1 TREĆA VAZMENA NEDJELJA C Uvod U liturgijskoj godini C ...

TREĆA VAZMENA NEDJELJA CUvodU liturgijskoj godini C (2010.), ĉitaju se, u uskrsnim nedjeljama: Djela apostolska – IvanovoOtkrivenje – Ivanovo evanĊelje. Crkva u tim ĉitanjima doţivljava svoju prošlost, sadašnjost ibudućnost. Osnovna poruka kršćanske vjere je Kristovo uskrsnuće kao zalog našeg uskrsnuća.Biti kršćanin znaĉi vjerovati da je Bog, Isusa, koga su ljudi raspeli, uskrisio i uĉinioGospodarom svega stvorenoga. Krist je uskrsnuo, a s njime i mi neprestano uskrsavamo. Kristje poĉetak novoga svijeta, u kojem mi sada ţivimo i koga ostvarujemo, a njegova punina jeţivot vjeĉni. Prvo svjedoĉanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi uĉenici. Prema Djelimaapostolskim, kršćanska se zajednica zasniva na svjedoĉanstvu apostola i na vjerodostojnostiuskrslome Kristu. Kroz povijest Isusova Crkva se razvija i širi. U Djelima Crkva nampokazuje svoju pravu sliku razvoja, okrenuta u prošlost. Vodi nas na svoje izvore, na djelaapostola, ali i ukazuje na probleme i progone apostola i prve Crkve, zbog širenja EvanĊelja izanosa za Isusa Krista. U Otkrivenju Crkva gleda svoju budućnost. Odlomci koji se ĉitaju uOtkrivenju odnose se na uskrslog Krista i stavljaju u našu pamet „novi Jeruzalem“ i nebeskusreću – ţivot vjeĉni. Sama knjiga Otkrivenja, svojim stilom pisanja, teška je za razumjeti.Knjiga Otkrivenje ili Apokalipsa, nastala je kao protest na rimski imperijalizam i progonkršćana. (Odnosi se na razdoblje sedam careva, od Nerona do Domonicija, 54-96. godine).Evanđelja u vazmeno (uskrsno) vrijeme uzeta su iz Ivanova Evanđelja. Apostol Ivan izravnije svjedok Isusova uskrsnuća. Pomaţe nam da upoznamo Gospodinovu nazoĉnost meĊu namai našu povezanost s njime. Treća uskrsna nedjelja donosi izvještaje o Kristovim ukazanjima.NajavaGrešnik nema nikakve druge zaštite i utoĉišta osim Boga protiv koga je sagriješio. Doruĉak sUĉiteljem i razgovor o ljubavi s Petrom, daju jasan zadatak hranjenja onih koji pripadajuIsusu, a gladni su. Naziru se, mjesto i svrha Euharistije: susret s Uskrslim, društvo s njim,hrana, otkriće ljubavi. Petar kada krene za Gospodinom, poslušan njegovoj zapovijedi, dospjetće do kriţa. Isus mu oprašta i on usprkos izdajama dobiva zadatak unošenja ljubavi u svijet.Tumačenje čitanjaPrvo čitanje (Dj 5, 27b-32. 40b-41)Djela apostolska pojašnjavaju Isusove rijeĉi: „Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svojJudeji, Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Vjera je najprije ĉvrsto ukorijenjena uJeruzalemu. Tamo prazajednica raste milošću i brojem (Dj 1-5). Kršćanstvo se ubrzo širi,posebno zaslugom obraćenih Ţidova grĉkoga jezika i nazora (Djela ih zovu helenisti). Oni suĉesto dolazili u sukob s jeruzalemskom Velikim vijećem i bili su napadani i protjerivani. I uprogonstvu širili su kršćanstvo –Isusovo djelo. Kroz svu povijest kršćani su ĉesto moralitrpjeti napade i progonstvo. Oni su smetali mnogim društvenim, vladajućim sistemima, zbognjihova naĉina ţivota i djelovanja. Kršćani su bili poslušni evanĊelju Isusa Krista i njegovojistini. Nisu šutke prihvaćali nepravdu i laţ vladajućeg reţima, a to ni jedan reţim nijetolerirao. Ovonedjeljno 1 čitanje, odabrano je iz knjige Djela apostolskih, iz 5. poglavlja:„Apostoli pred Vijećem.