Park šuma Jankovac 10 Voda i šuma uvjet su ... - Hrvatske šume

oj105Godina IX.,Zagreb,rujan2005.Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480Voda i šumauvjet suopstanka 8Park šuma Jankovac 10Panadusi, močvarnistanari tropa 20Nacionalni park Samaria Ornitološki rezervat Palud Ozon, zaštitnik ili tihi ubojica

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. ZagrebDirektor:Darko BeukGlavni urednik:Miroslav MrkobradNovinari: Antun Z. Lončarić,Miroslav Mrkobrad, VesnaPleše i Ivica TomićUređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka BakranAdresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169,faks: 01/4804 101e-mail: direkcija@hrsume.hrmiroslav.mrkobrad@hrsume.hrUredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjima autorateksta.Oblikovanje i priprema:Stjepan PepelnikTisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4Naklada: 6200CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3.600 kn;pola stranice (1/2) 1.800 kn;trećina stranice (1/3) 1.200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn;1/3 stranice 1.800 kn; zadnjastranica 7.200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.Naslovna stranica:Kula Mirabela, zvoniki drveće na krovovima– Omiš– Miroslav Mrkobrad

u ovom broju2. POPLAVNE VODE DUNAVA PRIJETEManje požara, ali zato prijeteštete od poplava3. MINIRANE ŠUMENa redu razminiranje Prašnika4. – 7. ŽIVOTOzon – zaštitnik ili tihi ubojica8. – 9. 21. STOLJEĆEVoda i šuma uvjet su opstanka10. – 11. ZAŠTIĆENI PRIRODNI OBJEKTIPark-šuma Jankovac12. – 13. ZNANOSTŠto je GPS i kako se koristi u šumarstvu?14. – 15. ZAŠTITA PRIRODEŠumari žele prednjačiti u zaštiti okoliša16. – 17. U PARK-ŠUMI GOLUBINJAK LOKVEKraljica jele u Gorskom kotaru stara 200 godina!18. – 19. NOĆNA SMJENAMali noćni radovi20. – 21. ČUDESNA PRIRODAPandanusi, močvarni stanari tropa22. – 24. MALA ENCIKLOPEDIJA ŠUMARSTVAGrabovi25. LJEKOVITO BILJELimun je lijek za sve bolesti!26. – 29. GRČKAKlanac Samaria, prirodni fenomeni nekad utočište, danas je turističkameka Krete30. – 31. MAĐARSKANaplaćuje se razgledanje šuma i svega u njoj!32. – 33. FAUNALeptir apolon34. – 35. SVIJET PTICAU zasoljenoj močvari Palud kod Rovinjaživi 219 vrsta ptica!36. – 37. ZAŠTIĆENE BILJNE VRSTEZlatni ljiljan38. – 39. LOVSTVOZAŠTITA NA RADUGdje zaposliti invalide radaLJUDI I DOGAĐAJIČetrdeset godina vjernosti šumiSimfonija koja se pamti puno godinaBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 1

poplavePOPLAVNE VODE DUNAVA OPET PRIJETEManje požara,ali zato prijeteštete od poplavaHrvatske šume do kraja su kolovoza ostalepošteđene većih požara, no zbog obilnihoborina prijete štete od poplavaPoplavljenešumske površineu BaranjiPiše:RIFoto:ZlatkoLončarić,Damir PavelićNestala šumskacesta na ŽumberkuPožari ili poplave, pitanje je za više milijuna kuna. Krajem svakog ljetašumari zbrajaju štete od požara, a s rane jeseni i one od poplava.Ove godine ponešto se, očito pod utjecajem globalnih klimatsklihzbivanja, promijenilo. Do kraja kolovoza zabilježen je rekordno malibroj požara i opožarenih površina (samo da ostane tako!), među ostalim izbog obilnih kiša koje su, s druge strane, prouzročile velike poplave. Ogromnekoličine oborina još sredinom kolovoza pa i kasnije, praćene u dijelueuropskih zemalja jakim vjetrovima (o Americi i njihovim uraganima da i negovorimo) nanijele su velike štete. Niti Hrvatska nije ostala pošteđena, izlilesu se Mura, a Drava i posebno Dunav prijete Slavoniji i Baranji. Ni šume nisuostale pošteđene, a veći se problemi očekuju od naleta Dunava u Baranji.U dijelu šumarija otežani su ili nakratko obustavljeni radovi, a posebni suproblemi oko zbrinjavanja divljači.Dunav prijetiKako je vodostaj Dunava krajem kolovoza postupno rastao, u Baranjskimpodunavskim šumama u osječkoj Upravi šuma počele su pripreme za obranuod poplava. Divljač je najbolji pokazatelj opasnosti – desetak i više danaprije nadolaska najvećeg vodnog vala Dunava koji je dosegao zabrinjavajućurazinu u prvim danima rujna, primijećena je užurbana migracija jelenskedivljači kao i brojnog mladog naraštaja divljih svinja kako prelaze visok nasipkoji se proteže južno od mjesta Batina na Dunavu sve do rijeke Drave.Nasip koji je podignut poslije katastrofalnih poplava sredinom šezdesetihgodina prošloga stoljeća i prolazi kroz podunavske šume šumarija Batina i Tikvešsve tamo do Kopačkog rita, već je u nekoliko navrata uspješno odolijevaovisokim vodostajima Dunava. Specifičnost prirodnog sustava kanala i Dunavacau Baranjskim podunavskim šumama omogućuje postupnost izlijevanjavisokih poplavnih voda tijekom proljeća i njihovo zadržavanje u depresijama.Isto tako nakon povlačenja Dunava u svoje korito, sustav tih istih kanala i Dunavacaonemogućuje brzi povrat poplavnih voda koje se u nizinskim šumamazadržavaju još i po nekoliko tjedana iza najvišeg vodostaja. Upravo to će ovejeseni nepovoljno utjecati na početak ovogodišnje lovne sezone, za koju suveć rezervirali termine brojni lovci iz Danske i Španjolske još tijekom zimskihlovova. Voda će se prema sadašnjim predviđanjima zadržati najvjerojatnije dokraja rujna, ističu djelatnici lovnog odjela UŠP Osijek.Bujice sa ŽumberkaŠteta od poplava već je bilo u zagrebačkoj Upravi, u šumariji Samobor.Nakon višednevnih obilnih oborina, u noći 21. na 22. kolovoza u kratkomje vremenu palo čak 100 mm/m 2 kiše, zbog čega je došlo je do stvaranjavelikih bujica i vodenih valova na rijeci Bregani i njezinim pritocima. Naseljau donjem toku rijeke bila su poplavljena, a velike štete pretrpjela je i šumarijaSamobor jer su vodene bujice na većini šumskih cesta oštetile gornjistroj, dok su ceste za Dobri potok i Baćinu dragu u potpunosti uništene ijednostavno nestale.Te su prometnice bile jedina mogućnost pristupa i nužne su za gospodarenjevećim dijelom šuma Gospodarske jedinice Žumberak-Novoselska gora.U tijeku je utvrđivanje visine štete od bujice nakon čega će se pristupitisaniranju, jer ove su prometnice neophodne za daljnje gospodarenje ovimšumama.2Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

koji vodi kroz rezervat. Prema riječimadipl. ing. Ive Duvnjaka, radi se o površiniod približno 4000 m 2 , a u tijeku jeraspisivanje natječaja za izvođače radova.Strojni radovi razminiranja trebali bipočeti u rujnu ili listopadu, a trajali bi3 – 4 dana.Novogradiška podružnica Hrvatskihšuma gospodari površinom od 74.000ha, od koje je približno 16 posto podminama. Među nerazminiranimterenima nalazise i nešto više od 50 haspecijalnoga rezervatašumske vegetacije Prašnik.Prošlogodišnjim planomposlovanja planiranje novac za razminiranjeprioritetnih šumskih površina,među kojima senašla i jedina sačuvanašuma starih slavonskihhrastika. Premda je laninačinjen samo neznatnidio posla, to nešto značijer se s razminiranjemšuma UŠP Nova Gradiška,devet godina nakonDomovinskoga rata,ipak započelo. Poslijecjelovitoga razminiranjataj bi gotovo netaknut ijedinstven kutak prirodekonačno postao dostupan.I to ne samo šumaminiranešumeMINE NA ŠUMSKIM POVRŠINAMANerazminiranost šumskih površinajedan je od najvećihtrajnih problema na područjunovogradiške podružniceHrvatskih šuma. Riječ je o prostoru oko12.000 ha na kojemu se nalazi približno3 milijuna m 3 drvne zalihe i sječiva drvnihmasa 410.000 m 3 , a nerazminiranoje i 74 km šumskih prometnica. Tijekomprošle godine, prvi put od završetkaDomovinskoga rata, razminiranoje oko 2,5 km šumskih prometnica ugospodarskoj jedinici Prašnik, u specijalnomrezervatu šumske vegetacije.Nerazminirani teren obuhvaća 53 ha(odjel 7 a), a nalazi se na području šumarijeStara Gradiška, nedaleko od Okučana,južno od Autoceste Zagreb – Lipovac.Posljednji su to ostaci slavonske prašumeMinske naprave ubušene u stabla stalnonas podsjećaju na Domovinski ratNa redu razminiranje PrašnikaMeđu nerazminiranim terenima novogradiškepodružnice Hrvatskih šuma nalazi se i oko 50ha gospodarske jedinice Prašnik, specijalnogarezervata šumske vegetacijehrasta lužnjaka, koja se nekada davnoprostirala između Save i Drave, u nizinskomdijelu Panonije. To je još jedinasačuvana šuma starih, u svijetu poznatihslavonskih hrastika te zato vrlozanimljiva za znanstvena istraživanja iproučavanja, ali i za šumarsku praksu.Iz redovnoga gospodarenja izdvojenaje daleke 1928. godine, a specijalnimrezervatom proglašena 1965. Već 77godina u Prašniku nema čovjekovadjelovanja pa ni bilo kakvih šumarskihzahvata. Ovdje je zabranjeno branjei uništavanje biljaka, uznemiravanje,hvatanje i ubijanje životinja, unošenjestranih vrsta, melioracijski zahvati terazličiti oblici gospodarskoga i drugogkorištenja.Početak radova uranu jesenNa inicijativu novogradiškog ogrankaHrvatskoga šumarskog društva načinjenisu pripremni radovi za nastavakrazminiranja Prašnika, koje će djelomicefinancirati Županija brodsko-posavska.Nedavno su na ovome terenuboravili zaposlenici karlovačkoga Hrvatskogcentra za razminiranje te sus novogradiškim šumarskim stručnjacima,predsjednikom ogranka dipl.ing. Ivom Duvnjakom i dipl. ing. DamiromMatoševićem, rekognosciralipojedine lokacije. Načinjen je elaborato razminiranju jednoga šumskog putarima i istraživačima, nego i učenicima istudentima, ali i svim ljubiteljima prirode,kao mjesto edukacije i promidžbe hrvatskogašumarstva i hrvatske prirodnebaštine.Piše:IvicaTomićFoto:G. DorićU novogradiškoj je Upravi nerazminiranooko 12.000 ha na kojem prostoru se nalazipribližno 3 milijuna m 3 drvne zalihe i sječivadrvnih masa 410.000 m 3 , a nerazminirano jei 74 km šumskih prometnica. Tijekom prošlegodine, prvi put od završetka Domovinskogarata, razminirano je oko 2,5 km šumskihprometnica u gospodarskoj jedinici Prašnik, uspecijalnom rezervatu šumske vegetacije.Gdje su u Prašniku posijane mine?Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 3

životPiše:Goran Videc,dipl. ing.šum.Foto:G. VidecArhivaTemelj čitavog životana Zemlji je Sunce.Ono nam daje život,toplinu i energiju. AliSunce također imai moć uništavanjapomoću nevidljivihultraljubičastih zraka.Ono što nas štiti odtih zraka, tanak jeveo plinova – našaatmosfera. Malendjelić toga je ozon,tanko raspoređenpo stratosferi 15do 50 kilometaraiznad Zemlje. Onpredstavlja krhak,ali učinkovit štit odvećine ultraljubičastogzračenjaOzonEmisija štetnih tvari u atmosferuPovodom Mozonskog– zaštitnikIako ga u atmosferi ima tek 0,001%,možemo reći da ozonski omotačpredstavlja prirodni štit za život naZemlji i o njegovoj koncentraciji, tj.količini u stratosferi ovisi i količina štetnogUV zračenja koje će dospjeti dopovršine Zemlje. Isto tako, valja naglasitida ozonski omotač zbog apsorbiranjaUV zračenja preuzima i dio toplineu tom procesu, te tako neposrednoutječe na raspodjelu temperatureatmosfere, čime ima važnu ulogu ureguliranju Zemljine klime. Na taj načinozonski omotač propušta sunčevezrake, ali zbog zasićenosti atmosfereenormnom emisijom ugljičnog dioksida,zaustavlja toplinu sa Zemljinepovršine, zbog čega znanstvenici dajuovom fenomenu naziv »efekt staklenika«.Ozon je najvažniji, ali i najparadoksalnijimikrosastojak Zemljine atmosfere.Zvuči poput ironije, ali danas jejedan od glavnih problema onečišćenjazraka povećanje količine ozona utroposferi, dok je s druge strane, istotako važan problem smanjenje ozonau stratosferi.Za troposferski ozon često se koristinaziv »onečišćavalo atmosfere«. U svakodnevicije poznat i kao gradski smog.Količina ozona u troposferi povećala seunazad 50 godina dvostruko, a samo uposljednjih 10 godina za deset posto,što je posljedica emisija nastalih uslijedantropogenih aktivnosti.Tri su čimbenika potrebna za nastanaktroposferskog ozona: Sunčevaenergija, hlapljivi organski spojevi i dušikovioksidi. Pod hlapljivim organskimspojevima podrazumijevaju se spojevioznačeni kao haloni (BFC), klorofluorougljikovodici(CFC), bromofluorougljici,hidrofluorougljikovodici, ugljik tetraklorid,metil-bromid, pesticidi i mnogidrugi spojevi sa značajnim potencijalomoštećivanja ozona. Sadržani su prvenstvenou ispušnim plinovima motornihvozila i industrije, benzinskimparama i kemijskim otapalima.Zanimljivo je istaknuti da i samo drvećetakođer može biti jedan od čimbenikakoji uzrokuju zagađenje atmosfere.Pojedine vrste drveća (npr. nekevrste hrastova) u procesu vlastite zaštiteproizvode, a kasnije u manjoj mjerii ispuštaju malene količine hlapljivihorganskih tvari koje kasnije sudjeluju usintezi ozona. Tu se prvenstveno mislina izoprene i monoterpene koje drvećeproizvodi s osnovnom zadaćom dazaštite biljku od napada kukaca i da zaštitestanice od negativnog djelovanjavisoke temperature i povećane vlage.Znanstvenici vjeruju da ćedo 2100. godine gotovo 49%svjetskih šuma (19 milijuna km²)biti izloženo štetnom djelovanjuozona. Najčešće se simptomijavljaju na lisnoj masi biljaka ito u vidu pojave različitih mrlja(diskoloracije), pjegavosti, zatimdolazi do poprimanja žute bojelisne mase, odumiranja tkivaizmeđu žila, kovrčanja i smeđenjate na posljetku odumiranja lisnemase i prijevremenog otpadanja.4Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Smog nad megalopolisimaeđunarodnog dana zaštiteomotačaili tihi ubojicaS druge strane dušikovi oksidi, kaoglavni onečišćivači atmosfere, direktansu rezultat ljudske aktivnosti. Fosilnagoriva odgovorna su za više od90% dušikovih oksida, a također valjaspomenuti i izrazito veliki doprinosispušnih plinova motornih vozila iumjetnih gnojiva na dušičnoj bazi. Sa-UV zračenje predstavljaozbiljnu opasnostza ljudsko zdravljezbog svojih genotoksičnih,mutagenih, kancerogenihi imunotoksičnihsvojstava. Čestai duža izloženostpovećanomUV-B zračenju svakomživom biću bitnosmanjuje imunitetna brojne bolesti.gorijevanjem ugljena, nafte i njezinihderivata u atmosferu godišnje odlaziviše od 19 milijardi tona ugljičnog dioksidai dušikovih oksida. No, nikako nesmijemo zaboraviti vulkanske erupcijei velike šumske požare, koji u viduelementarnih nepogoda ili namjernimspaljivanjem šuma u područjima Amazone,Indonezije i na Borneu, proizvodeizuzetno velike količine dušikovihoksida, koji kasnije sudjeluju u sinteziozona. Prema izvještajima FAO-a, svakese godine nepovratno uništi 0,3 – 0,5%površina pod šumama, što iznosi oko15 milijuna hektara. Obzirom da biljkekoriste ugljični dioksid za fotosintezui na taj način ga ugrađuju u biomasu,odnosno šume predstavljaju »ponor«za taj plin, njihovom sječom, spaljivanjemili truljenjem ponovno se vezaniugljik oslobađa natrag u atmosferu tese pojačava efekt staklenika. S drugestrane, time se direktno smanjujemogućnost proizvodnje kisika, kaoglavnog sastojka ozona, a samim timese smanjuje i količina »dobrog« stratosferskogozona, a povećava količinatroposferskog ozona.Razaranje ozona uzrokuju proizvodikemijske industrije, već ranije spomenutiklorofluorougljikovodici (CFC).Klorofluorougljikovodici ostaju u nižojatmosferi kemijski nepromijenjenigodinama! Ali na visinama iznad 30– 40 km iznad Zemlje, klorofluorougljikovodicipostaju vrlo osjetljivi.Na toj visini energijom jakih UV zrakasa Sunca pokreće se niz katalitičkihlančanih reakcija kojima se razbijajulabilne molekule ozona i razaraju klorofluorougljikovodicina sastavne dijelove(fragmente) oslobađajući kloroveatome.Utvrđeno je da na vrlo niskim temperaturamakoje vladaju na tim visinama,oslobođeni atomi klora izrazbijenih klorofluorougljikovodika višekratnoreagiraju s ozonom i razarajuga (jedan atom klora može u lančanojreakciji uništiti čak 100 000 molekulaozona!).Kada se jednom oslobode, klorofluorougljikovodiciostaju aktivni nekolikodesetljeća, a znanost još uvijek ne znanačine da se njihovo djelovanje neutralizira.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 5

