskog dobra dati uzakup trećem licu.Iz obrazloţenja:"Pobijanom presudom se utvrdjuje da tuţilac saglasno ĉlanu 30 st. 1 Zakona omorskom dobru ima preĉe pravo korišćenja predmetnog javnog kupališta izakljuĉuje da se isto moţe primijeniti samo u postupku podjednakih uslova ponude,a u konkretnom sluĉaju ponuda tuţioca na raspisani poziv u odnosu na cijenu bila jemanja od prvorangiranog. Takvi razlozi pobijane presude su nerazumljivi, ĉime jepoĉinjena povreda pravila postupka u upravnom sporu iz ĉlana 367 st. 2 taĉ. 15 ZPPu vezi ĉlana 55 ZUS-a, zbog ĉega se ne moţe ispitati pravilnost primjenematerijalnog prava.Pravo preĉeg korišćenja, a uz primjenu odredbi Zakona o obligacionimodnosima, znaĉi da je zakupodavac duţan ponuditi imaocu prava preĉeg korišćenjada on uzme u zakup dio morskog dobra na koje ima pravo preĉeg korišćenja podistim uslovima pod kojim namjerava dio morskog dobra dati u zakup trećem licu.Kod takve suštine prava preĉeg korišćenja nerazumljivi su razlozi pobijane presudeda je na raspisanom javnom pozivu za prikupljanje ponuda tuţilac ponudio manjucijenu od prvorangiranog. Na raspisani javni poziv ponude se dostavljaju uzatvorenim kovertama i tuţilac nije mogao znati kakvu ponudu stavljaju treća lica.Valja ukazati da je neprihvatljiv i stav iz podnijetog zahtjeva da je tuţilacsamom "prijavom na javni tender" trebao biti izabran za najboljeg ponudjaĉa, jer jeisti u suprotnosti sa naprijed navedenim."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 165/12 od 14.09.2012. godine)

281POGODNOST KORIŠĆENJA SNIŢENE NOTARSKE USLUGEZA POTREBE PROJEKTA"1000+1"Odlukom Skupštine Notarske komore kojom je izvršen za potrebekonkretnog kreditno - stambenog projekta raspored korisnika kredita kodnotara, s pravom na sniţenu naknadu, ali ne kao obligatorna obaveza, nego kaoopcija da se notarski zapis sačini kod notara po svom izboru, prema pravilimao mjesnoj nadleţnosti kada nemaju beneficirana prava, nije povrijedjenonačelo slobode izbora notara.Iz obrazloţenja:"Prethodno se konstatuje da je tuţilac u zahtjevu predloţio da ovaj sud odrţijavnu raspravu pri odluĉivanju, koji predlog nije prihvaćen jer prilikom odluĉivanjao zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, Vrhovni sud odluĉuje popravilu na nejavnoj sjednici i nema obavezu pozivanja stranaka, na osnovu ĉl.40 st.2Zakona o upravnom sporu.Po nalaţenju ovog suda, u postupku donošenja pobijane presude nije uĉinjenabitna povreda pravila upravnog postupka na ĉije postojanje ovaj sud pazi posluţbenoj duţnosti, u smislu ĉl.45 Zakona o upravnom sporu, niti povreda pravilapostupka u upravnom sporu koja je mogla biti od uticaja na rješavanje stvari.Nasuprot navodima iz zahtjeva, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, apobijana presuda sadrţi pravilne razloge kojima se Upravni sud rukovodio prilikomodbijanja tuţbe.Po nalaţenju ovog suda, donošenjem osporene Odluke Skupštine Notarskekomore na štetu tuţioca nije povrijedjen zakon.Osporenom Odlukom došlo je do rasporedjivanja korisnika kredita kod kojegće notara zakljuĉiti pravni posao sa pravom na sniţenu naknadu, ali ne kaoobligatorna obaveza, jer je ostavljena mogućnost da se notarski zapisi saĉine kodnotara po svom izboru, u skladu sa propisima o mjesnoj nadleţnosti u kom sluĉajunemaju beneficiju prava na sniţenu naknadu, već plaćaju naknadu predvidjenunotarskom trifom, dakle, u punom iznosu. Odnosno, od korisnika kredita uoznaĉenom projektu zavisi da li će koristiti pogodnosti iz taĉ.1 Odluke, tako da jeostavljena mogućnost slobodnog izbora notara, ĉime nijesu povrijedjene odredbeZakona o notrima, a time ni pravo tuţioca. O odluĉnim ĉinjenicama od kojih zavisipravilnost i zakonitost osporene Odluke, pobijana presuda sadrţi pravilne razlogekoje ovaj sud prihvata i na koje upućuje.Uz to, pobijanom presudom je pravilno ukazano da s obzirom na ishod sporanijesu ispunjeni uslovi u smislu ĉl.37 st.3 Zakona o upravnom sporu, za odluĉivanjeo naknadi štete kao dijelu zahtjeva tuţioca."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 217/12 od 19.10.2012. godine)

282PRAVO NA PENZIJU KAO PRAVO NA IMOVINUI PRINCIP SRAZMJERNOSTI(Ĉlan 112 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju)P R E S U D AUsvaja se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, te se ukidapresuda Upravnog suda Crne Gore, U.br.964/2005 od 30.05.2006.godine i predmetvraća tom sudu na ponovni postupak.O b r a z l o ţ e n j ePresudom Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br.38/06 od 07.02.2007.godine,odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Upravnogsuda Crne Gore, U.br 964/2005 od 30.05.2006. godine, kao neosnovan. Tompresudom odbijena je tuţba tuţioca Š. L. iz P., podnijeta protiv rješenja M. r. i s. s. -Podgorica, broj 0203-31637 od 25.08.2005. godine, kojim je odbijena njegova ţalbaizjavljena na rješenje Republiĉkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja -Podruĉno odjeljenje Podgorica, broj 02-31637/3 od 29.07.2005.godine, kojim setuţiocu poĉev od 01.01.2004.godine, obustavlja isplata starosne penzije odredjenarješenjem istog organa broj 02-31637 od 06.02.2005.godineProtiv presude Vrhovnog suda, Š. L., advokat iz P., podnio je Ustavnom suduCrne Gore ustavnu ţalbu zbog povrede prava svojine zajemĉenog ĉlanom 58 UstavaCrne Gore.Ustavni sud Crne Gore je na osnovu ĉlana 56 stav 1 Zakona o Ustavnomsudu Crne Gore (“Sl. list CG”, br.64/08), odlukom Uţ-III br.188/12 od 02.10.2012.godine, usvojio ustavnu ţalbu i ukinuo presudu Vrhovnog suda Crne Gore,Uvp.br.38/06 od 07. februara 2007. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu CrneGore na ponovni postupak.U upravnom i upravno sudskom postupku koji je tekao povodom primjeneĉlana 112 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list RCG”, broj54/03), raspravljano je sporno pravno pitanje primjenom vaţećih materijalnopravnih propisa koji se odnose na spornu pravnu stvar i utvrdjeno, kako presudomUpravnog suda, tako i presudom Vrhovnog suda, da se tuţiocu poĉev od01.01.2004.godine obustavlja isplata starosne penzije primjenom navedene zakonskeodredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.Odlukom Ustavnog suda Crne Gore usvojena je ustavna ţalba i ukinutapresuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp.br. 38/06 od 07. februara 2007.godine ipredmet vraćen na ponovni postupak.