“ Sadrţaj teksta govori o apostolima, predvoĊeni Petrom, koji sunakon Isusova uzašašća, osnaţeni Duhom Boţjim, poĉeli neustrašivo, naviještati – evanĊelje– radosnu vijest, o Boţjem kraljevstvu. Ovaj odlomak Djela, oslikava Isusove uĉenike i prvuCrkvu. Uĉenici, Isusovi svjedoci, vrše evangelizaciju. Oni su blagovjesnici EVANĐELJA –djela Isusa Krista. Apostoli u snazi Duha Svetoga vrlo su hrabri i neustrašivi u svom1

djelovanju. Propovijedali su dakako, u ime onoga kojega su ljubili, koji je njima znaĉio SVE.Svjedoĉanstvo apostola, o Isusu Kristu, kod naroda je imalo tako snaţan odjek da su sereligijski predvodnici; zamislili i uplašili. Kakvi će oni biti veliko-svećenici u oĉima narodakad shvate da su oni ubili „najpravednijeg“ sina svoga naroda. O tome je raspravljalo Velikovijeće, Sinedrij i naredilo da se apostoli: zaustave, zatvore, išibaju i zastraše. Pozvali suapostole pred Vijeće i rekoše im: „Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime?...hoćete nanas navući krv toga čovjeka.“ Petar i apostoli odgovore: „Treba se većma pokoravati Bogunegoli ljudima. Bog otaca naših uskrisi Isusa koga vi smakoste objesivši ga na drvo.“Apostoli su zajedno s Petrom osjećali ponos što su za Isusov pokret poĉeli snositi poniţenje itrpljenje. Nisu se dali zastrašiti, već su svoje svjedoĉenje nastavili ţešće. Govorili su: „Njega,Isusa, Bog…uzvisi za Začetnika i Spasitelja…za oproštenje grijeha.“ Oni su Isusovi svjedoci.On Isus, je za njih naprosto IME. U Djelima se ĉesto za Isusa kaţe samo Ime – pisano velikimslovom. Pavao će poslije reći: „Ime nad svakim imenom“ (Fil 2,9). On je za njih: „Začetnik iSpasitelj“ (Dj 3,15;7,35). On je zaĉetnik „novoga svijeta.“ Uskrsnuće, osloboĊenje od grijeha,smrti i mrţnje, Duh Sveti kojega su „blagovjesnici“ primili dao im je proniknuti događajekojima su bili oĉevici. Kad bi šutjeli – postali bi krivci. Jer Isus je donio spasenje svimljudima. Veliko-svećenici nisu apostole zatvorili, nego su ih otpustili uz ponovnu zabranu iprijetnju: „Oni odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnositi pogrde za Ime.“ Još sus većim ţarom „svaki dan u Hramu i po kućama…navješćivali Krista, Isusa.“Psalam (Ps 30, 2.4-6. 11a. 13b)Psalam 30 je Davidov s naslovom „Zahvala za spas od smrti.“ Pjesnik (David) zahvaljujeGospodinu što ga je izbavio iz svake pogibelji: „Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio inisi dao da se raduju nada mnom dušmani.“ Zahvalu Gospodinu daruje: ĉovjek David. Ali,Psalam i pripjev izvrsno pristaju kao zahvalnica Krista, Sina Boţjega utjelovljenoga,nebeskom Ocu za uskrsnu radost kojom ga je obdario: „izveo mu je dušu iz Podzemlja – narubu ga je groba oživio – okrenuo mu plač u (radost), u igranje…“ Po Kristu i mi smo većsada uskrsnici i dan nam je vjeĉni ţivot. „Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, zahvaljujtesvetom imenu njegovu!