ono što iz života izvire. Zato ne možemo u klase, a vi kažete da uzmemo klase kao oruđe u provođenjuvelike politike. Da vam odmah odgovorim.Jeste li vi za demokratiju kad hoćete klase? Vlast klase znači vladavinu diktature. Vi propovedatevelike frontove slobode, a ovamo hoćete da nam poturite diktaturu, a tako, popularno, izgleda vlast putemklase. 1) 1) ''Bilten'' br. 30 od oktobra 1939 godinePostoji i druga zabluda u odnosu na marksizam koja govori o njegovoj evoluciji.Niko neka ne pomisli da je marksizam bio nekad takav kao što sam ga ja prikazao, a da je danasevoluirao i pripitomio se. Ko tako misli taj tako misli na svoju rođenu štetu.Marksizam može da evoluira u taktici; marksizam ne može da evoluira u doktrini. U doktrinimarksizam je jedan zatvoren sistem u kome su svi delovi logično povezani jedan za drugi. Zatomarksizam ne može u doktrini da evoluira, a da se ceo sistem kao doktrina ne sruši. A u taktici? U takticimože, i niko ne može u taktici takvu evoluciju da pravi kao što to može marksizam.Godine 1921 marksizam je proglasio u Sovjetiji NEP tj. novu ekonomsku politiku. Za svakoga kojise malo razume u ekonomskoj politici bilo je jasno da to nije nikakva nova ekonomska politika, da je tovraćanje na staru liberalističku ekonomsku politiku protiv koje je boljševička doktrina vojevala i ratovala.Ali iako je svaki koji se malo razumevao u ekonomskoj politici znao da je to vraćanje na liberalističkuekonomiju, ipak je to mišljenje Lenjina koji je proklamovao NEP (to je reč sastavljena od tri početnaslova: nova ekonomska politika) označavalo od 1921, do 1928 godine režim ekonomske politike Sovjetakoji, ustvari, nije bio nikakva marksistička ekonomska politika, nego obična liberalistička politika, u kojojje bila dozvoljena privatna imovina, privatna trgovina, privatna inicijativa.Ali to je bio samo jedan taktički potez. Sovjetija je koristila ekonomske rezerve ruskog naroda od1918 do 1921 godine dok ih nije potrošila, a kad ih je potrošila, onda je nastao ekonomski slom, onda jenastala glad, onda je nastalo kočenje celokupnog privrednog života. Da bi vratili natrag život, da bipovratili ekonomski život, da bi omogućili da narod živi, - jer ako on ne bude živeo slomiće se i režim, -oni su vratili staru buržoasku liberalističku privredu, ali su je samo nazvali novom rečju: nova ekonomskapolitika. Ceo svet je tada rekao: boljševizam ovim priznaje svoj neuspeh i odriče se svoje ekonomskedoktrine. Uzalud je bilo ljudi koji su govorili: ''Nemojte tako govoriti, to je samo prividno. Uskoro ćete vivideti boljševizam će se natrag vratiti i sprovodiće najradikalnije komunističke mere''. Glas takvih je ostaousamljen. Ceo svet je sedam godina verovao da se boljševizam potpuno odrekao svoje ekonomskepolitike, ali 1928 godine smo videli kolektivizaciju, od seljaka se prinudno oduzima zemlja i seljak seprinudno tera u kolhoz, seljaku se oduzima i stoka i imanje i šalje se u kolhoze. Stvaraju se ogromnaindustriska preduzeća, razume se, državna, i na taj način ulazi se u prvi deo procesa kolektivizacije, poštodrugi deo procesa po priznanju XVIII komunističkog kongresa treba da bude pravi komunizam koji tekima iza ovoga da dođe. Ko, dakle, zna malo istoriju komunizma za ovih dvadeset i pet godina, taj zna danije niko tako gibak, da niko tako kao mačka ne ume da se dočeka na četiri noge, iako se baci na leđa, kaoboljševizam. Oni mogu zaista u taktici da prave velike, neverovatno velike skokove, ali samo u taktici; udoktrini oni ostaju verni načelima svojim, i samo čekaju trenutak kad će ta načela moći biti ostvarena.Otuda neka niko ne kaže da je nekad komunizam ratovao protiv Boga, a da on danas ne ratuje, jer, eto,imaju patrijarha ruskog! Neka niko ne kaže: boljševizam nije protivnik svake nacije, kako bi mogao bitiprotivnik nacije kad, evo, svim nacijama najednom nudi široke autonomije, tako da svak po svojoj voljimože ući, pa