Utjecaj UV zračenjana ljudsko zdravljeUV zračenje predstavlja ozbiljnuopasnost za ljudsko zdravlje zbogsvojih genotoksičnih, mutagenih, kancerogenihi imunotoksičnih svojstava.Česta i duža izloženost povećanomUV-B zračenju svakom živom bićubitno smanjuje imunitet na brojnebolesti. Isto tako, pojačano djelovanjeUV-B zračenja izravno djeluje i na sposobnostreakcije organizma na cjepivaprotiv bolesti. Ono što treba naglasiti jeda imunološki sustav nikako ne ovisi oboji kože, jer i tamno i svijetloputi ljudisu u podjednakoj opasnosti od UV-Bzračenja.Čak i u malim koncentracijama prizemniozon uzrokuje razne zdravstveneprobleme (astma, upala pluća, bronhitis,eritrem, aktinički keratitis (upalarožnice), pojava različitih mrena, slabljenjevida i sl.). Uslijed dugotrajnijeg iopetovanog izlaganja prizemnom ozonujavljaju se različiti oblici malignih ibenignih tumora, stoga što UV-B zrakedjeluju na nukleinske kiseline u tjelesnimstanicama i uzrokuju netipičnepromjene.Biološki efektUnatoč činjenici da UV zračenjeomogućava u biljnom tkivu (kloroplastima)fotosintezu, dokazano je dakoncentracija ozona od samo 0,1 ppmmože reducirati u biljci fotosintezu za40 – 60%. Biološki efekt djelovanjasvjetlosnog zračenja nastaje kao rezultatapsorpcije energije od strane tkiva.Elektromagnetske zrake, prolazeći kroztkivo, izazivaju njegovo zagrijavanje.Povećanje energije molekula predstavljauzrok stvaranja slobodnih radikalakoji izazivaju oksidacijske reakcije napovršini biljnih stanica te dovode dofotokemijskog i abiotskog oštećenjatkiva. Intenzitet oštećenja tkiva zavisio koncentraciji ozona, vremenu tijekomkojeg je biljka bila izložena ozonute o osjetljivosti biljke, odnosno brzinireparacijskih procesa u tkivu. Radijacijskooštećenje tkiva se ne manifestiraodjednom, već ima kumulativno djelovanje.Simptomi oštećenja ozonom uključuju:propadanje tkiva, međužilnu nekrozu,razne diskoloracije na gornjojstrani lista, sušenje, usporen rast, tesmanjenu cvatnju i formiranje ploda.Kronična oštećenja nastaju kada jebiljka dugotrajno izložena manjim količinamaozona, nedovoljnim da uzrokujusmrt tkiva. Pokusi su pokazali dapojedinačno izlaganje usjeva, poputriže i soje, UV-B zračenju, ima za izravnuposljedicu slabiji rast i prinos, štoje rezultat trajnog mijenjanja kemizmabiljke, a osim smanjenja hranjive vrijednostiuočeno je i povećanje otrovnostibiljaka. Isto tako, procjenjuje seda se štetni utjecaj ozona i oštećenjanastala od istog u Kanadi godišnjemanifestiraju na gotovo 2 milijuna hektarašuma. Znanstvenici vjeruju da ćedo 2100. godine gotovo 49% svjetskihšuma (19 milijuna km²) biti izloženoštetnom djelovanju ozona.Najčešće se simptomi javljaju na lisnojmasi biljaka i to u vidu pojave različitihmrlja (diskoloracije), pjegavosti,zatim dolazi do poprimanja žute bojelisne mase, odumiranja tkiva izmeđužila, kovrčanja i smeđenja te na posljetkuodumiranja lisne mase i prijevremenogotpadanja.Zbog gubitka lisne mase smanjujese proizvodnja i kolanje šećera, te dolazido slabljenja rasta i obrambenog sustavačime je biljka daleko podložnijanapadu kukaca i patogenih organizama.Osim toga slabi i sam korijen biljkete je podložniji smrzavanju i napadajurazličitih gljivičnih organizama.Ozon uglavnom napada listove srednjestarosti, a tek tada mlađe i starije.Mlade biljke su, najčešće, najosjetljivijena ozon, dok su starije relativnootporne. Na ozonom uništenim tkivimagotovo se redovito javljaju gljivičneinfekcije, koje dodatno pojačavajupropadanje biljke.Neke vrste biljaka manje su osjetljivena ozon od drugih (npr. breza,lipa, hrast lužnjak, smreka i tisa), doku osjetljivije možemo ubrojiti jabuku,crni bor, orah, topole, vrbe i neke drugevrste.No, i unutar pojedinih rodova ili višihtaksonomskih jedinica postoje određenerazlike u odnosu na utjecaj ozona.Pojedine četinjače (npr. Pinus strobus,Pinus banksiana), kao rezultat utjecajaozona, učestalo pokazuju srebrnu bojuiglica, dok ostale četinjače (npr. Pinussylvestris, Pinus nigra) najčešće pokazujužuto-smeđu pjegavost ili prugavost,te oštećenje vrhova iglica koje izgledajukao da su nagorene.Kod bjelogoričnih vrsta drveća, grmljei prizemno rašće pokazuje različitesimptome oštećenja nastalih zbogutjecaja ozona. Najčešće su to različitioblici diskoloracija, pjegavosti i nekrozau međužilnim prostorima koji vodedo smeđenja lista, te njegova odumiranja,unatoč tome što lisne žile ostajuzelene, a time i u svojoj funkciji.Zaštita ozonskogomotačaOštećenje ozonskog omotača jedanje od mnogih gorućih problema današnjice.Još 70-ih godina prošlog stoljećaznanstvenici su upozoravali kako seumjetne kemikalije šire atmosferomi uništavaju ozonski omotač. Usprkosupozorenjima, problemi se pretežitonisu uzimali u obzir, a tada je uslijedioudarac. Sredinom 80-ih godina stopauništenja ozonskog omotača izuzetnose povećala i nestalo je više od 50%ozonskog omotača iznad Južnog pola.Pinus strobusL. – oštećenjauzrokovanadjelovanjemozona6Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Platanusoccidentalis L.– diskoloracijališćaPinus strobusL. – nagorenivrhovi iglicaOd početka osamdesetih godinaistraživanja u svezi ozona i ozonskogomotača vrše se redovito. O problemuoštećenja ozonskog omotača prvise put počelo ozbiljnije govoriti 1976.godine u okviru UNEP-a, Programa zaštiteokoliša Ujedinjenih naroda. Shvativšiozbiljnost situacije, 1981. god. započetisu prvi međunarodni pregovorizemalja svijeta koji su 1985. godinezaključeni prihvaćanjem Bečke konvencijeo zaštiti ozonskog omotača, čimeje izražena odlučnost u smislu zaštiteozonskog omotača.Stranke Bečke konvencije obvezalesu se na poticanje međunarodne suradnjeu istraživanju i praćenju promjenaozonskog omotača, te razmjeni podatakai znanstvenih spoznaja. Takođersu se obvezale da će poduzeti različitemjere za sprječavanje aktivnosti kojedovode do oštećenja ozonskog omotača,a u cilju zaštite ljudskog zdravlja iočuvanja okoliša. No, Bečka konvencijapredstavlja samo okvirni sporazum ine sadrži pravne osnove za donošenjekontrolnih mjera koje bi pridonijelepostizanju cilja – zaštiti ozonskogomotača.Stoga su 1987. godine u Montrealu22 zemlje svijeta usvojile Montrealskiprotokol o tvarima koje oštećuju ozonskiomotač. Montrealski protokol najznačajnijije svjetski instrument kojinas obvezuje na djelovanje na planuočuvanja ozonskog omotača. To je zakonskisporazum postignut između razvijenihi zemalja u razvoju, od stranezaštitara, industrije i vlada podjednako.Protokolom su određene mjere i rokoviza ukidanje potrošnje tvari koje oštećujuozonski omotač te drugi mehanizmikontrole, međunarodne suradnje,novčane i stručne pomoći zemljama urazvoju i sl.Dosad su donesene još 4 izmjenei dopune Montrealskog protokola, sobzirom na rokove ukidanja potrošnjetvari koje oštećuju ozonski omotačte na pooštrenje nadzora kemikalija iproširenje popisa kemikalija koje štetnodjeluju na ozonski omotač. To suLondonska 1990. g., Kopenhagenska1992. g., Montrealska 1997. g., te Pekinška1999. godine.Shvaćajući potrebe zemalja u razvojuza gospodarskim razvojem i njihovurazmjerno nisku uporabu klorofluorougljikovodika,Montrealskim protokolomim je dopušteno »razdoblje odgode«, utrajanju 10 – 15 godina, za provedbumjera smanjivanja i postupnog ukidanjatvari koje oštećuju ozonski omotač.Uz sve to, stranke Protokola stvorile sufinancijske mehanizme za tehničku inovčanu pomoć programima zaštiteozona zemalja u razvoju. Kako bi zadovoljileuvjete za dobivanje pomoći,stranke moraju biti zemlje u razvojui moraju trošiti manje od 0,3 kg kontroliranihtvari po stanovniku godišnje.Gotovo 150 stranaka Protokola udovoljavaovim uvjetima te se one nazivaju»zemlje iz članka 5.«, jer je njihov statusodređen člankom 5. Montrealskog sporazuma.Do danas je 186 zemalja potpisalotaj međunarodni ugovor. Notifikacijomo sukcesiji, Republika Hrvatska je od 8.listopada 1991. godine stranka Bečkekonvencije o zaštiti ozonskog omotačai Montrealskog protokola o tvarimakoje oštećuju ozonski omotač te je ratificiralai sve nadopune Montrealskogprotokola. S obzirom na nisku potrošnjutvari koje oštećuju ozonski omotačte kao zemlja u tranziciji, Republika Hrvatskase ubraja u tzv. zemlje iz članka5. Montrealskog protokola.Temeljem preuzetih međunarodnihobveza nastalih potpisivanjem Montrealskogprotokola, Republika Hrvatska jetijekom 1996. godine izradila Nacionalniprogram za ukidanje tvari koje oštećujuozonski omotač te predložila mjere iprojekte koji vode postupnom ukidanjutih tvari. S obzirom da prijelaz na tehnologijekoje ne koriste tvari koje oštećujuozonski omotač predstavlja trošakza ionako opterećeno domaće gospodarstvo,uz financijsku i stručnu pomoćprovedbenih agencija Multilateralnogfonda (UNDP, UNEP, UNIDO i Svjetskabanka) do danas je provedeno nekolikoprojekata ukidanja potrošnje tvari kojeoštećuju ozonski omotač. Cilj svih ovihprojekata je smanjiti uporabu i kontroliratirad s tvarima koje oštećuju ozonskiomotač te podići razinu svijesti o timtvarima, o ozonu i ozonskom omotaču.Temeljem provedenih projekata, u RepubliciHrvatskoj je smanjena potrošnjaod 171,6 tona klorofluorougljikovodikai 27 tona metil-bromida.I ove će se godine, uz moto »Sačuvajmonaše nebo – planet prijatelj ozona– naš cilj«, 16. rujna diljem svijeta obilježitiMeđunarodni dan zaštite ozonskogomotača te podsjetiti sve nas da samopoduzimanjem mjera za ukidanjempotrošnje ozonu štetnih tvari možemosačuvati naš planet.Na kraju valja istaknuti da će oštećenjaozonskog omotača imati izravnenegativne posljedice za ekosustav ucjelini, mijenjajući prirodnu ravnotežuizmeđu članova ekosustava, i to nanačin mijenjanja izgleda biljaka kao ipremještanjem biomase na drugi diobiljke.Ukoliko se Montrealski protokol nastaviprovoditi dosadašnjim mjeramai tempom, razgradnja ozonskog omotačanastavit će se i doseći vrhunac usljedećih nekoliko godina, nakon čegaće nastupiti razdoblje postupnog oporavka,a potpuno zacjeljivanje ozonskogomotača predviđa se oko 2050.godine.Dobro je napomenuti da sve što činimoza spas ozonskog omotača ovisio našoj osobnoj svijesti o tom problemu,kao i svijesti globalne zajednice. Ukakvom ćemo svijetu živjeti, ovisi samoo nama.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 7

21. stoljećeŠume i vode uvjet su održivog razvoja i ekološkeravnoteže na ZemljiŠume – upijač ugljičnog dioksida i pročistač atmosfereBare i močvare, staništa kojaPiše:JosipVukovićFoto:ArhivaVoda i šuma uvjet su opOpstanak našega planeta, sržnjezina postanka te svakogživota na Zemlji ovisi o slanimoceanskim i morskim teslatkim (pitkim) vodama. O njima ovisizemaljska klima, one su osnovica flore ifaune, pa i gotovo tajanstvena fenomenaraslinja kao što su bjelogorične i crnogoričnešume. Da nema voda i šumaZemlja bi bila mahom pustinja nalik naSaharu koja je nekoć bila prekrivena šumamate nije oskudijevala vodom kojaje presušila baš kada su iste šume hameticesasječene. I taj primjer sam posebi upućuje na nezamjenjivu ovisnosti uzajamnost šuma i voda te je važno iprevažno oba predragocjena resursa zasav današnji i svaki budući život sačuvatii obogatiti umjesto olako rastrošitiili pak nerazborito devastirati, kao štose postupa s vodama i šumama, naposesa šumama. Svake godine s našegaplaneta nestaje 16 milijuna hektaratropskih šuma, a zbog vode navješćujuse čak i ratni sukobi slični onima zbognafte. Naime, međunarodni institut zaupravljanje vodama predviđa da će seu 21. stoljeću s potpunom nestašicomvode suočiti 17 zemalja središnje Azijei južne Afrike, a vode će nedostajati iO pitkoj vodi ovisi život ljudi, a nje je tek 1% odukupne količine slanih i slatkih voda na Zemlji iprijete joj razna onečišćenja. Jednako kao i šumamakoje se, uz to, nemilosrdno sijeku. S planeta takogodišnje nestaje 16 milijuna hektara tropskihšuma, a zbog vode se navješćuju čak i ratni sukobislični onima zbog nafte. Moglo bi se dogoditi dase u 21. stoljeću s potpunom nestašicom vodesuoči 17 zemalja središnje Azije i južne Afrike.Zadnji je trenutak da se uz problem voda u svjetskividokrug postavi stanje (ne)gospodarenja, zapravo,pustošenja i neodmjerene eksploatacije šuma. Jer,šume su na putu nestanka i već su jasno definiranatri stupa potrebne zaštite: očuvanje, umjerenokorištenje i pravedna raspodjela korištenja šumskihbogatstava. No, o šumama ne postoji svjetskaili međunarodna konvencija, kao ona o klimi,biorazličitosti i dezertifikaciji (širenju pustinja).Postoje samo preporuke tijela UN, ali kada se nadnevni red postavi problem šuma, pa i voda, nemakonsenzusa. Sukobljavaju se pogledi i interesiekonomski razvijenih i nerazvijenih zemalja...8Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

nestajustankanajmnogoljudnijim zemljama svijetaIndiji i Kini. Prema najnovijim podacimaUNESCO-a, 1,4 milijarde ljudi nemapristupa vodi za piće, 2,5 milijarde ljudiživi u područjima bez kanalizacijskihsustava, a više od 5 milijuna ljudi godišnjeumire od bolesti vezanih uz vodu.Potom, čak i tamo gdje vode ima i višenego dovoljno, uvelike joj prijeti onečišćenjeili iscrpljivanje zbog povećanepotražnje. Procjenjuje se da će do2025. godine dvije trećine čovječanstvaživjeti u područjima gdje će nedostajatipitke vode. Te prognoze valjauvažiti i tražiti pravodobna rješenja, dadoista ne dođe do ratova zbog vode zapiće, budući da je 97,5% svih voda tzv.Plavog planeta slano. Preostalih 2,5%je slatka voda, a od toga je oko 70%zamrznuto u polarnim ledenim kapama.Za ljudsku je uporabu dostupnomanje od 1% sve slatke vode na svijetuili svega 0,007% sveukupne vode.Prema postojećim standardima kulturnogi civiliziranog života čovjeku je zapreživljavanje potrebno od 2,5 do 3,5litara vode na dan. Toj se količini dodajevoda potrebna za higijenu, pranje,industriju, a dio se gubi u prijenosu.Šume ne smiju nestatiKao što se pitka, ali i oceanska temorska voda moraju sačuvati, poglavitood onečišćenja, tako ni šume ne smijunestati. To su dva životodajna oka jednogi zajedničkog vida čovječanstva,iz kojega gotovo svi znanstvenici i raznistručnjaci iznose pred čitav svijet svojpogled s brojnih svjetskih i inih skupovakao imperativ zaštite planeta Zemlje.Istina, priznati je: problemom ekologijezaokupljen je čitav svijet, dodušes različitim intenzitetom, tako da sveviše raste svijest o značenju očuvanja iunapređenja čovjekovog okoliša. Nažalost,ekologija se suočava i sukobljavas materijalnim i životnim problemimaljudi, napose u ekonomski nerazvijenijimzemljama. Problema je pak sve više,kao i prijedloga pa i izvedbe određenihrješenja, što postupno ipak širi zjeniceinteresa svjetske javnosti. Zadnji je trenutakda se uz problem voda u svjetskividokrug postavi stanje (ne)gospodarenjazapravo pustošenja i neodmjereneeksploatacije šuma. Jer, šume su naputu nestanka. Prema podacima Međunarodnoginstituta za razvoj Zagreb,u Centralnoj Americi i na Karibima za10 godina, od 1980. do 1990., površinešuma su sa 125,8 milijuna hektara palena 110,6 milijuna hektara. U tropskomdijelu Latinske Amerike površina šumasmanjena je sa 797,1 milijuna ha na729,3 milijuna ha. Samo je amazonskaprašuma u zadnjih 30 godina smanjenaza 90 milijuna ha. U Africi je najvećiproblem. Tako je u području Sahelapovršina šuma smanjena za navedenorazdoblje od 10 godina sa 134,2 milijunaha na 113,3 milijuna ha, a u ZapadnojAfrici s 55,2 na 43,4, u CentralnojAfrici sa 230,1 na 215,3 i u Južnoj Africi(tropskoj i otočnoj – Madagaskar) s230,9 na 218 milijuna ha. U južnoj Azijišume su smanjene sa 70,6 na 66,2 milijunaha, a u jugoistočnoj Aziji sa 240,2na 208,6 milijuna ha. Glede Europe iSjeverne Amerike smanjenje površinepod šumama obavljeno je već prije sisto teškim posljedicama. Na primjer, uKanadi od starih šuma u Ontariju ostaloje svega 1 posto. Različiti su uzrocismanjenja površina pod šumama. Nasjeveru Sredozemlja turizam je bio glavniuzročnik uništavanja šuma, u bivšimsocijalističkim zemljama nemilosrdnaeksploatacija šumskoga bogatstva,a potom privatizacija zemlje, dovela jedo intenzivne drvne industrije. Na afričkomkontinentu u Sahelu siromaštvoje u osnovi uništavanja šuma – drvo jejedino pristupačno gorivo. U ZapadnojAfrici Europljani masovno eksploatirajutropsko drvo, a u Aziji je zastupljenasječa i veliki izvoz plemenitog drva. Napojedinim kontinentima razmahali suse i brojni šumski požari koji stihijskomsilom uništavaju znatne šumske površinei raritete. Rast gradova, dinamičnaurbanizacija, guta sve veće poljoprivrednepovršine pa se stvaraju nove, mahom,nauštrb površina sa šumama.Korist i teškeposljediceProcjenjuje se da na svijetu više od60 milijuna ljudi izravno živi od šume.Od toga se četiri petine nalazi južnood ekvatora. Trgovina drvom procjenjujese na 450 milijardi USD godišnje.Gotovo 460 milijuna m 3 drveta namijenjenoje građevinarstvu, a 245 milijunam 3 završava u industriji papira. GolemePojedini stručnjaci i istraživači posebno se bave posljedicama krčenja,sječe i devastacije prašuma u Brazilu. Upozoravajući su nalazigrupe znanstvenika u Velikoj Britaniji iz 1998. godine. Njihova studijao ekologiji šumskoga blaga na Zemlji govori da bi do godine 2050.moglo nestati čuvenih kišnih šuma i prašuma u poriječju velike rijekeAmazone. Umjesto njih nastat će travnate stepe, mjestimice i osebujnepustinje. S obzirom na to da baš amazonska prašuma danas trošivelike količine ugljičnog dioksida, to bi moglo izazvati neuhvatljivopovećanje stakleničkog efekta i adekvatni porast, prisutan već danas,toga plina sa štetnim posljedicama za klimu na Zemlji.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 9

Park-šuZAŠTIĆENI PRIRODNI Opovršine šuma se namjerno spaljuju zaoranice ili pašnjake. Procjene govoreda je poljoprivreda odgovorna za 94 %nestalih šuma. Ovi problemi oko zaštitešuma, naravno i eksploatacije, dolazena dnevni red međunarodnih konferencija,ali se njima još ne bave posebnisvjetski forumi poput nadležnih tijelaOko 97,5% svih voda tzv. Plavog planetaje slano. Preostalih 2,5% je slatka voda, aod toga je oko 70% zamrznuto u polarnimledenim kapama. Za ljudsku je uporabudostupno manje od 1% sve slatke vode nasvijetu ili svega 0,007% sveukupne vode.Prema postojećim standardima kulturnogi civiliziranog života, čovjeku je zapreživljavanje potrebno od 2,5 do 3,5 litaravode na dan.stvara u atmosferi, one ju čiste od togaštetnog plina te su jedan od najvažnijihčimbenika za sprječavanje tzv. »efektastaklenika«, a time i prirodni čimbenikstabilnosti klimatskih uvjeta na Zemlji.O šumama ne postoji svjetska ilimeđunarodna konvencija, kao ona oklimi, biorazličitosti i dezertifikaciji (širenjupustinja). Postoje preporuke Komisijeza održivi razvoj pri UN i drugihtijela, ali kada postave na dnevni redove probleme šuma, pa i voda, nemakonsenzusa. Sukobljavaju se pogledi iinteresi ekonomski razvijenih i nerazvijenihzemalja koje, istina, svaku međunarodnudebatu glede šuma smatrajukao miješanje u vlastite nacionalnepolitike, pa jedni zadojeni bogatstvom,drugi okovani siromaštvom ispuštaju izvida globalne interese. Ipak, postupnose formira zajednička misao, dolazi doStoljetna bukova stabla Park-šume JankovacI moćna Drava poslije hidrocentrale kod Varaždina izgleda ovakoRazličiti su uzroci smanjenja površina podšumama. Na sjeveru Sredozemlja turizamje bio glavni uzročnik uništavanja šuma, ubivšim socijalističkim zemljama nemilosrdnaeksploatacija šumskoga bogatstva, a potomprivatizacija zemlje, dovela je do intenzivnedrvne industrije. Na afričkom kontinentu uSahelu siromaštvo je u osnovi uništavanjašuma.za očuvanje okoliša Ujedinjenih naroda.A sada su već jasno izrasla tri stupapotrebne zaštite: očuvanje, umjerenokorištenje i pravedna raspodjela korištenjašumskih bogatstava ne niječućinacionalna prava država na uzgoj iiskorištavanje šuma, ali ni zajedničkeinterese čovječanstva, s obzirom na toda su šume kao i vode uvjet održivograzvoja i ekološke ravnoteže na Zemlji;napose očuvanjem šuma uspostavljase biološka raznolikost na Zemlji, onesu »upijač« ugljičnog dioksida koji sepribližavanja stavova iz kojih je proizašlageneralna ideja: kad je riječ o uništavanjušuma, treba kad-tad prihvatitimeđunarodno šumsko planiranje s različitimtipovima ili modelima upravljanja.Stručnjaci za šume, ali i za svjetskiodrživi razvoj, trebaju prihvatiti zajedničkostajalište koje će voditi računao čimbenicima kao što je siromaštvoili dugovi koji prisiljavaju zemlje u razvojuu temeljnu i šireću sječu šuma.Zaštita šuma na planetarnoj osnovi upočetnim je koracima. No, potrebnesu šire inicijative, mnogo dobre voljei sporazumijevanja oko rješenja kojasu i ocrtana i zacrtana potrebama pa isudbinom, odnosno prirodnim opstankomZemlje. Samo da se ne dogodi dazrenje svjetske ili globalne svijesti ovrijednosti šuma i važnosti voda nebude sporije od uništavanja šuma inestašice vode, u već golemom klupkupovezanih, ali i protivnih uzroka iposljedica.Među brojnim zaštićenim prirodnimobjektima u Hrvatskimšumama svojom prirodnomosobitošću, raznolikošćui ljepotom izdvaja se Park-šumaJankovac na Papuku. Zauzima 640 hazaštićene površine na sjevernim obroncimapapučke planine, a okružuje jednuod najljepših naših gorskih dolina,smještenu na 475 m nadmorske visine,u sklopu Parka prirode Papuk. Dolina splaninarskim domom, velikom livadomi dva umjetna jezera, smještena stepeničastojedno iznad drugoga, duga jeoko 500 m te široka 60 – 80 m. Ovimšumskim područjem gospodari našičkapodružnica Hrvatskih šuma (šumarijaLijepo uređena staza između jezera i šume10Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

