Bilten kauze broj 1 (jesen 2008)

DRINSKE MUČENICEInformativni bilten za promicanje kauzeSlužbenica Božjih s. Jule Ivanišević i četiriju susestaraGod. I. Br. 1. Prosinac / 2008 .

UVODNARIJEČProšla su vremena otkad Romanija i Drina ispredaju i ponavljajupriču, svetu priču o čudnom događanju u njima. U planini i u rijeci.Tiho je to svjedočenje hoda, molitve i skončanja u njima. Pet sestarabrutalno izgubiše život i nađoše počivalište u pokretnom grobu rijeke,smrznute i okrvavljene u ledu prikrajka da bi ih samo grubo odgurnulidugačkim štapom – ne ostavljajući traga zločinu i smatrajući daje time sve gotovo.I poteče živo svjedočenje, od događaja kao izvora, a u tijekuvremena kao rijeka. Zasmetalo je i to – i tu se “rijeku” nasilno prekide:ni to se nije smjelo čuti, pripovijedati niti spominjati! I tako duginiz godina. Pomriješe svjedoci, a nabujala rijeka promijeni tok i tijek,i uvijek ga pomalo mijenja, ali uvijek žubori i priča svoju tajnu. Tajnugroba, i to mekanoga groba vodenog gibanja kojim kao da bi i samaželjela ublažiti bol i smanjiti patnju i odgoditi grubo zaustavljanje unekom procijepu kamena, ispranoga žilja, pješčanoga spruda...I teče Drina – i kao da spominje tajnu i ponovno je priča – pa neznam prisjeća li se ili viče ne bi li tko čuo, ne bi li se prenuo iposvjedočio da je to ljubav, velika ljubav. I da neće prestati ni Drinapričati, ni ljubav odustati dok ne postane djelo: harmonija koja životudaje smisao, a smrti vrijednost – tako da mučeništvo procvjeta ljepotomživota i zaživi vrijednošću blaženstva radi blizine i oslobođeneljepote koja punim sjajem može zasvjedočiti kako je lijepo kada Bogljubi, kada te izabire i kada ga ti ljubiš. A nema veće ljubavi od onekada netko daje smisao žrtvi darujući život.Molimo da priča postane pjesma Bogu što je ispjeva život u smrtisestara kojima tajnu čuva Drina.Molimo u zahvalnosti.Mir vama!vlč. Marko Tomić, postulator3

PROMIŠLJANJEO SLUŽBENICAMABOŽJIMDarovati život – Kristu i za Kristas. M. Ozana Krajačić, FDCBiti mučenik, u kršćanskom iteološkom smislu, znači dati svjedočanstvoza Krista. Posvjedočitiza svoju vjeru i kršćanske vrjednoteprolijevanjem vlastite krvi.Mučenik je svjedok Isusa Krista,onoga koji nas je prvi ljubio sve dodarivanja vlastitoga života. Kaošto je Isus slobodno i dragovoljnoprihvatio smrt iz ljubavi – jer nasje ljubio, dokraja nas je ljubio(usp. Iv 13,1), tako i njegov učenikprihvaća dragovoljno, ako ustreba,i mučenje i progonstvo i smrt zadobro i za Dobroga, da bi se štopotpunije suobličio svome Učiteljui Gospodinu – u životu i u smrti.Pet sestara Kćeri Božje ljubaviiz samostana na Palama krajSarajeva – s. Jula (Hrvatica), s.Berchmana (Austrijanka), s.Krizina (Slovenka), s. Antonija(Slovenka) i s. Bernadeta (Hrvatica,porijeklom Mađarica),poznatih u narodu kao Drinskemučenice, primile su posebnu milostod Boga i snagu Duha Svetogada bi u tadašnjim okolnostimarata (1941.) posvjedočile svojuljubav prema Kristu i KatoličkojCrkvi žrtvom života. Nastojale sušto vjernije surađivati s milošćupoziva u redovnički život te su sena taj način pripremale namučeništvo. Dar mučeništva,naime, zahtijeva svojevrsnu pripremu:potpuno prianjanje uzKrista u življenju svagdašnjice,što postupno prerasta u nutarnjuspremnost i raspoloživost za žrtvuživota.Kod Službenica Božjih osobitoje istaknuto vjerno življenje evanđeoskihsavjeta čistoće, siromaštvai poslušnosti na koje su seobvezale redovničkim zavjetovanjem,neopozivo se predajućiKristu, Zaručniku. Svoju pripadnostKristu snažile su dnevnimsudjelovanjem u euharistiji,molitvom i radom, sestrinskomljubavlju i zajedništvom tenesebičnim služenjem siromasima.Ovakvo njegovano zajedništvos Kristom urodilo je u njima svesnažnijom željom: dati svjedočanstvoza Krista i za kršćanske i4

PROMIŠLJANJEO SLUŽBENICAMABOŽJIMpobjeđuje. Znale su da na putu dopobjede dobra nad zlom stoji neminovnokriž, od Boga pripuštenai brižno odmjerena “peć užarena”.Takav je bio put Učitelja, timputem trebaju proći i njegoveučenice.Samo ono dobro koje je iskušanoi prekaljeno u vatri muke itrpljenja ima neodoljivusnagu te privlači ipoziva na nasljedovanje.Dobro, očeličeno uborbi sa zlom, postajesnažan proročki govornade. Stoga nam ovihpet Bogu posvećenih iBogu darovanih žena,Drinskih mučenica,upućuje snažan pozivna ustrajnost na putu dobra isluženja bližnjemu te na spremnoi radosno darivanje vlastitog životaBogu i čovjeku u običnostisvakodnevice.Bog nas preko njih poziva napromjenu života. Prije svega, napromjenu mentaliteta i načinaiščitavanja vlastite povijesti, biloosobne bilo svoga naroda (čovjekne može utjecati na događaje, alije on onaj koji im daje smisao!).Poziva nas na veću okrenutostprema dobru jer, priznajmo, prečestoiščitavamo život i povijestpod vidom zla i “tužaljki”, zbogčega prisutnost dobra i tolikih Božjihblagoslova olako izmiče našempogledu, zaokupljenom negativnimiskustvima i događajima.Sveci su snažan poziv napromjenu smjera gledanja. Ako jeistinito da nas u velikoj mjerioblikuje ono što i kako gledamo, tekako to tumačimo, onda su namsveci providnosni darza tako nam potrebnu“terapiju očiju”.I Sluga Božji Papa IvanPavao II. potaknuo nasje u Apostolskom pismuTertio millennio adveniente(br. 37) da nepustimo u zaborav tolikeprimjere dobrote isvetosti, prisutnih upovijesti svakog naroda, tako inašega, već da popišemo svojesvjedoke vjere i čovječnosti i danjih stavimo pred sebe kao uzore.Drinske mučenice su poziv daznamo prepoznati i cijeniti dobroposijano na njivi naše Crkve idomovine, nadahnjujemo se nasvemu što je Bog po njima učinio,radujemo se prisutnosti dobra isvetosti u našem narodu i našojsvakodnevici te znamo zbog togabiti zahvalni. Tko se trajno okrećeprema dobru i dobrima (svetima),i sam postaje takav. Zadobivasnagu za hod naprijed, unatoč po-6

