GPZ-Bulletin_25 - Prirodoslovno - matematički fakultet

O B R A Z O V A GPZ N J Bulletin E I br. 25, I S STUDENI-PROSINAC T R A Ž I V A N J 2010. E O D 1 8 7 5.GPZBulletin- 1 -I Z S A D R A J A O V O G B R O J A15. smotra Sveuèilišta u Zagrebu .................. 1Nacionalni park Mljet 1960. - 2010. ........... 2Izloba "Gea u plavom" ...................................... 2IGCP Projekt 575 ............................................... 3Kako to gordo zvuèi - biti mentor ................... 4ene u geologiji IX .......................................... 5STUDENI-PROSINAC 2010. BROJ 25. ISSN 1846-6842Dragi čitatelji,u nesmiljenoj bitci s vremenompočesto moramo priznati svojuslabost. Eto, ovaj broj Bulletinastiže u vaše ruke sa zakašnjenjem,iako je bio praktički pripremljenza umnožavanje na vrijeme, tj.krajem studenoga. Trebalo jesamo napisati ovaj uvodnik. Isamo zbog ovih par rečenica zakasnismopunih pola mjeseca.Što reći? Gužva!U obilju dnevnih i tjednih zbivanjaod prošlog broja do danasizdvojit ću na prvome mjestu obranudoktorske disertacije naše KarmenFio koja je održana 10. prosinca.Čestitamo! Zatim, obilježeno je125 godina komuniciranja i popularizacijeznanosti u sklopu obilježavanja125. godišnjice Hrvatskogaprirodoslovnog društva koje jepopraćeno znanstveno-stručnimskupom koji je održan 9. i 10.prosinca. Tu se može spomenuti i"seriju" diplomskih ispita, tako dakraj godine obilježava pravi crescendo.Pao je i snijeg, što je zadalopodosta glavobolja (nadam sene i ozeblina) našim studentimakoji rade na Medvednici, a samimtime i nama - njihovim voditeljima.Nama još dodatno život otežavabirokracija, jer je dopuštenje zarad studenata na Medvedniciove godine uvjetovano s još višeograničenja, no prošle godine.O tome je već pisano u Prirodibr. 2/10 u prilogu pod naslovom"Štetna, korisna ili nužna aktivnost?",pa zainteresirane upućujemda ga pročitaju.S obzirom da će sljedeći brojBulletina izaći tek u siječnju, svimčitateljima želim sretan Božić iNovu godinu!Vaš urednik15. smotraSveučilišta uZagrebuAsistenti Geološkog odsjekaSmotra Sveučilišta, namijenjena studentimaakademske godine 2011./2012.,zbog promjena u organizaciji školstva idržavne mature održana je već u studenomove godine, kako bi budući studentiimali dovoljno vremena za pripremu mature,a time i odabir fakulteta.Mjesto održavanja ostalo je „staro“,Studentski centar u Savskoj 25.Premda su neke prezentacije i štandovifakulteta bili isti kao prošle godine,mnogi, uključujući i nas, ohrabreniprošlogodišnjim uspjehom, pokušali subiti još bolji i originalniji.Geološki odsjek smo odlučili predstavitipričom o razvoju života na Zemlji,tj. pričom o putovanju geološkomspiralom vremena koju je trebalonekako „materijalizirati“. Zahvaljujućiinventivnosti svih nas i odličnom vodstvuSabine Strmić Palinkaš geološkaspirala vremena izrađena je iz spužve,a na njoj su „narasli vulkani i planinskilanci, potekla mora i oživjeli brojni, čaki izumrli organizmi“. Sama spirala prikazanaje u punom sjaju na štandu Smotregdje je obješena na strune kako bi sesvaki njezin dio, tj. svaki dio Zemljineprošlosti mogao razgledati. „Spirala“ jebila popraćena i posterima koji su prikazivalipaleogeografske rekonstrukcijerazmještaja kontinenata iz pojednihrazdoblja Zemljine prošlosti.Sudeći prema broju školaraca, studenata,djelatnika osiguranja, teta čistačicai inih koji su zastali ispred našeg štanda iredovito rekli: „Jooooooj, gle kak’ je ovodobro...“, čini se da smo i ove godine uspjelipokazati dovoljnu dozu kreativnostii originalnosti, te tako uspješno predstavitiGeološki odsjek PMF-a.Više o pripremama i izradi spirale, teo izgledu samog štanda možete vidjetina priloženim fotografijama. Nadamo seda su posjetitelji ovogodišnjeg štandaGeološkog odsjeka, a osobito našibudući studenti, vidjeli nešto novo i zanimljivoi da će o tome poželjeti naučitiviše.Slika 1. Izrada spirale iz spužve.Slika 2. Postavljanje reprezentativnih organizamau njihova geološka razdoblja.Svim znanstvenim novacimaGeološkog odsjeka i mnogim studenti-GPZ Bulletin je glasiloGeološko-paleontološkog zavodaGeološkog odsjekaPrirodoslovno-matematičkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu,10.000 Zagreb, Horvatovac 102aIzlazi mjesečnoUrednk:dr.sc. Tihomir MarjanacNaklada: 100 kom i u PDF.on-line izdanje na:http://www.geol.pmf.hr/gpz/ISSN 1846-6842

GPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.ma zahvaljujemo se na još jednoj dobro„odrađenoj“ Smotri, a više informacija o15. smotri i njezinim sudionicima možetenaći na internet stranici http://smotra.unizg.hr/o_smotri.html.Nacionalni parkMljet 1960. - 2010.Karmen Fio & Jasenka Sremactrebali biti izloženi na Geološkom lokalitetuu blizini Uprave Parka. Na izložbije prikazan i budući letak s opisanimgeološkim karakteristikama, te pozivnatabla za Geološki lokalitet (slika 2).Slika 3. Izrada geoloških suvenira zadijeljenje na Smotri.Slika 4. Pričvršćivanje organizama naspiralu.Slika 5. Postavljanje spirale na štandGeološkog odsjeka PMF-a na Smotri.U sklopu obilježavanja 50 godina postojanjaNacionalnog parka Mljet održanesu u Zagrebu dvije izložbe o otočkimprirodnim i društvenim ljepotama.Izložbe su postavljene u Hrvatskomdržavnom arhivu od 10.11.-22.11., te uGliptoteci HAZU od 11.11.-26.11.2010.g., a svečanom otvorenju izložbi prisustvovalisu mnogobrojni zaljubljenici u tajotok koji su sudjelovali različitim radovimao otoku, mnogobrojni bivši i sadašnjistanovnici otoka Mljeta, te svi zainteresiraniza ljepote otoka Mljeta. Izložbu susvečano otvorili direktor NP Mljet OsvinPečar, te Marin Perković, uz prigodnuklapsku pjesmu (slika 1).Slika 1. Svečano otvorenje izložbe u GliptoteciHAZU uz govor g. Marina Perkovića.Fotografije, knjige, karte, različiti etnografskipredmeti, znanstveni radovi,zakoni… izloženi u Gliptoteci HAZUprikazuju predmete istraživanja i ljubavautora prema otoku Mljetu iz područjapodvodne arheologije, geologije, biospeleologije,arheologije, meteorologije,etnologije i oceanologije. Izloženesu i umjetničke fotografije autora: MiroAndrić, Darko Bavoljak, Marija Braut,Tihomir Makovec, Osvin Pečar, Ivo Pervan.U Hrvatskom državnom arhivuizložene su fotografije Nacionalnogparka iz fundusa Hrvatskog državnogarhiva, mljetski akvareli akademskogslikara Nenada Opačića, te likovi u drvetuZvonimira Hazdovca.U sklopu izložaka u Gliptoteci HAZUprikazana je i geološka karta otoka Mljeta,s označenim područjima uzorkovanjarazličitih litoloških jedinica, uzorci kojihbi, uz tablu s objašnjenjima nastankastijena i osnovnih geoloških procesa,- 2 -Slika 2. Karta geološke građe otoka Mljetai prikazi buduće pozivne table za Geološkilokalitet, te letka o geološkim karakteristikamaotoka Mljeta.Izložba„GEA u plavom“Karmen FioI ove je godine u sklopu Hrvatskoggeološkog društva održan natječaj zaprijavu fotografija, a tema ovogodišnjeizložbe je „GEA u plavom“.Pravo sudjelovanja na ovoj izložbi otvorenogtipa, osim članova HGD-a imalisu i svi ostali zaljubljenici fotografije,geoznanosti, boravka u prirodi, Zemlje,te se od njih očekivalo da pošalju fotografijevezane uz geoznanosti u najširemznačenju tog pojma.Izložba je bila postavljena u Hrvatskomprirodoslovnom muzeju, INA naftaplinu,do 1.12.2010. nalazi se naGeološko-paleontološkom zavodu PMFa,kada će postav preseliti na Rudarskogeološko-naftnifakultet.Izložba je natjecateljskog karaktera,pa se sve zainteresirane moli da izaberutri njima najljepše fotografije za kojemogu i glasovati.Izložba „Gea u plavom“ postavljena na etaži-1 Geološko-paleontološkog zavoda PMF-a.

IGCP PROJEKT575:PENSILVANIJSKITERESTRIČKI OKOLIŠII BIOTA JUGOISTOČNEEUROAMERIKEGPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.Godišnjisastanak,Zonguldak,Turska, 28–30.rujan 2010.Jasenka SremacKrajem srednjeg pensilvanija (gornjikarbon) došlo je do dramatičnog smanjenjapovršine močvarnih šuma, kojese dugo smatralo posljedicom globalnogzatopljenja. Novija istraživanja namgovore da je glavni uzrok nestankašuma promjena u drenaži i konfi guracijibazena, a tadašnja je promjena klimezapravo posljedica smanjenog postotkaugljika vezanog u biljnom materijalu(CLEAL & THOMAS, 1999, 2005; HIL-TON & CLEAL, 2007). Novi UNESCO-vprojekt 575 nastoji ovu teoriju potkrijepitišto većim brojem dokaza.Prvi službeni sastanak Projektaodržan je u Turskoj, u mjestu Zonguldak,na obali Crnog mora (sl. 1), od 28.do 30. rujna 2010.Učesnici su doputovali iz raznihdijelova Europe (Bugarska, Češka,Hrvatska, Njemačka, Poljska, Srbija,Turska i Velika Britanija).Tijekom prvog dana održan je znanstveniskup s pregledom rezultata projektaprethodnika (IGCP 469), te nekolikozanimljivih prezentacija o karbonskimokolišima i bioti, kao i o turskim ležištimaugljena na Crnom moru. Poslije podneje održan službeni sastanak Projekta, nakojem su razmatrani planovi za sljedećugodinu (sl. 2). Razmotrene su i glavnesmjernice za daljnji rad Projekta. Suradnicina projektu planiraju posjetiti i nekeod hrvatskih lokaliteta s karbonskomkopnenom fl orom.Tijekom drugog i trećeg dana organiziranesu ekskurzije, kako bi seistražila geologija šireg područja, aučesnici su prikupljali i uzorke karbonskefl ore na području rudnih ležišta Zonguldakai Amasre (sl. 3-5). Skup je bioizvrsno organiziran, pa se nadamo daće i nastavak rada na projektu biti jednakouspješan.- 3 -DjelatnciGeološkopaleontološkogzavodaGeološkog odsjekaPMFnajsrdačniječestitajurođendanIvanu GušićuSretanBožićiNovagodina2011.