“ Već sad pjevajmo ovaj Psalam kao pjesmu svoje uskrsne sreće. Sv.Augustin o Psalmima kaţe: „Neka Psalme Krist u nama moli, mi ih s Kristom molimo.“Drugo čitanje (Otk 5,11-14)Otkrivenje je prije svega prigodni spis, namijenjen da podigne i podrţi moral kršćana.Kršćane je bez sumnje sablaţnjavala ĉinjenica što je tako ţestoko progonstvo navalilo naCrkvu, Onoga koji je rekao: „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33). U dobaIvanova pisanja Crkva, „novi narod“ izabrani, upravo je desetkovan, zbog krvavih progona(Dj 13; 6; 16;17), od strane Rima i Rimskog carstva. Uzrok tome je (Dj12;13), Sotona, zakletiProtivnik Krista i njegova Naroda. Boţji će vjernici biti pošteĊeni zla (Dj7;14), ali istom nanebu imat će svoj uspjeh. Današnje 2. čitanje, uzeto je iz posljednje biblijske Knjige„Otkrivenja – Apokalipse,“ iz 5. poglavlja, „Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta.“ Pisacvizijom postavlja znaĉajnu scenu u kojoj Bog, Otac uzdiţe Jaganjca Boţjeg, uskrslog Krista,na prijestolje Svevladara. Pisac, Ivan, se sluţi apokaliptiĉkom pjesmom: „I vidjeh i začuh glasanĊela mnogih uokolo prijestolja i bića i starješina…“ Oni su klicali iz glasa: „Dostojan jezaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!“ Pjesmaje napisana najprije JAGANJCU, Kristu Isusu, Otkupitelju. U Apokalipsi to je njegovo ime:„Evo Jaganjca Božjega…“ (Iv 1,36). A prorok Izaija kaţe. „Kao Janje na klanje odvedoše ga“(Iz 53,7). Isus je takoĊer i „pashalno janje,“ simbol osloboĊenja iz Egipta i pralik Krist –Jaganjca, velikog Osloboditelja ĉovjeĉanstva iz ropstva Sotone, Grijeha… „Dostojan je“svake ĉasti zbog svoje ljubavi: kriţevne, muĉeniĉke! U viĊenju, u pjesmi, slavi ga silnomnoštvo (u Bibliji mirijade, mirijada, znaĉi nepregledno, neizbrojivo mnoštvo spašenih),2

pridruţuje se SVE stvorenje: …i na nebu i na zemlji i pod zemljom i u moru – sve…govori:„Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast i slava i vlast u vijeke vjekova!“Ĉuje se „AMEN!“ A starješine padnu niĉice i poklone se. Pjesma je upućena Bogu iGospodaru svijeta i povijesti spasenja – po Janjetu – po svom Sinu utjelovljenomu. „Spasenjeje okonĉano! Spašenici su u punom broju!“ Ali, za spasenje treba proći put Kristova Jaganjca,put kriţa i kriţevne ţrtve! Kršćani imaju samo jednu nadu i slavu: KRISTA!Evanđelje (Iv 21,1-19)Ĉitanje svetog EvanĊelja po IvanuU ono vrijeme: Isus se ponovo oĉitovao uĉenicima na Tiberijadskome moru. Oĉitovao seovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatimZebedejevi i još druga dva njegova uĉenika. Kaţe im Šimun Petar: „Idem ribariti.“ Rekoše:„Idemo i mi s tobom.“ IzaĊoše i uĊoše u laĊu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo,stade Isus na kraju, ali uĉenici nisu znali da je to Isus. Kaţe im Isus: „Dječice, imate li što zaprismok?“ Odgovoriše mu: „Nemamo.“ A on im reĉe: „Bacite mreže na desnu stranu lađe inaći ćete.“ Baciše oni i više je ne mogaše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj uĉenik kojega jeIsus ljubio kaţe Petru: „Gospodin je!