RAD U MEDIJIMA / MEDIJI O RADU - Zarez

DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA ZBIVANJAZagreb, 21. lipnja 2012., godište xiv, broj 337T. Matasović: grudi u MinistarstvuMali Zarez: Samir AminTEMAT: RAD U MEDIJIMA / MEDIJI O RADU12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO)

Društvozarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 3Prve grudi MinistarstvakultureZačudno je da je kao glavni čuvar ćudoređa iskočila ne “tradicionalna”, navodnoi “demokršćanska” stranka dviju navijačica, nego ministarstvo u kojem je jednaod njih zaposlena – ministarstvo “lijevo-liberalne” vlade, ministarstvo na čijemje čelu ministrica (žena) i koje “pokretanje postupka” objavljuje preko svojeglasnogovornice (također žene)Trpimir MatasovićTeško je dokučitizašto su dva paraobnaženih ženskihgrudi postala“senzacijom”, pai “slučajem”, ito u zemlji čijisu mediji inačeprepuni sisa i guzica– nekima je to idijelom izrijekomproklamiraneuređivačkekoncepcijeMoral je, prema jednoj rječničkojdefiniciji, “shvaćanje odnosaprema dobru i zlu u najširem smislu;ukupnost nepisanih društvenih načela,normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosimameđu ljudima koji se nameću savjestipojedinca i zajednice, u skladu s općim kriterijimao dobru koji vladaju u određenomdruštvu”. Definicija je, naravno, fluidna kaoi pojam koji definira, a koji, dakle, uključujejednako fluidne pojmove kao što su “nepisananačela”, “običaji”, “opći kriteriji” islično. Problem s moralom, međutim, nijeu tome što ga svatko može shvatiti na svojnačin – problem nastaje kad se osobni doživljajmorala pokušava “nametnuti savjestipojedinca i zajednice” kao “opći kriterij odobru”.U užem smislu, “moralom” se smatraju(svjeto)nazori vezani poglavito uz tjelesnosti spolnost. I tu bi stvari u jednoj sredini kojase voli pozivati na “tradicionalne” – čitaj:patrijarhalne – vrijednosti trebale biti jasne:tjelesnost i spolnost pripadaju u privatnusferu (“unutar četiri zida”) muškarca i ženeu njihovoj društveno reguliranoj (naravno:heteroseksualnoj) bračnoj zajednici. Doduše,čak je i ova naša državica, koja se sbrdovitog Balkana izgladnjelo i nekritičkibaca na bujne grudi (da ne kažemo sise)Europske unije, ponešto napredovala odstoljeća sedmog do stoljeća dvadesetprvog.Djelomično obnaženo tijelo dopušteno jena plaži, u teretani i u reklamama. Potpunoobnaženo tijelo dopušteno je samo mladimženama strogo reguliranih tjelesnih proporcija– posebice na kalendarima, stranicamatabloida i, ponovno – reklamama.Muškarcima je, pak, djelomično, a ponekadi potpuno obnaženo tijelo dopušteno samona događajima vezanima uz nogometneutakmice. Što se spolnosti tiče, dopuštenaje samo ona heteroseksualna – uza specifičnostrazličitih rodnih perspektiva: muškarackoji javno govori o svoj seksualnoj praksije frajer; žena koja čini isto je, u najboljemslučaju – kurva.Poprsja i torza Do grla zakopčanojženi namijenjena je, pak, uloga pokornogukrasa muškarcu. To se očekuje, pa se ondai provodi na svim razinama društva, sve dosamog vrha države – primjerice, u vladi RHsjede samo tri (3) žene. Bila je donedavnojoš jedna, ali vrlo je brzo postalo jasno daMirela Holy, nakon što se višekratno drznulausprotiviti alfa mužjaku Radimiru Čačiću,neće u vladi dočekati kraj mandata. I nije.Treba li uopće posebno isticati da je na njenomjesto došao muškarac?“Tradicionalne” vrijednosti su, međutim,stavljene na ozbiljnu kušnju ondje gdje bise to najmanje očekivalo – u par excellence“tradicionalnom”, mužjačkom kontekstuEuropskog nogometnog prvenstva. (Riječ je,naravno, o muškom nogometu – onaj ženskigotovo u programima hrvatskih medija, asamim time i svijesti hrvatskih građana, kaoda niti ne postoji.) I nije, zapravo, vijest da sudvije hrvatske navijačice u Poljskoj pokazalesvoja bujna poprsja. Vijest su reakcije na tajnjihov čin. Da su to učinile unutar nekihnavijačkih “četiriju zidova” (što bi ionakobilo u proturječju s navijačkim ritualima,vezanima primarno uz otvorene prostore),vjerojatno nitko ne bi ni trepnuo.No, učinile su to javno, potičući tipičnohrvatski shizofrene reakcije – s jedne straneoduševljenje (muških) navijača, a s druge“zgražanje” raznih dušebrižnika. Je li njihovčin bio “moralan” ili nije stvar je individualnesvjetonazorske procjene – ipak, nitkood onih koji smatraju “neprimjerenim” takvootkrivanje ženskog poprsja nema ništa protivtoga da u istom tom navijačkom kontekstugomile muškaraca očima javnosti podastirusvoja torza. Objavili su mediji fotografiju ijednog muškog navijača koji je, solidarizirajućise s kolegicama obnaženih bujnih grudi,pred kamerama pozirao obnaženog, ni približnotoliko bujnog međunožja. I je li se itko“zgrozio” nad tim “neprimjerenim činom”?Je li itko objavio ime, prezime i prebivalištedotičnog navijača? Je li mu se prijetilo udaljavanjemiz navijačke udruge, političke strankeili s radnog mjesta? Nije. Jer, u društvu kojedrži do “tradicionalnih vrijednosti” to je, činise, ipak puno manji grijeh.Muško ubojstvo i žensko veseljeTeško je, zapravo, dokučiti zašto sudva para obnaženih ženskih grudi postala“senzacijom”, pa i “slučajem”, i to u zemljiNitko od onihkoji smatraju“neprimjerenim”otkrivanježenskog poprsjanema ništa protivtoga da u istomtom navijačkomkontekstu gomilemuškaraca očimajavnosti podastirusvoja torzačiji su mediji inače prepuni sisa i guzica(nekima je to, dapače, i dijelom izrijekomproklamirane uređivačke koncepcije). Dali zato što se njihove ponosne nositeljice neuklapaju u “idealne” proporcije 90-60-90?Ili zato što su, kao žene, učinile nešto štomuškarci čine stalno? Ili zato što su, posvenediskriminativno, svoje ženskim atributimapripustili oči, ruke i jezike ne samo “naših”,nego i irskih navijača? Ili zato što su se pritom(a to je, valjda, najveći “grijeh”) ne samo,prema vlastitom priznanju, dobro zabavile – ito bez imalo simultanog, ili barem konsekutivnoggrizodušja?Još je začudnije da je kao glavni čuvarćudoređa, uz prijetnju ozbiljnim sankcijamaza ovo žensko nesebično sebedarje, iskočilane “tradicionalna”, navodno i “demokršćanska”stranka dviju navijačica, nego ministarstvou kojem je jedna od njih zaposlena.Ministarstvo “lijevo-liberalne” vlade (koja je“lijevo-liberalna” jednako koliko je i glavnaopozicijska strana “demokršćanska”), ministarstvona čijem je čelu ministrica (žena) ikoje “pokretanje postupka” najavljuje prekosvoje glasnogovornice (također žene). Odpostupka, doduše, u konačnici nije bilo ništa,ali ipak ostaje gorak okus u ustima kadshvatimo da u ovom slučaju nije bilo čak nielementarne ženske solidarnosti.A da je bilo imalo pameti, moglo se ovaj“slučaj” čak i dobro politički i/ili marketinškiiskoristiti. Nisu li te razgolićene grudi moglebiti predstavljene i kao zoran primjer nekihnove, građanskim slobodama otvorenije vlasti?Nije li djelatnica jednog hrvatskog ministarstva,zapravo, učinila za promocijusvoje zemlje – i njenu otvorenost premadrugim kulturama – više nego mnogi drugiministri (i pokoja ministrica)? Ali u Hrvatskojse ne može izvući samo s izlikom: “Nisamubila čovjeka, nego sam se proveselila.”Jer, ako ste žena i želite se proveseliti, smijeteto učiniti samo zakopčani do grla. A ako stemuškarac, možete i ubiti čovjeka. I potompostati prvim potpredsjednikom vlade.

Razgovor zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 4Yanis VaroufakisSyriza postupa odgovornoUgledni ekonomist i profesor na Sveučilištu u Ateni uoči lipanjskih izbora u Grčkoj pokušao jeraspršiti syrizofobiju koja se proširila među eurobirokratimaMatthias BreitingerGospodine Varoufakis, većina Grka želi zadržatieuro, ali biraju Syriue i njenog najistaknutijegkandidata Alexisa Tsiprasa, kojibi mogli izvesti Grčku iz monetarne unije.Kako to ide jedno s drugim?——I Syriza bi htjela da Grčka ostane uEurozoni. No, ona bi istovremeno htjelaponovno pregovarati o programu štednje,jer on ne funkcionira. To, uostalom, znaosvatko tko je iole ekonomski obrazovan.Prije dva mjeseca grčka je država moralaod Europskog fonda za financijsku stabilnostposuditi 4,2 milijarde eura, uz kamatuod kojih četiri posto. Vladi je ta svota dostajalataman da od Europske središnje bankeotkupi grčke državne obveznice kojima jeisticao rok dospijeća. Grčka je, dakle, posudilanovac od jedne europske institucijekako bi ga odmah dala drugoj. Istovremeno,zemlji se nameću mjere štednje koje je uništavaju.Kako će Grčka tako ikada otplatitisvoje dugove?——Apsurdno je Grcima predbacivatida su lijeni ili nespremnina reforme. Europa uopćenije shvatila što se odigrava uGrčkoj. Zemlja je u nečemušto nije tek neka jednostavnarecesija. Čak i dobro vođenetvrtke propadaju, jer je prekinutprotok novca.Kredit je zamašnjak ekonomije,a u Grčkoj nema višeni kredita ni povjerenja. Jedanmoj prijatelj već je desetljećimavlasnikom profitabilne tvrtke.Knjiga narudžbi mu je puna, a95 posto njegove proizvodnjeodlazi u izvoz. Usprkos tome,njegova je tvrtka pred stečajem,jer više ne može dobiti sirovinei pretproizvode. I u Njemačkojbi dobro vođena tvrtka propalaako ne bi imala pristupkreditima.Ako pobijedi Novademokracija iliPASOK, Grčka ćepokušavati ispunitiuvjete za paketepomoći i time će samusebe sve više guratiu propast, sve dok sesustav ne raspadne, aGrčka bankrotiraSyriza namjerava otpisati dugove.——Grčka će prije ili kasnije doći do točkeu kojoj pod sadašnjim uvjetima više nećemoći biti članicom Eurozone. Syriza govorida tako više ne ide, ako želimo zadržati euro.Ne možemo više uzimati vaš novac poduvjetima pod kojima ga nikad ne možemovratiti. Ta stranka postupa odgovorno kadtako jasno govori protiv Europe. Očekivaosam da će njemački porezni obveznici toznati cijeniti.Čak i kad bi Tsipras postao premijerom,morao bi ipak nastaviti s mjerama štednje, sobzirom da grčka država više rashoduje negošto prihoduje. Vara li on, dakle, svoje birače?——Naravno da nema tog puta koji će zaobićistezanje remena. To znaju i Grci. Ali valjajasno reći: stezanje remena je nešto drugood politike štednje, koja počiva na teorijida se javni dug može smanjiti smanjenjemjavne potrošnje i istovremenim podizanjemporeza. Grčka je, kao i Portugal i Španjolska,pokazala da taj smjer ne funkcionira.Prekinut protoknovcaMnogi predbacuju Grcima da premalo poduzimaju.Jesuli reforme uistinu samo spore?Kako bi onda izgledalo rješenjekoje bi poboljšalo stanje u Grčkoj, a pritombilo politički prihvatljivo i Grčkoj i drugimzemljama Eurozone?——Moramo promijeniti temeljnu strukturuEurozone. Europske banke moraju bitisredišnje regulirane i rekapitalizirane odEuropskog fonda za financijsku stabilnostili Europske središnje banke. Time bi javnidugovi pojedinačnih zemalja djelomično bilipoopćeni. Zajednički monetarni prostor sazasebnim nacionalnim javnim dugovima nefunkcionira. Njime se samo potiče špekulanteda se natječu protiv ove ili one zemlje.Osim toga, potrevna nam je i investicijskapolitika. Europska investicijska banka bilabi prava organizacija za to.Grčkoj je potrebna funkcionirajuća država,s funkcionirajućim javnim strukturama.Primjerice, nedostaje učinkovita poreznauprave. Kolik napredak vidite u tompogledu?——Nikakav. Kako će ministar financija reformiratii poreznu upravu, kad za to na raspolaganjuima praktički nula eura? Umjestotoga, trebao bi čak srezati plaće preostalihslužbenika što je savršen put za dodatnojačanje korupcije.Nezaposlenost je naglo porasla, a desecitvrtki odlaze u stečaj. Odakle će se ubiratiporez? U takvoj situaciji tvrditi da jepotrebna samo reforma porezne upravejednostavno je groteskno.Dugovi manjine nanaplati većiniMnogi vjeruju da bi se bez većih problemamoglo pustiti Grčku da izađe iz Eurozone,s obzirom da je Eurozona spremna za njenizlazak. Dijelite li to gledište?——Ne. Sumnjam da su zaštitni mehanizmidovoljno snažni i da bi ostatak Eurozonepreživio da je napusti čak i jedan njen malendio. Odustane li Grčka od eura, monetarnojje uniji kraj. Njemačka će se tada vratitinjemačkoj marki i uvelike će izgubiti nakonkurentnosti, prije svega u odnosu naKinu. Nezaposlenost će se u vašoj zemljiudvostručiti ili utrostručiti, a broj siromašnihće se povećati. Stoga kažem: moramo spasitieuro i popraviti Eurozonu.Ipak, mnogi Nijemci smatraju nepravednimi dalje pomagati Grcima, ako oni očito nisuvoljni za reforme. Brinu li se Nijemci previšena pravednost, uzmemo li u obzir što je svei za njih –na kocki?——Naravno da je ispravno raspravljati opravednosti. No gledište je mnogih Nijemacana ovu krizu pogrešno. Između 1993.i 2009., u navodno jako dobrim vremenima,pao je životni standard za 65 posto Grka.Službene su statistike, međutim, pokazivaleda je bruto nacionalni dohodak po glavistanovnika u Grčkoj u to vrijeme bio usnažnom porastu. Zašto? Zato što je jednamala manjina, usko povezana s financijskimsektorom u Njemačkoj i Francuskoj, posvenezasluženo zarađivala sumanoto punonovca. Jedna je mala skupina tulumarila, akad je taj mjehur sapunice puknuo, velikojje većini ispostavljen račun. Njega bi sadtrebali platiti radišni Grci i Nijemci. Stogaje nepravedno da su sada Nijemci protivnormalnih Grka.Je li moguće da Grci u strahu od mogućihrizika sredinom lipnja ne izaberu Tsiprasai Syrizu, nego da se drže Nove demokracijei PASOK-a?——Vaše pitanje pretpostavlja da bi izborNove demokracije ili PASOK-a bi manjeriskantan. Ali, zapravo, ni to nije rješenje.Ako pobijedi neka od tih dviju stranaka, sveće se nastaviti kao tijekom proteklih dvijugodina. Grčka će pokušavati ispuniti uvjeteza pakete pomoći i time će samu sebe sveviše gurati u propast, sve dok se sustav neraspadne, a Grčka bankrotira.To bi se moglo dogoditi i ako pobijediSyriza. Je li, naposljetku, svejedno tko ćedobiti izbore?Zajednički monetarniprostor sa zasebnimnacionalnim javnimdugovima nefunkcionira. Njimese samo potičešpekulante da senatječu protiv ove ilione zemlje——Razlika nije velika, jer je Grčka većskončala. Rješenje krize ne može doći izsame Grčke. Europa se, nakon dviju godina,mora pribrati i konačno prihvatiti da ovdjenije samo riječ o krizi Grčke, nego i o tomeda Eurozorna ima strukturni problem. Europataj problem mora riješiti.S njemačkoga preveo Trpimir Matasović.Razgovor je objavljen na portalu Zeit Online(www.zeit.de) 6. lipnja 2012.Oprema razgovora je redakcijska.

Društvozarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 5Spotaknimo se o Leu,Aleksandru, Antoniju...Kako ćemo, koji obraz bismo trebali imati da preko spomen kamena spoticanja sugrađanimaodvođenima u smrt marširaju neki novi nacisti, kao što su se nedavno upravo namjerilimarširati Zagrebom?Đurđa KneževićDogodilo se upravo ono što je biloi očekivano, što se i htjelo postići.Spotakla sam se o kamen,koji je baš namjerno postavljen i namještenda bi se o njega spotaklo. Nakon nekolikofrekventnih (i viroznih) posjeta susjednojapoteci na Friedrichstrasse 32 u Berlinu moglose i očekivati da se to jednom dogodi.Krivac za moje teturanje bio je kamen ispredulaza u zgradu u kojoj se nalazi apoteka,kamen kao i svi ostali oko njega, granitnekocke složene u lijepi trotoar. Samo što jeovaj “moj” bio presvučen mesingom i nanjemu je ugravirano pisalo sljedeće: “Hierwohnte Max Matschke, Jg. 1897. Flucht inden Tod 19. 2. 1939.” ili “Ovdje je stanovaoMax Matschke, godište 1897. Otišao je usmrt 19. 2. 1939.”I u hrvatskom jeziku postoji izraz “kamenspoticanja”; obično se koristi njegov prenesenismisao, kao nešto što, figurativno, u ljudskojdimenziji, ometa glatko kretanje misli,sporazumijevanje, pa i unosi razdor, neslaganjeoko nečega. Malo je naime vjerojatno dabi netko doslovno o kamenu o koji se uistinuspotakao govorio kao o kamenu spoticanja.Njemački umjetnik Gunter Demnig započeoje 1993. projekt Stolpersteine (kamenje spoticanja),čvrsto se i ravnopravno držeći obasmisla, zapravo naglašavajući i jedan i drugi– doslovni i preneseni. U stvari, pravi dvostrukiobrat. Prvi se put konkretno kamenje,o koje se sasvim konkretno možemo spotaći,pretvara u sintagmu “kamena spoticanja”,čija se upotreba u jeziku uobičajila samo kaometafora za nešto negativno. Svojim postupkomu projektu sada već stvara drugi obrat, metaforu vraćanatrag, materijalizira je u konkretan kamen spoticanja, dabi se još jednom vratila kao metafora. Ali ovaj put s nekimdrugim, dodatnim i pozitivnim metaforičkim značenjem.Mali spomenici velike simbolike GunterDemnig sam, na svojim web-stranicama, kaže: to je “Projektkoji održava živim sjećanje na progone i uništenja Židova,Roma, političkih protivnika, homoseksualaca, Jehovinihsvjedoka i žrtava eutanazije u doba nacionalsocijalizma.”U nogostupe ugrađuje umjetnički obrađen “kamen spoticanja”,s ugraviranim sadržajem i osnovnim podacima ožrtvi. Na taj način svoje sugrađane, i sama sam to iskusila,doslovno sapliće, u namjeri da ih natjera da vide, da ihpodsjeti na žrtve, da ih ne zaborave. Negdje jedan, često ipo dva, tri pa i više takvih kamenova u grupi. Jedan krajdrugoga, ista prezimena na nekima, jasno govore o cijelimobiteljima zajedno odvedenima.Demnig je svoj projekt počeo 1993. u Kölnu, uz podrškucrkve (protestantske). Odmah potom nastavio je ugrađivati“kamenje spoticanja” u Berlinu, prvo u gradskoj četvrtiKreutzberg, ilegalno isprva, bez dozvole, no vrlo skoro potomprojekt je legaliziran uz široku podršku vlasti, struke,građana... U međuvremenu je postavljeno tisuće takvihspomenika, malih po dimenziji no velikih po značenju isimbolici. Samo u Berlinu do danas tri tisuće kamenova.Akcija se vrlo brzo proširila na cijelu Njemačku, a potomi na druge zemlje – Nizozemsku, Mađarsku, Italiju, Češku,Norvešku, Austriju. U ovoj posljednjoj, jedan je kamenpostavljen i u Braunau (rodno mjesto Adolfa Hitlera).Ovako postavljen, kao spomenik, kamen spoticanja dobivapozitivne konotacije, koje prije ni u kojem značenju,doslovnom ili prenesenom, nije imao. Uvijek je, naime, biosmetnja, nasuprot klasičnom spomeniku, koji, apstraktnogovoreći, uvijek ima pozitivne konotacije. Istina, u nekomRazlikovati jednu (nasilnu)ljudsku smrt od druge,također nasilne, ne smije se;razlikovati povijesni i političkikontekst tih dviju smrti semorapolitičkom kontekstu i tumačenjima, klasični spomenikmože postati i biti kamen spoticanja, ali i takav samo uprenesenom značenju. No to je jedna druga priča, ali nebez bliskosti s ovime o čemu je ovdje riječ. Klasični spomenik,kada je i manjih dimenzija, jasno je vidljiv, bilo da jepostavljen negdje po strani ili centralno; u svakom slučajusuviše je vidljiv i dovoljno velik da se o njega nije mogućedoslovno spotaći.Brisanje mjesta spoticanja Hrvatska, nažalost,nije među zemljama obuhvaćenima projektom Kamenspoticanja. Unatoč tome što i sami imamo na tisuće žalosnihrazloga. Odvodilo se naše sugrađane Židove, odvodilo seSrbe, Rome, nepoćudne Hrvate… Osim života samih, otimaloim se i kuće, stanove i sve što se našlo u njima, i donajmanjih, vrlo osobnih sitnica. Za mnoge se točno zna gdjesu živjeli, u kojoj kući, na kojoj adresi s koje su odvođeni.Najčešće u smrt.Samo godinu dana (1994.) nakon što je započeo projektStolpersteine, Gunter Demnig gostovao je u Zagrebu u Muzejskogalerijskom centru. U to vrijeme Hrvatska sigurnonije bila mjesto gdje se o prihvaćanju i primjeni takve ideje,umjetničko-političke akcije, moglo uopće misliti, a kamolirazgovarati. U to se, naime, vrijeme u Hrvatskoj marljivobrisalo stara mjesta”spoticanja”, ona naslijeđena iz Drugogsvjetskog rata, rušenjem spomenika, prekrajanjem povijesnihudžbenika, mijenjanjem imena ulica… i još mnogosličnoga. Istovremeno, mapiralo se nova mjesta za nekobuduće kamenje za spoticanje.Pa jesmo li napokon, ili je bolje upitati, hoćemo li ikadazavršiti s “kopanjem rupa” i početi ih zatvarati polaganjemkamenja spoticanja u njih? Kamenja koje bi opominjalograđane na zlo i zločine, koje bi odalo dužno poštovanježrtvama, svakoj pojedinoj s imenom i prezimenom, s vedromgodinom rođenja i strašnom godinom nasilne smrti?Mnogo toga govori da nismo. Znamo li kao društvo uopće,znaju li generacije koje izlaze iz školskog sistema u kojemministarstvo obrazovanja odobrava udžbenike gdje i opetratni zločinac Pavelić ispada kao historijski nesretna, ali ne inesimpatična figura, koja je, eto, htjela dobro Hrvatskoj. Paje tako dobronamjeran usput, krećući se četiri ratne godineprema tom “svijetlom” cilju, pobio stotine tisuća sugrađana,proglasio cijelu jednu ljudsku kategoriju – nižom, otvorivšiim logore za rad do garantirane skore smrti, razdijelio dijelovemile mu domovine kao da mu je djedovina. O tomeništa ne piše. Ali je priložena povelika fotografija zločincabez komentara o zločinu.Politička shizofrenija U Hrvatskoj su odpočetka devedesetih srušene tisuće spomenika izgrađenihnakon Drugog svjetskog rata, o njih se, vidljive i najčešćepovelike, “spoticalo” pijukom i dinamitom. Oni su sami,međutim, obilježavali upravo one kojima bi, svakom pojedinom,trebao pripasti jedan mali mesingom presvučenikamen. Kako ćemo, koji obraz bismo trebali imati da prekospomen kamena spoticanja sugrađanima odvođenima usmrt marširaju neki novi nacisti, kao što su se nedavno

Društvozarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 6upravo namjerili marširati Zagrebom? Da li da tim žrtvamapriredimo još jednom sramotu i poniženje da po njima gazeoni koji slave ondašnje zločince, upravo one koji su ih i odvodiliili na neki već način bili odgovorni za njihove žrtve ismrti? Pa i da, nakon što ih pogaze, još i sasvim očekivanoponovo potegnu pijuk. Na sreću, savjest građana još nijenestala i zahvaljujući reakcijama građana na to mogućeokupljanje, vlasti su zabranile skup.Način na koji su, međutim, zabranile ne govori da seuopće shvaća dimenzije zla i da u ovakvim slučajevima nitirezolutno ograđivanje, da ga je uopće bilo, od desničarskogekstremizma nije dovoljno. Jasna i nedvosmislena osuda,uključujući i zakonsko sankcioniranje takvog djelovanja,protivnog osnovnim vrijednostima na kojima se temeljiUstav Republike Hrvatske, jest nešto što su vladajućidužni učiniti. I to upravo prema tom istom Ustavu čije bise odredbe tako lako pogazilo. To je prije svega pitanjenašeg odnosa spram nas samih, spram desnih ekstremista,šovinista, nacista, rasista, homofoba… iz naših redova. Neodoljivomi se nameće da ovome dodam, i iz naših školskihklupa. Međutim, predsjednik Vlade RH, Zoran Milanović,u povodu odluke o zabrani spomenutog skupa, izjavljuje:“Da se radi o hrvatskim strankama, ajde de, ali s obziromda se radi o stranim koji pozivaju na progon Srba i Romai grabež teritorija...”To što je rekao predsjednik Vlade RH nažalost je samoeho stanja duha u Hrvatskoj. Politička shizofrenija pratinas od davnih dana i ne jenjava do danas. Samo se još iraširila u gotovo sve pore društva. Primjere za tu vrstu socijalneshizofrenije našli bismo napretek, tek spomenimoneke historijske. Primjerice, Hitlerovi rasni zakoni koji sui Slavene smatrali i određivali kao nižu rasu, s jedne strane,i prijateljstvo, sluganska podložnost i ista politička uvjerenja,s druge, “naše” strane. I u takvoj se konstelaciji i možedogoditi da Hrvati, kao Slaveni (osim ako se ipak jednogdana ne dokaže da su Iranci) obuhvaćeni Hitlerovim rasnimzakonima kao “niža rasa”, proizvedu svoje rasne zakone zaneke druge “niže rase” s istog popisa onog Hitlerovog rasnogzakona na kojem se uz njih i sami nalaze. Ili nezavisnost (uimenu ustaške državne tvorevine), koja se očitovala osobitopriznanjem podložnosti te, dakle, “Nezavisne Države Hrvatske”talijanskoj kruni. Onda još i ignoriranje vrlo važnog,štoviše bitnog razlikovnog aspekta žrtava rata. Razlikovatijednu (nasilnu) ljudsku smrt od druge, također nasilne, nesmije se; razlikovati povijesni i politički kontekst tih dvijusmrti se mora.Kome postaviti kamen? Zanimljivo je promatratisvojevrsnu kolektivnu shizofreniju hrvatskog društva,pri čemu su neke, ne previše komplicirane činjenice i spoznajemnogo puta i javno izrečene, ništa što bi bilo novo ilinedostupno, pa ipak se rasplinjuju, i dalje ih se u najmanjuruku relativizira kad ih se već ne može posve otkloniti.Riječ je naime, o tome da su u Jasenovcu i drugim logorimau Hrvatskoj ljudi stradavali i umirali temeljem planauništavanja, da su bili nenaoružani i da prije toga nisu bili unikakvoj vojsci, da su bili pripadnici oba roda i vrlo širokograspona životnih dobi, da su bili raznih etničkih pripadnostii različitih vjera. I najvažnije od svega, da najvećim dijelomnisu stradavali kao politički protivnici režima, nego temeljemsvoje etničke pripadnosti i/ili vjere. Jedina sličnost sonima stradalima u Teznom i tijekom Križnog puta jest dasu i jedni i drugi nosili uniforme. Oni u Jasenovcu i ostalimlogorima nosili su monotonu prugastu, logorsku. Oni drugipak, točnije, velika većina njih (ne smije se naime, smetnutisa uma da je u toj masi bilo i nešto civila koji su zajedno svojskama bježali pred partizanima), nosili su vojne uniformerazličitih dizajna, ustaške, četničke, belogardejske… sve uniformekoje su marljivo i predano kolaborirale s njemačkimnacizmom odnosno talijanskim fašizmom. Prve su sustavnoi planski ubijali ovi drugi. I tako dalje i tome slično.Kome dakle postaviti kamen? Ili sasvim jednostavnaparalela: Može li itko danas zamisliti da bi u Njemačkojnetko postavio spomen-kamen, pa moguće i osobno skroznevinom, vojniku njemačkih oružanih snaga (tadašnji Wehrmacht),koji, pretpostavimo, nikoga nije ubio i koji je bioprisilno mobiliziran, ili još gore, pripadniku SS-trupa? Ali, kaošto vidimo, postavlja se spomen kamenje njihovim žrtvama.Nijemcima je trebalo pedeset, u tom smislu nimalo lakihi jednostavnih godina da se suoče sa samima sobom, dajasno i nedvosmisleno utvrde vlastitu ulogu i odgovornost.Pa i dalje nije sve jednostavno i ne ide sve glatko, i danasse javljaju pred njemačkim društvom desničarski izazovi,poneki mračni zloduh proviri iz boce… i dalje Gunter Demnigmora i treba postavljati kamenje spoticanja, i daljegradonačelnici gradova gdje proviri bijes nacizma izlazepred građane s jednom jedinom rečenicom “Zaustaviti desniekstremizam”. Nikakva kašljucanja, muljanja i petljanja,nezamisliv je nekakav “da su naši, onda ajde de”, pa oni teki uglavnom samo na “njihove” i reagiraju. I to u rasponu odsocijaldemokrata do kršćanskih demokrata. U školama se otom razdoblju povijesti uči tešku građu za Nijemce, izdvajase ogromna sredstva za akcije protiv desnog ekstremizma,božićne poruke visoko rangiranih političara svih stranaka,u jednakoj mjeri demo-kršćanskih i lijevih, nemalo su putausmjerene na tu temu.Nojeva glava Vlade Upravo su ovih dana vlastimalog mjesta u Austriji kraj Linza, gdje su pokopaniroditelji Adolfa Hitlera, dale ukloniti njihov nadgrobnispomenik, koji je premješten na nepoznato mjesto. To jeučinjeno stoga što je već neko vrijeme služio kao mjesto“hodočašća” desnih ekstremista. Gradonačelnik, svećenikmjesne crkve i crkvena dijeceza (sve ih je zajedno nemogućeKad i ne bjesni rat, onajstandardni, konvencionalni,ipak se često vode ratoviprotiv sugrađana, drugačijih,slabijih, već ionakopodređenih…

Društvozarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 7nazvati ljevičarima, pa niti blizu toga) složno su to i iniciralii učinili. I kako austrijski mediji izvještavaju, nadziratće i dalje eventualna neželjena okupljanja. Samo koji dankasnije, “naši”, Hrvatski desničari su posjetili grob roditelja,slično umiljatog sina, Ante Pavelića. Baš nam se pitatišto bi mogli učiniti aktualni gradonačelnik Zagreba i nekisvećenik neke zagrebačke crkve zajedno sa zagrebačkomdijecezom. Ako je zaključivati iz dosadašnjih postupaka iiskustava, mogli bismo lako gledati kako s vijencem i samiodlaze na grob roditelja ratnog zločinca, kreatora masovnogi sistematskog ubijanja ljudi.Odmahnuti na ovo rukom i kazati, oni su Nijemci, onimoraju proći kroz to jer su počinitelji, besmisleno je. I njimai nama je od Drugog svjetskog rata prošlo isto razdoblje,s tim da bi Nijemcima trebalo biti mnogo teže, budući daje upravo njihova država, uz aktivnu ili pasivnu podrškuvećine stanovništva, činila zločine i za njih društvo morapreuzeti odgovornost. S druge pak strane, velika većinagrađana Hrvatske bila je na strani antifašista, Hrvatsku seu kontekstu svjetske povijesti valorizira (temeljem valjanihrazloga) kao antifašističku, stoga bi nam valjda trebalo bitilakše. Međutim, prema onom dijelu naše povijesti u kojemje jedan dio naših sugrađana prihvatio fašizam i nacizamkao ideologiju te je potom, uz pomoć “velike braće” Hitlerai Musolinija, i uzurpirao vlast u Hrvatskoj i napokon, u ime“svih Hrvata”, činio zločine, treba već jednom napraviti jasnurazdjelnu crtu. Odgovornost za to nam je zajednička,od svakog pojedinog građanina do osobito onih koje smodanas izabrali da vode naše zajedničke poslove, da upravljajudržavom i, samim time, da poštuju i provode temeljnevrijednosti Ustava.Sva sredstva, državni aparat, u njihovim su rukama, još sesamo radi o tome da ih i koriste. Ali prije ikakve primjenerepresivnog aparata, neka zavire u školske udžbenike, nekavide kakav nam je to sistem obrazovanja, koji je u najmanjuruku pasivan u odnosu na te teme, da ne kažemo i neštogore. Kaže naša vlada u povodu najave spomenutog nacističkogokupljanja na twitteru – stvarno, na twitteru! – daje zgrožena mogućnošću takvog okupljanja te da ona toneće financirati. Nojeva glava naše vlade zavučena u twitter“misli” da je to valjda dovoljna ograda. Predsjednik državekaže da “nije sretan zbog održavanja desničarskog skupa”.Zamislimo malu, ali važnu jezičku distinkciju, recimo daje umjesto toga, da “nije sretan”, rekao čisto i jasno, da jenesretan ili još bolje da je nezadovoljan, zbog tog skupa.Rekao je međutim – ništa!, to jest nešto između, kao, nit’sam sretan, nit’ nesretan. Barem da je to tako, malo jednoznačnijeformulirao, mada bi i to bilo nedovoljno. Nepredstavlja Predsjednik države na koncu samog sebe, pada nas izvještava o stanju svojih emocija, predstavlja građanekoji su ga izabrali i koje malo zanimaju emocije, alizahtijevaju (barem bi trebali zahtijevati) jasan politički stav,u ovom slučaju, spram desničarskog skupa s neskrivenimmanifestiranjem ustaštva.Danse macabre I ne samo on. Tko je od ministara,političara, o raznoraznim ridikulozno odioznim gradonačelnicimanajvećih gradova Hrvatske da i ne govorimo (bojimse i pomisliti kako bi tek moglo biti u malima, kad je u velikimaovako), izašao u javnost, ne samo da bi se ogradio,nego da kaže jasno i glasno da se takvo što neće tolerirati.Proslavu 10. travnja, dana uspostave ustaške “Nezavisnedržave Hrvatske”, ustaški pozdrav “Za dom spremni”, savtaj dance macabre, i svi njegovi plesači koji bi tako, kadbismo samo postavili kamenje za spoticanje, svoj ples čakosobito rado otplesali gazeći po imenima žrtava. Dok topredstavnici vlasti i stranaka ne učine, nastavit ćemo samokopati rupe za kamenje spoticanja. Što uostalom i činimo.Od kraja Drugog svjetskog rata prošlo je gotovo sedamdesetgodina, a mi još kao društvo posrćemo i saplićemose, ali ne na spomen-kamenje već na vlastite zablude i neznanja,vlastitu nespremnost i neodlučnost da se suočimos onim ružnim dijelom svoje povijesti. A to znači da bismoprethodno morali naći način da shvatimo da je to bilostrašno pogrešno, prije svega po žrtve, ali i po nas same.Jer nas ovakve bez punog znanja, jasnog stava i odlučnosti,oni koji i sami ništa nisu shvatili, a vrlo vjerojatno niti tožele, nastoje uvjeriti u suprotno. Uostalom evo se upravospremaju na ulicu ne bi li nam to i “objasnili”. Omalovažitiih i otpraviti sve s tek trenutno važećom činjenicom da sumalobrojni, kratkovidno je i glupo. Ta se činjenica moželako promijeniti; uostalom, ni u minhenskoj ih pivnici nijebilo puno više.Nismo riješili problem star sedamdeset godina. Imali nakon toga uopće nade da onaj novijeg datuma, razdobljes početka devedesetih, ikada riješimo? Međutim,odvođenje ljudi u mučenje i/ili smrt nastavljeno je i tada,na jezivo poznati način, nalik na ono iz razdoblja Drugogsvjetskog rata.Kamenje za spoticanje u nas moglo bi za početak imatiugravirano sljedeće:“Ovdje je stanovala Lea Deutsch, godište 1927., odvedenau svibnju 1943.”Ili, “Ovdje je stanovala Aleksandra Zec, godište 1979.,odvedena u smrt u prosincu 1991.”Tak naoko drukčije odvođenje Nekimaće možda djelovati nategnuto, ali razmišljajući o odvođenjuu smrt tijekom rata ne mogu ne pomisliti o odvođenju unavodnim vremenima mira. Uostalom, i Max Matschke spočetka teksta odveden je u smrt u vrijeme kad Njemačkanije bila u ratu. Pripojenje Austrije godinu dana ranije uciničnoj svjetskoj politici nije uzimano kao stanje rata, negoje to bio napad na Poljsku u rujnu 1939. Max Matschkeodveden je sedam mjeseci ranije, u veljači 1939, dakle, uvrijeme mira. Naime, kad i ne bjesni rat, onaj standardni,konvencionalni, ipak se često vode ratovi protiv sugrađana,drugačijih, slabijih, već ionako podređenih… Tako je svojedobnoAndrea Dworkin progovorila o nekoj vrsti “rata”protiv žena, pa ćemo, u tom smislu, prije spomenutim odvedenimadodati još jedno, samo naoko drugačije odvođenje.oglas17. svibnja u Zagrebu osnovano je:U osnovi je naime isto.“Ovdje je autostopirala Antonija Bilić, godište 1994.,odvedena i nestala u lipnju 2011.”Lea Deutsch je imala 16, Aleksandra Zec 12, AntonijaBilić 16. Tri djevojčice, naše sugrađanke. Teško je zamislitida bi same na bilo koji način i za ikoga mogle biti opasne,pa ipak, našle su se junačine, naoružane vojničine, opasnemuškarčine, bez ikakve sumnje puni sebe i vlastitog junaštva,preplavljeni rodoljubnom časti, ljubitelji domovinskogtla ali vidimo još više i krvi, i prije svega ponosnih vlasnikavlastite muškosti. Sve ih to nije spriječilo da jednostavnopobiju tri žene, u stvari, djevojčice, naprotiv, samo im je izuzetnoolakšalo posao. “Krivica” ubijenih upravo se i izvodiiz navedenih osobina njihovih ubojica a ne iz eventualnih“zločinačkih” biografija ubijenih. Za ikakvu biografiju ionakonisu dobile šansu.Naime, rođenjem su se zatekle i kratko živjele u zemljiu kojoj može biti po život opasno u jednom povijesnomtrenutku biti Židovka, u nekom drugom Srpkinja, a, izgledau svakom trenutku, ako si ženskog roda. Počnimo se većjednom, makar prvo u našim glavama, spoticati o to. Postavimoli, za početak, tri mala spomen kamena, i kad smoveć u metafori kamena, jedan veliki mogao bi nam pastisa srca.KOMUNARSTVO OBRAZOVANJAkao društvena mreža otvorenih informacija,besplatnog i doživotnog učenja,razmjene ideja i kritike ideologija,razmjene svih vrsta profesionalnog i amaterskog znanja,izjednačavanja umjetničkih i znanstvenih istraživanjate stalnog rada na promicanju nekomercijalnihkreativnih strategija stvaralaštva.Komunarstvo obrazovanja osnovano je radiukidanja monopolapostojećeg Ministarstva obrazovanja.Članstvo je otvoreno svim infozofimaili ljubiteljicama i ljubiteljima saznavanja.Komunarstvo obrazovanja djelujena svim adresama osobnog ili kolektivnogistraživanja, razmišljanja i saznavanja.Kontakt adresa:oourzg@gmail.com

Esejzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 8Skica Sjevera i JugaO ideološkoj konstrukciji jedne poznate, ali opasne binarne matrice i ulozi medija unjezinoj nekritičkoj perpetuacijiBranko MalićUzadnjih dvadeset godina hrvatsko društvo podnosineprekidna previranja sabrana u izrazu “tranzicija”,i smjenu simbola koji ih prikazuju. Jedan od“novokomponiranih” simboličkih sklopova je i pseudo-geografskapodjela zemlje na civilizacijski i mentalitetni Sjever iJug. Izraz “pseudo” nameće se zbog toga što se strane svijetaprema potrebi znaju mijenjati pa se katkad na identičannačin govori – i govorilo se – o Istoku i Zapadu. No postojijoš jedan razlog. Ako mislimo da geografska određenjasama po sebi ne mogu definirati jednu kulturu i opravdatiradikalnu društvenu podjelu, onda je priča o Sjeveru i Jugune samo pseudo-geografska, nego je i pseudo-priča. Neštokao “stvarnosna proza”, također tranzicijski neologizam:pripovijedanje o stvarnosti na osnovi konstrukcija koje snjom nemaju nikakve veze, osim banalnosti koju se nastojiprodati pod “život kakav jest”.Tko misli Sjever, podrazumijeva Jug. No vrijedi liobratno? Ako je suditi po medijskom narativu, tako neštodopušta se samo uslijed obavezne političke korektnosti.Jer kako su društvena previranja – od “demokratskih promjena”do “euro-atlantskih integracija” – bila kanaliziranau samo jednom pravcu, pokazalo se da svi putovi tranzicijevode ka rastućoj centralizaciji i sve većem otuđenju te dvijemaglovito definirane odrednice. Odnos Sjevera i Juga jejednoznačan: oni su crno i bijelo jedne slike – jedne ovlašnabačene skice – koja prikazuje nepremostivi jaz. U tomsklopu Jug ne može ništa razumjeti iz sama sebe, on za totreba Sjever. O razlozima se rijetko govori, ali ih se nedvojbenopretpostavlja. I može ih se svesti na jedan jedini:Jug je Sjeveru civilizacijski inferioran. Ova se političkinekorektna tvrdnja vrlo rijetko izriče izravno. No djelovanjekoje se prikriva korektnim prikazom nije obaveznoi samo biti korektno. Ono može biti savršeno cinično, svedok proklamirani ciljevi i njihova medijska slika odajuodređena “civilizacijska” načela. Pritom se, naravno, podrazumijevada se konzumente na gorem kraju komunikacijskogkanala uvjerilo kako je slika adekvatna, kao i da jenjihova malograđanština – nužan uvjet prihvaćanja te poluistine– oblik civiliziranosti. U tom smislu, aktivnost kojastvara jaz Sjevera i Juga nastoji prikazati svoj simboličkisustav povijesno utemeljenim i neumitnim. No imajući uvidu kako je riječ o obliku sustavnog podrivanja kulturne,društvene pa i političke strukture, jasno je, ako se imalozagrebe ispod površine, da nema ni govora o povijesnojnužnosti. Tektonski poremećaji neprekidne tranzicije kojaje odredila – bolje reći: upropastila – djetinjstvo, mladosti/ili najproduktivnije godine tri generacije nisu nasumičnavolja nekih imaginarnih sila povijesti, nego djela svjesnihdruštvenih aktera.Odnos Sjevera i Juga jejednoznačan: oni su crnoi bijelo jedne slike – jedneovlaš nabačene skice – kojaprikazuje nepremostivi jazSubverzivna aktivnost? Aktivnost koja zacilj deklarira uvijek nešto drugo od onoga čemu stvarnosmjera, koja se uvijek skriva putem vlastitog prikaza, jestsubverzivna. Jaz hrvatskog Sjevera i Juga na simboličkojrazini je rođen iz sustavnog ekonomskog, političkog i medijskogdjelovanja veoma nalik njoj. Izravno ga kvalificiratikao subverziju izaziva rezervu samo zbog toga štoje riječ o djelovanju institucija i korporacijskog sektora,dakle onih društvenih aktera koji nisu na margini negobi željeli predstavljati društvo per se. Što će takvom nečemusubverzija? Krijumčare li se Slobodna Dalmacijai Jutarnji list na ilegalne kioske Tiska ili se kompletnaadministrativno-institucionalna infrastruktura tajno švercau Zagreb Konzumovim kamionima? Naravno da ne. Pa ipakdjelovanje koje je stvorilo ovu promjenu u simboličkomkalupu hrvatskog društva nikad nije javno razobličeno u zadovoljavajućojmjeri. Ništa čudno. Jer kako razobličiti neštošto je samo po sebi mimikrija? Nešto što ne samo da nijedeklarirano, nego proklamirajući svoje ciljeve uvijek radina ostvarenju njihove suprotnosti. Kako ustanoviti bolestza koju se tvrdi da ima sve simptome zdravlja? Čini se daje to moguće upravo tamo gdje je mreža najtanja – tamogdje privid buja do te mjere da počinje samog sebe ozbiljnoshvaćati. Tamo, naime, gdje je bolest ušla u terminalnu fazu.Ne treba tražiti predaleko. Pouzdan znak slabosti nekesimboličke strukture je nerazmjer njezine kompleksnostinaspram slojevitosti zbilje. A simbolički sustav binarno podijeljeneHrvatske veoma je jednostavan: na jednoj straniimamo nešto što se labavo definira, ali prije podrazumijeva,kao građanska “racionalnost” i “liberalnost”, a nadrugoj “tradicionalnost” i “konzervativnost”. Međutim, tadva semantička oblačka, iz kojih nastaje pljusak binarnihodrednica kao što su marljivost-lijenost, ateizam-lizanjeoltara, građanske iluzije-primitivni vitalizam, Krleža-Budak,metropola-centar, Jutarnji-Slobodna, individualizam-populizam,etc. samo su jedna kompaktna oblačna fronta. Tu je

Esejzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 9Potreba za samouništenjem– jer svaki eskapizam nakoncu teži poništenjustvarnosti – dolazi izsasvim konkretnog užasasvakodnevicetvrdnju razmjerno lako demonstrirati na osnovi bitne odrednicekoja je prisutna na obje strane simboličke provalije:i jedna i druga strana počivaju na krivom predstavljanju,odnosno na laži.Unutar blokova Riječ “racionalnost”, primjerice,trebala bi odrediti društveno djelovanje koje eliminiranesvrsishodne ili nefunkcionalne motive. “Liberalnost” bi,pak, imala označavati građanski konsenzus o dopuštenom inedopuštenom, gdje je nedopušteno samo ono što izravnoograničava slobodu i dobrobit drugih, kao i ekonomskisvjetonazor maksimalne osobne inicijative uz minimalniupliv institucija. Takvo stajalište, utemeljeno na klasičnomrazumijevanju građanske vrline i anglosaksonskojmitologiji ekonomske slobode, ne samo da ne stanuje uHrvatskoj, nego uopće ne odgovara definiciji kojom ga sekiti. Tzv. “liberalnost” odnosi se prije svega na kontroliraniekonomski i moralni kaos koji omogućuje stvaranje utvrđenihdruštvenih blokova, koji jednom kad su ustanovljeniuklanjaju mogućnost svake osobne inicijative, istodobno jedeklarativno odobravajući. Unutar tih blokova, u čardakuni-na-nebu-ni-na-zemlji privilegiranih, recimo to unaprijed,treba tražiti Sjever. Jer govor o “liberalnosti & racionalnosti”uglavnom se čuje upravo odatle. Ta se činjenicaovlaš prekriva jednom malom kognitivnom subverzijom:nastoji se prikriti kako je sadašnje stanje “euro-atlantskeintegriranosti” direktan proizvod “demokratskih promjena”i “euro-atlantskih integracija”, odnosno pravi se ludim predčinjenicom da je tranzicija kontinuirani proces sastavljenod međusobno potpuno uvjetovanih trenutaka.Ilustrirajmo tezu zabavnim primjerom: gastro-političkistručnjak i kolumnist najtiražnijeg hrvatskog tabloida nedavno,u neobičnoj intimnoj ispovijesti, progovara o novomstarom dobu, “neprekidnom danu” koji traje od pada Tuđmanovogrežima, i kojemu se ne nazire kraj, a ujedno je dobaapsolutne medijske prevlasti njegove novinske kuće. Sjetnereminiscencije na osamdesete zatitraju njegovu filozofskužicu, i on počinje razmatrati problem vremena. Prisjeća sekako su mu nekad prošla vremena izgledala tako dalekoi nekako dokončano. Šezdesete godine su mu, dok je biogolobradi zagrebački rocker, izgledale kao pluskvamperfekt.Ali danas... danas, od kad je njegov poslodavac okupiraomedijski prostor, dvanaestak godina su kao jedan dan.Metafizika vremena dobiva sentimentalne nijanse krozuspomene na sve one izvanredne večere koje je pojeo uekskluzivnim restoranima, u društvu nezamjenjivih likovatranzicije i, ponesen osjećajima, on konačno veže svojeslavne dane za diplomata B. M., čovjeka čija je visprenavitalnost nedavno pobijedila rak, a obavještajni mojo (magijau poetici blues glazbe, op.a.) u post-nacionalističkomrazdoblju, parafraziramo: “prodavao politički inženjeringimpresioniranim Hrvatima i Srbima”, koji će nadajmo se,kaže kolumnist u zaključku, on zdrav i čio prodavati opettijekom tog vječnog dana.Politički inženjering Ne treba biti osobito inteligentanda se “politički inženjering” zagonetnog diplomata– nazovimo ga William M. da ga se ne bi pobrkalo s potpisnikomovih redaka – prepozna kao obavještajna subverzija,kojoj raznježeni kolumnist želi da potraje u nedogled. Akose ne varamo, naš je misteriozni William M. pomogao liberalnomi racionalnom stadu pri prelasku iz “dana ponosa islave” u vječni dan konzumiranja liberalnosti i racionalnosti,kraljevstvo slobode i gastronomskih užitaka kojem nećebiti kraja. Komični moment leži u uvjerenju kolumnistada je inicijalima zaštitio identitet aktera i prirodu njegovedjelatnosti, a svojom ih intimnom ispoviješću legitimirao.Ključno je to što on čistu subverziju želi prikazati kao svojevrsnurevoluciju liberalnog građanstva, kojeg se smatrapripadnikom, i prikazati doba nacionalizma aberacijom, nemanikoju su on, njegov gazda i William M. bacili u bezdan.Riječ je o klasičnoj mitologizaciji banalnog, prikazivanjusive zone u crno-bijeloj tehnici. Tranzicija je, međutim,samo jedan proces koji njemu izgleda segmentiran, jermu odgovara da ga takvim vidi. Sentimentalna ispovijesto “špijunu koji me je volio” samo uspijeva demonstriratipatološki cinizam vrhuške hrvatskog društva, jer je pisanjegastro-analitičara, premda po formi pretpostavlja čitatelja,apsolutni monolog. Ništa čudno, jer, kao i svi pripadnicitranzicijskog visokog društva, on druge ne može dokučiti,osim kao jedva primjetno komešanje na granicama opsjednutostisamim sobom. Jedini Drugi kojem on može priznatipravo javnosti je On sam. Ta zatvorenost u sebe temeljna jeznačajka simboličkog prikaza tranzicije. On se, za one kojiga tumače, znali to oni ili ne, dogodio drugima. Budući daovi nemaju pravo javnosti, a ne biti u javnosti znači ne bitiuopće, njihovo je postojanje svedeno na apstraktni materijalza mitologizaciju i samotumačenje “elite” na čijim sepozicijama tranzicija očigledno ne događa.Ovo ni u kom slučaju nije pretjerivanje. Potkrijepimotezu lociranjem Sjevera binarno podijeljene Hrvatske. Tajse izraz odnosi isključivo na Zagreb, toliko je jasno. Ali –što će se mnogi stanovnik glavnog grada složiti – pitanje je,koji Zagreb? Da li je to isti onaj prenapučeni grad u kojemse za najbjedniji posao zna natjecati preko stotinu ljudi?Grad u kojem su megalomanski projekti pojeli javni novaci učinili život nepodnošljivo skupim? Mjesto s najvećimintenzitetom uličnog nasilja u Hrvatskoj? Na koncu, dali je to onaj grad za koji njegovi stanovnici čije pamćenjeseže prije devedesetih, kažu da ga više ne prepoznaju niti ujednom detalju? Naravno da ne. Grad koji su gradili pregaocitranzicije nešto je sasvim drugo, kao što je naličje neštosasvim drugo od lica. Racionalnost i liberalnost Sjevera jenjihova vlastita i ničija drugo. No, na žalost, vječni dan –Vječni Sabat – tranzicije o kojem govori naš kolumnist, nijesamo njihov. Bilo bi zgodno reći kako ljudi koji žive izvanpolja privilegija posijanog slijepim točkama neuroze stvarivide drugačije. Ali nije tako. Jer doista ima nečega u tomeda je par godina kao jedno učmalo popodne, ograđeni parkkojim čovjek šeće u krug i ne može izaći. Ne može čovjektako bauljati u krug, a da i njemu ne zaigra filozofijskažica. Mnogi od nas su to osjetili godinama prije tabloidnoggastroskopa. I, budući da je oskudica daleko povoljnije tloza filozofiju od salona u kojima se savjest kupuje i prodajeza jednu večeru, odavno su našli odgovor na pitanje, zbogčega je tako. Jednoličnost vremena ima veoma banalanuzrok. Ona je vječnost doba u kojem se ništa ne mijenja.Tranzicija je samo jedno jedino doba stagnacije čija jenužna posljedica raspadanje. Jer da je sve to previranje okojem se toliko reklo i napisalo, zaista proces promijene,a ne ono što je zapravo sprječava, možemo biti sigurni daživot ne bi izgledao kao jedno popodne. Zbog toga, govoritio bilo čemu sličnom strogo odvojenim epohama ili eramatranzicijskog doba, znači biti otuđen od onog intimnogosjećaja vremena svojstvenog svim ljudima, otuđenju kojeje pouzdan simptom pristanka na subverziju.Tranzicija je samo jednojedino doba stagnaciječija je nužna posljedicaraspadanjeFlambojantna toplina juga No možda suove melankolične misli samo utjecaj hladnih magli Sjeverana logičko rasuđivanje. Možda iz perspektive Juga i njegoveflambojantne topline, stvari izgledaju drugačije. Ali gdjeje on? Jer Zagreb liberalno-racionalnih, ako prihvatimogornje argumente, evidentno nije od ovog svijeta. Vrijedili jednako za drugu stranu provalije? Pomozimo se opetmedijima. Na Jugu u izvođenju kognitivne disonance prednjačidrugi tabloid istog vlasnika. Većini ljudi, čak i ako nečitaju novine, crveno tiskani naslovi hvataju pogled, pa bitako svaki Dalmatinac koji povremeno prođe pored kioska,morao primijetiti rečenice u stilu “Nakon nebeskog ognja,potop”, “S božjom pomoći, prvaci”, i tako dalje, u starozavjetnomstilu. Jug se kroz tu terminologiju legitimira kaojedan primitivni, retrogradni crkveni feud, binarni parnjakliberalno-racionalnog Sjevera; štoviše to je regija žrtva, napuštenai prepuštena samoj sebi iz koje se vapi i proklinje;džungla vitalnosti i agresije kojoj treba hladnoća razumakako bi je se usmjerilo na prave putove tranzicije. Razumse, naravno, kao i sve ostalo, mora uvoziti izvana, od kogadrugog nego od Sjevera. Jer zar nije očigledno da nesnošljivost,primitivizam, i njihova postmoderna apoteoza:nacionalizam, ovih siromašnih, lijenih ljudi ne može razumjetii kanalizirati sama sebe bez pomoći izvana?No ima tu nešto što bode oči. Nacionalistički opijat jesvojevremeno imao direktnog prethodnika, također veomapopularnog i medijski popraćenog. Bio je to heroin. Ova nekadpopularna droga neprimjetno je iskliznula iz fokusa medijai to, za čudo, iz sasvim realnih razloga. Broj narkomanadrastično se smanjio. Jedino, rijetko se primjećuje korelacijaopadanja narkomanije s rastom popularnosti turbo-folka,radikalne desnice, sve naglašenijim pravom javnosti klerofašista,popularnošću sektaških strujanja unutar Crkve kaošto su neokatekumeni i sl. Poznato je, nadalje, kako se pustošenjeheroina ponajprije prikazivalo s obzirom na gradkoji u binarnom tranzicijskom sklopu predstavlja Jug, uzSplit. Nije slučajno što jednako vrijedi i za novo, daleko razornijepustošenje. Smije li se pretpostaviti da bi im i uzrocimogli biti povezani? Može li biti da je potreba za eskapizmomnašla masovni, besplatni i šareno upakirani opijatnacionalizma i turbo folka, i da su neokatekumeni dalekoudobniji izbor za lobotomiju od nekad popularnog HareKrišna pokreta? Uostalom, svatko zna da je heroin izolirajućadroga, dok novi otrov uvjetuje masovnu konzumacijai toplinu grupe, regresiju u vječni pubertet adolescentskognasilja, a beskrajno pogoduje perpetuiranju medijskih stereotipa.Odakle potreba za tim eskapizmom? Iz vjekovnogprimitivizma Dalmacije? Zar Dioklecijan nije bio, kako jesvojedobno “otkrila” Slobodna Dalmacija, “rimski Kerum”,koji je palaču sagradio iz poduzetničkih razloga? Malo jeteško vjerovati u tu papirnato tanku konstrukciju. Potrebaza samouništenjem – jer svaki eskapizam na koncu težiponištenju stvarnosti – dolazi iz sasvim konkretnog užasasvakodnevice. Korijeni primitivizma jednako su plitki kao iracionalnost njegovog “liberalnog” antipoda. Ništa čudno sobzirom da je – zadržimo se na vegetativnoj metafori – riječo jednom jedinom nasadu korova koji za uspješan rast trebasamo jedno gnojivo: permanentno stanje očaja. I upravou tom momentu, kad se prepozna vezivno tkivo običnogdana, i kad se shvati da taj dan treba trajati vječno, iluzijase počinje raspadati; kad se, naime, prepozna vlastiti očajpostaje jasno da su sve te priče iz ovih par godina za nas,sve te binarne podijele, samo prikaze stvorene da se ubijesvaka nada u sutra. Bolje ili gore, sasvim svejedno. Važnoje samo da ovo što je danas – a to se odnosi na cjelokupnovrijeme tranzicije – zajedno sa svojom stvarnosnom, ali nei stvarnom, prozaičnošću potraje u nedogled. Da bi to bilomoguće, potrebno je permanentno proizvoditi kognitivnepodijele koje sprječavaju da pojedinac i društvo sebe sagledajuna neki drugačiji način i, ne daj Bože, otkriju nekedruge putove.Prazna provalija Jaz Sjevera i Juga je nemarnaskica, čardak-ni-na-nebu-ni-na-zemlji. Ono što ga čini zanimljivimje ogromna sila koju tako paradoksalno generiranjegova potpuna nemoć; banalna i bezdana zagonetkasvijeta bez duha koji ova podjela stvara. Taj je jaz provalijau kojoj nema ničega. I možda sila “elite”, svih tih promašenihljudi kojima život nekim čudom dopušta da kreiraju jednovrijeme koje ne razumiju i sudbinu prostora koji ne poznaju,leži upravo u onoj čudnoj čovjekovoj ljubavi prema provalijama,i potrebi da se u neku od njih na kraju baci. Jerjednom kad je život pretvoren u vječni dan, u vječno nedjeljnopopodne nezaposlenog čovjeka, glibavi novozagrebačkiili splitski park kojim se hoda u krug i nekim se čudomnikako ne može naći izlaz, potrebno je krajnje usredotočenjeduha da se prepozna kako je riječ o iluziji, ali i svijest otome da nema pouzdanijeg ubojice od nje. Pa čak i ondakad je riječ o najobičnijoj, diletantskoj, škrabotini – lokvivode u kojoj se utapaju generacije.

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 10Antropološki filmoviza sve!U Povodu ETNOFILm festivala održanoga u Rovinju od 3. do 5. svibnja 2012.Ljiljana Pantović i Marija KrstićČetvrtu godinu za redom, od 3. do 5. maja 2012. uRovinju, uspešno je održan međunarodni festivaletnografskog filma, ETNOFILm festival, u organizacijiEtnografskog muzeja Istre iz Pazina u saradnji saUNESCO-ovom kancelarijom u Veneciji. Kao i prethodnihgodina, festival su predvodile direktorka muzeja LidijaNikočević i kustoskinja Tamara Nikolić Đerić, koja je ovegodine, u saradnji sa studentom etnologije-kulturne antropologijei filozofije sa Univerziteta u Zagrebu, BojanomMuckom, izvršila selekciju takmičarskih filmova.Radionica vizualne antropologije imontaže filma Tradicionalno, pre početka samogfestivalskog programa, od 27. aprila do 3. maja, u organizacijiETNOFILm-a održana je Radionica vizualne antropologijei montaže filma. Teorijsko-metodološki kurs je vodioprošlogodišnji laureat ETNOFILm festivala, prof. dr. AlanGrossman (Univerzitet u Dublinu, Centar za transkulturnaistraživanja i medijsku praksu; Univerzitet u Walesu i Univerzitetu Londonu), teorijski i praktični uvod u montažu,Ivor Ivezić (Hrvatska radiotelevizija, Zagreb), a radionicuje koordinirao Mario Buletić, kustos Etnografskog muzejaIstre. Radionica je bila međunarodnog karaktera i namenjenadruštvenim naučnicima i studentima antropologijei srodnih studija zainteresovanih za antropološke tematikei audio-vizualne medije. Učesnici su, posle kratkog terenskogistraživanja po Rovinju, u parovima snimili i montiralifilmove u trajanju od tri minuta koji su imali natkriljujućutemu “Space, Place and Identity”. Na ovogodišnjoj radionicije učestvovalo četrnaest polaznika iz Čilea, Hrvatske,Makedonije, Nemačke, Rumunije, SAD, Slovenije i Srbije,čijih je sedam filmova prikazano na početku festivala. Filmovigovore o noćnom ribarenju, katedrali sv. Eufemije isavremenom konzumerizmu, jedinom preostalom obućaruu Rovinju, “životu” jednog javnog trga i jedne prometneulice, radni dan u javnom toaletu i deskripciji prodavnicesuvenira u starom gradu. Radionica je bila na engleskomjeziku a filmove je moguće pogledati na http://www.etnofilm.com/radionice/rezultati-radionice/.Tokom radionice,učesnici su učili ne samo o antropološkim i tehničkim postavkamasnimanja filma, već i kako da rade u parovima,kako da se snalaze u gradu čiji jezik i kulturu (neki od njih)ne poznaju i ne razumeju i na kraju, kako da prenesu gledaocimau tri minuta vizuelno jasnu, a potpuno smislenuporuku o izabranom segmentu kulture.Veza vizuelne antropologije i istraživanjanematerijalnog kulturnognasleđa ETNOFILm festival je u vreme svog trajanjana svojevrsni način prostorno zauzeo grad Rovinj, organizujućirazličita dešavanja na više lokacija u gradu. Dan predotvaranje festivala, 2. maja, u Ekomuzeju Batana u staromgradu Rovinja, uz belo vino i u prigodnom muzejskom prostoru,održan je okrugli sto na temu Vizualno antropološkemetode u beleženju i interpretiranju nematerijalne kulture irelevantne kulturne politike na prostoru jugoistočne Europe.Učesnici okruglog stola su bili prof. dr. Naško Križnar izInstituta za slovensku etnologiju iz Ljubljane (sa temom“Vizuelna etnografija i nematerijalno kulturno nasleđe”),dr. sc. Irena Miholić iz Instituta za etnologiju i folkloristikuZahvaljujućiorganizacionom timufestivala, četvrtu godinuza redom organizovanosu prisustvovali festivalui studenti etnologije saZagrebačkog univerziteta,kojima su se ove godinepridružile koleginicei kolege iz Srbije, sakatedre za etnologiju iantropologiju u Beogradu,i studenti i studentkinjeantropologije iz Ljubljaneiz Zagreba (“‘Sjeckanje’ baštine: audiovizualni primjeri Hrvatskenematerijalne kulturne baštine za UNESCO”), zatimMarija Krstić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu (“Potencijalneperspektive: vizuelna antropologija i nematerijalnokulturno nasleđe u Srbiji: preliminarno razmatranje”) i Jana

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 11studentkinja etnologije/kulturne antropologije i istorijeumetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izložba jebila otvorena prvog dana festivala i trajala je tokom svatri festivalska dana.Specijalni gosti festivala, (vizuelni) antropolozi, JayRuby (Univerzitet Temple) i Markus Banks (Univerzitetu Oxfordu) su predstavili zbornik Made to Be Seen:Perspectives on the History of Visual Anthropology(2011.), u kojemu su pored urednika, zastupljeni kaoautori poznati vizuelni antropoloziKocevska iz Skoplja (“Kulturna politika nematerijalnogkulturnog nasleđa u Makedoniji”). Moderator okruglogstola i diskusija, Saša Srećković, viši kustos Etnografskogmuzeja u Beogradu, imao je uvodno izlaganje “Etnografskifilm, vizuelna antropologija i nematerijalno kulturnonaslijeđe (NKN)”. Svi učesnici su se složili da je zaštita inega nematerijalnog kulturnog nasleđa kulturno-identitetskai politička praksa u povoju u kojoj antropolozi svojimakademskim znanjem treba da spreče petrifikaciju grupnihidentiteta i moguće esencijalizacije nematerijalne kulture.Nagrađeni filmovi U Multimedijalnom centruMMC, preko 1 100 posetilaca je imalo priliku da pogleda(neki od) 24 etnografska i dokumentarna filma iz različitihkrajeva sveta. Pored toga, posetioci festivala su moglida diskutuju sa dvanaestero autora prikazanih filmovatokom Q&A sesija, održanih nakon projekcija njihovihfilmova. Na ovogodišnjem ETNOFILm festivalu nagradesu bile dodeljene u četiri kategorije: film čiji je autor etnolog/antropolog,film čiji autor nije etnolog/antropolog,studentski film i film televizijske produkcije. Žirijem jepredsedavao Jacques Lombars, direktor Međunarodnogfestivala etnografskog filma Jean Rouch iz Pariza, zajednosa Nicole Hewitt, docentkinjom na Odeljenju za animiranifilm i nove medije u Zagrebu i Etami Borjan sa Odseka zaitalijanski jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ovogodišnjižiri je, na trećem, poslednjem danu festivala, proglasiopobednike u svim kategorijama, izuzev u kategoriji za filmtelevizijske produkcije, umesto kojeg su data dva posebnapriznanja, i to filmovima Furmani iz Hrvatske (Rasim Karalić,2007. Furmani) i Obilazak iz Danske (Eva la Cour,2011. The Tour). U kategoriji autora antropologa/etnologanagradu je dobio Adrian Strong s filmom Gorko korenje:Kraj mita iz Kalahari pustinje (2007. Bitter Roots: the Endof a Kalahari Myth) za, kako navode članovi žirija, analizuostavštine Johna Marshalla i snažnog prikaza socijalne, kulturnei političke borbe protiv negativnih efekata “razvoja”i globalizacije s kojima se suočavaju zajednice kao što suJu’/hoansi. U kategoriji autora koji nisu antropolozi/etnolozi,nagradu su odneli Jana Richter i Rike Holtz za filmCholita Libre: ako se ne boriš, unapred si izgubio (2009.Cholita Libre: If You Don’t Fight, You’ve Already Lost) zbogosećajnog angažmana i afirmacije protagonistkinja filma –bolivijskih domorodačkih rvačica. U kategoriji studentskogfilma nagradu je dobila Darcy Turenne s filmom Osma paralela(2011. Eight Parallel), koji govori o doživljajima petindonežanskih žena koje se bave ekstremnim sportovima.Pored prostora održavanja filmova festival se odvijao najoš nekoliko ključnih mesta u Rovinju. Ispod MMC-a nalazise kafić Cinema gde se, pored svakodnevnih okupljanja iležernih razgovora uz kafu prisutnih autora i posetilaca zavreme pauza između filmova, održala i tradicionalna žurkafestivala, koju je ove godine obeležio zanimljiv slovenačkimuzički sastav Tetkine radosti sa svojim obrtom na starešlagere šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih iz zemaljabivše Jugoslavije.Festival je zauzimao i javni prostor u blizini MMC-a,gde su za Info Point štandom lokalni i međunarodni volonteri,svojim energičnim i veselim raspoloženjem pozivaliRovinjane i turiste da posete festival, pogledaju film iliizložbu i upoznaju se na taj način sa etnologijom i antropologijom.Tokom ovogodišnjeg festivala, Ljiljana Pantović,master studentkinja na Filozofskom fakultetu u Beogradu,bila je koordinatorka volontera. Svi volonteri su studentii studentkinje iz Finske, Hrvatske, Srbije, većinom studentietnologije i/ili antropologije te je za njih učešće naovom festivalu, mogućnost da se upoznaju sa predavačimai autorima značajna prilika za dodatno usavršavanje udomenima (vizualne) antropologije. Takođe, zahvaljujućiorganizacionom timu festivala, četvrtu godinu za redomorganizovano su prisustvovali festivalu i studenti etnologijesa Zagrebačkog univerziteta, kojima su se ove godinepridružile koleginice i kolege iz Srbije, sa katedre za etnologijui antropologiju u Beogradu, i studenti i studentkinjeantropologije iz Ljubljane.Festivalski program se odvijao i u Centru za vizualneumetnosti “Batana” gde je bio izložen eksperimentalnifoto-audio rad Magali Him i Mathilde GuermonperezPovratak na zemlju – prekinuti životi deportovanih Malijaca(Retour en Terre, vies suspendues d’expulsés Maliens).Izložba predstavlja zanimljiv spoj fotografije i audio zapisanaracija petorice kazivača. Fiksiranošću vizualnog zapisafotografije i fluidnošću zvuka autorke su želele da prikažuzamrznute živote ovih ljudi, koji se osećaju i kreću kao duhoviu svom rodnom gradu Bamako, a da su i dalje u svojimmislima i težnjama vezani za iluzornu nadu za povratak uFrancusku, odakle su deportovani. Kustoskinje izložbe subile Tamara Nikolić-Đerić, voditeljka festivala, i Lea Vene,Specijalni gosti 4. ETNOFILm festivalaSpecijalni gosti festivala, (vizuelni) antropolozi, Jay Ruby(Univerzitet Temple) i Markus Banks (Univerzitet uOxfordu) su predstavili zbornik Made to Be Seen: Perspectiveson the History of Visual Anthropology (2011.), u kojemusu pored urednika, zastupljeni kao autori poznati vizuelniantropolozi kao što su Sarah Pink, Elizabeth Edwards, FayeGinsburg itd. Međutim, na osnovu njihovog izlaganja, činise da vizuelna antropologija i dalje ostaje u okrilju tradicionalneanglo-saksonske kolonijalne tradicije gde “teren”predstavlja odlazak “negde tamo” (u bivše kolonije) i, stoga,ponovo doprinosi egzotizaciji i distanciranju od (udaljenog)Drugog gde se istraživanja sprovode i naučni radovipišu i dalje za bele anglosaksonske protestante (a nisu onjima). Takođe, postojanje evropske, istočno-evropske i nakraju, balkanske vizuelne antropologije (i celokupne socio-kulturneantropologije i etnologije) ostale su ne samoskrajnute, već i apsolutno nevidljive u njihovom izlaganju.Poslednjeg dana festivala, u Zavičajnom muzeju gradaRovinja, Jay Ruby i Markus Banks su održali predavanjaza posetioce festivala. Profesor Ruby je prikazao svoj filmpredavanje-autorefleksijuo svom etnografskom filmu iz1983. Seoska aukcija, Povratna promišljanja: filmska studijao seoskoj aukciji (Machuca Milton and Jay Ruby. 2008. ReflexiveMusings: A Country Auction Study Film), u kojemautori filma dvadeset i pet godina nakon snimanja, preispitujuuspehe i promašaje ovog filma kao antropološkogfilma. Predavanje Markusa Banksa se takođe oslanjalo nastare filmove, ali na dosta drugačiji način. Naime, predavanjeje bilo o potencijalima proučavanja arhivskih filmovaiz perspektive socijalne antropologije. Markus Banks jesvoje istraživanje sproveo analizirajući arhivske filmoveiz perioda kolonijalne Indije (“In and Out of the ColonialFilm Archive”), promatrajući različite načine na koji sukolonizovani Indijci snimali filmove i kakve su filmovepravili nasuprot filmovima koje su pravili kolonizatori izVelike Britanije. Iako sam metodološki aspekt istraživanjanije baš najjasnije objašnjen tokom predavanja, zaključakkoji profesor Banks iznosi jeste da u kolonijalnom perioduindijska filmska produkcija je bila subverzivan čin i načinodržavanja i prikazivanja indijske kulture.Praksa, teorija i popularizacija Poredpregršt aktivnosti i dobro izabranih filmova koje su selektoriodabrali, sa mnogobrojnim gostima i učesnicima,ovogodišnji festival u proletnjem Rovinju predstavljao jesjajnu priliku da gledaoci nešto saznaju o drugim mestimai segmentima različitih kultura, nauče više o etnologiji/antropologiji i opuste se u prijatnoj atmosferi, primerenojkako antropolozima tako i antropološki neupućenoj(ili manje upućenoj) publici. Organizatori su na nekolikonačina uspešno pokazali misiju (vizuelnih) antropologa i(vizuelne) antropologije: a) praktično (putem radioniceiz vizuelne antropologije), b) teorijski (kroz predavanja ifilmove) i c) popularno (organizacijom festivala u turističkommestu i brojnim neakademskim manifestacijama).Na taj način su uspeli da pobegnu od ekskluzivizma nakoji je referirao Jay Ruby, odnosno, uspeli su da izbegnuda antropološki filmovi (treba da) budu samo za antropologe.ETNOFILm festival je predstavljen kao dinamičan,inovativan, međunarodni festival etnografskog filma kojiima za cilj da bude ne samo prostor za predstavljanje etnografskihi antropoloških filmova, već i mesto diskusija,susreta i promatranja o tome šta se sve podrazumeva i stojiiza koncepta i kreacije takvih filmova.Za kraj, želele bismo još jednom da pohvalimo organizacionitim zahvaljujući kojem je ovogodišnji festival funkcionisaobesprekorno profesionalno i nadamo se još uspešnijimfestivalskim godinama koje ovom festivalu sigurnopredstoje!

filmzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 12Ima li Aliena bez Ripley?Vizualno atraktivan slasher s papirnatim likovima i bez atmosfereMarin RadišićRidley Scott: Prometej, 2012.Prometej je dvadeseto po redu cjelovečernjefilmsko ostvarenje britanskogredatelja Ridleya Scotta injegov dugo očekivani povratak znanstvenojfantastici, žanru koji ga je proslavioprije više od 32 godine, to jest krajem 70-ihgodina prošlog stoljeća kada je premijernoprikazan Alien (u nas preveden kao Osmiputnik). Recept za savršeni spoj znanstvenefantastike i strave (uz slogan “U svemirunitko ne može čuti da vrištiš.”) bio je tolikouspješan da su do danas snimljena joštri nastavka Scottova remek-djela iz 1979.godine: Aliens (1986.), Alien 3 (1992.) iAlien: Uskrsnuće (1997.) te dva filma kojane pripadaju seriji, ali koriste likove isteopake vrste: Alien Vs Predator (2004.) iAlien Vs Predator - Requiem (2007.).Potraga za istinom Zamišljenkao prvi dio trilogije, Prometej nas vodi ukasno 21. stoljeće (točnije u 2089. i 2093.godinu) i upoznaje s događajima koji suprethodili originalnom Alienu, objašnjavajućitako moguće porijeklo smrtonosnihizvanzemaljskih parazita, ali i našeporijeklo na Zemlji, odbacujući u potpunostidarvinizam, jednako kao i religijskipristup ideje Boga kao stvoritelja. Nakonkultnog Blade Runnera (1982.) u kojemumjetni ljudi bliske budućnosti (replikanti)očajnički pokušavaju doći do svogtvorca, genetičkog inženjera (oca), ne bili im ovaj produžio ograničeni vijek trajanja(život), redatelj se ovdje pozabaviopotragom za “ocem” ljudske vrste, nakoju kreće znanstveno-istraživački timnakon arheološkog otkrića dokaza o superiornojinteligenciji za koju vjeruju daje prije više milijuna godina kreirala životna Zemlji. Ta potraga odvest će grupu uudaljeni mračni zakutak svemira i uskoroga pretvoriti u pozornicu tragedije nakojoj će, jednako kao i u prvom Alienu,živu glavu naposljetku izvući samo jedančlan ekspedicije. Ponavljajući dobitnuformulu originala, Scott koristi pregrštgotovo istovjetnih motiva i u Prometeju.Manja skupina ljudi, znanstvenika i članovaposade svemirskog broda suočava ses nepoznatim u misiji koja će odjednompostati fatalna i zaprijetiti uništenjemčitave ljudske rase. Naravno, i ovoga putauz njih je svojevrsni zaštitni znak serije– neizostavni android (u tumačenju izvrsnogMichaela Fassbendera, nastavljajućise na tradiciju Sir Iana Holma, LanceaHenriksena i Winone Ryder).Cameronov učenik Veliki plusfilmu je umjerena, ne pretjerana upotrebaCGI efekata i redateljevo oslanjanje prvenstvenona glumačke izvedbe od kojihsvakako valja izdvojiti već spomenutogFassbendera, dok je ostatak karakteratek ocrtan i daleko od uvjerljivosti onihiz prvog Aliena, predvođenih SigourneyWeaver kao beskompromisnom narednicomRipley. I dok je Scotta ranijeviše zanimao ugođaj, atmosfera (straha)koju sjajno gradi sporim i dugim kadrovimaizvrsno prenijevši osjećaj tjeskobePonavljajući dobitnu formulu originala,Scott koristi pregršt gotovo istovjetnihmotiva i u Prometeju. Manja skupinaljudi, znanstvenika i članova posadesvemirskog broda suočava se s nepoznatimu misiji koja će odjednom postati fatalna izaprijetiti uništenjem čitave ljudske rasei klaustrofobije, u Prometeju se ipak odlučujeza više akcijskih prizora, pametnopritom preuzevši neke dijelove konceptualnogdizajna (uglavnom vozila i letjelice)od majstora akcije i redatelja Aliens,nastavka iz 1986. – Jamesa Camerona.Vizualno vrlo atraktivan, uz radnjukoja je tek naznačila konačno razotkrivanje,film će kod mnogih gledatelja pobuditiželju za diskusijom, objašnjenjimai eventualnim odgovorima na pitanja kojaPrometej postavlja, a na koje ćemo moratijoš pričekati jer se redatelj u međuvremenuprihvatio rada na nastavku BladeRunnera čija je premijera najavljena za2014. Tek potom će (poput kolege GeorgeaLucasa koji je drugom trilogijomZvjezdanih Ratova dovršio davno započetusagu) u iduća dva nastavka zaokružitipriču o nastanku ubojitih ksenomorfnihsvemirskih beštija.

Vizualna kulturazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 13Portret društvaRetrospektiva američke fotografkinje u MoMA-i uslijedila je nakon podjednakoznačajne izložbe Sanje Iveković. Sherman poznajemo kao autoricu konceptualnihautoportreta, među kojima je druga najskuplja fotografija ikad prodanaBranka BenčićZatvaranje velike retrospektivneizložbe Cindy Sherman u Muzejumoderne umjetnosti u New Yorku,tek je početak njezine turneje u nekolikoameričkih muzeja tijekom 2012. i 2013. godine– izložba će biti postavljena u Muzejusuvremene umjetnosti u San Franciscu, Walkerart Centru u Minneapolisu i Umjetničkommuzeju u Dallasu.Retrospektiva donosi opsežan pregledumjetničke prakse Cindy Sherman, radoverealizirane od sredine 1970-ih do danas, iuključuje oko 170 radova - izbor fotografijaiz njezinih mnogobrojnih ciklusa. Zastupljenesu Duplerice, 12 fotografija u boji kojeje 1981. godine naručio umjetnički časopisArtforum, a koje preuzimaju jezik erotskihfotografija iz muških časopisa, serije Povijesnihportreta i Društvenih portreta, te niz fotografijarealiziranih posljednjih 20 godinaza modnu industriju, te serija Klaunova, ukojima je podjednako prisutno karnevaliziranoi groteskno tijelo. Među svima njimavažno mjesto zauzima integralno predstavljenaserija Untitled Film Stills/Neimenovanihfilmskih kadrova koju čini 69 crno bijelihfotografija nastalih u razdoblju između 1977.i 1980. godine. Seriju je muzej otkupio 1995.godine kako bi ovo ključno djelo suvremeneumjetnosti bilo sačuvano kao integralnacjelina i dostupno publici u okviru javnezbirke njujorškog muzeja.Spolna politika pogledaIstodobno umjetnica i model, djelujući napodručju fotografije i performativnog, njihovimspecifičnim spojem, te prisvajanjemrazličitih uloga i motiva, Cindy Shermanizgradila je prepoznatljiv opus upravo natoj dvostrukoj ulozi, inaugurirala je modelfeminističke umjetnosti još 1970ih godina,a postmodernističku strategiju aproprijacijepretvorila je u svoj zaštitni znak. Kako bi realiziralasvoje složene radove, već tridesetakgodina Cindy Sherman tako preuzima i cijeliniz “običnih” i svakodnevnih uloga koje nepripadaju svijetu umjetnosti – pojavljuje seu ulozi frizeke, vizažistice, kostimografkinjeili stilistice, scenografkinje, te fotografkinje,a u njezinim radovima uočavamo brojneutjecaje iz suvremene vizualne i medijskekulture – poput filma, televizije, modnihčasopisa, interneta i povijesti umjetnosti.Rosalind Krauss će reći kako se kodCindy Sherman ne radi o autoportretima,iako se sama autorica na njima uvijek pojavljuje.Fotografije Cindy Sherman svjesnosu izvedene situacije koje definirajuženu, i imaju malo zajedničkog s autoričinomosobnom biografijom. U tom ih smislumožemo samo uvjetno nazivati ili gledatikao autoportret.Fotografije nisu radovi o umjetnici CindySherman, nego o multipliciranoj maskeradi,o ulogama koje žene preuzimaju u našoj (vizualnoj)kulturi i suvremenom društvu, i poigravajus načinima na koje je žena prikazanakao predodžba – od kinematografije, doumjetnosti i masovnih medija. Kako zaključujeRosalind Krauss, “…kada bi Shermanizostala kao objekt, i bila prisutna samo kaoautor koji je uprizorio maskeradu, bila bi toumjetničina objektivizacija modela, prikazivanjetipična odnosa moći, no kada znamoda je umjetnica pozirala za vlastiti rad, tomijenja te odnose moći …” Iako su subjekti objekt u koliziji, odnos između stvarneosobe i subjekta prikazanog na slici, ključnisu za razumijevanja djela. Cindy Shermankonceptualizirajući uporabu medija, prijesvega fotografije, te pomoću maskerade iautoportreta, kao i odnosom prema tijelu,pozicionira moguće odnose prezentacije ipolitike tijela. Spolna politika gledanja kojusu u okviru kritičkog preispitivanja, od ranih1970ih uvodile feministice, djeluje u okvirurežima binarnih opozicija, u podjelama: aktivno– pasivno, gledati – biti gledan, voajer– egzibicionist, subjekt – objekt.Uprizorenje maskerade Parodirajućiportrete (i autoportrete) velikihmajstora renesanse i baroka, intervenirajućiu postojeće kompozicije Cindy Sherman seuključuje u postmodernu citatnu igru, krajem1980-ih godina u ciklusu Povijesnih portreta.U djelu Baccus ona pozira kao Caravaggiokoji pozira kao antički bog. U ovomdvostruko kodiranom autoportretu, krozmaskeradu parodira označene identitete,Cindy Sherman, Untitled #466, 2008.kao i ikonografiju autoportreta, umjetnika –starog majstora kao mit i kao tip, te odnosemuško-žensko, istodobno uspostavljajućivezu s tradicijom povijesti umjetnosti. Prikazujućitako karnevalizirano tijelo kojekroz maskeradu privremeno dislocira fiksniidentitet. U mnogim radovima istaknuto jezanimanje za karneval i za groteskno tijelo unjegovim raznolikim i prekomjernim materijalnimočitovanjima. U stilizaciji identitetaputem maske upotrebljava “tijelo i identitetkao kostim” tako da je očita performativna,te imitativna odnosno mimetička strukturaidentiteta koji se kroz maskeradu konstruirakao fikcija.O tome koliko je rad Cindy Shermanuronjen u američko društvo i američku kulturusvjedoči niz radova tzv. “društvenihportreta” – serije fotografija velikog formatakoja nastaje od 2008. godine, u kojoj se bavireprezentacijom statusa, bogatstva, klasnimidentitetom, te ljepotom i starenjem. U Neimenovanimfilmskim kadrovima, seriji fotografijakoju naziva “stvaranjem filma od jednogframea/jedne sličice” sebe prikazuje kaozvijezdu neiscrpne serije filmom inspiriranihfotografija. S odgovarajućim osvjetljenjem,mizanscenom, perikama, kostimom, šminkom...fotografije ogoljavaju stereotipneuloge koje su žene imale u filmovima, televizijskimemisijama i reklamama u 50-im i60-im godinama 20. stoljeća; od stereotipakućanice iz pregrađa, mondenke, naivke,pin up djevojke s Playboyeve duplerice,do Hitchcockove heroine. Te su fotografijeuspješno dočarale specifičnu atmosferuodređene situacije - anksioznost, dosadu,melankoliju, samopouzdanje, zavodljivost,strah... Ima referenca na Hollywood, undergroundfilm, B produkciju, europski filmskimodernizam. Filmove kao da možemo prepoznati,no nije riječ o inscenaciji poznatihfilmskih mjesta.Gledatelj kao voajer Neimenovanifilmski kadrovi nastaju u vrijemekada se u časopisu Screen pojavljuje esejLaure Mulvey “Vizualni užitak i narativnifilm” (u: Feministička kritika i teorija likovneumjetnosti, uredila Ljiljana Kolešnik, u izdanjuCentra za ženske studije, Zagreb, 1999.)koji je znatno utjecao na feminističkunajprije filmsku, potom i umjetničku kritiku,teoriju i praksu. Feministička filmska kritikabavila se problemima seksualizacije ženskihfilmskih zvijezda u narativnom (igranom)filmu, te analizirala filmska izražajna sredstva– osvjetljenje, kadriranje, montažu, ispecifične kodove koji su konstruirali ženukao sliku, objekt gledateljeva voajerskogpogleda. Od 1970ih godina djelovanje feministica,prije svega koncentrirano na teorijufilma, počelo je dekonstruirati strategijegledanja.Pozicije gledanja omogućavale su voajerističkoi fetišističko gledanje koje dijelisubjekt od objekta. U prijelomu tradicionalnihpozicija muškog i ženskog, aktivnogi pasivnog, promijenile su se i tradicionalnepozicije moći koje su do tada bile na stranipromatrača (definiranog kao muško), dokje objekt pogleda bio definiran ženskim.Angažirajući vlastito tijelo u autoportretimai performanceima umjetnice su se suprotstavljalestereotipima ženske seksualnosti,koje su smatrale ograničavajućima dovodećiih u kontekst subverzivnog identiteta.Emitirano u Triptihu III. programa Hrvatskogaradija

vizualna kulturazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 14Videoarhiv izvedbenihfeminističkih praksiOsvrt na okrugli stol Historizacija, (ponovna) izvedba i arhiviranje performansa(kustoska, istraživačka i umjetnička perspektiva), Galerija Miroslav Kraljević,Zagreb, 18. svibnja 2012.Irena BorićUokviru izložbe re.act.feminism#2_ arhiv performansa(kustosice Bettina Knaup i Beatrice EllenStammer) u Galeriji Miroslav Kraljević održan jeokrugli stol Historizacija, (ponovna) izvedba i arhiviranjeperformansa (kustoska, istraživačka i umjetnička perspektiva).U razgovoru su sudjelovali Sanja Iveković, SunčicaOstoić (Kontejner), Iva Kovač i Elvis Krstulović (Fokusgrupa), Jelena Petrović (Red min(e)d), Sandra Sterle iIvana Bago kao moderatorica. Nažalost, Bettina Knaup,jedna od kustosica projekta re.act.feminism u zadnji je časmorala odgoditi sudjelovanje, što je pitanja o koncepcijskojstrani arhiva ostavilo neodgovorenim, a prvotno zamišljenidijalog kustosice navedene izložbe i lokalnih sudionikapoprimio je drugačiji smjer. Naime, sudionici/ice su krozumjetničke, kustoske i istraživačke perspektive govorilio feminističkim umjetničkim i kritičkim intervencijama,ponovnom izvođenju performansa, te o arhiviranju i dokumentacijiperformansa, te je okrugli stol zadobio dimenzijupredstavljanja umjetničkih i kustoskih praksi.Re.act.feminism#2 Re.act.feminism#2_arhiv performansadio je dugogodišnjeg projekta re.act.feminismkoji od 2008. godine istražuje feminističke, rodno-kritičkei queer performativne radove od 1960-ih do ranih 1980-ih, kao i “povratak” takvih umjetničkih praksi u oblikuponovne izvedbe, ponovnog formuliranja i arhivskih projekata.Inicirala ga je berlinska organizacija za istraživanjeeksperimentalnih i rodno-kritičkih kulturnih praksi crosslinks e.V, a Galerija Miroslav Kraljević je organizirala iprezentirala projekt u Zagrebu, kao jedan od sedam sudjelujućihpartnera.Neosjetljivost na rodna i feminističkapitanja u području umjetnosti Uvodnuje riječ dala Ivana Bago, kustosica Galerije Miroslav Kraljević,naglasivši da su predstavljanje ovog putujućeg arhivaželjeli iskoristiti u edukacijske svrhe, što je učinjenokroz dvije radionice Suzane Marjanić (Zooscena i eat art:izvedbena, izložbena i glumstvena životinja i Performativnaglazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno),i za poticanje rasprave o stanju istraživanja performansau Hrvatskoj i regiji, ali i istraživanja u smislufeminističkih intervencija u povijest umjetnosti ili uopće ukontekstu umjetničkih praksi. Istaknula je da unatoč tomešto postoji niz istraživačica koje se u domaćem kontekstubave odnosom feminizma i umjetnosti, situacija je priličnoobeshrabrujuća. Bez obzira na jake ženske i feminističkepokrete u Jugoslaviji prije i nakon Drugog svjetskog rata,područje umjetnosti ipak je ostalo neosjetljivo na rodna ifeministička pitanja. Kada se danas govori iz pozicije feminizmai umjetnosti, često se nailazi na otpor, jer smo tonavodno prošli prije četrdesetak godina i nema potrebe otome ponovo razgovarati. Bago smatra da taj stav proizlaziiz neutemeljene prostorne identifikacije sa Zapadom gdjedjeluju teoretičarke poput Linde Nochlin i Griselde Pollock,i pritom važno je osvijestiti da postoji vrlo velik brojtema koje žude za feminističkom intervencijom u povijestumjetnosti, od često šovinističkih, mizoginih povijesnoumjetničkihdiskursa, od načina na koji je pisana kritika udomaćem kontekstu do nekih praksi koje još uvijek nisuteorijski valorizirane, do, recimo, pitanja muškog odnosaprema muškoj homoseksualnosti. Iz tih je razloga konstruiranovaj okrugli stol kako bi se okupili umjetnice i umjetnicirazličitih generacija i istraživači/ice koje se u kustoskim,istraživačkim i izdavačkim projektima bave performansomi feminizmom.Prostor galerije, tijelo u prostoruIako su se predstavljanja sudionika/ica prilično razlikovala,ipak se može izdvojiti nekoliko zajedničkih tema. Posebnobih se osvrnula na odnos umjetnika prema prostoruizvođenja, odnosno prostoru galerije. Taj prostor ne služijedino kao okvir performansu, već performans često nastajekao reakcija na njega. U tome je smislu tijelo umjetnika/ice ili publike tretirano kao element prostora koji istražuje.Elvis Krstulović (Fokus grupa) tako u radu Ožiljci (Nemamkarticu za bodove, Galerija Nova, 2008.) priče onastanku ožiljaka na svom tijelu urezuje u tijelo galerije.Ispisivanjem tog teksta, memorija njegova tijela postajememorijom galerije. Fizički trag oštećenih zidova ostajeondje i kad ga prekriju slojevi boje nadolazećih izložbi.Tijelo u prostoru galerije zanimljivo je i Sanji Ivekovićkoja se osvrnula na nekoliko performansa koje je izvela tijekomsedamdesetih godina. Primjerice njen prvi performansOtvorenje (Dokumenti 1949. – 1976., Galerija suvremeneumjetnosti, 1976.) izveden je na otvorenju njezine prve samostalneizložbe u kojem je umjetnica dočekivala posjetioces trakom na ustima, a stetoskop povezan s mikrofonom jeproducirao otkucaje srca u galerijskom prostoru. Umjetnicaovdje nastupa kao ranjivi ženski umjetnički subjektrekonstruirajući stereotip žene koja je na otvorenju vlastiteizložbe vrlo emotivna, dršće od uzbuđenja i straha, i negovori. Umjetnicu je osim autorefleksije zanimalo propitivanjemuzejsko-galerijskog konteksta. Performansi koje jespomenula bili su vezani za konkretan kontekst i vrijeme,a umjetnicu je posebno zanimalo smanjivanje distance izmeđuperformera i publike. Umjesto navođenja publike danešto izvodi, bilo joj je zanimljivije koristiti kontekst galerijekao nešto što je dio svakodnevice, odustajući pritom odekstremnih gesti ili neke dramatične izvedbe. Zanimalo juje svakodnevno ponašanje, no bila je svjesna da ponašanjeu galerijskom tekstu ima određeni kôd, jer posjetitelji, ljudise drugačije ponašaju u muzeju ili galeriji nego npr. na ulici.U tome joj je smislu bila inspirativna Izložba žena i muškaraca(Galerija Studentskog centra, 1969.) koju je osmisliokustos galerije Želimir Koščević pozvavši žene i muškarcena izložbu na kojoj oni sami postaju, izlošci, izložba. Naime,na izložbi koja se događa u prostoru galerije publikapreuzima ulogu arhitekta izložbe.Performans za kameru Arhiv performansasadrži fotografsku, tekstualnu i video dokumentaciju radova.Video građa se dijeli u dvije skupine; video građaMaja Bajević, Women at Work – Washing up (Trilogy), 2001.Putujući arhiv staje urazličitim europskimgradovima pokušavajućieducirati posjetiteljeo feminističkim, rodnokritičkimi queerperformativnim radovima,potaknuti na raspravuili na stvaranje novograda. Istovremeno,arhiv pokušava mapiratimišljenje i govor različitihfeminističkih praksi krozprikupljanje novih radovana koje nailazi tijekomsvog puta.nastala kao dokumentacija performansa i video performansikoje publika može vidjeti samo na ekranu. U tomje smislu zanimljiv performans Sanje Iveković Inter nos(MM centar, 1978.) tijekom kojeg se umjetnica nalazilau jednoj prostoriji i posredstvom video linka je ostvarilakontakt s produciranom slikom svakog pojedinogposjetitelja u drugoj prostoriji. Taj je video susret bilježenkamerom i produciran u trećoj prostoriji u kojoj senalazila publika koja je dobivala samo dio informacija.Korištenjem video linka umjetnica dekonstruira odnosizmeđu performerice, sudionika/ica performansa i publikeu prostoru. Dakle, nakon izvedbe performansataj pažljivo napravljen video počeo je funkcionirati kaosamostalni video.

vizualna kulturazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 15VALIE EXPORT, Hyperbulie, 1973.S druge strane, Sandra Sterle je spomenula performansNa otoku (Mljet, 1996.) koji je izvela za kameru. Umjetnicaje posudila odjeću od lokalne starije mještanke i unedogledtrčala oko stabla. Istaknula je da je u početku tajperformans trčanja oko stabla krenula raditi ironično, nemisleći da će s godinama to postati manje i manje ironično.Iz tog performansa umjetnica je derivirala druge radovekoji nastaju svakih sedam godina što za nju predstavljarazdoblje nakon kojeg ona postaje starija, drugačija, nova.Umjetnica ponavlja gestu beskonačnog trčanja, ali pritomtrči oko nekog drugog mediteranskog raslinja, a koristi idrugačiji format videa.Uslijedila je rasprava o ulozi glumacaunutar tog projekta. Postavljeno je pitanjeu kojem su trenutku glumci/ice prestalibiti glumci, osim u fizičkom momentu kaošto je slučaj kod probadanja gumba u rekreaciji,ponovnoj izvedbi (re-enactment)performansa Slavena Tolja. Sunčica Ostoićje odgovorila da nisu postojala striktna pravila;glumci/ice su se upoznali/le s autorima/autoricama, mogli su nešto dodati ako suhtjeli. Nadovezala se Ivana Bago naglasivšida je čitav projekt bio ironičan jer su dobilinarudžbu da za tu konferenciju s vrlo malimbudžetom naprave projekt o povijesti hrvatskogaperformansa. Glumci su se tu našlipo definiciji jer imaju najbolju sposobnostuvjeravanja, odnosno preuzimanja uloge. Ačitava je priča započela s legendom o tomekako su dva člana splitske grupe CrveniPeristil počinila samoubojstvo; Pave Dulčić,naime, bacio se 1974. pod vlak, a TomaĆaleta 1972. skočio je sa zgrade navodnodržeći natpis, pločicu “Ja sam umjetnik”.Taj ultimativni umjetnički čin kao takav sene može rekonstruirati. Navedena se strategijapropitivala pucnjem u performansuBorisa Šinceka i izvedbom klanja purana(do kojega u re-enactmentu nije došlo) uperformansu Pina Ivančića. Kustosice sutako propitivale značenje autentičnosti događajakoji ponovno izvode glumci istreniranida savršeno oponašaju u konceptuglumačke izvedbe “kao da”. Time je već napočetku određena nemogućnost da sve budekako je bilo u prvotnoj izvedbi. Ali neki suglumci preuzeli performanse u smislu da jeta izvedba (re-enactment) dobila novu autentičnost;dakle, neki su glumci/ice istaknuli/le da nije riječsamo o njihovoj glumi u određenom performansu već su imdali i novi povijesni kontekst. U stvarnosti probadanja ilitetoviranja, glumac donosi odluku da on zaista postaje diotog performansa. On postaje reinterpretacija, nastavak, usvakom slučaju dio tog performansa. To je onaj trenutak ukojem se osvještava da svaki čin ima posljedice. Ne postojiautentičan čin koji ima autentične posljedice, i neki kojije lažan, a bez posljedica. I nešto što je ultimativno lažnoi dalje ima posljedice. Na kraju te rasprave Ivana Bago jezaključila da nije toliko važno je li on glumac/ica ili ne, negokako on/ona taj čin izvodi.mapiranje onog što se danas dešava, prvenstveno kroz intervencijeu javnom prostoru, prije svega izložbe koje trajunekoliko dana. Osim umjetnica, sudjeluju i teoretičarke, apritom pokušavaju stvoriti neko novo polje društvenostikoje galerija može generirati, a koje samo po sebi nije izlagačkoili eventualno diskusija. Jelena Petrović je istaknulada pitanje značenja emancipacije i feminizma mora bitipostavljano iznova u vremenu u kojem živimo.Reagirajući na izlaganje, postavljeno je pitanje o važnostiinzistiranja na proizvodnji feminističkog diskursa, na štoje Jelena Petrović odgovorila da na tome apsolutno trebainzistirati jer je današnja situacija podsjeća na tridesete godineprošlog stoljeća, kao da se feminističko iskustvo uopćenije desilo. Potrebno je promijeniti postojeću društvenosttradicionalne i klasne naravi.Rasprava se nastavila postavljanjem pitanja o razliciizmeđu autorica i definiranja feminističkih pozicija, na štoje Ivana Bago odgovorila skretanjem pažnje na mehanizmeselekcije. Ona smatra da upravo ti mehanizmi definirajuarhiv kao feministički, rodno kritički, queer. Nju zanima dali je moguće interpretirati rad u kontekstu feminizma. To ijest bit arhiva – da su uključeni oni radovi koji rade nekuintervenciju, ili koji pak daju neki doprinos temama roda,spola, feminizma. U tome joj je smislu zanimljiv drugi dioprojekta re.act.feminism jer su kustosice angažirale istraživačices Bliskog istoka, iz Latinske Amerike i IstočneEurope koje donose neke nove inpute. Naravno, pritomkustosice na kraju odlučuju što ulazi u arhiv.Nadalje, postavljeno je i pitanje o dostupnosti arhiva, alizbog odsustva kustosice Bettine Knaup na navedeno pitanjepublika nije mogla dobiti odgovor. Neki su radovi pritomu komercijalnoj posudbi, nadalje – nije sve posuđeno odumjetnica/ka, neki radovi su iznajmljeni u izložbene svrhe,tako da je arhiv privremen. Arhiv putuje kako bi se mogaokoristiti kao edukacijski materijal, a postoji mogućnostkorištenja ideja iz arhiva radi isticanja nekog problema.Isto tako, akteri lokalne scene trebali bi predložiti radovekoji trebaju postati dio arhiva. U arhivu se već mogu naćiradovi Sanje Iveković i Sandre Sterle, ali tu bi se svakakotrebali naći, da navedem samo neke, radovi Fokus grupe,Vlaste Žanić, Vlaste Delimar, Dine Rončević, Lale Raščić...Zaključno, rasprava je završena postavljanjem novihpitanja koji proizlaze iz razumijevanja da definiranje feminističkihi rodno kritičkih praksi nikako nije samorazumljivo.Ponovljena izvedba Dok Sandra Sterle svakihsedam godina ponavlja vlastiti rad, koristeći istu gestu, uvideo arhivu re.act.feminism postoji nekoliko radova kojinastaju kao direktna referenca na rad druge umjetnice/ka.Takav je slučaj s Valie Export Society (Kadi Estland, MariLaanemets, Killu Sukmit), umjetničkom grupom osnovanom1999. godine radi popunjavanja praznine u feminističkojumjetnosti Estonije. Osim očitog preuzimanja imena,praksu temelje na ponovnim izvedbama performansa VA-LIE EXPORT, ali i Yoko Ono i Ann-Sofi Sidén. Nadalje,jedna od ideja ovoga je arhiva mogućnost da performansikoji u njemu postoje kao dokumenti posluže kao referencaumjetnici/ku koji će ih ponovo animirati, citirati, misliti.Na okruglom stolu se o ponovnom izvođenju performansanajviše razgovaralo iz kustoske pozicije na primjeruprojekta Narančasti pas i druge priče (još bolje od stvarnosti)koji je predstavila kustosica Sunčica Ostoić. Organizatorikonferencije PSi (Performance Studies international) 2009.godine zamolili su Kontejner da kao kustosice koje prateumjetnost performansa osmisle projekt za posjetitelje tekonferencije. Tema je tog zagrebačkog izdanja konferencijePSi bila kriva izvedba, odnosno neuspjeh izvedbe, krivočitanje, nerazumijevanje i nesporazum, što je kustosiceKontejnera potaknulo da osmisle igrokaz. Odlučile su pogurnutikustosku, umjetničku, pa čak i akademsku praksupostavljajući pitanja o izvedbi performansa, pitanja autorstva,autentičnosti, nezamjenjivosti, ne samo performansanego i autora. Izmjestile su glumce iz njihove uobičajeneprakse koji su u trodnevnom događanju izveli četrnaestizabranih performansa iz hrvatske povijesti. Pozvale suglumce/ice da zamijene originalne autore/ice, i uposlile surežisera Maria Kovača. Tada su se otvorila sljedeća pitanja:“Je li performans dovršiv? Što je to dokumentacija? Štoje to sjećanje na performans? Koja je uloga sjećanja pričeo performansu u njegovoj povijesnosti, u njegovu trajanjuotkad je izveden pa do trenutka kada ga gledamo, kad pričamoo njemu i do kada ga ponovo izvodimo?”Feministička intervencija Kao što je IvanaBago na početku rasprave istaknula da velik broj tema žudiza feminističkom intervencijom u povijest umjetnosti, IvaKovač (Fokus grupa) radom (re)produkcija upravo činitu intervenciju. Riječ je o distribuciji plakata kroz galerijskisistem. Na plakatima se nalazi fotografija preuzeta izosobne arhive Elvisa Krstulovića na kojoj je on još beba,a prisvojena fotografija je multiplicirana u tisuću primjerakakoji se kroz galerijski sustav dijeli radi propitivanjapozicije produktivnosti odnosno reproduktivnosti kao kreativnihprocesa kako se prikazuju kroz literaturu. Rad jenastao kao reakcija na literaturu koja se čitala na Akademijigdje su naišli na rečenicu: “Žene nemaju potrebu baviti seumjetnošću jer imaju sposobnost rađanja.” Tako se premanavedenom iskazu sva kreativnost slijeva u čin rađanja, štoje, istina, neka vrsta pozitivne diskriminacije. Iako se timtekstom umjetnici negira sudjelovanje u svijetu umjetnosti,korištenjem galerijskog sistema distribucije rad se opetpostavlja u kontekst umjetnosti.O feminističkoj intervenciji iz kustoske perspektivegovorila je Jelena Petrović prezentirajući projekt Brake into take out i djelovanje grupe Red min(e)d. Red min(e)dje radna grupa koja predstavlja pokušaj da se višegodišnjasuradnja osnivačica i članica grupe usmjeri i razvije krozangažirane oblike istraživanja u polju umjetničkih i teorijskihpraksi koje imaju feminističke pristupe suvremenojumjetnosti. Osim Jelene Petrović, članice grupe su DanijelaDugandžić Živanović, Dunja Kukovec i Katja Kobolt. Misijagrupe je afirmiranje emancipacijskih, prije svega feminističkihpraksi, društveno angažirane umjetnosti i teorije. Upočetku surađuje s različitim inicijativama, institucijama igrupama bliskim njihovu načinu rada. Brake in to take out jeprojekt koji uključuje izložbe, knjižnicu, društveni prostor,arhiv unutar kojih se upisuju i izlažu feminističke pristupi.Arhiv putuje kroz različite gradove, pokušavajući bilježitimišljenje i govor različitih feminističkih praksi. Ne bazirase na radovima iz prošlosti već nastaje sada, predstavlja

azgovorzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 16Jadranka VinterhalterArhivi i digitalizacijaRazgovaramo s muzejskom savjetnicom i voditeljicom Dokumentacijskog iinformacijskog odjela u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, povodom donacijeArhiva i knjižnice Ivana Picelja kao i na temu dokumentacije i umjetnosti performansaSuzana MarjanićVoljela bih da u ovaj razgovor krenemo od recentnih projekataMSU-a u kojima ste sudjelovali, kao npr. u postavljanjuprošlogodišnje izložbe o Novim tendencijama – Zaaktivnu umjetnost – Nove tendencije pedeset godina poslije(1961-1973). Zapravo, molim Vas, možete li nam dati kratakpregled, što se tiče Vašega kustoskoga rukopisa?——Djelujem kao kustosica neprekidno već 38 godina, od1974. kada sam se zaposlila u Muzeju savremene umetnostiu Beogradu i radila deset godina. Zatim sam se, nakon udajeza kolegu Marijana Susovskog, preselila u Zagreb i počelaraditi kao kustosica u Muzejskom dokumentacijskom centru(od 1984. do 1994.). Slijedi sedam godina rada u SorosCentru za suvremenu umjetnost SCCA-Zagreb (od 1994.do 2000.), na kraju priključenje kustoskom timu Muzejasuvremene umjetnosti Zagreb. Imala sam priliku raditi svekustoske poslove od muzejskog PR, edukativnih programa,izdavaštva, vođenja galerije, izložbenih projekata, dokumentacije,muzejske zbirke. S djelatnicima MDC-a brinulasam o zaštiti muzejske građe početkom Domovinskog rata.Sudjelovala sam u razvoju Sorosove mreže instituta koji suse bavili suvremenom umjetnošću u Srednjoj i JugoistočnojEuropi. Konačno, sudjelovala sam u pripremama i preseljenjuMSU-a u novu zgradu, otvaranju stalnog postava11. prosinca 2009. te u pokretanju muzejskih aktivnosti iprojekata u novim uvjetima. Za mene “kustoski rukopis”obuhvaća sve te raznolike poslove, a u mom slučaju svela biih na dvije bitne odrednice – suvremena umjetnost i muzeji.Marija Gattin, Novetendencije, GorgonaOd 2000. radite u Muzeju suvremene umjetnosti kao voditeljicaZbirke moderne umjetnosti, a od 2007. kao voditeljicaZbirke skulpture. Od kraja 2010. vodite Odjel dokumentacije.Na koji se način čuvaju i prezentiraju radovi izvedbenihumjetnosti: akcija, akcija-objekata, hepeninga, performansa?——Odjel dokumentacije MSU-a preuzela sam nakon smrtikolegice Marije Gattin (1957.-2010.) koja ga je uspješnovodila od 1987., ulažući puno truda i stručnog znanja. Njezinomzaslugom dokumentacija i likovni arhiv MSU razvilisu se u najjače dokumentacijsko središte među našimmuzejsko-galerijskim ustanovama. Formirala je nekolikoarhiva koji sadrže vrijednu i jedinstvenu građu. Najpoznatijii najvažniji je Arhiv Novih tendencija (1961.–1973.) koji seu cijelosti čuva u MSU, ustanovi u kojoj je 1961. utemeljenmeđunarodni pokret s pet izložbi Novih tendencija, četirimeđunarodna simpozija i devet brojeva časopisa BIT International.Marija Gattin započela je digitalizaciju arhivskegrađe Novih tendencija, korespondencije, fotodokumentacije,zvučnih zapisa sa simpozija. Surađivala je na pripremamai realizaciji dviju ključnih izložbi Novih tendencija uNeue Galerie Graz, 2005. godine i ZKM Karlsruhe, 2008.,te na pripremi kapitalne knjige o NT i BIT Internationalu izdanju ZKM Karlsruhe i MIT Pressa, publicirane 2011.godine. Marija Gattin godinama je istraživala fenomengrupe Gorgona, prikupljala dokumentaciju, priredila izložbuu sklopu Venecijanskog biennala 1997., napisala i izdalamonografiju 2002., što danas čini okosnicu Arhiva Gorgone.Preuzimajući vodstvo Odjela dokumentacije, želja mi jebila nastaviti strategiju koju je utemeljila Marija Gattinod prikupljanja, sistematiziranja, istraživanja, do njezinedigitalizacije kao najsuvremenije metode čuvanja i komunikacijes korisnicima.Od 2007. do 2010. predavali ste muzeologiju doktorantimana Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kako ste koncipiralinavedeni kolegij; da li ste na predavanjima govorilio dokumentaciji suvremene umjetnosti i o videoarhivima?——Predavala sam doktorantima ALU Zagreb izbornikolegij Muzeji u 21. stoljeću, obrađujući različite muzeološketeme i aspekte od povijesti zbirki i muzeja, stalnogmuzejskog postava, izložbenih projekata, marketinga isponzorstva, edukativne djelatnosti. Jedna od tema bila jedokumentacija suvremene umjetnosti, jer mi je bilo važnoukazati umjetnicima na potrebu dokumentiranja vlastitograda, objasniti im principe dokumentiranja, te ih upoznati sDokumentacijskim odjelom MSU u kojem mogu istraživatiza potrebe svojih projekata. Željela sam umjetnicima predstavitidanašnje muzeje kao aktivne i atraktivne institucijei punktove edukacije, informacije, komunikacije i zabave,za razliku od predodžbe muzeja kao dosadnih i zastarjelihustanova. Završni radovi polaznika kolegija pokazali suzanimljivu obradu različitih muzeoloških tema iz kojih samzaključila da muzeji mogu biti vrlo inspirativne institucije.Zagrebački SCCAKao što ste uvodno spomenuli, od 1994. započinjete raditi uSoros Centru za suvremenu umjetnost (SCCA-Zagreb) gdjesustavno prikupljate dokumentaciju o suvremenim umjetnicima.Na web-stranici Instituta za suvremenu umjetnostSCCA-Zagreb navedeno je da ste prikupili dokumentacijudvjestotinjak suvremenih hrvatskih umjetnika. Da li je riječuglavnom o člancima, katalozima izložbi ili pak i o videozapisima/videoarhivu performansa, akcija, hepeninga? Igdje se danas nalazi dokumentarna građa SCCA?——Mreža Sorosovih centara osnovanih u zemljama Srednjei Jugoistočne Europe imala je za cilj prikupiti dokumentacijuo suvremenoj umjetnosti, osnovati i širiti bazepodataka o umjetnicima i radovima, te davati ih na raspolaganjekorisnicima. Koliko mi je poznato, bio je to jedinstvenslučaj da donator financira i potiče dokumentaciju osuvremenoj umjetnosti. Svi su centri imali isti obrazac zaformiranje svoje dokumentacije. Kroz projekt Temeljne dokumentacijeobrađivalo se desetak najznačajnijih umjetnikate zemlje; u našem slučaju to su bili Ivan Kožarić, TomislavGotovac, Mladen Stilinović, Edita Schubert, Vojin Bakić…Kroz dosjee umjetnika, Artists Files, široko se prikupljaladokumentacija o umjetnicima većinom mlade generacije injihovim recentnim radovima. Zagrebački je SCCA uveopraksu foto dokumentiranja dijapozitivima najznačajnijihtekućih izložbi, angažiran je vrsni fotograf Boris Cvjetanovići tako je prikupljena jedinstvena dokumentacija oizložbama i događanjima iz razdoblja 1994.-2000.Sva prikupljena dokumentacija SCCA-Zagreb čuva sedanas u Institutu za suvremenu umjetnost SCCA Zagrebkoji se nalazi u Šenoinoj 11 (Academia Moderna) i otvorenje za javnost. Institut vodi Janka Vukmir, članica timazagrebačkog Soros Centra od osnutka 1993. godine. Nanovoj lokaciji djelatnost Instituta proširila se na izložbeneprograme. Svi zainteresirani, a to su najčešće mladi istraživačipovjesničari umjetnosti, kustosi, kritičari, umjetnici,mogu se obratiti i dobiti na uvid traženu dokumentaciju.U čemu je razlika u Vašem radu na dokumentaciji u SCCAod trenutnoga u MSU-u?——Dokumentacija SCCA bio je novi projekt u kojem sepočinjalo od nule, a sakupljena je obimna građa o suvremenojhrvatskoj umjetnosti i umjetnicima s naglaskom nadevedesete godine prošlog stoljeća.Dokumentacija MSU sakuplja se od osnutka ustanove1954. godine, obuhvaća hrvatsku, bivšu jugoslavensku tesvjetsku modernu i suvremenu umjetnost, pojave, tendencijei autore od početka 20. stoljeća do danas. Vremenski jepuno šira, sadržajem raznovrsnija, a opsegom daleko veća,što za obradu zahtijeva rad većeg broja stručnih djelatnika.Međutim, rad u svakoj dokumentaciji je sličan: to je onajnevidljivi i neumorni rad u muzejima koji uspoređujem srudarskim, jer se svaki dan ponovo “kopa” i nema mu kraja.Istovremeno, to je uzbudljiv istraživački rad, u kojem sepuno toga otkrije, što donosi veliko stručno zadovoljstvo.Tjedan performansa “Javnotijelo/ Public Body”Sjećam se da ste 1997. godine organizirali međunarodniTjedan performansa “Javno tijelo/ Public Body”. Zbogčega ste se odlučili na navedeni tematski sklop meni osobno(oprostite na subjektivnosti) najznačajnijem događanju štose tiče umjetnosti performansa devedesetih u Hrvatskoj?——S performansom sam se prvi puta susrela 1971. u Londonugdje sam boravila u pripremi svog diplomskog radana temu Novog realizma. Bilo je to vrlo uzbudljivo vrijemeu pulsirajućem Londonu, sa živom underground scenom,gdje sam posjetila večer s pjesnikom konkretne poezije iperformerom Bobom Cobbingom (1920.-2002.).Početkom sedamdesetih niz svjetskih performera dolaziloje u Beograd u Galeriju Studentskog kulturnog centraSKC i na Aprilske susrete, te sam ih imala priliku upoznati iuživo gledati izvedbe Gine Pane, Ulrike Rosenbach, KatalinLadik, Boba Wilsona, Ulaya i mnogih drugih. Tada je stasalagrupa beogradskih autora nove umjetničke prakse, takođervezana uz SKC – Marina Abramović, Neša Paripović, RašaTodosijević, Zoran Popović, Slobodan Milivojević-Era; svisu respektirali performans i propitivali ga na svoj način.Marina Abramović se potpuno posvetila performansu iizgradila svjetsku karijeru. Na umjetničkoj se sceni pojavioTomislav Gotovac koji je tada studirao na beogradskojAkademiji za film… Performans je bio medij s kojim semoja generacija kustosa vrlo rano susrela, pratila ga krozizvedbe umjetnika i kroz stručnu literaturu. Kasnije, radećiu SCCA-Zagreb koncipirala sam međunarodnu manifestacijuperformansa na temu Javno tijelo/Public Body, dobilafinancijsku podršku SCARP programa SCCA Networka,organizirala i realizirala Tjedan performansa koji se odvijaou studenome 1997. na zagrebačkim trgovima, i u interijerima(ZKM, Peep Show na kolodvoru, Galerija Gradska). Bioje to za mene veliki stručni izazov.

azgovorzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 17Marijan Susovski i DavorMatičevićPodsjetite nas koliko su tadašnji kustosi Muzeja suvremeneumjetnosti, prvenstveno Marijan Susovski i Davor Matičević,pratili protagoniste/ice performansa od 70-ih godina 20.stoljeća i da li se ta dokumentacija čuva u MSU?——Kada govorim o tome da MSU prati, organizira, predstavlja,izlaže, naravno da mislim na kustose koji su tadaradili i na čijem se angažmanu temelji djelatnost ustanove.Moje nešto starije kolege iz GSU/MSU Zagreb – MarijanSusovski (1943.-1983.) i Davor Matičević (1945.-1994.) bilisu vrlo aktivni kako u praćenju recentnih događanja takoi u njihovoj prezentaciji kroz izložbe i interpretiranju krozlikovnu kritiku. Bili su redoviti sudionici programa Aprilskihsusreta u Galeriji SKC Beograd kao i ostalih važnih likovnihmanifestacija, biennala i triennala u bivšoj Jugoslavijii inozemstvu Biennala u Veneciji, Dokumenta u Kasselu,Trigona i Malerwochena u Grazu, Biennala u Sydneyu itd.Kolege Marijan Susovski i Davor Matičević su, baveći seprotagonistima Nove umjetničke prakse, zahvatili u medijperformansa, priredili i interpretirali performanse SanjeIveković, Dalibora Martinisa, Tomislava Gotovca, VlasteDelimar. Posebno ističem njihov stručni doprinos interpretacijiumjetnosti novih medija i performansa kroz dvijeključne izložbe u GSU i njihove kataloge: Nova umjetničkapraksa, 1978. i Inovacije u hrvatskoj umjetnosti 70-ih godina,1982. (urednik oba kataloga Marijan Susovski).Na koji se način prikuplja i čuva dokumentacija o performansimau MSU ilustrirat ću primjerom. Davor Matičevićbio je kustos izložbe i prvog zagrebačkog performansaMarine Abramović, Ritam 2, u GSU 1974. godine. Ovajkultni performans kada umjetnica uzima tablete, a gledateljiprate nekontrolirane reakcije njezina tijela, bio jedokumentiran s dvije video kamere, jednom fokusiranomna Marinu i drugom koja je snimala samo publiku. Višegledatelja snimalo je performans fotoaparatom. Upravoje taj izvorno dokumentarni materijal – dva video zapisa ijedanaest c/b fotografija, čuvani u Dokumentaciji i Audiovizualnomodjelu MSU – danas izložen u stalnom postavuMSU kako bi predstavio performans Ritam 2. U muzejimasuvremene umjetnosti dešava se da građa koja je bila udokumentaciji vremenom dobiva status umjetničkog rada.To su nam potvrdile i kolege iz MoMA, New York koje su2010. posjetile Zagreb i naš muzej.Koje nove projekte pripremate u vezi umjetnosti performansa?Saznala sam da za 2014. godinu pripremate retrospektivuradova Vlaste Delimar.——Vlasta Delimar je umjetnica međunarodne reputacije iznačaja, pozivana na mnoge svjetske festivale performansa,radovi joj se nalaze u fundusu i stalnom postavu MSU,izlaže, nastupa, djeluje.Predstojeća retrospektivna izložba koju pripremamokolegica Martina Munivrana i ja pokazat će Vlastine asamblaže,radove s fotografijom, performanse, ali i njezin aktivizamkroz organizaciju međunarodnih susreta umjetnikaMoja zemlja Štaglinec. Performansom se Vlasta Delimarbavi u kontinuitetu od 1979. kada je nastupala s partneromŽeljkom Jermanom, a potom samostalno. Kako je performansmedij koji često, zbog njegove vremenske ograničenosti,izmiče publici, izložba će biti prilika da se poglavitomlada generacija, upozna s nizom njezinih upečatljivih iprovokativnih izvedbi. Vjerujem da će izložba biti atraktivnai već planiramo njezino pokazivanje u Rijeci i Splitu, te uinozemstvu Ljubljani, Novom Sadu, Budimpešti.Solarna arhitekturaKoja će Vam Vaša izložba ostati u posebnom sjećanju? Sjećamse Vaše iznimne izložbe Prodori avangarde u hrvatskojumjetnosti prve polovice 20. stoljeća (2007.) u kojoj ste sezadržali i na performativnom kazalištu Josipa Seissela, odnosnoskupine Traveleri, o čemu je pisao Marijan Susovskiu monografiju o J. Seisselu. I nadalje, u kojem je segmentunavedena izložba napravila odmak od izložbe Tendencijeavangardi u hrvatskoj modernoj umjetnosti?——Kao mlada kustosica pet sam godina vodila SalonMuzeja savremene umetnosti u Begradu, Pariska 14, organiziralapreko pedeset izložbi. Ipak, istaknula bih izložbuSolarna arhitektura koju sam 1980. pripremila u suradnjis mladim arhitektima, učenicima arhitekta Bogdana Bogdanovića.Sjećam je se kao inovativne i uzbudljive izložba,s odličnom recepcijom publike, a ostala je zabilježena ustručnoj literaturi kao doprinos postmodernoj arhitekturi.Izložba Prodori avangarde je organizirana kada MSUviše nije imao svog izlagačkog prostora, te je prikazana uGliptoteci HAZU u svibnju 2007. godine. Nastala je kaorezultat vrlo uspješne suradnje sa sjajnom stručnom ekipomkoju su činili Daina Glavočić, MMSU Rijeka, VlastimirKusik, Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Jasna Jakšić iIvana Kancir iz MSU-a, Darko Šimičić kao izvanredni asistentprojekt, arh. Oleg Hržić koji je napravio intrigantanpostav i Igor Kuduz koji je oblikovao kasnije nagrađivanikatalog. Ono što je izložbu činilo posebnom bio je prikazzenitističkih radova Josipa Seissela – Jo Kleka, iz dvijeključne zbirke: fundusa MSU Zagreba i iz Narodnog muzejau Beogradu, iz ostavštine Ljubomira Micića. Radećiizložbu Josipa Seissela deset godina ranije (1997.) kolegaMarijan Susovski želio je pokazati kompletan zenitističkiopus umjetnika, ali zbog prekinutih veza dvije države totada nije bilo moguće.Prodori avangarde izložba je koja se fokusirala napovijesne avangarde. S druge strane, izložba Avangardnetendencije u hrvatskoj umjetnosti autora koncepcijeZvonka Makovića, održana u Galeriji Klovićevi dvori,obuhvatila je širi vremenski raspon i osim povijesnihavangardi i moderne pokazala poslijeratne neoavangarde.Zanimljivo je da su dva projekta pripremana paralelno,a izložbe pokazane jedna za drugom, što govori kolikoje tema avangarde u tom trenutku bila aktualna, čak bihrekla provokativna.Zagreb, volim te!Koja biste događanja vezano uz umjetnost performansa posebnospomenuli što se tiče MSU-a, odnosno bivše Galerijesuvremene umjetnosti sedamdesetih i osamdesetih godina?Naime, što Vam posebno pobuđuje sjećanje na to razdoblje,a vezano uz izvedbeni aspekt suvremene umjetnosti?——To je bilo moje svjedočenje performansu Zagreb, volimte! Tada sam još živjela i radila u Beogradu, a povremenodolazila u Zagreb prateći recentnu umjetničku scenu. Togsivog jesenjeg petka 13. studenog 1981. u podne, zatekla samse u Ilici kada sam ugledala neuobičajeno, gotovo nestvarnodogađanje i komešanje prolaznika. Prepoznala sam TomislavaGotovca kako gol snažno korača prema Trgu, uzdignutihruku, vičući “Zagreb, volim te!”, da bi se spuštao ničicena asfalt, ljubio ga, opet dizao i nastavljao trčati... Bila samjako uzbuđena i svjesna da gledam umjetnika u kreativnomnaponu izvedbe koja se svaki trenutak mogla prekinuti. Tose i dogodilo kada je Tom došao na Trg, a tadašnja policijaga je zaustavila zbog uznemiravanja javnog reda i mira. Utom sam trenutku pohitala na Gornji grad, javiti kolegama uGSU i alarmirati ih da priskoče u pomoć. Prošle smo godineobilježili trideset godina od kultnog performansa Zagreb,volim te! izložbom u Klovićevim dvorima. Performans jenašao svoje mjesto u fundusu i stalnom postavu MSU,posredovan izvrsnim fotografijama Mia Vesovića i IvanaPosavca. Tom nije unaprijed najavljivao svoje performanse,o njima je znao samo najuži krug suradnika i fotografa, aja sam tog dana bila slučajna prolaznica i vjerujem da meje tada dotaknuo Kairos.Digitizing IdeasU MSU-u djelujete u Odjelu dokumentacije gdje je građaokupljena u nekoliko cjelina likovni arhiv, hemeroteka, fototeka,videoteka i audioteka. Koliko je vanjskim korisnicimadostupna građa, a posebno što se tiče videozapisa pojedinihperformansa, akcija, hepeninga?——Dok je GSU-MSU bio smješten na Gornjem gradu,dokumentacija je bila sabijena u neadekvatnom i malomprostoru u Habdelićevoj 2. Kolegica Marija Gattin uvijekje izlazila u susret korisnicima, mada nije bilo uvjeta zanjihov istraživački rad. Danas, u novoj zgradi MSU Odjeldokumentacije ima dostatan i dobro opremljen prostor, as knjižnicom dijeli studijsku čitaonicu koja je otvorena zakorisnike. Dolaze studenti, doktoranti, povjesničari umjetnosti,kustosi, umjetnici koji istražuju pojedine teme izsuvremene umjetnosti, a najčešće se istražuju Nove tendencije,Gorgona i Nova umjetnička praksa. Korisnici učitaonici mogu dobiti na uvid arhivsku građu, publikacijeiz knjižnice, i video zapise iz Audiovizualnog odjela kojivodi kustosica Ivana Kancir.Posebno bih istaknula međunarodni projekt DigitizingIdeas, koji vodi Jasna Jakšić, kustosica i voditeljica knjižnice.Kroz dvije godine digitalizirana je iznimno vrijedna arhivskagrađa iz MSU Zagreb i muzeja-partnera u projektu izLjubljane, Novog Sada i Varšave. Materijal je stavljen naweb stranicu: www.digitizing-ideas.hr i time postao dostupansvim korisnicima.Na koji je način arhiv konceptualne umjetnosti nastao uzizložbu Nova umjetnička praksa (1978.) i izložbu Inovacijeu hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina (1982.) te povijesnihavangardi uz izložbu Prodori avangarde u hrvatskojumjetnosti prve polovice dvadesetog stoljeća (2007.). Naime,da li je riječ uglavnom o donacijama pojedinih umjetnika/icaili otkupu umjetničkih radova? Da li se nekada dogodilo daumjetnici nakon izložbe i nisu zatražili povrat svoga rada?——Dobro ste zapazili da dokumentacija raste kroz djelatnosti projekte ustanove i da su izložbe prilika za prikupljanjearhiva i obradu dokumentarne građe. Zapravo sekroz izložbeni program muzeja formiraju njegove zbirke idokumentacija. Godinama je bilo pravilo da se u GSU/MSUotkupljuju radovi umjetnika s tekućih samostalnih izložbi,kao što je bio običaj da umjetnici-izlagači doniraju po jedanrad muzeju. Tako su prikupljeni radovi naših i stranihumjetnika sudionika Novih tendencija te protagonista Noveumjetničke prakse, odnosno konceptualne umjetnosti kojase sustavno izlagala tijekom sedamdesetih godina. Danasovi radovi predstavlja najvrjedniji dio fundusa po kojemse naš muzej ističe, po kojem je poznat i zbog kojeg dolazei posjetitelji i istraživači.Trenutno radite na obradi arhiva i knjižnice Ivana Picelja,koji su sačuvani, kako ste istaknuli na web-stranici MSU-a,netaknuti u obiteljskom stanu u Gajevoj 2B u Zagrebu. Naime,umjetnikova kći Anja Picelj-Kosak darovala je MSU-uočev arhiv i knjižnicu. Kada planirate predstaviti navedeniarhiv javnosti?——Anja Picelj-Kosak darovala je Muzeju suvremeneumjetnosti u travnju ove godine arhiv i knjižnicu svogaoca Ivana Picelja, umjetnika i dizajnera. Ovom nadasvevelikodušnom i plemenitom gestom Anja Picelj-Kosakomogućila je da se iznimno vrijedna arhivska i knjižnagrađa stavi na raspolaganje korisnicima koji će moći istraživatiopus Ivana Picelja i drugi materijal koji se nalazi udonaciji: grupu Exat 51, pokret Novih tendencija, geometrijskuapstrakciju, umjetnike s kojima je Picelj prijateljevaoi surađivao: Vladu Kristla, Radovana Ivšića i Annie LeBrun, Getulia Alvianija… Kako se radi o vrlo opsežnommaterijalu darovnim je ugovorom određeno da će se građaevidentirati i stručno obrađivati kroz dvije godine, da bi sedonacija za javnostInstitut Tomislav GotovacI završno zbog čega se nije obistinila vijest, koja je kratkovrijeme kolala medijima, da će skrb o umjetničkom opusuTomislava Gotovca /Antonia G. Lauera preuzeti Muzejsuvremene umjetnosti odnosno Grad Zagreb?——Muzej suvremene umjetnosti pratio je umjetničkodjelovanje Tomislava Gotovca, izlagao njegove radove,otkupljivao ih, bio uz Hrvatski filmski savez suizdavačmonografije (2003.), organizirao izložbu Tomislav Gotovac:Speaking of pictures (2003.), a nakon smrti umjetnika 2010.bio je spreman preuzeti brigu o likovnoj ostavštini. Kadasu Zora Cazi Gotovac, supruga, i Sarah Gotovac, kći inasljednica ostavštine, uputile Gradu Zagrebu i Ministarstvukulture molbu za otkup stana u Krajiškoj 29 u kojemse nalazi in situ instalacija-asamblaž Tomislava Gotovca,MSU je dao stručnu preporuku za otkup. Tada sam, udogovoru s obitelji umjetnika, pripremila prijedlog muzeološkekoncepcije Centra za performans Tomislav Gotovacu Krajiškoj 29, koji bi se prije svega bavio Gotovčevimradom, ali i performansima drugih hrvatskih i svjetskihumjetnika. Upravo je nedavno u Zarezu Zora CaziGotovac objasnila kako ponuda nije bila prihvaćena zbognedostatka financijskih sredstava. Međutim, desila seizvanredna stvar da je privatnom inicijativom Zore CaziGotovac i njezinim neumornim angažmanom formiranInstitut Tomislav Gotovac koji je bez ikakve financijskepodrške Grada Zagreba i Ministarstva kulture, u ove dvijegodine napravio jako puno na sređivanju arhiva, obradiradova, na istraživanju Gotovčeva opusa, te na međunarodnojpromociji umjetnika čiji je značaj i utjecaj punoširi od gradskih razmjera, slobodno mogu reći, u žiži svjetskoginteresa.

Vizualna kulturazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 18Ivan Kožarić:spor, ali nedostižanU Povodu 91. rođendana Ivana Kožarića i njegove recentne izlagačke aktivnosti. Uzostalo i u Palais de Tokyo, na Pariškom trijenalu koje propituje što to danas značibiti nacionalni ili državni umjetnikAntun MaračićIvan Kožarić je sasvim nedavno, 10.lipnja 2012., napunio 91 godinu paje to prilika ne samo da mu s ovogmjesta srdačno čestitamo na impozantnojživotnoj dobi, nego i da porazgovaramoo njegovom jedinstvenom stvaralačkomslučaju. Nipošto međutim u smislu tek kurtoaznogprisjećanja na autora koji je zbogsvojih godina nestao sa scene. Ni govora:njegova prisutnost u umjetničkom životu nejenjava, sasvim suprotno – interes za Kožarića,ne samo u domaćim okvirima, kao danikad nije bio veći. Upravo je, primjerice, utoku Pariški trijenale pod nazivom IntenseProximity na kojemu je Kožarić zastupljens obiljem svojih radova po pozivu OkwuiEnwesora, istog onog selektora koji je ga jeprije deset godina ugostio na DocumentiXI, gdje je izložio svoj znameniti Atelijer.A u Zagrebu prije nepuna dva mjesecaKožarić je u najživljoj gradskoj galerijiGreta izlagao svoje rukopisne maksime,koje su i sadržajno i plastički, ma kolikolapidarne i minimalističke, pune sadržaja.Štoviše – vrlo su podesan medij za objašnjenjepostupaka i prirode tog duhom mladića,da ne kažemo djeteta, u najljepšemsmislu te riječi.Pa ćemo ih ovaj put evocirati, uz ostaloi u čisto didaktičke svrhe.Nemirenje s dovršenošćuVaraju se, naime, oni koji ključ za razumijevanjei vrednovanje djela Ivana Kožarićatraže u serioznoj zrelosti i definiranosti kojudugi staž sugerira i podrazumijeva. Dakleu konkretnom mediju, u zanatu, stilu, razvojnojliniji... Jer Kožarić se nikad nijedao ukrotiti, pomno je, naprotiv, izbjegavaoutvrđene parametre, uzuse, zakonitosti...Da bi se ostvarila plodna komunikacija sKožarićevim djelom potrebno si je osiguratidovoljnu dozu otvorenosti, opuštenosti,nepretencioznosti, nedogmatičnosti... odnosnoekvivalent svih onih uvjeta koji suto djelo omogućili. S jedne strane Kožarićje atipičan, čak endemičan stvaratelj, začije su razumijevanje i kunsthistoričarskouladičenje službene sheme neupotrebljive.No, istodobno, sasvim suprotno – Kožarićje paradigma, školski primjer umjetnika! Ito jednostavno stoga što u svom radu primjenjuje,a u svoje djelo u najizdašnijimkoličinama ugrađuje – samu Slobodu. Tj.onu supstancu koja, tako smo se dogovorili,čini načelo i srž umjetnosti.Kožarić se uvijek opirao odrastanju dabi djetinje raširenim očima održavao vječnusvježinu pogleda. U tome je njegova životvornamoć, sposobnost da nam pomogneu buđenju naših osjetila, jačanju senzacija,dopuni i revidiranju iskustava. ‘Moj atelijerje laboratorij za oživljavanje’, kaže Kožarić.I u pravu je! Naime, njegova su djela,bez obzira u kojem se obliku i materijalupojavljivala, kako za laike tako i za znalce– katalizatori obnove. Nikakvo čudo jer svasu i sama potencijalni objekti ‘restauracije’.Dobro je, naime, poznato da je Kožarićevuvriježeni stav nemirenje s dovršenošću,a manira – stalna revizija vlastitog opusa.Tako ni ona djela koja su povijesno,enciklopedijski ‘betonirana’nisu imuna na njegovedodatne, ponekad tek simbolične,a često vrlo radikalneintervencije.U Kožarićevu djelu, neovisnoo formalnom stupnju dovršenosti,sačuvana je dakleideja procesualnosti, otvorenosti,kontinuiteta. Stoga ćesvi intelektualni uzrasti, profilii stališi u njemu pronaći dovoljnoplodotvorne nervoze,čuđenja, ushita... Ili netrpeljivosti,svejedeno. Ali nitkoneće ostati netaknut, pošteđenporiva na reakciju, nikoga nećemimoići potreba neke internesamorasprave.Rukopisne misli Zato postoje dokazi, a najlakšeih je evidentirati u djelimanamijenjenim najširoj publici,dakle u Kožarićevim javnimskulpturama ili instalacijama.Nevažno je je li riječ o figuraciji (Matoš),impersonalnoj geometriji (Prizemljenosunce), organskom ready-madeu (Stog sijena).Na sva ta, izgledom i materijalnotemeljito različita djela, reakcije su iste.Jednako intenzivne, burne, šarolike; ovogili onog emotivnog predznaka. Jer u svata djela ugrađena je životvorna, animacijska,magična supstanca koja isključujeneprimjećivanje i ravnodušnost. Naprotiv,poziva na komunikaciju, osvješćuje, podsjeća,potiče na kreaciju, na dogradnju (ilirazgradnju). Jednaki učinak kao s plastičkimobjektima najrazličitijih stilskih i medijskihidioma Kožarić proizvodi i svojimrukopisno predočenim mislima, jednostavnim,eliptičnim, prozračujućim, značenjskivoluminoznim sintagmama: opažanjima,tvrdnjama, zaključcima, pozivima... Kolikoširine, primjerice, sadrži prkosna tvrdnjaovog devedesetogodišnjaka: Nema smrti,postoji samo život!; ili pak konstatacija:Smiješno je umrijeti.Uzvikom Razbijmo okvire! Kožarićevocira svoj ne tako davno izveden ciklusradova u kojima je doslovno čekićem razbijao“blindrame” svojih gotovih slika pretvarajućiih u trodimenzionalne objekte. Noistodobno, u te dvije riječi s uskličnikomKožarić sažima svoj životni i stvaralačkimanifest. Pozivom pak: Stvorimo novu državu!Kožarić potvrđuje svoju utopijskuvolju koju je višekratno tijekom svoga stažaizražavao, primjerice u obraćanju kiparimasvijeta da zajedno s njim učine odljev zemaljskekugle.Kada Kožarić kaže: Ne znam dalje iliUmjetnost uvijek izmiče pitat ćemo se kakoje moguće da to izjavljuje on za kojeg mislimoda mu je umjetnost matična vodica?Nemir, produktivnu sumnju, jednako kaoi utjehu nama manje genijalnima, podaritće ta tvrdnja. Njegov uzvik Bože koliki si!možda se dogodio nakon gornjih izrazaKožarić je uvijeknjegovao zahtjevzadržavanjakontinuitetaneslaganja sa samimsobom a njegovamanira je – stalnarevizija vlastitogopusanemoći, ali ja ipak vjerujem da mu je povodbio opažanje ponajmanjeg Božjeg djela,možda nestvarno maštovite forme te savršenestrukture i funkcije nekog sitnoginsekta?Zaslužiti sreću Kožarićeva opservacijada sve pršti od ljubavi! izazvat ćeu nama, žiteljima ovog prostora, stoljeća itrenutka, refleksni cinični cerek, no kasnijećemo možda zastati, osvrnuti se okolo i tražitigdje to Kožarić vidi navedenu pojavu.Nije isključeno da ćemo, potaknuti autoritetomte kategorične tvrdnje, pogledatistvari iz nekog dosad nekorištenog, ljudskijeg,prihvatljivijeg ugla te barem načaspromijeniti optiku na vlastitu korist. A kadkaže da je (pre)sretan što je sretan!, moratćemo, nakon fleša iznenađenja tim nesvakidašnjimusklikom, pokušati dešifriratiznačaj i porijeklo takvog iskaza.Jer tu također kao da nešto ne štima.Nije li naime prije tog zaključka trebalo postavitipremisu (koja bi i sama za sebe biladovoljno bombastična): Sretan sam!? Jednostavnonedostaje ta početna konstatacijafoto: Antun Maračićbazične sreće kao polazišta za daljnju nadgradnju.To jest, ona se, sreća, kao datost,kao temeljno stanje, ne ističe, nego se jednostavnopodrazumijeva!Evidentiranje činjenice sreće same (kaoipak ‘rijetke ptice’) uključuje dakle Kožarićkao prirodnu pretpostavku. Te potom ističe(a to je njemu i polazišna točka) da se on snjom, srećom, sa statusom sretnog čovjekakao s datošću, kao nečim imanentnim – dobronosi. Da ga ne osjeća kao pretežak tereti nepodnošljivu obavezu (zvuči čudno, alitočno je: mnogi sreću ili ne prepoznaju ili jese plaše), nego da je, naprotiv, u stanju podnijetitaj golem Božji dar, štoviše, da ga je ustanju, ‘obrnuti’, kapitalizirati. Da povodomtog dara (kojeg valja opravdati, ‘platiti’) imamirnu savjest. Da – što sam, neskromnogovoreći, napisao za Kožarića prije pune22 godine – zaslužuje svoju sreću! Upravotako. A zaslužiti svoju sreću, tj. biti sretans njom, može samo onaj koji nije proigraoili zloupotrijebio svoj dar, odnosno talent;koji nije zaspao na lovorikama.Kožarić je, zvuči kontradiktorno, uvijeknjegovao zahtjev zadržavanja kontinuitetaneslaganja sa samim sobom. Što nije ništadrugo nego imperativ održavanja pokreta,promjene, osporavanja (umišljaja) savršenstva,ali u težnji istom. Miran u svome polaganomnapredovanju bez trivijalnog ciljapred sobom, malim pomakom izokrećućidrevnu mudrost, Kožarić na kraju samosvjesnoizjavljuje:Ja sam spor, ali nedostižan!