BJEKTI U HRVATSKIM ŠUMAMAzaštićeni prirodni objektiPlaninarski dom središnje je mjesto park-šumema JankovacPiše:IvicaTomićFoto:I. TomićZbog svoga izuzetnoga smještaja te zaštitno--ekološke i obrazovno-turističke funkcije,Park-šuma Jankovac je osebujan prirodniobjekt Hrvatskih šuma, središnje mjestoParka prirode Papuk i dragulj papučkoga gorjanje jezerce. Stara šuma obične bukvepokriva gotovo cijelu površinu, a samona izrazito južnim položajima pojavljujese i šuma hrasta kitnjaka. Tako sena tome prostoru nalaze dvije šumskezajednice: gorska bukova šuma (Fagetumillyricum) i šuma hrasta kitnjaka sacrnim grahorom (Lathyro-QuercetumSlatinski Drenovac), a temeljna je namjenastoljetnih šumskih stabala dazaštićuju jako vrelo potoka Jankovca,prave prirodne rijetkosti, koje snažnožubori u tri metra dubokoj špilji. Toje glavno vrelo, a još nekoliko manjihprodire kroz sedrene naslage, probijase između kamenja, sastaje i puni gorpetraeae).Najzastupljenija vrsta drvećai edifikator je bukva, uz koju rastugorski javor, bijeli jasen, gorski brijesti dr. U sloju grmlja nailazimo na crnubazgu, klokočiku i dr., a od prizemnogaraslinja na režuhe, lazarkinju, petrovkriž, plućnjak, zdravčicu i dr.Stoljetna šuma skrškim fenomenimaTreba istaknuti da su ove šume međubitnim značajkama papučkoga predjelai slavonskog izletišta Jankovac. Iznimnesu ljepote, a njihovu osobitu vrijednostčine oaze sastojina prašumskogatipa: pojas stabala jasena i javora kodGorsko jezero u šumskom okruženjuGorska livada za odmor i rekreacijuBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 11

Atraktivni slap Skakavacspomenutog vrela te pojedinačna starastabla bukve i javora, čiji je prsni promjerveći od 100 cm. Stoljetna šumapoznata je po brojnim prirodnim fenomenimazbog karbonatne podloge.Naime, vapnenci izgrađuju karbonatnuploču debljine oko 100 m, na kojoj sejasno uočavaju krški oblici. Ovdje suuglavnom ponikve promjera 10 – 40m i tipična krška vrela, a za Jankovacsu znakovite dvije manje špilje. Bikarbonatomzasićena voda jankovačkogpotoka, protječući livadom, nedalekood izvora oblikovala je sedrenu barijeruvisine 30 m, preko koje se prelijeva iobrušava čuveni slap Skakavac – svojevrsnii osebujni simbol Jankovca. Zbogobilja vode, svoje impozantnosti i visine,jedinstvena je pojava na područjuSlavonije te pruža nesvakidašnji prizor.Za jake zime zamrzava se u atraktivanledeni stup, stvarajući za posjetiteljeveličanstven prirodni ugođaj. Slap se ujužnom dijelu spaja s potokom Kovačicomi sunovraćuje dalje uskom klisuromprema selu Slatinskom Drenovcui Podravini. Jankovačku park-šumuna zapadu i istoku okružuju planinskekose, s juga zatvara strminu koja mjestimiceprelazi u uspravnu stijenu, a upravcu sjevera je otvorena, završavajućiuspravnom stijenom visokom 40 m,ispod koje protječe potok Kovačica.Starost stabala i do160 godinaU stijeni iznad izvora, u prirodnoj polušpilji,8 m dugoj i 3 m širokoj, nalaziose lijepo uređen mramorni sarkofaggrofa pl. Jankovića, vlastelina, ljubiteljaprirode i časnika austrijske vojske. Tajosebujni čovjek i pomalo čudak uredioje polovinom 19. stoljeća u toj gorskojdolini lovački dvorac, načinio jezerai slap te izabrao ovaj mirni i veličanstveniprirodni kutak, nedaleko od vrhaPapuka, za svoj grob. Od špilje iznad jezerapruža se krasan pogled na dolinui na okolne stoljetne šume čija je starostprocijenjena na oko 160 godina.Na neznatnoj visini iznad Jankovićevagroba nalazi se oko 20 m duga, uska imračna Maksimova špilja, koja je dobilaime po nekadašnjem hajduku MaksimuBojaniću.Središnji dio park-šume, sjeverno odlivade, planinarski je dom osječkih planinarai glavni prostor okupljanja svihposjetilaca: planinara, šumara, turista,izletnika, zaljubljenika prirode, učenikai njihovih profesora. Dom je izgrađen1934. godine, proširen 1940., za vrijemeDrugoga svjetskog rata potpunoPark-šuma Jankovac zauzima 640 ha zaštićene površine nasjevernim obroncima Papuka, a okružuje jednu od našihnajljepših gorskih dolina (475 m), s planinarskim domom idva umjetna jezera.Stara šuma obične bukve pokriva gotovo cijelu površinu,a samo na izrazito južnim položajima pojavljuje se i šumahrasta kitnjaka.uništen te ponovno izgrađen 1951.godine. Na žalost, taj objekt 1987. jeteško stradao u požaru, a iste je godineobnovljen. Početkom Domovinskogarata opet je uništen te opljačkan.Nedavno su ga, u samo godinu dana,na osnovu ugovora o zakupu s osječkimplaninarskim društvom »Bršljan-Jankovac«, obnovili i uredili vrijednizaposlenici našičke podružnice Hrvatskihšuma. U blizini doma smještenaje lovačka kuća šumarije. Park-šumaJankovac zaštićena je 1961. godine ucjelokupnoj površini, a podijeljena jena uže i šire zaštićeno područje. Pozornostsvakoga posjetitelja usmjerena jena stoljetna stabla slavonske šume kojase, osobito za lijepa sunčana vremena,zrcale na površini jezera, što jankovačkojgorskoj dolini daje posebnu i nemjerljivuprirodnu ljepotu. Subalpskaklima čini ljeti ovaj kraj ugodnim izletištem,a zimi je Jankovac skijaško središteSlavonije. Zbog svoga izuzetnogasmještaja te zaštitno-ekološke i obrazovno-turističkefunkcije ta šuma je osebujniprirodni objekt Hrvatskih šuma,središnje mjesto Parka-prirode Papuk idragulj papučkoga gorja. S Požeštinomje Jankovac povezan šumskom cestompreko turističke Velike, a s Podravinomcestom kroz Slatinski Drenovac.Što je GPu šumarSustav za globalnopozicioniranje, GPS,razvijen je sa ciljem dabrzo i točno odgovorina kojem se mjestuzemaljske kugletrenutno nalazite, kojeje vrijeme i kakvom sebrzinom krećete.Našao je primjenu iu šumarstvu gdje jepojednostavio poslovesnimanja granicaodjela i odsjekašto se prije radilobusolom, snimanjašumskih prometnica,kamenoloma,bioindikacijskih ploha,čeka, za projektiranjei izradu geodetskihelaborata i projekataGodine 1967. civilima je postaodostupan prvi satelitskisustav za navigaciju i pozicioniranje»Navy NavigationSatellite System« (NNSS) poznatiji podimenom TRANSIT sustav, a razvila ga jevojska SAD-a kako bi mogla određivatipoložaje brodova i aviona. Ovaj sustavodmah je našao primjenu u geodeziji.Uočavanjem nedostataka razvijen jekasnije novi sustav za globalno pozicioniranjeili »Global Positioning system«,kratko GPS. Razvijen je sa ciljem daodgovori na pitanja koje je vrijeme,koja je pozicija, kakva je brzina gibanja,i to brzo, točno i jeftino bilo gdje naZemlji i u bilo kojem trenutku. Godine1973. je prihvaćen kao satelitski radionavigacijski sustav na kopnu, moru iu zraku. U geodeziju je uveden 1983.godine u svakodnevnom rješavanjuzadataka. Potpuna uspostava sustavadovršena je 1993. godine i tada ga ječinio 21 satelit plus 3 pričuvna, da bido danas broj narastao na 28 satelita.12Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

GPS-GLOBAL POSITIONING SYSTEMznanostS i kako se korististvu?Cijeli sustav podijeljen je na 3 segmenta:– Svemirski segment, koji čine satelitikoji odašilju GPS signale– Kontrolni segment, koji upravljacijelim sustavom (kontrolna stanica)– Korisnički segment, koji čine različititipovi GPS prijamnika.Sateliti kruže oko Zemlje u 6 orbita sinklinacijom od 55°, na visini od 20.200km. Ruska vlada razvila je također svojvrlo sličan sustav (GLONASS), a sastojise od 24 satelita koji kruže u tri orbites inklinacijom od 64,8°, na visini 19.139Osnovna zadaća kontrolnog segmentasu praćenja satelita radi određivanjaorbita i vremena, sinkronizacijavremena i slanja neophodnih informacijasatelitima.Sada dolazi nama najvažniji segment– korisnički, a to su naši GPSprijamnici svih mogućih proizvođača,vrsta, namjena i cijena. Jedno im jezajedničko, svi primaju signale sa satelitai pomoću zadanih matematičkihalgoritama izračunavaju svoj položaj.Taj položaj se može vidjeti na ekranuu WGS84 koordinatnom sustavu ili nekomlokalnom koordinatnom sustavu,isto tako može se pohraniti u memorijuGPS prijamnika. GPS ima dvije osnovnekorisničke funkcije, jedna je, dakle, snimanje,tj. određivanje svoga položaja,2. načinu obrade– apsolutno ili relativno određivanje– naknadna obrada ili obrada urealnom vremenu.Nama je interesantno apsolutno irelativno opažanje kao i obrada. Zatočnost je važno da li koristimo jedanili više GPS prijamnika.Koristeći samo jedan GPS prijamnikbilo kojega proizvođača koji može primatisignale sa satelita na 8 – 12 kanalagarantira se horizontalna točnost unutar16 m i vertikalna 23 m, a operativniprogram u njemu pruža mogućnostisnimanja i pohranjivanja podataka jednepozicije kao točke, linije ili površinete prenošenje u program na stolnom,prenosnom ili džepnom računalui daljnje korištenje.Piše:BožidarKrznarić,dipl. ing.geodezijeNeki od prijamnika (Garmin, Silva)km. Američki sustav baziran je na dvijefrekvencije L1 i L2, a sateliti se prepoznajupo kodu. Period obilaska satelitaoko Zemlje iznosi približno 12 zvjezdanihsati, čega je posljedica da se konfiguracijasatelita ponavlja svaki dan sarazlikom od 4 minute. Puni sustav garantiraglobalnu pokrivenost na svakomdijelu Zemlje sa 4 do 8 satelita pri elevacijivećoj od 15° i to u bilo koje dobadana. Sateliti odašilju signale u kojimasu sadržane informacije pomoću kojihse određuju udaljenosti između satelitai prijamnika, a da bi to bilo mogućesvaki satelit ima izuzetno precizan tzv.atomski sat. To ukupno znači da GPSprijamnik pozicioniranje obavlja s podacimaprimljenim sa 3 i više satelita uidentičnom trenutku vremena ovisnoda li želimo 2D ili 3D položaj.druga navigacija ili navođenje na snimljenutočku. Zadavanjem koordinataodredišta ili ruta do odredišta, GPS prijamniknas, konstantno izračunavajućisvoj položaj u gibanju, tj. udaljenost ismjer do odredišta, navodi do njega.Točnost takvog najjednostavnijeg pozicioniranjaje unutar 16 metara poduvjetom da nismo u nekom dubljemklancu, u šumi za vrijeme vegetacije ilimeđu visokim zgradama. U spomenutimse okolnostima točnost smanjuje.Vrste GPS prijamnikai tehnike opažanjaGPS prijamnike dijelimo prema:1. načinu opažanja– statičko ili dinamičko opažanje– mjerenje koda ili koda i fazeKoristeći dva ili više GPS prijamnikapri čemu je jedan postavljen na točkupoznatu po koordinatama (baza) mjerikorekcije sustava, a kojima popravljamjerenja prijamnika kojim obavljamozadani nam zadatak (rover), radimosa povećanom točnosti. Ova metodaima dvije mogućnosti ili da se podacimjerenja obrađuju naknadno (jeftinijiuređaji) ili je u njih ugrađen radio pri-Nama najvažniji segment je korisnički, ato su naši GPS prijamnici svih mogućihproizvođača, vrsta, namjena i cijena. Jednoim je zajedničko, svi primaju signale sasatelita i pomoću zadanih matematičkihalgoritama izračunavaju svoj položaj.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 13

jamnik i odašiljač pa se sve obrađuje urealnom vremenu.Statička metoda opažanja koristi sekod potrebe vrlo visoke točnosti podataka(5 mm), to je kod određivanjapoligonskih točaka koje služe za daljnjamjerenja terena geodetskim instrumentimau svrhu projektiranja, iskolčavanjaili izrade elaborata za katastar igruntovnicu.Kinematička metoda snimanja koristitakođer bazu i rover, opažanja se obrađujunaknadno ili se dobiju u realnomvremenu, ali su nešto manje točna.Koordinatni sustav u kojem funkcionirajusateliti u svojim orbitama i ukojem se pozicioniraju GPS prijamnicije WGS84 (World Geodetic System1984) ili globalni geodetski datum sakoordinatama latitudom i longitudomi visinom koja može biti u tom sustavuodređena ili izmjerena ugrađenimaltimetrom (opet ovisno o vrsti GPSprijamnika). Svaka država ima svoj državnikoordinatni sustav u kojemu suizrađene topografske karte pa tako iHrvatska (HR1901). To je dvodimenzionalnikoordinatni sustav zasnovanna mreži u kojoj su mjereni kutevi iduljine, a računanja su provedena naBesselovom elipsoidu. Godine 1924.usvojena je projekcija preslikavanja uravninu – Gauss-Krugerova konformnapoprečna cilindrična projekcija. TeritorijRepublike Hrvatske preslikava se udvije zone s ishodišnim meridijanima15° (5. zona) i 18° (6. zona) te mjerilompreslikavanja 0,9999. Nedavno jedonesena odluka o utvrđivanju novihslužbenih geodetskih datuma, ali otome ovdje neće biti govora. Dakle topografskekarte su izrađene u ova dvakoordinatna sustava gdje se koordinateprikazuju sa X i Y. Da bi se na ekranuGPS prijamnika vidjele koordinate X i Ypostoje transformacijski parametri kojise unesu u njega. To sve pišem zato jerćete se nekada sresti sa koordinatamaX i Y, a nekada ili negdje sa latitudomi longitudom tj. geografskim koordinatama,a transformacija se može izvršitiGPS prijamnikom.Primjena u šumarstvuGPS prijamnik je u šumarstvu našaosvoju primjenu za snimanje granicaodjela i odsjeka što se prije radilo busolom,za snimanje šumskih prometnica,kamenoloma, bioindikacijskih ploha,čeka, lovačkih i šumskih kuća i svih točkastihlinijskih detalja kao i posebnihpovršina za šumarske karte mjerila1:10000, približnu identifikaciju katastarskihčestica, razvijanje i približavanjepoligonske mreže u svrhu detaljnihi preciznih snimanja za projektiranje iizradu geodetskih elaborata i projekata.Neke zemlje su pomoću GPS-auvele praćenje kamiona tj. otpremutrupaca, zatim u protupožarnoj zaštitiza lociranje požara itd.Rasadnik Hajderovac – stroga kontrola korištenja zaštitnih sredstavaPOSTUPANJE SA ZAŠTITNIM SREDSTVIMA I OPASNIM OŠumari žele predDipl.ing.ZlatkoLisjakPožeška podružnicaHrvatskih šumaosobitu pozornostpoklanja korištenjui čuvanju sredstavau zaštiti šumate zbrinjavanjuopasnog otpadaBuduće centralno skladište za čuvanje zaštitnih14Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

TPADOM U UŠP POŽEGAUposljednje vrijeme svjedocismo da borba za kvalitetanljudski okoliš nije ni laka nijednostavna te je povezanas nemalim financijskim problemima.Riječ je poglavito o mjerama protiv zagađenjazraka, tekućih voda, radijacije,gomilanja smeća i različitih otpadnihtvari. Neosporno je da šumarstvo, sobzirom na specifičnost svoje djelatnostii sve značajnije uloge u ekologiji,zaštiti šuma i uopće zaštiti prirode,mora prednjačiti u zaštiti čovjekovaokoliša. Potrebni postupci u vezi s timregulirani su nizom propisa iz područjazaštite okoliša u Republici Hrvatskoj,raspoređenih u desetak zakona, pravilnikai uredaba. Osim u Zakonu ozaštiti okoliša i Zakonu o otpadu, potrebnepropise nalazimo u zakonima ozaštiti prirode, otrovima, komunalnomgospodarstvu, zaštiti zraka, o vodama,pravilnicima o katastru emisija u okoliš,o postupanju s ambalažnim otpadomi dr. te u uredbama o graničnim vrijednostimaemisije onečišćujućih tvari uzrak iz stacionarnih objekata, o uvjetimaza postupanje s opasnim otpadom.Primjerice, prema članu 32. Zakona ozaštiti prirode, Hrvatske šume podnosezahtjev Ministarstvu poljoprivrede,šumarstva i vodnoga gospodarstva zadozvolu korištenja određenih kemijskihsredstava u zaštiti šuma. Radi seo slučajevima kada ne postoje odgovarajućabiološko-tehnička sredstva ilizaštita prirodepesticida i opasnog otpada, pristupilose gradnji. Skladište i navedeni prostornalazit će se u sklopu objekta nadstrešniceza radne strojeve i priključke urasadniku, a građevinski radovi su utijeku.Zbrinjavanje otpadana višoj raziniIzgradnjom ovoga objekta, naglašavadipl. ing. Hrvoje Zdelar, stručnisuradnik za zaštitu šuma, čuvanje zaštitnihsredstava i zbrinjavanje opasnogotpada bit će uskoro na višoj ekološkoji zaštitnoj razini, a prethodno suustrojene zakonom propisane evidencije.Prateći listovi, kao popratna dokumentacijaza opasni otpad, postojeu rasadniku Hajderovac za ambalažuzaštitnih sredstava, i u Radnoj jedinici»Mehanizacija, transport i graditeljstvo«,za motorna i druga ulja, zauljenuambalažu, prečistače, akumulatore,ostatke pesticida i dr. Prateći list sadržipodatke o proizvođaču, sakupljaču(prijevozniku) i obrađivaču otpada, aPrijavnim listom opasni se otpad prijavljujePožeško-slavonskoj županiji.Treba istaknuti, zaključuje Zdelar, kakosu tijekom prošle godine pojedini sakupljačisav navedeni otpad odvezli izbrinuli, a u svibnju ove godine to jeučinjeno s elektroničkim otpadom računalneopreme. U tijeku je rješavanjeproblema zbrinjavanja zauljene ambalaže,prečistača i dr.Piše:IvicaTomićFoto:I. Tomićnjačiti u zaštiti okolišasredstava u UŠP Požeganeke druge metode suzbijanja bolestii štetnika.Centralno skladište začuvanje pesticidaU požeškoj podružnici Hrvatskihšuma primjena sredstava za zaštitubilja je pod kontrolom na taj načinda su sve šumarije, posebice šumskohortikulturnirasadnik Hajderovac, dužnivoditi Knjigu primjene sredstavaza zaštitu bilja. U njoj su za korištenepreparate podaci o datumu, mjestu iobjektu tretiranja, površini, utrošenimsredstvima, dozama i koncentracijamate načinu primjene. U skladu s Pravilnikomo načinu vođenja očevidnika ootrovima te načinu dostave podataka,postoje očevidnici o upotrebi i zbrinjavanjuotpada. Prema riječima dipl.ing. Zlatka Lisjaka, voditelja Odjelaza ekologiju i zaštitu šuma UŠP Požega,nakon izrade idejnog projekta zaizgradnju centralnoga skladišta za čuvanjezaštitnih sredstava te prostoraza privremeno prikupljanje ambalažeU cilju bolje edukacije iosposobljenosti za postupke sazaštitnim sredstvima i opasnimotpadom, održani su odgovarajućitečajevi. Tako je deset inženjerašumarstva požeške podružnicepohađalo tečaj te položilo ispit iztoksikologije u Hrvatskom zavoduza toksikologiju.U cilju bolje edukacije i osposobljenostiza postupke sa zaštitnim sredstvimai opasnim otpadom, održanisu odgovarajući tečajevi. Tako je desetinženjera šumarstva požeške podružnicepohađalo tečaj te položilo ispit iztoksikologije u Hrvatskom zavodu zatoksikologiju. Također je osam zaposlenika,odgovornih osoba na svojimšumarijama, pohađalo tečaj i položiloispit za stjecanje osnovnoga znanja ozaštiti od otrova.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 15