ako mu se ne dopadne, može opet natrag izaći.A isto tako neka niko ne kaže da je komunizam prestao da bude protivnik svakog domaćina pa mako to bio, bio veliki, srednji ili sasvim mali. Neka niko ne kaže, jer je po doktrini marksizam ostaoidentičan samom sebi, on je danas ono što je bio juče, on je danas ono što je bio pre dvadeset i pet godina:nepomirljiv protivnik Boga, svake nacije i svakog domaćina.Patrijarha! Patrijarha su zaista izabrali, ali, pored svega toga, kome je poznata suština komunizmane mogu ga uveriti da je to Staljinova želja za pomirenjem sa religioznim životom uopšte, a posebno sa24
hrišćanstvom. Između hrišćanstva kao takvog i komunizma kao takvog postoji nepremostivi jaz koji seničim, nikakvom taktikom ne može ispuniti. To su dva gledišta na svet, nepomirljiva među sobom,ireduktibilna, koja se ne mogu svesti jedno na drugo. Ali ne samo da je marksizam ateizam, bezboštvo;marksizam je ratoboran, vojinstven ateizam. To nije običan ateizam, ateizam kabinetski, ateizam kojikaže: ja ne verujem, ali ko veruje slobodno mu je, taj može verovati!Marksizam je ratoboran, vojinstven ateizam. On ne samo da ispoveda bezboštvo, on propovedaborbu protiv svakog koji veruje. To nije slučajno, to je tesno, logički i organski vezano jedno s drugim.Kad to ne bi bilo tako logički povezano, onda komunizam ne bi, iz čisto propagandnih razloga, imaoborbu protiv Boga u svom programu. Borba protiv Boga je jedna unutrašnja potreba bez koje jemarksizam neostvarljiv. On je ostvarljiv samo tako ako prethodno uspe baš u tom svom prvom stavu,antireligioznom stavu.Jedan moj prijatelj, kada ga je jedan njegov poznanik upitao: ''Eto vidiš sad imaju patrijarha. Sadćeš, valjda, ti promeniti svoje gledište, ti vidiš da komunizam ipak evoluira?'' - rekao je ovu reč svomepoznaniku: ''Ne znam kakoje izabran patrijarh; to, uostalom, nije moja stvar, to je stvar pravoslavne crkveda kaže svoje gledište o tom izboru, ali kad već ti meni to kažeš, ja moram da te upozorim na jedno: Menisu pričali verodostojni ljudi da u Moskvi postoji jedan spomenik jednoj ličnosti kojoj nikad niko spomeniknije podigao. Toje spomenik Judi Iskariotskom. Taj spomenik, taj Juda, postavljen je na pijedestal; u tučuje, sa podignutim rukama on preti nebu. Ne znam da li je ono pravi patrijarh, ali ovo je pravi spomenik.Ne mogu biti zajedno i patrijarh ruski i spomenik Judi Iskariotskom. Neko je pravi, a neko je lažni. Neznam koji je, ali dotle dok mi ne budu i drugi verodostojni ljudi potvrdili da je taj spomenik JudiIskariotskom skinut, da ga više nema, dotle u vrednost izbora patrijarha ruskog ne mogu verovati.''Komunizam je protiv nacije. Ne preti komunizam jednoj naciji, recimo nemačkoj, nego je onprotiv svake ma koja bila, protiv ruske kao i protiv nemačke, srpske isto kao i engleske, on je protiv svakenacije. Šta piše na grbu SSSR? Koga taj grb zove na ujedinjenje? Zove li nacije, zove li taj natpis na grbu,na globusu, cele zemlje da se ujedine, da li je taj natpis upućen nacijama celog sveta, da li njih zove?Govori li taj poziv nacijama celog sveta: ''Padnite jedni drugima u bratski zagrljaj.'' Koga zove? Samoproletere sviju zemalja, samo njih zove na ujedinjenje, a ono drugo što nije proleter, to im ne treba. Kudste, dakle, povrveli vi koji niste proleteri? Ta vas tamo ne zovu!Tamo zovu samo proletere, a šta znači to? To dolazi od onog marksističkog gledišta koje kaže: nijenarod jedna krvna, duhovna i sudbinska zajednica, nego je narod krvavo klupče u kome su se dva odvajkada zavađena neprijatelja uklupčala, dohvatila i jedan drugog ugrizaju, ujedaju, mrcvare, uništavaju itako od iskoni pa do skončanja veka. To je filozofija marksizma. Svi narodi ovog sveta veruju za sebe,svaki za sebe i svaki za ostale narode, da je jedan narod sastavljen od rođene braće. Narodio se narod. Rečnarod čak je i došla od reči naroditi se. Dakle, krvna zajednica to je