temat: zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 19Rad u medijima\mediji o raduOvaj temat je objavljen u suradnji s Centrom za radničke studije (Zagreb),uz potporu Rosa Luxemburg Stiftunga (Beograd).Bijele lažiO domaćoj medijskoj tranziciji: od rotirajućih valjaka, privatizacijske pretvorbe i političke cenzure do internetskihportala, privatnog medijskog sveučilišta i... političke cenzure —Igor LasićUzagrebačkom dopisništvu SlobodneDalmacije pisalo se do 1995. godineisključivo na pisaćim mašinama, ito domaće marke Unis. Na raspolaganju jebio jedan kompjutor, triosamšestica s programomWord Star, no korišten je samo zaunos ponude kina i kazališta te obavijesti orođenima i umrlima. Greške bismo prekucavalinizom ikseva, i zatim u prored upisivalipopravljeni tekst, sve na listu sivkastog papiras ucrtanim okvirom dimenzija standardiziranenovinske kartice, koji se faksom slao usplitsku centralu.Fotografije, razvijane u potkrovnom labosudopisništva, slale su se pomoću naročitogaparata priključenog na telefonsku liniju.Nemalo sam se iznenadio kad u jednom povećemnovinarskom društvu, jedva desetljećepotom, baš nitko nije znao što je uopće taj, soproštenjem, telefoto – horizontalno položeni,rotirajući valjak na koji bi se pričvrstilafotografija, još vlažna od ispiranja u tamnojkomori. Duž valjka polagano je klizio elektronskičitač.Enigma kompjutorskog mišaSlobodna je Dalmacija dotad već neko vrijemebila u rukama Miroslava Kutle, protopoduzetnikahrvatske prvobitne akumulacijenovog doba. Tajkunski je zagrljaj odbila jedinoekipa iz Ferala, s nekolicinom slobodoumnihdrugova, samoodređenjem do odcjepljenja.Režim je u Kutlin portfelj gurao nadesetke poduzeća, kao u vreću bezdanicu;iznad svega je bilo važno pretvorbu što tješnjesljubiti s privatizacijom, da ne ostaneprostora za kolebanje.Tada su oficijelni heroji epohe još uvijekimali neke sagledive ljudske osobine, doduše,pa je znana epizoda u kojoj se Ivica Todorićnujno hvata za glavu čuvši da mu vlast kaniutrpati još jedno poduzeće, nekakvu tamoJamnicu, premda nije povezao konce niti uranije preuzetima.Kutli ćemo se vratiti malo kasnije, kadu radnju ove priče opetovano kroči. I to sdramaturškom neumitnošću dostojnom jednogduha potisnute reputacije na zidinamadomaćeg medijskog dvorca.Uto su za naše radne stolove stigli noviPC-jevi, dakle. Neprijeporno historijski moment,koji sam imao sreću doživjeti kao početniku novinarstvu, izvjesna je kolegicazauvijek fiksirala u srcima valjda sviju nasostalih, pokušavši kompjutorskog miša – anije baš da smo tad prvi put čuli za nj – aktiviratiđirom po ekranu monitora. Par godinakasnije, međutim, dobila je na korištenjegradski stan, a početkom novog milenija gai bagatelno otkupila. Danas vodi svoju političkuemisiju na jednoj od privatnih televizija.Nedugo po kompjutorizaciji Slobodneprešao sam u Tjednik, gdje je internet većbio prirodna pojava. Ali, taj list je ubrzo zapaou smrtne poslovne nedaće pa ga je nakonpola godine izlaženjakupio jedan perspektivnideveloper s, također, izrazitomstranačko-političkomambicijom. To ćese u konačnici pokazatikao, zapravo, ista stvar;u međuvremenu je mojbivši gazda naučio da nemora kupovati vlastitenovine, jer se može jeftinijei praktičnije poslužitigotovo pa bilo kojimadrugim.Uzgred rečeno, biloje to vrijeme presudnogafirmiranja privatnih, naokosamoniklih izdavača poput Ninoslava Pavića.Njihova se uloga tumačila slobodarskomu odnosu na okoštale vladajuće strukture,mada se konfrontirala prvenstveno s režimskimmanjkom smisla za suvremeni biznis.I tu se iskazala jedna kolegica, naime,prilikom predstavljanja novog vlasnika redakciji.Na temu novinarskih sloboda, upitalaga je hoće li smjeti za stranku čiji je on član,napisati da je npr. minorna. Naravno da ne,pa nisam lud da spašavam novine u kojimaćete mi raditi štetu, odgovorio je uz osmijeh,a nacerili smo se i svi ostali, s olakšanjem –barem je sve izrečeno. Ta kolegica dandanasnastoji postavljati nezgodna pitanja, ali nemasvoju tv-emisiju.Poduzetnik te političar koji će novinarimadomalo ugašenog Tjednika ostati dužan prosječnodvije plaće, zove se Radimir Čačić. Injemu ćemo se u ovom tekstu vratiti neštokasnije, htjeli to ili ne, a što preciznije značida će se on vratiti nama.Bun(t)ovna klasa u nastajanjuSažeto na osnovne koordinate, na dvijeosi sistema, političkog i medijskog: dobili smonove društveno-ekonomske odnose, i dobilismo novu informatičku tehnologiju. Potonjenazivaju revolucijom, ono prvo kontrarevolucijom,ali to neće reći da su se vrijednostiponištile u nekakvoj idealnoj apstrakciji,nažalost. Spoj dvaju efekata urodio je zaradništvo – kako to s konkretnim uređenjemobično biva – većom količinom rada imanjom količinom zarade. Upućeni na vjeruu puka radna mjesta kao kvalitetu per se,zanemarili smo ostatak prioriteta.Nova tehnologija omogućila je, kroz posljednjedesetljeće i pol, nemjerljivo brži iobilniji protok informacije, osudivši radnika-novinarakoji ne uočavaklasne odnosešto se valjaju izabrda nedorađenihvijesti, na histeričnuutrku svremenom. Radnihmjesta, dakako,sve je manje,a ideologijanjima posvećenaje sve žešća. Medijskiproizvod,pak, jednako jeimplodirao u doslovnomi širem,društvenom smislu; život baziran na simboličkojprojekciji, na medijaciji, eksponencijalnimje rastom medijske produktivnostipoklopio svaku drugu realnost te suočio zajednicus dodatnim iskušenjima.Drugim riječima, umnogome nas je zadesilosimultano otuđenje rada i otuđenjeinformacije koja zaprema i tvori javni prostor.Dovoljno je uzeti u obzir oglašivačkiuniverzum s ukupnošću njegovih implikacija– a kamoli politikantske pamflete – dase ustanovi relacija između slobode tržišta ineslobode društva. Nijedna tehnologija nijetek postrani, slučajni i neobavezni pratiteljdruštva, ona je izraz nas samih.Kotač je produžetak nogu koje teže bržemsvladavanju udaljenosti, neka vrsta čizme odsedam milja, kako smo učili, dok je internetprodužetak naše komunikativnosti. A svakanova tehnologija interakcijski potom sukreiradruštvene odnose.Borba za slobodu toga prostora traje, srećom,i to ne treba posebno naglašavati. Usvijetu medija, internetsko-portalski radnicisu vjerojatno avangarda klase u nastajanju,makar i još krmeljave, više bunovne negobuntovne. Neusidreni gravitacijom elite kojase od ranije koncentrirala iza većine tiskanihmedija i televizija, portali često zrcale osvježavajućenaopako stanje stvari. Najutjecajnijimediji na internetu nerijetko su oni s najmanjompodrškom klasičnih centara moći.Neusidreni gravitacijomelite koja se od ranijekoncentrirala iza većinetiskanih medija i televizija,portali često zrcaleosvježavajuće naopakostanje stvariTako među tri udarna domaća portala, naprimjer, a koji popularnošću daleko odmičusvima ostalim, najmanju posjećenost ima onajšto raspolaže uvjerljivo najvećim ulogomkorporacije, tj. privatnog vlasnika.Ali, iza tog ugla dočekuju nas gore spomenutilikovi, pioniri tranzicije pretprošlog desetljeća.Todorić, najveći novinski oglašivač ipraktički novinsko-prodajni monopolist, i daljeje – točnije, sve više – nedodirljivi političkipomazanik koji daje posao najvećem brojuradnika u zemlji i čiji se interes poistovjećujes općim. Pavić, najveći novinski izdavač, suvlasnikEuropapress holdinga, naj(ra)zornijeje diferencirao značenjska polja medijske inovinarske slobode, među kojima se granicanekoć ovdje nije ni primjećivala.Čačić, vodeći politički operativac, prvenstvenou tim, odreda privatnim izdanjima,promovira neoliberalne gospodarske projektei ekonomsko-političke mjere; bolje negolisam sebe, zastupaju ga oni kampanjomna dnevnoj bazi. Kutle, pak, progonjeni jekriminalac s pribježištem u Bosni i Hercegovini,no s rentom u Hrvatskoj: Pavić mu idalje otplaćuje milijunske rate na ime zaduženjau ortačkom poslovanju devedesetih. Otome se javno ne govori mnogo, to je mrlja izprošlosti u kojoj se nije baš sve, je li, mogloizvesti laboratorijski sterilno.Slučaj Slobodne Neformalnom i svakakoraznorodnom kartelu što se ustobočionad medijskom scenom – ovdje navodimo tekšpicu istog – nužno je samo još osigurati, tj.ozvaničiti čvršću institucionalnu, sistemskureprodukciju cjelokupnog mehanizma.Zahvat koji će pridonijeti cilju objavljenje prije par tjedana u izdanjima EPH-a: najesenpočinje s radom Medijsko sveučilišteu suvlasništvu te organizacije, nakon višegodina pokućarenja s kraja na kraj Hrvatske,u potrazi za lokalnom vlašću koja bi se radodala oplindrati. Našla je takvu u Koprivnici,gdje će EPH uložiti isključivo svoj neprocjenjiviknow how i precijenjeni oglasni prostor,a jednoglasnoj odluci Gradskog vijeća neskrivenoje kumovala državna vlast. Kako ova,međutim, tako i prošla, u istoj misiji.Medijsko sveučilište pokrenut će nekolikododiplomskih i diplomskih medijskih isrodnih studija kao što su Novinarstvo, Menadžmentu medijima, Odnosi s javnošću i,nota bene, tzv. Europski studiji. Sve je tu, odtemeljnog zanata i upravljačkih vještina, dokomunikacijskih taktika i multinacionalnihnastavak na stranici 22—

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 20Mediji u medijskom performansuKako mediji govore o sebi u mitologizirajućim narativima —Katarina LuketićKada medijski profesionalci govore omedijima, tj. kada sami sebe i svojuprofesiju predstavljaju u javnosti,vrlo često pribjegavaju shematiziranim istereotipnim naracijama i provjerenim strategijama.Kao i u slučaju specijaliziranih iautoreferencijalnih diskursa u drugim profesijama,medijski akteri u velikoj mjeri težeidealizaciji i dramatizaciji vlastitoga rada(u terminima Ervina Goffmana koji je jošsredinom prošlog stoljeća analizirao načinena koje se predstavljamo u svakodnevnomeživotu i socijalne interakcije).Neke od predstavljačkihstrategija tih akterasu opće, neke su pak specifičneza naše "ovdje isada"; neke su određenenjihovom političkom orijentacijom,ali većina ihje zapravo raspoređenapo širokom polju tzv. lijevihi desnih, državnihi nezavisnih, komercijalnihi neprofitnih medija,pokazujući time da su takvabinarna određenja umnogome proizvoljna ineistinita. Naime, hrvatski medijski performansuključuje mnogo maski i fasada, mnogomimikrije i švercanja, lažnog predstavljanja isentimentalizma. To ne smatram nekim ovdašnjimekskluzivitetom ili postratnim egzotizmom,ali ne smatram niti da nas mogućauniverzalnost obrazaca suvremenog medijskogpredstavljanja oslobađa od nužnostinjihova kritičkog preispitivanja.Među brojnim stereotipnim naracijama istrategijama koje medijski profesionalci koristepredstavljajući svoj rad, u nastavku ćuizdvojiti samo dvije. I to zato što su one danassilno frekventne, zato što se pomoću njihmedijski akteri često nastoje osloboditi ododgovornosti za stanje u domaćim medijima,i zato što su se toliko uvriježile i odvojile odnekog medijskog konteksta (Barthesovskimriječima, naturalizirale) da su dobile status"općih" i "svevremenskih" istina, tj. mitskihpriča o našoj suvremenosti.O medijima i politici Prva takvafrekventna i mitizirana naracija glasi – hrvatskisu mediji pod stalnim udarom politike.U oficijelnim medijskim predstavljačkimdiskursima tako se stalno iznova obnavljabinarna podjela i antagonizam između medijai politike, novinara i vlasti, pri čemu seprvi "po prirodi stvari" povezuju s demokratskim/proeuropskimprocesima, a drugis mnoštvom negativnih pojava, poput korupcije,koterije, interesnog ponašanja i sl.U toj se naraciji utjecaj politike na medijevidi uvijek i isključivo kao poguban pa onuključuje razgranate vidove represije, prisluškivanje,ucjene, cenzuru, neprekinutu telefonijaduu kojoj vlasnici medija, urednici,novinari, tajnice redakcija i dr. trpe razneuvrede, prijetnje, manipulacije... od onih navlasti. Utjecaj politike na medije takvim senačinima reprezentiranja i njegovanjem čvrstihbinarizama dodatno dramatizira, dok seutjecaj novinara, njihov posao i uopće stanjeu medijima idealizira.Takva naracija o medijskom herojstvuposebno je omiljena u retroaktivnim,sumirajućim pogledima na hrvatsko novinarstvou samostalnoj državi (kao i u drugim profesijama,stereotipna naracija podrazumijevada je 1990. započeo novi život medija, dok jeono što je bilo ranije ne-sasvim-naša-tradicija).Medijski akteri danas se predstavljaju najčešćekao borci za slobodu i neovisnost novinarstvai(li) pak kao žrtve državnih progona,a svoj minuli rad oni učestalo prikazuju kaoseriju pobjeda u borbi za profesionalne standardei neovisnost struke. Uslijed takve idealiziranereinterpretacije prošlosti, Tuđmanovamedijska svita nestala je s lica zemlje, a novijahrvatska medijskapovijest bilježisamo sjajne,Medijski akteri danas sepredstavljaju najčešćekao borci za slobodu ineovisnost novinarstva i(li)pak kao žrtve državnihprogonapojedinačne igrupne pobjedevojske Neovisnihnovinara. Premauobičajenom diskursumedijskihprofesionalacadalo bi se takozaključiti kakoveć dva desetljećaživimo revoluciju,i kako su svi novinari,bez iznimke, pripadnici naše gerilsketreće sile. Oni su jedina opozicija vlastima,oni su ratnici svjetla koji otkrivaju afere, radeu službi javnosti, čak i riskiraju svoje životeda bi svima otkrili informacije od tzv. javnoginteresa. Ali, naše zbiljsko medijsko polje jemnogo kompleksnije i šarolikije, i nije ugroženosamo napadima, ateriranjem političkihštetočina. Mordor je samo iluzija, u stvarnostičesto nema jasnih podjela, dok su revolucionarnebarikade nekada više kulise u medijskojpredstavi negoli prepreke u zbilji.Nadalje, politika nije izravna opozicijamedijima, već su sami mediji oni koji ne samoda podržavaju nego i proizvode političnost –što nije po sebi loše niti neočekivano. Medijskisu profesionalci također i akteri na političkojpozornici pa je njihovo upinjanje da sepredstave kao oponenti političkome zapravošvercanje i groteskno prizivanje nevinosti ičistoće koji u zbilji ne postoje. Također, aktualnapolitika, neka stranka ili političar moguvršiti pritisak na medije, njima manipuliratii koristiti ih za svoje interese, ali – jednakotako – oni to i ne moraju činiti, a da opet medijizastupaju njihove interese. Naime, medijskiprofesionalci se često dobrovoljno uključujuu aktualnopolitičku propagandu, samiod sebe, na terenu provode neke politiku itrse se postati dio političkog establišmenta.Riječ je tu o dobrovoljnom odustajanju odotpora i kritike, o fenomenu podaništva bezprisile, koji se iskazuje i u medijskim krugovima,kao i u onim intelektualnim. Odnosno,riječ je o "svojevoljnom sužavanju prostoraslobode", kako je pojavu definirala beogradskapovjesničarka Dubravka Stojanović usvojoj knjizi Noga u vratima, pišući o četiridesetljeća dugoj povijesti Biblioteke XX vek.Stojanović, naime, pokazuje preko toga "kulturnog slučaja" kako su se ovdašnji režimii represivne politike, i one socijalizma i nacionalizma,dugo održavali upravo uz pomoćdovoljnog broja pojedinaca koji su neprekidnoosluškivali komešanja u vlasti, pratilinjezine migove pa takve migove i zamišljali,i u skladu s time djelovali. "Dobrovoljnosužavanje prostora slobode" ozbiljuje se iu slučaju hrvatske intelektualne i medijskescene pa novinari, urednici, komentatori...često osluškuju vlast pa se onda – svjesnoili nesvjesno – samocenzuriraju, umrtvljujusvoje kritičke impulse, stopiraju pojedineteme, odgađaju objave informacija i sl. Onise, uz to, bore i za dominaciju na medijskometržištu – a političke elite im u tome mogupripomoći – pa zdušno sami pletu mrežupolitičkih ili politikantskih odnosa.U svome predstavljanju medijski akteričesto zaboravljaju da se prostori medijskeslobode ne mogu osvojiti jednom i zauvijek,već se stalno iznova moraju stvarati i zaposjedati.Kritički diskurs se uvijek uspostavlja izpočetka, od bjeline papira, praznine ekrana,tišine matrice... pa je sa svakim novim tekstom,svakom novom obrađenom temommedijski akter u prilici da izgubi neovisnost ibude izmanipuliran i podređen nekoj moćnojdruštvenoj grupaciji (političkoj stranci, gospodarskomlobiju, kriminalnoj skupini i sl.).O medijima i publici Druga opća naracijai stereotipna strategija u predstavljanjumedijskih profesionalaca poručuje – hrvatskisu se mediji estradizirali zbog zahtjeva publike.Naime, kada se mediji – sasvim opravdano –optuže za spektakularizaciju svakog sadržaja,dominaciju žutila, prelaženje granica privatnosti,stvaranje celebrity kulture, nedostatakanalitičnosti, snižavanje razine pismenosti,marginalizaciju kulture i sl., uopće za cijeliniz negativnih pojava koji ukazuju na "srozavanjestandarda profesije", medijski se akteriredovito pozivaju na želje i potrebe publike.Jednostavno, ta famozna publika – ponavljajumnogi iskusni medijski urednici i novinari –traži lake sadržaje, traži Sliku umjesto Teksta,traži opuštanje od "teške svakodnevice" i politike,traži zabavu&senzaciju, trač&relaksaciju,sise&guzice. Publika je tako, navodno, odgovornašto se Habermasova javna sfera sadaozbiljuje najviše kao sfera partijanja i iventa,seksa, zdravlja i zabave; i što su ozbiljne idruštveno važne kulturne, političke, gospodarske,ekološke... teme u povlačenju pred"zahtjevima vremena".Kao i u prvoj naraciji, i ovdje se uspostavljadualnost između medija i publike,pri čemu je publika, kao i politika, zapravosemantički istovremeno pun i prazan pojampa se kao takav može prilagođavati različitimkontekstima. Jednom su tako mediji u službipublike, drugi put su pak izloženi njezinimpritiscima, "lošem ukusu" i "primarnim" potrebama.U prvom slučaju mediji se smatrajuproduženom rukom javnosti i javnost jedinamože ispravno ocijeniti njihov rad (pa senpr. ankete o gledanosti tumače kao pokazateljikvalitete). U drugom slučaju se medijireprezentiraju kao nositelji pozitivnogai naprednoga, urbanoga i civiliziranoga, kaomjera demokratizacije i dijalogičnosti, dokse publika, kao uniformno kolektivno biće,podcjenjuje i svodi na neobrazovanog, nazadnog,neosviještenog potrošača sadržaja,a tu smo već na pragu kulturnog rasizma.Ali, i ta naracija koja dramatizira traženjapublike i idealizira otpor medija prematzv. masovnom ukusu, ne reflektira dovoljnostvarno stanje. Naime, sigurno je da postoji diopublike koji očekuje "estradniji" pristup, alito medijski akteri nikako ne mogu unaprijedutvrditi, već oni samo mogu ponuditi takoupakiran sadržaj i onda eventualno mjeriti(u tiraži, gledanosti...) učinke svoga rada. Uzto, spektakli ne padaju s kruške, nego ih netkostvara, podržava, reprezentira, popularizira...,a to su uvijek pojedinci – vlasnici, urednici,novinari, izvjestitelji, medijski stratezi... Onitrasiraju uređivačke politike pojedinih medija,dobrovoljno odabiru sretno otklizavanjeu konformizam i dobrovoljno sebe i svoječitatelje/gledatelje anesteziraju od svakogprovokativnog, zahtjevnog, kompleksnijeg...prikaza. Uz to, priča o estradizaciji medija seu stvarnosti često svodi na jednostavnu priču oprofitu i oglašavanju, a ne o publici i detektiranjunjezinih očekivanja. Npr. teme o zdravomnačinu života u medijima se često obrađujuzbog potrebe da se reklamiraju neki proizvodii neke farmaceutske tvrtke, a ne zbog osviještenostii altruizma medijskih aktera.Sve u svemu, medijski profesionalci samisebi često vezuju ruke, osuđuju se na banalnost,odriču se diskursa kritičnosti i kompleksnijeobrade tema i koriste kratkotrajneefekte misleći da će tako popularizirati i učinitivrjednijim svoj rad. Bilo bi suviše banalnotvrditi da je publika pri tome nevina, jer uovom slučaju se predstava odvija kao u gladijatorskojborbi u kojoj svi unutar arenestvaraju predstavu, uspostavljaju pravila ponašanjai igranja, i znaju kakve su posljedice.Kultura i samokritika Urednik/ca kulture u velikim medijskim pogonima(poput televizije, dnevnih novina i sl.) ima nezahvalnupoziciju, jer on/ona nema dovoljnomoći u tako postavljenoj igri, ali postoji mnogostrategija s kojima može osvojiti veći prostori nametnuti određene kriterije. Kao što seprostor slobode od političkih interesa u novinarstvuosvaja svakodnevno, tako se i prostorkritičkoga govora ili prostor za kulturu iz danau dan iznova zaposjeda ili održava. Urednik/cakulture ne mora pristati ili se može javno pobunitiprotiv toga da se specijalizirani govor oknjigama, filmovima, predstavama... zamijenis brojem zvjezdica, palcem uzdignutim premagore ili prema dolje, ili pak brbljanjem amatera.On/ona može zahtijevati da se simboličkoznakovlje nepismenosti zamijeni s kako-takokritičkim diskursom; može uz manje kompromisabirati koga će intervjuirati i o čemuće razgovarati; može nastojati promoviratiodređene estetičko-etičko-profesionalne vrijednosti;može pružati veći otpor vlasniku ilinadređenom uredniku; može odbiti biti PRodređene kulturne politike ili institucije i sl.Činjenica da takav urednik/ca nema moći umedijskoj igri i da će možda pasti kao prvažrtva procesa estradizacije, ne znači da on/ona ne treba kritički preispitivati – izmeđuostaloga – i svoj rad.U sferi mainstream kulturnog novinarstva,gdje su pritisci najsnažniji, ima onih kojitakvo što i čine, koji ne "sužavaju" nego "proširujuprostore vlastite slobode". No, mislimda je trenutno u toj sferi ipak više onih kojisu razvili "uvjetovani refleks" i koji su sami,bez pritiska, prilagodili svoj način radaonome što oni misle da se od njih očekuje.U idealnom, teorijskom scenariju, kultura bitrebala biti zadnja postaja otpora, ali da todoista i bude trebaju se na pravi način – nesentimentalizmom ili jadikovanjem – izboritisami akteri medijske kulturne scene.

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 21Obavijesna građa gospođe RužiceIz računovodstva medijskog morala, ili kako je jedna novinarka postala obična službenica, a jedan špijun ugledansportski komentator —Viktor Ivančić“Sbrojevima znam, ali s ljudimabaš i ne”, razmišljao je šef služberačunovodstva Slobodne Dalmacije,35-godišnjak u svijetlosivom odijelu,dok se na sjedalici preko puta njegova radnogstola meškoljila gospođa Ružica, postarijaslužbenica krupnih bokova, i znatiželjno gapromatrala vodenastim očima, kao da gadrogira, naprosto ga je tim dobrohotnim pogledomubijala u pojam.Mrzio je što mora šefovati ženama kojebi mu po dobi mogle biti majke, to ga je ispunjalosnažnom i jedva objašnjivom nelagodom.Prije dvije godine, dok još nije vodioračunovodstvo dnevnog lista nego radio ubanci, život je bio znatno jednostavniji, madasu mjesečna primanja ovdje ipak solidnija.Gospođa Ružica je, doduše, savjesna radnica,jedna od najboljih u službi, i nikada od njene bi očekivao takve ispade. Sada izgledakao da je pala s Marsa, iz njezine pojavezrači toliko naivnosti da ne zna kako s njomzapočeti razgovor.Podaci za isplatu honorara“Glavni urednik je jako uznemiren”, napokonje rekao. “Jutros me pozvao u svoj ured, anjega je prije toga telefonom nazvao gospodin…kako se zove… Šupraha, Alojzije Šupraha.Onaj novi suradnik u sportskoj rubrici.”“Oko sokolovo?” osmjehnula se gospođaRužica.“Molim?” zbunio se šef.“Oko sokolovo, tako mu se zove rubrika.”“Vi to pratite?”“Redovito. Pasionirani sam čitalac togaštiva.”“A da? Nikad to ne bih pomislio.”“U sport se, znate, nimalo ne razumijem,ali mogu reći da sam ekspert za sportskerubrike. U rubrici Oko sokolovo gospodinŠupraha analizira kvalitetu suđenja na Europskomnogometnom prvenstvu. Zadnji putje na primjer…”“Gospođo Ružice!” prekinuo ju je šef.“Moramo ozbiljno razgovarati. Vama jeostalo još svega nekoliko mjeseci do penzijei sada su vam nevolje najmanje potrebne.Razumijete?”“O čemu se radi?” pitala je gospođaRužica.“Radi se o tome da ste jučer telefonomkontaktirali tog gospodina Šuprahu i zasuliga svim onim bizarnim pitanjima.”“Morala sam uzeti podatke za isplatu honorara”,kazala je ravnim glasom. “Gospodinje, kao što znate, postao stalni suradnik našeglista, dužni smo s njim sklopiti ugovor o autorskomdjelu. A kao pasionirani čitatelj njegoverubrike mogu reći da je honorar itekakozaslužio, mada nije moje da o tome sudim.”“Uzimali ste podatke za isplatu honorara?”podozrivo ju je pogledao.“Da, regularne stvari. Ime i prezime,adresa stanovanja, broj osobne iskaznice,naziv banke, broj žiro-računa…”“Gospođo Ružice, ja ću vam sada pročitatipitanja koja ste, uz ova koja navodite,gospodinu postavili, točno onako kako miih je proslijedio glavni urednik, a vi ćete mionda objasniti kakve to ima veze s isplatomautorskog honorara. U redu?”“U redu.”“Dakle ovako”, uzeo je ispisani list papiras radnoga stola. “Imate li ljubavnicu?...Ako je odgovor potvrdan, koliko često snjom održavate spolne odnose?... Znaju livaša supruga i djeca za tu vezu?... Kolikonovca mjesečno trošite na sportskim kladionicama?...Da li vas uz sportske kladioniceprivlače još neki vidovi kocke?... Patite li odnekih kroničnih bolesti?... Kada ste zadnjiput obavili krvne pretrage i snimili pluća?...Da li je među bolestima koje ste preboljelibilo veneričnih?... Konzumirate li alkohol iantidepresive?... Ako je odgovor potvrdan,da li alkohol i antidepresive konzumirateodvojeno ili zajedno?... Je li točno da steu djetinjstvu kamenom zatukli susjedovumačku?... Tko su vam najbolji prijatelji?...Koliko često se s njima družite?... O čemu snjima najčešće razgovarate?... Kontaktirateli sa stranim državljanima?... Da li među stranimdržavljanima s kojima održavate kontakteima osoba u diplomatskoj službi?... Dali je vaša ljubavnica u diplomatskoj službi?...Gospođo Ružice! Pa što je ovo?!”Zdrave higijenske navike “Kaošto rekoste”, kazala je nonšalantno, “pitanjakoja sam gospodinu postavila da bismo došlido traženih podataka.”“Za isplatu honorara?” zabezeknuo se.“Točno. Držim da ozbiljna medijska kućamora voditi računa o tome tko je osoba skojom sklapa ugovor o autorskom djelu.”“Vi se sa mnom sprdate! Šegačite se, jeli tako? Hoćete da dalje čitam vaša pitanja?Evo ovako… Drkate li?... Ako drkate, kolikočesto to činite?... Držite li da je drkanjeu vašim godinama, naročito tako učestalo,izraz određenih psihičkih tegoba?... GospođoRužice! Kakve su ovo ludosti?!”“Dobro, mogla sam koristiti izraz masturbacija,tu sam možda malo odstupila odnormi…”“A ostalo je u skladu s normama?! Jesteli vi pri sebi, ženo božja? Pa to je čisto nasilje,tako divljački i bezobrazno nasrnuti načovjekovu intimu!”“E da, to je i bio cilj. Kako bih drukčijeprikupila tražene podatke?”“Za isplatu honorara?!”“Vidite, šefe”, službenica se blago nagnulaprema pretpostavljenom, gledajući ga ravnou oči, “dotični je gospodin u svoje vrijemebio silno zainteresiran za iste takve podatkeo novinarima. Niste to znali? Samo što je teinformacije stručno nazivao obavijesnom građomi prikupljao ih na nešto suptilniji način.A pošto je sada, da se tako izrazim, prešao naovu stranu, pošto je postao novinski autor,takoreći novinar, držim kako je korektno daomogući pristup obavijesnoj građi istoga tipakoja se tiče njegove osobe. Bilo bi, osim toga,nezgodno da na početku svoje novinarskekarijere gospodin pomisli kako ne pobuđujeinteres kakvoga je on nekada pokazivao zadruge. I ja sam ga lijepo pitala. Sa stanovitimzadovoljstvom, moram priznati. Telefonskimputem sam mu isporučila izvrnutu rukavicunjegove nekadašnje znatiželje.”“Oprostite, ja vas ništa ne razumijem”,izustio je nadređeni i utonuo u naslonjač.“To je zato jer ste mladi”, osmjehnula seslužbenica. “Dok ste vi još bili u kasnom pubertetu,dakle devedesetih godina prošlogastoljeća, taj gospodin, Alojzije Šupraha, bioje načelnik splitske centrale Službe za zaštituustavnoga poretka. Bio je šef tajne policije.Rukovoditelj male armije špiclova i uhoda,koji su sebe nazivali agentima. Znate li čimese tajna policija u to vrijeme bavila?”“Ne vidim zašto bi me to zanimalo.”“Prisluškivala je i pratila novinare kojisu bili kritični prema tadašnjem režimu. Podkomandom današnjeg suradnika našeg lista.A provodile su se i razne druge sigurnosnemjere.”“Kakve mjere?”“Novinare su zastrašivali, presretali ih naulici, pribavljali njihove zdravstvene kartonene bi li kakav podatak mogao poslužiti za difamaciju,maltretirali su im rodbinu i susjede,organizirali su javna spaljivanja nezavisnihglasila, inscenirali provale u redakcije da bimontirali prislušne uređaje, sastavljali dosjeei prilagali ih u arhiv državnih neprijatelja,čitav splet veselih aktivnosti… kojima je,nota bene, predano rukovodio novi suradniknašeg dnevnika, gospodin novinar AlojzijeŠupraha. Čovjeka zadivljuje kako je ceh velikodušnoprihvatio nekoga tko je iz busije, iiz svih oružja, pucao po novinarskoj profesiji,pa će mu se još uplaćivati i pristojan honorar.To ja zovem zdravim higijenskim navikama.”“Gospođo Ružice, zbog čega bi se to nasticalo?”“A koga bi se trebalo ticati?”“Valjda uredništva lista. Ili novinara. Mismo služba računovodstva, zaboga!”“Pa dobro, neka onda uredništvo samoprikupi podatke kako bi se gospodinu mogaouplatiti autorski honorar. Ja sam dobila tajnalog i provela ga kako sam smatrala da jeshodno, u skladu sa svojom savješću.”Žohar u sportskoj rubrici“Kakve veze s ovim ima vaša savjest?”“Jeste li znali da su neki od današnjihkolumnista našeg lista također bili među prisluškivanima?Sada su kolege sa svojim jučerašnjimuhodom. Konačno na istome poslu.Struka očigledno evoluira… Što vi o tomemislite, šefe? Vama je normalno da se čovjekkoji je provodio kriminalne aktivnosti protivslobodnoga novinarstva danas u slobodnimnovinama pojavljuje kao autorski subjekt?”“Ne pada mi na pamet o tome razmišljati.”“Pa vrijeme je da počnete razmišljati, šefe,toliko mladi ipak niste.”“Nemojte me patronizirati, gospođo Ružice.Moje je da vodim računa o brojevima,o urednome balansu uplata i isplata, a toočekujem i od činovnika u ovoj službi. Akoželite te stvari raščišćavati, obratite se glavnomuredniku, mene ćete morati poštedjeti.”“Pustite vi glavnog urednika, taj me sigurnone bi shvatio. Osim toga, što ako je onu svoje vrijeme radio kao honorarni suradnikgospodina Šuprahe pa sada samo uzvraćahonorarnu uslugu? U protivnome vas ne bizvao na ribanje i dizao larmu, nego bi razumiokoliko je cijela ova situacija moralnoizvitoperena. Da ne kažem frapantna.”“Što tu ima frapantno?”“Mene, bogme, frapira tako bezbolna preobrazbajedne tajne figure u javnu osobu. Nestigneš reći ni 'hop' i eto te iz doušničkogmraka u svjetlu tabloida. Potpisan kao autorskisubjekt. I nikome ne pada na pamet daproces sabotira, da se barem namršti nad zagrljajemi zajedničkim nastupom tajne policijei javnoga glasila. Nekoć su se takvi pothvatipoduzimali za račun najcrnjih diktatura, znate,ali danas se to čini u duhu vedre demokracijei industrije zabave. U svrhu širenja sportskekulture i natjecateljskog spektakla. Kapitalizamnema predrasuda. Što vi mislite o toj vrstitranzicije, šefe? Da je obilježimo strelicomprema naprijed ili prema nazad? Da li se špijunadaptirao na novinarstvo ili su se novineadaptirale na špijunažu?”“Ne bih htio biti nepristojan, gospođoRužice”, muškarac se unio sugovornici u lice,“ali mene ova diskusija užasno zamara. Javas samo želim upozoriti da svoje privatneopsesije ne možete rješavati u sklopu svojihradnih zaduženja. Neću dopustiti abnormalnaponašanja u ovoj službi, postupke kojenanose štetu svima nama. Nemam vas srcadrakonski kažnjavati, imate još par mjesecido penzije, ali valjda se možete kontrolirati.Ako želite iskaljivati nekakve svoje bjesove,molim, radite to na drugom mjestu.”“Eh, pa koristim ja i druge metode”, živahnoje rekla službenica. “U povjerenju, zvalasam komunalnu službu za dezinsekciju, vidjeliste da se od jutros vrzmaju po uredima i zaprašuju.Rekla sam im: 'Hitno dođite, imamožohare u firmi. Maloprije sam vidjela jednogkako mili kroz sportsku rubriku.' Nadam se daće malo pošpricati i sobu glavnog urednika.”Memorijska krtica Ne, s ovomneće izaći na kraj, mislio je šef računovodstvaSlobodne Dalmacije prevrćući kemijskuolovku po rukama. Po godinama bi mustvarno mogla biti majka i osjeća se nedovoljnosnažnim da bi joj mogao parirati. Uzto, nešto ga u njezinom nastupu neprestanozbunjuje.“Oprostite, gospođo Ružice”, upitao je,“zbog čega ste vi toliko udubljeni u novine,novinarstvo i te stvari? Ako smijem primijetiti,to nije baš uobičajeno za jednu računovotkinju,makar bili uposleni u dnevnomlistu, jer isti ste posao mogli raditi u pošti ilitvornici vijaka.”“Vi to naravno ne znate?”“Ne, ne znam.”“Vidite, mladiću, ja sam u ovoj firmi počelai dosta godina radila kao novinarka.Onda sam početkom devedesetih napisalapar pogrešno orijentiranih tekstova, a i bivšisuprug mi je, da oprostite, bio Srbin pa su melijepo sklonili. Premjestili su me najprije uarhiv, da bih zatim završila kurs i avansiralau službu računovodstva. A nakon što su nastupiledemokratske promjene i novine seoslobodile političke stege, na mene su naprostozaboravili.”“Zaboravili?” iznenadio se rukovodilac.“Dogodi se”, slegnula je ramenima gospođaRužica. “Vrijeme je kurvino kopile,šefe. Pa još ubrzani tehnološki razvoj, sadase masovno koriste te memorijske kratice.Ugradiš kvalitetnu memorijsku kraticu, najnovijimodel, i ne samo da ćeš svjesno izgubitiiz vida neku računovotkinju, nego će čak idjelatni novinari zaboraviti da su novinari.Da ne govorim kako će zaboraviti tko je biogospodin Alojzije Šupraha i što je značio zanovinarstvo. Što onda ostaje skromnoj službenicinego da troši vrijeme do penzije unosećinered u tu vrstu modeliranja sjećanja?”Pretpostavljeni je zurio u nju gotovozatravljeno.“Memorijska krtica”, pojasni gospođaRužica.