stare šume, prašume, gorostasiPiše:Vesna PlešeFoto:V. PlešeU PARK-ŠUMI GOLUBINJAK LOKVEKraljica jele u Gorskomkotaru stara 200 godina!Časopis Hrvatske šume u kratkomće serijalu zabilježiti ipodsjetiti na ono što je preostalood starih šuma. Predstavitće neke zanimljive predjele,ostatke prašuma ili ispričati priče ousamljenim gorostasima lužnjaka,jele, smreke. O nekima je već bilo riječiu našim novinama, no mi ćemo,ukratko, još jednom podsjetiti nanjih.Raznolikost i sačuvanost biljnog pokrovaGorskog kotara posebice šumaodražava se u velikom broju prirodnihrezervata i park-šuma. Šumske sastojinena tim područjima donedavno subile gotovo prašume, a pojedina stabladimenzija najvećeg europskog drveća.Danas su pojedinačna takva stablaostala kao spomenici prirode.Jedno od takvih »vječitih stabala« jejela koja se nalazi u park-šumi GolubinjakLokve, u šumariji Lokve. Zbog svojihdimenzija ponijela je naziv »kraljicajele«. Mjere ovog impozantnog stabla,iznose: opseg 441 cm, prsni promjer140 cm, visina 37 metara, drvna masa28,46 m 3 . Procijenjena starost joj je 170do 200 godina.Izrasla je na kamenom bloku na samomulazu u park-šumu.Spomenik je prirode od 1984. i jednaod atrakcija za sve posjetitelje ove prelijepepark-šume u Gorskom kotaru.Opis stablaKraljica jele u park-šumi GolubinjakKora16Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

iz moga kutaMIRKO KOVAČEV, VODITELJ UPRAVE ŠUMA KOPRIVNICAStimulirati one koji dobro rademože se (i) po načelu ekonomičnostiDipl. ing.MirkoKovačevPrema posljednjim poslovnimrezultatima, koprivnička Upravašuma stoji dobro. Imali u tom pozitivnom ozračjunekih, nazovimo ih, posebnih problema?– Nema ničega s čim se u poslovanjumanje ili više ne susreću i druge uprave.Ipak, neočekivane poteškoće pojavilesu se tamo gdje ih i nismo očekivali– »proklizali« su nam svi veliki kupci,Bilokalnik, Mundus, ITC iz Varaždina,Arena, Bor, da nabrojim neke. Međunjima bilo je i Bilo iz Đurđevca kojese, međutim, privatizacijom i ulaskomstranog kapitala potpuno oporavilo ipostalo nam najbolji kupac! Pretpostavljamda je razlog tome njihova orijentacijana bukvu koja u posljednje vrijemene prolazi, i drugo, želja za izvozom učemu im sadašnji tečaj Eura nikako neide u prilog. Takvo stanje direktno seodražava i na naše poslovanje, jer mismo ipak uprava koja živi od bukve.To što unatoč ovim problemima ipakdobro poslujemo možemo zahvalitinekim mjerama racionalizacije šumskihradova.– Odnosi li se to i na lovstvo?– Lovstvo kao jedna od djelatnostiu Hrvatskim šumama po mojem mišljenjumože biti pozitivno samo akoposlove vezane uz lovstvo obavljajuradnici koji rade i druge, šumarske poslove.Jer ako se samo bave lovstvom,preskupi su. Mislim da treba racionaliziratii broj lovišta, tako da svaka prirodnacjelina, regija, bude zastupljena sasvojom specifičnom ponudom. Namau Upravi umjesto sadašnja četiri, bilabi dovoljna dva lovišta.– Na jednom od kolegija voditeljauprava založili ste se za što bržuprivatizaciju dijela poslova u šumarstvu.Što ste konkretno mislili?– Predstoji nam donošenje Zakonao šumama, pred Saborom će biti naprvom jesenskom zasjedanju, potomi restrukturiranje tvrtke. No, te dvijestvari nisu pupčano povezane, jer Hrvatskešume kao trgovačko društvomogu u cilju racionalizacije poslovanjaprovoditi neke mjere koje bi to omogućile.Jedna od njih je i privatizacijadijela poslova. Dva su razloga zbog kojihbi to valjalo što prije učiniti. Prvo,europski je trend da se sve uslužnedjelatnosti privatiziraju, i drugo, Hrvatskešume dobro posluju, to znači da uovome trenutku nisu državni problemi da se »politika« njima ne bavi takointenzivno. A to onda znači da imajumogućnost urediti neke stvari, pai privatizaciju nekih poslova u miru,onako kako to same žele. Mislim da privatizacijamože zahvatiti samo uslužnedjelatnosti, sječu, izradu i prijevoz, onekima, kao uređivanju šuma može serazmišljati o drukčijem pozicioniranju.No, privatizacija se nikako ne bi smjelaprovesti na način da neki tajkun tokupi i radi što hoće, kakvih je primjerau prošlosti bilo, već slično onome kakosu to već napravile neke tvrtke, npr.Hrvatske vode. Dakle, da radnici izuslužnih djelatnosti postanu 50%-tniUprava šuma Koprivnicagospodari s 63.500 ha šumai šumskog zemljišta napodručju uz rijeku Dravui granicu s Mađarskom teBilogoru. Siječe godišnje250.000 kubika (neto) izapošljava 680 radnika.Mislim da privatizacija možezahvatiti samo uslužnedjelatnosti, sječu, izradu iprijevoz. No, privatizacija senikako ne bi smjela provestina način da neki tajkun tokupi i radi što hoće, kakvih jeprimjera u prošlosti bilo.vlasnici sredstava rada, da 25% ostaneu vlasništvu Hrvatskih šuma, te da 25%udjela ima i lokalna samouprava. Što setime dobiva? Ako je netko vlasnik, onće i te kako razmišljati da radi bolje iviše, da čuva inače skupe strojeve iopremu. Novi Zakon o šumama će reguliratilicenciranje ovih radova, i na tajnačin će sadašnji radnici moći zadržatite poslove. Lokalna samouprava, pak,mora biti u to uključena. Pa 43% Hrvatskeje pokriveno šumom, na šumese, svjedoci smo, vrši sve veći pritisak iu njima bi htjeli participirati i zaštitari,i lovci, rekreativci, planinari. Lokalnauprava je ta koja će i u tom dijelu, budeli uključena u suvlasništvo, sudjelovatiu reguliranju tih odnosa, aktivno pridonositiunapređenju šumarstva jer joj jei te kako u interesu da ono posluje štobolje. Konačno, i ona će sudjelovati uraspodjeli dobiti!– Osim restrukturiranja, u ovomeje trenutku aktualno pitanje plaća,što potencira sindikat, te izmjenaKolektivnoga ugovora. O čemu seradi?– Poslovodstvo je do sada ispunjavalosve obveze preuzete Kolektivnimugovorom. Posljednji dobri rezultatiposlovanja odškrinuli su vrata mogućempovećanju vrijednosti boda, odnosnopovećanju plaća, na čemu inzistirasindikat tražeći povećanje za sve zapo-slene. Poslodavac, pak, uz tovidi i mogućnost da pokušaispraviti i neke dosadašnjenelogičnosti u raspodjeli. Ponajpriježeli da oni koji dobrorade budu stimulirani za svojrad, čega danas nemamo, idrugo, želi ispraviti neke nelogičnostioko naknada, prijesvega terenskog dodatka,koji će se još samo do krajagodine moći ovako isplaćivati,pa zatim oko reguliranjazastoja u radu, itd. A stvarisa stimulacijom s moje točkegledišta stoje ovako – ako seubrzo ide u restrukturiranje, aide se čim se donese Zakono šumama, čini mi se da nijeuputno donositi neki kompliciraninačin obračunavanjastimulacije, po kojem bi,na primjer, korisnici OKFŠ-ai uprave s puno radova biološkereprodukcije koje suuspjele situirati, bolje prošlei bile stimulirane. Po tome ispada da bioni koji su smanjili radove u reprodukcijiu cilju racionalizacije poslovanja nakraju bili – kažnjeni! Ovakva stimulacijatraži i promjene nekih akata poduzeća,a postojeći normativni akti već sadaomogućavaju obračun stimulacije pojednom drugom načelu – načelu ekonomičnostiposlovanja.Piše:MiroslavMrkobradFoto:M. MrkobradBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 17

noćna smjenaNOĆNI POSJET RADILIŠTU U BARANJIJoš malo i prikolica je punaRadni dan je gotov – 22.00 su sata!Piše:AntunZlatkoLončarićFoto:A. Z.LončarićMali noćni radoviZahvaljujućitehnološkimrješenjima nastrojevima visokogučinka, forvarderiValmet 860ZA i radniciRJ Šumatransa izOsijeka mogu raditi dokasnih noćnih satiUpraviteljRJŠumatransaOsijek dipl.ing. ZoranŠaracČetiri baranjske šumarije osječkeUprave šuma, BaranjskoPetrovo Selo, Batina, Dardai Tikveš, godišnje posijeku,izrade i plasiraju na tržište oko 50.000m 3 drvne mase. Za razliku od dalekopoznatijih slavonskih šuma hrasta lužnjakau Spačvi, ovdje, u aluvijalnimi poplavnim nizinama rijeka Drave iDunava, prevladavaju kulture mekihlistača, topole i vrbe. Aktivnost šumaratih šumarija velikim dijelom je uvjeto-vana vodostajem Drave i Dunava, jerse velik dio šumskih površina nalaziu poplavnome dijelu između rijekei obrambenog nasipa. Zbog toga sezna dogoditi da zbog naglih porastavodostaja i poplava dolazi do promjenau planiranoj dinamici radova, jervodostaj rijeka kao i podzemnih vodadiktira tempo izvođenja radova. Zbognesigurnosti pomoćnih stovarišta naobalama rijeka ili u nizinama za većizrađene drvne sortimente, kao i zbogtoga što topola ne podnosi dulja stajanjana stovarištu, potrebno je u štokraćem roku posječenu masu izvestiiz šume na pomoćno stovarište i prevestikupcu. Poznavajući ćudi Dunavai Drave, šumari moraju uvijek planiratimogućnost visokih voda i planirati rezervneradove kako na sječi tako i naizvozu trupaca.Na radilištu PrudKrajem srpnja posjetili smo radilištePrud u G. j. Jagodnjačke šume, u šumarijiBaranjsko Petrovo Selo. Samo radilištenalazi se u dijelu koji je zaštićen odpoplava obrambenim nasipom, ali jeprisutan utjecaj podzemnih voda Dravejer se radi o dosta niskom terenu.»Trebao nam je još samo koji danda radnici dovrše sječu i izrade planiranih5.500 kubika topole. Priskočilisu nam u pomoć i sjekači iz susjednihšumarija Darda i Valpovo, kako bi ovusječinu vrlo dobre tridesetak godinastare plantaže topola priveli što prijekraju«, kaže upravitelj šumarije dipl.ing. Dražen Bajt. Nažalost, radovi suse odvijali sporije od predviđenog rokajer smo imali izrazito kišno vrijeme zato doba godine.Kako se radi o većim količinama većizrađenog drvnog materijala, strojeviza privlačenje i izvoz do pomoćnogstovarišta osječkog Šumatransa u punomsu zamahu. Dva stroja Valmet860 od ranog jutra do kasno navečerneprekidno izvoze trupce i višemetarskocelulozno drvo topole na pomoćnostovarište.»Od proljeća prošle godine uvelismo dvosmjenski rad na naša dva Valmeta860. Brzina izvršenja radova, kaoi učinci strojeva pokazuju nam da jeto bila dobra odluka«, objašnjava namModernaNa dva Šumatransova Valmeta 860,kao na prvim forvarderima u Hrvatskoj,ugrađeni su sustavi VDO Fleet Manager200. Radi se o sustavu, odnosno o računalu(16-bitni procesor i 1 MB RAM) kojesnima vrijeme rada, način vožnje te stvarnupotrošnju goriva za svakoga vozača.Svaki vozač forvardera posjeduje svojključ pomoću kojega se identificira i bezkojega ne može pokrenuti stroj. Zabilježenipodaci za sve vozače na stroju lakose prebacuju iz vozila na PC pomoćuključa vozila koji se nalaze kod voditeljaprivlačenja. Pomoću pripadajućeg softverana PC-u moguće je saznati kolikaje optimalna veličina i efikasnost voznogparka, stvarna potrošnja goriva, detalji18Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Noćni utovar – Valmet 860 (vozači Antun Rukavina i Marko Daraža) rekorder jepo učinku u 2004.tehnologijaputovanja te informacije o vremenu iprisutnosti na poslu. Na taj način radstroja i rad vozača podvrgnuti su stalnojkontroli od trenutka paljenja strojado gašenja u kasnim večernjim satima.Trenutačno se radi na proširivanju FM200 uređaja na Valmetima, odnosnougradnji GSM/GPRS modema na spomenutiuređaj kako bi se omogućioprijenos podataka putem mobilne telefonijedirektno s radilišta na stolno računalona kojemu se nalazi pripadajućisoftver.Osim na spomenutim forvarderima,FM 200 uređaji nalaze se i na tri kamiona(MAN 33.422, MAN 33.464 i SCANIAP124).Šumatrans OsijekFormiranjem Šumskog gospodarstva Osijek 1974. godine, od nekadašnjeg Poljopogonanastao je današnji Šumatrans Osijek. Nakon puna tri desetljeća aktivnostina području privlačenja i prijevoza drvnih sortimenata, te organizacijskih promjena,danas je to kolektiv od 25 uposlenih, s mehaničkom radionicom i voznimparkom kojeg čini pet kamiona i pet forvardera. Na privlačenju rade dva Valmeta860, Kockums 850, Kockums 8335 i Yufor. Na poslovima prijevoza uposleno jepet kamiona: dva MAN-a, SCANIA i dva TAM 260. Poslovni prostor RJ ŠumatransOsijek nalazi se u industrijskoj zoni na JZ ulazu u grad Osijek, u Ulici jablanova 13.upravitelj RJ Šumatransa Osijek dipl.ing. Zoran Šarac i dodaje: »Radi sevisokoučinkovitim strojevima koji uzdobru pripremu i organizaciju mogupostići zavidne rezultate. U prvih šestmjeseci ove godine jedan nam je strojimao učinak od 15.609 kubnih metaraizvezenih drvnih sortimenata, a drugikoji je imao veći zastoj ovog proljećaizvezao je 9.188 kubnih metara. Uprošloj godini Valmet 860 izvezao jerekordnih 33.215 kubnih metara, akada se pogleda njegov četverogodišnjiprosjek od kada je došao u Šumatrans,dobije se izuzetan prosjek s višeod 27.590 kubnih metara godišnje.U dvije smjeneKada god nam vrijeme dozvoli iukoliko se radi o većem radilištu, našiforvarderi rade u dvije smjene, po dvavozača na svakom stroju. Zahvaljujućimodernim ergonomskim rješenjimanaših Valmeta 860, klimatiziranim kabinamai kompjutorskom opremom, postižemoodlične radne učinke. Najboljiučinci ostvaruju se kada ta dva strojarade zajedno, ali to zahtijeva veća radilištai mnogo sjekača. Ove smo godinezahvaljujući takvoj organizaciji radauspjeli velik dio etata u šumariji Batina,na radilištima Blaževica i Šarkanj izvućiiz poplavnog dijela na tvrdu makadamskucestu prije dolaska visokog vodostajaDunava krajem ožujka«.Te srpanjske večeri kada smo posjetiliradilište Prud, zatekli smo vozačeforvardera Antuna Rukavinu i ĐuruRešetara pri utovaru zadnje ture. Isami smo se teško probijali radilištem,tražeći suhi put između izrađenih drv-nih sortimenata topole. Iz daljine smoprvo ugledali svjetla koja su sa svihstrana kabine obasjavala radilište, abrujanje motora remetilo je tišinubaranjske noći. Do strojeva smo došlikroz desetak minuta posve okupani uvlastitom znoju jer je temperatura tevečeri na radilištu bila 26 stupnjeva,bez daška vjetra, puna vlage i sparine.Komarci i obadi ovdje su normalna pojavai bez njih se ne mogu ni zamislitimočvarne baranjske šume. Pravo osvježenječekalo nas je u klimatiziranojkabini stroja, gdje je temperatura bilaoko 22 stupnja.»Da nije ovih strojeva i njihovihudobnih kabina i ergonomskih dobrihPrva smjena rada stroja započinje već ušest sati ujutro, a druga popodne u dvasata i traje do 10 sati navečer. Kako seradi o močvarnom terenu forvarder nemože biti maksimalno natovaren jerduboko upada u mekano i muljevito tlo.rješenja u njima, mi ne bismo mogliraditi ni upola toliko vremena«, kazujeĐuro Rešetar, tridesetogodišnji vozačkamiona koji je novom organizacijomposla prešao raditi na forvarder. Prvasmjena rada stroja započinje već u šestsati ujutro, a druga popodne u dva satai traje do 10 sati navečer. Kako se radi omočvarnom terenu forvarder ne možebiti maksimalno natovaren jer dubokoupada u mekano i muljevito tlo. Površinaradilišta ispresijecana je s nekolikobara te je bilo potrebno napraviti i jednuveliku talpu kako bi se uopće moglodoći do izrađenih sortimenata.A da nije dobrih rješenja ovih strojeva,upitna bi bila mogućnost izvozadrvnih sortimenata iz ovih teških močvarnihbaranjskih ritskih terena.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 19