“ Kad je Šimun Petar ĉuo da je to Gospodin, pripaše sigornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali uĉenici doĊoše s laĊicom vukući mreţus ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad izaĊu na kraj, ugledajupripravljenu ţeravicu i na njoj pripravljenu ribu i kruh. Kaţe im Isus: „Donesite riba što ihsada uloviste.“ Nato se Šimun Petar popne i izvuĉe na kraj mreţu punu velikih riba, stopedeset tri (153). I premda ih je bilo toliko, mreţa se ne raskinu. Kaţe im Isus: „Hajde,doručkujte!“ I nitko se od uĉenika ne usudi upitati ga : „Tko si ti?“ Znali su da je Gospodin.Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći puta oĉitova Isus uĉenicimapošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doruĉka upita Isus Šimuna Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš lime više nego ovi?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaţe mu: „Pasijaganjce moje!“ Upita ga po drugi put: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ Odgovori mu: „Da,Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaţe mu: „Pasi ovce moje!“ Upita ga treći put: „ŠimuneIvanov, voliš li me?“ Raţalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?' pa mu odgovori:„Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ Kaţe mu Isus: „Pasi ovce moje!“„Zaista, zaista, kaţem ti: Dok si bio mlaĊi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kadostariš, raširit ćeš rike i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.“ A to mu reĉenagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: „Idi za mnom!“U današnjem liturgijskom slavlju, u 3. uskrsnoj nedjelji C, evanĊelist Ivan izvodi uĉenike naotvoreno, na već poznato Tiberijadsko more (Tiberijansko jezero ili Galilejsko jezero).Nalazimo se na poznatom mjestu, osobito poznatom apostolima – na Tiberijadskom jezeru.Šimun Petar je na ribarenju sa svojim prijateljima i suradnicima. S njim su: Toma zvaniblizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim braća Zebedejevi, Ivan i Jakov i još dva uĉenika.Ribarenje na jezeru podsjeća na prošlost prije tri godine kad su sreli Isusa, ostavili sve i pošliza njim. U ĉemu je razlika sada? Razlika je velika! Tri godine su hodili s Isusom, slušali ga,bili su njegovi vjerni uĉenici. Sve su vidjeli i znali što je ĉinio i govorio. A onda dolazi: muka,smrt, ali i USKRSNUĆE. Oni su zatvoreni u nevjerici. No, meĊu njima postoji jedan„ljubljeni uĉenik,“ Ivan, koji vjeruje u uskrsnuće, koji će prvi prepoznati Uskrslog Isusa i reći:„Gospodin je!“ Ivan je uvijek imao osjetljivije oko i dušu za Isusa: bio je „duša na Isusovuvalu.“ Ovdje na jezeru Isus se „treći puta ukazuje uĉenicima.“ Lovili su cijelu noć, ali „te noćine uloviše ništa.“ Ujutro se vratiše na obalu, praznih mreţa, vrlo mrzovoljni. Lovili su bezradosti, bez entuzijazma i bez uĉiteljeve ljubavi. Nisu vjerovali da je Isus ţiv. A on i njima inama govori da je ţiv. Ujutro ţeli poći s nama na naše radno mjesto: u tvornicu, u školu, ubolnicu, u crkvu, na njivu, na ribarenje – na svako radno mjesto – pomoći nam raditi i3