Iz obrazloţenja odluke Ustavnog suda proizilazi da je osnov za donošenjeodluke, presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Lakićević i ostaliprotiv Crne Gore i Srbije (predstavke br. 27458/06, 37205/06, 37207/06 i 33604/07).Ĉinjeniĉna i pravna pitanja koja je razmatrao Evropski sud za ljudska pravanijesu bile odluĉne ĉinjenice koje su bile relevantne za primjenu odredbe ĉlana 112stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, što znaĉi da materijalnopravni propis koji je vaţio kao pozitivna norma nije bio usaglašen sa pravilima iprincipima Evropskog upravnog prostora koji se odnosi na dotiĉnu pravnu stvar.Stoga je oĉigledno Ustavni sud, rukovodjen tim razlozima utvrdio da je izmedjuostalog u upravno sudskom postupku povrijedjen princip srazmjernosti(proporcionalnosti) izmedju javnog interesa, odnosno zaštite onoga što je bila svrha inamjera odredbe ĉlana 112 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, sjedne, i interesa podnosioca u odnosu na njegova imovinska prava, s druge strane.Kod naprijed navedenog stanja stvari, ovaj sud je polazeći od sadrţine odlukeUstavnog suda, ukinuo presudu Upravnog suda Crne Gore, U.br.964/2005 od30.05.2006.godine, da bi Upravni sud u ponovnom postupku pri rješavanju tuţberaspravio pitanja na koja je ukazao Ustavni sud, odnosno Evropski sud za ljudskaprava i donio pravilnu odluku.Sastavni dio ove odluke su obrazloţenja oznaĉenih sudova, koja se prilaţu uzpresudu.Sa izloţenih razloga, a na osnovu ĉlana 46 stav 2 Zakona o upravnom sporu,odluĉeno je kao u izreci ove presude.(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Už. br. 8/12 od 07.12.2012. godine)283

284POZIV ZA JAVNO NADMETANJEI TENDERSKA DOKUMENTACIJA(Ĉl. 35 i 37 Zakona o javnim nabavkama)Pravo je naručioca javne nabavke da za poslove koje za njegov računtreba da obavi ponudjač, označi dokaze u odnosu na postavljene uslove upozivu za javno nadmetanje.Iz obrazloţenja:"Osnovano Upravni sud pobijanom presudom, a nasuprot navodimapodnijetog zahtjeva, nalazi da je u konkretnom sluĉaju naruĉilac u skladu saovlašćenjima iz ĉlana 20 i 35 Zakona o javnim nabavkama, objavio poziv zapredmetnu nabavku, odredjujući pored obaveznih i fakultativne uslove o podobnostiponudjaĉa, propisane odredbom ĉlana 45 navedenog zakona, te da je okviru svojihovlašćenja imao odredjeni vid slobodne ocjene kod oznaĉavanja odredjenih uslovau pozivu. U konkretnom sluĉaju, naruĉilac je polazeći od karaktera i specifiĉnostipredmetne javne nabavke, u pozivu za javno nadmetanje i tenderskoj dokumentaciji,shodno ĉlanu 35 i 37 Zakona o javnim nabavkama, odredio uslove koje treba daispuni ponudjaĉ. Dakle, pravo je naruĉioca da za poslove koje za njegov raĉun trebada obavi ponudjaĉ oznaĉi dokaze o podobnosti u odnosu na postavljene uslove upozivu za javno nadmetanje, pa se stoga neosnovano podnijetim zahtjevom navodida se uvodjenjem licence za vršenje geoloških istraţivanja, kao dokaza o podobnostipredvidjenog posebnim propisom, narušava naĉelo konkurencije."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 131/12 od 14.09.2012. godine)

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE285

286DUGO TRAJANJE OSTAVINSKOG POSTUPKAI NEOSNOVANOST ZAHTJEVA ZA PRAVIĈNU NAKNADU(Ĉlan 37 stav 4 i ĉl. 44 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)Vremenski period trajanja ostavinskog postupka od 10 godina ne moţe sesmatrati nerazumnim rokom ako se postupak sprovodi u veoma sloţenimokolnostima i ako trajanje postupka nije skrivio sud.Iz obrazloţenja:"Proizilazi da je u konretnom sluĉaju u toku ostavinski postupak kodOsnovnog suda u Podgorici, poslovne oznake O. 1555/10 (ranije O. 140/02) i da uistom sud u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i mogućnostima urednopreduzima sve vanparniĉne radnje. Stoji ĉinjenica da je u pitanju postupak koji trajeduţi period, pa bez obzira što razumni rok u istom treba cijeniti od dana 03.03.2004.godine, saglasno odredbama ĉlana 44 Zakona o zaštiti prava na sudjenje urazumnom roku, od znaĉaja je i raniji period od pokretanja postupka po predlogu od16.01.2002. godine, ali da se trajanje ovog postupka, po ocjeni ovog suda, ne moţestaviti na teret ostavinskom sudu. Ovo iz razloga što u predmetnom postupkuostavinski sud kontinuirano preduzima pravne radnje.Medjutim, postupak do sada nije okonĉan iz objektivnih razloga, aprvenstveno doprinosom tuţilaca iz ovog spora, kao i zbog drugih okolnosti koje suvan domašaja i ovlašćenja suda. Naime, iz predstavljenog stanja u ostavinskompredmetu nesumnjivo proizilazi da je od poĉetka ostavinskog postupka sporan obimzaostavštine ostavioca, što je nesumnjivo poznato i tuţiocima, kao mogućimnaslednicima i uĉesnicima tog postupka, pa su bili uĉesnici drugog postupka -prniĉnog, kako to proizilazi iz dokaza u navedenom ostavinskom predmetu, u kojemse uredjivalo pitanje obima i sastava zaostavštine zajedniĉkog ostavioca. Sve to jeuslovilo da ostavinski postupak traje dugo, bez krivice suda, a što potvrdjuje i brojnoodsustvo punomoćnika tuţilaca i tuţilaca liĉno kao uĉesnika istog ostavinskogpostupka sa roĉišta ostavinske rasprave, prema prethodno predstavljenom stanju, okojima su bili uredno obaviješteni, a na koja nijesu pristupali. Njihovanezainteresovanost pokazanim pasivnim odnosom u smislu odziva pozivu suda iprisustva na roĉištu, imala je za posledicu u krajnjem da sud obavijeste o pokrenutimpostupcima, prvenstveno parniĉnom, u kojem su aktivno uĉestvovali, tek krajem2008. godine, kada je sud i odredio prekid ostavinskog postupka do pravosnaţnogokonĉanja parnice na koju je ukazano.Osim toga, iz spisa se utvrdjuje i to da je sporno drţavljanstvo jednog oduĉesnika ostavinskog postupka i mogućeg naslednika iz istog naslednog reda kao ituţioci, supruge ostavioca, te da je bilo potrebno utvrditi postojanje reciprocitetaizmedju drţave ĉiji je drţavljanin supruga ostavioca po zateĉenom stanju i Crne