prvo. Drugo, narod je duhovnazajednica. I treće sudbinska zajednica. Zbog toga naš narod svakog člana svoga naroda zove bratom. Onsvakom kad mu ne zna imena kaže: brate. Iako zna da to nije njegov brat koga mu je majka rodila ipak jebrat, odrastao je na velikim grudima majke što se zove nacija.Marksistička pak filozofija istorije kaže: nije to narod, to vas lažu: narod nije nikakvo srodstvokrvno, narod je još manje srodstvo duhovno, a najmanje sudbinsko; narod je krvavo klupče, nakaza ukome su se dve klase, vladajuća i služeća, dohvatile od iskona veka do skončanja, pa se kovitlaju, biju,grizu, uništavaju, mrcvare i tlače. Sva istorija jednog naroda nije ništa drugo nego istorija tog nakaznogkrvavog klupčeta u kome su te dve klase u krvavom klupčetu skovitlane. I zbog toga marksističkafilozofija ne zove narode kao celine na ujedinjenje, ne trebaju im, nego samo proletere svih zemalja, samoovu, kakoje oni zovu potčinjenu, potlačenu klasu. Samo nju zovu na ujedinjenje. A ono drugo? Ono drugootpada, to će služiti kao građa u istoriji prema nameni koju budu dali vlastodršci marksističke države. Aliinače niste potrebni, ne zovu vas tamo, samo proletere svih zemalja zovu tamo. Recite mi onda, da li jeprava moja reč koja kaže: marksistička misao je protivnik svake nacije, ne jedne, francuske, engleske,nemačke ili srpske, nego je protivnik svake nacije, pošto svaku naciju iznutra hoće da razdrobi, da razbije,hoće da podeli na dva dela, pa jedan deo da odbaci, a drugi deo da uzme i da unese u strukturu svojemarksističke države.25
- Page 1 and 2: DIMITRIJE V. LJOTIĆSVETSKAREVOLUCI
- Page 3 and 4: svetu bitku protivu satanskog zla,
- Page 5 and 6: metode naučnog osvetljavanja svake
- Page 7 and 8: nalazili za to... Mi smo hteli da o
- Page 9 and 10: Pripadnici ovog filozofskog pravca
- Page 11 and 12: njegovi neprijatelji, da su prava n
- Page 13 and 14: Sad je marksističko društvo bacil
- Page 15 and 16: To je pokretalo ljude na revoluciju
- Page 17 and 18: Jer je krvca iz zemlje provrela,Zem
- Page 19 and 20: ''Misliš li ti, da je ovo pusto''?
- Page 21 and 22: Narodi osećaju da u tome čudesnom
- Page 23: U čijoj duši ljubavi nema, već s
- Page 27 and 28: To je zemlja u kojoj se kupuju i st
- Page 29 and 30: -još čovek može i da razume - da
- Page 31 and 32: Rđavo odelo i krajnje rđava hrana
- Page 33 and 34: po zvaničnim statistikama, radi ka
- Page 35 and 36: Godina 1939 je vrlo karakterističn
- Page 37 and 38: BOLJŠEVIZAM - INSTRUMENAT TUĐE PO
- Page 39 and 40: ono, što je posle ta šaka boljše
- Page 41 and 42: Spoljna politika Sovjeta obeležena
- Page 43 and 44: d) Saznanje da je prethodna politik
- Page 45 and 46: U igru ulazi Sovjetija. Skinuvši m
- Page 47 and 48: svetu, s tim da komunističke stran
- Page 49 and 50: Jedan, narodne i organske države -
- Page 51 and 52: Da je nešto u Nemačkoj komunista
- Page 53 and 54: milostivom zaštitom Duha Svetog (b
- Page 55 and 56: zastideli, dakle? Videli smo to u R
- Page 57 and 58: ivši organizator borbenih štrajko
- Page 59 and 60: Niko nas neće čuvati ako mi sami
- Page 61 and 62: čak i sa čisto vojničkog glediš
- Page 63 and 64: ola, što više krvi, što više su
- Page 65 and 66: Tri središta rasula diriguju naši
- Page 67 and 68: poznati. A, opet, i druga stvar da
- Page 69 and 70: Ne vodi ona nikakvu rusku, a još m
- Page 71 and 72: Sovjeti bi, s pogledom na nas narod
- Page 73 and 74: se već nesreća dogodila. Naša ul
- Page 75 and 76:
38. Komandant kurskog fronta, Sluzi
- Page 77 and 78:
4. Direktor pasošne ekspedicije, M
- Page 79 and 80:
26. A. Rogov Jevrejin27. G. Lemerih
- Page 81 and 82:
Počasni članovi iste akademije42.
- Page 83 and 84:
Sovjetska industrijaTeška industri
- Page 85 and 86:
6,4% ostalihDržavaDiplomatska stra
- Page 87 and 88:
-kod boljševika:Šrejde;Borodin (G
- Page 89 and 90:
Sastav stanovništva SSSR u 1940 go
- Page 91:
PRIVATNA IZDANJAALEKSANDRA ŽELJKA