omogućiti uspješan radni dan. Isus nam ţeli reći: „Radi svoj posao dobro, pošteno i sljubavlju, pa ćeš se zadovoljan vratiti kući.“ Ali još nam Isus nešto ţeli reći: „Prihvatite mojuprisutnost.“ Isus je ţiv! Ţiv je za mene, za tebe, ali je bio ţiv i za uĉenike. Samo ga trebamoosjetiti i prepoznati u svojoj duši. Krist nas poziva i obećava nam ispunjenje naših najdubljihĉeţnji. Prihvatiti ga ljubavlju, znaĉi prihvatiti ţivotno zalaganje koje se niĉega ne boji. Petarje nesretan zbog prazne mreţe, ali on se i najviše boji Uĉitelja, zbog zatajenja. IzmeĊu njih jenjegova izdaja; Uĉitelja. Isus je Šimuna Petra već na prvom susretu prepoznao kao sinaIvanova. Tada mu je dao novo ime: Kefa, Petar Stijena. No, Šimun Ivanov još nije postao onošto mu je Uĉitelj namijenio na poĉetku. Izdaja je ranila Uĉitelja i urezala se u Petrovo srce. Napoĉetku razgovora, Uĉiteljevo je srce puno ljubavi. Kao i uvijek. Po tom ga uĉeniciprepoznaju. Petrovo srce, još nije izlijeĉeno. U njemu su pomiješane ljubav i izdaja. Kad su sePetar i uĉenici ujutro vratili iz noćnog, neuspješnog ribolova, na obali ih je doĉekao Isus. Toje zora novoga svjetla. Bez Isusa ostali su u tami noći i bez rezultata rada. Zaboravili suupozorenje: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Oni nisu znali da je to Isus. Kaţe imIsus: „Dječice, imate li što za prismok?“ Odgovoriše mu: „Nemamo.“ A on im reĉe: „Bacitemrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.“ (Desna stran, u Bibliji, je strana Boţjeg blagoslova.Bitno je izabrati dobru stranu). Poslušali su i bacili mreţu kako im je reĉeno. Ubrzo je mreţabila puna riba. Obilan ulov tako postaje plod Boţje velikodušnosti, plod poslušnosti njegovojRijeĉi. Tada onaj uĉenik kojega je Isus više ljubio kaţe Petru: „GOSPODIN JE!“ Kad jeŠimun Petar ĉuo da je Gospodin, pripaše si gornju haljinu i baci se u more. Ostali uĉenicidoĊoše s laĊicom vukući punu mreţu. Na obali ĉekao ih je Isus s pripravljenom ţeravicom,ribom i kruhom. Isus im kaţe da donesu riba koje su sada ulovili. Petar je izvukao mreţu ukojoj je bilo 153 ribe. (Taj broj 153 je tada oznaĉavao puninu spašenih). Isus im kaţe: „Hajde,doručkujte!“ I nitko se od uĉenika nije usudio pitati ga: „Tko si ti?“ Znali su da je Gospodin.On ih je toga jutra osobno ponudio jelom: „uzme kruh i dade im, a tako i ribu. Isus se ovdjena jezeru treći put oĉitovao uĉenicima, po uskrsnuća od mrtvih. Nakon šutnje kojom uĉenicipokazuju da znaju tko im je pripravio doruĉak, nakon zajedništva i doruĉka od kruha i ribe izUĉiteljevih ruku, Isus zapoĉinje razgovor s Petrom. Pita ga javno: „Šimune Ivanov, ljubiš lime više nego ovi?“ Isus iz Petra, u kome je ljubav pomiješana s izdajom, svojim pitanjem iznjega izvlaĉi njegovu ljubav. Izdajom u srce Petrovo ušlo je zlo. Zlo je sila koja sve ljudehoće uĉiniti sliĉnima sebi. A ljubav je snaga koja pokazuje razlike. U ljubavi postoji ţudnja zajedinstvom s drugim, bez obzira na razlike. Petar da bi se oslobodio javne izdaje Uĉitelja,potrebno je da javno izrekne i svoju ljubav prema Uĉitelju. To on i ĉini, kako bi se oslobodiozla izdaje. Petar mu odgovara potvrdno: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Na ovajodgovor, Isus mu samo veli: „Pasi jaganjce moje!