Gore, a i sami uĉesnici ostavinskog postupka nijesu pruţili valjane dokaze kako biomogućili ostavinskom sudu da efikasnije postupa u navedenom predmetu. Naovakav zakljuĉak prvenstveno ukazuje i dostavljeni prepis posjedovnog lista unastavku ostavinskog postupka - izvod iz posjedovnog lista Uprave za nekretnineCrne Gore - prepis posjedovnog lista br. 796 KO Tuzi, izdat pod br. 101-956-11-11327/2012 od 23.05.2012. godine i ostali dostavljeni dokazi o zaostavštiniostavioca tokom nastavljenog ostavinskog postupka iz prekida.Dakle, u pitanju je postupak koji se sprovodi u veoma sloţenim okolnostima.Cijeneći sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu, a koji bez krivice sudado podnošenja predmetne tuţbe - dana 25.07.2012. godine traje 10 godina šestmjeseci i devet dana, pri ĉemu sud za svo vrijeme postupa, to se navedeni vremenskiperiod trajanja konkretnog ostavinskog postuka ne moţe smatrati nerazumnimrokom, u smislu odredaba Zakona o zaštiti prava o sudjenju u razumnom roku, a štotuţbeni zahtjev ĉini neosnovanim. Na ovakav zakljuĉak ovog suda bez uticaja jeizraţen stav Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u donijetim presudama upredmetima Girolami protiv Italije, Bodaert protiv Belgije, Pilueze protiv Italije (II),Ivokaturo protiv Italije, kao i u presudama Napijalo protiv Hrvatske, Goldonerprotiv Austrije i dr., na koje se tuţbom ukazuje.Neosnovano se u tuţbi navodi da je sud u ostavinskom postupku postupaoneefikasno, te da je omogućio uĉesnici tog postupka A. D. zloupotrebu pripadajućihjoj procesnih prava, time što od imenovane nije uzeo naslednu izjavu, te timepovrijedio odredbe ĉalna 7 Zakona o sudovima, ĉl. 11 Zakona o parniĉnompostupku, ĉl. 32 Ustava Crne Gore i ĉl. 6 Evropske Konvencije o ljudskim pravima.Ovo kada se sve prethodno izloţeno ima u vidu i dovede u medjusobnu vezu.Posebno sa razloga kada se imaju u vidu sve konkretne okolnosti sluĉaja i sporneĉinjenice medju uĉesnicima, koje su im svima bile poznate, pa i tuţiocima, a okojima nijesu blagovremeno obavještavali ostavinski sud, tako da su i samidoprinijeli navedenom trajanju ostavinskog postupka.Sa iznijetih razloga i ovaj sud nalazi da tuţiocima nije povrijedjeno pravo nasudjenje u razumnom roku u konkretnom sluĉaju, pa je s pozivom na odredbu ĉlana37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, odluĉeno kao u izreciove presude."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 51/12 od 15.11.2012. godine)287

POSTUPAK OBEZBJEDJENJA - DUGO TRAJANJE POSTUPKAI PRAVO NA PRAVIĈNU NAKNADU(Ĉl. 4, 34 stav 2, 37 st. 3, Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom rokuu vezi sa ĉl. 6 Zakona o izvršenju i obezbjedjenju)288Postupak obezbjedjenja je hitne prirode, te ukoliko isti zbog ponašanjasuda traje preko tri godine povrijedjeno je pravo na sudjenje u razumnomroku.Iz obrazloţenja:"Odluĉujući o visini novĉane naknade zbog nematerijalne šteteprouzrokovane povredom prava na sudjenje u razumnom roku ovaj sud je polazećiod kriterijuma i mjerila iz ĉlana 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnomroku, a krećući se u granicama propisanim ĉl. 34 stav 2 istog zakona, odmjerio iznosod 500 €, nalazeći da je taj iznos srazmjeran teţini povrijedjenog prava.Donoseći svoju odluku ovaj sud je cijenio da je u pitanju postupakobezbjedjenja koji je hitne prirode shodno odredbama ĉlana 4 ranijeg Zakona oizvršnom postupku i ĉl. 6 sada vaţećeg Zakona o izvršenju i obezbjedjenju, a kojitraje preko tri godine, pri ĉemu još uvijek nije donijeta pravosnaţna odluka u tompostupku. Pritom sud je imao u vidu da je u navedenom postupku obezbjedjenja višeputa ukidano prvostepeno rješenje, pa se duţe trajanje postupka i sa tog razlogasmatra neopravdanim, saglasno stavu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburuizraţenom u presudi Parizov protiv Makedonije.Kod takvog ĉinjeniĉnog stanja neosnovano se u izjašnjenju zastupnika tuţenetvrdi da duţina trajanja postupka u ovom predmetu nije prouzrokovana ponašanjemsuda.Cijeneći naprijed navedeno ponašanje suda izraţeno kroz nepoštovanjeodredaba ĉlana 4 Zakona o izvršnom postupku i ĉl. 6 Zakona o izvršenju iobezbjedjenju, što je imao za posledicu dugo trajanje postupka u konkretnomsluĉaju, kojem tuţilac nije doprinio, a posebno cijeneći pravnu prirodu samogpostupka obezbjedjenja, te da sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravanom smislunije iziskivala ovoliko dugo trajanje, kao i interes tuţioca imajući u vidu da je upitanju imovina, ovaj sud nalazi da iznos od 500 € predstavlja praviĉno zadovoljenjezbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u navedenom predmetu, kojiiznos je tuţiocu dosudjen, dok je tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog odbijenkao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 62/12 od 06.12.2012. godine)

POVREDA PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKUPRED USTAVNIM SUDOM I NEDOZVOLJENOST TUŢBEZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE(Ĉlan 2 stav 1 i 37. st. 2 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)289Tuţba za pravično zadovoljenje kojom se traţi sudska zaštita zbog duţinetrajanja postupka pred Ustavnim sudom u postupku rješavanja po ustavnojţalbi je nedozvoljena.Iz obrazloţenja:"U odredbi ĉl.2 st.1 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku("Sl.list CG br.11/2007" od 13.12.2007.godine), koji je stupio na snagu 21.12.20078.godine je propisano da pravo na sudsku zaštitu zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku imaju stranka i umješaĉ u gradjanskom sudskom postupku, stranka izainteresovano lice u upravnom sporu, okrivljeni i oštećeni u kriviĉnom postupku,ukoliko se postupci odnose na zaštitu njihovih prava u smislu Evropske konvencijeza zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.Iz spisa predmeta proizilazi da su tuţilje 25.05.2010.godine podnijele ustavnuţalbu Ustavnom sudu Crne Gore protiv pravosnaţne presude Višeg suda u PodgoriciGţ.br.2795/09 od 26.04.2010. godine. Tom presudom je potvrdjena presudaOsnovnog suda u Podgorici P.br.2189/07 od 06.07.2009. godine kojom je odbijenkao neosnovan tuţbeni zahtjev tuţilja P. A., P. O. i P. B., kojim su traţile da setuţeni DD "T." P. obaveţe da im isplati iznos od 7.547,83 € sa pripadajućomzakonskom kamatom od 28.08.2007. godine.Dakle, u ovom gradjanskom sudskom postupku koji je pravosnaţno okonĉan,tuţilje nijesu traţile zaštitu zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku.U konkretnom sluĉaju, tuţilje traţe sudsku zaštitu zbog povrede prava nasudjenje u razumnom roku koje je nastalo pred Ustavnim sudom Crne Gore. Imajućiu vidu naprijed navedenu odredbu ĉl.2 st.1 Zakona o zaštiti prava na sudjenje urazumnom roku, Vrhovni sud, u ovoj pravnoj stvari, nije ovlašćen da cijeni duţinutrajanja postupka pred Ustavnim sudom u postupku rješavanja po ustavnoj ţalbi, paje predmetnu tuţbu valjalo odbaciti kao nedozvoljenu, primjenom ĉl.37 st.2 Zakonao zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 57/12 od 08.11.2012. godine)

