Sigurno su interesi našeg seljaka i radnika, proletera i domaćina, tesno vezani za interese našedržave, kao pravnog političkog izraza naše nacije. Interesi našeg seljaka mogu biti u još kakvoj opreci sainteresima seljaka druge države. Tako i radnika. I beskućnika. I kad bi bili svi u jednoj državi - tako bibilo. A kamo li ovako. Znači da nacija pretstavlja ne samo rasno istorisku individualnost, već je nacija,odnosno njen pravno politički izraz - država- središnji interes svih klasa i redova jedne nacije. Sve suklase zainteresovane u njenom održavanju i razvoju. A samim tim nacionalna solidarnost pretstavljaugaoni kamen državne politike sa svojim posledicama: sa nacionalnom disciplinom i harmonijom klasnihinteresa. 3)3) ''Otadžbina'' br. 16, l0 juna 1934 godine.Pa ipak ono što od boljševizma tako plaši sve narode dostojne tog imena i goni ih na borbu protivnjegovih nosilaca, nije ekonomska doktrina Karla Marksa (u koju više ni mnogi njegovi sledbenici neveruju). To su, naprotiv, metafizičke, filozofske i moralne teze marksizma: njegov filosofski materijalizami borbeno bezboštvo, njegovo poricanje organskog jedinstva svake nacije i učenje o borbi klasa, njegovomaterijalističko shvatanje istorije i njegov internacionalizam zasnovan na sjedinjenju ne organskihnacionalnih jedinica, već samo proleterskih delova svake nacije razbijene u samoj sebi.Svaki narod oseća da s pobedom boljševizma kao najborbenijeg ili kao najradikalnijegpretstavnika marksizma, sve što je davalo vrednost njegovom životu, sve to ide u propast. I tako i zatodolazi do građanskog rata. A kada ovaj dođe, tada će i nacionalisti svake zemlje imati bolje shvatanje zanacionalizam svoga suseda, a ne kao što se dešava: boriti se sjedne strane protiv boljševizma, a s drugečiniti protiv nacionalizma svoga suseda stvari koje direktno liče na najgore boljševičke metode i timepomagati neposredno boljševizam...* * *Sasvim je razumljivo da su protiv nas komunisti. Ako naša borba pobedi, oni neće pobediti, jer minosimo stvarne i korenite društvene popravke bez nasilja, bez nepravdi i bez nesreća koje oni nose. Našaborba nailazi na njih i oni su joj veliki i opasni protivnici. Dešava se da oni viču na našim zborovima:''Živeo internacionalni front slobode'' a u isto vreme: ''Živela policija''! (Užice, 15 septembra 1935). I da uisto vreme, sve u znaku slobode - ne dozvole (uz pripomoć aktivnu i pasivnu mnogih koji ne vide dalje odnosa) da progovorimo ni reči. Ali, mi prelazimo preko toga. 1)1) ''Otadžbina'' od 29 septembra 1935 godine.Mi nismo fašisti, niti to možemo biti. Pa ni nacionalsocijalisti isto tako.Između nas postoje znatne i duboke razlike.Mi smo ubeđeni da sve rase imaju neku misiju u svetu. Pa i ako smo ubeđeni da naša slovenskarasa ima svoje ogromne vrednosti, mi ne smatramo da je ona jedini izraz božanskog, da ona pretstavlja''izabrani narod'' u smislu isključivom. Svaka rasa je izabrana za po neki veliki zadatak. Mi, dakle, nemožemo uzeti svoju rasu za božanstvo.Mi isto tako ne možemo ni državu smatrati nečim apsolutnim, ni njoj karakter božanski nemožemo priznati, iako je želimo čvrstom i jakom.Iako imamo relativno priznanje za fašizam i nacionalsocijalizam u njihovim narodima, ne samo danam ne pada na um da tražimo da se između fašističke Italije i nas, i nacionalsocijalističke Nemačke i nas,ukinu granice, već, naprotiv, poštujući ih u njihovoj državi, želimo da se granice učvrste. I to nebetonskim gvožđem, a još manje ugovorima o miru, već mnogo većim bedemom: snagom naroda.Tu je, dakle, ona ogromna razlika između ''levičara'' i nas. Da su levičari tamo, s one strane, oni bihteli da nema granica, iako bi nam to donelo smrt kao narodu usred mira.50