zaštita prirodečudesna prirodaNA MADAGASKARU, UZ RIJEKU RANOMENU, U ŠUMI PANDANUSAČesto pogrešno smatrane palmama, biljke izporodice Pandanus vrlo su važan dio tropskevegetacije, ali i dom mnogim životinjama tegrađevni materijal za ljude. Rasprostranjenesu u područjima od umjerene do tropske klimejugozapadne Afrike, Madagaskara, od Indije doTajlanda, Malezije i Australije. O tome kako s njimau zajednici žive i kako ih koriste razni kukci, ptice,životinje i ljudi, riječ je u ovome člankuPandanusi,močvarni stanaritropaRijeka Ranomena proteže se srcem močvare – tek na malosušem tlu uzdižu se pandanusiOva vrsta gatalinki samo je jedna odmnogih vrsta životinja koje žive na ioko pandanusa20Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Stabljike pandanusa zasjenjuju ostalu vegetaciju uzjednu od mnogih rijeka MadagaskaraOsim što je vizualno vrlo upečatljiv, pandanus je ekološki vrlovažan jer je dom mnogim drugim bićima. U zaštiti visine i trnovaobitavaju žabe, rakovi, kukci, a posebno je zahvalno samo dnorozete u kojoj se skuplja voda pa je odgajalište nebrojenimnaraštajima raznovrsnih ličinaka. Tu su, na žalost, i komarci, međunjima i oni roda Anopheles, zloglasni prenosioci malarije.Ujutro smo iz oblačne šume nacionalnogparka Ranomafanana Madagaskaru ušli u ravnui gusto zaraslu džunglu bambusai pandanusa. Veranje po gustimpadinama planina umaralo me, no u jednomtrenutku tlo se poravnalo, a mojaje noga ugazila u blato. Mislio sam da jeto samo mala lokva, no ona se ne samopovećavala, nego se pretvorila u pravumočvaru. Dok mi je bambus bio poznat,iznenadile su me visoka i vrlo kvrgavastabla pandanusa, koja su rasla iz te mekanei za ljude negostoljubive podloge.Rašireni čuperci njegovih grana i listovadoimali su se poput slamom nadjevenogstrašila ponad mene, dojam grotesknostiosnaživala je strašna vrućina i vlaga Afrike.Povremeno zastajemo na minutu-dvijeda predahnemo i to je jedina prilika da sepogleda nagore, na impresivne pandanusekoji dominiraju močvarom.Tropska »strašila«Najdojmljiviji su, svakako, njihovi dugačkii tvrdi kožasti listovi što se šire svrha debele stabljike te postranih granau obliku rozete. Nazubljeni su, naročitooni u mlađih, grmolikih biljaka. Samastabljika nosi ožiljke starih listova, sadaotpalih. Ti listovi mogu biti dugački, skorodo metra, a kako su uski, djeluju poputmačeva. Listovi drugih vrsta mogu biti iduži, primjerice Pandanus tectorius iz Mikronezijekoji dosežu tri metra. Uglavnomsu zeleni, a mogu biti sa bijelim ili žućkastimprugama. Jasno se opaža potpornokorijenje, nije mi teško zamisliti čemu služi.Dok ja neprestano gubim ravnotežu umokrom i nestabilnom blatu, tako i desetputa duže drveće mora imati problemes održavanjem uspravnog stava, osobitoza vrijeme oluja koje su u tropima obilnei jake. To korijenje, dakle, što raste izstabljike poput užeta učvršćuje biljku namjestu. Osim ovih, postoje i druge vrstepandanusa koje odskaču od ove građe,mogu biti grmlje i lijane. Ove posljednjesu epifiti i penjačice.Sistematika irasprostranjenostNastavljamo tako mokri i blatni dalje,probijajući se mačetom u nemogućimuvjetima. Neprestano prelazimo vijugavuCrvenu rijeku, Ranomenu na malagaškomjeziku, čas s jedne, čas s drugeobale, vjerojatno smo je prešli nekolikodesetaka puta. Uglavnom to nije velikiproblem zbog obilja prirodnih mostovau vidu srušenog drveća i grana, no nanekim mjestima nema druge nego pregazitiju bos s cipelama u ruci. Jak tempozbog nadolazeće noći oduzima snagu išto je još važnije koncentraciju pa nogeviše ne slušaju i same idu spotičući se obezbrojne zapreke…Nazubljeni listovi pandanusa podsjećajuna one kaktusa i agava, a naročitemlade i grmolike biljke cijelom svojompojavom. Zapravo, srodan je palmama,dakle u skupini biljaka jednosupnica.Sistematičari ih svrstavaju u nadredPandaniflorae, red Pandanales. U jedinojporodici Pandanaceae ima ih oko700 vrsta u tri roda: Freycinetia, Pandanus,Sararanga. U svijetu sistematikebiljaka listovi nisu toliko važni kaocvjetovi pa ih valja ovdje opisati. Ulistovima se nalaze grozdovi skrivenihcvjetova, posebno muških i ženskih nazasebnoj oštrici. Ocvjeće ili ne postojiili je malo. Muški cvjetovi se sastoje od10 do 100 prašnika, no često je situacijas njima dosta neodređena, zbogteškog razlikovanja pojedinih cvjetovau cvatu. Ženski cvjetovi stvaraju velikiplod koji podsjeća na češer crnogorice,u nekih vrsta može biti mesnat.Pandanusi obitavaju u toplim krajevima,od umjerene do tropske klime jugozapadneAfrike, Madagaskara, od Indijedo Tajlanda, Malezije i Australije. Vrlo sučesti na vlažnom terenu i gdje god u njihovuarealu ima potok, vrlo je vjerojatnoda će i te biljke biti ondje.Lokalni vodič ostavlja trake, jedini trag uslučaju gubljenja u močvari pandanusaZgrada sa mnogostanaraHladno je. Naši se madagaški kolegešutke griju pored vatre na kojoj se većbrbučka riža u velikom kazanu. Cijeli senjihov život vrti oko te žitarice. Svudaoko nas se zlokobno uzdižu krakatipandanusi, njihove maglom izobličenegrane djeluju još strašnije nego inače.S jednog od njih se iznenada diže lunjai počinje kružiti nad nama.Osim što je vizualno vrlo upečatljiv,pandanus je ekološki vrlo važan jer jedom mnogim drugim bićima. U zaštitivisine i trnova obitavaju žabe, rakovi,kukci, a posebno je zahvalno samodno rozete u kojoj se skuplja voda paje odgajalište nebrojenim naraštajimaraznovrsnih ličinaka. Tu su, na žalost, ikomarci, među njima i oni roda Anopheles,zloglasni prenosioci malarije.Najveći njegov stanar ipak je jednabiljka epifit, velika orhideja Arangismadagascariensis. Trebao sam dobroistegnuti vrat da ugledam roza-crvenecvjetove. Nedostupni na samom vrhuvelikih stabljika, djelovali su kao ukrasna stršećem tijelu.Pandanus nije koristan samo životinjamakao dom, nego ga ljudi u ruralnimtropskim krajevima koriste za svojepotrebe. Posebno su na cijeni njegovavlakna od kojih se proizvode užad, krovovi,košare i odjeća. I sam plod je jestiv,odnosno nezrelo mesnato ocvjeće.Dobar primjer za to je Pandanustectorius, jedno od najkorisnijih drvetau Mikroneziji. Najvrjedniji dio su listovi,koji se uz ostalo pletu u otirače, krovovekoliba, jedra, košare, kape, čak i lepeze.Vršak potpornog korijenja se koristi u narodnojmedicini otoka Pohnpei i moždaPiše:GoranŠafarekFoto:G. ŠafarekBroj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME21

u ostalim mikronezijskim otocima. Moguse jesti sirovi ili kuhani i vrlo su zdravi.Nakon što pojedete korijenje, poslužitese pandanusovim vlaknima kao svojevrsnimzubnim koncem da očistite zube, itako završite cijeli proces.Prirodni draguljJedan novi zvuk nagovijestio je skorašnjikraj ravnice. Čarobni zvuk tekućei uzburkane vode. I to ne samo tekućeveć i padajuće. Ranomena je naglo suzilametar uski kameni kanjon i nestalau tami uskog tunela. Tako iznenada, jerpratila nas je dugo da smo se upitalikuda će. Zakoračili smo i mi na kamenitupodlogu koja se pojavila i počelizaobilaziti veliku stijenu u kojoj je nestalarijeka. Stigli smo na rub stijene,močvare panadusa, toga prirodnogdragulja koji mora ostati sačuvan jenestalo, a pred nama se ukazao pogleddolje na šumu. Preplavio nas je osjećajolakšanja i zapuhnuo svježi zrak što ganosi vjetar s otvorenog prostora.Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba uPrašniku (UŠP Nova Gradiška)Grabovi(Carpinus; Ostrya)Rašireni isključivo u umjerenom pojasusjeverne polutke grabovi su razvrstani unutarrodova Carpinus (pravi grabovi) i Ostrya (crnigrabovi)Djevojčica tradicionalno ljušti rižuna prostirki napravljenoj od lišćapandanusaNajvrjedniji dio su listovi, koji se uz ostalopletu u otirače, krovove koliba, jedra, košare,kape, čak i lepeze. Vršak potpornog korijenjase koristi u narodnoj medicini otoka Pohnpeii možda na ostalim mikronezijskim otocima.Mogu se jesti sirovi ili kuhani i vrlo su zdravi.Grabovi su listopadno drvećei grmlje unutar porodice lijeskovki,iz rodova Carpinus(pravi grabovi) i Ostrya (crnigrabovi). Rašireni su isključivo u umjerenompojasu sjeverne polutke. RodCarpinus čini oko 20 vrsta listopadnogadrveća i grmlja, pretežito glatke isivkaste kore te užlijebljenoga debla, arastu u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.Pupovi su vretenasti i smeđi te prilegliuz granu, a lišće hrapavo i dvostrukonapiljeno. Muške se rese javljaju u proljetnomdijelu godine tijekom prolistavanja(prezime u pupu). Zelenkaste iorijetke ženske rese izbijaju s lišćem.Na osnovici trolapog ili napiljenogaplodnog lista smješten je plod rebrastioraščić. Supke (kotiledoni) su širokoobrnuto-jajolike, na osnovici streličastourezane, prvi su listovi naizmjenični zarazliku od brijestova, kod kojih su nasuprotni.Vrste iz roda crnih grabova(Ostrya) vrlo su slične pravim grabovima,no od njih se mogu razlikovativeć po mnogim istaknutim značajkama,poglavito po kori debla, koja jekod crnih grabova već u mlađoj dobiispucana i tamnosmeđa. Pupovi su manji,zdepasti i otklonjeni, a razlike su iu pojavljivanju te formiranju cvjetova.Naime, muške se rese kod crnih grabovapojavljuju već u jesen, a kod pravihtek u proljeće, zajedno sa ženskim.Osim toga, razlike su i u veličini, oblikui, osobito, u postranoj nervaturi listova.Kod crnih se grabova ona nerijetko napojedinim žilicama viličasto račva.Pravi grabovi(Carpinus)Obični grab (Carpinus betulus) jedo 30 m visoko i do 70 cm debelo drvonaših mezofilnih šuma. Najviše raste nabrežuljkastim područjima (do 1000 m22Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

mala enciklopedija šumarstvanadmorske visine), a u nizinskim terenimaga srećemo samo na izdignutimi ocjeditim položajima. Rasprostranjenje u srednjoj i južnoj Europi, jugozapadnojAziji i na Kavkazu. Pojavljuje se ubrojnim šumskim zajednicama, a kaoedifikator najznačajniji je i najraširenijiu mješovitoj šumi hrasta kitnjaka i graba.Najbolje se razvija u pretežito bogatim,dubokim, rahlim i svježim tlima.U Hrvatskoj dolazi s hrastom lužnjakomu šumama greda i suših terena,tvoreći sljedeće zajednice: šuma hrastalužnjaka i običnoga graba (Carpinobetuli-Quercetum roboris), tipična šumahrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpinobetuli-Quercetum roboris typicum),šuma hrasta lužnjaka i običnoga grabas bukvom (Carpino betuli-Quercetumroboris fagetosum), šuma hrasta lužnjakai običnoga graba sa cerom (Carpinobetuli-Quercetum roboris quercetosumcerris), šuma hrasta lužnjaka i običnogagraba s lipom (Carpino betuli-Quercetumroboris tilietosum tomentosae).U perilirskoj vegetacijskoj zoni običnigrab dolazi u nas s hrastom kitnjakomu ovim šumskim zajednicama: ilirskojšumi hrasta kitnjaka i običnoga graba(Epimedio-Carpinetum betuli) te šumihrasta kitnjaka i običnoga graba s vlasuljom(Festuco drymeiae-Carpinetumku fino dlakavi, poslije goli i sjajni tezelenkastosmeđi, s uočljivim svijetlimlenticelama. Stariji izbojci postaju crvenkastosivi.Pupovi su vitko vretenasti,ušiljeni, pokriveni smeđim ili smeđastocrvenimljuskama s trepavičastimrubom, potpuno priljubljeni uz izbojak.Obični grab znakovit je po jajoliko ušiljenomlišću, dugom 5 – 10 cm i širokom2,5 – 5,5 cm, dvostruko napiljenaruba. Sa svake strane ima po 11 – 15žila, koje se pružaju do ruba plojke.Nemaju viličasto razgranjenje i to jenajistaknutija razlika između listovaobičnog i crnoga graba. Peteljke su do1,5 cm duge, okrugle, svijetlozelene ineznatno smeđe. Tijekom jeseni lišćeje karakteristično po zlatnožutoj boji.Cvjetovi se javljaju za vrijeme listanja,muški se formiraju iz krupnih, bačvastihpupova na prošlogodišnjim izbojcima,u obliku okruglastih, visećih i rastresitihresa. Ženski se nalaze na vrhumladog ovogodišnjeg izbojka, takođeru visećim, kraćim resama. Cvatnja je odkraja travnja do početka lipnja, neposrednoposlije razvijanja listova. Plodnije list trolap, a srednji lap najveći. Plodje tvrd, plosnat, jednosjemeni rebrastioraščić, svjetlozelene boje, s nekolikouzdužnih rebara, dug do 8 mm, a nalazise na dnu plodnoga lista. Djelomice jene) i f. heterophylla (duboko režnjevitilistovi).Bijeli grab, bjelograbić (Carpinusorientalis) je manje drvo, visoko oko10 m, rijetko 18 m, s glatkom, manjeužlijebljenom, sivom ili svjetlosivomkorom, ali uglavnom 3 – 4 m visokgrm krških i vapnenastih terena. Rasprostranjenje u jugoistočnoj Europi izapadnoj Aziji, a proteže se od Italije,preko Balkanskoga poluotoka, MaleAzije i Kavkaza, do Transkavkazja. Pretežitodolazi u krajevima s mediteranskomi submediteranskom klimom, nonalazimo ga i dublje u kontinentu, natoplijim položajima. Nerijetko oblikujenepregledne šikare u mediteranskomi submediteranskom području, ponajvišena vrlo degradiranim tlima (skeletoidnecrvenice, smeđa primorska tla,više ili manje isprane rendzine te dubljatla na flišu ili škriljavcu). Najviše jezastupljen u zajednicama sveze Ostryo-Carpinion orientalis, a najznačajniji je uklimatogenoj šumskoj asocijaciji Carpinetumorientalis croaticum. Potonjase zajednica nastavlja na zimzelenuvegetaciju, a raščlanjena je na nekolikosubasocijacija, znatan broj facijesa idegradacijskih stadija.Osim nižega rasta i manjih dimenzija,bijeli se grab razlikuje od običnogPiše:IvicaTomićFoto:I. TomićArhivaObični grab (Carpinus betulus)Bijeli grab, bjelograbić (Carpinus orientalis)betuli). Kao vrstu otpornu prema mrazuobični grab nalazimo i u uvalama te narubovima sastojina. Treba istaknuti dadobro podnosi zasjenu, odlično popravljatlo, a u mješovitim sastojinama shrastom čisti hrast od grana i popravljanjegova tehnička svojstva.Riječ je o jednodomnoj, anemofilnoj,mezofilnoj i skiofilnoj vrsti. Imarazgranatu i gustu krošnju, deblo uglavnomusukano i užlijebljeno, a korutanku, glatku, slabo ispucalu i svijetlosivu.Mladi izbojci tanki, vitki, u počet-pokriven trolapim plodnim priperkom.Plodovi vise u širokim plodnim skupinama,dozrijevaju u kasnu jesen teostaju na stablu kratko vrijeme i poslijeotpadanja lišća.Poznati su brojni varijeteti i forme,od kojih se ističu varijeteti carpinizza(srednji režanj plodnoga priperka sacijelim ili slabo napiljenim rubom) iserrata (srednji režanj oštro napiljenaruba). Najpoznatije forme u hortikulturisu f. pyramidalis (usko piramidalnakrošnja), f. pendula (tanke viseće gra-po tanjim i finijim izbojcima, poneštodlakavim i bridastim pupovima, manjimi s donje strane neznatno dlakavijimlistovima (2,5 – 6 cm dugi i 1 – 3cm široki), s 10 –14 pari postranih žilica.Cvjetovi su jednospolni, okruglasti,dugi 3 – 6 cm, muški u dužim, a ženskiu kraćim resama. Cvate u travnju i svibnju,a plod je jednosjemeni i izduženisvijetlosmeđi oraščić na nepravilnomplodnom priperku, sa slabo izraženimrebrima. Bjelograbić je karakterističanpo sporom rastu, vrlo dobroj otpornos-Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 23

Crni grabStabloLišćeBijeli grab, bjelograbić (Carpinus orientalis) je manje drvo,visoko oko 10 m, rijetko 18 m, s glatkom, manje užlijebljenom,sivom ili svijetlosivom korom, ali uglavnom 3 – 4 m visokgrm krških i vapnenastih terena. Podnosi dugotrajno i jakobrštenje, vrlo dobre je izdanačke snage iz panja, a pomladnomsječom ubrzava se rast mladica. Vrlo je vrijedna vrsta zapošumljavanje krša, jer ima značajnu ulogu u zaštiti tla oderozije i odronjavanja.ti prema suši i jakoj životnoj snazi. Podnosidugotrajno i jako brštenje, vrlodobre je izdanačke snage iz panja, apomladnom sječom ubrzava se rastmladica. One se na boljim grabovimstaništima razvijaju u stabla, a na kamenitimterenima samo u grmlje (šibljak)visok 3 – 4 m. Treba napomenutida je ovaj grab vrlo vrijedna vrsta zapošumljavanje krša, jer ima značajnuulogu u zaštiti tla od erozije i odronjavanja.U Hrvatskoj dolazi u termofilnimšumama listopadnih hrastova meduncai duba: u mješovitim zajednicamamedunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetumorientalis) te duba i bijelogagraba (Carpino-Quercetum virginiliane).U grupi pravih grabova navodimojoš kavkaski grab (C. caucasica), posebnuvrstu, različitu od europske, tevrste koje se u nas katkada kultiviraju:američki grab (C. caroliniana), japanskigrab (C. japonica) i srcolisni grab(C. cordata).Crni grabovi (Ostrya)Crni grab (Ostrya carpinifolia) jelistopadno, do 20 m visoko šumskodrvo, rijetke, široke, u mladosti nepravilnekrošnje, te nerijetko zakrivljenogadebla, promjera do 50 cm. Rasprostranjenje u južnom dijelu europskogakontinenta, od jugozapadne Francuskepreko Korzike, Sardinije i Sicilije, Apeninskogi Balkanskog poluotoka doMale Azije i zapadnih padina Kavkaza.Kora mu je tanka, kod starijih izbojakasjajnomaslinasta ili crvenkastosmeđa,s više ili manje svjetlijim lenticelama.Kod starijih stabala je tamnosmeđa iispucala, u uzdužnim, dugim pukotinama,lako se ljušti. Pupovi su zelenkastosmeđi,s brojnim golim ljuskama,a vršni i bočni su približno jednake veličine.Duguljasti listovi su tamnozeleni,dugi 5 – 13 cm i 2,5 – 6 cm široki, sizraženom nervaturom, s 15 – 18 paribočnih žilica. Lista potkraj travnja i uprvoj polovici svibnja. Muški su cvjetoviu visećim, do 12 cm dugim i 5 – 7Crni grab (Ostrya carpinifolia) je listopadno, do 20 m visokošumsko drvo, rijetke, široke, u mladosti nepravilne krošnjete nerijetko zakrivljenoga debla, promjera do 50 cm. Doživistarost i do 100 godina. Stanište su mu čiste ili mješovitemediteranske ili kontinentalne hrastove šume na strmim,plitkim, vapnenačkim i dolomitnim (nalazimo ga i naserpentinu), pretežito prisojnim terenima.24Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

ljekovito biljeLimun je lijekza sve bolesti!Piše:Vesna PlešeLimun (Citrus medica-Limonum L. Risso) cijenjenje u svijetu kao lijek kojim se liječe gotovo svebolesti. Podrijetlom je iz Indije, a u Sredozemljesu ga donijeli Arapi,u X. stoljeću jevjerojatno već unijetiz Italije na južniJadran. U staroj Grčkojpostoje stari zapisi iz300. g. p.n.e. o limunukojeg opisuju Teofrast,Dioskorid i Plinijemm debelim resama, koje se razvijajuveć u jesen uz vršni pup, ponajviše ugrupama od 2 do 4. Ženski su cvjetovina kraćim, 3 – 6 cm dugim poluuspravnimresama, u pazuhu listova ovogodišnjihizbojaka. Cvatnja je tijekomtravnja i svibnja. Plod je jednosjemenižutosmeđi oraščić, u mješinastomplodnom ovoju, koji je nalik na češer.Izduženo je jajast, ušiljen, potpuno zatvoren,dug 10 – 25 mm, širok 6 – 14mm, a izvana obrastao oštrim dlačicama.Dozrijeva u srpnju i kolovozu.Crni grab je jednodomna, anemofilnai termofilna vrsta, s dobro razvijenim,dubokim korijenovim sustavom, s vrlorazvijenim bočnim žilama. Razmnožavase sjemenom i vegetativno, a doživistarost i do 100 godina. Stanište su mučiste ili mješovite mediteranske ili kontinentalnehrastove šume na strmim,plitkim, vapnenačkim i dolomitnim(nalazimo ga i na serpentinu), pretežitoprisojnim terenima. Ne nalazimo gasuviše visoko u planinama. Sudjeluje uformiranju brojnih zajednica, primjericeOstryeto-Seslerietum autumnalis,Querco-Ostryetum carpinifoliae i dr. UHrvatskoj dolazi u mješovitim šumamamedunca i crnoga graba (Ostryo-Quercetumpubescens), duba i crnoga graba(Ostryo-Quercetum virgilianae), šumijele i crnoga graba (Ostryo-Abietetum)te šumi crnoga graba s jesenskom šašikom(Seslerio-Ostryetum).Od ostalih crnih grabova spominjemoamerički crni grab (Ostrya virginiana),do 30 m visoko drvo istočnogadijela Sjeverne Amerike (listovi naosnovi srcoliko urezani) te japanskicrni grab (Ostrya japonica), drvo Japana,Kine i sjeveroistočne Azije.Limun je zimzeleno stablo visokood tri do pet metara, rastresitekrošnje sa savitljivim pretežito duguljastimbodljikavim granama. Cvijetje jednospolan i dvospolan, blage ružičasteboje, intenzivnog mirisa. Plodovisu mu ovalni, žuti ili zeleni prijatnogmirisa. Cvate u svibnju i lipnju. Uzgajase u vrtovima i na plantažama, ili okokuća kao ukrasni grm.U narodnoj medicini koristi se cvijet,listovi i plod. Najvredniji sastojcilimuna najbolje se iskorištavaju, akose jede svježi plod. Zreo limun prepoznajese po tome što više nije tvrd i štomu je korica svijetložuta i sjajna. Trebakupovati što manje kemijski tretiraneplodove. Plodove s neoštećenom koromtreba oprati s malo mlake vodeuz dodatak sredstva za pranje suđa,te na kraju dobro isprati pod tekućomvodom.Od ljekovitih sadržaja u njemu imaugljikohidrata, balastnih tvari, bjelančevina,masti, kalija, magnezija, fosfora,natrija, željeza, pantotenske kiseline,nijancina, vitamina C, bioflavonida, pektina,limunske kiseline, citrala (limunskogulja).Kako ima jako antibakterijsko i antiseptičkodjelovanje koristi se za liječenjegotovo svih vrsta bolesti. Nezamjenjivje kod gripa, prehlada, raznihupala grla i dišnih organa, infektivnihoboljenja. Snižava tlak, potiče probavui izlučivanje mokraće, dobar je lijek zakrvne žile, migrenu, učinkovit je kodstresa. Sok od limuna djeluje u raznimterapijama za otapanje kamenaca, ali ipreventivno protiv stvaranja kamenacau bubrezima i žuči. Zbog kalija kojegLimunsadrži djeluje diuretički, pojačava izlučivanjemokraće, što je pak od velikogznačenja u raznim dijetama, kod oboljenjaod vodene bolesti, reume i artritisa.U kozmetici se koristi za liječenjeraznih nečistoća kože, otvorenih pora,bora na licu, pjega, sunčanih pjega,staračkih pjega, masne kože, raspucalekože ruku, raznih lišajeva i dr.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 25