290NEBLAGOVREMENOST TUŢBE ZA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE(Ĉlan 33 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)Ako je kontrolni zahtjev podnijet po pravosnaţnom okončanju postupkarok za podnošenje tuţbe za pravično zadovoljenje ne moţe se računati od danaprijema pravosnaţne odluke po kontrolnom zahtjevu.Iz obrazloţenja:"U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, pa je vijeće našloda je:- tuţba neblagovremena.Iz spisa predmeta Osnovnog suda u Kolašinu I. br. 103/2010 utvrdjuje se da jetaj predmet formiran po predlogu za odredjivanje privremene mjere predlagaĉaobezbjedjenja M. B. - ovdje tuţioca protiv protivnika obezbjedjenja B. D., a radiobezbjedjenja novĉanog potraţivanja po presudi Osnovnog suda u Kolašinu P. br.268/09 od 12. 11. 2010. godine, da je u tom predmetu 23. 03. 2011. godine donijetorješenje kojim je usvojen predlog predlagaĉa i odredjena traţena privremena mjera,da je to rješenje predlagaĉu - ovdje tuţiocu uruĉeno 31. 03. 2011. godine, a 9. 05.2011. godine dostavljeno na izvršenje Upravi za nekretnine - Podruĉna jedinicaKolašin, da je predlagaĉ obezbjedjenja protiv naznaĉenog rješenja u dijelu odluke otroškovima izjavio ţalbu, da je po toj ţalbi Viši sud u Bijelom Polju odluĉiorješenjem od 5. 05. 2011. godine, te da je to rješenje predlagaĉu obezbjedjenja -ovdje tuţiocu dostavljeno 10. 05. 2011. godine.Ĉlanom 33 st. 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku jepropisano da se tuţba za praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na sudjenje urazumnom roku podnosi najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijemapravosnaţne odluke.Predmetna tuţba podnijeta je 22. 11. 2012. godine.Cijeneći sve naprijed navedeno ovaj sud nalazi da je predmetna tuţbaneblagovremena. Ovo sa razloga što je pravosnaţna odluka donijeta u predmetuOsnovnog suda u Kolašinu I. br. 103/2010 tuţiocu dostavljena 10. 05. 2011. godine,pa je rok od šest mjeseci istekao sa istekom 10. 11. 2011. godine, a predmetna tuţbapodnijeta 22. 11. 2012. godine, a što znaĉi po isteku zakonskog roka.Donoseći gornju odluku cijenio je ovaj sud ĉinjenicu da je tuţilac 12. 07.2012. godine podnosio kontrolni zahtjev i da je pravosnaţna odluka po istomdonijeta 2. 10. 2012. godine, pa je našao da je ta ĉinjenica bez znaĉaja za drugaĉijuodluku.Prednje se razloga što je u konkretnom sluĉaju kontrolni zahtjev podnijetnakon što je postupak u predmetu Osnovnog suda u Kolašinu I. br. 103/2010pravosnaţno okonĉan (pravosnaţna odluka tuţiocu uruĉena 10. 05. 2011. godine),

pa se u ovom sluĉaju rok za podnošenje tuţbe za praviĉno zadovoljenje ne moţeraĉunati od dana prijema pravosnaţne odluke po kontrolnom zahtjevu s obzirom daje isti podnijet po pravosnaţnom okonĉanju postupka u naznaĉenom predmetu.Navodi podnijete tuţbe o povredi prava na sudjenje u razumnom roku upredmetu, koji je po tvrdnjama tuţioca, formiran po predlogu za izvršenje su bezznaĉaja za drugaĉiju odluku. Ovo sa razloga što je predmetnom tuţbom traţenanaknada nematerijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku upredmetu I. br. 103/2010, a to je predmet formiran po zahtjevu za izdavanjeprivremene mjere. Ukoliko tuţilac ima i predmet po zahtjevu za izvršenje, o ĉemuuz tuţbu nijesu priloţeni bilo kakvi dokazi, ima mogućnost da podnese posebnutuţbu."(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 67/12 od 27.12.2012. godine)291

NEOSNOVANOST KONTROLNOG ZAHTJEVAI PRAVO NA PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE(Ĉl. 16, 34 stav 2 i 37 st. 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku)292Prilikom odlučivanja o tuţbi za pravično zadovoljenje Vrhovni sud nijevezan rješenjem kojim je kontrolni zahtjev odbijen kao neosnovan.Iz obrazloţenja:"Odmjeravajući visinu pripadajuće naknade, ovaj sud je imao u viduneaktivnost suda, kako je to naprijed navedeno, jer je sud neaţurno i neurednopostupao nepoštujući odredbu ĉl.4 st.1 Zakona o izvršnom postupku ("Sl.list SRJ"br.28/2000, 73/2000 i 71/01) u kojoj je propisano da je sud u postupku izvršenja iobezbjedjenja duţan da postupa hitno i odredbu ĉl.4 Zakona o izvršnom postupkuCrne Gore ("Sl.list RCG" br.23/2004), koja takodje propisuje hitno postupanje suda,te postupao protivno naprijed navedenoj odredbi ĉl.10 ovog zakona.Prilikom odmjeravanja visine navedene naknade, sud je imao u vidu da je upitanju postupak hitne prirode, da sud neprimjereno u duţem vremenskom periodu,koji je iznosio i preko dvije godine, nije preduzimao radnje u postupku i da jeizvršnom sudiji bilo potrebno vrijeme duţe od ĉetiri godine da odluĉi o promjenisredstava izvršenja izvršnog povjerioca, pa ovakvo nepostupanje suda dovelo je dodugog trajanja postupka. Ovaj sud je mišljenja da iznos od 500 €, koliko je tuţbomtuţilac opredijelio tuţbeni zahtjev, predstavlja praviĉnu satisfakciju, srazmjernuutvrdjenoj povredi prava tuţioca na sudjenje u razumnom roku.Ovaj sud je cijenio ĉinjenicu da je kontrolni zahtjev odbijen kao neosnovan ipri tom našao da ta ĉinjenica, a kod svega naprijed navedenog, ne moţe uslovitidrugaĉiji zakljuĉak od gornjeg. Valja pri tom ukazati da prilikom odluĉivanja o tuţbiza praviĉno zadovoljenje, saglasno ĉl.37 st.4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje urazumnom roku, ovaj sdu nije vezan rješenjem kojim je kontrolni zahtjev odbijenkao neosnovan.Na dosudjeni iznos tuţiocu pripada kamata od dana donošenja ove presude doisplate."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 45/12 od 11.10.2012. godine)