PROMIŠLJANJEO SLUŽBENICAMABOŽJIMteškoćama, i dobiva nove oči kojesu kadre u svakoj životnoj situacijividjeti, prepoznati, cijeniti izahvaljivati za dobro, sveto kojimBog, po svojoj mudroj providnosti,ukrašava svoju Crkvu naradost svojih sinova i kćeri. ■Psalam 124Da nije Jahve za nas bioneka slobodnorekne Izraelda nije Jahve za nas bio:kad se ljudi digošeproti nama,žive bi nas progutali.Kad je uskipiobijes njihov na nas,voda bi nas podavila;bujica bi nas odnijela,vode pobješnjelesve nas potopile.Blagoslovljen Jahvekoji nas ne dadeza plijen zubimanjihovim!Duša je našapoput ptice umaklaiz zamke lovaca:raskinula se zamka,a mi umakosmo!Pomoć je našau imenu Jahvekoji stvori nebo i zemlju.7

IZ ŽIVOTA SLUŽBENICABOŽJIHSestarska zajednica na Palamas. M. Slavica Buljan, FDCSamostan “Marijin dom” naPalama, petnaestak kilometaraod Sarajeva, osnovale su sestreKćeri Božje ljubavi, za odmor ioporavak sestrama koje su radileu školama po Bosni. Vila u tirolskomstilu na Kalovitim brdimakupljena je 1911. godine, a katoličkaosnovna škola otvorena zadjecu onoga kraja i kapelicaMajke Divne izgrađene koju godinukasnije.Do svoga zatvaranja 1919.godine, to je bila jedina škola natom području u kojoj su svojeprvo obrazovanje stjecala djecasvih vjeroispovijesti, kako katolička,tako i pravoslavna i muslimanska.Nakon ukidanja škole,od strane tadašnje vlasti KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca,poslanje sestara svelo se naprimanje bolesnika na oporavak,djece i nastavnika na izlete tesluženje drugim gostima koji suhtjeli odmoriti dušu i tijelo usmirenosti male zajednice sestaraKćeri Božje ljubavi. Odmahpored “Marijina doma” bio je ivelik kompleks crnogorične šumeprikladne za odmor i šetnju. To jebilo iznad svega mjesto molitve imira.Na Pale su dolazili i mnogibiskupi i svećenici, a među njimai mons. Franjo Šeper, kasnijekardinal, te mons. Čedomil Čekada.Godine 1934. vlč. IvanTrobentar ovdje je slavio mladumisu, a 1940. vlč. Ivan AugustinKrištić, župnik na Palama, slavioje srebrni jubilej svećeništva –također u “Marijinu domu”.U samostanu, koji je imaokapelicu posvećenu Majci Divnoj,redovito je živjelo pet sestara, akad je bilo potrebno na ispomoćsu dolazile i pripravnice (kandidatice)iz Sarajeva. Sestre suobrađivale i vrt kojim su prehranjivalezajednicu i priskrbljivaleza svoje goste, kao i za mnogesiromahe onoga kraja. Taj malisamostan mons. Čedomil Čekadanazvao je s punim pravom “gostinjcemsiromaha”.Godine 1927. s. BerchmanaLeidenix, Austrijanka, predavalaje vjeronauk u školi za katoličkudjecu, a privatno je podučavaladjecu njemački jezik.Samostanski dnevni red nijese razlikovao mnogo od ostalihredovničkih zajednica: sestre suustajale oko pet sati, molilečasoslov, razmatrale Božju riječ,a zatim slavile euharistiju. Sestrena Palama nadahnjivale su svojommolitvom onaj kraj. Njihovasvakodnevna osobna i zajednička8

IZ ŽIVOTA SLUŽBENICABOŽJIHadoracija pred Presvetim bila imje životna okrjepa te im davalasnagu da ustraju u poniznosti ivjeri.A ratne 1941. godine na Palamasu se zatekle ove sestre:predstojnica s. Jula, umirovljenas. Berchmana, s. Krizina, s.Antonija i s. Bernadeta. Njih petje živjelo pod istim krovom višegodina dijeleći radosti i patnjeokolnih ljudi.Svakodnevno su primale euharistijskogIsusa te je njihovživot bio na osobit način prožeteuharistijskim duhom. Djetinjimsrcem štovale su Blaženu DjevicuMariju, čija je slika u kapelicibila na istaknutom mjestu, a isvaka je sestra u svojoj sobi naormariću imala Gospinu sliku ilikipić. Pokraj kuće nalazila seGospina špilja pred kojom su sesestre često zadržavale u molitvikao i njihovi gosti i prolaznici. Tusu okupljale i djecu pjevajući imoleći s njima krunicu, osobito usvibnju i listopadu, mjesecimaposvećenim Majci Božjoj. Marijanskimolitveni život resio je“Marijin dom”.Sestra Jula primala je goste,odgovarala na pisma i zamolbegostiju, posjećivala bolesnike idjecu u obližnjem državnom domute pomagala siromasima. Asiromaha je na Romaniji bilo punoi bili su različitih narodnosti.Sestra Bernadeta bila je savjesnai odlična kuharica. Ponekadje pripremala jelo i peklakruh i za sedamdesetak osoba.Ustajala bi u tri sata u jutro kadje znala da će dopješačiti školskadjeca iz Sarajeva iz Zavoda sv.Josipa. Tada bi ispekla i više kruhovada nahrani djecu i mlade,što njoj nikada nije bilo teško.U kuhinji su joj pomagale s.Krizina i s. Antonija. Obje dobre i9