grčkaKod svih oboljenja koristimo ga kaolimunadu u omjeru 1:5 sa ili bez medai šećera, ovisno o vrsti terapije. Uvijekse pije svježe iscijeđen sok.Protiv visokog tlaka: koristi se jedanlimun, jedan luk i 10 dag meda. Luki limun izrežu se i samelju u mikseru,doda se med, sve se to dobro izmiješai spremi u adekvatnu staklenku. Uzimase jedna žličica ujutro natašte.Protiv glavobolje: po pet žličicasitno isjeckane kore limuna i kiselihkrastavaca. Sve se to stavlja na lanenukrpu, koja se poprska vinskim octom.Stavlja se na oboljela mjesta ujutro, upodne i navečer. Oblozi se drže po dvasata, a svakih tridesetak minuta poprskajuse razblaženim vinskim octom.Oblozi se koriste desetak dana.Oblozi za snižavanje temperature:pola litre hladne vode, osam kapi limunovogulja, žlica vrhnja. Smjesa se dobropromiješa i time se natopi lanenakrpa, koja se potom iscijedi. Omatajuse listovi na obje noge i to tri puta nadan dok se temperatura ne povuče.Sirup: osam svježih jaja, 1 l limunovogsoka, 1 l konjaka i 1 kg meda.Uzimaju se tek snesena jaja i stavljajuu usku posudu i preliju sa sokom odlimuna, tako da iznad limuna ima jošdva prsta limunovog soka. Prekrije segazom i pusti se da odstoji. Kad se ljuskeod jaja rastvore, procijedi se. Dodajuse konjak i med, dobro se promiješa,stavi se u prikladnu posudu da odstojijoš desetak dana. Poslije doručka uzimase oko pola dcl sirupa kod anemijeizazvane nedostatkom kalcija.Za smanjenje želučane kiseline:poslije doručka, ručka i večere popijese po dvije velike žlice limunovogsoka sa 1 dcl obične vode. Pije se šestdana.Oblozi s limunovim uljem: U četvrtinumlake vode stavi se osam kapilimunovog soka i žličica tekućeg meda.Natopi se lanena krpa, iscijedi se i držina oboljelom mjestu dvadesetak minuta.Ovi oblozi pomažu kod ekcema ilisvrbeža kože.Mokraćna kiselina u krvi: Limunse ispeče na umjerenoj vatri da poprimismeđu boju, ne smije pocrniti nitiizgorjeti. Jede se u redovnim obrocimadva puta na dan, a trajanje terapije jetjedan dana s dijetom.Eterično ulje limuna koristi se zainhalacije, u obliku kupki, ali nije zaunutarnju uporabu. Poslije nanošenjana kožu ne smije se izlagati suncu, jerje fototoksično. Ulje se dobiva od korelimuna neprskane pesticidima.Sok limuna ili limunada pije se krozslamku. Osobe s osjetljivom želučanomsluznicom piju sok od limuna u omjeru1:5, jedan dio soka s pet dijelova vodeili čaja.Litice se ponegdje uzdižui do 1000 mKlanacfenomen i nekaje turističkaGrčka i njezinih više od tisućuotoka već desetljećima Minosu koji je izgradio svoje velebneprema najznačajnijem vladaru kraljuprivlače milijune europskih i palače na brežuljku u gradu Knossosu.svjetskih turista. A jedna od Minojci su bili trgovci koji su se obogatiliposebno atraktivnih destinacija je iotok Kreta, koji godišnje obiđe prekodva milijuna posjetitelja.Kreta je najveći i najjužniji otok uEgejskom moru, dužina mu je gotovo250 km, s bogatom poviješću, sunčanimdanima i prekrasnim vidicima. PovezujeEgejsko i Libijsko more i najjužnijije dio Europe, udaljen od afričkogkontinenta svega 500-tinjak kilometara.Biser je Sredozemnog mora jer jezadržala svoj unutarnji spokoj i zavidnuautentičnost, uz izvornu netaknutu prirodnuljepotu svojih plaža, zaselaka iplaninske unutrašnjosti, usprkos navalipomorskom trgovinom i nastani-li se na Kreti. Tu su prenijeli sva svojaznanja i iskustva egipatskih graditelja,tako je nastala arhitektura bogatih ibrojnih palača s najpoznatijom Minosovompalačom u Knossosu, čiji zidovisu bili ukrašeni živopisnim prizorima.Jedan od najpoznatijih prikazuje vjerskiobred u kojemu se mladi sportašiprebacuju preko bikovskih rogova štoje bila omiljena zabava na otoku. Vulkanskomerupcijom otoka Santorini uKretskom moru, kojeg su znanstvenicidugo uspoređivali sa potonulom Atlantidom,prekinula je razvoj minojsketurista i komercijalizaciji drevne mitološkecivilizacije i zatrpala sve tekovine teprošlosti.Kretska civilizacijaPodsjetimo se, kretska civilizacijacvala je u trećem tisućljeću prije Krista,od 2.400 godine do 1.500 prijenove ere, nazvana minojska kulturabogate kulture koja se s opravdanjemsmatra ishodištem današnje europskecivilizacije. Tek arheološkim istraživanjimai iskapanjima britanskog arheologakrajem XIX. stoljeća otkrivena jeu Knossosu ta civilizacija pa su Grciprestali Krećane optuživati da govore26Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Grčki otok Kreta ishodišteje europske civilizacijegdje je još prije četiritisuće godina cvalakretska kultura, u graduKnossosu kojeg je podigaokralj Minos. Ali Kreta ima inajduži i najdublji klanacu Europi, i planinski lanacs 58 vrhova više od 2000metaraSamaria, prirodnid utočište, danasUlaz u klanac s morske stranePiše:AntunZlatkoLončarićFoto:A. Z.Lončarićmeka KreteCvijeće na svakom koraku – oleanderi rastuiz samog korita potočićaneistinu jer su tvrdili kako se zapadnacivilizacija razvila iz mikenske kulturesa poluotoka Peloponeza. StanovnikeKrete nemoguće je usporediti s bilo kojimod naroda triju kontinenata u čijemse središtu nalazi, i u očima stanovnikaKrete oni nisu Grci, premda su pod njihovimokriljem ušli u Europsku uniju.Za Krećane dana riječ vrijedi mnogoviše od zakona, a recimo nož, jedan odnacionalnih kretskih simbola, kao poklonuvijek je dobro došao na sjeveruotoka, dok se darivanje noža na jugusmatra jednom od najvećih uvreda.Osim bogatih i vrijednih arheološkihiskopina starih gradova Knossosa,Phaestosa, Malie i nekih drugih manjih,drugi po važnosti motiv dolaska naKretu je posjet i prolazak kroz najdubljii najduži klanac u Europi, sutjesku Samariakoja se nalazi unutar istoimenogNacionalnog parka.Okomite litice visoke ido 1000 mDuboka gudura, mjestimično višihod tisuću metara okomitih litica, kaoda izrezuje spektakularnu krišku iz visokihplaninskih klifova Bijelih planina– Levka Ori, iznad kojih se nalazi i najvišivrh Pahnes (2.453 m), čije padinezimi pokriva duboki snijeg, a ljeti imajubijeli odsjaj golih stijena, tako su u narodui dobile taj naziv. Sutjesku Samariaizdubila je sa svojim proljetnim bujičnimvodama rijeka Tarraios koja se širii sužava vijugajući u dužinu punih 16kilometara duž rasjeda. Bujice se slijevajuniz zasnježene padine sve do početkaljeta. Iz brojnih pukotina i policaKretska civilizacija cvala je utrećem tisućljeću prije Krista,od 2400. godine do 1500. prijenove ere, nazvana minojskakultura prema najznačajnijemvladaru kralju Minosu koji jeizgradio svoje velebne palače nabrežuljku u gradu Knossosu.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 27

Ulaz u NP SamariaUlaz u klanac s morske straneDuboka gudura okomitih litica, mjestimično viših od tisućumetara, najuža je na mjestu kojeg su mještani prozvaliŽeljezna vrata, jer je potok usjekao u visokoj stijeni uskiprolaz od svega nekoliko koraka (3 – 4 metra).Prema dnu klanca vodi uski putPrema dnu klanca vodi uski putSpuštajući se serpentinama sa svakim novim zavojem,posjetitelju se pred očima otkriva novi sve ljepši i pitomijipogled od kojeg zastaje dah. Golemo stijenje i kamenjeodlomljeno tko zna kada u milijunski dugoj povijesti Krete,uzdiže se iz korita rijeke koja izvodi vodeni ples oko njega.Bizantskacrkva iz ranijihvremenaturistička jeatrakcijana stijenama klanca, izbijaju čempresi,smokve, oleanderi, platane, razne vrstemimoza, planike i drugo mediteranskoraslinje. Na nekim su se mjestima velikastabla čempresa uspjela ukorijenitiu vapnenačku koru koja djeluje poputzidnih tapeta, a na zidove stijena ju jenanijela voda koja se slijeva niz planinu.Unatoč impresivnim okomitim stijenama,u klancu buja život. U stijenamai na padinama živi još jedino ovdjena Kreti jedna vrsta divljih koza kri-kri,a visoko gore orlovi i sokolovi, te jatacrnih galica uzdižu se na strujama toplogzraka koji dolazi s nedaleke morskeobale i kruže iščekujući od brojnih turistaotpatke hrane.Stoljećima je ovaj klanac bio utočištebandita i odmetnika te ljudi koji sunastojali pobjeći od krvnih osveta mještanakretskih planinskih sela.Četrdesetih godina prošlog stoljeća,ove gudure bile su idealno skrovišteza pripadnike komunističke gerile ugrčkom građanskom ratu. I u starijojkretskoj povijesti ova sutjeska je odigralapozitivnu ulogu, jersu se mještani okolnih selaskrivali od brojnih gusarai osvajača koji su stizalimorskim putem.U klanac Samaria ulazise s visoravni Omalosna visini od 1250 metarai u početku se stotinamastuba strmo spušta nizguduru obraslu stoljetnimborovima, čempresima,platanama i drugim bjelogoričnimstablima, dokamenitog korita potokakojeg čine brojni proljetniizvori.Spuštajući se serpentinamasa svakim novimzavojem, posjetitelju se pred očimaotkriva novi sve ljepši i pitomiji pogledod kojeg zastaje dah. Golemo stijenjei kamenje odlomljeno tko zna kada umilijunski dugoj povijesti Krete, uzdižese iz korita rijeke koja izvodi vodeniples oko njega, ispunjavajući sa straneplićake i omogućujući brojnim turistimaodmor za umorne noge.Na pola puta do mora klanac se širiu malenu plodnu dolinu u kojoj se nekadnalazilo selo San Maria, napušteno1962. godine kada je ovaj klanac postaodijelom Nacionalnog parka. U seluse nalazi stara bizantska crkvica OsaMaria sa drevnim freskama, po kojoj jeklanac, vjerojatno, dobio ime.Ubrzo poslije sela klanac se sužava,visoke okomite stijene iz samog koritarijeke uzdižu se na stotine metara visoko,poneke čak i do tisuću i više metara,stvarajući uski prolaz za rijeku poputhodnika. U tom dubokom uskom prostorunebo se čini poput tanke modrevrpce koja obavija vrhove stijena s čijihtjemena se probijaju zrake sunca tekna kratko vrijeme u podne, kad je onou zenitu.28Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Klanac je najuži na mjestu kojeg sumještani prozvali Željezna vrata, jerje potok usjekao u visokoj stijeni uskiprolaz od svega nekoliko koraka (3 – 4metra). Danas brojni turisti spuštajućise sutjeskom upravo ovdje najdužezastaju. Iznenađeni su doživljajem iprizorom koji posjetitelju ulijeva strahopoštovanje,stijenama visokim preko500 metara i dužinom drvenogpješačkog mostića kojim moraju proćiiznad brzog potoka gdje se miješajuzvuci uskovitlane hladne i bistre vodei vjetra koji huči kroz uski otvor okomitih,vodom izbrušenih i uglađenihstijena.Poslije Željeznih vrata klanac se širii rječica postaje sporija, obale se udaljuju,ovdje je nekoć bilo malo ribarskoselo Agia Roumeli koje je bilo pošteđenogusarskih napada jer je i ono bilosmješteno u liticama stijena. Danas jeselo preseljeno na samu obalu, međumasline i oleandre gdje je izgrađenonekoliko manjih turističkih objekata zaprihvat i smještaj brojnih svakodnevnihposjetitelja te posebno onih kojinespremno ulaze u klanac i ne moguse do polaska zadnjeg broda prebacitido najbližeg mjesta koje je povezanocestom s unutrašnjosti Krete.Agia Roumeli nekoć je bila užurbanaribarska luka iz koje se izvozilo čempresovodrvo u Troju i Mikenu, a razvilose iz drevnog grada Tarrhie.Klanac se za turiste otvara svakegodine tek polovinom svibnja, kad serazina vode u potoku spusti na minimalui zatvara krajem studenog. Opasnostisu prisutne i tijekom sezone odkamenja koje se obrušava niz strmelitice čak s visine mjestimično i više od1200 metara, na što upozoravaju prolaznikepostavljene ploče. Za turiste suuređena odmorišta sa pitkom vodomi sanitarnim prostorima, a na pojedinimpunktovima turisti mogu pročitatibrojne informacije o vegetaciji, povijestii događajima kroz cijelu trasu puta.Prolaz ili šetnja kroz klanac traje 5 – 6sati hoda po ponekad nepristupačnomterenu, što zahtijeva od turista da buduplaninarski obučeni i opremljeni zaprolaz sutjeskom.KRETA OKOM ŠUMARAViše predjeleKrete karakterizirasubmediteranskavegetacija, dok se udolinama još uvijekmogu pronaći starihrastovi medunci,crni jasen (Fraxinusornus), maklen (Acermonspessulanum),divlja maslina (Oleaoleaster). U naseljenimdijelovima Kretešumskih površinagotovo i nema zbogprisustva ovaca ikoza, a sve pogodnepovršine su podmaslinamaAutohtone šumebrucijskog borai čempresa najvećesu sačuvane šumskepovršineOtok Kretu karakterizira sredozemnaklima s više od tristosunčanih dana godišnje, uzdosta kiše. Nekada su Kretomtrčale afričke životinje, poput lavova,tigrova, dok se danas mogu vidjeti,istina dosta rijetko, jedino divlje kri--kri koze, samo u nacionalnom parkuSamaria. Orografske prilike, tri planineviše od 2000 metara, dijele floru naeumediteran i submediteran. Stoga unižim, obalnim dijelovima te u poprečnimzavalama, od vegetacije nalazimoeumediteranske, a u višim dijelovimasubmediteranske vrste. Ovdje moramonaglasiti da povijest civilizacije naKreti seže čak 6000 godina unazad. Toje uvjetovalo gotovo potpuni nedostatakili samo u nekim dijelovima rijetkoprisustvo pojedinih autohtonih vrsta,ali i prisustvo nekih drugih vrsta, kaoAutohtona šuma brucijskog bora i čempresa u NPšto su araucaria araucana – štilovina,fikusa benjamina – gumijevac, raznevrste roda eucaliptus koje su unesenei vrlo dobro uspijevaju. Prisutne su takođeri mnogobrojne autohtone vrstekao žuka (berberis), oleander (meriumoleander), platana azijska (Platanus orientalis),razne vrste mimoza, tamaris,planika, mirta i druge. Prisutne su imnogobrojne unesene ukrasne vrste.Doline su vrlo plodne i gotovo svesu u trajnim nasadima naranči, limuna,maslina, vinove loze te u proizvodnjipovrća. Gotovo sva proizvodnja ostajena otoku i prodaje se u turizmu (2,5milijuna turista godišnje).Više predjele Krete i gorske dolinekarakterizira submediteranska vegetacija.U dolinama se još uvijek mogupronaći stari hrastovi medunci, crnijasen (Fraxinus ornus), maklen (AcerPiše:ZvonkoBrdar,dip. ing.šum.Foto:Z. BrdarBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 29

Divlja maslina ovdje nije rijetkamonspessulanum), divlja maslina (Oleaoleaster), čempres, uz potoke nalazimopoljski jasen, topolu, crni grab i druge.U naseljenim dijelovima Krete teškoje pronaći dijelove šumskih površinazbog prisustva ovaca i koza, a sve pogodnepovršine su pod maslinama.Najveća sačuvana šumska površinadanas je Nacionalni park Samaria. Tuje sačuvana autohtona šuma brucijskogbora (Pinus brutia) i čempresa(Cupressus sempervirens) s manjim učešćemQuercus coccifera – hrasta prnara,divlje masline (Olea oleaster), crnoggraba, crnog jasena, oleandera, azijskeplatane, divlje smokve (Ficus carica) idrugih. Šuma je vrlo stara i stabla suimpresivna – čempresi više od 100 cmpromjera, brucijski bor do 80 cm. Pravilaponašanja u parku su rigorozna – sveu svrhu zaštite parka od požara.Najviši dijelovi otoka Krete su uglavnompašnjaci s niskom vegetacijomkoju stvaraju razne vrste roda – juniperus,crataegus, rubus i druge.Doline su vrlo plodne i gotovo sve su utrajnim nasadima naranči, limuna, maslina,vinove loze, te u proizvodnji povrća.Gotovo sva proizvodnja ostaje na otoku iprodaje se u turizmu (2,5 milijuna turistagodišnje).U višim predjelima nalazimo submediteranskuvegetaciju, medunac, crni jasen, maklen...Park je svakodnevno pun izletnikaNaplaćuje se rsvega u njoj!Svakog vikenda željeznička stanicau Szilvasvaradu, mjestu nasjeveru Mađarske s oko 1500 žitelja,pruža neobičnu sliku – kolone,mahom učenika, ali i drugih turista,pristiglih sa svih strana, s ruksacimana leđima hrle put nekoliko stotina metaraudaljene šumarije i tamošnjeg parkaprirode. Na ulazu u park kupuju ulaznicu(199 forinta, oko 6 kn), i kreću urazgledanje. Szilvasvarad je 30-ak kilometaraudaljen od Egera, sjedišta šumskeuprave, Egererdö RT (Eger forst AG,odnosno dioničko društvo, jedno od19 društava u mađarskom šumarstvu),i isto toliko od granice sa Slovačkom.Do Budimpešte ima 130 km, odaklese i običnim danom grupe posjetiteljaupućuju u obilazak ovoga parka. Zašumare iz drugih, posebno susjednihzemalja, svakako je zanimljivo što su to»izmislili« Mađari kad u šumu, odnosnodio koji je proglašen Parkom prirode,uspijevaju privući toliki broj gostiju. Aon se kreće, pazite sad, od 800 tisućado milijun ljudi godišnje! Pa to pomno-U ŠumarijiSzilvasvarad nasjeveru Mađarske,u dioničkomdruštvu Eger, načijem području jei park prirode kojigodišnje obiđeviše od 800 tisućaposjetitelja(!),sve jekomercijaliziranoi sve se naplaćuje.Je li nešto sličnomoguće i kod nas?30Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