“ Gospodin je ţelio ĉuti ono što mu jevaţno, a to je da negativno iskustvo nije ugasilo njegovu sposobnost voljeti. Vaţno je daslabost nije ugasila prijateljstvo. Gospodinu nije bio dovoljan samo jedan „potvrdan“ Petrovodgovor, zato ga pita tri puta: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ Petar se raţalostio što mu Uĉiteljne vjeruje isprve, pa mu odgovori: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“Zanimljivo je da se Petar, kod ovoga pitanje, ne poziva na svoja djela, ni na svoje srce, kojevoli, nego se poziva na Učiteljevo znanje. Petar zna da je njegovu ljubav prema Uĉiteljunajlakše vidjeti u Uĉitelju. I u prvom njihovom susretu samo je Isus vidio, Petrovu osobinu,koju nitko drugi nije vidio, tako i sada Petrovu ljubav najjasnije vidi Isus. Pa zašto ga Isusonda pita o njegovoj ljubavi kad o njoj zna sve – više od Petra? Zbog Petrove izdaje! Potrebnoje da se njegova ljubav prema Uĉitelju pokaţe javno. EvanĊelist Ivan izdaju ovdje nespominje, ali ona se osjeća u 'zraku.' Uz pitanje o „više“ ljubavi, Uĉitelj traţi još nešto – traţida pase njegovo stado. Uz tri pitanja o ljubavi, Isus od Petra zahtijeva, tri puta i ovo: „Pasiovce moje!“ Nije dovoljno samo Isusa ljubiti. Ljubav za njega treba postati plodom. Tomljubavlju treba HRANITI DRUGE. Ona se mora prelijevati na druge. Njegova ljubav i ljubavkoju dobiva od Gospodina, treba postati hrana TREĆIMA: „Pasi jaganjce moje! Pasi ovce4

moje!“ Petar u Uĉitelju nalazi svoju ljubav. A Uĉitelj u Petru nalazi onoga tko će u njegovoime pasti njegovo stado. Isus u Petru potvrđuje: Kefu, Petra Stijenu. Proglašava ga VoĊomsvojih apostola na zemlji, u svojoj Crkvi. On postaje Isusov NAMJESNIK na zemlji, tek sada,kad je pristao ići za Uĉiteljem i biti poslušan njegovoj volji. Hod za Uĉiteljem je ĉistaposlušnost. Uĉitelj mu na kraju veli da će ga drugi opasivati i voditi. Taj drugi je samGospodin –Uĉitelj. On ga poziva da krene za njim. Kaţe: „Idi za mnom!! To vaţi i za NAS!Pitanja za razgovor Zašto Veliki svećenik u Jeruzalemu, poziva apostola Petra i traţi da on i njegovisuradnici prestanu propovijedati o Isusu? 1. ĉitanje. Kako se Petar i apostoli ponašaju pred Velikim svećenikom, što mu kaţu? Koji stihovi Psalma 30 se odnose na Isusa Krista? O ĉemu govori Knjiga Otkrivenja? Kada i zašto je nastala? 2. ĉitanje. Što zaklani Jaganjac koji je na prijestolju znaĉi za kršćane? Zašto ja evanĊelist Ivan izveo apostole na Tiberijadsko jezero, u ribolov? Tko apostole ribare, ujutro, ĉeka na obali i zašto? Što se s ribarima dogaĊa, zašto noću nisu ništa ulovili? Kako se ponaša Isus i tko ga je prvi prepoznao? Što Isus pita Šimuna Petra nakon doruĉka i zašto? Koji odgovor Šimun Petar daje Isusu, na postavljeno pitanje? Što mu Isus na kraju kaţe, koju funkciju Petar dobiva? Što je Petar nama kršćanima i koga moramo slijediti?Molitva vjernika Gospodine, daj da Crkva tvoja bude zajednica ljubavi, te nikad ne prestane ljubavdarivati svakom ĉovjeku, molimo te! Gospodine, otvori oĉi svojim vjernicima da Krista prepoznaju u braći ljudima i nedopusti da im svakodnevne brige zaprijeĉe put k tebi, molimo te! Gospodine, tvoj je