Kako to gordozvuči - biti mentor!Tihomir MarjanacGledam neke diplomske radovei čudim se. Nisu na čast niti kandidatu,niti mentoru! U prvi mah pomislih kakoje te studente s takvim diplomskim radovimatrebalo srušiti, ali nakon malorazmišljanja pomislih kako studenti nisubaš za sve sami krivi. Imali su mentora,slušali su upute, a diplomski rad ionakonije samostalan rad, već se izrađuje podvodstvom kvalificiranog voditelja. Akoje u konačnoj verziji diplomskog radanešto netočno, znači da se s time mentorsložio, ili mu je promaklo. Po tomrazmišljanju student za greške niti nijekriv, ispada da kriviti treba mentora.No, je li to stvarno tako? Što akosu greške takve da se nisu smjele dogoditi,jer je student to trebao znati i sam.Na primjer, neka gradiva je usvajao recimou 3. godini studija, i za prolaznuocjenu je morao znati točne odgovore,kojih sada u konačnom diplomskomradu - nema!? Da li je to sada mentorovakrivica, ili pak studentova? Recimo,student pogrešno mjeri položaje slojeva.To je trebao svladati već na 1. godini.Na terenu ga je mentor provjeravao, alimožda nije bio na svakoj točki na terenu,pa da bi uočio kako su na tim točkamamjerenja pogrešna. To ipak ne može ićina mentorovu “dušu”! Diplomski rad jezadaća studenta koje se on mora prihvatitina najbolji mogući način.Možda mentor neki teren pozna“kao svoj džep” pa mu ne treba mnogovremena da upozna i rekonstruirageološku strukturu, ali to se za studentane može reći. Geološku strukturu ipaktreba dokumentirati dostatnim brojemtočaka, dobrim zapažanjem na terenu,točnim mjerenjem i podrobnim opisom uterenskom dnevniku. Nažalost, stječe sedojam da studenti misle kako im je jedanprofil dostatan da riješe strukturu, pa nakarti nema više od 10 točaka po km 2 , a unekim slučajevima niti toliko! Ponekad jetu mentor nemoćan, jer student dokazujekako je obišao sve izdanke, dokazujekako sve razumije (pa mu ne treba višeterenskog rada), dokazuje kako ga već“čeka posao” pa mora čim prije diplomirati,itd.Mentor sa svoje strane čestone može, niti želi napraviti ono što trebaGPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.uraditi njegov diplomand. I tu je dilemas početka ovog teksta. Tko je tu “kriv”,student ili njegov mentor?U pojedinim diplomskim radovimana žalost ne nalazimo geološkekarte, jer ono što su studenti napravili -nisu geološke karte. Prije su to geološkeskice. Karte koje “krase” diplomske radovekoje sam pregledao imaju nekezajedničke nedostatke, što me tjera dase zapitam kako je do toga došlo? Imajuli studenti zaista tako kratko pamćenje dasu za godinu-dvije zaboravili sve što sunaučili na geološkom kartiranju, ili taj kolegijpodcjenjuju pa misle da to što ih seučilo - nije bitno. Bilo kako bilo, geološkekarte koje “krase” neke pregledanediplomske radove, nisu prave geološkekarte! Naime, najčešće uopće nemajunaziv, nego često piše samo “Prilog 1- Geološka karta”. Te karte ne sadržegeološki profil niti geološki stup, već seprofil pojavljuje kao “Prilog 2 - Geološkiprofil”, a stup kao “Prilog 3”. Kao da studentinisu nikada vidjeli geološku kartu,kao da je poštivanje kartografskih standardanebitno! Često puta ni rasjedi nisuispravno označeni, a o označavanjupoložaja slojeva da ne govorim! Sada sepitam kako je to mogao prihvatiti mentor?Ili je i njemu svejedno kakve kartestudenti izrađuju pod njegovim vodstvom,ili studenti mentora ne uvažavaju.Kartografski standardi nisu sami sebisvrha. Da bi se nečiji profil i prikazanastruktura provjerili, profil treba biti ispodkarte, a ne da moramo listati po radunaprijed-nazad u nastojanju da uočimosve tektonske elemente.Na geološkim profilima ponekadmožemo uočiti da student ne vlada osnovnimznanjima iz tektonike, pa nitigeološkog kartiranja, ali bi silno želiodiplomirati. Na 1. godini takvog sestudenta može srušiti pa neka dođeponovo, to se može i na 3. godini, ali udiplomskom radu?Geološke strukture na pojedinimgeološkim profilima nemajuveze s geološkom logikom! U nekimslučajevima, čak i nakon upozorenja daje profil loš, takav i ostane!? Možemoli studentu, kad vidimo što je napravio,reći “niste zadovoljili, dođite u idućemispitnom roku”? Ne možemo, jer sustavne predviđa takav ishod.Kada nam na sjednicu odsječkogvijeća dođu diplomski radovi, mi o njimane odlučujemo, nego biramo povjerenstvoza obranu. Dakle, predani radmora doći na obranu za 7 ili nešto višedana. Izabrani članovi povjerenstva tek- 4 -nakon sjednice dobivaju “svoje” primjerke(konačnog) diplomskog rada, a doobrane je od tog trenutka manje od tjedandana. Što se u tom vremenu možeučiniti? Malo toga. Rad treba pročitati,smisliti pitanja, pa neka se student brani.No, je li to dobar postupak? Rad jemožda trebalo vratiti na doradu, a neprocesirati njegovu obranu. Student,naravno, o sebi misli sve najbolje, pa neočekuje negativan ishod. Ne očekuje ganiti njegova rodbina, niti kolege s godine,a istini za volju - niti njegovi profesori.Što učiniti? Najlakše je prebacitiodgovornost na mentora, jer on je to trebaoprovjeriti, on je studenta trebao “zaustaviti”sve dok rad ne bude “tip-top”.No, što ako mentor misli da je to (ipak)studentova briga, pa da se on treba “vaditisam”?Mentorstvo je ozbiljan posao,protkan suptilnom mrežom odgovornosti,htijenja i simpatija prema studentu. Nanekim stranim sveučilištima kandidati zamentore prolaze posebnu obuku gdjeih se uči kako da budu dobri (uspješni)mentori, a o tome su napisane i knjige,ali to kod nas nije praksa. Mi učimo nasvojim i tuđim greškama. To je dobraškola, ali njenu visoku cijenu plaćajupodjednako i mentor i njegovi diplomandi.Zamislimo sada da budući poslodavaczatraži od studenta na uvid njegovdiplomski rad, što će vidjeti? Vidjetće geološku kartu koja to nije, površinuistraženog terena koja je veličine nečijenjive, profil koji dokazuje da student nezna geologiju - jednom riječju vidjet će dakandidat ima poklonjenu diplomu! Čijaje to krivica? Služi li takav diplomski radsvojem autoru-studentu i njegovim profesorimana čast? Zar je došlo vrijemeda se o našoj struci više ne brinemoniti toliko da radovi koji ostaju na trajnomčuvanju u arhivama i knjižnicamamakar formalno udovoljavaju kriterijimageološke struke? Ili geološka karta višenije dio naše struke?