U EGERU, NA SJEVERU MAĐARSKEmađarskaEger, središnji trgLovački dom Villanegraazgledanje šume iDirektorPallagiLaszložite s cijenom ulaznice, i evo prihoda okojem mnogi mogu samo sanjati! Zanimaloje to i predstavnike zagrebačkeUprave (Josip Jarić, Vladimir Drožđan)koji su nedavno tamo boravili i dogovaralimeđusobnu stručnu suradnju.Šumarija Szilvasvarad, možda, najboljeoslikava što se i kako radi tamogdje šuma nije jedini izvor prihoda.Ponajprije da se šuma može koristitina više načina, što dakako nije ništanovo nego samo primjena već poznatihstvari. Posebice kad se radi o parkuprirode gdje se uz gospodarenje podposebnim režimom, kao i kod nas, zaradatraži i na drugi način. Što daklerade turisti u mjestu koje nema moreni skijalište? Šeću se, voze fijakerima sbijelim rasnim lipicancima, razgledajuono što im se nudi, voze turističkimvlakom i plaćaju dodatne ulaznice zapojedine sadržaje u parku.Šumarski muzej, vlak,fijaker...Naplatna je kućica sa spuštenomrampom posred ceste kojom se iz selakreće u šumski obilazak. Prije nje jemali šoping centar s brojnim kioscimasa suvenirima koji je stalno opsjednutgostima. Uobičajena turistička turapredviđa razgledanje dva šumarskamuzeja, jednog na otvorenom u šumi,drugog u zgradi Šumarskog muzeja.U muzeju u šumi utemeljenom 1973.godine može se vidjeti povijesni prikazrazvoja različitih šumskih radova. Posebnaatrakcija je ogromna zgrada narubu šume u kojoj se dresiraju konji.U gornjem dijelu zgrade je galerija zapromatrače, oko nje skupi automobili.Ovo je ipak sport za one s dubljim džepom,i oni su se našli u Szilvasvaradu.Malo dalje je stari ponovno uređen hotelu kojem odsjedaju vlasnici konja ilipak oni koji su jednostavno došli bavitise tim sportom ili uživati u skladnimpokretima već dresiranih konja. Da nebi bili daleko od svojih grivatih ljubimaca,konjušnica je također u sklopuhotela. Park se može proći pješice i fijakerom,a oni koji se ne vole previšeumarati sjest će u turistički vlak. Krećese s prave željezničke stanice, gdje seinače utovaruju trupci u vagone i šaljuna različita odredišta u zemlji, naturističku, tri kilometra dugu turu pošumi. Nije to samo po sebi isplativo,priznat će domaćini, ali goste trebana svaki način privući. Troškove kojipremašuju prihode pokriva dioničkodruštvo, odnosno sve to subvencioniradržava. Uz glavnu cestu je i mali gateru kome posjetitelji u svakom trenutkus par koraka udaljenosti mogu vidjetijelena lopatara ili muflona. Na gaterse skoro naslanja uzgajalište pastrva,sistem od 16 povezanih malih bazena.Nije izostala ni ugostiteljska ponuda, unekoliko specifično uređenih restoranau selu može se dobro jesti i kušati domaće(ljute) specijalitete. Šumarija ubireulaznice, a dio sredstva ide lokalnojvlasti.Samim poslovanjem šumarije Szilvasvaradčiji je prihod od šumarstva donekleograničen, time što se u njezinomsklopu nalazi i park prirode, nećemo seovom prilikom posebno baviti.EgerEgererdö RT (Eger forst AG, odnosnodioničko društvo) ima sedam šumarijai gospodari s oko 74.000 ha šuma išumskog zemljišta u tri sjevernomađarskežupanije. Ostvaruje godišnji etat od350.000 kubika i zapošljava 510 radnikaod kojih je dio u upravi, u tvornici parketa,rasadniku, šumarskom muzeju, naradilištima. Od ukupno 40-ak inženjerašumarstva u svakoj šumariji su po tri,upravitelj i dva zamjenika, te ostaliu upravi, ukratko je Dioničko društvopredstavio njegov direktor PallagiPiše:MiroslavMrkobradFoto:M. MrkobradBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 31

Shopping centar na ulazu u parkŠto dakle rade turisti u mjestu koje nema more niskijalište? Šeću se, voze fijakerima s bijelim rasnimlipicancima, razgledaju ono što im se nudi, vozeturističkim vlakom i plaćaju i dodatne ulaznice zapojedine sadržaje u parku.Hrvatski i mađarski šumari u parkuIz šumarskog muzeja na otvorenomEgererdö RT (Eger forst AG, odnosno dioničko društvo)ima sedam šumarija i gospodari s oko 74.000 ha šumai šumskog zemljišta u tri sjevernomađarske županije.Ostvaruje godišnji etat od 350.000 kubika i zapošljava510 radnika od kojih je dio u upravi, u tvornici parketa,rasadniku, šumarskom muzeju, na radilištima. Odukupno 40-ak inženjera šumarstva u svakoj šumariji supo tri, upravitelj i dva zamjenika, te ostali u upravi.Laszlo, dipl. ing. šumarstva.Svi poslovi na sječi iizvlačenju su privatizirani,a i dobar dio radova nauzgoju, i to je prva »tekovina«restrukturiranja umađarskom šumarstvu.Tvrtka u svom sastavuima tvornicu parketa (180zaposlenih) koja godišnjeprerađuje 400 tisuća kubikadrveta i proizvodi 20vrsta parketa. Tu je i 70ha veliki rasadnik Kal kojigodišnje proizvodi oko 10milijuna sadnica, od čegajedan milijun hortikulturnogbilja za tržište.Priča o restrukturiranjuna mađarski način kaže daje ova uprava prije (1999.godine) zapošljavala 3000radnika te da je davanjemrazličitih povlastica, otpremnina,novih poslova, brojzaposlenih smanjen za2000 od čega se 140 ponovnozaposlilo u Društvu.Sredstva je osigurala država,80% te ostatak samošumarstvo. Prije tri godinebilo je 720 zaposlenih dabi se taj broj sada sveo naspomenutih 510.I lovstvo je u službi stvaranjadobiti, kaže direktorPallagi, a lovački dom Villanegrakojim je prije upravljalašumarija, a sada je uzakupu jednoga od radnikašumarije, obnovljenje prije nekoliko godinai može se uspoređivati shotelom visoke klase.Sam grad Eger prelijepaje sjevernomađarska prijestolnicadobrih vina (egribikaver, lianko, keke frankos,merlot, medok), očuvanihi uređenih srednjovjekovnihtrgova i zgrada,koja svakome nudi ponešto.Sa svojih 80-ak tisuća žiteljato je i grad brojnih crkava(tu je druga najveća bazilikau Mađarskoj iz 1835.godine), škola, mahomsrednjih sa samo jednomVišom školom za nastavnice.Povijest grada sežeu 11. stoljeće, a pamti sei obilježava 1552. godinakada su ovdje zaustavljeniTurci. Iz toga razdobljaostalo je i 300 km podzemnihhodnika i tunela podgradom. Sada se »dolje«planira napraviti naseljekoje bi obilazili turisti.DR. DUŠKO WÖLFL IZ RIJEKELeptir apBijela krila prošarana crnim mrljamate dvije crvene pjegeobrubljene crnom linijom nagornjoj strani stražnjih krilas pravom mu daju epitet jednog odnajljepših leptira, pa je po tome dobionaziv apolon parnasovski. U Hrvatskojje zaštićen, a uvršten je i u Europskuknjigu ugroženih leptira.Dr. Wölfl se već punih 26 godina baviizučavanjem jednog od najljepših i najugroženijiheuropskih leptira apolona(Parnassius Apollo), i poduzima sve dabi produžio njegov život i opstanak nazemlji. Uzgaja ga i umjetno i to takoda iz Gorskog kotara donese jednu dodvije starije ženke, koje stavlja u insektarij(posudu pod staklenim zvonom),gdje one snesu jaja iz kojih se razvijugusjenice. Leptire koji se razviju iz tihgusjenica vraća u njihovo prirodnostanište u Gorskom kotaru. Ono što jeovdje najbitnije jest da cijeli razvojniput apolona od jajašca, gusjenice pasve do leptira prati snimajući digitalnimfotoaparatom i uz pomoć mikroskopa.Snimljene fotografije obrađujena kompjutoru. Isto to radi i u njihovuprirodnom staništu, na način da ih obilježavamarkerom da bi mogao pratiti32Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

faunaApolonU organizaciji HŠD– Ogranak Delnicei ekološke Udruge»Hloja«, početkomsrpnja održanoje u Delnicamazanimljivopredavanje oproblemu očuvanjazaštićenog leptiraapolona u Gorskomkotaru. Predavanjeje održao dr. DuškoWölfl, liječnikiz Rijeke, velikizaljubljenik u ovuvrstu leptiraPOSVETIO ŽIVOT IZUČAVANJU LEPTIRA APOLONAolon (Parnassius Apollo)Kukuljica apolonaBijela krila prošarana crnim mrljamate dvije crvene pjege obrubljenecrnom linijom na gornjoj stranistražnjih krila s pravom mu dajuepitet jednog od najljepših leptira,pa je po tome dobio naziv apolonparnasovski. U Hrvatskoj je zaštićen,a uvršten je i u Europsku knjiguugroženih leptira.Zakonom o zaštiti prirode za svakoguhvaćenog apolona plaća se kaznaod 4.000 kn.Piše: Vesna PlešeFoto: Dario Majnarić, Vesna Plešei arhiva Duška Wölflanjihov život i kretanje. Video-kameromuspio je zabilježiti i ono što nitko dosada nije, zvuk što ga taj leptir proizvodi(određene šumove – trljanjemzadnjih nožica o krila i tijelo) i to kad jeuznemiren ili kad komunicira s drugimjedinkama u koloniji.Od Europe do SibiraRasprostranjen je od Europe dozapadnog Sibira, ali u malim populacijama.Karakteristika tih populacija jevelika međusobna raznolikost, pa jestoga opisan i velik broj podvrsta. U Europiga ima u Španjolskoj, Francuskoj,Švicarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj pa svedo Grčke. Nažalost u nekim zemljamaNjemačkoj, Danskoj, Češkoj posve jeizumro. Obitava na nadmorskim visinamaiznad 1000 metara, a kod nasga ima na Dinari, Velebitu i Gorskomkotaru, na osunčanim suhim livadamai kamenjarima. Odrasle jedinke poslijeparenja polažu jajašca na ovipozicijskubiljku (specifična biljka na koju određenavrsta leptira polaže jajašca), u ovomslučaju to je žednjak (Sedum album).Zimu dočekuje u stadiju gusjeniceskrivene unutar jajašca. U proljeće seona zakukulji i iz nje izlazi odrasli leptir.Odrasli leptiri ne udaljuju se previše odmjesta gdje su izašli iz kukuljice. Leteod mjeseca lipnja do kolovoza. Kako imje prostor kojim se kreću ograničen, nemajumogućnosti izmjene genetskogmaterijala s drugim populacijama. Dodatnoih ugrožava i to što su neotporni,odnosno mali broj gusjenica pretvarase u leptira. Karakteristični su i po crvenimtočkama koje pokazuju kad suu opasnosti. Zanimljivo je da su i tzv.Knafeljčeve markacije (oznake planinarskihstaza i puteva) dobile inspiracijuzahvaljujući njegovim crvenimtočkama, govori dr. Wölfl.Na izumiranje apolona uz promjenuprirodnih i klimatskih uvjeta, djeluje ičovjek. Šuma svojim rastom direktnougrožava njegovo prirodno stanište,pa bi se sječom stabala moglo pomoćida se stanište sačuva. Zamolio je prisutnena predavanju, ako uoče leptira dane otkrivaju njegovo stanište drugima,kako ga ne bi dodatno ugrozili zbogbrojnih kolekcionara i leptirokradica.Kolekcionari leptira, domaći i stranispremni su za svakog apolona platitii do 50 eura kako bi ga imali u svojojkolekciji. Zakonom o zaštiti prirode zasvakog uhvaćenog apolona plaća sekazna od 4.000 kn.Svi koji žele saznati više o ovom leptiru,mogu naći podatke na njegovojosobnoj Internet adresi: www.medri.hr/-drwolfl.Duško WölflBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 33

svijet pticaPOSEBNI ORNITOLOŠKI REZERVAT PALUDPogled iz zrakaPatke i čaplje na obali močvarePiše:MiroslavMrkobradFoto:M. MrkobradInfoprospektPaludaU zasoljenoj močvari Palud koPosebni ornitološkirezervat Palud kodRovinja jedno je odrijetkih sačuvanihmočvarnih staništa naMediteranu. Nekadslatkovodna močvaraje prokapanjem kanala1916. i povezivanjems morem zasoljena.Ovaj rijetki prirodnifenomen obilazisve više turista iznatiželjnika. Da bise turistička ponudapodigla na višu razinu,u Naturi Histrici kojagospodari rezervatom,planiraju tamo podićiinfopunkt. U tomeočekuju pomoćgrada Rovinja koji jei dosad imao punorazumijevanja za Paludi s kojim je suradnja ubrojnim akcijama bilaviše nego dobraDesetak kilometara jugoistočnood Rovinja, prometnicomprema Puli pa skretanjem premaVeštru, dolazi se do jedinstvenogprirodnog kutka – Posebnogornitološkog rezervata Palud, jednogod posljednjih sačuvanih močvarnihstaništa na Mediteranu! Prema podacimapraćenja u posljednjih pet godina,ovdje živi 219 vrsta ptica, no osimstalnih stanovnika ova je zasoljena močvarausputna stanica povremenih posjetiteljana migracijskom putu premaAfrici ili sjevernim destinacijama.Palud je pod nadzorom Nature Histrice,Javne ustanove za upravljanje zaštićenimdijelovima prirode na područjuIstarske županije, prve takve ustanoveu Hrvatskoj, osnovane 1994., na čijemčelu je odnedavno Elvis Zahtila.– Ovo područje je u sklopu rovinjskihotoka i priobalja bilo proglašenojoš 1969. godine zaštićenim krajolikom,podsjeća Mirjana Herak, stručna suradnicau Naturi Histrici. Kad su 1999. počelaozbiljnija motrenja i istraživanja obroju ptica na ovom području, pokazalose da ih je znatno više nego što semislilo pa smo predložili da se Paludproglasi posebnim ornitološkim rezervatom,što je i učinjeno 2001. godine.Kako stićiRđasti žalarPatka njorkaPatkagogoljicaCrnorepamuljačaDo Paluda se stiže jednostavno – starom cestom od Rovinja prema Balamai Puli, 5 – 6 km do Veštra gdje se skrene desno. Nakon nekoliko stotinametara prvom »bijelom« cestom lijevo prema kampu Paradiso pa do uvaleCisterna. Cesta i dalje vodi lijevo i još nekih kilometar dalje dolazi se do ulazau I. zonu rezervata, do močvare.34Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Kako je močvarapostala slanaNekad je to bio dio lovišta koje su uzakupu imali Talijani koji su vrlo radodolazili ovdje. Još i sad se ponegdje umočvari mogu vidjeti bačve do kojihsu se znali dovesti čamcem, sjesti nanjih i pucati, podsjeća na povijesneokolnosti izvrsni poznavalac rezervata,nadzornik Roberto Stelko. U rezervatuje svaki dan, »poznaje svaku pticu«,dočekuje i ispraća turiste koji ovamonavrate. A njih je sve više. Uz rezervat,naime, ide biciklistička staza koja je odmočvare odijeljena jednom palisadomod trske kako se ptice ne bi uznemiravale,brojni turisti dolaze se ovdjekupati, premda je na dijelu rezervataulazak automobilima zabranjen.Do prije 200 godina to je bila slatkovodnamočvara. Početkom 19. stoljeća,za vrijeme 1. svjetskog rata, Austrougarskakraljevska vojska ovdje je teškopatila od malarije koju su prenosili komarci.Rješenje je pronađeno u prokapanjukanala dužine oko 200 m koji jemočvaru spojio s morem.Palud je danas zasoljena plitka močvaras najvećom dubinom od 125 cm ina tim je mjestima 40-ak cm dno nižeod razine mora! Slatka voda utječe umočvaru iz više izvora, miješa se s morskom,a salinitet je, ovisno o atmosferskimprilikama, posebno ljeti, i viši odmorskoga. Takve specifične pa i ekstremneprilike, miješanje vode, kolebanjatemperature, količine kisika i salinitetate pojava sumporovodika uvjetovalisu razvoj karakteristične vodene flore ifaune s malim brojem vrsta.Rezervat se prostire na oko 219 ha,a sama močvara za vrijeme najvećegvodostaja doseže 18 ha da bi se u sušnomrazdoblju smanjila na 2 ha. Toje prva zona rezervata u kojoj vrijedenajstroža pravila zaštite. Drugu zonučini poljoprivredno turističko zemljišteoko močvare, i treću, oko Cisterne,područje u koje turisti dolaze nakupanje (i automobilima). Sama močvaraokružena je makijom i šumomhrasta crnike. Oko 70 posto cijelog togzaštićenog područja u privatnom jevlasništvu.Trstika je dominirajuća vegetacija močvareRezervat se prostire na oko 219 ha, a samamočvara za vrijeme najvećeg vodostajadoseže 18 ha da bi se u sušnom razdobljusmanjila na 2 ha. Močvara je plitka, snajvećom dubinom od 125 m i na tim jemjestima 40-ak cm dno niže od razine mora.d Rovinja živi 219 vrsta ptica!Roberto Stelko i Mirjana HerakBrojne vrste– Većinu ovdje nastanjenoga ptičjegsvijeta čine močvarice, među njimabukoč (Pandion haliaetus), crna prutka(Tringaerythropus), glavata patka (Aythyaferina), mlakuša (Gallinula chloropus)i druge, ali i ostale ptice, npr. batokljun,češljugar, grlica – referira nadzornikStelko. Zabilježene su i rijetkeptice u prolazu, kao čaplja govedarica(Bubulcus ibis), modronoga sabljarka(Recurvirostra avocetta), iz Sibira u srpnjudolaze žalari, prutke, i druge.Razumijevanje gradaRovinjaPtičji svijet Paluda najbolje se moževidjeti s improvizirane drvene nadstrešnicena obali močvare. Na tomemjestu, kažu u Javnoj ustanovi, planirase u doglednoj budućnosti postavitiinfo-punkt, mali ekocentar sa svimpotrebnim informacijama, od stručnogavodstva do propagandnoga materijala,a i edukacije učenika u Malojškoli u prirodi. Udruga Put iz Labina,kaže Stelko, ima edukacijske programei učenici bi mogli na licu mjesta vidjetiono što uče u školi.– Grad Rovinj je i do sada imao punorazumijevanja za probleme Paluda,kaže M. Herak. Financijski su pomagalisve akcije od čišćenja i odvoza smećado nabave nekih sredstava (dalekozora),a iz gradskih sredstava financira sei cjelodnevni nadzor o rezervatu. Nadamose da će pomoći i oko podizanjainfo-punkta čime bi se informacijeo ornitološkom rezervatu podigle navišu razinu i zadovoljio sve veći brojposjetitelja.Nadstrešnica pokraj močvare i informativna tabla PaludaKanal iz 1966. godine kojim je močvara spojena s moremBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 35

Piše:IvicaTomićFoto:Arhivazaštićene biljne vrsteZlatni ljiljan(Lilium martagon)Zlatni ljiljan ili zlatan (Lilium martagon)je trajna šumska biljka,koja naraste u visinu 30 – 80cm, a iznimno i do 150 cm.Uspijeva na svježim, hranjivim i rastresitimhumoznim tlima, blago do umjerenokisele reakcije. Spada u grupugeofita, suhozemnih biljaka kod kojihpupovi ili drugi rasplodni organi (lukovicei dr.) preživljavaju i u nepovoljnimuvjetima u zemlji. Rasprostranjena jena gotovo cijelom europskom kontinentui umjerenoj zoni Azije, a na istokuse prostire do Japana. U Hrvatskojje nalazimo u mezofilnim listopadnim,rjeđe crnogoričnim šumama, na rubovimašuma, planinskim livadama i proplancima,među grmljem, od nizina dosubalpskoga pojasa. Prostire se na područjuSlavonije, Hrvatskoga zagorja,Kalnika, Medvednice, Samoborskogagorja, Turopolja, Gorskoga kotara, Like,Velebita i Biokova.Lijepi cvjetoviintenzivnoga mirisaOva šumska trajnica ima uspravnu,okruglastu, golu stabljiku, zelenu ilisa crvenim pjegama, u gornjem dijelunerijetko kratku, a rjeđe više ili manjegusto dlakavu (forma pubescens). Širokolancetasti listovi dugi su do 15 cm iširoki do 5 cm, poredani uglavnom po4 do 8 u pršljenove oko stabljike. Cvjetnipupovi su okruglasti ili izduženo jajasti.Ružičasti ili purpurni cvjetovi napovijenim drškama lijepoga su izgledai osobita intenzivnoga mirisa, posebicenavečer i noću. Oblikuju rastresiti grozdasticvat na gornjem dijelu stabljike.Listići ocvijeća dugi su 3 – 3,5 cm i 0,5– 1 cm široki, a boja im varira. Tipskioblik ima svijetlopurpurne cvjetove,a forma sanguineo-purpureum imatamnocrvene listiće ocvijeća, s purpurnimpjegama i točkama. U prirodirijetko nalazimo primjerke s bijelimcvjetovima (forma albiflorum). Biljkacvate od lipnja do kolovoza, a plodje 2 – 3 cm širok uspravni tobolac nadugim drškama. U stadiju dozrijevanjasvijetlosmeđe je boje kao i sjemenke.Ova lijepa šumska trajnica nalazi se u nas umezofilnim listopadnim, rjeđe crnogoričnimšumama, na rubovima šuma, planinskimlivadama i proplancima te među grmljem, odnizina do subalpskoga pojasaPlod raspucava po šavovima. Biljka serazmnožava vegetativno i sjemenom.Hranjive lukoviceOvalne hranjive lukovice su zlatnožuteboje, oko 5 cm duge te sastavljeneod većega broja debelih, mesnatih,priljubljenih ljuski. Znakovito je da sulukovice vrlo ukusne, a mogu se priprematiprženjem, pečenjem ili kuhanjem.Priređuju se u obliku pirea ili seosušene melju u brašno za pravljenjekruha i poslastica. U nekim se područjimabivšeg Sovjetskoga Saveza jedusvježe, osušene ili ispečene u pepelu.Valja istaknuti kako su lukovice u dobrorazvijenih, starijih biljaka dubokou zemlji te se teško do njih dolazi.Poznato je kako su se zlatnožutim lukovicamatoga ljiljana bavili alkemičari,pokušavajući proizvesti zlato.Zlatni ljiljan je Zakonom o zaštiti prirodezaštićena vrsta na svim prirodnimnalazištima od 1970. godine, a to značida je zabranjeno njezino oštećivanje iuništavanje. Iznimno se hranjive lukovicezlatana mogu koristiti kao hrana zapreživljavanje u slučaju velike oskudiceili gladi.zaštita na raduVINKOVCIKada nastupi invaliditet,odnosno smanjenje radnesposobnosti, nastajuproblemi za Upravu,odnosno šumariju. Radniciu pravilu ne odlaze uinvalidsku mirovinu,jer invalidske komisijenajčešće procjenjuju daradnici imaju još preostaleradne sposobnostiGdje zainvalideJedan od najvećih problema vinkovačkePodružnice je problemradne sposobnosti invalidnih radnikaza obavljanje teških i opasnihposlova u šumarskoj proizvodnji.Poznato je da je vijek radnika na poslovimasječe i izrade drvnih sortimenatarelativno kratak i da poglavito sjekačine odlaze redovnim putem u starosnumirovinu. Pojavom i primjenom motornepile u vinkovačkoj Upravi (1960.) naposlovima u šumarstvu umnogome seizmijenio odnos između čovjeka – radnikai rada koji on obavlja. Ljudsku snaguje dobrim dijelom zamijenila snagastroja, tako da su poslovi u šumarstvupostali lakši, jer za istu količinu izrađenihdrvnih sortimenata radnik utrošimanje energije nego prije. Međutim, sdruge strane pojavile su se i štetnosti,jer motorna pila svojom bukom i vibracijomnepovoljno utječe na zdravstvenostanje radnika. Kako su štetnadjelovanja prvih motornih pila (Belka,Jobu, Kontra, Stihl) čija je težina iznosilaoko 17 kg, bilo je uočljivo kod radnikanakon liječničkih pregleda kada jebilo ustanovljeno dosta profesionalnihoboljenja.To je prisililo proizvođače pila dakonstruiraju i usavršavaju pile u ciljusmanjenja štetnih utjecaja. Posljednjihgodina na tom je planu mnogo učinjeno,međutim popratni efekti, buka ivibracija, nisu smanjeni do te mjere dabi bili potpuno bezopasni po zdravljeradnika. Sve dok se ne postignu željeniefekti sjekači su prisiljeni koristiti osobnazaštitna sredstva, a to su ušni štitnicii antivibracijske rukavice. S obzirom dadanašnje motorne pile, skoro svih tipova,imaju prilično dobra antivibracijskakonstrukcijska rješenja, osnovno je dapile s kojima radnici rade budu potpu-36Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