POVREDA PRAVA NA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKUU PARNIĈNOM POSTUPKU(Ĉl. 4, 34 stav 2, 37 stav 4 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom rokuu vezi sa ĉl. 249 i 255 ZPP)293Neaktivnost suda i nepoštovanje odredbi čl. 249 i 255 ZPP, koje je dovelodo dugog trajanja postupka, opravdava pravo na naknadu nematerijalne štetezbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku.Iz obrazloţenja:"Utvrdjuje se da pred Osnovnim sudom u Podgorici od 15.10.2008. godineteĉe postupak po tuţbi tuţioca P. Ţ., radi naknade materijalne štete, da taj postupakdo dana podnošenja predmetne tuţbe (18.07.2012. godine) traje tri godine devetmjeseci i tri dana i da nije donijeta prvostepena presuda. Naime, od dana kada je suddonio rješenje o izvodjenju dokaza vještaĉenjem po vještaku ekonomsko finansijskestruke P. M. pa do dostavljanja nalaza i mišljenja drugog vještaka u ovom predmetuB. S., proteklo dvije godine, ĉetiri mjeseca i 26 dana, za koje vrijeme je sudzakazivao 21 roĉište glavne rasprave, koja su odlagana, te da M. o. C. G. nijedostavljalo traţene podatke iako je sud više puta pismenim putem zahtijevaodostavljanje tih podataka.Prednja ĉinjenica ukazuje da je u konkretnom sluĉaju došlo do povrede pravana sudjenje u razumnom roku, jer se kod svega naprijed navedenog period od trigodine devet mjeseci i tri dana ne moţe smatrati razumnim rokom u smislu Zakonao zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, obzirom da izvodjenje dokaza naglavnoj raspravi u ovoj pravnoj stvari faktiĉki nije ni zapoĉeto.Predmet u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu ne opravdava ovoliku duţinutrajanja postupka. Stoji ĉinjenica da je duţini trajanja postupka doprinijelo to štonadleţno M. o. C. G. nije vještaku finansijske struke dostavilo na uvid odgovarajućudokumentaciju koja je bila od znaĉaja za davanje pismenog nalaza i mišljenja, a uzto, sud je bio neaktivan jer je bio duţan da saglasno odredbi ĉl.249 ZPP odredivještaku rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja, te protivno odredbi ĉl.255 st.1ZPP u kojoj je propisano da ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenomroku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pisano izjasne,odrediti drugog vještaka."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 48/12 od 11.10.2012. godine)

PRAVIĈNO ZADOVOLJENJE ZBOG POVREDE PRAVANA SUDJENJE U RAZUMNOM ROKUU PARNIĈNOM POSTUPKU(Ĉl. 4, 34 stav 2, 37 stav 3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku,u vezi sa ĉl. 278, 279 i 284 ZPP)294Značajnim prekoračenjem procesnih rokova iz čl. 278, 279 stav 1 i 284ZPP za preduzimanje prethodnih radnji i za zakazivanje pripremnog ročištaod strane prvostepenog suda došlo je do povrede prava na sudjenje urazumnom roku.Iz obrazloţenja:"Postupak u navedenom predmetu traje od 04.06.2007. godine i do sada nijepravosnaţno okonĉan, a kod Osnovnog suda u Podgorici trajao je ĉetiri godine ĉetirimjeseca i 15 dana, cijeneći do dana odluĉivanja o glavnom zahtjevu, s tim što semora cijeniti i ĉinjenica da prvostepenom presudom nije odluĉeno o troškovimaspora (sporednom zahtjevu), već je povodom izjavljene ţalbe i sugestije sudijedrugostepenog suda prvostepeni sud naknadno odluĉio svojim rješenjem od20.07.2012. godine. Iz predstavljenog postupanja prvostepenog suda u navedenomparniĉnom predmetu proizilazi da je od dana predaje tuţbe sudu (04.06.2007.godine) do dana zakazivanja pripremnog roĉišta (26.01.2009. godine) protekla jednagodina, sedam mjeseci i 22 dana, a da je pripremno roĉište odrţano 04.11.2009.godine, što je nakon devet mjeseci i osam dana od kada je prvi put zakazano.Dovodjenjem u vezu odredaba ĉl. 278, 279 stav 1 i ĉlana 284 Zakona oparniĉnom postupku, kojima je odredjeno trajanje prethodnog ispitivanja tuţbe irokovi za preduzimanje pojedinaĉnih radnji do zakazivanja pripremnog rroĉišta, tetumaĉenjem istih proizilazi da je rok za zakazivanje pripremnog roĉišta ograniĉen na90 dana od dana podnošenja tuţbe. Ĉinjenica je da su rokovi propisani navedenimodredbama Zakona o parniĉnom postupku instrukcioni, pa njihovo prekoraĉenjesamo po sebi ne znaĉi da je došlo do povrede prava na sudjenje u razumnom roku.Medjutim, kada se ima u vidu duţina prekoraĉenog roka u konkretnom sluĉaju -jedna godina, sedam mjeseci i 22 dana do zakazivanja pripremnog roĉišta, to se imasmatrati da se ovdje radi o znaĉajnijem prekoraĉenju procesnih rokova u navedenojfazi postupka.Cijeneći naprijed ukazano prekoraĉenje instrukcionih zakonskih rokova zapreduzimanje prethodnih radnji i za zakazivanje pripremnog roĉišta od straneprvostepenog suda i uz to utvrdjenu povreda prava na sudjenje u razumnom roku udrugostepenom postupku od strane predsjednika drugostepenog suda u rješenjupovodom kontrolnog zahtjeva, neminovan je zakljuĉak da je došlo do povrede pravana sudjenje u razumnom roku u navedenom predmetu, te da je djelimiĉno osnovan

postavljeni zahtjev tuţioca za praviĉno zadovoljenje u vidu naknade nematerijalneštete.Ĉinjenica je i to da su navedenom trajanju prethodnog ispitivanja tuţbe dozakazivanja pripremnog roĉišta, kao i odlaganju raspravnih roĉišta u toku postupkaprvenstveno doprinijeli tuţioci nedostavljanjem taĉnih adresa tuţenih. Iako je sud zasvo vrijeme preduzimao radnje u okviru svoje nadleţnosti da za svako zakazanoraspravno roĉište obezbijedi pristup tuţenih i svjedoka koje je trebalo saslušati, ĉak iuz angaţovanje i asistenciju drugih nadleţnih organa - MUP Crne Gore i Upravepolicije, okolnosti pod kojima je sud postupao su bile znatno usloţene navedenimpropustima tuţilaca.Osim toga, stranke u predmetnoj parnici nijesu ugovorne strane iz ugovora okupoprodaji ĉija je ništavost utvrdjena, tako da se povraćaj utvrdjenog novĉanogiznosa, kao jedne od posledica ništavog ugovora sada traţi od tuţenih, kao pravnihsledbenika prodavca iz istog ništavog ugovora, što nesumnjivo ĉini predmetsloţenim i u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu. Ovo iz razloga što je potraţivani iznossada karaktera duga pravnog prethodnika tuţenih (ostavioca), pa obavezu tuţenihtreba cijeniti primijenom odredaba Zakona o nasledjivanju, koje regulišuodgovornost naslednika za dugove ostavioĉeve, a što usloţava i sporni obimzaostavštine ostavioca - pok. T. R. Predmet ĉini sloţenim i to što je sud moraopribavljati i druge spise na uvid i to: ostavinski spis Osnovnog suda u Danilovgraduo raspravljanju zaostavštine iza smrti pok. T. R., kao i parniĉne spise o postupcimaproisteklim iz tog ostavinskog postupka. Osim toga, parniĉni sud je morao prekidatipostupak zbog smrti jednog od tuţenih za vrijeme vodjenja parnice na koju suuĉesnici ostavinskog postupka upućeni, pa je trebalo radi razjašnjenja ĉinjenicasaslušavati i svjedoke i vršiti uvid u brojne dokaze u pisanoj formi, što je sveprolongiralo postupak.Na osnovu izloţenog, a krećući se u granicama propisanim ĉlanom 34 stav 2Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, ovaj sud je odmjerio iznos odpo 300 €, nalazeći da je srazmjeran teţini povrijedjenog dobra i da predstavljapraviĉnu satisfakciju za tuţioce. Stoga je zahtjev za naknadu nematerijalne štete upreostalom dijelu, a za iznos od po 700 € valjalo odbiti kao neosnovan."(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 56/12 od 06.12.2012. godine)295