ŽENE U GEOLOGIJIIX dioEnio Jungwirth&Miljenka JungwirthKRAFFT, Katia (1942.-1991.) i Maurice(1946.-1991.) francuski vulkanolozi(bračni par) - poginuli su od piroklastičnogmaterijala na planini Uzen uJapanu (1991.). Smatra ih se predvodnicimasnimanja erupcija, fotografiranjai zapisivanja događaja na vulkanima.Najčešće su bili prvi ili među prvimana vulkanima koji su se počeli buditi, ipridonjeli upozorenjima i potrebamaevakuacije pučanstva iz blizine vulkana(npr. 1991. u Kolumbiji). U znak sjećanjana Krafftove nastala je i “Krafft medalja”koja se dodjeljuje onome tko se iskazaosvojim altruizmom i svoj rad usmjerioka humanitarnom radu i pomaganju prilikomvulkanskih aktivnosti, koje prijeteljudima i okolišu. Katia i Maurice upoznalisu se na Sveučilištu Strasbourgi ubrzo započeli zajedničku karijeruvulkanologa. Zahvaljujući svojim prvimizuzetnim snimcima Strombolija i njegoviherupcija stekli su početna sredstva skojima su mogli putovati u ona mjesta naZemlji gdje su vulkanske aktivnosti bile uzačetku, tako da su vrlo rano mogli upozoritilokalne vlasti na opasnost od vulkana.Autori su brojnih knjiga o vulkanimapoput: À l’assaut des volcans, Islande,Indonésie (1975.), La Fournaise, volcanactif de l’île de la Réunion (1977.), Volcans,le réveil de la Terre (1979.), Dansl’antre du Diable: volcans d’Afrique, Canarieset Réunion (1981.), Volcans etdérives des continents (1984.), Volcanset éruptions (1985.), Les Volcans dumonde (1986.), Führer zu den VirungaVulkanen (1990.) itd.GPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.LEE, Sarah /Wallis/ Bowdich, Mrs.R. Lee (1791.-1856.) britanska popularizatoricaznanosti, spisateljica i geologinjaamater – žena prirodoslovca T.E. Bowdicha (1791.-1824.) za koga seudala 1812. Nakon njegove smrti udajese (1829.) za R. Leea, tako da su njeziniradovi često potpisivani kao „R. MrsLee“. Ona je jedna od prvih žena kojaje otkrila i sistematski opisala nove vrsteriba i biljaka. S prvim suprugom putovalaje po Africi (prva žena u tropskojAfrici), a oboje su bili putopisci i bavilise proučavanjem školjkaša. Na temeljupoznanstva s G. Cuvierom (1769.-1832.)odlaze u Pariz i u Museum d`Histoire Naturelleproučavaju njegove zbirke (1820.-22.). Bowdich uči matematiku i drugapodručja prirodnih znanosti, prijateljuje smnogim poznatim prirodoslovcima međukoji je uz G. Cuviera najpoznatiji i A. vonHumbolt (1769.-1859.). Iz Pariza odlazena drugo putovanje u Afriku, a u Banjulu(Gambija) T. E. Bowdich umire od malarije.Njegova supruga sama nastavljaput u zapadnu Afriku i završava ekspediciju.Na tome putu je saznala dostapodataka i prikupila gradiva da je moglazavršiti knjigu svoga pokojnog supruga(Excursion in Madeira and Porto Santo,1825.). Po povratku u Europu uz pomoćG. Cuviera nastavlja s istraživanjemmekušaca, a do kraja svoga života radina popularizaciji prirodoslovlja. Mnogesvoje knjige uresila je svojim crtežima(napisala je 20 knjiga). Njezina knjigao prepariranju doživjela je šest izdanja(Taxidermy: or the Art of Collecting, Preparing,and Mounting Objects of NaturalHistory, 1820.), a više izdanja i knjiga oslatkovodnim ribama (The FreshwaterFishes of Great Britain, 1828.-38.), a oko100 kopija je „preživjelo“ sve to vrijeme.Također je napisala i jedan paleontološkirad (1831.) i izdala sjećanja na G. Cuvierau biografskom radu Memoires ofBaron Cuvier (1833.).amaterka i kolekcionarka – specijalistaza karbonske puževe. Bila je najstarijedijete Mathewa Hodson Donald of Carlisleai rodila se u Walesu. Školovala seu Londonu (privatno) i studirala umjetnostna Carlisle School of Art. Bavilase mekušcima o kojima je napisalaviše članaka. Svojim je radom zaslužilanagradu iz „Murchisonove zaklade“(1898.) i time postala druga žena kojaje dobila neku nagradu od Geološkogdruštva. Njezin prvi rad tiskan je već1881. pod naslovom Notes on the Landand Freshwater Shells of Cumberland, akoji je pročitan na godišnjem skupu zajedniceCumberlanda za unaprjeđivanjeknjiževnosti i znanosti u Carlliseu,odnosno u Transactions of the CumberlandAssociation for the Advancementof Literature and Science, a pobudu nadaljnja proučavanja fosilnih mekušacadao joj je urednik časopisa ove udruge.J. G. Goldchild. S vremenom je napisalapreko 20 radova (npr. On the GenusLoxonema, with Descriptions of NewProterozoic Species, 1909.; Barrande’sSilurian System of Bohemia, 1911. itd.),koje je objavljivala pretežito u QuarterlyJournal of the Geological Society of London.1906. udala se za liječnika, entomologaG. B. Longstaffa (1849.-1921.),kojega su posebice zanimali potresi iposljedice izazvane njima. Dugi niz godinaputovala je sa suprugom ili sama(1885.