Sin, na jezeru, ĉudesno nahranio gladne uĉenike: okrijepi i našţivot vjere, molimo te! Gospodine, kao nekoć apostolu Petru, oprosti i nama nemoć vjere i trenutke zatajenja;daj nam, da uvijek ţivimo po tvojoj rijeĉi, molimo te! Gospodine, zapali u nama novu snagu ljubavi i ĉuvaj nas u ljubavi svojoj, molimo te! Gospodine, u svoju nebesku slavu privedi svu našu pokojnu braću i sestre, molimo te!Svemogući Boţe, ti si nas ĉudesnim darom svoje ljubavi oslobodio od grijeha i smrti. Noviţivot što si ga u nama zaĉeo neka trajno blista u našim rijeĉima, u našim srcima i našimdjelima, tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. AMEN!ZaključakIsus reĉe svojim apostolima: „Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Isus nezahtijeva mnogo. Ali daje bitno, toĉno ono što im treba. Cijelu su noć lovili, svu su se noćtrudili, baš na tom mjestu, „ali ne uloviše ništa.“ Desna strana je samo posluh, POVJERENJEu njega: Gospodina, Isusa Krista, Uĉitelja, njihovog i našeg VoĊu. On ih ne odvodi na drugomjesto na „drugu obalu,“ nego baš na tome mjestu pokazuje svoju moć. Moţda mislimo kakobi više uspjeli da smo negdje drugdje, da smo na nekoj drugoj „laĊi,“ na nekoj drugoj obali, ane na ovoj „dunavskoj.“ Umjesto odlaska nekamo drugdje, da traţimo uspjeh i sreću, Isusnam nudi samo „drukĉije.“ A to drukĉije je posluh i povjerenje u njega – ovdje, na ovoj laĊi –dunavskoj. Trud i rad, bez „posluha,“ bez vjere u ţivoga Krista, koji je s nama i u nama,5

esplodan je i jalov. Primjer nam ovdje daje Petar. Kad se oslanjao samo na svoju volju isvoju pamet, završio je u izdaji. No, kad krene za Uĉiteljem, poslušan njegovoj zapovijedi,dospjet će do kriţa, do Kristove slave. Oslonjen na svoju volju, Šimun Ivanov nikada ne bipostao Petrom – Prvakom. On, postaje Kefom, Stijenom, onim što je Uĉitelj vidio u prvomsusretu, tek kada pristane ići za Uĉiteljem i biti poslušan njegovoj volji. Hod za Uĉiteljemnije samovolja, nego poslušnost Uĉitelju do smrti. Petrov pristanak na poslušnost, vrijeme jePetrove unutarnje preobrazbe, ozdravljenja i mogućnost preuzimanja zadatka: osnivanjaKristove Crkve. Doruĉak s Uĉiteljem i razgovor o ljubavi, oĉita je veza s Euharistijom. Petardobiva zadatak hraniti i pojiti one koji su gladni: hranom i ljubavlju: Kristovim tijelom ikrvlju Kristovom. Gospodin i od NAS traţi usklik: „Gospodin je! s nama je!“ Mi postajemosakramentom njegove prisutnosti, mi smo otajstvo koje ostaje na tragu današnjegaevanĊeoskoga navještaja: To je Gospodin s kojim živimo i umiremo. Gospodine, ti si, ţeljaniskrene ljubavi, htio iskušati ljubav apostola Petra. Njegovo zatajenje i njegova malovjernostnisu te prijeĉili da ponovo zatraţiš njegovu ljubav. Ne bojiš se primiti ljubav od onih koji tezanijekaše. Štoviše, ti od njega traţiš još veću ljubav: „Petre, ljubiš li me više nego ovi?“ Tiopraštaš i opet ljubiš, unatoĉ našim slabostima i unatoĉ neuzvraćenoj ljubavi. Uĉiš nas da sesamo snagom ljubavi moţe nadjaĉati grijeh. Zapali u nama, Gospodine, novu snagu ljubavi isaĉuvaj nas u ljubavi svojoj. Desnica nek' me tvoja vodi i drţi. Uzmi opet moju ruku. AMEN!6