IZ ŽIVOTA SLUŽBENICABOŽJIHvrijedne, prave redovnice KćeriBožje ljubavi. Sestra Antonija,brza u poslu, radila je i u kući ina polju. Uvijek zadovoljna ivesela. S. Krizina, koja je čestoradila u štali, bila je sestramolitve. Svoj život i rad znala jepretočiti u molitvu.U listopadu 1941. godine u samostanje primljen i slovenskisvećenik mons. Ksaver Meško kojije zajedno s drugim svećenicimaprotjeran iz Slovenije.Sestre su se brinule i za dvijegospođe, Anu i Mariju, koje su idonjegovale u svojoj kući. S. Julaje često nosila juhu jednompravoslavcu koji nije imao nikogate hranu djeci u državni dom.Podnevna molitva bila je zasestre i podnevni odmor i tjelesnii duhovni predah. Za vrijemeobjeda ova je mala zajednicaimala uvijek što razgovarati osvojim dnevnim susretima sljudima.Svaku večer molile su zajedničkiVečernju i krunicu temolitve iz Bogoljubnih vježbi kojeje prakticirala Družba. A onda bisvaka ostajala još neko vrijeme ukapelici, tiho pred Isusom, da muotvori svoju dušu i svoje srce dokje vječno svjetlo treperilo. Takosvaki dan, svaki mjesec i svakugodinu.Sestre su svima činile dobro izato se nisu bojale ni rata niratnih nedaća. Njihove su riječičesto bile: “Mi nismo nikomeništa krive”. I nisu bile! Znalo seto tada i na Palama i u Sarajevu iu Bosni. Danas to zna cijelisvijet. ■10

IZ KAUZE SLUŽBENICABOŽJIHTijek kauze Unatoč mnogih poticaja i preporuka da se otvori proces za kanonizacijuSlužbenica Božjih, trebalo je čekati pogodnije vrijeme. 1990. u Zagrebu je objavljena knjiga vlč. Ante Bakovića, Drinske mučenice.Koliki je bio interes javnosti, govori nam podatak da je u samošest mjeseci knjiga doživjela čak tri izdanja. 1996. u Zagrebu objavljena knjiga s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan,u čiju svrhu je prikupljena većina dokumenata i spisa vezanihuz Službenice Božje. 24. svibnja 1996. provincijalna glavarica s. Dubravka Moharić upućujepismenu molbu nadbiskupu vrhbosanskom kard. Vinku Puljićuza otvorenje dijecezanskog postupka. Za postulatora je predložen ipotvrđen vlč. Marko Josipović. Na zamolbu kard. Puljića (21. kolovoza 1999.), Kongregacija za kauzesvetaca u Rimu (19. listopada 1999.) izdaje dekret Nihil obstat, čimedaje dozvolu za početak postupka pod nazivom Službenice Božje s. M.Jula Ivanišević i četiri susestre. 6. prosinca 1999. u Sarajevu je svečano otvoren dijecezanski postupak. Tri godine kasnije, 14. prosinca 2002., završen je biskupijski proces,nakon čega su svi spisi, zapečaćeni, predani na Kongregaciju za kauzesvetaca u Rimu. 13. lipnja 2003. Kongregacija izdaje dekret o valjanosti postupka nadijecezanskoj razini. 1. srpnja 2003. Kongregacija imenuje svog dugogodišnjeg stručnjaka,patra Hieronima Fokcinskog, SI (Poljaka), za rektora kauze, tj. odgovornogza izradu Pozicije kojom se treba dokazati mučeništvo i glassvetosti Službenica Božjih. Za postulatora u rimskoj fazi kauze imenovan je vlč. Marko Tomić,dok je za vanjsku suradnicu predložena s. Ozana Krajačić, koja jepisala Poziciju. Dana 15. srpnja 2008. Pozicija je završena i predanaKongregaciji za kauze svetaca u Rimu gdje čeka procjenu teoloških iostalih stručnjaka.11

DOGAĐAJIPutevima Drinskih mučenicaLjubica PribanićDana 25. listopada 2008. skupinahodočasnika, štovatelja Drinskihmučenica, krenula je iz Zagreba, zaSarajevo, Pale i Goražde, a cilj namje bio proći onim putevima kojimaje pet sestara Kćeri Božje ljubaviprošlo od 11. do 15. prosinca 1941.godine – od dana kada suzarobljene do dana kada su svojezavjete siro-maštva, poslušnosti ičistoće potvrdile vlastitom krvlju.Hrabre, velike žene, časne sestre,vjerne svom Zaručniku: s. Jula (58godina), poglavarica zajednice, s.Berchmana (76 godina), s. Krizina(56 godina), s. Antonija (34 godine)i s. Bernadeta (29 godina).Ideja za obilazak mjesta koja suobilježila život i smrt SlužbenicaBožjih Drinskih mučenica rađala seveć više godina u biblijskomolitvenojzajednici Emanuel kojase okuplja u Duhovnom centruKćeri Božje ljubavi u župiGranešina u Zagrebu. Odlučili smoove jeseni ideju i realizirati!Biblijsko-molitvenoj zajednici pridružilisu se i ostali štovateljiSlužbenica Božjih te se tako skupilotridesetak hodočasnika.U autobusu, na putu do Sarajeva,nakon molitve i zazivaBožjega blagoslova čitali smo izvatkeiz života svake od sestaraMučenica iz knjige s. SlaviceBuljan, Zavjet krvlju potpisan i vlč.Ante Bakovića, Drinske mučenice.Čitali smo i svjedočanstva zadobivenihmilosti po zagovoru SlužbenicaBožjih. Pjesma “Mučeniceljubavi” često se pjevala putem odZagreba do Sarajeva i Goražda i natragdo Zagreba.Na Banjskom Brijegu u Sarajevu,u Katoličkom školskom centrusv. Josipa, srdačno su nas primile iugostile sestre Kćeri Božje ljubavi,nakon čega smo posjetili mjestoživota i rada Službenica Božjih naPalama, nedaleko Sarajeva. Tajkutak netaknute prirode - livada,šuma visokih borova i vitkih breza -bio je sve do 1941. godine mjestooporavka bolesnih sestara, svećenikai svih potrebitih. Tu je bilonekoliko objekata, a najvažniji jebio samostan “Marijin dom”, s12