-1933.) po britanskom otočju i Europi,tražeći muzeje i proučavajući zbirkemekušaca. Premda nije imala formalnoprofesionalno školovanje njezini su radovipriznati, posebice kada ih je sama iilustrirala. Pisala je i o drugim mekušcimapoput kopnenog južnoafričkog puža rodaCochliotoma. Kao predstavnica ženskihgeologa pozvana je na Svjetski velesajamskikongres u Chicago (1893.), nonije se mogla odazvati. Članicom GeologicalSociety of London postala je tek1919. Svoju je zbirku ostavila nećaku M.H. Donaldu, a ovaj ju je donirao (1944.)Tullie House Meseumu, da bi konačnozavršila u British Museumu.Crtež Sarah Lee (iz Freshwater fishes ofGreat Britain)LONGSTAFF, Mary Jane /Donald/(1855.-1935.) britanska paleontologinjaLOW, Doris L. (1920.-2008.) američkamikropaleontologinja - poznata po svojimproučavanjima foraminifera i kaopjevačica klasične glazbe. Radila je uCuhsmanovom laboratoriju u Sharonu,u koji je došla početkom 1950-tih i jedinaje preostala iz toga laboratorija ukome su odgojeni mnogi istraživači foraminiferskefaune. U laboratoriju je radilazajedno s R. Todd (1913.-1984.), koja jebila dugogodišnja asistentica i suradnica- 5 -

GPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.do smrti J. A. Cushmana (1881.-1949.).U to doba R. Todd je baš sređivala ipripremala veliku Cushmanovu zbirkuforaminifera za premještaj u Nacionalnimuzej u Washingtonu, tako da joj jeod velike pomoći bila D. Low, koja je uBostonu završila školu za tajnice. D.Low bila je zaljubljenica prirode (otacjoj je bio rudarski inžinjer), što joj je uzpraktično iskustvo tajnice omogućilo dobrusuradnju s R. Todd. Kako je rasla uvrijeme tzv. „Velike depresije“ roditeljisu je umjesto na studij mogli poslati tekna dvogodišnje školovanje za tajnicu(1938.-1940.), dok su joj braća i otacbili visoko školovani (inžinjeri i umjetnici).Početkom 1950-tih tajnički životjoj se posve preokrenuo. Zaposlila se uprestižnom Cushmanovom laboratoriju,a nakon stjecanja izvjesnog iskustvaiz paleontologije, uspjela se zaposliti uWashingtonu u skupini iz USGS kojaje radila u Smithsonian Museum ofNatural History. Nakon posla pohađalaje večernje tečajeve na American Universityu,nastavila i pjevati, te stećipoložaj geološke tehničarke i asistenticeR. Todd. Kao specijalnost izabralaje proučavanje foraminifera. Zbliživši ses R. Todd kao koautor napisala je višeznanstvenih radova. Kada je R. Toddumirovljena (1967.) zajedno su kupilekuću u Martha`s Vineyardu, Todd je usvome vlastitom laboratoriju nastavilas istraživanjem foraminifera, a D. Lowradila u Wood`s Hole OceanograhicInstitution, tako da je umirovljena kaoiskusan geolog istraživač. Pored laboratorijskihistraživanja i pjevanja u poznatijimvašingtonskim crkvenim zborovimasvoje je mjesto pronašla u političkom isocijalnom radu. Od 1942. pjevala je uprofesionalnom kvartetu.LYELL, lady Mary Elizabeth /Horner/(1808.-1873.) britanska geologinja i konhologinja(malakologinja) – školovala seprivatno. Bilja je najstarija od šest kćeriL. Hornera (1785.-1864.), geologa ipredsjednika Geological Society of London.Ona i njezina sestra Mary su čestopratile oca na skupove u organizacijiBritish Association of the Advancementof Science, te tako susretale i slušale velikeznanstvenike, koji su uz oca na njihostavili snažan trag. Udala se (1836.) zatakođer vrlo uglednog geologa, viteza(1848.), predsjednika iste udruge u kojojjoj je predsjednik bio i otac, Ch. Lyella(1797.-1875.). Kako je Ch. Lyell putovaočesto ga je pratila i njegova suprugalady Mary (npr. u Sj. Ameriku). Glatko jegovorila njemački i francuski jezik, takoda je svome suprugu mogla prevađatiznanstvene radove. Pošto je bio slabovidančesto mu je čitala pisma i vodila njegovoprepiske i pomagala suprugu u njegovimistraživanjima, da bi s vremenompostala potpuna malakologinja. Njezinasestra botaničarka K. Murray Horner(1817.-1915.) udala se za časnika u IndijiH. Lyella (1804.-1875.), brata Ch. Lyella.Nakon smrti bračnog para Ch. i M.Lyell sredila je njihovu korespondenciju ibiografiju velikog geologa.MACKOWSKY, Marie-Therese (1913.-1986.) njemačka mineraloginja – nastudij se upisala u Hanoveru (1933.),studirala mineralogiju i kemiju u Freiburgu,Königsbergu i Bonnu. U Bonnu sespecijalizirala za mineralogiju istražujućioptička i kemijska svojstva granata idoktorirala (1938.), a postdoktorskistudij je završila 1944. Od 1940. radilaje u Essenu u ustanovi Verein für diebergbaulichen Interessen, iz koje jekasnije izniknuo KohlenpetrographischeLabor der Berbau-Forschung GmbH.Početkom 1965. postala je direktoricasekcije za mineralogiju i petrologiju ina tome mjestu ostala sve do svoga- 6 -umirovljenja (1978.). Na Rudarskoj akademijiu Clausthalu je habilitirala (1944.)i bila gostujući profesor u Münsteru(1957.) i predavala petrografiju ugljena(1951.