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 22Mediji koji mrze radnikePrešutni neoliberalni konsenzus privatnih i javnih medija čini jedan od ključnih aspekata krize demokratske ulogemedija —Milan F. Živković“Ne možemo komunicirati putemdominantnih sredstavakomunikacije, a naša stajališta– kad se uopće spominju – uglavnomse trivijaliziraju ili izvrću.” 1 Toj klasičnojMcChesneyjevoj rečenici želio bih dodatitri stvari. Svijet rada u medijima se (1) prešućujesve dok ne postane (2) pasivnimdijelom tabloidnog skandala i (3) metomaktivnog političkog napada. Naravno, riječje o srednjestrujaškim novinama, privatnimtelevizijama… (ali i - što nije baš “prirodno”- javnim medijima). Ne možete očekivatida ćete tamo pronaći nešto o vašim problemimana poslu. Tek kad dobijete kolektivno“restrukturiranje” i firma propadne, objavitće možda i naznake empatije za vašusporednu ulogu u cirkulaciji tržišnog kolasreće koje je do jučer uzornog i pomaloslavnog vlasnika bacilo u blato problemas graničnim policajcima, istražiteljima…i radnicima. Pokušate li se organizirati usindikat kako biste unatoč svemu nastaviliproizvodnju - e to već ne može. Bit ćeteodmah prozvani da se umjesto bavljenja“svinjskim polovicama” zapravo “upuštateu politiku”, tako da vas niti invazija specijalnepolicije ne bi trebala iznenaditi.Demokratska obećanjajavne sfere Od optimizma u veziuloge medija u jačanju demokracije danasnije ostalo gotovo ništa. Slobodni medijikao konstitutivni element “strukturnotransformirane” javne sfere trebali su namomogućiti sudjelovanje u raspravi putempravovremene, iscrpne (ne površne) i svakomedostupne (nimalo nerazumljive nitidosadne) informacije. 2 Trebali smo na vrijemeznati da poslovna politika “strateškogpartnera” ozbiljno ne računa na naša radnamjesta. Još ranije: da makroekonomskapolitika (barem od 1993.) “naše” poduzećei granu industrije vodi u propast. Jesmo libili pitani? Ukoliko svake četvrte godine,barem nominalno, i jesmo: kako smo mogliznati? Umjesto “cjeloživotnog” obrazovanjaza orijentaciju u društvu i politici,masovni mediji su velikim dijelom preuzelifunkciju političkog pasiviziranja radništva,uljepšavanja publiciteta svojih političkihpokrovitelja i borbe za profit nekolicinevlasnika i oglašivača. U tranzicijskom pogonukoji u otpad melje radna mjesta, cijeleindustrije i zanimanja, malotko je uopćeprimijetio “restrukturiranje” ekonomskeanalize, obrazovnog programa, vijesti našegdopisnika iz svijeta, omladinskog tiskaili književne kritičarke. Uostalom, gdje bise ta primjedba mogla objaviti? Kako smosve to – barem djelomice – mogli imatiu “nedemokratskim” medijima, a sadane? Nekadašnji (ili barem priželjkivani)ugled novinarskog weberovskog pozivazamijenili su katastrofalni radni uvjeti,stres i strah za ionako premali, neredovithonorar. Kako smo došli u ovu situaciju?Medijsko ledeno doba Tehnološkapromjena i uspon interneta uobičajenisu osumnjičenici koje privode analizemedijskog ledenog doba. Podosta je većrečeno o kraćenju medijskeforme, kompresijimedijskog vremena, multitaskingu,infotainmentu,itd. Popisu nespornih promjenakoje će se i daljeodvijati lokalna bi perspektivamogla dodati isve rašireniji oslonac naupotrebu engleskog jezikau informiranju, a katastrofičariveć mogu predvidjetineki globalni tablet-dailykoji će sve redakcije hrvatskih medija pretvoritiu jedno veoma “restrukturirano”dopisništvo. Globalna digitalizacija je temeljnupromjenu provela ipak na razinipolitičke ekonomije medija. Poslovni modelkioska, pretplate i prodaje oglasnog prostoraproživljava duboku krizu. Nakladeopadaju, profitne margine se smanjuju, adopisništva, redakcije, radni uvjeti i plaćenemilosrdno režu. Kako ćemo se odnositiprema tim promjenama?Jedni nemogućnost naplate medijskihsadržaja smatraju tek prijelaznim razdobljemtraženja nove tržišne paradigme kojabi bila imuna na internet. Plati - ako trebai dodirom ekrana - pa čitaj i downloadirajkao u reklami! U toj liniji razmišljanja zasve medijske kompanije, izuzev telekomunikacijskih,općenito ispada da je internetproblem koji valja riješiti ograđivanjem,uskratom i naplatom. Tko zna, možda sepojavi i medijska politika koja će zagovaratiukidanje nastave engleskog kako bi se ionakodisperzna pažnja mladeži zadržala uzmedijske sadržaje na materinskom jeziku.A možda nakladnike u stečaju otkupe nabujaliprofiti internetskih provajdera, kadvide da se više nema što downloadirati?Novi monopoli trebali bi poput feniksauzletjeti iz pepela radnih mjesta i javnerasprave koji u logici tržišta i nisu više od“negativne eksternalije”. Pretpostavljamda je iz tona izlaganja vidljivo da za krizutehnološke medijske platforme - koja je,kao što sam već rekao, zapravo kriza ekonomijemedija - zagovaram drugačija rješenja.Njih treba tražiti u zajedničkim (javnim)financijskim potporama. Za materijalnarazmjenjiva dobara poput tiskovina, tržišnimehanizam može opstati kao dopunski upojedinim dijelovima medijskog polja, 3 aliglavni izvor financiranja javnih sadržaja(onih od zajedničkog, common, interesa)u medijima trebajubiti javna(zajednička)Od optimizma u veziuloge medija u jačanjudemokracije danas nijeostalo gotovo ništasredstva. Hoćeli se ona primarnonamaknutioporezivanjemprofitatelekomunikacijskihkompanija,ili putempristojbe zajavne medije,odnosno oboje - što bi, u perspektivi, značiloi svakome dostupnu internetsku vezu- tek je pitanje provedbe koje nikako netreba podcjenjivati.Hrvatski medijski krajolikUz ove globalne, mediji u Hrvatskoj imajujoš niz specifično tranzicijskih problema.Restauracija kapitalističkog načina proizvodnjepotaknula je mnoge novinare dazamisli iskušaju u privatnoj sferi. Tako sumediji u vlasništvu države i ideološkoj matricistranke na vlasti kadrovski osiromašeniza dio kreativnijih pripadnika naraštajaprofesionalaca. Od njih je svoje talente uslobodi skučenog tržišta devedesetih malotkouspio ostvariti, a o poslovnom uspjehuda i ne govorimo. Medijski projekti su sepokretali i, najčešće, ubrzo propadali. Nekisu, poput lokalnih radija, nastavili životaritipod patronatom pokojeg lokalnog moćnika,neki u sferi civilnog društva, dok je glavninatiskanih i elektronskih medija bila uizravnoj službi vlasti tog desetljeća.Ključne promjene početkom nultihodnose se na transformaciju državne u javnuradioteleviziju i uspon privatnih medija.Iako će u redovima političke elite vjerojatnouvijek biti onih koji će poželjeti da HRTsluži predstavljanju njih, njihove stranke ipolitike u dobrom svjetlu, uz istovremenoprešućivanje ili blamažu njihovih trenutačnihsuparnika, čini se da ukidanje izravnepartijske kontrole na HRT-u nije sporno.To ipak ne znači da je pronađen drugi modelupravljanja, niti nadzora programa i financijajavne radiotelevizije. Korporatizamcivilnog društva, bilo posredovan legitimacijomparlamentarne sfere, bilo bez nje, samje, ponekad se čini, stvorio više problemanego što ih je bio u stanju riješiti. Aktualnideziluzionirani pozivi raznih grupa za pritisakna adresu izvršne vlasti da “preuzmeodgovornost” stoga u neku ruku i ne čude.S druge strane, odreda sporne privatizacijenovinskih nakladnika, banke i krupnijetrgovačke, kao i inozemne medijskekorporacije razvijaju privatne komercijalnemedije oko malog broja centara ekonomskemoći. Istaknut oglašivač ili kreditor,recimo, pritom ne mora niti posjedovativlasničke udjele u medijima kako bi mogaoizravno utjecati na njihove urednike inovinare. Ako je glavna prijetnja slobodimedija devedesetih dolazila iz (stranačke)politike, danas ona dolazi ponajprije iz sfereekonomske moći.Medijske strategije neoliberalizacijeKako se cirkulacijanovca nervoznim vlasnicima u odnosu naoptimistične polazne kalkulacije sužava,oni razvijaju, prema globalno uhodanomreceptu, dvije temeljne strategije. Najprijeiskušavaju tabloidni pokušaj očuvanjaprofita. Tako iz minute u minutu možemopratiti “najnovije vijesti” iz izmišljenogasvijeta nastanjenog zvijezdama realityja ipobjednicima tranzicije: tko je novi prosacpopularne pjevačice, koja je bila cijenaprstena, što bi mogao objedovati menadžerkoji drži do stila, a možda i gdje investiratiposlije laganog ručka (“tamnu stranu” slikepredstavljaju, dakako, prometna nesreća izatvor). Ignoriranje vjerodostojnosti i profesijskeetike opravdava se komercijalnimefektima: to prodaje novine (oglasni prostor,itd.). Kad prodaja opet podbaci, ništazato: “ozbiljne” stvari bi se navodno prodavalejoš i gore! 4 Druga strategija proizlazi iztzv. fuzijskog zanosa 5 : spajanje medijskogbiznisa (koji sam po sebi može biti čistinastavak na stranici 27——nastavak sa stranice 19strategija, podijeljeno na tehnička znanja ispakovano za konvencionalnu upotrebu. Aprosvjetitelj Nino Pavić dat će im osobnosmjernice za rad u intervjuu za jedne svojenovine, prije nekoliko dana.Naglasak je veleposjednik stavio na vladinupohvalnu, dakle, politiku smanjenjajavne potrošnje i rušenja prava iz kolektivnihugovora, po njemu neodrživih i u privatnimmedijima, ne samo javnim poduzećima.Među brojnim Pavićevim izdanjima, ističese donekle izdvojenim položajem SlobodnaDalmacija, neujedinjena u cijelosti s EPHom.Sad je takvom statusu najavljen skorikraj: revizija ionako nepoštivanog kolektivnogugovora i konačno utapanje u obezličenitransredakcijski sistem koncerna. I evo, netek iz narativno-kompozicijskih razloga, zaključitćemo ovaj tekst predmetom Slobodne,koji doista nameće okvir za čitavu temu.Slobodna Dalmacija, naime, imala je tuosobitu kob da bude faktički dvaput privatiziranai predana u ruke pojedinačnimtajkunima. Miroslavu Kutli pa Ninu Paviću,rekosmo, a oba puta u kriminalnim i – sadneovisno o zakonu – suštinski lupeškimokolnostima.Posve je nevažna činjenica da je objetransakcije blagoslovio prvenstveno HDZ;aktualni SDP ih verificira, a HNS mu držitercu. Medijsko sveučilište kao projekt, naposljetku,također proistječe iz kupoprodajnogugovora EPH-a s državom, za SlobodnuDalmaciju. Kao i neke druge obaveze po tomugovoru, i ta se pretvorila u manipulativnulakrdiju za račun dominantnog nemedijskogbiznisa o vratu novina, mada je teškoustvrditi da je Split istinski oštećen selidbomprojekta u Varaždin, zatim Koprivnicu.O slučaju dometnimo još to da je Medijskosveučilište prema najavama trebalobiti otvoreno u bivšem splitskom sjedištuSlobodne, ali je zgrada u međuvremenu prodanaIvici Todoriću. Kao i lanac njezinihkioska, uostalom. Od nekadašnje novinskedike Splita i Dalmacije ostala je isisana ljuštura,društvena sramota koju danas imasmisla trpjeti, kao javnu činjenicu, isključivozbog opisanog rezona samodostatnih radnihmjesta – i to baš toliko smisla, u naznačenojmjeri.A da je pod Kutlom bila čak prihvatljivijanegoli je sad, fakat je bila. Iako su karticeod recikliranog papira podnosile svašta, onesu bar spomenutim iksevima svjedočile oneizrečenom sadržaju. Virtualna bjelinadanašnjice je kudikamo podesnija za prljavurabotu, na njezinu digitalnom obrazu o tomene ostaje nametljivog traga.

a ne zaboravimo ni one, čiji broj više nije zanemariv, koji ne prakticiraju religijuili je čak nemaju. Drugi će primijetiti da se Španjolac osjeća opuštenije sArgentincem nego s Litvancem, da će Francuz bolje razumjeti Alžirca negoBugara, da se Englez lakše kreće po zemljama koje nastanjuju narodi koji dijelenjegov jezik nego po Europi. Grčko-rimski predak-prosvjetitelj, stvaran ilihipotetski, morao bi potaknuti usvajanje latinskog i grčkog, a ne engleskog, kaoslužbenih jezika Europe (kao što je bilo u srednjem vijeku). Prosvjetiteljstvo18. stoljeća odnosilo se samo na trokut London/Amsterdam/Pariz, čak i ako jebilo izvezeno sve do Prusije i Rusije. Predstavnička, izborna demokracija previšeje recentna i još uvijek nesigurna, a da bi se pomoću nje moglo objasnitiformiranje vidno različitih europskih političkih kultura.Ne bi bilo teško postići da se pokaže u Europi uvijek prisutna moć nacionalnihidentiteta. Francuska, Španjolska, Engleska i Njemačka izgradile su sena svojim ratnim nevoljama. I premda nevažni premijer Luksemburga možeizjaviti da je "njegova domovina Europa" (ili možda domovina njegove banke!)niti jedan francuski predsjednik, njemački kancelar ili britanski premijer nebi se usudio izreći takvu glupost. No je li nužno potvrditi realnost zajedničkogidentiteta kako bi se legitimirao projekt izgradnje regionalne politike? Ja sasvoje strane vjerujem da nije. No, pod uvjetom da prepoznamo raznolikostidentiteta (zovimo ih "nacionalnim" identitetima) partnera i da precizno postavimoozbiljne razloge nastojanja za zajedničkom izgradnjom. Taj principnije valjan samo za Europljane; on jednako tako vrijedi za narode Kariba,Hispanske (ili Latinske) Amerike, arapskog svijeta i Afrike. Nije se nužnosložiti s tezama o arapskom ili crnačkom identitetu (l’arabité, la négritude), dabi se dao sav legitimitet nekom arapskom ili afričkom projektu. Nesreća je utome što se "Europejci" ne ponašaju tako inteligentno. Velika većina njih sezadovoljava time da se izjasni kao "nadnacionalna" i "antisuverenistička", štone govori gotovo ništa ili je čak oprečno stvarnom stanju. U tekstu koji slijedineću dakle raspravljati o pitanju upotrebljivosti europskog političkog projektaiz pozicije nestabilnih područja identiteta, već iz čvrste pozicije úloga i oblikainstitucionalizacije upravljanja tim identitetima.8je li europska unija održiva?Ne postavljam pitanje bi li "neki" (koji? s kojim ciljem?) europski projektbio moguć (moj odgovor je: očito da da), već je li ovaj aktualan projektodrživ, ili bi se mogao preobraziti i postati takav. Ostavljam po strani desne"Europejce", to jest one koji su, nakon što su pristali na pokornost zahtjevimakapitalizma općih monopola, prihvatili Europsku uniju takvu kakva u suštinijest i koji se zanimaju samo za rješenja "konjunkturnih" teškoća (što one pomom mišljenju nisu) na koje ona nailazi. Dakle, ne zanimaju me argumenti onihkoji proglašavaju da je "drugačija Europa moguća", uključujući tu i pristašeobnovljenog kapitalizma s ljudskim licem i one koji se upisuju u perspektivusocijalističke preobrazbe Europe i svijeta.U središtu ove rasprave je priroda krize koja vlada svijetom i Europom.I, bar što se tiče Europe, kriza eurozone, koja je u prvom planu, i kriza—u drugomplanu—Europske unije, nerazdvojne su.Izgradnja Europske unije—u najmanju ruku od Ugovora iz Maastrichta i,po mom mišljenju, još od ranije—i izgradnja eurozone, zamišljene su i izvedenesistematično, kao blokovi izgradnje tzv. liberalne globalizacije, to jest globalizacijesustava koji osigurava ekskluzivnu dominaciju kapitalizma općih monopola. Utom okviru trebamo prvo analizirati proturječja koja, po mom mišljenju, ovajprojekt (a dakle i europski projekt koji o njemu ovisi) čine neodrživim.Ali, reći ćemo u obranu "nekog" europskog projekta: projekt koji imatu prednost da postoji, da je tu, može biti preobražen. Naravno, u apstraktnojteoriji. Ali koji uvjeti to omogućuju? Po mom mišljenju, dvostruko čudo (je lipotrebno reći da pomalo vjerujem u čuda?): 1) to da transnacionalna europskaizgradnja prepoznaje realnost nacionalnih suvereniteta, raznolikosti interesa iúloga, i da na tom temelju organizira institucionalizaciju svog funkcioniranja; i2) to da kapitalizam—ako valja ostati u okviru načina na koji on upravlja ekonomijomi društvom—može biti prisiljen djelovati na način različit od onogakojega nalaže njegova vlastita logika (danas je to logika dominacije općihmonopola). Ne vidim da većinski "Europejci" uzimaju u obzir te zahtjeve.Ne vidim ni da su lijevi, manjinski "Europejci", koji ih vide, kadri mobiliziratidruštvene i političke snage koje bi mogle izvrnuti konzervativizam europejstvakoje je na djelu. Stoga zaključujem da EU može biti samo to što jest, a dato što jest nije održivo.kriza eurozone ilustriratu neodrživost projekta."Europski" projekt onakav kakvim ga određuje Ugovor iz Maastrichta iprojekt eurozone bili su progurani putem (moram se poslužiti ovim riječima)lažljive i imbecilne propagande. Jednima—(relativno) privilegiranima iz bogateZapadne Europe—ispričali smo da smo brišući nacionalne suverenitetedokrajčili ratove pune mržnje koji su zakrvavili kontinent (dakle razumijemouspjeh te obmane). To smo začinili prijateljstvom velike SAD-ovske demokracije,zajedničkom borbom za demokraciju na zaostalom velikom Jugu—novoblik pristajanja uz imperijalističke položaje—itd. Drugima—siromasima s9Samir AminPogled naEuropu izvana1

Istoka—obećali smo izobilje putem "dostizanja" zapadnjačkih razina života.Jedni i drugi većinski su vjerovali tim obmanama. Na Istoku se, čini se,vjerovalo da će ulazak u EU omogućiti to famozno "dostizanje" i da se isplatiplatiti cijenu. Ta cijena—možda kazna za prihvaćanje socijalističkog, to jestkomunističkog, sovjetskog, režima—bila je mučno strukturalno prilagođavanjekoje je trajalo "nekoliko" godina. Nametnuto je prilagođavanje—tojest "mjere štednje" (za radnike, ne za milijardere). Ali ono se završilo društvenomkatastrofom. Tako je Istočna Europa postala periferijom Zapadne.Nedavna ozbiljna studija pokazuje da 80% Rumunja procjenjuje "da je uCeauşescuovo vrijeme bilo bolje" (!). Možemo li se nadati boljem po pitanjudelegitimiranja tobožnje demokracije koja bi karakterizirala EU?! Hoće liljudi kojih se to tiče iz toga izvući lekciju? Hoće li razumjeti da logika kapitalizmanije logika dostizanja, već naprotiv, produbljivanja razlika? Ne znam.Grčka se danas nalazi u srcu sukoba zato što pripada eurozoni i što je njezinnarod vjerovao da će umaći sudbini drugih balkanskih (ex-"socijalističkih")periferija. "Grci" (ne znam što to točno znači) su mislili (ili se nadali?) da sobzirom da su izbjegli nesreći da njima upravljaju "komunisti" (koji su bilimoćni u junačkog Grčkoj u Drugom svjetskom ratu)—i to zahvaljujući pukovnicima!—nećemorati platiti cijenu koju su platile druge balkanske zemlje.Europa i euro će za njih napraviti drugu stvar. Europska solidarnost,i još posebnija, solidarnost euro-partnera, drugdje oslabljeni (zbog zločina"komunizma" koji mora biti kažnjen), radili su u njezinu korist.Grci se nalaze tu gdje jesu zbog svojih naivnih iluzija. Oni bi danastrebali znati da će sustav njihovu sudbinu svesti na sudbinu njihovih balkanskihsusjeda, Bugarske i Albanije. Jer logika eurozone nije se razlikovalaod logike EU; naprotiv, ona ju je osnažila. Općenito gledano, logikakapitalističke akumulacije proizvodi nejednakosti među narodima (ona jeizvor stvaranja opreke centar/periferija); a akumulacija kojom gospodareopći monopoli dodatno osnažuje tu sustavnu imanentnu tendenciju. Dat ćenam protuargument da su institucije EU predvidjele sredstva za ispravljanjeunutareuropskih nejednakosti prikladnim financijskim potporama namijenjenimzaostalim zemljama EU—a javnost je u to vjerovala. U stvarnosti nesamo da su te pripomoći (koje su, izvan poljoprivrede o kojoj ovdje neću raspravljati,dodijeljene napose izgradnji modernih infrastruktura) nedostatnekako bi omogućile "dostizanje", već, još gore, njihovim doprinosom većemotvaranju ekonomija koje su u pitanju, olakšavaju prodiranje općih monopolai time osnažuju sklonost ka nejednakom razvoju. K tome, te pripomoćiimaju za cilj osnažiti određene unutarnacionalne regije (na primjer Bavarsku,Lombardiju i Kataloniju) i time oslabiti sposobnost otpora pojedinih državaspram diktata monopola.10unatoč usponu zemalja u razvoju. Ovdje je riječ o relativno nedavnoj kvalitativnojtransformaciji imperijalističkog sustava koji je ranije, i u tradiciji, bio utemeljen nasukobu imperijalističkih sila. Razlog pojavljivanja tog kolektivnog imperijalizma jenužnost zajedničkog suprotstavljanja izazovu koji se sastoji od ambicija naroda idržava azijskih, afričkih i latinoameričkih periferija da izađu iz stanja podređenosti.Europski imperijalistički segment o kojem je riječ tiče se samo ZapadneEurope, čije su države u suvremenom dobu uvijek bile imperijalističke—raspolagaleone kolonijama ili ne—i uvijek imale pristup imperijalističkoj renti. Istočnoeuropskezemlje joj naprotiv nemaju pristup, jer nisu sjedišta općih nacionalnih monopolakoji bi bili njihovi vlastiti. Međutim, one žive u iluziji da na nju imaju pravo, zbogsvog "europejstva". Ne znam hoće li se jednoga dana znati riješiti te iluzije.Sada kada je imperijalizam postao kolektivan, postoji samo jedna politika—zajednička politika trijade—spram Juga: politika trajne agresije nad narodima idržavama koje se usuđuju dovesti u pitanje ovaj osobiti sustav globalizacije. Akolektivni imperijalizam ima vojnog lidera ako ne i hegemona: SAD. Dakle, razumijemoda više ne postoji ni vanjska politika, ni EU niti države koje je sačinjavaju.Činjenice pokazuju da postoji samo jedna realnost: ravnanje prema onome štoWashington sam odluči (možda u dogovoru s Londonom). Europa viđena s Juganije ništa drugo doli bezuvjetni saveznik SAD-a. A ako po tom pitanju u LatinskojAmerici i postoje nekakve iluzije—bez sumnje iluzija da hegemoniju ondje brutalnovrše samo SAD, a ne i njihovi podređeni europski saveznici—to nije slučaj uAziji i Africi. Vlasti u zemljama u razvoju to znaju; oni koji vode poslove u drugimzemljama dvaju kontinenata prihvaćaju svoj status podređenih kompradora. Svimaje važan samo Washington, a ne i Europa, koja je postala nepostojeća.postoji li europski identitet?Ovo pitanje treba sagledati iz drugačijeg ugla: iz ugla koji se nalazi unutarsame Europe. Jer viđena izvana—s velikog Juga—da, "Europa" se čini realnom.Za ljude iz Azije i Afrike, "neeuropskih" jezika i religija, čak i kada je tarealnost ublažena misionarskim preobraćanjima na kršćanstvo ili prihvaćanjemslužbenog jezika nekadašnjih kolonizatora, Europljani su "drugi". Stvar je drugačijau Latinskoj Americi koja je, poput Sjeverne Amerike, proizvod izgradnje"druge Europe" koja je nužno povezana sa širenjem historijskog kapitalizma.O pitanju europskog identiteta možemo raspravljati samo ako Europusagledamo iznutra. No teze koje potvrđuju realnost tog identiteta i teze kojega niječu sukobljavaju se u polemikama koje i jedne i druge navode da potjerajupreviše vode na svoj mlin. Jedni će dakle prizivati kršćanstvo, premdabi trebalo govoriti o katoličkom, protestantskom i ortodoksnom kršćanstvu,7BibliografijaOvaj članak referira se na temeljne koncepte mojeanalize suvremenog kapitalizma i njegove krize,koje sam argumentirao u najnovijim radovima(odakle su ovdje preneseni samo zaključci):Au-delà du capitalisme sénile, 2002.;Obsolescent Capitalism, 2003.Pour un monde multipolaire, 2005.;Beyond US hegemony, 2006.Du capitalisme à la civilisation, 2008.;From Capitalism to civilization, 2010.La crise, sortir de la crise du capitalisme ou sortirdu capitalisme en crise, 2008.;Ending the crisis of capitalism or endingcapitalism, 2010.La loi de la valeur mondialisée, 2011.;The law of worldwide value, 2010.Napose se referiram na koncepte kapitalizma općihmonopola, kolektivnog kapitalizma trijade, historijskogkapitalizma i njegovih osobitih značajki—akumulaciju izvlaštenjem, val emigracije premaAmerikama koji je omogućio širenje historijskogkapitalizma, višak vrijednosti u kapitalu monopola iimperijalističku rentu, dvije duge strukturalne krizemonopolnih kapitalizama i odgovora koji su datina prvu, a potom i na drugu krizu, sukob Sjever/Jug i sukob koji zemlje u razvoju suprotstavljaimperijalističkoj trijadi, dva duga vala antiimperijalističkih(buđenje Juga) i antikapitalističkih(društvene revolucije) borbi i konflikata koji suzauzeli 20. stoljeće i koji se naziru u 21. stoljeću.O ovoj temi govorim više u svojim člancima:Capitalism, a parenthesis in history, MonthlyReview 2009.The battlefields chosen by contemporaryimperialism, Kasarinlan Philippine Journal ofThird World Studies, 2009.The trajectory of historical capitalism, MonthlyReview 2011.Audacity, sajt Pambazuka, 01/12/2011.Capitalisme transnational ou impérialismecollectif? Recherches Internationales, 2011.The Centre will not held, the rise and decline ofliberalism, Monthly Review, 2012.The surplus in Monopoly Capitalism and theimperialist rent, Monthly Review, 2012.The South challenges globalization, sajtPambazuka 05/04/2012.Kritička analiza europske konstrukcije i upravljanjaeurom, što je tema ovog članka, provedenaje na globalnoj razini. Za rasprave koje se tiču tihpitanja, vidi :L’effacement du projet européen (Au-delà ducapitalisme sénile, 2002.; str. 110. i dalje).Les sables mouvants du projet européen (Pourun monde multipolaire, 2005.; str. 22. i dalje).Le projet européen remis en question (Ducapitalisme à la civilisation, 2008.; str. 151. idalje).L’impossible gestion de l’euro, sajt Pambazuka,06/07/2010.Referencu na studiju koja se tiče rumunjskogmišljenja dao je usmeno rumunjski sudionikBalkanskog Foruma (Zagreb, svibanj 2012).uredio: Srećko Horvatdizajn: Ira Payer, Tina Ivezićs francuskog prevela: Sana Perićzarez, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaZagreb, 21. lipnja 2012, godište XIV, broj 337 15

Institucionalizacija odnosa između država članica Europske unije počiva naširoj i složenijoj logici. Zaista, postoji neka vrsta zapadnoeuropske "Monroevedoktrine" ("Istočna Europa pripada Zapadnoj Europi"). Ali to je sve. Europaviše nije samo "jedinstveno tržište" kao što je bila na početku, kada je bilaograničena na šest zemalja, a potom proširena na druge zapadnoeuropskezemlje. Ugovorom iz Maastrichta ona je postala politički projekt. Sigurno, tajje politički projekt bio zamišljen kako bi služio projektu upravljanja dotičnimdruštvima od strane općih monopola. Međutim, on može postati mjesto konfliktai osporavanja tog cilja i sredstava upotrijebljenih u njegovo ime. Smatrase da europske institucije spajaju narode iz EU i u tu svrhu koriste određenemetode, poput mjere reprezentacije država s obzirom na njihovu populaciju, ane na njihov BDP. Zbog toga dominantno mišljenje u Europi, uključujući tu ivećinu ljevice koja se spram institucija takvih kakve jesu postavlja kritički, čuvanadu da je moguća "drugačija Europa".Prije no što raspravimo teze i hipoteze o mogućim budućnostima europskogsklopa, čini nam se nužnim da krenemo zaobilaznim putem i raspravimos jedne strane atlantizam i imperijalizam, a s druge europski identitet.6europa iliamerička i imperijalistička europa?Velika Britanija je američka više nego europska i drži se u skladu sa svojimnasljeđem nekadašnje imperijalističke i hegemonijske moći; ipak, hoćemo li tonasljeđe danas svesti na privilegiranu poziciju koju londonski City danas zauzimau globaliziranom financijskom sustavu? Velika Britanija podčinjava svoje krajnjespecifično pristajanje uz Europsku uniju prioritetu kojeg daje institucionalizacijieuro-atlantskog ekonomskog i financijskog tržišta, koja je dovodi iznad svake željeza aktivnim sudjelovanjem u političkoj izgradnji Europe.Ali američka nije samo Velika Britanija. Države kontinentalne Europe nisuništa manje američke, unatoč njihovoj očitoj volji za konstruiranjem političkeEurope. Dokaz tome je središnje mjesto koje zauzima NATO u toj političkoj izgradnji.To što je jedan vojni savez sa zemljom izvan EU integriran u "ustroj Europe"predstavlja pravno odstupanje bez premca. Određenim je europskim zemljama(Poljskoj, baltičkim zemljama i Mađarskoj), važnija protekcija od strane NATO-a—to jest, SAD-a—pred "ruskim neprijateljem" (!) nego članstvo u Europskoj uniji.Postojanost atlantizma i svjetske ekspanzije polja intervencije NATO-anakon nestanka tobožnje "sovjetske prijetnje" rezultati su onoga što sam analiziraokao javljanje kolektivnog imperijalizma trijade (SAD, Europa, Japan), tojest dominantnih centara kapitalizma općih monopola, koji to namjeravaju ostatiEurozona je zamišljena kako bi dodatno naglasila tu tendenciju. Ona jetemeljno definirana statusom ESB-a (Europske središnje banke) koji braniposudbe pojedinim državama (pa čak i nadnacionalnoj europskoj državi, datakva postoji, što nije slučaj), a financira ekskluzivno banke—sa smiješnimkamatnim stopama—koje, sa svoje strane, iz svojih úloga, a u ime javnih nacionalnihdugova, izvlače rentu koja osnažuje dominaciju općih monopola.Ono što nazivamo financijalizacija sistema inherentno je strategiji dotičnihmonopola. Još od njegovog osnutka, analizirao sam ovaj sustav kao neodrživ,pozvan da se sruši čim ozbiljna kriza pogodi kapitalizam. A to se zbiva prednašim očima. Tvrdio sam da bi jedina alternativa koja bi mogla poduprijeti postepenui solidnu izgradnju Europe nametala održavanje nacionalnog upravljanjavalutama artikuliranim u monetarnoj zmiji koja je i sama zamišljena kaostruktura ozbiljnih pregovora o deviznom tečaju i industrijskim politikama. Ito sve dok, eventualno i mnogo kasnije, sazrijevanje političkih kultura ne omogućipostavljanje savezne europske države koja bi bila nadređena nacionalnimdržava, a da ih pritom ne poništi.Eurozona je dakle ušla u predvidljivu krizu koja za nju predstavlja stvarnuprijetnju kao što se naposljetku priznaje čak i u Bruxellesu. Jer ne vidimo daje EU postala kadra provesti radikalnu samokritiku koja bi podrazumijevalaprihvaćanje drugog kocepta upravljanja valutom i odricanje od liberalizmainherentnog sporazumu koji je na snazi.Za neuspjeh europskog projekta nisu odgovorne njegove žrtve—slabezemlje s europske periferije—već, naprotiv, zemlje (to jest, vladajuće klase utim zemljama) koje su profitirale od sustava, u prvom redu Njemačka. Uvredeizgovorene protiv Grka sve su gnjusnije. Lijen narod? Utajivači poreza: gospođaLagarde zaboravlja da su dotični utajivači brodovlasnici koje globalizacijskeslobode (koje pak brani MMF) štite! Moje rasuđivanje nije utemeljeno naprepoznavanju sukoba naroda, makar se stvari naizgled odvijaju na taj način.Utemeljeno je na prepoznavanju sukoba između općih monopola (koji su svojstvenisamo centralnim europskim zemljama) i radnika iz centralne Europe,kao i s njezine periferije, čak i ako cijena štednje nametnute jednima i drugimaima razorne učinke koji su izrazitiji na periferiji nego u centru. "Njemački model",kojega hvale sve europske političke snage desnice pa čak i dobar dio onihs ljevice, uspješno je proveden u Njemačkoj zahvaljujući relativnoj pokornostinjezinih radnika koji prihvaćaju 30% manje plaće od Francuza. Ta pokornostje velikim dijelom uzrok uspjeha njemačkog izvoza i velikog rasta renti odkojih profitiraju njemački opći monopoli. Razumijemo da ovaj model zavodibezuvjetne pristaše obrane kapitala!Najgore dakle tek treba doći: raspadanje u ovom ili onom obliku—brutalnoili postepeno—europskog projekta, kojeg predvodi raspadanje eurozone.11preobrazbi svijeta. Ali odjek koji su imale u središtima imperijalističkog sustavaostao je u najmanju ruku ograničen. Reakcionarne proimperijalističkesnage zadržale su vlast nad političkim upravljanjem društvima u onome što jepostalo trijada suvremenog kolektivnog imperijalizma, omogućujući im takoda slijede svoje politike "containment-a" ("obuzdavanja"), a zatim i "rollingback-a" ("povlačenja") tog prvog vala pobjedonosnih borbi za emancipacijuvećine čovječanstva. To pomanjkanje internacionalizma radnika i naroda izvorje dvostruke drame 20. stoljeća: s jedne strane zamor avangarde na periferijama(prvi pokušaji uspostave socijalizma, prijelaz s antiimperijalističkog oslobođenjana društveno oslobođenje), s druge strane prijelaz europskih socijalizamau tabor kapitalizma/imperijalizma i odstupanje od socijaldemokracije koja sepreobražava u socijaliberalizam.Ali trijumf kapitala—koji je postao trijumf općih monopola—kratko jetrajao (1980. - 2012.?). Demokratske i socijalne borbe diljem svijeta, poput politikaodređenih zemalja u razvoju, dovode u pitanje sustav dominacije općihmonopola i pokreću drugi val preobrazbe svijeta. Te borbe i konflikti tiču sesvih društava na Zemlji, na Sjeveru kao i na Jugu. Jer, kako bi zadržao svojumoć, suvremeni je kapitalizam primoran napasti istovremeno države, narodei radnike s Juga (izrabljivati njihovu radnu snagu, pljačkati njihove prirodneresurse) i radnike sa Sjevera, koji su kao konkurencija suprotstavljeni ovima sJuga. Objektivni uvjeti za pojavu internacionalističke konvergencije borbi su,dakle, na okupu. Ali između postojanja objektivnih uvjeta i njihove provedbeod strane društvenih agenata koji provode preobrazbu postoji provalija kojajoš nije premoštena. Namjera nam nije urediti ovo pitanje nekolicinom velikih,lakih i šupljih fraza. Detaljno ispitivanje sukoba između zemalja u razvoju i kolektivnogimperijalizma trijade i njihovo artikuliranje demokratskim i socijalnimpotraživanjima radnika dotičnih zemalja, detaljno ispitivanje pobuna kojeupravo traju na Jugu, njihovih ograničenja i različitih mogućih razvoja, detaljnoispitivanje borbi koje vode ljudi u Europi i SAD-u, čine nezaobilazni preduvjetnastavku plodnih rasprava koje se tiču mogućih budućnosti (u množini!).Početak kraja oskudice internacionalizma i dalje nije na vidiku. Hoćeli zato drugi val borbi za preobrazbu svijeta biti "remake" prvog? Što se tičeEurope, predmeta našeg zanimanja, antiimperijalistička dimenzija borbi i daljeje odsutna iz svijesti aktera i iz strategija koje razvijaju, kada ih imaju. Želimzaključiti svoje promišljanje "Europe viđene izvana" tom opaskom, koja pomom mišljenju ima važnu ulogu.14možemo li usporediti europu sasjedinjenim američkim državama?U Europi vlada većinsko mišljenje da ona posjeduje sredstva pomoćukojih može postati ekonomska i politička sila ravna SAD-u, a samim time inezavisna. Zbrajajući narode o kojima je riječ i njihove BDP-ove, to se činiočitim. Ja sa svoje strane vjerujem da Europa pati od tri velika hendikepa kojipriječe takvu usporedbu.Prvo, sjevernoamerički kontinent (SAD i ono što nazivam njihovomizvanjskom pokrajinom—Kanadom) koristi prirodne resurse koje nije mogućeusporediti s onima u Europi zapadno od Rusije, čemu svjedoči energetskaovisnost Europe.Drugo, Europu čini velik broj različitih historijskih naroda, a raznolikostnjihovih kulturnih politika, pri čemu oni ne moraju nužno biti šovinisti, imadovoljnu težinu da onemogućuje da u njoj prepoznamo postojanje "europskognaroda" koji bi bio poput "američkog naroda". Na ovo važno pitanje jošćemo se vratiti.Treće (a to je ujedno glavni razlog koji priječi usporedbu), razvoj kapitalizmau Europi bio je i ostaje neujednačen premda je ona homogeniziralauvjete svog širenja na prostor Sjeverne Amerike, u najmanju ruku od američkoggrađanskog rata naovamo.Europa—zapadno od povijesne Rusije (koja uključuje Bjelorusiju iUkrajinu)—sastavljena je od tri sloja nejednako razvijenih kapitalističkih društava.Historijski kapitalizam—to jest, oblik kapitalističkog sistema koji se nametnuou globalnim razmjerima—oblikovao se od 16. stoljeća naovamo u trokutuLondon/Amsterdam/Pariz, da bi svoj potpuni oblik dosegao s francuskompolitičkom i engleskom industrijskom revolucijom. Taj model, koji će postatimodel kapitalizma dominantnih centara sve do danas (liberalni kapitalizam,da upotrijebimo Wallersteinov termin), energično se i brzo proširio u SAD, po-3