DOGAĐAJIrazlogom prozvan “gostinjcemsiromaha”. Na ovom su mjestuSlužbenice Božje vodile skroman, atako ljubavlju bogat svagdan.Sljedeće važno mjesto za nas bilaje župna crkva sv. Josipa naPalama kamo je s. Jula sa sestramasvake nedjelje dolazila slaviti euharistiju.Sv. misu za hodočasnikepredslavio je vlč. Tomo Vukšić,profesor na Vrhbosanskoj katoličkojbogosloviji, jedan od suradnikadijecezanskog postupka za beatifikacijuDrinskih mučenica. Usvojoj propovijedi potaknuo nas jena zauzetost u širenju štovanja ovihSlužbenica Božjih, kao i svih duhovnihvelikana našega naroda.Sutradan smo krenuli put Goražda– gradića na obalama rijekeDrine u istočnoj Bosni – mjestomučeništva s. Jule, s. Krizine, s.Antonije i s. Bernadete. Tu nas jedočekao gospodin Sead Tafra,općinski vijećnik, koji se angažiraoda mjesto mučeništva u skorojbudućnosti bude dostojno obilježeno.Gospodin Tafra je nekolikoputa naglasio kako čvrsto vjerujeda su i sestre Mučenice zaslužne zaopstanak Goražda u posjednja dvarata. Zahvalni smo za ljude poputnjega koji životom svjedoče mogućnostsuživota i međureligijskogdijaloga na razini svakodnevice ibrige za duhovne vrijednosti.Dok smo stajali pod prozorimazgrade, nekada vojarne, u kojoj subile zatočene, penjali se stepenicamakojima su one kročile dodrugoga kata, pjevali u prostoriji ukojoj su provele posljednje sateovozemaljskoga života te molili uzDrinu gdje su njihova masakriranatijela ležala, a kasnije bilaodgurnuta niz rijeku, mi štovateljiDrinskih mučenica bili smo dubokoganuti njihovim svjedočanstvom zaKrista i vrjednote posvećenogaživota. Vjerovali smo u njihovu živuprisutnost među nama i moćanzagovor u našim životnim borbama.Duhovno obogaćeni, s obnovljenomvjerom, nadom i pouzdanjem, vratilismo se našim obiteljima zahvalniza sva dobročinstva kojima nas jedobri Bog, po zagovoru Drinskihmučenica, obasipao ta dva dana.Mnoge su rane zacijelile, mnoga suse srca otvorila, mnogi krivudaviputovi izravnali.Molitva na kraju hodočašća slilase u pjesmu posvećenu Drinskimmučenicama:U vrtlogu svijeta ovogami trebamo prave uzore,sestre nam s Drine pomažu,one krijepe naše korake.Mučenice ljubavi,mlade čuvajte,za čisto srce kada seu ovom svijetu bore.Mučenice vjernosti,učite i nas svekako se za vrjednoteživot predaje.13

14DOGAĐAJI

DOGAĐAJIMoli, moli čestopa makar i kratko,jer samo molitvačuva nas od propasti.s. Jula15

PIŠUNAM ŠTOVATELJIDoživljaj na DriniBožo Vuletić-AntićDrina. Prva ruža. Ljubim je ibacam. Ruža leti, leti i kao da jestala u letu i kazuje kako je jednaRuža prije mnogo godina prva poletjelas prozora nedaleko nabujaleDrine, kako je prije leta svojimsestrama rekla: “Sestre, za mnom!”Ruža pada u Drinu. Padaju druga,treća, četvrta i peta. Pet ružaplovi Drinom…Evo, treći dan od povratka, a jaživim od ta dva dana obilaska svetihmjesta u kojima su živjele iposljednje dane i sate provele one,njih pet. Kao da ove dane nemampotrebe ni za čim drugim osimživjeti u tom ozračju, u tom miomirisusvetosti, ljubavi i žrtve. Negledam televiziju, novine pročitampovršno iako mi je to obično neštonajvažnije. Jedva čekam da budemsam u tramvaju, da mogu na mirumoliti ili, vozeći se u autu dauživam okružen nekim nevidljivimprostorom svetosti, staklenim zvonomsatkanim od materijala kojiodiše blaženstvom.Najzanimljivije od svega je dasam prije putovanja, u devetnici,molio više puta dnevno Oče naš,Zdravo Marijo i Slava Ocu, apotom molitvu za proglašenje blaženimaDrinskih mučenica, a sada,nakon ovog hodočašća, ova tri danauopće ne mogu moliti. Pokušam, acijelo tijelo kao da se diže, hoćepoletjeti, uzdići se do neba. I takomalo po malo, riječ po riječ, ipakuspijem izgovoriti molitvu, naravno,u sebi, budući da sam utramvaju. Jedino što mogu je prikazivatimolitvu za Franju i Danijelui želju za njihovo ozdravljenje(preporučeni su nam u molitve uautobusu).Znam da je ovakvo stanjemolitve, ljubavi i inspiracije –prožeto primjerom Drinskih mučenicakoje pokazuju na Krista injegovu žrtvu – ograničenog vremenskogtrajanja. Ipak želim ovajmali komadić srca podijeliti sčitateljem ovih redaka. Drinskemučenice i ja ćemo i dalje biti jakodobri prijatelji jer sam posvesiguran, a i prije sam to znao, da jenjihov zagovor za nas uvijek spremani da nas njihova ljubav i žrtvakoju su živjele na ovom svijetuprati i čuva. ■16

PIŠUNAM ŠTOVATELJIfra Claudio, kapucin, Italija, 2001.Bio bih vam vrlo zahvalan kad biste mi poslali sličice mučenica. (…)one su uzori koji nam pomažu u poteškoćama redovničkog života i učenas da trebamo živjeti svaki trenutak što je moguće dosljednije.Piergiorgio, mladić, Italija, 2007.S radošću sam primio knjigu “Drinske mučenice” (talijansko izdanje),za koju sam vas nedugo zamolio. Pročitao sam je s velikim interesom iuvjeren sam da sada imam nove “prijateljice” koje s neba mole izagovaraju i za mene. Molit ću kako bi njihovo mučeništvo bilo uskoropriznato od Crkve, te da ih možemo častiti kao uzore kršćanskoga života.Poniznost je temelj svake krjeposti,a oholost početak svakoga zla.s. Jula17