-1986.). Bavljenje kristalografijomza nju je to bilo samo teoretsko pitanje,dok je primijenjena mineralogija postalapraktični i stalni dio bavljenja geologijomugljena. Istraživala je sastav macerala,mikrolitotipove i tipove ugljena. Posebicesu je zanimali macerali i procesinjihova ponašanja tijekom pirolize i tretiranjahidrogenom. Bila je predsjednicau International Committee for Coal andOrganic Petrology (1975.-79.), dobitnicaje počasnog članstva u Institute of Fuelin Great Britain, te mnogih nagrada ipriznanja, među koji se posebice ističu„Reinhardt Tiessen medalja“ (InternationalCommittee for Coal Petrology, 1971.),„Carl Engler medalja“ (Deutsche Gesellschaftfür Mineralölwissenschaft undKohlenchemie, 1978.), „Georg Agrikolamedalja“ (Deutsche MineralogischeGesellschaft). Bila je članica mnogihprofesinalnih organizacija, a posebiceaktivna u Kohlenpetrographische Arbeitsgemeinschaft,radnoj grupi njemačkihpetrologa za ugljene, te predsjednica uKommission für Technische MIneralogieder Deutschen Mineralogischen Gesellschaft.Autorica je brojnih radova (oko108), a velik doprinos dala pri pisanjuudžbenika, priručnika i enciklopedija.Najvažniji radovi: Uber die chemischphysikalischenZusammenhaenge indem Granitsystemen Grossular-Melanitund Melanit-Titanmelanit under demEinfluss des Eisens bwz. Titan (1939.),Mineralogie und Petrographie als Hilfsmittlefür die rohstoffliche Kohlenforschung(1947.), Neuere Anschauungenüber dem Inkohlungsvorgang (1949.),Handbuch der Mikroskopie in der Technik(s C. Abramski, 1952.), Die Sedimentationrhytmusder Kohlenpetrographie(1967.), Die Bedeutung der Kohlenpetrographiein Geowissenschaften undTechnologie (1977.).

GPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.MAC ROBERT, Rachel Workman(1880.-1954.) britanska baronesaameričkog podrijetla – rodila se u porodicibogatog američkog liječnika.Školovala se u Engleskoj u CheltenhamLadies Collegeu, a studirala je na RoyalHolloway Collegeu i završila geologijuSveučilištu London (1911.). Jedna jeod prvih žena izabranih u Geološkodruštvo (1919.). Napisala je niz radovao petrologiji vulkanskih stijena Škotskei Švedske. U spomen na svoja tri poginulasina u II. svjetskome ratu lady RachelMacRobert kupila je bombarderShort Stirling nazvan “MacRobert`s Reply”,te četiri “Hurricana”. Svake godine(od 1969.) od strane Royal Academy ofEngineering dodijeljuje se “MacRobertAward” za doprinose u inženjerstvu.MIRČINK, Maria Evgenjevna rođ.Zalesskaya ili Мария ЕвгеньевнаМирчинк (1887.-1978.) sovjetska (ruska)geologinja – rodila se na malomimanju u okrugu Smolenska. Završila ježensku gimnaziju (1905.), a u Moskvi jezavršila Visoku žensku školu (fakultet)i postala jedna od prvih ruskih ženageologa (1910.). Specijalizirala je paleontologijui radila u Institutu Akademijeznanosti, odnosno bila docentica(1913.-1918.) kod profesorice naSveučilištu „Šanjavski“ M. V. Pavlove(1854.-1918.). Kada je ovo sveučilištezatvoreno (1918.) ušla je u Moskovskidržavni institut za naftu, a kasnije uGeološki institut Akademije znanostiSSSR-a, gdje je i umirovljena (1939.).Autorica je brojnih radova, prevela jeknjigu A. Wegenera The origin of Continentsand Oceans (1925.) i napisalabiografiju (1940.) bjeloruske geologinjeA. B. Missune (1869.-1922.), koja ju jeuvela u rusku geološku zajednicu. NaMoskovskom državnom Sveučilištu napisalaje svoj prvi znanstveni rad u komeje opisala jurske koralje Krima. Podvodstvom E. D. Soškine (1889.-1963.)radila je na Uralu. Nakon toga bila jeodređena za proučavanje sjevernogdijela Ruske platforme. Godine 1938.objavila je drugi članak o brahiopodima.Čitav niz godina (1930.-1954.) bilo joj jena temelju zakona zabranjeno tiskanjeradova kako “neprijatelji Rusije” ne bisaznali za njezin rad ako postane svjetskipoznata, a posebice jer se odličnoslužila njemačkim jezikom. Njezin bratV. Evgenjevič Zalessky bio je poznatiinženjer, diplomirao je na Moskovskomtehničkom fakultetu (1913.) i bio je predsjednikOdbora za treset, a strijeljan je1922.MISSUNA, Anna Boleslavovna (1869.-1922.) poljsko/ruska geologinja, paleontolginjai mineraloginja – potječe izpoljske porodice, otac joj je bio sudionikrevolucije (1863.) i carev protivnik.