ljudi i događajiSLAVKO PLEŠE, UMIROVLJENI POSLOVOĐAČetrdeset godinavjernosti šumiSjekači moraju biti opremljeni kompletnomzaštitnom opremomposlitiradaPiše:ZvonkoPeičevićno ispravne, posebice antivibracijskisistem. Ako svaki pa i najmanji kvar ilioštećenje pile radnik prijavi i na vrijemeotkloni, vibracije će biti puno manje, avibracijska bolest rijetkost. U hladnijimdanima sjekači moraju obaveznokoristiti rukavice u kojima neće doćido pothlađivanja šaka. Pri radu običnotreba koristiti kožne rukavice, jersu one dobro zaštitno sredstvo protivmehaničkih povreda. Vjerujemo da ćedaljnja usavršavanja motornih pila ići iu smjeru eliminiranja štetnih vibracijai da će se to prije ostvariti nego štoće se proizvesti dobre antivibracijskerukavice. Bez obzira na preventivnemjere, kada nastupi invaliditet, odnosnosmanjenje radne sposobnosti tektada nastaju pravi problemi za Upravu,odnosno šumariju. Radnici u pravilu neodlaze u invalidsku mirovinu, jer invalidskekomisije najčešće procjenjuju daradnici imaju još preostale radne sposobnosti.Stoga određen broj godina i daljeostaju u svojoj šumariji dok ne ispuneuvjete za invalidsku mirovinu. Kakoviše nisu sposobni za poslove na sječi iizradi, takve je radnike potrebno zaposlitina za njih odgovarajućim drugimposlovima ili ih prekvalificirati. Međutim,takvih lakših poslova sada je ušumarstvu vrlo malo, tako da je samomali broj invalida angažiran na drugimposlovima puno radno vrijeme. Nastojanjatrebaju ići u smjeru što većegzapošljavanja invalidnih osoba u postojećojdjelatnosti, a zbog socijalnih,ekonomskih i drugih poteškoća treba ušumarstvu razviti neke druge djelatnosti,za one radnike koji svoju preostaluradnu sposobnost ne mogu koristiti uosnovnoj djelatnosti.Piše: Vesna PlešeČetrdeset i više godina prošlo je,ali uspomene na dane koje jeproveo u šumarstvu nisu izblijedile.A sve je počelo daleke 1953.u šumariji Delnice, u kojoj je lugar, pa kasnijeposlovođa Slavko Pleše proveo cijeliradni vijek do umirovljenja 1992.U Šumariji se zaposlio odmah po završetkuškole za lugare u Novom Vinodolskom.– Odmah poslije položenog državnogispita na Sušaku dobio sam svojrevir u kome sam bio zadužen za sveposlove od uzgojnih radova, doznakei otpreme, priča Slavko.Radilo se teško i po šesnaest sati nadan. Sve ručno, nije bilo mehanizacije,odjeća i obuća slabe kakvoće, a na posaoi s posla išlo se uglavnom pješke. Dnevnose pješačilo i do tridesetak kilometara.– Najteže mi je bilo raditi na utovarui otpremi drvnih sortimenata, trebalo jeotpremiti mnogo kamiona, a bila je naraspolaganju samo jedna dizalica. Posebnoteško bilo je raditi zimi, studense zavlačila duboko u kosti, promrzlihprstiju teško je bilo i olovku držati urukama. No, moralo se, plan je trebaloizvršiti i plaću zaraditi, ističe Slavko.Bio je i prvi obučeni instruktor zamotorne pile 1962. u tadašnjem Šumskomgospodarstvu Delnice, a obukuje završio u Sarajevu. Gotovo godinudana zajedno s pokojnim inženjeromIvanom Plešom obilazili su teren iodržavali tečajeve za sjekače.Najsretniji je bio, kaže, kada je posloveobavio na vrijeme i kad je sve prošlobez ozljeda kod radnika.Sedamdesete godine prošlog stoljećaumnogome su olakšale rad ušumarstvu, započelo se s modernizacijomi uvođenjem mehanizacije u proizvodnju.Nabavljeni su i prvi mopedi, aposlije toga i terenska vozila kojima seodlazilo na rad u šumu.Kako su ljudi lakše radili, bili su i zadovoljniji,a ni plaće im nisu bile loše. Sljudima je bilo lijepo raditi u to vrijeme,družili su se i pomagali jedni drugima.Iako je u mirovini punih trinaest godina,ne miruje, ne propušta niti jedandan da ne otiđe u šumu. Dugogodišnjije lovac, koji voli životinje, ne voli ihubijati, već naprotiv, zimi hrani divljačSlavko Plešei u tome uživa. Član je i Gorske službespašavanja Delnice, a kao lovac dobitnikje brojnih priznanja i odličja.Danas je nesretan kad u šumi vidi hrpesmeća ili odbačenog granja, kaže trebalobi više voditi računa o šumskom redu.Bio je i prvi obučeniinstruktor za motorne pile1962. u tadašnjem Šumskomgospodarstvu Delnice, aobuku je završio u Sarajevu.Gotovo godinu dana zajedno spokojnim inženjerom IvanomPlešom obilazi teren i održavatečajeve za sjekače.Prisjećajući se svojih mnogobrojnihodlazaka u šumu, ima i interesantnihpriča. Samo s medvjedima susretao sepreko šezdesetak puta. Opasniji su bilisusreti s krivolovcima, ali, na sreću ponjega, imali su sretan kraj.Šumu treba voljeti jer samo tako možemoje sačuvati za buduće generacije.Kao šumar i čovjek ponosan je na onošto je napravio za svog radnog vijeka,na svako stablo koje je sam posadio. Iu ovim umirovljeničkim danima šumaje ostala trajna radost. I da se ponovnorodi, kaže, bio bi šumar, jer njegova ljubavprema šumi potrajat će dok živi.Broj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 37

lovstvoRIKA JELENAPiše:DraženSertić,dipl. ing.Foto:ArhivaUšašu se čuje povremena dubokarika jelena i slabija rikaslike. Sad je u duši praznina. U daljiniprazninu. Nema više čari, one predivnenazljuba koji se šuljaju okočuje riku novog vlasnika krda. Košutejelena bojovnika. Pomalo sasu s njime. Počinje novi život i ciklus sezorom naziru se obrisi košuta. Lovac čistidalekozor od rose, promatra divljač iTakvi lovovi u rujnu česti su u lovi-ponavlja. Takvi su zakoni prirode.čeka da svane. Već se bolje vidi, samoštima Hrvatskih šuma. Dobre uzgojnepovremeno magla zatvara vidik. Postajehladnije. Na drugom dijelu bare čujematerijalna sredstva stvorila su jelen-mjere, trud djelatnika lovstva i ne malase duboki glas jakog jelena. Riče – tražiska lovišta Hrvatskih šuma jednima odkošute. Jelen bojovnik odgovara. Sadanajboljih u Europi.nastaje najljepša simfonija za lovčevoOvakvih doživljaja ima u našim baranjskimlovištima, u Špačvi, Papukuuho. Već se potpuno razdanilo. Lovacgleda jelena bojovnika. Stari šesnaesteracsa slomljenim ledenjakom na de-našim gorskim lovištima. Tamo rikai Repašu. Poseban je doživljaj lov usnom rogu. Dobro ga poznaje. Jelenpočinje nešto kasnije. Iz lijepih lovačkihkuća lovac polazi u praskozorjeje prošle godine za vrijeme rike imaojače rogove. Rika se nastavlja. Košutelovnim stazama. Kada je dobra rika,nezainteresirano mirno pasu dok jelenizazovno riče. Bojovnik pokušavakreće stazom. Čuje na bilu duboki glascijela šuma odzvanja. Lovac laganosa svojim silnim glasom otjerati dolazećegjelena. Na široku prosjeku izlazijelen koji traži košute. Povremeno sjelena. S rogom–rikalicom javlja se kaošesnaesterac sa snažnim nadočnjacimalovačkim štapom udara po grmlju. Jelenodgovara. Lagano uz brdo premai lijepom peharastom krunom.Simfonija koja se pamtiTakvo grlo je rezultat dobrog uzgoja.godinu dana...Jelen je u naponu snage. Na rogovljumu vise snopovi trstike i šaša. Stane naprosjeci i izazovno rikne. Bojovnik mudolazi u susret ričući. Trenutak se gledaju,a onda jurnu jedan na drugoga.Čuje se prasak rogova koji se zapliću.Jedan drugoga pokušava odgurnuti is moćnim rogovljem zahvatiti ga poJoš je mrak, na istoku rudi zora. Prohladno je iplećki. Borba je neodlučna. Lovac promatrai pomalo drhti od uzbuđenja. kaput. Ispred njega je niza, kao jezero u šumi, obraslomaglovito. Lovac sjedi na čeki zamotan u lovačkiZora je svanula, a jeleni se još bore.U jednom trenutku bojovnik posrne.trstikom i šašem na kojem su prosječene širokeMlađi ga jelen uspije gurnuti na stra- prosjekeStane na prosjeci i izazovno rikne. Bojovnikmu dolazi u susret ričući. Trenutak se gledaju,a onda jurnu jedan na drugoga. Čuje seprasak rogova koji se zapliću. Jedan drugogapokušava odgurnuti i s moćnim rogovljemzahvatiti ga po plećki. Borba je neodlučna.Lovac promatra i pomalo drhti od uzbuđenja.nu. Bojovnik popušta i jednim trzajemoslobađa rogove, okrene se i povuče.Drugi jelen izazovno, pobjedničkirikne. Bojovnik se povlači s prosjeke.Lovac lagano diže pušku i čeka ga nadrugoj prosjeci. Jelen izlazi, križ dalekozoraje na plećki. Pucanj. Jelen pada. Ucijeloj šumi sve zatihne. Drugi jelen natrenutak zastane, a onda s košutamanestane u trstici.Lovac smiruje ruku i srce. Sada dobrosmiruje cigareta. U mislima ponovnoproživljava protekle trenutke. Nakondesetak minuta silazi s čeke. Lagano, porosnoj travi prilazi ležećem divu. Divise snažnim rogovima i jakom tijelu.Odlomi hrastovu grančicu, orosi je nasmrtnoj rani još toplom krvi, zatakne zašešir. Sa skinutim šeširom odaje počastmrtvom jelenu. U tom momentu osjećanjemu. Jelen se spušta prema lovcu.Lovac se ponovo javlja rikalicom. Jelenodgovara. Sada treba stati, primiriti sei čekati. Prvo izlaze košute. One čuvajusvoga ljubavnika. Pažljivo vjetre nasve strane. Vjetar je dobar. Iza mladogjelovog podrasta pojavljuju se moćnirogovi. Kratak pogled, ocjena vrijednostijelena, hitac preko lovačkog štapa,tišina, trenutak opuštanja. I posljednjipozdrav gorskome kralju.U našim gorskim lovištima često krajrike dočeka i prvi snijeg na planinskimvrhuncima, što daje posebnu čar tojvrsti lova.PODSJETNIK ZA LOVNIKAPiše: Dražen Sertić, dipl. ing.RujanKoncem kolovoza, prepelice i golubovi počinju se sakupljatiu veća jata i pripremati za jesenju seobu prema jugu.Završavaju se radovi na uređivanju lovišta i sakuplja se hranaza zimsku prehranu divljači.Najvažniji lovni događaj u rujnu je početak rike jelena.Početkom mjeseca, ako je hladnija i kišovita večer, čuje seprva rika jelena u našim istočnim, nizinskim lovištima kaonajljepša lovačka simfonija. Rika kulminira polovicom mjesecakada počinje rika u našim planinskim lovištima koja čestotraje i do vremena kada su vrhunci okomitih planina podsnijegom.U rujnu lovište obiluje prirodnom hranom za divljač. Usprkostome potrebno je jelensku i srneću divljač početi prihranjivatisa sočnom hranom. Koncem mjeseca počinje parenjemuflona, dlakava divljač mijenja dlaku, seoba je ptica selicaprema jugu i počinje jesen.38Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

Mala škola u prirodiUljetnim mjesecima u izletištuu park-šumi Golubinjak,Lokve vrlo je živo. Uz brojneizletnike, koji traže osvježenjeod vrućina u hladovini stoljetnih stabalajele i smreke, uz brojne rekreativnesadržaje koji im se nude, događaju sei prigodne kulturne manifestacije kojimase obogaćuje ponuda ovog poznatoggoranskog izletišta.Jedna manifestacija posebnog značajakrenula je sredinom lipnja – u Golubinjakuje otvorena prva učionica u prirodiOsnovne škole iz Lokava. Ideja čijaje začetnica učiteljica razredne nastaveLjiljana Novak, realizirana je u suradnjisa delničkom Upravom, odnosno šumarijomLokve. Zahvaljujući podršci upraviteljašumarije Damira Delača, radnici suod drveta napravili školske klupe i stoliceza đake i uredili prostor tako da izgledakao pravi mali razred na otvorenom. Tomprigodom održan je i program u komesu sudjelovali učenici Osnovne škole ipolaznici Dječjeg vrtića iz Lokava.Osnovni ciljevi osnivanja škola u prirodisu upoznavanje s prirodom – uprirodi, edukacija od najranijih dana iželja da se djecu nauči voljeti prirodui šumu, educirati ih da aktivno sudjelujuu njezinoj zaštiti. To je i poticanjekreativnosti kod najmlađih naraštaja.Uz djecu iz bliže okoline s vremenomće se, očekuju šumari, u ovakve projekteuključivati i djeca iz drugih krajevaHrvatske, jer su oni i stalni posjetiteljiove prelijepe park-šume.Ljepota prirode i bogatstvo flore ifaune na ovom malom prostoru garancijasu da će i ovaj projekt zaživjetii donijeti očekivane rezultate.Uz šume jele i smreke, ovdje se međustijenama i u šumi mogu naći razne vrstepaprati i mahovina. Od cvjetnica turastu vrste koje se ne mogu vidjeti nadrugim terenima, poput planinske bahornice,šumske urezice, šumske mišjakinje,austrijskog divokozjaka i sl. Imai grmića borovnice, plave kozokrvine,alpske ruže, planinske pavitine, dok jeod trava brojna šašuljica.Od životinjskog svijeta ovdje obitavajupuhovi, vjeverice, raznolike šumskeptice, leptiri, kornjaši, pauci i sl.No, najveće atrakcije park-šume suGolubinja i Ledena pećina do kojevode šumske staze u kojima i za vrijemenajvećih vrućina prevladavaju nisketemperature. Poseban raritet je starajela kraljica šume, koja raste u podnožjustjenovitog bedema uz stazu premaželjezničkoj postaji Lokve.PARK-ŠUMA GOLUBINJAK, LOKVEU Golubinjakuotvorena učionicau prirodi!U park-šumi Golubinjak nedavno je otvorenaučionica u prirodi. Time je ovaj goranskituristički objekt napravio značajan iskorak– otvorio je vrata najmlađima u želji da ih odnajranijih dana educira kako i zašto voljetišumu i kako štititi priroduPOSJET PROFESORA I APSOLVENATA ŠUMARSKOGFAKULTETA Š. G. D. HB ŠUME KUPRESKorisnasuradnjaDELNICEStudenti na terenskojnastavi uređivanja šumaU sklopu terenske nastave iz uređivanjašuma studenti četvrte godineŠumarskog fakulteta u Zagrebu predvođenidoc. dr. sc. Jurom Čavlovićemposjetili su krajem lipnja delničku Podružnicu.Prema programu naprije su se upoznalis radom i poslovanjem Upravešuma, a posebno s radom odjela za uređivanješuma. Iz djelokruga rada odjelaprezentirani su im podaci o broju ljudikoji rade na tim poslovima, opremi, stanjušuma, broju dosad izrađenih osnovagospodarenja i sl. Upoznati su i s uvođenjemGIS-a i digitalne kartografije napodručju delničke Podružnice.Na terenima šumarije Ravna gora rukovoditeljOdjela za uređivanje mr. sc.događajiProfesori i apsolventiŠumarskog fakulteta s domaćinimaU sklopu redovite stručne suradnješumarskog Fakulteta iz Sarajeva iŠ.G.D. Hercegbosanske šume, profesorii apsolventi Šumarskog fakulteta početkomlipnja su u okviru stručne ekskurzijeposjetili Šume Kupres.Prvog dana odrađene su stručneteme iz iskorišćivanja i uređivanja šumana području šumarije Kupres, dok sudrugog dana gosti mogli vidjeti kakose eksploatira i prerađuje treset u Finvestovomtresetištu Pržine BosanskoGrahovo. Također su obišli rasadnik uPržinama i upoznali se s rasadničarskomproizvodnjom šumskog sadnogmaterijala (bijelog i crnog bora, smreke,i hortikulturnoga rasadničarskog bilja).Profesori i apsolventi sa sarajevskogŠumarskog fakulteta također su imalipriliku upoznati se s kulturološkim znamenitostimagrada Livna. (P. G.)Boris Pleše i dipl. ing. Tijana Grgurić,samostalna taksatorica, prezentirali sustudentima problematiku uređivanjaprebornih šuma. Upravitelj šumarijeRavna gora Vilko Ivančić, dipl. ing.,iznio im je podatke o radu i poslovanjuove šumarije.Uz preborne posjetili su i šume nakršu, šumariju Rijeka, gdje im je upraviteljŠumarije Dejan Švob, dipl. ing., govorioo radu i poslovanju Šumarije. Napodručju gospodarske jedinice Oštrovicavidjeli su na koji se način uređujušume na kršu.Tijekom mjeseca srpnja za još jednugrupu studenata održat će se ovakavoblik terenske nastave uređivanjašuma.Piše:VesnaPlešeFoto:V. PlešeBroj 105 • rujan 2005. HRVATSKE ŠUME 39

turistička razglednicaPutnička agencija Hrvatske šumeID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 24140Broj 105 • rujan 2005.HRVATSKE ŠUME

u šumarskom miljeuNestankom starihi šupljih stabalabio bi ugroženživot brojnihživotinjica dupljašica,piše nam Sonja Colnariz Osnovne škole u BrodMoravicama. Zbog togaje dobro, misli Sonja, dase takva stabla štite zakonom,da se ne ruše i takošume pretvaraju u »zelenepustinje«...Sa svojim fotoaparatomprošetala je okolicom BrodMoravica i snimila nekolikolijepih fotografija stabalas dupljama u kojimasu zasigurno svoj dompronašle neke od ptica iliživotinje. Pogledajmo ihzajedno.Rupa do rupe– kućica!