296USTAVNA ŢALBA(Ustav Crne Gore - ĉlan 149 stav 1 taĉka 3)POVREDA PRAVA NA PRAVIĈNO SUDJENJE(Ustav Crne Gore - ĉlan 32)O D L U K AUSVAJA SE ustavna ţalba.UKIDA SE rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 80/10, od 16. marta2010. godine i predmet vraća Vrhovnom sudu Crne Gore na ponovni postupak.Ova odluka objaviće se u »Sluţbenom listu Crne Gore«.O b r a z l o ţ e nj e1. Z. Z, iz Z, koju zastupa V. Ĉ., advokat iz B. P., podnijela je blagovremenu idozvoljenu ustavnu ţalbu protiv rješenja Osnovnog suda u Bijelom Polju, P.br.75/09, od 9. marta 2009. godine, Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br. 1057/09, od 17.novembra 2009. godine i Vrhovnog suda Crne Gore, Rev.br. 80/10, 16. marta 2010.godine.Podnositeljka smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeĊena ustavnaprava zajemĉena odredbom ĉl. 32 i 58 Ustava Crne Gore.Obrazlaţući povredu navedenih prava istiĉe, da je pobijanim prvostepenimrješenjem utvrĊeno da je tuţba koju je ona podnijela protiv tuţene N. M., iz B. P.povuĉena 9. marta 2010. godine; da je razlog za ovakvu odluku Sud našao uĉinjenici da ona nije uplatila troškove objavljivanja oglasa u „Sluţbenom listuRepublike Crne Gore“, u iznosu od 25 €, radi postavljanja privremenog zastupnikatuţenoj koja se nalazila u F. na nepoznatoj adresi; da je navedeno rješenje donijeto uponovljenom suĊenju, jer je prvostepena presuda u ovoj pravnoj stvari, P.br. 763/03,od 10. juna 2006. godine, kojom je tuţbeni zahtjev tuţilje djelimiĉno usvojen,ukinuta presudom Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br. 1044/06, od 12. decembra2008. godine iz razloga, što privremeni zastupnik tuţene, M. I., koju je prvostepenisud postavio rješenjem (nakon što je tuţilja uplatila neophodne troškove zapostavljanje privremenog zastupnika), po nalaţenju drugostepenog suda neispunjava uslove za privremenog zastupnika shodno odredbi ĉl. 84 st. 1 ZPP-a; da uponovnom suĊenju tuţilja nije ponovo uplatila troškove za istu namjenu, odnosno za

postavljanje novog privremenog zastupnika, jer je i odgovornost na sudu što jesvojom greškom postavio "nestruĉnu" osobu, pa tuţilja ne treba da snosi troškovekoje je sud prouzrokovao; da je direktna posledica donošenja pobijanih odlukapovreda prava svojine, na osnovu kojeg je pokrenut postupak pred Osnovnim sudomu Bijelom Polju, radi naknade po osnovu gradnje na tuĊem zemljištu.2. Ustavni sud je, saglasno odredbama ĉlana 26 stav 1 i ĉlana 27 stav 1Zakona o Ustavnom sudu zatraţio od Vrhovnog suda mišljenje na navode sadrţaneu ustavnoj ţalbi. Vrhovni sud, do dana odluĉivanja po ovoj ustavnoj ţalbi, nijedostavio traţeno mišljenje.3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Osnovnogsuda u Bijelom Polju, P.br. 75/09.4. Ustavni sud, saglasno odredbi ĉlana 149 stav 1 taĉka 3 Ustava Crne Gore,odluĉuje o ustavnoj ţalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamĉenihUstavom nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava. Prema odredbiĉlana 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Sluţbeni list Crne Gore«, br. 64/08)ustavna ţalba moţe se podnijeti protiv pojedinaĉnog akta drţavnog organa, organadrţavne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog lica koje vrši javnaovlašćenja, zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemĉenih Ustavom, nakoniscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.U toku postupka pruţanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanjaosnovanosti ţalbe, u granicama istaknutog zahtjeva, Ustavni sud utvrĊuje da li jepodnosiocu ustavne ţalbe povrijeĊeno njegovo Ustavom zajamĉeno pravo ilisloboda.5. U sprovedenom postupku, uvidom u spis predmeta, Ustavni sud je utvrdiosljedeće ĉinjenice i okolnosti od znaĉaja za odluĉivanje u ovom ustavnosudskompostupku:- Parniĉni postupak radi isplate naknade po osnovu gradnje na tuĊemzemljištu pokrenut je pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju, 6. oktobra 2003.godine, tuţbenim zahtjevom podnositeljke ustavne ţalbe.- Rješenjem Osnovnog suda u Bijelom Polju, P.br. 75/09, od 9. marta 2009.godine, utvrĊeno je da je tuţba tuţilje Z. Z., iz Z., protiv tuţene M. N., iz B. P.povuĉena dana 9. marta 2009. godine.U obrazloţenju rješenja, pored ostalog, navodi se: da je postupajući po tuţbituţilje, ovaj sud donio presudu 10. juna 2006. godine, koja je rješenjem Višeg suda uBijelom Polju, Gţ.br. 1044/06, od 12. decembra 2008. godine, ukinuta u dijeluizreke pod stavom 2 , kojim je odbijen tuţbeni zahtjev tuţilje za veći iznos oddosuĊenog, kao i u dijelu izreke pod st.1 kojim je odluĉeno o troškovima postupka i297

predmet je vraćen istom sudu na ponovno suĊenje; da je postupajući po rješenjuVišeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br.1044/06, od 12. decembra 2008. godine, sudzakazao glavnu raspravu za dan 20. februar 2009. godinu, kojoj je pristupiopunomoćnik tuţilje, dok nije pristupila tuţena jer nije uredno pozvana; da je naodnosnoj raspravi sud naloţio punomoćniku tuţilje da na ime troškova objavljivanjaoglasa u Sluţbenom listu RCG uplati iznos od 25 €, radi postavljanja privremenogzastupnika tuţenoj M. N., iz B. P., sada u F. na nepoznatoj adresi; da kako tuţiljanije poloţila iznos troškova za postavljanje privremenog zastupnika u roku od 8dana, to je sud shodno ĉl. 84 ZPP-a, u vezi sa ĉl. 10 Zakona o izmjenama idopunama Zakona o parniĉnom postupku, odluĉio kao u izreci ovog rješenja.- Rješenjem Višeg suda u Bijelom Polju, Gţ.br. 1057/09, od 17. novembra2009. godine, potvrĊeno je prvostepeno rješenje, dok je ţalba tuţilje (podnositeljkeustavne ţalbe) odbijena kao neosnovana.U obrazloţenju rješenja, pored ostalog, navodi se: da je pravilan zakljuĉakprvostepenog suda kada se pozvao na odredbu ĉl.84 u vezi ĉl.10 ZPP-a, jer tuţilja,odnosno njen punomoćnik koji je bio prisutan na glavnoj raspravi, nije izvršiouplatu odreĊenog iznosa; da je prvostepeni sud postupajući po primjedbama ovogsuda Gţ.br.1044/06, od 12. decembra 2008. godine, kojim je ukazano da privremenizastupnik tuţene, I. M. nije osposobljena da pravilno zastupa interese svog štićenika- tuţene, to je prvostepeni sud u ponovnom postupku saglasno odredbi ĉl. 84 ZPP-a,postavio legitimnog zastupnika tuţene u liĉnosti I. M., struĉnog saradnika Osnovnogsuda u Bijelom Polju i obavezao tuţilju da uplati odreĊeni iznos, što ona nije uĉinila,pa se tuţba smatra povuĉenom.- Odluĉujući o reviziji tuţioca (podnositeljke ustavne ţalbe) izjavljenoj protivrješenja Višeg suda u Bijelom Polju, Vrhovni sud Crne Gore je rješenjem, Rev.br.80/10, od 16. marta 2010. godine, odbio reviziju kao neosnovanu.U obrazloţenju rješenja, pored ostalog, navodi se: da je prvostepeni sudrješenjem donesenim na zapisniku glavne rasprave od 20. februara 2009. godine,naloţio tuţilji da na ime troškova postavljanja privremenog zastupnika uplati iznosod 25 € u roku od 8 dana; da tuţilac nije postupio po ovom rješenju, pa jeprvostepeni sud rješenjem P.br. 75/09, od 9. marta 2009. godine, utvrdio da je tuţbapovuĉena; da imajući u vidu odredbe Zakona o parniĉnom postupku, proizilazi da jetuţilja bila duţna da postupi po nalogu suda i uplati iznos troškova za postavljanjeprivremenog zakonskog zastupnika, nezavisno od toga što, propustom prvostepenogsuda ranije postavljen privremeni zastupnik, nije bio iz reda "struĉno osposobljenihlica".6. Za odluĉivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbesljedećih propisa:Ustava Crne Gore:298