Da je nešto u Nemačkoj komunista Telman mesto Hitlera, a u Italiji Mateoti ili kakav komunistaitalijanski mesto Musolinija, oni bi - sad nacionalisti - tada zahtevali da se granice potpuno ukinu, da sestopimo u jednu državu, da se izmešamo i ako bi logična posledica tog bila isčezavanje našeg naroda umoru latinskom-germanskom.E, ali tada bi drugo bilo: levičari bi vladali u Rimu i Berlinu. Mi hoćemo da svuda stavimo natpis:''Opasno, struja velikog napona!'' Hoćemo da nasuprot ogromnoj snazi s one strane, razvijemo s ove stranesnagu naroda do krajnjih granica njegovih, tako da snaga visokog napona s one strane ne dođe u iskušenjeda dođe ovamo na nas, - a desi li se to ipak, - da naiđe na dovoljan otpor. 2)1) ''Novi put'' br. 12, 10 aprila 1938 godine.Sasvim je lažan komunistički stav i prema demokratiji. Komunisti kada bi im bio račun, bili bi vrlooštri u kritici liberalne i parlamentarne demokratije. Cinici, oni upravo sad liberalnu demokratijuupotrebljavaju zato, da je što pre skinu, i da bi je što pre ugušili. 3)2) ''Otadžbina'' br. 75, 11 avgusta 1935 godine.Što vi, komunisti, plačete za većinom? Da li vi našom dragom Rusijom vladate na osnovu većinesvoje? Recite nam koliko vas ima tamo? Jedva jedan na sto, pa ipak vladate. Tamo velite: ne tiče nas sevećina - već naša marksistička istina.Pustite, dakle, i nas, koji ne velimo naša istina, već samo istina, da tvrdimo da je istina preča odvećine, jer kad je za vas vaša istina preča od ruske većine, - onda je sigurno istina preča od većine. Utoliko pre, komunisti bezbožnici, što naša istina ima za sobom čak i većinu.Za nju je veći broj pokolenja nego za vašom. Za vaše evanđelje saznao je naš narod tek od pre dvaili tri pokolenja, a za evanđelje Hristovo narod je naš čuo od pre trinaest vekova, a rod ljudski od predvadeset vekova.Ona je i danas bliža srcu i duši većine - čim je čuje, nego ono što mu vi pričate. Vi ne smete,komunisti bezbožnici, na javnom mnogoljudnom zboru reći: ''Nema Boga!'' a još manje krilaticu ''Vera jeopium za narod'', a još manje ''Dole stid'', jer ćete od većine biti rastrgnuti. A mi našu veru smemo svudaiskazati i većina neće biti protiv nas. Vi ne smete, komunisti odrodi, na mnogoljudnom zboru reći glasno''veruju'' vašeg evanđelja, da narod nije sastavljen od jednokrvne braće već od samih krvnih neprijatelja, - ida istorija jednog naroda nije istorija zajedničkih napora, borbi, verovanja, uzdanja i nadanja, već istorijadva, u klupče mržnje povezana neprijatelja, koji se od iskoni pa sve dok vaša vlada ne bude došla, kolju iujedaju; vi to ne smete, jer će vas prezreti i ismejavati vaše verovanje, a mi svoje možemo svuda i javnoreći i većina će reći: ''I mi tako mislimo.''Samo su marksisti, nadahnuti njihovim paklenim planom, mogli izmisliti i ubaciti (a lako im jebilo