SVJEDOKINJELJUBAVILjubav - projekt za buduća događanjavlč. Marko TomićLjubav je projekt za budućadogađanja. Ona posvećuje (i činiposebno vrijednim) svaku pomisao obudućnosti u kojoj će se očitovati, tj.provesti u djelo. Zato je ona sveta, aoni koji je čine, svoj život njoj podređuju.Zato su i oni time posvećeni.To su osobe koje mi nazivamo,častimo i poštujemo kao svece, anjihov život nazivamo blaženim, jerje njihova perspektiva vječnost –kraljevstvo ljubavi i mira.Pet sestara, Kćeri Božje ljubavi,dale su svoj život, netko ga je uzeo,želeći da to bude kraj. One su gadarovale, želeći da to bude početak.Ne svršetak nečega što je ružno,bolno, puno beznadnog grijeha, negopreobražaj u vrijednost koja krozvrijeme ne blijedi, nego joj jekvaliteta glavna sastavnica, a to jevječnost u Gospodinu – osolobođenjeod svega što u sebi nosi i sjenusmrtnosti ili razloga za smrt.Sestre: Jula, Krizina, Berchmana,Antonija i Bernadetaotpočele su svoj projekt ljubaviprotiv zla 11. prosinca 1941. kad suih uhvatili, poveli preko Romanije uGoražde; gledale su kako gorisamostan, trpjele su predbacivanja,uvrede i teška ispitivanja – odgovor:molitva i strpljiv hod i pješačenjeviše od 60 kilometara, što pak za 76-godišnju sestru Berchmanu bijašepreteško pa su je ostavili u Sjetlinikod jedne obitelji i nekoliko danakasnije došli po nju da je pridružeostalim sestrama. Ona im se “pridružilai u miru”.Ostale četiri sestre su tada većbile mrtve, smrznute na rubu zaleđenerijeke Drine. Ostavile su tragljubavi koja je svjedočila njihovozvanje, njihovu čvrstu vjeru i posvećenostBogu. Nisu to dale ni zagrijeh, ni za osvetu, ni za mržnju.Zalog je to za svu vječnost, vječnostBožju. Blagoslov je to Božji: smoćisnage tako svjedočiti ljubav. Blagomslovi svaka žrtva posvećena Bogu.Blagom slovljeni svi koji to u životuostvaruju. Zato ih i zovemo –blaženim, pa molimo Boga da ih Crkvatakvima i proglasi. Mir Božji izagovor Službenica Božjih. I dao Bogda što prije postanu blažene za cijeluCrkvu Kristovu.Molimo u zahvalnosti. ■18

REKLISU O SLUŽBENICAMABOŽJIMO Mučenicama - njihovi suvremenicis. Lujza R., provincijalna glavaricaHvala dragom Bogu, naše mile pokojnice bit će nam zagovornice nanebu. Da vam opisujem našu tugu i bol za njima, nije potrebno. Jedinanam je utjeha da su to, kako ih poznajete, bile naše najbolje sestre,prave redovnice, marljive i radine. (...) Tko će ih nadoknaditi, neznamo. Vi znate, drage sestre, kako naša provincija treba pobožnih,svetih i radinih članica, a takve su bile naše sestre s Pala.Franjo M., sluga u samostanu na PalamaBile su mi jako dobre, ni majka mi ne bi bila tako dobra. Puno sudavale sirotinji, a i posuđivale od petroleja pa do soli. Nisu pravilerazlike u pomaganju. Davale su pravoslavcima kao i našima.s. Antonina M.Imala sam katar na plućima. Časna sestra predstojnica me je tako sljubavlju služila da sam ozdravila. (…) S. Krizina, s. Antonija i s.Bernadeta, sve su bile zlatne i pune ljubavi.Svima su bile dobre. Ondašnji ljudi i žene, što god su trebali, došlibi k sestrama. Predobra s. predstojnica Jula bila je puna ljubavi, iuvijek nasmijana i vedra.s. Imakulata O.Zajednica (na Palama) se sastojala od pet sestara. Moglo bi se rećida je to bila zajednica od pet anđela. U zajednici je vladao duh molitve,požrtvovnosti i ljubavi. To smo mogle osjetiti sve mi koje smo dolazilek njima na oporavak. (…) Najbolje su to osjetili seljaci koji su silazili izsela s Romanije. Naš im je samostan bio mjesto odmora, na polasku ina povratku. Tu su ih sestre i hranom krijepile.vlč. Anto W.To su mučenice svete čistoće i svojih zavjeta.19

REKLISU O SLUŽBENICAMABOŽJIMmons. Anto L.U doba događaja bio sam učenik trećeg razreda gimnazije uSarajevu i ministrant u katedralnoj župi. Događaj smrti sestarasnažno je odjeknuo u Sarajevu među svim slojevima pučanstva, anaročito među katolicima. (…) Odmah se govorilo: to su mučenicesvete vjere. Naprosto javno se govorilo: to su mučenice svoga zvanja isvojih zavjeta. Koliko ja kao (tadašnji) četrnaestogodišnji dječak mogureći, općenito uvjerenje je bilo: to su mučenice. (…)Kraj rata donio je novo ozračje: ljudi su se uvukli u sebe tako da segotovo nije ni govorilo iz straha o Drinskim mučenicama. Zatvori subili puni, mnogi su netragom nestali, svatko je imao svoje brige, paako bi se govorilo o žrtvama rata, to se govorilo samo šutke i u četirioka. Šutnja je pala na sve. Ipak, kada se netko našao u teškoćama ilisličnim situacijama među ženskim svijetom, ljudi su ukazivali naDrinske mučenice kao primjer žrtve i svjedočenja svoje vjere i vjerskihuvjerenja. Koliko je meni poznato, nitko ih nije držao ni za što drugonego za mučenice vjere. (…) Gledali smo u njima žive primjerevjernosti Bogu i zavjetima. (…) Sve je pokrila šutnja iz koje je izbijaolik svetih djevica i mučenica kao u prvim kršćanskim vremenima.Vesna S., zarobljena sa Službenicama BožjimUvijek kada je riječ o vama, pred mojim očima kroz četrdesetgodina stvara se slika, a pogotovo 12. prosinca (1941.), ponovno gorisamostan pred mojim očima, dok gori pet svijeća za pet svetihmučenica. Redaju se slike. Noć, crne figure penju se uz Rakovac(podnožje Romanije), pod nogama škripi, u nosu se smrzava, iz usta sepuši, bijaše strašna zima. Sestra Berchmana posrće, gazim uskomprtinom odmah iza njih, drugi iza mene. (…) Civile odvojiše, ostavišeih u Rakovcu do sutra, časne skroz na Romaniju. Noćismo, sutradan uPodgrab, kroz zimu i snijeg, a one u Goražde, ali samo njih četiri. (…)Pa recite, kako da zaboravim zastave što moradoh vesti na njihovimcrnim haljinama?Isuse! Marijo! Josipe! Spasi nas!Službenice Božje20