"Svako ima pravo na praviĉno i javno suĊenje u razumnom roku prednezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom (ĉlan 32). "Jemĉi sepravo svojine. Niko ne moţe biti lišen ili ograniĉen prava svojine, osim kada tozahtijeva javni interes, uz praviĉnu naknadu. Prirodna bogatstva i dobra u opštojupotrebi su u drţavnoj svojini.(ĉlan 58)"."Vrhovni sud je najviši sud u Crnoj Gori. Vrhovni sud obezbjeĊujejedinstvenu primjenu zakona od strane sudova. (ĉlan 124 stav 1 i 2)".Zakona o parničnom postupku (»Službeni list Republike Crne Gore«, br.22/04 i 76/06):"U ĉlanu 84 stav 2 zamjenjuje se sa dva nova stava, koja glase:"U sluĉajevima iz ĉlana 82 st. 2 i 3 ovog zakona tuţilac je duţan da poloţiiznos troškova privremenog zastupnika.Ako tuţilac ne poloţi iznos troškova za postavljenje privremenog zastupnika,u roku koji mu sud odredi, tuţba će se smatrati povuĉenom".(ĉlan 10)""Sud postavlja privremenog zastupnika iz reda advokata ili drugih struĉnoosposobljenih lica.U sluĉajevima iz ĉlana 82 st. 2 i 3 ovog zakona tuţilac je duţan da poloţiiznos troškova privremenog zastupnika.Ako tuţilac ne poloţi iznos troškova za postavljenje privremenog zastupnika,u roku koji mu sud odredi, tuţba će se smatrati povuĉenom.(ĉlan 84)".7. Ustavni sud je, nakon razmatranja navoda ustavne ţalbe i rješenja sudova,utvrdio da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda podnositeljki ţalbe, povrijeĊenopravo na praviĉno suĊenje, u dijelu koji se odnosi na pristup sudu, zajamĉenoodredbom ĉlana 32 Ustava.Ustavni sud je uvidom u spise predmeta utvrdio da su sudovi u postupkuutvrdili ĉinjenice da je, u parnici P.br. 763/03, na zapisniku o glavnoj stvari, od 23.juna 2004. godine, Sud donio rješenje da se tuţenoj, koja nema punomoćnikapostavi privremeni zastupnik, I. M., diplomirani pravnik - pripravnik tog suda i datroškove objavljivanja oglasa snosi tuţilja; da je Osnovni sud u Bijelom Polju,presudom P.br.763/03, od 10. juna 2006. godine, djelimiĉno usvojio tuţbeni zahtjevtuţilje (podnositeljke ustavne ţalbe) i obavezao tuţenu da tuţilji na ime naknade poosnovu gradnje objekta - porodiĉne kuće (...) isplati iznos od 3.236, 43€, kao i da jojnaknadi troškove parniĉnog postupka u iznosu od 1.472,22 €, dok je u drugom stavutuţbeni zahtjev u dijelu kojim je traţila da joj tuţena po istom osnovu isplati većiiznos od dosuĊenog i to u iznosu još od 11.176, 57 €, odbijen kao neosnovan; da jeViši sud u Bijelom Polju, odluĉujući po ţalbi tuţilje (podnositeljke ustavne ţalbe)izjavljenoj na navedenu presudu, donio 12. decembra 2008. godine, rješenjeGţ.br.1044/06, kojim je ukinuo prvostepenu presudu u dijelu izreke pod stavom IIkojim je odbijen tuţbeni zahtjev tuţilje za veći od dosuĊenog i u dijelu izreke pod299

stavom I kojim je odluĉeno o troškovima postupka i predmet vraćen istom sudu naponovno suĊenje.U ponovnom suĊenju, u predmetu P.br. 75/2009, punomoćnik tuţilje je nazapisniku o glavnoj raspravi od 20. februara 2009. godine, istakao primjedbe izukidnog rješenja o potrebi postavljanja novog zakonskog zastupnika i da je, udogovoru sa tuţiljom, odluĉeno da se protive postavljanju novog privremenogzastupnika, kao i o eventualnoj uplati za novog privremenog zastupnika i da nikakvetroškove u tom pravcu neće izvršiti; da je prvostepeni sud, rješenjem donesenim nazapisniku o glavnoj raspravi, od 20. februara 2009. godine, tuţenoj postavioprivremenog zastupnika u liĉnosti I. M. - struĉnog saradnika ovog suda i naloţiopodnositeljki ustavne ţalbe na ime troškova objavljivanja uplati iznos od 25 €, da jenakon toga, Osnovni sud u Bijelom Polju, 9. marta 2012. godine, donio rješenje,kojim je utvrdio da je tuţba podnositeljke ustavne ţalbe povuĉena, koje rješenje jepotvrĊeno od Višeg suda u Bijelom Polju, a Vrhovni sud je reviziju podnositeljkeustavne ţalbe odbio kao neosnovanu.8. Praviĉnost postupka ocjenjuje se na osnovu postupka kao cjeline (Evropskisud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6.decembra 1988.godine, serija A, broj 146, stav 68). Nedostatak u jednoj fazipostupka moţe se osporavati i ispraviti u drugoj, narednoj fazi postupka. Pravo napraviĉni postupak obavezuje sud da predoĉi razloge presude koji strankamaomogućavaju da djelotvorno koriste raspoloţive pravne ljekove. Princip praviĉnogsuĊenja, takoĊe, zahtijeva da se sud pozove na odreĊenu pravnu normu, jer pravnaosnova presude ne smije da bude proizvoljna tj.van konkretnog predmeta.Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, prema kojojnije zadatak ovih sudova preispitivanje zakljuĉaka redovnih sudova u pogleduĉinjeniĉnog stanja i primjene materijalnog prava (Evropski sud, Pronina protivUkrajine – Odluka o dopustivosti br. 65167/01, od 30. juna 2005. godine), osim usluĉajevima u kojima su odluke niţih sudova povrijedile ustavna prava, ilizanemarile ta prava, ili ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorska,ukoliko su povrijeĊena procesna prava (pravo na praviĉno suĊenje, pravo na pristupsudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.).Odredbom ĉlana 84 Zakona o parniĉnom postupku propisano je da, sudpostavlja privremenog zastupnika iz reda advokata ili drugih struĉno osposobljenihlica i da je tuţilac duţan da poloţi iznos troškova privremenog zastupnika i da će setuţba smatrati povuĉenom ako tuţilac ne poloţi iznos troškova za postavljenjeprivremenog zastupnika, u roku koji mu sud odredi.U konkretnom sluĉaju sudovi su utvrdili "da je tužilja bila dužna da postupipo nalogu suda i uplati iznos troškova za postavljanje privremenog zakonskogzastupnika, nezavisno od toga što propustom prvostepenog suda ranije postavljen300

