1 UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE-VELIKA GOSPA Uvod ...

njihove slabosti. Odlučio je kao čovjek doći meñu ljude, na ljudski način zaživjeti svoj vlastitiplan, kako bi ljudima postao potpuno jasan i blizak. Za to je Bog trebao ljudskog suradnika.Takvog suradnika Bog je našao u poniznoj i do tada potpuno nepoznatoj nazaretskoj djeviciMariji. S njom Božji plan obnove čovjeka stupa u konačnu fazu ostvarenja. Sve se temelji naovoj njezinoj karakteristici: istinski, odani i potpuno zauzeti suradnik Božjega plana. BezMarije i njezina načina življenja, čovjek bi bio i ostao vječni suparnik, a ne suradnik Božji.No, Marija je uvidjela i prihvatila da se to dvoje, Božje i ljudsko djelo, mogu spojiti u jednobez ikakve konkurencije. I upravo ovaj spoj božanskog i ljudskog nastojanja, rañaBogočovjeka, ali i novog čovjeka odreñena za neraspadljivost. Bog nikada ne okreče leñačovjeku, već mu izlazi ususret. Bog unaprijed, kao prvo stvorenje, proslavlja majku svogaSina, uzima Mariju dušom i tijelom, u svoje potpuno zajedništvo. U Mariji, upravo zbognjezine potpune i bezrezervne suradnje s onim što je zamislio, Bog proslavlja čovjeka, izvodiga na pravi put i očituje mu njegovu slavnu završnicu. Zašto danas baš ovo Evanñelje? PohodMarijin Elizabeti i Marijin: „Magnifikat – Veliča“ – na svetkovinu Marijina Uznesenja iliVelike Gospe. Pohod Marijin Elizabeti slika je trajnog pohoda Marijina svakom čovjeku,cijelom čovječanstvu, svakoj ljudskoj obitelji, a nadasve svakoj ženi-trudnici. Ona je majkaživota, naša domaćica i zagovornica. Elizabeta hvali Marijinu Vjeru: „Čim Elizabeta začuMarijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. (Elizabeta će roditi Ivana Krstitelja, preteču naIsusovu putu) . I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljenati meñu (svim) ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!...Blažena ti što povjerova da će seispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Elizabeta shvaća da Marija 'nosi' posebno čedo, nosiGospodina. Zato povika: „Ta otkud meni da majka Gospodina mojega doñe k meni?“ Marijaje presretna u Elizabetinu dvoru, jer ju Elizabeta radosno prihvaća i razumije. U tomraspoloženju ona recitira svoju slavnu Pjesmu: „Magnifikat-Veliča.“ „Veliča duša mojaGospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenicesvoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, svetoje Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskazasnagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazna. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obećaocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“Vjerom se Marija uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala suradnica Bogu. To uči inas, kako vjerom i mi trebamo, na zemlji, biti suradnici Bogu i jedni drugima da se ostvariBožje kraljevstvo. Marija je od iskona odreñena za Božju suradnju. Sva je ljepota Marijina odBoga. Od Boga je njezino Bezgrešno začeće, od njega je njezina povlastica što je Djevica-Majka. Od Boga je što je na nebo uznesena, dušom i tijelom. I mi, kada pjevamo Marijin„VELIČA,“ već sada Bogu hvalimo za sva njegova dobra: spasenje, otkupljenje, za svojbudući Uskrs, za život vječni koji nam Bog sprema. Marija pjeva: Duh moj klikće u Bogu,mome Spasitelju…Jer, velika mi djela učini Svesilni…“ Bog je Mariju oslobodio grijeha, odpočetka njezina začeća u 'krilu' njezine majke Ane, kada je nju izabrao odvijeka za Majkusvoga Sina. Zatim kad ju je pozvao, u njenoj mladosti, da bude posve njegova, u njegovojslužbi, kao Zaručnicu iz Pjesme nad pjesmama. Pa onda, preko Navještenja u Nazaretu i krozRañanje Sina Isusa, u betlehemskoj noći. Bog prati Mariju kroz svih 30 godina Isusovaskrovita života u Nazaretu. Zatim po iskustvima u godinama naučavanja njezina Sina, Krista.I na kraju, u strahovitom trpljenju njegova križa i zori Uskrsnuća. Majka Marija sve izdržavazbog svoje velike VJERE u BOGA i Božjeg milosrña. Doista: „Velika joj djela učini Svesilni,Sveto je Ime njegovo!“ Marija proslavlja Boga, svjesna da će je zbog njegove milosti slavitisva pokoljenja, jer: „milosrñe je njegovo, od koljena do koljena, nad onima koji ga se boje“(Lk 1,50). Nad onima koji ga slijede i koji ga ljube. I mi zajedno s Marijom hvalimo Boga zasve što je učinio za nju, poniznu svoju službenicu. Slavimo ga! I oživimo svoju nadu i ufanje,kako za njezino UZNESENJE, tako i za naš VJEČNI život u Bogu, našem Spasitelju. Amen!4