O Mučenicama - godine 1991.REKLISU O SLUŽBENICAMABOŽJIMprigodom pripreme simpozija o Službenicama Božjim u Sarajevu,neodržanog zbog predratnih nemirakard. Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebačkiSa zanimanjem očekujem njegove rezultate, koji bi mogli poslužitida sarajevski nadbiskup zamoli Svetu stolicu da se otvori službeni procesza beatifikaciju tih Bogu ugodnih mučenica za svetu čistoću. (...)Njihova žrtva neka bude zalog da Gospodin udijeli svoj mir našimdanima, na našim prostorima, kako bi se ugasila svaka mržnja te namživot bude siguran u miru i slobodi. Mučenici su uvijek bili svjedociljubavi i opraštanja i pobjednici svake nevolje.kard. Hans G. Groër, nadbiskup bečkiKakve patnje, kakvo pravo mučeništvo su morale podnijeti članiceVaše zajednice u prošlim desetljećima! (...) Uvjeren sam da vam Vašemučenice s neba mogu pomoći i u ovoj teškoj situaciji svojim moćnimzagovorom.mons. Alojzij Šuštar, nadbiskup ljubljanskiUvjeren sam da će sestre mučenice biti priznate u Crkvi i u narodukao izvanredni uzori vjernosti Bogu i redovničkim zavjetima.21

15. PROSINCAHomilije uz obljetnice smrti SlužbenicaBožjih – 15. prosinca2004. – mons. Juraj Batelja, ZagrebOvo euharistijsko slavlje neka i nas prožme odlučnošću i spremnošćunavješćivati, na ulicama i trgovima, Božju ljubav za čovjeka.Drinske su mučenice to učinile u presudnom trenutku svoga života.Vjerne evanđelju obznanile su da je Isus spasitelj svijeta.Ova misna žrtva i ova obljetnica smrti Drinskih mučenica su znakda povijesna prašina nije prekrila njihovu vjernost ni njihovu ljubavzavjetovanu Kristu Zaručniku.2005. – vlč. Milan Pušec, ZagrebDanas u vremenu hedonizma, pohlepe i sekularizma (…) potrebnisu nam više nego ikada svjedoci poput Drinskih mučenica. U njimaotkrivamo svijetle primjere za djevojke i mladiće koji s radošću iodlučnom vjernošću gledaju svoju budućnost u kršćanskoj obitelji,izgrađenoj na čvrstoj odluci predbračne čistoće.Vapimo da po njihovu primjeru mnogi izabrani uspiju prepoznatiglas ljubavi samoga Isusa koji ih zove u život Bogu posvećen.2006. – kard. Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, ZagrebDrinske mučenice govore i danas na veoma aktualan način ovomevremenu u kojemu se omalovažavaju vrjednote, i kršćanske i ljudske;one govore da se za određene vrjednote isplati dati i život. One govoreo vjernosti, o vjernosti do kraja. (…) One govore o čistoći, o tojkršćanskoj krjeposti koju treba njegovati, koju treba čuvati.Ova sveta misa je i velika molitva Bogu da nam dade dar da štoprije možemo na oltaru slaviti naše Mučenice. One jesu u zajedništvuBožjem, ali mi ih želimo slaviti na oltaru da bi mogle još višeprivlačiti mnoge koji trebaju gledati svijetle primjere i težiti zasvetošću.Neka se ubrzaju vremena da se što prije nađemo svi mi oko njih, uzBožji oltar, slaveći Boga u njima.22

15. PROSINCA2006. – kard. Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, SarajevoŽelimo od ovih Drinskih mučenica naučiti kako se može životnoopredijeliti i znati Bogu ostati vjeran. Drinske mučenice, ovakvisvijetli primjeri, nadahnuće su nam u svim krizama! Mi još ne znamovrjednovati da je to na ponos svima nama. One su na ponos ne samoDružbi Kćeri Božje ljubavi iz koje su nikle. (…) One su dar Crkvi, ovojzemlji Bosni i Hercegovini i hrvatskom narodu.2007. - nadbiskup Allessandro D’Enrrico, apostolski nuncij zaBiH, SarajevoŽelim gledati na Drinske mučenice (…) kao uzore i primjere nama iza naša vremena. One su uzor za naš život i govore nam u ime Božje.One su uzor ustrajnosti i vjernosti. Uzor vedrine i unutarnje radosti, iu trenucima trpljenja i kušnje.Moje iskrene želje njihovim susestrama i Družbi Kćeri Božjeljubavi jest vidjeti ih što prije uzdignute na čast oltara. Moja molitvakoju večeras, po njihovu zagovoru, uzdižem Bogu jest da njihova krv,velikodušno prolivena, nastavi biti sjeme ustrajnih, zauzetih iodgovornih kršćana. (…) I da njihov primjer nastavi nadahnjivatinadasve mladiće i djevojke da bi se odlučili za radosni izbor potpunogaposvećenja Bogu i Crkvi.Nastoj svim silamanasljedovati presvetu Djevicu,osobito u njezinoj skromnostii poniznosti.s. Jula23

IZ BILJEŽNICEŠTOVATELJADrinske mučenice - primjer i nadahnućekard. Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, 2007.Zahvaljujem Trojedinom Bogu što je podario našem narodu ikatoličkoj Crkvi u ovoj maloj premiloj zemlji, Bosni i Hercegovini, oveDrinske mučenice – svjedokinje vjere. Hvala Vam, drage sestre, zasvjedočanstvo vjere i mučeničke smrti. To nam je primjer i nadahnućeza ustrajnost, izdržljivost i vjernost do kraja Bogu, Crkvi u svomezvanju. Kada Vam se molim, uvijek mi pred očima lebdi istina da “onošto se voli, za to se i žrtvuje”. Ljubav je jača i od smrti.Izmolite nam, Drinske mučenice, hrabrost za život, žarku ljubav ivjernost do kraja. Hvala Vam za svijetli primjer vjere i svjedočanstva.Hvala Vam za jačanje vjere u svim iskušenjima. Hvala na ljubavi kojaje izvor snage i nade. Vama preporučam ovu Crkvu u kojoj ste živjele iradile, i za koju ste krv prolile!Neka Vas Trojedini uzdigne što prije na čast oltara – da se i poVama Slava Božja obznanjuje.nadbiskup A. D’Enrrico, apostolski nuncij za BiH, 2007.Želja mi je da uskoro možemo vidjeti Drinske mučenice uzdignutena čast oltara. Molim da njihov primjer nadahnjuje mnoge mladiće idjevojke te se odluče za potpuno posvećenje Bogu i Crkvi.mons. Mato Zovkić, 2007.Za herojsko svjedočanstvo pet sestara Kćeri Božje ljubavi doznaosam početkom prosinca 1968. kao novi župnik katedralne župe, napodručju na kojem se nalazi samostan i crkva ove Družbe. Tadanismo smjeli javno obilježavati smrt sestara jer su ondašnje vlastiširile među nas strah. (…) Od tog prvog saznanja do danas dogodilase dijecezanska kauza za beatifikaciju Božjih službenica u kojoj sam sradošću izvršio službu suca delegata mjesnog biskupa. (...)Radujem se da su poglavarice i članice Družbe njegovale spomenna ove Mučenice. (…) Bilo bi poželjno u Sarajevu otvoriti jednuspomen prostoriju Mučenica, kad već nemamo njihova groba. Rečenomi je da će to biti i radujem se.24

