1 UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE-VELIKA GOSPA Uvod ...

zapravo dijeljenje. Pavao je bio obaviješten o lošem stanju i podjelama u korintskoj zajednici.Na sve to, na pitanja i na pritužbe, odgovara Pavao u 1Kor. Prva Poslanica Korinćanimapisana je u Efezu, otprilike o Uskrsu god. 57. Pisana je pučkim grčkim jezikom (tzv. koine) ispada meñu najstarije pisane dokumente Novoga zavjeta. Ovonedjeljni odlomak na VelikuGospu, za 2. čitanje, odabran je iz Prve poslanice Korinćanima, iz poglavlja 15, „Uskrsnućemrtvih.“ Pavao se svim silama suprotstavljao grčkom filozofskom duhu koji je negativnoutjecao na novo-kršćane. Oni su Kristovo uskrsnuće tumačili na svoj način. Negiranjeuskrsnuća od mrtvih je negiranje samoga Krista: „Ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Kristnije uskrsnuo“ (15,3). Vjera u vlastito uskrsnuće je dokaz i mjera prihvaćanja Krista i njegovauskrsnuća. Pavlu je stalo do nutarnje povezanosti, veze izmeñu Isusova uskrsnuća i uskrsnućamrtvih. U Poslanici objašnjava i navodi četiri spasenjska dogañaja: umro, pokopan, uskrsnuo,ukazao se. Krist je umro za naše grijehe po Pismima. Sukladnost s Pismima znači: Isusova jesmrt u Božjem naumu, jer je volja Božja sadržana u Pismima. Uskrsnuće jest Božje djelo.Pavao piše: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih…po čovjeku smrt, po Čovjeku iuskrsnuće od mrtvih!“ Apostol ovim riječima otklanja njihove sumnje, govori da Krist nijeizuzetak u uskrsnuću, nego „prvina usnulih.“ Kao što je smrt nastupila po čovjeku Adamu injegovu grijehu, tako će po Čovjeku Isusu i njegovoj pravednosti nastupiti život u uskrsnuću.Ali, postoji spasenjski red na koji Pavao podsjeća: uskrsnut će svatko u svom redu „prvinaKrist, a zatim svi koji su Kristovi… a kao posljednji neprijatelj bit će pobijeñena smrt.“ Kristje pobijedio smrt, pokazujući nad njom, neumoljivom silom koja svakoga sustiže, svoju moć ipobjedu. I naša smrt je mjesto očitovanja Božje pobjede i proslave u našem životu. On, Krist,treba kraljevati dok ne podloži sve neprijatelje pod svoje noge. Pošto „sve bude podloženonjegovim nogama,“ Isus će se pojaviti pred Ocem i položiti račun o izvršenom poslanju.Evanñelje (Lk 1,39-56)Čitanje svetoga Evanñelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uñe u Zaharijinu kuću i pozdraviElizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se ElizabetaDuha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti meñu (svim) ženama i blagoslovljenplod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da majka Gospodina mojega doñe k meni? Gledaj samo!Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blaženati što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tada Marija reče: „Veličaduša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnostslužbenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učiniSvesilni, sveto je Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što senjega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, auzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugusvoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvunjegovu dovijeka.“ Marija osta' s Elizabetom tri mjeseca, a onda se vrati kući.Danas, 15. kolovoza u svetu nedjelju, 2010. liturgijske godine C, slavimo veliku svetkovinu unašem narodu: VELIKU GOSPU – GOSPOJINO: UZNESENJE BLAŽENE DJEVICEMARIJE! Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svoga naroda. Ona je Bogupovjerovala. Njezino pravo blaženstvo temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju. Glavnapouka, današnjeg Lukina evanñelja, nama vjernicima je VJERA – vjera u riječ Gospodnju.Mudro smišljen plan je u prvom redu Božja karakteristika. I čovjek može planirati i planira.Čovjekova sposobnost planiranja i nije ništa drugo, nego rezultat njegove sličnosti s Bogom.Čovjek je suradnik Božjega plana, a dobar suradnik u poslu osigurava i njegov uspješanishod. Opasno je kada se čovjek osili i kada se počne ponašati da sve može sam i da mu Bogviše nije potreban. Tada sumnja i bježi od Božjeg plana. Ali, Bog poznaje svoja stvorenja i3