privremeni zastupnik nije bio iz reda "stručno osposobljenih lica”. Ustavni sudocjenjuje da je primjena odredbe ĉlana 84 Zakona o parniĉnom postupku bilaproizvoljna na štetu podnositeljke ustavne ţalbe, jer je propust prvostepenog suda tošto za privremenog zastupnika tuţenoj nije postavljeno "struĉno osposobljeno lice".Sudski postupci moraju se sprovesti u skladu sa ustavnim naĉelom vladavineprava, kao najviše vrijednosti ustavnog poretka Crne Gore. Njihovo sprovoĊenje,naime, ne smije se izjednaĉiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja organadrţavne vlasti, već mora ukljuĉiti i zahtjev prema kojem zakonske posljedice morajubiti primjerene legitimnim oĉekivanjima stranaka u svakom konkretnom sluĉaju,ĉime se ujedno ostvaruje i naĉelo praviĉnog postupka iz ĉlana 32 Ustava. U takvaoĉekivanja, po nalaţenju Ustavnog suda, nesumnjivo spada i oĉekivanje da će sespor riješiti primjenom pravnih standarda vaţećih u vrijeme njegovog pokretanja. Ukonkretnom sluĉaju, podnositeljka je imala legitimno oĉekivanje da će se odluĉiti onjenom tuţbenom zahtjevu.Na osnovu iznijetih razloga, odluĉeno je kao u izreci.Odluka o objavljivanju ove odluke zasnovana je na odredbi ĉlana 151 stav 2Ustava Crne Gore i ĉlana 34 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.***(Odluka Ustavnog suda Crne Gore, Už-III br. 233/10 od 27.11.2012. godine)301

INDEKS POJMOVA302

303INDEKS POJMOVAAAutorsko pravo 91BBitne povrede odredabakriviĉnog postupka 37 - 41, 46Bitne povrede odredabaparniĉnog postupka 198Braĉna imovina 166Bitne povrede pravilaupravnog postupka 273DDelegacija nadleţnosti 29, 186Dioba braĉne imovine 174Disciplinski postupak 236, 237Docnja 64Dopunska presuda 284Derivativna tuţba 261Deeksproprijacija 298EEksproprijacija 134, 135GGarantni fond 109Gradsko gradjevinskozemljište 130IIzmjena odluke o izdrţavanju 161, 162Invalidi rada 218

304Jedinstveni suparniĉari 193Javno nadmetanje 303JKKompenzacija 100LLegitimacija 57Limit zajednice osiguranja 107Mjere tajnog nadzora 33Materijalna šteta 70, 71, 219Moratorijum 259MNNištavost ugovora 53, 56Neosnovano lištenje slobode-pravo na naknadu - 86 - 89Negatorna tuţba 123Nuţni smeštaj 131Nuţni dio 143 - 148Nasljedniĉka izjava 157Notarske usluge 300OOpoziv poklona 52Odgovornost roditelja 74Odgovornost drţave 75 - 80Odrţaj 118Otkup stana 175

305Odgovornost za dugoveostavioca 158Odbacivanje tuţbe 187Otkaz ugovora o radu 242Otpremnina 227 - 229PPrenošenje nadleţnosti 28Pritvor 34Punomoćje 53, 54Podijeljena odgovornost 81Povreda ĉasti i ugleda 85Pobijanje pravnih radnjiduţnika 98Posebna imovina 168Povjeravanje djece 177Preinaĉenje tuţbe 190 - 192Prekid postupka 194Ponavljanje postupka 206 - 210Privremene mjere 285Probni rad 213Porodiljsko odsustvo 222RRaskid ugovora 58 - 61Renta 246Revizija- nedozvoljenost revizije 201, 202, 205Razrješenje direktora 231, 232SSkriveni nedostaci 101Sluţbenost 126Sticanje svojine odlukomdrţavnog organa 115Sticanje svojine prvanim poslom 119, 120Sticanje svojine gradjenjem 116Sporazumi prestanak radnogodnosa 226, 229Sluţbeni stan 252Steĉaj 257, 264

306Šteta na radu 243, 244Potpuna naknada štete 66ŠTTestament 149Tuţba za utvrdjenje 188Troškovi postupka udisciplinskom postupku 290UUtaja poreza 18Ugovor o doţivotnomizdrţavanju 151, 156Ugovor o kreditu 62Ugovor o poklonu 50Ugovor o specijalizaciji 94Upravni akt 276, 278VVanredno ublaţavanje kazne 44, 45Vanredno preispitivanje sudskeodluke 281ZZelenaštvo 17Zatezna kamata 95, 96Zaostavština 141, 142Zakup 56, 104Zaštita drţavine 125Zajedniĉka svojina 133Zahtjev za zaštitu zakonitosti 204

SADRŢAJ / CONTENTS307PRAVNI STAVOVI I MIŠLJENJA.......................................................................................4LEGAL ATTITUDES AND OPINIONSSUDSKA PRAKSA.............................................................................................................14COURT PRACTICEKRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO...............................................................................16SUBSTANTIVE CRIMINAL LAWKRIVIĈNO PROCESNO PRAVO......................................................................................26CRIMINAL PROCEEDINGS LAWOBLIGACIONO PRAVO....................................................................................................48LAW OF CONTRACTS AND TORTSSTVARNO PRAVO...........................................................................................................114PROPERTY LAWNASLJEDNO PRAVO.......................................................................................................140SUCCESSION LAWPORODIĈNO PRAVO......................................................................................................160FAMILY LAWGRADJANSKO PROCESNO PRAVO.............................................................................180CIVIL PROCEDURE LAWRADNO PRAVO...............................................................................................................212LABOUR LAWTRGOVAĈKO PRAVO.....................................................................................................256COMMERCIAL LAWUPRAVNO PRAVO..........................................................................................................268ADMINISTRATIVE LAWLJUDSKA PRAVA I SLOBODE......................................................................................306HUMAN RIGHTS AND FREEDOMSINDEKS POJMOVA..........................................................................................................325INDEX

308CRNA GORA / MONTENEGROVRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF MONTENEGROBILTEN / BULLETINIzdavaĉ / PublisherVrhovni sud Crne GoreTehniĉka obrada / Technical processingNada JankovićTiraţ / Circulation800Štampa / PressŠtamparija "IVPE" - CetinjeCIP - Katalogizacija u publikacijiCentralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje347.991 (497.16) (055)BILTEN / Glavni i odgovorni urednik Branimir Femić - God 1 (1994) - Podgorica (Njegoševa10); Vrhovni sud Republike Crne Gore, 2012 (Cetinje: IVPE). - 24 cmGodišnjeISSN 1800-5810 - Bilten (Podgorica)COBISS.CG.ID 10914832