Sead T., općinski vijećnik Goražda, 2008.I Drinskim mučenicama možemo zahvaliti za postojanje i opstanakGoražda.Mirjana H., Zagreb, 2008.Hvala vam za ove svijetle trenutke, drage Drinske mučenice.Molim vas da me svojim zagovorom pratite i dalje u teškimtrenucima, a naročito vašem zagovoru, na njihovom životnom putu,predajem svoju djecu. (…)Molim vas da mojoj Ivani i Rebeki budete svojom vjerom svjetlostna putu koji ih, kao žene, čeka u budućnosti.Marija J., Zagreb, 2008.Zahvaljujem na velikoj milosti što me Bog pozvao na mjesto velikihMučenica koje su svoju krv prolile za vjeru. Gospodine, udijeli i mojojobitelji obilje milosti da uvijek i u svim teškoćama ostanemo vjernitebi, po zagovoru Mučenica.Marijana K., Zagreb, 2008.Drage sestre, zahvaljujem vam na uslišanoj molbi. Učinile ste da seriješi nešto što se činilo nemogućim.Marija K., Zagreb, 2008.Drage Drinske mučenice, svojim zagovorom i molitvom štitite našudomovinu.Dika P., Zagreb, 2008.Vi ste svojim životom i mučeništvom zaslužile da vas se uzdignena oltar i da vas štuje cijeli svijet.Ružica K., Zagreb, 2008.IZ BILJEŽNICEŠTOVATELJAZahvaljujem na milosti koju sam dobila moleći se Drinskimmučenicama u svojim teškim trenucima života. Opasna bolest mogasupruga Franje ostavljala je dojam beznadnog.Moleći se za njega, zadobila sam milost – mi smo i dalje zajedno.Hvala!25

MILOSTI I USLIŠANJAUslišanja po zagovoru MučenicaIlija Ć., ZagrebNaš sin Nikola, rođen 1981., teško se razbolio 1986. godine. Liječilisu ga liječnici u Travniku, Zenici, Sarajevu i Zagrebu. No, djetetu nijebilo bolje. Padao je u besvjesno stanje dva do tri puta dnevno. Jednomsu ga napadi uhvatili u tri sata ujutro. Bilo nam je tada zaista teško.Osjećali smo se nemoćnima. (…) Toga jutra spontano sam kleknuopred sliku Drinskih mučenica i pomolio se. Poslije toga u našu kućuje došla s. Dragojla T., uzela je sve nalaze i odnijela ih dr. Petru Ž. uZagreb. (…) Izvršio je pregled, propisao terapiju i odredio kontrolu.Djetetu je ubrzo pošlo na bolje. Napad se ponovio još samo dva puta.Molili smo se Drinskim mučenicama i redovno smo djetetu davalilijekove. Dijete je ozdravilo i liječnik je obustavio terapiju.Nikola danas ima četrnaest godina. Hvala Bogu, potpuno je zdrav iredovno ide u školu. Prošlo je od toga devet godina. Moja suprugaLucija i ja svaki dan se molimo Drinskim mučenicama. (…)Vjerujemo da nam je Bog po zagovoru Drinskih mučenica poslaosestre i liječnika i zdravlje djetetu.Drinskim mučenicama se molim u svim potrebama. Osjećamnjihovu blizinu i njihov zagovor. Svjedočim ovo jer sam, kao otac, biopotresen dubokom patnjom zbog svoga djeteta i jer sam doživio njihovzagovor.Želim i molim da sveta Crkva proglasi Drinske mučeniceblaženima.Anto T., Gornji VakufRazbolio sam se teško od ciroze jetre. Smješten sam kao težakbolesnik u travničku bolnicu. Iz iste bolnice otpušten sam kući daumrem. (…) Prije no što se pojavila ta bolest, dobio sam bijednumirovinu koju sam sa zebnjom čekao nekoliko godina. Zapali smo,čovjek bi rekao, u bezizlaznu materijalnu situaciju. Sve crno oko nasu tim najtežim trenucima mirovine. No, uskoro nakon toga ja sam serazbolio. (…) U bolnici je učinjeno sve da me se spasi, ali uspjeh slab.Gotovo nikakav. Otpuste me kući da barem među svojima umrem. U26

to sam saznao za časne sestre paljanske Mučenice. Zastavicu snjihovim likovima objesio sam iznad svoga ležaja. Češće sam svelikim pouzdanjem bacao pogled na njihovu sliku i usrdno ih molioda se kod dragoga Boga zauzmu za me te ozdravim.I svi vi koji ovo čitate, znajte, moja je molitva bila uslišana, naveliko čudo svih i svakoga koji je znao za moju bolest. Ja sam mimosvakog ljudskog očekivanja ozdravio. Kad sam otišao na kontrolu ubolnicu, liječnici si nisu mogli rastumačiti kako to da sam ozdravio, aotpustili me kući da umrem.Ja se sada osjećam dobro, Bogu hvala koji je uslišio zauzimanjesvetih paljanskih mučenica za me i pomogao mi.Drage časne sestre Berchmana, Jula, Krizina, Antonija iBernadeta, hvala vam. Hvala vam! I drugima koji se nađu u kakvojvelikoj nevolji, ću reći neka se dušom i srcem obrate vama za pomoć.Dragica B., ŠtrigovaNisam bila svjesna koliko će mi radosti donijeti jedan komadićpapira kojega mi je dao netko u prolazu. Došla sam kući i pročitalašto piše. Čitam koliko su jadne sestre pretrpjele. Ganulo me do suza.Od tog dana one su moje zaštitnice. Kad mi je teško, sjetim se njih inekako sve prođe dobro. Obje kćeri su mi lošeg zdravlja, čekala samnajgore. Molila sam svaku večer, a u ruci mojih pet zaštitnica. Sve seokrenulo na bolje, a mojoj sreći nije bilo kraja.Hvala od srca, drage moje sestre. Molim i dalje da štite mene icijelu moju obitelj.N.N. – oslobođenje od ovisnostiMILOSTI I USLIŠANJAGospođa je bila ovisnik, alkoholičarka. Obitelj brojna svakodnevnotrpi zbog njezine nebrige, a napose djeca, prepuštena sama sebi, bezljubavi i redovite hrane. Kuća neuredna, hrana neredovita, stanjeteško. Gospođa je sve više tonula u ovisnost ne nalazeći izlaza izteškog stanja. (…) Povremeno bježi iz obitelji. Jednoga dana se ipakodlučila na liječenje i počela je slušati liječničke savjete i upute, ali jemolitvu potpuno zapustila, a sakramente izbjegavala. Priželjkivala jesv. ispovijed, ali je bila vrlo neodlučna. Napušta i samo liječenje i27