Dakle, vratili bismo se na početak: u tridesete godine dvadesetog stoljeća. Imalibismo dakle zonu marke svedenu na Njemačku i na zemlje istočno i južnood nje kojima je dominirala, imali bismo Nizozemsku i Skandinaviju—autonomne,ali suglasne da se prilagode—zatim Veliku Britaniju koju bi njezinatlantizam još više udaljio od sudjelovanja u mijenama politike u Europi, izoliranuFrancusku (Vichy? Ili De Gaule?) te neizvjesne i nestalne Španjolsku iItaliju. Dakle, spojili bismo najgore: podčinjenost nacionalnih europskih društavadiktatima općih monopola i globaliziranog "liberalizma" koji ih prati, ito da njima politički upravljaju vlasti koje bi, što bi nemoćnije bile, tim višepribjegavale "nacionalističkoj" demagogiji. To političko upravljanje povećalobi šanse ekstremnih desnica. Imali bismo (ili već imamo?) Piłsudske, Hortyje,baltičke barune, Francove i Mussolinijeve nostalgičare te pristaše CharlesaMaurrasa. Prividno "nacionalistički" diskursi ekstremnih desnica su lažljivi,jer te političke snage (ili u najmanju ruku njihovi rukovoditelji) prihvaćaju nesamo kapitalizam općenito, već i jedini oblik koji on može uzeti, kapitalizamopćih monopola. Autentični "nacionalizam" danas može biti popularan samou pravom smislu riječi: služiti narodu, a ne ga obmanjivati. Zato riječ "nacionalizam"moramo upotrebljavati s oprezom i možda bi je bilo bolje zamijenititerminom "internacionalizam naroda i radnika". U isto vrijeme, retorika tihdesnica svodi temu nacionalizma na proizvode šovinističkog nasilja upotrijebljenogprotiv imigranata ili Roma, optuženih da su upravo oni izvor nedaća.Ta desnica u svojoj mržnji ne propušta s njima izjednačiti "siromašne", koji sesmatraju odgovornima za svoj jad i koji su optuženi za zlorabljenje naknada.Eto gdje vodi tvrdoglavo ustrajanje na obrani europskog projekta usprkossvemu: do njegovog uništenja.Postoji li manje bolna alternativa? Krenimo prema novom valu progresističkihdruštvenih preobražaja!Sigurno da da, jer alternative (u množini) u principu uvijek postoje. Ali moramoprecizirati uvjete koji bi omogućili ovu ili onu alternativu. Nije moguće vratitise u stadij koji je prethodio razvoju kapitala, u stadij koji je prethodio centralizacijinjegove kontrole. Možemo ići samo naprijed, to jest polazeći od trenutnogstadija centralizacije kontrole kapitala, razumjeti da je došao čas "eksproprijacijeeksproprijatora". Ne postoji druga održiva perspektiva. No, ovaj prijedlog ne isključujeborbe koje, u etapama, vode u njegovom smjeru. Naprotiv, on podrazumijevaprepoznavanje strateških ciljeva etape i provedbu učinkovitih strategija.Ne biti zaokupljen strategijama etape i taktikama akcije, to znači osuditi se naproklamiranje nekolicine lakih, neučinkovitih slogana ("Dolje kapitalizam!").U tom duhu, a što se tiče Europe, prva učinkovita prethodnica, koja seuostalom možda nazire, polazi od dovođenja u pitanje takozvanih mjera šted-12moramo li usporediti europus dvjema amerikama?Sa svoje strane držim da je usporedba Europe s dvjema Amerikama(SAD/Kanada s jedne strane, Latinska Amerika i Karibi s druge) bliža istiniod usporedbe samo sa Sjevernom Amerikom. Dva američka kontinentapredstavljaju blok globalnog kapitalizma kojeg karakterizira opreka njegovogcentralnog i dominantnog Sjevera te perifernog i podređenog Juga. Tudominaciju, koja je u 19. stoljeću podijeljena između britanskog takmaca (dakleonoga koji na svjetskom nivou ima prevlast) i rastuće moći SAD-a (čijaje ambicija proklamirana još 1823. Monroevom doktrinom), danas u prvomredu provodi Washington, čiji opći monopoli u velikoj mjeri kontroliraju ekonomskii politički život Juga, usprkos nedavnoj borbenoj avangardi koja bi tudominaciju mogla dovesti u pitanje. Nameće se analogija s Europom. IstokEurope nalazi se na perifernom položaju i podčinjen je njezinom Zapadu,analogno odnosu Latinske Amerike sa SAD-om.Ali svaka analogija ima svoje granice i njihovo ignoriranje vodilo bi dopogrešnih zaključaka u pogledu mogućih budućnosti i učinkovitih strategijaborbe kadrih prokrčiti put boljoj od tih budućnosti. Analogija ustupa mjestorazlici na dvije razine. Latinska Amerika je golem kontinent, opskrbljenfantastičnim prirodnim resursima—vodom, zemljom, mineralima, naftom iplinom. Na toj razini Istočnu Europu nikako ne možemo uspoređivati s njom.Uz to, Latinska je Amerika znatno manje heterogena od Istočne Europe:dva slična jezika (a da ne zaboravimo da tamo postoje i indijanski jezici),malo šovinističkog neprijateljstva među susjedima. Ali te razlike—kolikogod važne one bile—nisu naš glavni motiv zbog kojeg odustajemo od pojednostavljeneanalogije.Dominacija SAD-a nad američkim Jugom odvija se sredstvima koja su uprvom redu ekonomski uvjetovana, čemu svjedoči model pan-američkog zajedničkogtržišta kojeg promiče Washington, nasukan u nastojanjima SAD-ada ga nametne. Čak i u svom aktivnom segmentu—NAFTA (Sjevernoameričkisporazum o slobodnoj trgovini) koja pripaja Meksiko velikom sjevernoameričkomtržištu—institucija ne dovodi u pitanje političku suverenost podređenogMeksika. U mojoj primjedbi nema ničeg naivnog. Dobro znam da nemanepropusnih pregrada koje bi odvajale ekonomska sredstva od sredstavaupotrijebljenih na planu politike. OAD (Organizacija američkih država) suprotivnici iz Latinske Amerike s punim pravom smatrali "Ministarstvom kolonijaSAD-a", a popis intervencija, pa bile one vojne (na Karibima) ili imaleoblik podrški organiziranih kroz državne udare (coups d'Etats), dovoljno jedug da tome posvjedoči.5slije građanskog rata koji je dokinuo dominantnu poziciju protuabolicionista uupravljanju zemljom, a kasnije i u Japanu. Model je u Europi (počevši od 1870.godine) jednako brzo osvojio Njemačku i skandinavske zemlje. Tom europskomjezgrom (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Belgija,Švicarska, Austrija, Skandinavija) danas—ekonomski, društveno i politički—upravljaju njezini vlastiti monopoli koje sam okarakterizirao kao "opće", a kojisu ustrojeni poput onih u godinama između 1975. i 1990., na osnovi prijašnjihoblika monopolnog kapitalizma.Dakle, opći monopoli svojstveni ovoj europskoj regiji nisu "europski" već,još strože, "nacionalni" (to jest njemački, ili britanski, ili švedski, itd.), premdasu njihove aktivnosti transnacionalne pa čak i transeuropske (djelujući na nivoučitavog planeta). Ista je stvar sa suvremenim općim monopolima SAD-a iJapana. U mojem komentaru impresivnih istraživačkih radova koji su poduzetina ovu temu inzistirao sam na presudnoj važnosti ovog zaključka.Drugi se sloj tiče Italije i Španjolske u kojima se isti taj model—danasmodel kapitalizma općih monopola—pojavio tek mnogo recentnije, nakonDrugog svjetskog rata. Oblici ekonomskog i političkog upravljanja tim društvima,koji su posljedično drugačiji, predstavljaju hendikep pri njihovom promoviranjuu rang onih prvih.Međutim, treći sloj, koji obuhvaća zemlje bivšeg "socijalističkog" (na sovjetskinačin) svijeta i Grčku, nije sjedište općih monopola svojstvenih njihovimnacionalnim društvima (grčki brodovlasnici možda predstavljaju iznimku, aliimaju li oni uistinu status "Grka"?). Sve su te zemlje do Drugog svjetskog ratabile još daleko od toga da se ustroje kao razvijena kapitalistička društva poputonih iz srednjoeuropske jezgre. Sovjetski je socijalizam nakon toga prouzrokovaopovlačenje zametaka nacionalnih kapitalističkih buržoazija, zamjenjujućinjihov utjecaj utjecajem državnog kapitalizma udruženog sa socijalnim, akoveć ne socijalističkim, postupcima. Reintegrirani u kapitalistički svijet putemsvojega članstva u Europskoj uniji i NATO-u, te se zemlje sada nalaze u situacijiperifernog kapitalizma: njima ne upravljaju njihovi vlastiti nacionalni općimonopoli, već dominiraju opći monopoli srednjoeuropske jezgre.Ta heterogenost Europe strogo brani njezinu usporedbu s blokom SAD/Kanada. Ali, reći ćemo: ne bi li ta heterogenost mogla biti izbrisana postepeno,upravo izgradnjom Europe? To je mišljenje koje dominira u Europi, ali koje jane dijelim. Vratit ćemo se na ovo pitanje.4nje, koje su povezane s porastom autoritarnih protudemokratskih praksi. Ciljekonomske obnove, unatoč dvosmislenosti ovog pojma (obnove kojih aktivnosti?kojim sredstvima?) joj je pak prirodno pridružen.Ali valja znati da će se ova prethodnica sukobiti sa sustavom tamo gdjeESB upravlja eurom. Zbog toga ne vidim da je moguće izbjeći "izlazak iz eura"obnovom monetarne suverenosti europskih država. Tada, i samo tada, može seotvoriti prostor za pokret, namećući pregovore među europskim partnerima, atime čak i reviziju tekstova koji uređuju europske institucije. Tada, i samo tada,mogu se poduzeti mjere koje bi pokrenule podruštvljenje monopola. Mislimprimjerice na odvajanje bankarskih funkcija, štoviše na konačnu nacionalizacijubanaka koje se nalaze u poteškoćama, na ublažavanje nadzora kojega monopoliprovode nad poljoprivrednicima, malim i srednje velikim poduzećima, naprihvaćanje pravila progresivne porezne politike, na prijenos imovine poduzećakoja se odluče za delokalizaciju radnicima i lokalnim kolektivima, na povećanjebroja komercijalnih, financijskih i industrijskih partnera otvaranjem pregovora,naročito s južnim zemljama u razvoju, itd. Sve ove mjere iziskuju potvrdu nacionalneekonomske suverenosti, a time i neposlušnost europskim pravilimakoja je ne dopuštaju. Jer čini mi se očitim da politički uvjeti koji bi dopuštalitakve prethodnice neće nikada biti istovremeno okupljeni u Europskoj uniji.To čudo se neće nikada dogoditi. Trebali bismo dakle prihvatiti činjenicu damoramo početi odande odakle možemo, u jednoj ili više zemalja. Uvjeren samda će, jednom započet, proces izazvati lavinu.Ovim prijedlozima (čije je formuliranje bar dijelom započeo predsjednikFrançois Hollande), političke snage u službi općih monopola već suprotstavljajuprotuprijedloge: "ekonomska obnova iznalaženjem bolje konkurentnosti jednihi drugih uz uvažavanje transparentnosti natjecanja". Ovaj diskurs nije samoMerkelov; on jednako tako pripada njegovim socijaldemokratskim protivnicima,Draghiju, predsjedniku ESB-a. Ali valja znati—i reći—da "transparentnonatjecanje" ne postoji. To je natjecanje—po prirodi mutno—monopola koji senalaze u trgovačkom sukobu. Riječ je dakle tek o lažljivoj retorici koju kaotakvu treba i prokazati. Nastojati mu preustrojiti upravljanje, nakon što smoprihvatili princip—predlažući pravila "regulacije"—nije niti malo učinkovito.To znači zatražiti od općih monopola—koji profitiraju od sustava kojim dominiraju—darade protiv svojih interesa. Oni bi znali iznaći sredstva pomoćukojih bi poništili pravila regulacije koja bismo im htjeli nametnuti.Dvadeseto stoljeće nije bilo samo stoljeće najnasilnijih ratova za kojeznamo, u velikoj mjeri izazvanih sukobom imperijalizama (tada u množini).Ono je također bilo stoljeće golemih revolucionarnih pokreta nacija i narodas periferije ondašnjeg kapitalizma. Te su revolucije brzim tempom preobrazileRusiju, Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku i time ustanovile važnu dinamiku u13

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 27—nastavak sa stranice 22trošak) s profitabilnim ulaganjima. Na primjer:ako vaše novine mogu pomoći izborugradonačelnika nekog hrvatskog gradića,onda i taj gradonačelnik može pomoći promjeniurbanog plana koji - usput takođervaše - poljoprivredno zemljište prevodi ugrađevinsko. Tabloidna strategija, međutim,teško da je probleme uopće odgodila,a onda je 2008. presušio i dotok novca izvezanih biznisa poput nekretnina i turizma.Situacija koja će, čini se, potrajati okrenulaje privatne medije u bespoštednu ofenzivuprotiv HRT-a kao konkurenta za utjecaj ismanjeno tržište. Njihova politička platforma- koja, suprotno tvrdnjama, niti uHrvatskoj, niti drugdje, nije bila neutralna- otkriva neoliberalizam u punom profilu.Građanima se tako sa stranica novina preporučujeprivatno organizirano i privatnoplaćeno zdravstvo i obrazovanje, povlačenjedržave iz upravljanja zajedničkim dobrimapoput voda, šuma i cesta te prestanak članstvau sindikatu. TV-program, pa i onaj“javni”, poziva na rezove svega i svačegapa i tog istog javnog TV-programa.Gorki okus nije prava riječza logiku šutnje Dok formirajupopis svojih vijesti dana i način njihovaprikaza, novinari javne televizije čitaju privatnednevne novine, jer drugih zapravoi nema 6 . Njihova selekcijska logika - štoje vijest, a što nije; što jest zabavno, a štodosadno - prolazi “ispod radara” naših zakona,čak i kad ti zakoni ne bi bili napisanipod pritiskom vlasnika medija.Upravo prešutni neoliberalni konsenzusprivatnih i javnih medija čini jedan odključnih aspekata krize demokratske ulogemedija. Taj medijski filter ne mora biti normativnougrađen, poput “svetinja” fiskalnediscipline i tržišne samoregulacije, još nanpr. privatnom veleučilištu, ali tekstove iemisije od parafernalija svijeta rada čistipodjednako dobro.Navodeći da je“zadaća gospodarskognovinarstva nadgledanjei razotkrivanjetih grabežljivacau svijetu financijakoji su stvarali kreditnekrize”, moramvas podsjetiti da je tocitat iz švedskog krimićaMuškarci kojimrze žene. UvjerenjeLarssonovog junaka“da je zadaća novinaranadgledanje direktorakompanija sistom neumoljivom revnošću kojom političkinovinari nadgledaju najmanji krivikorak među ministrima i parlamentarcima”nama djeluje kao dvostruka fikcijačiju uvjerljivost možemo rekonstruirati tekzamišljajući neki bolji svijet pun obećanjamedijske etike u navodnoj socijaldemokratskojidili. Međutim, niti Mikael Blomkvist“nije mogao shvatiti zašto su toliki novinarikoji prate gospodarstvo u najvažnijimmasovnim medijima u zemlji tretirali temlade brokere kao da su rock zvijezde”.Možda to ipak ima neke veze s vlasništvomprivatnih medija (i transferom njegove selekcijskelogike u prostor zajedničkih, tj.javnih medija)? Temeljni odnos vlasničkooglašivačkekontrole medija spram svijetarada funkcionira podjednako u svim “izdanjima”kapitalizma i tu nikakve razlikeizmeđu “zrele”, recimo, skandinavske, i“netransformirane” tranzicijske javne sferejednostavno nema.Restruktiranjekao realityshowSelekcijsku logikušutnje medija kojimrze radnike možeprekinuti samo paradoksalniporiv da ihvole nekom posebnomvrstom tabloidne empatije.Međutim, viditeli na naslovnoj stranicinovina fotografiju radnices malenom kćeri unaručju, koja u prosvjednoj povorci nosinatpis: “I moja mama traži posao”, to neznači da je došlo do promjene uređivačkepolitike niti vlasništva tih novina. Ne, nisuse odlučno pozvali na čuvenu novinarskuetiku i odjednom preuzeli stavove nekogneprofitnog medija. Iste novine će na susjednimstranicama i dalje pozivati na jošradikalniju politiku štednje i nekom poduzetniku,kao što se žali Mike Blomqvist,“davati status ikone”. Zašto ne, već sutra gamogu prikazati kako s lisicama na rukamaizlazi iz policijskog kombija, dok se njegovoposlovno carstvo – još jučer materijalizacijačistog poduzetničkog duha – urušava, a radnicipale svijeće i nose transparente. Ne radise tu niti o etici niti o cinizmu; osiromašenai bespomoćna, armija viška rada neće seprikazivati bez empatije, ali se o uzrocimanjezinog “stanja” opet neće objaviti nitiriječi. Restrukturiranje, otkaz i siromaštvou dominantnoj ekranizaciji sumrak-sageo poduzetniku zauzimajuepizodnuulogu nesretnogslučaja, prirodneU onom momentu kadaradničko gibanje učinipresudni pokret premakontroli poduzeća,strategije medijskemarginalizacije ustupajumjesto frontalnom napadunepogode i nepromjenjivenuždekakva je inače rezerviranaza žrtveprometnih nezgoda,ostavljeneljubavnice pred zatvorenimvratimapenthousea i božićnepriče o trojicibraće bez roditelja.Bez obzira što prigodnobudi “ononajbolje u nama” – jednom su dalmatinskipoduzetnici na podražaj medijskog charitycallasiročad opremili količinom golfovai mercedesa dovoljnom da otvore rent-acarčim završe vrtić – ili baš zato, takavprikaz nikada neće upozoriti na problemesocijalne ili ekonomske politike koji su dopotrebe humanitarne požrtvovnosti doveli.Kupimo bombonijeru, uplatimo za pužnicu,sažalimo se nad nezaposlenom mamom iprvim prosvjedom njezine kćerkice... i sveje opet, do koštane srži, u ravnoteži sterilogdizajna “must have” kuhinjskog namještajaAko je glavna prijetnjaslobodi medija devedesetihdolazila iz (stranačke)politike, danas onadolazi ponajprije iz sfereekonomske moćikoji srednjeklasni aspiranti i menadžeriu usponu mogu pogledati na susjednimstranicama.Radnici kao statisti u reality-showuneoliberalizacije tako se pojavljuju sveučestalije, bez šanse da mainstream medijiponude ikakav komunikacijski ulog upromjenu njihova položaja kolateralne žrtve.Stoput smovidjeli da će reflekseotpisivanjaradničkih“stečenih prava”reproduciratičak i novinariredakcija kojese nalaze u istojsituaciji. Ili setaj odnos, nakonmnogo otkaza ipokojeg štrajka,ipak, mijenja?Mediji kao organ političkogoligopola To, dakako, ovisi o intenzitetui zahtjevima štrajka: kako s medijske,tako i s radničke strane. U onom momentukada radničko gibanje učini presudni pokretprema kontroli poduzeća, strategijemedijske marginalizacije ustupaju mjestofrontalnom napadu. Ako i kada sindikatustane iz podređene pozicije prizivanja “socijalnogpatnerstva” i skrušenih molbi da se“sjedne za stol” – odmah kreće raketiranjeizravno iz medijskog polit-biroa. Nazovemoli se “stožerom za obranu poduzeća”, zapriječimoli tijelima privatizacijski ili stečajnipristup do radnih mjesta – bit će odaslanamedijska direktiva koja ne isključuje ni upotrebuizravne sile.“Zapostavili su core business: grah isvinjske polovice” 7 , tim riječima uputio jejedan zagrebački dnevni list sredinom 2010.hrvatskim sindikatima opomenu pred isključenjepovodom više od 700 tisuća potpisaprotiv daljnje deregulacije tržišta radakoje su prikupili inkriminirani sindikalisti.To je – po meni sasvim ispravno – na neoliberalnojdesnici proglašeno “bavljenjempolitikom”. A ona navodno ne bi smjela bitidio sindikalnog “core businessa”, nego bije trebali “autsorsati” oligopolu privatnihmedija, udruženja poslodavaca, političkihstranaka i politologijskog plemstva koje poručuje:“Obrambeni stožeri posve su devijantnapojava u ekonomskome i političkomživotu zemlje”. 8 Pozicije odjednom postajusasvim jasne: stožeri se “organiziraju kakobi branili goli opstanak svojih tvrtki” usukobu s državom (“onda kada tvrtke ...pokuša privatizirati ili poslati u stečaj”) iliprivatnim vlasnicima (“kad pokušaju kupitineku tvrtku, kad je pokušaju prodati, kad ježele likvidirati ili kad žele prestrukturiratinjezino poslovanje”), a takvo djelovanje“nije zakonito i stoga ga treba zabraniti”. 9Halo, policija, ovdje se neki radnici pokušavajubaviti politikom...Izazovi reforme medija Međupresudnim momentima o kojima će ovisitiuspjeh te politike svakako je, uz obranuradničkog pristupa obrazovanju, i pristupdominantnim sredstvima komunikacije.Uspješno nošenje s izazovima poputmasovnosti, artikulacije političke strategijei svakodnevne argumentacije teško je zamislivobez reforme medija. Njezine glavnetočke trebale bi biti (1) jačanje i razvoj zajedničkog(javnog) medijskog sustava (kojibi, uz novinsku agenciju i nacionalnu radioteleviziju,trebao obuhvaćati još baremjedne dnevne novine), kao i (2) veća potporaneprofitnim medijima zajednica. “Konačno”,kao što je rekao McChesney, “moramozahtijevati preustroj medijskog sustavakako bi on služio demokratskim vrijednostima,a ne interesima kapitala… Naš jeposao učiniti reformu medija dijelom našešire borbe za demokraciju, društvenu pravdui, usudimo li se to reći, socijalizam.” 101 Robert W. McChesney (2000.) Novinarstvo,demokracija,… i klasna borba, slobodnifilozofski.com, http://www.slobodnifilozofski.com/2011/03/robert-w-mcchesney-novinarstvo.html2 Jürgen Habermas (1969.) Javno mnenje:istraživanje u oblasti jedne kategorije građanskogdruštva, Beograd, Kultura.3 Što reklame imaju tražiti na programu javnetelevizije, često upozoravaju ne samo advokatiprivatnih medija, nego i branitelji HRT-a “nekakav jest, nego kakav bi trebao biti”, poputmene. Često se potegne i primjer BBC-a bezoglasa. Uz to imam dvije napomene. Prvase odnosi na relativno mali broj govornikahrvatskog jezika koji putem pristojbe financirajuHRT, dok televizijska kamera košta podjednakoi kod nas i u Velikoj Britaniji. Zato reklamesmatram “nužnim zlom” koje nam smanjujepretplatu dok nam, kako se to obično kaže, nekrene. Druga stvar je nešto kompliciranija i imaveze s udjelom komercijalnog programa (primecontent) koji privlači reklame, a one ga, zauzvrat,financiraju. Taj udio bi trebao biti mali, nimalotupav niti nekorektan, ali dovoljno privlačan zapubliku u početku ne nužno zainteresiranu za“ozbiljne” sadržaje. Ukratko, “lake note” i pokojutekmu nije baš u redu financirati iz pristojbe, aliod (ponavljam: malo) reklama, zašto ne? Njihovaminutaža je i uzgredno mjerilo uspješnosti takvaprograma. Ono glavno je u stvaranju neke vrste“kulture mjesta”: programa na koji se prebacizbog dr. Housea, a poslije nastavi gledati, recimo,suvislu emisiju o regulaciji tržišta rada.4 Usp.: Ante Jerić (2011.) Strategija bršljana,kulturpunkt.hr, http://www.kulturpunkt.hr/content/strategija-brsljana5 Thomas Meyer (2003.) Mediokracija: medijskakolonizacija politike, Zagreb, Fakultet političkihznanosti: 29.6 Tržišnoj medijskoj hegemoniji odupiru se zasad,kako izgleda, samo nezavisni mediji koji suzahvaljujući motivu otpora uglavnom i nastali.Treći sektor iznimno živih medija različitihzajednica - od pojedinih lokalnih samouprava,do umjetničkih ili političkih istomišljenika kojisvoje viđenje društva volonterski izlažu nainternetskim stranicama, blogovima ili radijskimpostajama - sve više postaje vjerodostojanizvor orijentacije u društvu. Iako ovi - ponekadnazivani i neprofitnim - nezavisni mediji čestopremašuju standarde političke pismenosti ipoznavanja medijskih žanrova, i privatnih i javnihmedija, njihova glavna ograničenja ostaju upodfinanciranosti, usitnjenosti i digitalnoj podjeli.7 Branka Stipić (2010.) Zapostavili su corebusiness..., Jutarnji list, 8. kolovoza, http://www.jutarnji.hr/zapostavili-su-core-business--grah-isvinjske-polovice/875663/8 Prof. dr. Mirjana Kasapović (2012.) Stožere zaobranu poduzeća treba zabraniti, Večernji list,Obzor, 7. travnja: 48-49.9 Isto.10 McChesney, isto.

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 28Simbolička razmjena i rad kao igraŠto se s medijima i radom zbiva u uvjetima kasnokapitalističkog brisanja distinkcije radnog i slobodnog vremena iaproprijacije različitih kontrakulturalnih komunikacijskih modela —Katarina Peović VukovićTeško je problematizirati medije irad, a ne primijetiti kako je prvoobremenjeno virtualnošću, a drugostvarnošću, prvo idealizmom, a drugo materijalizmom.Čini se kako bi razumijevanjemedija trebalo prepustiti postmodernistima,a rada (post)marksistima, jer mediji su postmodernističkatema par excellence, dok, sdruge strane nema ništaprirodnije nego analizurada prepustiti Marxu injegovim izvedenicama.Jean Baudrillard je tajrez između medija i radaobjavio 1976. godine usvojem eseju Simboličkarazmjena i smrt gdje raskidas marksizmom jeron više nije u mogućnostiobrazložiti manipulacijukoja se zbiva umedijima kao sferi proizvodnjeznakova. “Gotovoje s radom. Gotovos proizvodnjom. Gotovo spolitičkom ekonomijom”,zaključuje. Baudrillard nije naivni idealistkojem promiče činjenica da još uvijek postojiindustrijska proizvodnja, da se premoćPrvog svijeta temelji na tehnologijama, daTreći svijet služi kao tvornica Prvom, itd.Baudrillard priznaje kako se i prije industrijskeproizvodnje ništa nije proizvodilo već seizvodilo, posredstvom milosti Božje, ili daromprirode. Temeljni uvid koji nudi Baudrillardje onaj simboličke dimenzije rada. “Od vasse ne traži da proizvodite, da nadiđete samisebe u naporu, takva bi klasična etika prijebila sumnjiva”, piše Baudrillard, “nego jedinoda se socijalizirate”.Internalizacija radne etike inezadovoljstva Odvajanje značenjate diskurzivne politike od njezinih direktnihučinaka na živote ljudi je naravno kobno.Iako se čini da je gotovo s radom, kako jerad sveden na socijalizaciju, to ne znači da jeuistinu riječ o socijalizaciji niti da je subjektoslobođen od rada. Kako je napomenuo FredericJameson u eseju Postmodernizam ilikulturna logika kasnog kapitalizma, postojiosjećaj subjekata Prvog svijeta da nastanjujupost-industrijsko društvo iz kojeg je nestalaproizvodnja. Ne samo da je to imaginarniosjećaj, da industrijska proizvodnja još uvijekoblikuje političku i ekonomsku stvarnost,već upravo sam taj osjećaj, diskurzivna (medijska)tvorba rada, ima učinaka, djeluje naživote radnika. Važna promjena se zbiva usimboličkoj dimenziji rada, onome što bi foucaultovskimterminima nazvali “diskurzivnimznanjima” o radu. Sama diskurzivna znanjastvaraju uvjete za iščašenja rada – imaginarnaušuškavanja subjekata koji, smatrajući da višenema rada, pristaju da sve pretvore u rad, neuspijevajući zaštiti sferu slobodnog vremena.Uvid u tu drugostupanjsku prijevarunedavno je pružio jedan dvadeset i jednogodišnjiHrvat koji je tri mjeseca radio zaFacebook. On je opisao strukturu horizontalnekompanije gdje “između početnika imenadžera ne postoji nikakva razlika”. “Možetedoći i otići s posla kada želite”, u “bilokojem trenutku možete otići igrati biljar ilistolni tenis pa opet raditi, i tako u nedogled”.Naravno, problem je s ovim “u nedogled”, jerse zbiva internalizacija radne etike, nepisanihpravila koja od radnika ne zahtijevaju, većočekuju. Socijalizacija namjesto rada tipičnaje prazna gesta, kojoj je cilj prikriti činjenicuda je riječ o “nametnutim izborima slobode”,na koje je uputila lacanovsko-hegelijanskaanaliza Slavoja Žižeka u Sublimnom objektuideologije. Problems nametnutimizborima,Diskurzivna znanja stvarajuuvjete za iščašenja rada –imaginarna ušuškavanjasubjekata koji, smatrajućida više nema rada, pristajuda sve pretvore u rad, neuspijevajući zaštiti sferuslobodnog vremenameđutim, još jekompleksniji,jer problem sesada nalazi nena strani represije,viška radnihsati kao temeljaeksploatacije uindustrijskomkapitalizmu, većna strani užitka.(Karl Marx ueseju Nadnica,vrijednost, profittumači kako sunadnica i profit obrnuto proporcionalni. Primjerice,u šest sati radnik ostvaruje dohodakdovoljan za život, svoju plaću, no višak jegazdin. Porast produktivnosti nije ništa drugonego bogaćenje kapitalista i siromašenje radnika.)Eksploatacija se više ne pojavljuje uobliku viška radnih sati u kojima radnik radikako bi za vlasnika ostvario profit, eksploatacijanema veze s radnim satima, već je onaoblik nametnutog izbora kreativnog procesau kojem se od radnika traži sve, ne samonjegovo slobodno vrijeme, već i njegove/njezine ideje, vizije, stavovi. Problem radnihsati naravno ostaje, ali u obliku hegelijanskekonstitutivnosti negacije ili lacanovskogpotisnutog koje se vraća u realno. Upravozato jer ne postoji više imperativ radnih sati(fleksibilno radno vrijeme dozvoljeno je jerse profit sada ostvaruje u činu kreacije, ne postojikorelacija radnih sati i profita), problemradnih sati se vraća u još strašnijem obliku.Sada se nameće ne samo efektivi rad, kakogod on bio definiran, već se subjektu nalažeda u procesu uživa, da se socijalizira, što jedo sada bila uloga slobodnog vremena. Jasnoje da mnogi ne uspijevaju osjetiti užitak. Noono čudovišno jest to što se osobno nezadovoljstvoradnim mjestom (činjenicom da je tajrad, iako se pojavljuje u obliku socijalizacije,ipak okupirao čitav život, te da više “nakonrada” nije moguće otići kući) više ne možeizraziti u obliku nezadovoljstva radom, većnezadovoljstva sobom. Radniku se više neostavlja mogućnost da bude nezadovoljanradnim mjestom, jer kako se nezadovoljstvouopće može pojaviti, u društvu bez rada, osimu obliku prihvaćanja vlastitog neuspjeha?Rad (je) i igra Obično se distinkcijarada i zabave razumijeva danas kao problemvladavine drugog i devalvacije prvog.Uobičajena kritika kreće se oko kognitivnihnedostataka, odumiranja analitičkog mišljenjado kojeg dolazi zbog letimičnog čitanjana Mreži, nezainteresiranosti za dubljeuvide, površnosti koja navodno obilježavageneracije kognitivno osakaćene popularnomkulturom, gdje se posebno apostrofirademencija izazvana višesatnim igranjemkompjutorskih igara. U tu se mrežu zaplićusvi tehno-eshatolozi, jer njihovi uvidi nužnorezultiraju zaključkom kako je nešto banalnou svakodnevici što oduzima vrijednost ozbiljnomradu, radu kao “nadilaženju samih sebeu naporu”. No problem je gotovo suprotan,nije riječ o tome da se krećemo prema “idiokraciji”,slabljenju spoznajnih vještina podutjecajem zaglupljujuće kulture zabave (štosugerira istoimeni film o Americi kojom suzavladali idioti). Rad i zabava su zamijenilimjesta. Rad danas jest oblikovan kao igra,ako igru shvatimo na način na koji kritičarishvaćaju igru, kao nedostatak kognitivnognapora. Rad kao i obrazovanje su “vještinamausmjereni”, a radno mjesto je potrebnomijenjati čim radnik osjeti kako je te vještinesavladao dovoljno dobro da rad postajepredvidljiv, dosadan. Ako se ne očekuje darad bude dovoljno kompleksan da mu možemoposvetiti čitav život, neupućeni kritičarkompjutorskih igara mogao bi se iznenaditistupnjem kognitivnog angažmana koji seočekuje od igrača. (Na porast kompleksnostiTV serija i kompjutorskih igara upozorila jestudija Sve što je loše je dobro za tebe StevenaBerlina Johnsona.)Uistinu jest nešto “revolucionarno"u novoj definiciji rada koja je raskrstila sprotestantskom radnom etikom, razumijevanjemrada kao dužnosti kako je to definiraoMax Weber u Protestantskoj etici iduhu kapitalizma. U korporativnom kapitalizmuradnik nije čovjek napora, predanosti,racionalnosti, već čovjek koji se igra.Post-industrijsko doba u tom smislu nijedoba kraja proizvodnje, ali jest doba utemeljenjanove radne etike. Pekka Himanenu jednoj pozitivnojviziji tog preokretaprimjećuje kako je udekonstrukciji protestantizmarođena“hakerska etika”.Hakerski odnosprema životu je radikalan,a on u umreženodruštvo unosi“alternativan pristup”koji se suprotstavljaprotestantskojetici, radu kaoobavezi (Himanen,2002: 9). Poznato jekako je Steve Russell,tvorac jednogod ranih računalnih procesora (PDP-1), kojije odigrao ključnu ulogu u razvoju računala,taj alat sačinio 1962. godine za prvu kompjutorskuigru Spacewar. Igru su nazivali“ultimativnim hackom” i “najboljim gubljenjemvremena u povijesti”. Steve Russel nijezaradio ni novčića, ali je postavio temeljeza sliku novog radnika.Hakerska etika i zlodouh kapitalizmaNo je li hakerska etika uistinualternativa kapitalizmu, nudi li ona mogućnostotpora? Nije li zaigrani geek, novi zamašnjakkasnog kapitalizma? David Fincher je u filmuDruštvena mreža (2010.) oslikao novog kapitalista,Marka Zuckerberga, koji uistinu motivacijune nalazi u protestantskom osjećajuodgovornosti, već tipično geekovskoj osvetizbog propale ljubavne veze. Nije riječ o nekojRadniku se više neostavlja mogućnost dabude nezadovoljan radnimmjestom, jer kako senezadovoljstvo uopće možepojaviti, u društvu bez rada,osim u obliku prihvaćanjavlastitog neuspjeha?iščašenoj osobi. Da bi danas Zuckerberg uspioon mora reprezentirati geeka, a ne protestanta.Riječ je čak i o falsifikaciji na faktičkoj razini.Iako se to često zanemaruje (a film DavidaFinchera u potpunosti negira), Zuckerberg,baš kao niti njegov simbolički prethodnik BillGates, nije proizvođač, programer koda. Onošto je omogućilo ovim kasno-kapitalističkimradnicima da budu bolji od svih drugih nije nitiprotestantska etika, nije niti kreativnost, većtemeljni zamašnjak kapitalizma – mogućnostaproprijacije. Bill Gates i Mark Zuckerbergsu kapitalisti vješti u aproprijaciji, klasičnojkooptaciji novih ideja, programa, softverskihrješenja.Tu se na biografijama odljevaka radnikakao zaigranih kreativaca zrcale temelji kasnogkapitalizma, koji ne nalazi inspiraciju unutar,već izvan sebe, u opozicijskim alternativnimkulturama (kako je ovaj termin koristioRaymond Williams). Ideja slobodnog koda,otvorene informacije, hakerske etike, kako juopisuje Himanen, uobličila se u Zuckerbergovmoto: “Želim učiniti svijet slobodnijimmjestom". Aproprijacija alternativnih modelaotvorene komunikacije u kapitalistički-prihvatljivomobliku koji, u suštini ne predstavljapravu alternativu, jest temeljan za uspjehkasno-kapitalističkog projekta.Treba li tada jednostavno odbaciti hakerskuetiku, kada se ona čini temeljnomsimboličkom mašinom kasnog kapitalizma?Zygmunt Bauman bi se složio, jer u studiji Tekućamodernost, iako ne koristi izraz hakerskaetika, kritizira rad koji je “postao oblik jednokratnogčina: trik bricoleura, prevaranta”. ZaBaumana bi izraz “raduckanje” bio prikladniji“da shvatimo promijenjenu narav rada kojije izdvojen iz veličajnogprojekta univerzalnezajedničke misiječovječanstva ijednako grandioznogprojekta doživotnogzvanja”. No ovdje bismostali na stranuHimanena i hakerskeetike, i priznali kakoje to “raduckanje”,u svojoj biti hakerskaetika, etika radakao igre, ipak nosilomogućnost radikalnepolitike otpora suprotstavljajućise fordovskojkrutosti kapitalističkei protestantske logike koja počiva naperpetuiranju i zaštiti originalnih kopija. Onoje moglo ponijeti težinu i ozbiljnost projektarazračunavanja s temeljima neo-liberalnogkapitalizma. Nije riječ o fundamentu kojijednostavno nije imao budućnosti, koji jeveć formiran u tržišno-komodifikacijskomprocesu i zbog toga ništavan s aspekta alternative,već o ideji alternativnih kultura kojaje doživjela aproprijaciju u obliku koji joj jeoduzeo svaki revolucionarni potencijal.Od ukidanja rada do ukidanjaslobodnog vremena Konceptslobodne informacije jedan je od nekolikotemeljnih društvenih antagonizama kojidovode u pitanje perpetuiranje kapitala. Slobodnisoftver (a donekle čak i otvoreni kod)osigurao je temeljni konflikt koji počiva na