posle one individualističke jeresi) ludu misao: ''Odvojite se radnici od svoga naroda, pa se vežite zaradnike drugih naroda!''To bi bilo isto tako pametno, kao kad bi neko mogao reći šumi: svi korenovi ove šume su solidarnimeđu sobom, a neprijatelji su im njihova stabla, njihove grane.njihove lišće i cvetovi. Neka se, dakle, svikorenovi međusobno ujedine. A mi znamo kad god se korenovi ujedine onda je to gomila mrtvih panjeva,tu više nema života.A dok su živi, korenovi nisu solidarni sa korenom susednog drveta, već sa svojim stablom,granjem i lišćem. Posecite stablo, ostaće koren i izbiće, možda, mladari iz njega. Ali ako vi nekoliko puta,čim se mladar pojavi ovaj posečete, koren će uginuti. Jer koren siše. Za njegovu ishranu potrebno je dasokovi koje on šalje gore lišću, budu sunčani i svetlošću prerađeni, kako bi i on, koji nikada sunce ne vidi,dobio ono što sunce daje.* * *51
- Page 1 and 2: DIMITRIJE V. LJOTIĆSVETSKAREVOLUCI
- Page 3 and 4: svetu bitku protivu satanskog zla,
- Page 5 and 6: metode naučnog osvetljavanja svake
- Page 7 and 8: nalazili za to... Mi smo hteli da o
- Page 9 and 10: Pripadnici ovog filozofskog pravca
- Page 11 and 12: njegovi neprijatelji, da su prava n
- Page 13 and 14: Sad je marksističko društvo bacil
- Page 15 and 16: To je pokretalo ljude na revoluciju
- Page 17 and 18: Jer je krvca iz zemlje provrela,Zem
- Page 19 and 20: ''Misliš li ti, da je ovo pusto''?
- Page 21 and 22: Narodi osećaju da u tome čudesnom
- Page 23 and 24: U čijoj duši ljubavi nema, već s
- Page 25 and 26: hrišćanstvom. Između hrišćanst
- Page 27 and 28: To je zemlja u kojoj se kupuju i st
- Page 29 and 30: -još čovek može i da razume - da
- Page 31 and 32: Rđavo odelo i krajnje rđava hrana
- Page 33 and 34: po zvaničnim statistikama, radi ka
- Page 35 and 36: Godina 1939 je vrlo karakterističn
- Page 37 and 38: BOLJŠEVIZAM - INSTRUMENAT TUĐE PO
- Page 39 and 40: ono, što je posle ta šaka boljše
- Page 41 and 42: Spoljna politika Sovjeta obeležena
- Page 43 and 44: d) Saznanje da je prethodna politik
- Page 45 and 46: U igru ulazi Sovjetija. Skinuvši m
- Page 47 and 48: svetu, s tim da komunističke stran
- Page 49: Jedan, narodne i organske države -
- Page 53 and 54: milostivom zaštitom Duha Svetog (b
- Page 55 and 56: zastideli, dakle? Videli smo to u R
- Page 57 and 58: ivši organizator borbenih štrajko
- Page 59 and 60: Niko nas neće čuvati ako mi sami
- Page 61 and 62: čak i sa čisto vojničkog glediš
- Page 63 and 64: ola, što više krvi, što više su
- Page 65 and 66: Tri središta rasula diriguju naši
- Page 67 and 68: poznati. A, opet, i druga stvar da
- Page 69 and 70: Ne vodi ona nikakvu rusku, a još m
- Page 71 and 72: Sovjeti bi, s pogledom na nas narod
- Page 73 and 74: se već nesreća dogodila. Naša ul
- Page 75 and 76: 38. Komandant kurskog fronta, Sluzi
- Page 77 and 78: 4. Direktor pasošne ekspedicije, M
- Page 79 and 80: 26. A. Rogov Jevrejin27. G. Lemerih
- Page 81 and 82: Počasni članovi iste akademije42.
- Page 83 and 84: Sovjetska industrijaTeška industri
- Page 85 and 86: 6,4% ostalihDržavaDiplomatska stra
- Page 87 and 88: -kod boljševika:Šrejde;Borodin (G
- Page 89 and 90: Sastav stanovništva SSSR u 1940 go
- Page 91: PRIVATNA IZDANJAALEKSANDRA ŽELJKA