Školovala se u privatnoj gimnaziji u Rigi(tu je naučila njemački jezik), zanimalase za prirodne znanosti (povezala se svaršavskim prirodoslovcima), kupovalaknjige i učila u svojem domu, budućida se morala brinuti za majku i mlađegbrata. Prvo je bila učiteljica poljskogjezika i aritmetike (1887.-1990.). Kadase osamostalila i dobila malu stipendijustudirala je u Moskvi na Visokoj ženskojškoli (1893.-1896.) i postala poznata posvome enciklopedijskom znanju. Ostalaje u Moskvi prihvativši je kao svojnovi dom. Prvo se bavila mineralogijompomažući profesoru V. E. Vernadskom(1863.-1945.), a ovaj ju je predstaviokristalografu E. S. Fjodorovu (1853-1919). Ubrzo je napisala i svoj prvi rad(s L. V. Jakovlevom, 1898.). Započelaje s proučavanjem litologije glacijalnihsedimenata, baviti se mineralogijom,petrografijom i sedimentnim mineralima.Kako se rodila u području s brojnim glacijalnimmorenama prvo je počela pisatio morenama Poljske (1899.), zatimBjelorusije i Latvije (1902.), pa Krima iprovincije Tversk (1904.) i nastavila raditina kvartarnim naslagama. Istodobno jeproučavala jurske koralje i mezozojskemagmatske stijene. Dok se bavila provincijomTversk (do 1910.) proučavalaje i karbonske ribe. Pred I. prvi svjetskipočela je pisati o južnoruskim dijatomejama.Nakon rata se vratila proučavanjukvartarnih naslaga i njihovim mineralima.Pored toga predavala različite geološkediscipline, ljeti odlazila na terenskageološka istraživanja. Bila je docent nakemijskom odjelu (bez naknade), a kadaje u Moskvi otvoren studij, odnosno Visokaženska škola dobila je tu mjesto docentice(1906.). Predavala je praktičnupetrografiju, paleontologiju i historijskugeologiju. U nastavi joj je pomagala M.E. Mirčink (1887.-1978.).MOTTL, Mária /Györffy-Mottl/ (1906.-1980.) madžarska/austrijska speleologinjai paleontologinja – svojataju jei Madžari (rođena u Budimpešti) i Austrijanci(pokopana u Grazu). Pohađalasveučilišta u Beču, Berlinu i Budimpešti,gdje je postala doktor filozofije i završilapaleontologiju (sporedni predmeti su jojbili geologija i geografija) s izuzetnim uspjehom(1932.). Radila je Madžarskomgeološkom zavodu i bila terenski geologi administrator (1936.-1945.). Ovaj jezavod bio stožerna ustanova za arheologijui paleontologiju u speleologiji. Tuje Mottl počela s pisanjem serije radovao pećinama i pećinskim medvjedima.Svoje rezultate istraživanja objavljivalaje u periodičnim izvješćima, koji su nespornogovorili o njezinoj vrijednostiznanstvenice, a način pisanja pokazaoje kako joj je s vremenom raslo zanimanjeza ledeno doba i stanovnike togadoba. U prilog joj govori i to što joj seneprestano povećavao broj radova u kojimaje obrađivala to razdoblje, temeljećiistraživanja na geokronologiji evidentiranjainovacija oruđa, koje je čovjektoga doba proizvodio na lokalitetimaMoustèien, Aurignacien, Solutreen iMagdalènien. Mnoga je iskopavanjavodila na planini Bükk i u Transilvaniji(1941.-1942.). Bila je tajnica Geološkogdruštva i obavljala administrativne poslove,posebice pri organiziranju skupova.Za vrijeme rata odlazi Austriju,gdje se aktivno uključuje u očuvanjeaustrijske ekonomske neovisnosti i zalagalaza njezin prosperitet. Zahvaljujućiznanju i iskustvu u poznavanju pećinai špilja locirala je mjesta na kojima subile značajne zalihe guana, s kojima je- 7 -

GPZ Bulletin br. 25, STUDENI-PROSINAC 2010.pomagala u oplemenjivanju tla s obziromda su granice bile zatvorene i uvozumjetnih gnojiva obustavljen. Traganjeza ekonomski opravdanim nalazištimaiskoristila je i za traženje fosilnih ostatakavelikih kralježnjaka. Jedno odtakvih mjesta je i pećina Repolust pokrajBaldgrabena, gdje su pronađeni artefakti,a kako rudarenje nije započeto ostacisu ostali sakriveni sve do kraja rata.Nakon rata s grupom radnika otkrila jeobilje građe i dokazala postojanje ljudilovacaiz vremena Ledenog doba, kojisu pred 100.000 godina nastanjivaliprostore južne Austrije. Opsežni radovisu započeli 1947., a ona njihov voditelj.Posvetila se proučavanju pećinskih sisavacai ljudskih ostataka. Njezina je ulogaza to znanstveno područje velika jernije tajila podatke, rezultate istraživanjanastojala je podijeliti s širim znanstvenimsvijetom, pa je pisala o svemu. Čak jei o svojim pogrešnim zaključcima pisalasamokritično. Od radova se mogu izdvojiti:Zur Morphologie der Hehlenbaerenschaedelaus der Igric-Hoehle (1933.),Jelentes az 1936/1938. Evi astasokeredmenyerol es az osgerinces osztalymukoedeserol (1936.-38.), Faunen, Floraund Kultur des ungarischen Solutreen(1938.), Die Repolusthöhle, eine Protoaurignacien-Stationbei Peggau in derSteiermark (1949.), Hipparion-Fundeder Steiermark (1954.), Neue Schildkrötenresteaus dem Mittel-MiozänSW-Osterreichs (1967.), Die jungtertiaerenSaugetierfaunen der Steiermark,Suedost-Oesterreichs (1970.), itd.MUIR-WOOD, Marguerite Helen(1895.