MILOSTI I USLIŠANJAodbija svaki savjet. Stanje se pogoršalo.Djeca su počela moliti i žarko preporučivati svoju bolesnu majkuzagovoru naših sestara mučenica. Molila su s vjerom da će sestrepomoći. (…) Žarka dječja molitva i pouzdanje svakim danom je raslou nadi da će Bog pomoći jer sestre mučenice su svoj život darovaleBogu. Majčino stanje bilo je sve teže i teže, no djeca su molila sve jačei žarče. Napokon članovi obitelji pokušavaju majku smjestiti ubolnicu na liječenje. Gospođa se susreće sa svećenikom i pristaje nasvete sakramente.Nakon nekog vremena gospođa izlazi iz bolnice, prestaje se liječiti,ali više ne uzima alkohol. Stanje u kući počelo se normalizirati.Suprug radostan uviđa da se stanje smirilo i kaže: “Kao da nikadanije pila alkohol!” Njezina majka kliče od radosti: “Bog nam je učinioveliko čudo! Bog je pogledao na ovu obitelj i oslobodio nas od velikogzla”.Tako je gospođa posve ozdravila. Djeca su ponovno ogrijanamajčinskom ljubavlju i cijela obitelj je ponovno zaživjela normalnimživotom.Hvala Bogu i našim sestrama mučenicama! Molimo i dalje za tuobitelj i za mnoge druge kojima je potrebna Božja pomoć. Neka seslavi Bog po zagovoru naših dragih mučenica!Pedro G. Campelo, BrazilNaporno radim kako bih uzdržavao svoju obitelj, a uz to imam ioženjenog sina koji ima zdravstvenih problema i živi sa mnom takoda uzdržavam i njegovu obitelj.Prije godinu dana bio sam u neposrednoj opasnosti da izgubim posaošto bi bila katastrofa za moj život. Razgovarao sam sa sestrom izvaše Družbe koja mi je dala izvješće o Drinskim mučenicama, njihoveživotopise, herojsko svjedočenje kao i proces za proglašenje blaženima.Odmah sam počeo moliti Boga da mi pomogne u teškimtrenucima po zagovoru tih hrabrih posvećenih žena. Odjednom, poputčarolije, sve se promijenilo.Nastavio sam raditi sretan i pun nade da će me Drinske mučeniceuvijek zagovarati u nebu.28

PJESMA29

TKOSU DRINSKE MUČENICESvjedokinje vjernosti BoguRatna 1941.zatekla je usamostanuna Palamas. M. JuluIvanišević,poglavaricu zajednice, s. M. BerchmanuLeidenix, s. M. KrizinuBojanc, s. M. Antoniju Fabjan i s.M. Bernadetu Banja. Sestre susvojim životom i radom djelotvornosvjedočile kršćansku ljubavu duhu karizme svoje Družbe.Požrtvovno su njegovale bolesnikei velikodušno dijelile kruh djecidržavnog Dječjeg doma i svimapotrebnima.Usprkos tome, četnici su 11.prosinca 1941. svih pet sestaranasilno odveli u smjeru Goražda,a kuću opljačkali i zapalili. Njihovkrižni put po hladnoći i snijegu,bez odgovarajuće odjeće, uz preslušavanjai ispitivanja, prijetnje ivrijeđanja, vodio ih je najprije doCarevih voda i Sjetline. Tamo je76-godišnja starica s. Berchmana,shrvana od puta i svih događanja,odvojena od ostalih sestara i zadržana.Sestre Jula, Krizina,Antonija i Bernadeta odvedene sudalje prema Goraždu.Četiri dana i četiri noći trajaloje pješačenje sestara od Pala doGoražda preko Romanije. U Goraždesu stigle 15. prosinca popodnei smještene u vojarnu nadrugi kat. Iste večeri četnici su upolupijanom stanju provalili uprostoriju gdje su bile sestre i snečistim namjerama nasrnuli nanjih. U obrani svoga ljudskog dostojanstvai zavjetovane čistoćesestre su se, nakon bezuspješnognagovaranja i prijetnji, istrgle izruku svojih napadača i jedna zadrugom iskočile kroz prozor. Četnicisu, međutim, jurnuli doljepred vojarnu, ozlijeđene sestrenoževima usmrtili i nogama odgurnulina obalu Drine, a kasnijeih je grobar Blaško otisnuo nizrijeku.S. Berchmana je ostala desetakdana u Sjetlini kao zarobljenica,smještena kod jedne obitelji gdjese vidljivo oporavljala. Zatim je,kako joj je bilo rečeno, trebala poćiu Goražde k ostalim (većubijenim!) sestrama. Dva su ječetnika odvezla saonicama, akočijaš je po povratku rekao da jedobro stigla k sestrama. Jedan odnjih imao je oko vrata krunicuubijene sestre. Zapisano je da jeubijena 23. prosinca 1941. ■30

Molitva za proglašenje blaženimaSlužbenica Božjih s. Jule i susestaraMOLITVAGospodine Bože, Ti si svoje službeniceJulu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetuobdario milošću redovničkog zvanjai snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebipotvrde prolijevanjem krvi.Udijeli i nama postojanost u vjerida se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.Daj da sveta Crkveuzdigne ove tvoje službenice na čast oltarai da nam njihov primjer i zagovorpomažu u životnim borbamai postizanju vječnoga spasenja.Po Kristu Gospodinu našemu.Amen.Primljene milosti i uslišanja po zagovoru Službenica Božjih šaljite na adrese:Kćeri Božje ljubavi, Nova ves 16, 10000 Zagrebs. Ozana Krajačić, Granešina 7, 10040 Zagrebtel. 00385 (1) 2984 076e-mail: kauza.dmucenice@gmail.com31

Drinske mučeniceKroz snijeg tihoK'o anđeli nebeskiKoračaju nijemoUzori krepostiZa se ne mareZa druge brinuDolaze spremnoNa hladnu DrinuUz vrisku i jadNoć danak bereZa Krista će umrijetUzori VjereDinka Parlov, Zagreb