-1968.) britanska paleontologinja– bavila se paleontologijom brahiopodapohranjenih u Prirodoslovnom muzeju(British Museum) u Londonu. Školovalase na Bedford Collegeu u Londonu ipostala prvostupnik (1918.), radila magisterijiz ležišta željeznih ruda, na UniversityCollegeu u Londonu bila istraživačkarbonskih brahiopoda (1919.) i naposljetkupostala doktor znanosti (1934.).Na University Collegeu pod vodstvom E.J. Garwooda (1864.-1949.) obrađivalaje karbonske ramenonošce (brahiopode).Bila je geolog s ograničenim radnimvremenom. Kao stalna djelatnicapostala muzeja (od 1936.), pa znanstveniasistent iz geologije (1936.-1944.),znanstveni asistent II. vrste iz geologije(1944.-1955.) i zamjenica kustosa(1955.-1961.). Bila je prva žena koja seuzdigla do zamjenice kustosa. Umirovljena(1961.) radila je još do 1965. Autoricaje pedesetak radova samo o brahiopodimaiz Europe, Palestine, Iraka,Irana i Indije. Godine 1930. GeologicalSociety dodijelio joj je novčanu nagraduiz zaklade Lyell, a dobila je i „Lyellmedalju“ (1958.) za zasluge kao predvodnicesvoje generacije u istraživanjubrahiopoda. Posjećuje SAD i surađuje sameričkim znanstvenikom iz Nacionalnogprirodoslovnog muzeja G. A. Cooperom(1902.-1999.). Također je daladoprinos sekciji za brahiopode u A Treatiseon Invertebrate Palaeontology (s A.Williamsom Shophomenida. u MooreR. C. /ed./ Brachiopods. Part H, 1965.).Također je znala raditi ekspertize iz paleontologijepo drugim pitanjima, tako daje poznato da je analizirala fosile iz stijena,koje joj je nosio njezin nećak, poznatigraditelj i konstruktor sir A. Muir-Wood(1921.-2008.). Radovi: The Brachiopods(1928.), The British CarboniferousProducti: II. Productus (sensu stricto);Semireticulatus and Longispinus groups(1928.), A Monograph on the Brachiopodaof the British Great Oolite Series. PartI. The Braciopoda of the Fuller`s Earth(1936.), A new species of the Jurassicbrachiopod genus Septirhynchia (s G. A.Cooperom, 1951.), A History of the Classificationof the Phylum Brachiopoda(1955.), The Succession of Life ThroughGeological Time (s K. P. Oakleyem,1956.), Morphology, Classification, andLife Habits of Productoids /Brachiopoda/(s G. A. Cooperom, 1960.), On themorphology and classification of the brachiopodsuborder Chonetoidea (1962.),New names for brachiopod homonyms(G. A. Cooperom, 1967.), itd.MURCHISON, lady Charlotte rođenaHugonin (1788.-1869.) britanska geologinja– kćerka generala Hugonina izHampshirea i supruga sir R. I. Mrchisona(1792.-1871.) s kojim je vodila terenskageološka istraživanja po VelikojBritaniji i Europi, postizala hvale vrijednerezultate, a kako u to doba ženenisu priznavane kao znanstvenice, to sesamo R. Murchison istaknuo kao jedanod najplodnijih geologa svoga vremena.C. Murchison je na terenu tražila i prikupljalafosile, skicirala izdanke i oblikterena, pripremala tekstove za tiskanje.Mnogi su crteži u knjigama i člancima R.Muchisona rezultati njezinih ruku poputovdje prikazanog profila između Bristolskogkanala i Jure. Prema zapisima M.Somerville (1780.-1872.) lady Charlottebila je „ljubazna i mnogostrano obrazovanažena sa solidnom znanstvenompodlogom i istančanom sklonošću dofosila i stijena“. Zajedno s M. Buckland(1797.-1857.), koja je također pomagalau skiciranju i svrstavanju fosila svomesuprugu W. Bucklandu (1784.-1856.),pohađala je slobodna sveučilišna predavanja,premda se W. Buckland tomeoštro protivio (eksentrični karakter). SCh. Lyellom (1797.-1875.), tada je bio tekna početku geološke karijere, te suprugomR. Murchisonom otišla je na dužugeološku ekskurziju u Francusku i Italiju(1828.). Njihov geološki program imaoje zadatak stratigrafska i geomorfološkapromatranja. Premda je udio u radulady Charlotte bio poriličan (sakupljanjefosila, crtanje profila, vođenje zabilješkizapažanja i dnevnika, komuniciranje slokalnim stručnjacima) to su Lyell i Murchisonsami koristili „zajedničke“ podatkei objavljivali ih (npr. On the Excavationof Valleys, as illustrated by the VolcanicRocks of Central France, 1828.; Onthe Tertiary Deposits of the Central andtheir relation to the Primary and VolcanicRocks, 1829.). C. Murchison se iskazalakao vrsna ilustratorica primjerice, skicomLudlowa i rijeke Teme (oko 1831.),koja je opotrebljena i u knjizi The SilurianSystem (1839.). Poznato je da je posjedovalasvoju osobnu zbirku fosila, da jebila bolji poznavatelj školjkaša nego suprug,a i da je o njenoj zbirci govorio i L.Agassiz (1807.-1873.).- 8 -