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 29Medij je porugaJavno ponižavanje rada na pozadini skandaloznih distorzija hrvatskoga medijskog polja —Boris PostnikovKada govorimo o radu i medijima,govorimo o njihovoj dvostrukojartikulaciji. S jedne strane, o medijskojreprezentaciji rada: o svojevremenomuklanjanju “radnika” kako bi javni diskursuzurpirao nacionalno podoban “djelatnik”,potom o postupnoj rehabilitaciji radničkeklase s početkom ekonomske krize – alimahom u maniri viktimizacije i sentimentalizirane,apolitične suosjećajnosti – pa oodgovarajućoj srednjostrujaškoj medijskojredukciji radnika na plavi trliš i buku mašine,redukciji koja sustavno previđa suvremenetransformacije radnog procesa i radnog iskustva...S druge strane, riječ je upravo o tomiskustvu, o radničkoj proizvodnji medijskihsadržaja: o metastazirajućoj prekarnosti pozicijenovinara, o “grču u želucu” koji suvlasnikEuropapress Holdinga Ninoslav Pavićjavno preporučuje svojim zaposlenicama izaposlenicima ne bi li oni, egzistencijalnougroženi i poniženi, što predanije uvećavalinjegove profite, govorimo o notornim “neophodnimrezovima” na HRT-u i o onihosamdesetak Vjesnikovih zaposlenica i zaposlenikakoji su odnedavno na burzi.Samo, da bi se ova dvostruka artikulacijakako-tako rasplela, prije nego što seposvetimo radu u medijima uputno je prethodnopromotriti medijsku podjelu rada.Preciznije, podjelu rada između tri medijskasektora: javnog, privatnog/komercijalnog inezavisnog/neprofitnog.Pobrkane uloge Na normativnojrazini, njihove su granice jasne: javni bimediji trebali brinuti o općem interesu i zato biti (primarno) financirani javnim sredstvima;privatni ili komercijalni tu su dabi svojim vlasnicima donosili profit unutarjasno definiranih okvira odgovornog javnoggovora i djelovanja; zadatak je tzv. trećegsektora, onog nezavisnih ili neprofitnihmedija (često nazivanih i “medijima zajednice”)otvarati mimo takve logike profitaprostor za teme specifičnih, partikularnihkolektivnih društvenih aktera.Pređemo li, međutim, na razinu deskripcijezatečenog stanja, te se granicepreklapaju i zapliću do potpune konfuzije.U nedavnom intervjuu za portal H-alter.org,tako, Katarina Peović Vuković sasvim točnoprimjećuje kako kod nas zapravo “treći medijskisektor”, onaj nezavisnih medija, najvećimdijelom ispunjava funkciju javnih,brinući se o općem interesu: “Sve nedavneključne točke, od prava radnika, uloge banaka,obrazovanja, do pitanja javnih medija,nalazimo u neprofitnim medijima, dok, eto,na javnom mediju uglavnom komuniciraju osportu”. I baš kao što možemo vidjeti svakiput kada se odvažimo okrenuti programeHrvatske televizije,najutjecajniji javnimedij, bez ikakvarazumljivog razlogapristaje igrati unaprijedizgubljenu utakmicuna gostujućemterenu svojih navodnihkomercijalnih“konkurenata” pase programski prilagođavanjihovimobrascima, iako onikreiraju normu proizvodnjetelevizijskihsadržaja samo zatošto ne postoji elementarnapolitička volja da im se emitiranjekonačno zabrani zbog evidentnog, eklatantnogi svakodnevnog kršenja uvjeta pod kojimaim je nacionalna koncesija dodijeljena.I dok podkapacitirani nezavisni medijizahvaljujući entuzijazmu nekolicine ispunjavajufunkciju javnih, koji su, eto, zauzetitragikomično neuspješnim oponašanjemkomercijalnih, ovi posljednji na tek naučenommarketinškom novogovoru pobjednikatranzicijske preraspodjele nekadašnjegdruštvenog vlasništva slave vlastite tržišneuspjehe i podučavaju kako se “publici moradati ono što ona želi”, nakon čega, jasno,prestaje svaka rasprava o javnoj odgovornostimedija, o učincima senzacionalističkesimplifikacije socijalne zbilje ili o otužnojinkonzistenciji deificiranog “stava publike”,s jedne, i dominantnog tabloidnog tona patronizirajućemoralizacije, s druge strane.Govorimo li, dakle, omedijskoj reprezentacijirada, govorimoprvenstveno o ruganjupublici, koju se tretira kaoda i sama nije najvećimdijelom u poziciji radnikaZatvoreni interesni krug Pozivanjena fantazmatski konstrukt autentičnihželja i potreba čitatelj(ic)a, slušatelj(ic)a igledatelj(ic)a u konačnici je samo jedanod vulgarnijih odjeka ideologema tržišnesamoregulacije, čijem kolapsu posljednjihgodina svjedočimo na prilično bolan način,i velikim dijelom služi tome da se zamaglipresudno oslanjanje privatnih medijana državne strukture. Zapomažući kakoim država stvara nelojalnu konkurenciju,upozoravajući kako im otežava suverenonavigiranje slobodnim tržištem i glasnozazivajući njezinosmanjenje usprkosčinjenici da, premanedavnim službenimpodacima MMF-a,živimo u jednoj oddaleko najjeftinijih i“najmanjih” državau Europi, komercijalnimediji samoreproduciraju izlizanupremisu neoliberalneideologijio nužnosti “povlačenja”države kakobi se otvorio prostorza neizrecive ljepotetransparentnosti slobodnog tržišta. Kao štoje niz teoretičara, od Davida Harveyja pado Loïca Wacquanta, međutim, nedvosmislenopokazao, uloga države ne ograničavase pri implementaciji neoliberalnih mjerana pomirljivo pomicanje u drugi plan, negopodrazumijeva vrlo aktivno sudjelovanjeu postavljanju legislativnih okvira i provođenjupolitičkih odluka u korist krupnogakapitala; govorimo li o “povlačenju” države,onda se ono ipak prvenstveno sastoji u,primjerice, benevolentnom zanemarivanjuzakonskih normi, kao u već spomenutomslučaju privatnih televizija s nacionalnomkoncesijom. A dosta se toga o klupku interesavisoke državne politike, ekonomskogmonopola i komercijalnih medija može doznatii u jednom od najvažnijih recentniheseja posvećenih hrvatskim medijima, Sivojzoni ljubičice bijele Viktora Ivančića:neformalni oglašivačko-distributerski monopolIvice Todorića, potezi nekadašnjevlade Ive Sanadera i vazelinska uređivačkapolitika izdanja EPH-a, uvjerljivo je tamopokazano, godinama su sinergijski stvaraliefekt zatvorenog interesnog kruga kojim jeubrzano kolao simbolički i onaj opipljiviji,ekonomski kapital, na zadovoljstvo svihzainteresiranih aktera...Od radničke klase do kapitalističkekase Ove distorzijemedijskog polja, naposljetku, znače da jekrajnje vrijeme za sitnu korekciju poznatog,beskrajno prostituiranog poučka MarshallaMcLuhana: u Hrvatskoj, danas, medij jeporuga. Govorimo li, dakle, o medijskojreprezentaciji rada, govorimo prvenstveno oruganju publici, koju se tretira kao da i samanije najvećim dijelom u poziciji radnika pajoj se radnička prava prikazuju kao atavizmiprevladane prošlosti, a radnička obespravljenostkao povod za usputne populističkelamentacije.Promatramo li status rada u medijima,ruganje je, opet, namijenjeno onima kojimedije stvaraju. Kada borba za javni interespostane zadaća sistemski nepriznatih i neprepoznatihradnica i radnika osuđenihprekarnim statusom na nomadsko lutanješarolikim poljem nezavisnih, malih, “neutjecajnih”medija i upućenih na vlastiti entuzijazamkao temeljnu motivaciju, onda jerečeno sasvim dovoljno o ulozi i značajujavnog interesa u društvu u kojem živimo.Kada se položaj zaposlenica i zaposlenikajavnog sektora prikazuje kategorijama nekompetitivnosti,parazitizma i kolektivnekrivnje za učinke kontinuirane instrumentalizacijejavnih medija politikom državnihvlasti, javni je interes još evidentnije dezavuiran.A kada, naposljetku, privatni medijidiskretno parazitiraju na državnim strukturamapritom ih glasno napadajući, ondaje jasno da ta tragikomedija zabune vodiisključivo pretvaranju nekadašnjih glavnihaktera medijskoga polja, radnica i radnika,u lako zamjenjive epizodiste, postavljajućinjihovo depriviranje kao paradigmu poželjnogdruštvenog razvoja i sažimajući cjelokupnoiskustvo tranzicije u lako pamtljivnarativ: put koji već dvadeset godina jednosmjernovodi od radničke klase do kapitalističkekase.vlasničkom pravu. Riječ je o globalnoj logicikapitalističke akumulacije koja sada otkrivaočitu kontradikciju, jaz između potrebe zauniverzalnom razmjenskom vrijednošću sjedne strane, i retorike singularnosti osiguraneindustrijskom proizvodnjom, s druge.Pojavljuje se, u svojim počecima, tržišnobezvrijedna, ali pragmatično-revolucionarnaideja da sve informacije, glazba, knjige, softverskikod budu dostupni svima. U digitalnomokružju ekonomije obilja u kojem nepostoji potreba da se svaki proizvod fizičkireproducira, postaje očita tendencija kapitalizmada sva iskustva i robe svede na tržišnuvrijednost i ograniči dijeljenje.Sasvim je svejedno je li u svojim začecimaideja slobodne informacije imalarevolucionarni karakter cyber-komunizmakoji joj pripisuje Richard Barbrook, ilije riječ o pragmatičnoj ideji softverašakoji su jednostavno tražili modele koji biubrzali razvoj softvera (poput RichardaStallmana, pionirapokreta slobodnogsoftvera), no ta jemogućnost alternativehakerske radneetike kao etike kojase odbija uklopiti uneo-liberalnu ekonomijubila zbiljska.Kooptacija opozicijskihkulturaoduzela je toj idejisvaku mogućnostpromjene. Jedinošto ostaje od stallmanovskei russellovskefilozofije jest duboki individualizamkao zamašnjak emergentnih tržišnihKako bismo odgovorili jeli danas moguća radikalnakultura otpora, ponajprijemoramo razumjeti učinkekoje proizvodi simboličkadimenzija rada kao igremodela. Steve Jobs, još jedan model novogkapitalista, tako istovremeno uistinujest inovativni individualac,kao što jeodgovoran za noveoblike autoritarnekontrole proizvodau doba kasnog kapitalizma.Kao štokaže jedna poštapalica,“Apple vam dopuštačiniti ono štooni žele da činite”.Jobsovo otpadništvood tradicionalnihmodela industrijazabave koje počivajuna proizvodnji istovjetnihkopija istovremeno ne znači sukobs ekonomskim kapitalističkim modelima.Antonio Negri u studiji Marx BeyondMarx. Lessons on the Grundrisse primjećujekako je u usporedbi sa situacijom koju promatraMarx, antagonizam premješten u svakodnevicute kako danas “biti komunist značiživjeti kao komunist”. Ova auto-refleksija proizlaziiz sveprožimajućeg karaktera Imperija,na koji de facto upozorava i Jean Baudrillard.Kako bismo odgovorili je li danas mogućaradikalna kultura otpora, ponajprije moramorazumjeti učinke koje proizvodi simboličkadimenzija rada kao igre. Da zaključimo, rad,kao i medije, potrebno je dovesti u vezu sasimboličkom razmjenom, ne kako bismo zaključilikako rad više ne postoji (programerisu danas jedni od najpredanijih proizvođačaradnika,baš kao što su to bili radnici na stroju),već kako bismo razumjeli kako je došlo dotoga da je upravo ukidanje rada omogućiloukidanje slobodnog vremena.

temat: rad u medijima / mediji o radu zarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 30Mediji, kultura spektaklai novinarski prekarijatMedijske je reprezentacije društvenog svijeta i posljedične konstrukcije značenja moguće i potrebno dovesti urelaciju sa strukturalnim uvjetima sve problematičnije radne i životne prekarizacije —Hajrudin HromadžićUsjajnom dokumentarcu Videokracija(2009), redatelj Erik Gandininudi nam politički, ekonomski imedijsko-kulturni presjek suvremene Italije,koji bi mogao biti preslika većine današnjiheuropskih društava. U povijesnoj perspektivi,koja se proteže unatrag više od tridesetgodina berlusconizacije talijanske televizije,te preciznom detekcijom tri nosiva lika ovefilmske priče – Berlusconijevog terenskogoperativca i beskrupuloznog mogula u produkcijitelevizijskih realityja Lele More, tabloidno-spektakularnemačo ikone FabrizijaCorone i tragikomične figure Rickyja Canevalija,anonimne infantilne persone izvučeneiz višemilijunskogauditorija, koji jeovisnički fasciniransvijetom medijskikonstruiranog spektakla– ovaj uradakznakovito ispreplićeaktualne trendovesve izrazitijeg i otvorenijegzastupanjaneofašističkih stavova,mafijaški medijskibiznis visokogkalibra, medijskuprodukciju jeftinihtabloidno-spektakularnihsadržaja is njome povezanunekritičku oduševljenostmedijskihpublika. Ukoliko je netko sumnjao u smislenostpovezivanja varijabli medijskog spektaklai promicanja kulturnih trendova tzv.selebrizma, visoko tehnologizirane medijskerealnosti te postindustrijske kapitalističkeekonomije u vremenu globalizacije, s neokonzervativizmomi neofašizmom, nakonodgledane Videokracije više ne bi smio imatidileme te vrste. Često citiranu Horkheimerovumisao – tko ne želi govoriti o kapitalizmu,taj neka šuti o fašizmu – u ovom bikontekstu valjalo parafrazirati: tko ne želiu medijskoj konstrukciji kulture spektaklai selebrizma vidjeti nešto više od trivijalnezabavljačke industrije postfordističke epohe,taj neka odustane od suptilnije analize kapitalističkeprodukcije viška vrijednosti uneoliberalizmu.Permanentna profesionalna,socijalna i egzistencijalnaranjivost medijskihprekarnih radnikačini idealne preduvjeteza sustavnu (samo)cenzuruu relaciji spramekonomskih i političkihinteresa vlasnika medijaGeneza spektakla Tekst će, prepoznatljivopodijeljen na dva dijela, pokušatiukazati na moguće simptomatičnu isprepletenostnekoliko perspektiva koje se dotiču pitanjarada u medijima (novinarskog, uredničkog)u kontekstu dominantnih ekonomskih,političkih, društvenih i kulturalnih trendovaprekarizacije rada i života u razdoblju tzv. kasnogakapitalizma, kao i fascinaciju spektakularističkimproduktima medijske industrije. Napojavnoj razini ovih fenomena zagovaramoopćenitu tezu da je medijske reprezentacijedruštvenog svijeta i posljedične konstrukcijeznačenja moguće i potrebno dovesti u relacijusa strukturalnim uvjetima sve problematičnijeradne i životne prekarizacije u kojoj se nalazeneposredni proizvođači medijske slike svijeta,znači sami novinari i urednici. Time ćemonapraviti korak bliže ka sistemski uvjetovanoj,dijalektički antagonističkoj vezi između medijskiposredovanog spektakla – kao jedne, alivažne puzzle u ideološkoj srži postindustrijskeslike neoliberalizma – s prekarnim uvjetimaproizvodnje medijski konstruirane socijalnezbilje. Postoji svojevrsna pervertirana logikau nukleusu takvih konstrukcija: ako je spektakl– patetično optočen aurom magnetnoprivlačnog glamura, blještavila, raskoši i besramnogluksuza – čista, nepatvorena ideološkaforma tzv. postideološkog i postpolitičkogvremena, nije li potom narastajuća deprivilegiranai pauperizirana masa prekarnih radnika,uključujući i one koji u produkciji medijskogspektakla neposrednoučestvuju, zapravo logičandodatak takvomporetku društvenestvarnosti? Štoviše,njegov su konstitutivnovažan dio. Toje na neki način simboličkisrodno, u perspektivipovijesne parabole,s društvenimsubjektima poput, naegzistencijalnom rubupozicioniranih, industrijskihradnika-proleteraiz vremena ekspanzijeindustrijskogkapitalizma, koji u aristokratsko-buržoaskojigri hedonističkog blagostanjasvoje epohe nisu učestvovali, ali su jepercipirali i u proizvodnji materijalnih uvjetanjezine opstojnosti nezaobilazno participirali.Premda nam se fenomeni koje Brian Longhurstimenuje spektakularizacijom društvenogsvijeta, odnosno produkcija medijskogspektakla kao jedne od reprezentativnihideoloških formi neoliberalnog kapitalizma,mogu učiniti povijesno recentnijim pojavama,tomu baš i nije tako. Znakovito se prisjetitida tabloidizacija tiska seže duboko u prvupolovicu 19. stoljeća (u medijskim studijimaobično se, kao početak ere tzv. žute štampe,navodi primjer New York Sun-a iz 1833.), a direktnoje povezana s političko-ekonomskimtrendovima tog vremena. Naime, dok je tisak,u prosvjetiteljsko-revolucionarnom razdobljuprijelaza iz 18. u 19. stoljeće, predstavljaovažno oruđe jačajućeg buržoaskog razreda uborbi protiv ostataka feudalne aristokracijekasne monarhije, s etabliranjem buržoazijekao vodeće društvene klase i funkcija štampeprepoznatljivo se mijenja. Nekadašnja alatkadruštvenog kriticizma sada postaje zanimljivakao sredstvo za ostvarivanje profita. Razlikaizmeđu jeftine prodajne cijene (tzv. časopisiza 1 peni) i troškova tiskanja pokriva se prodajomsve većeg udjela časopisnog prostoraoglašivačima. Posljedično, sadržaj se sve višeprilagođava reklamnoj stvarnosti, tekstovipostaju jednostavniji, senzacionalističkimpristupima pokrivaju se spektakularne teme,a ciljana publika postaju doseljenici, neobrazovaniindustrijski radnici iz europskihdržava izvan engleskog govornog područjakoji koriste ovu štampu za učenje jezika...Time su, iz povijesne perspektive, započetitrendovi koji će s kraja 20. i početkom 21.stoljeća rezultirati aktualnim medijsko-društvenimfenomenima koje imenujemo infotainment(info-zabava), skopofilija (mješavinavoajerizma i egzibicionizma), selebrizacija(kult slavnih, poznatosti), paparazzi kultura...a sam spektakl, riječima Douglasa Kellnera,postao je jedno od načela organizacije u ekonomiji,politici, društvu i svakodnevnomživotu. Nekoliko desetljeća ranije će GuyDebord naglasiti ideološku potku spektaklapod okriljem produkcije konzumerističkogkapitalizma: u realiziranom društvenomspektaklu neposredno životno iskustvo bivazamijenjeno beskrajnim nizom medijskooglašivačkihreklamnih poruka, a “selebritiji”sa svih područja politike, ekonomije, sporta,znanosti, religije... postaju fantazmagoričnoutjelovljenje kulture društvenog spektakla.Mediji u tranziciji Iz dijakronijske,vratimo se sinkronijskoj perspektivi. Tzv.tranzicija – termin u funkciji ideologemakoji označava ekonomsko-politički prevrats planski regulirane državne ekonomije nominalnogsocijalizma u tržišno dereguliranmodel (neo)liberalnog kapitalizma – dovelaje i do komercijalizacije medijske industrijekoja počiva na drugačijim pravilima igre,ako ih usporedimo s državnim medijskimpoduzećima. Za razliku od državnih i javnihmedijskih institucija koje su, u idealnotipskojverziji, tretirale novinare kao važnedruštveno-političke radnike u proizvodnjidruštveno odgovornog i obrazovno-informativnogsadržaja, komercijalni privatni medijipočivaju na jasnoj poslovnoj politici ostvarivanjaprofita, a sami novinari postaju puki,lako zamjenjiv resurs, u svrhu ostvarivanjaspomenutog primarnog cilja. Smanjenje troškovau medijskom produkcijskom procesuznači i napuštanje praksi temeljenih na klasičnim,novinarsko-istraživačkim pristupima,u korist jeftinije proizvodnje tabloidnih sadržajaili otkupljivanja inozemnih licenciza realityje, natjecateljske šou emisije i tzv.kvizove znanja, interesantne za oglašivačkuindustriju zbog visoke gledanosti.U povijesnoj praksi tranzicije ubrzo će sepokazati kako su zahtjevi tržišta kapitala – popitanju novinarskih sloboda i autonomije, alii kvalitete medijskih tekstova – često pogubnijiod ozloglašenih metoda političkih ucjena.Pritisci na novinare, posebice na one koji nastojezadržati barem minimum profesionalneetike i dostojanstva struke, kao i mobingna radnome mjestu, postaju svakodnevnastvarnost novinarske profesije. Afirmativnomse nadaje ideja o novinaru kao solidnoobučenom i servilnom zanatskom radniku(a studiju novinarstva kao malo ozbiljnijemstručnom tečaju) koji, u najboljem slučaju,pozna osnovna pravila struke, medijskih žanrovai stilova, ali je istovremeno i promotorodređenog life stylea.Ako bismo pokušali ugrubo iscrtati konturerealnosti medijsko-novinarskog svijetastruke danas, njih bi rubno određivala koncentracijatržišno dereguliranog medijskogkapitala i ovisnost medijskih institucija omarketingu, to jest oglašivačima, na jednojstrani, a na drugoj, posljedično povezano,mizerna cijena novinarskog rada, odnosnoprekarizacija, što vodi drobljenju kolektivnogdruštvenog subjekta na individualne mikroborbe u svrhu pukog preživljavanja. Upražnjenomjesto političko-ekonomskih analizaklasno i socijalno uvjetovanih odnosa u gospodarstvui društvu općenito, u medijskojje praksi zamijenjeno, u najboljem slučaju,kulturalnom kritikom i kritikom diskursa, tojest politički korektnim i etički osviještenimnarativima o osjetljivim temama (primjerice,prava etničkih, vjerskih, spolno-rodnih i inihmanjina), a u lošijoj varijanti prethodno opisanimtrendovima trivijalno tabloidnog senzacionalizma.Takve tendencije u potpunostisu kompatibilne s karakterom hegemonijskihmodela epohe (neo)liberalnog kapitalizma,a manifestiraju se kroz deklarativna promicanjavrijednosnih načela poput suprotstavljanjadiskriminaciji i raznim oblicimanacionalnih, rasnih, vjerskih, seksualnih...oblika isključivosti ili, posebice, opetovanimnaglašavanjem važnosti poštivanja prava naosobnu diskreciju i privatnost. No, znakovito,pitanja poput strukture vlasništva u medijima,utjecajima vlasnika medija i oglašivačana medijske politike, socijalno-razrednompoložaju novinara, kritike ekonomskih i političkihuvjeta novinarskog rada... pritomostaju neizrečena, nedorečena ili odgurnutana marginu prevladavajuće medijski produciranerealnosti.Perverzna logika mainstreamaPosljedično, sistemska (obrazovna,radno-tržišna, marketinško-industrijska) produkcijasustavno promoviranog profila navodnoosposobljenog i stručnog novinarskogprofesionalca današnjice, optočena je prividnoatraktivnom aurom koja je satkanaprepoznatljivim nitima liberalne ideologije,bez primjesa klasne osviještenosti i bez sposobnostiza kreiranje socijalno-utopijskihimaginacija s onu stranu dominantnog hegemonijskogmodela. Tu se negdje krije i perverznadvojnost ove logike: na jednoj strani,mainstream medijsko-novinarske profesijevažan je praktični kreator i promotor hegemonijskogdiskursa unutar prethodno skiciranihideoloških trendova, dok je na drugojstrani i sam istovremeno žrtva iste one predatorskemašine koju sustavno održava naživotu. Ukoliko bi novinarska struka iznašlanačine za (re)artikulaciju široke palete pitanjasocijalno-razrednog boja, istovremeno bi započelai bitku za poboljšanje egzistencijalnihuvjeta vlastitog klasnog položaja, ali i profesionalnogdigniteta struke od ogromnog javnogznačaja. Otvorenim pitanjem i teško premostivimproblemom ostaje činjenica dapermanentna profesionalna, socijalna i egzistencijalnaranjivost medijskih prekarnihradnika čini idealne preduvjete za sustavnu(samo)cenzuru u relaciji spram ekonomskihi političkih interesa vlasnika medija i njihovihposlovnih partnera.Temat priredioBoris Postnikov

azgovorzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 31Zvukomir Mirozvuk – Putujući DrvoduhZvukovni ulični šamanizamRazgovor s uličnim šamanom, sound travellerom Zvukomirom Mirozvukom povodomnjegova gostovanja na ovogodišnjem FAKI-ju, koji svojim glazbenim performansima širidobri duh hipi generacijeSuzana MarjanićU okviru svoga glazbenoga performansa štosmo ga imali prilike vidjeti na ovogodišnjemFAKI-ju brojnom okupljenom šarolikommnoštvu rekao si kako je obećana zemljastanje našega uma. Kako si uspio ostvariti,doći do stanja Mira i Ljubavi, kako i glasitvoj pozdrav?——U biti, trenutak kada nas Mir i Ljubavpreplave jeste onaj u kojem se doista neborimo da ih dostignemo. Tokom godina,Ljubav je u mom životu postala prihvatanje,a Mir prepuštanje.Navodiš na koji je način izašavši na ulicukao one man band, a noseći poruku Ljubaviprema Majci Prirodi nastao ZvukomirMirozvuk Putujući Drvoduh. Osobno meočarala tvoja srčana i ekološka porukaFAKI-jevcima, gdje si npr. spomenuoi etički odabir nenošenja kožne obuće iodjeće. Koliko je teško prenositi takvu porukuMira i Ljubavi te koliko si dugo posvećentoj etici/estetici života?——U vreme dok sam imao šest godina,jednog dana sam u igri mučio mrave. Tadami je prišao moj deda i pitao me: “Zaštoto radiš?” Rekao sam mu: “Pa šta, ima ihpuno.” Na šta mi je on odgovorio: “Pa iljudi ima puno.”Mislim da je to prvi put da sam shvatioda su sva bića na ovoj Planeti podjednakobitna. Danas duboko verujem da je Životjedno veliko čudo koje zaslužuje da ga slavimosvakoga trena. A na ulicama sam počeoto da delim sa ljudima pre tri godine.OJAĐENI RAJEVIIspričao si pritom i životnu priču DinkaArkadaša iz Pule, čija je tragična priča ususretu s državnim sustavima “na rubu pameti”započela na afganistanskim poljimamakova. Molim te, možeš li je ponoviti začitatelje/ice Zareza?——Kako ne poznajem lično Arkadaša,njegovo remek delo-pesmu Ojađeni Rajevipreneo mi je dragi prijatelj Miro iz RovinjskogSela poznat kao Džuboks, muzičarkoji svira Srcem i pamti svaku pjesmukoju ikada čuje. Dinko Arkadaš je, prostorečeno, pjesnik čija je tuga za ovaj Svijetbila prevelika.FRETLESS TAMBURA,KALIMBA OD TIKVE,TRŠČANI KAZU...Na koji si način došao do svojih instrumenata;kako si ih oblikovao o kojim jevrstama instrumenata riječ?——Shvativši da neću biti standardni čovjek-orkestar,već neka vrsta glasa svjesnosti,glasnik nekih paralelnih realnosti,odlučio sam izraditi svaki instrumenat nakojima muziciram. Tako su moji saputnicipostali Bubanj-magarac od šupljeg deblau kome putuju fretless tambura, kalimbaod tikve, trščani kazu, zvonca, trubice...Gdje si upoznao Claudija Montuorija, kojislično kao i ti, ali na drugim instrumentimakreativnimigračkama, kao Ptica-Čovjek,isto tako izvedbeno oživljava sivilo, grubusvakodnevicu ulica?——Montuorija nisam upoznao lično. Čuosam njegov album Amibuz i otkinuo, iniciraome je na neku vrstu primenjenog uličnogšamanizma.SOUND TRAVELLERKada si ušao u krug muzičara-improvizatora,pa zatim i novih cirkusanata. Kakoje izgledao ulazak u tu novu sferu života?——Čitavo detinjstvo proveo sam eksperimentišući,ali tek po upisu fakulteta došaosam u susret sa ljudima koji su se provodilitako što džemuju satima i danima. Uživaosam u tim putovanjima. Tako sam se pronašaokao sound traveller. Vremenom grupaje postajala sve veća i veća bilo je tu i perkusionistai žonglera u usponu.Naveo si kako si na ulicama Beograda počeoi muzički pratiti žonglerske performansesvojih prijatelja, kao što si počeo i autostopiratiBalkanom i Malom Azijom. Dokuda si najdalje došao na tim mnogobrojnimputovanjima i koje ti je iskustvo ostalo kaoposebno toplo u sjećanju?——Da, nažalost subkultura autostopa jeu dubokoj krizi, održava je još jedna malaekipa ljudi slobodnjaka, sanjara. Osobno,nema lepšeg puta od autostopa. Ako imašbicikl ili auto ili rolere tvoja svest odlučuje:biću tamo, idem ovamo. U autostopu sveje otvoreno, ne očekuješ mnogo, možeš sesamo prepustiti da te Kreacija vodi.Mislim da bi bilo nepravedno daljinumeriti geografskim merama; dešavalo se dase osećam predaleko, a realno sam bio kilometarskiblizu, ali i da se osećam kao kodkuće na istoku Turske. Volim stopati po Balkanu,preporučujem Albaniju – divni ljudi!ČETIRI STABLARođen si, kao što si jednom prigodom naveo,u Hajdučici vojvođanskom selu koje jepoznato po kaštelu Dunđerskog i po staromparku koji je posađen u vrijeme Ivana (Jovan,Ištvan) Damaskina. Nadalje si pridodaokako si u tome parku živio i družio ses prastarim rijetkim drvećem. O kakvim jestablima riječ i o kakvim vrstama druženja?——Za mene u tome parku postoje četiribitna drveta: Ginko Biloba na severozapaduparka koji je star oko tristo godina, mojstari prijatelj noćima sam sanjao u njegovojkrošnji. Tu je Crni Orah na istoku, sličnihgodina, čija kora peva dok ga milujete, ina jugu Beli Jasen koji zna razrešiti svakiproblem. Četvrto drvo, to je Divlji Kestenu mome starom dvorištu; tamo je stajalaljuljaška moga detinjstva.Navodiš kako su u kuću tvojih roditelja tadau vrijeme tvoga djetinjstva dolazili i raznimuzičari i umjetnici, filozofi iputnici. O kakvim je umjetnicimai filozofima riječ?——Bilo je tu raznih, od rokenrollegendi, zelenih, preko duhovnjaka,raznih putnika, te izopštenikaiz čitave Juge. Danaskapiram da postoji zajedničkoime hipici.MARKOPOGAČNIK, IVANGLIŠIĆU svom glazbenom performansuspomenuo si i druženje s MarkomPogačnikom kao što si pokušaoodržati i malo edukativnopredavanje o njegovoj grupi/komuni Obitelj u Šempasu, alije uglavnom FAKI-jevska publikabila zainteresiranija zatvoju glazbu, tako da si od predavanjaodustao. Kada i kako jedošlo do tvoga susreta s MarkomPogačnikom?——Zapravo sam Marka prvoupoznao kroz njegovu knjigu Elementarnabića, a zatim i na jednom predavanju u NovomSadu. Osetljivost i energija kojom tajčovek zrači čini ga jednom od ključnih osobasa ovih prostora.Što se tiče tvoga glazbenoga puta, navodiš dapreko odrastanja na bluesu, i adolescencijena punku, sada apsolutno uživaš u egzoticijazza, worlda i vrlo često ploviš valovimaska-reggae voda. Kakvo je bilo odrastanje napunku; jesi li se družio s Ivanom Glišićem,i koje punk koncerte u bivšoj YU posebicepamtiš?——Kako sam odrastao u mirnoj obitelji,ne mogu se baš pohvaliti nekom specijalnompunk reputacijom. Punk je za mene bioval kojim sam u jednom periodu izbacio tušačicu adolescentskih konflikata koje samnosio u glavi. Najviše kroz Patku, Idijote,Gobline, Koaliciju (kako sam relativno mladmoja adolescencija se dešavala devedesetih).Glišića nisam nikada lično upoznao, tekkasnije sam shvatio njegov značaj. Nemojtemi zameriti, jer ja sam seosko dete mi smomislili tada da je Zabranjeno pušenje pank.NE POSTOJE GRANICEJako mi se svidjelo kada si na izvedbi naFAKI-ju označio svoj glazbeni stil kao prožimanješamanizma i renesanse, kao i prožimanjepjesama s naglaskom na srčanoj, aonda i na ekološkoj dimenziji. Kako vidišMajku Zemlju u ovoj neoliberalnoj hegemonijiza, recimo, dvadesetak godina?——Ja sam utopista, idealista, romantik, sanjar,pogled u budućnost za mene je mističnoiskustvo u kome svi žive u Miru iLjubavi, ne postoje granice, niti fizičke nititeritorijalne, niti mentalne; dati najboljeod sebe, ne očekivati ništa... U to verujem.Zato živim u sadašnjosti, trudim se da nasvaki trenutak gledam kao na Čudo, zatošto zaista i jeste Čudo Života! Dvadesetakgodina će doći same od sebe, ali mi smo tikoji kreiramo realnost.Kako je nastala tvoja pjesma o duši koja jepuna darova, badema s juga? Moram emotivnopridodati jedna od najtoplijih pjesamakoju sam u posljednje vrijeme čula...——Oh, Bademi sa Juga... Bilo je to premnogo leta, kada sam švercujući se nabrodu, stigao do jednog grčkog ostrva kojeje nekada davno razneo vulkan. Noge sumi gazile crni vulkanski pjesak, a golo teloplesalo između Sunca i Mora, tako sam upoznaoi Bademe sa Juga, ušli su mi u Srce iod tada ih nosim sa sobom.I, molim te, za sam kraj uputi nam nekusrčanu peace poruku...——Dragi ljudi! U ovo neobično vreme,kada je smisao života maskiran trivijalnošćuegzistencije, a komunikacija se svodi napuko nadjačavanje, želim vam da se kolektivnoprisetimo onog divnog dečijeg osećajaBezbrižnosti, Radoznalosti i Radosti! Želimnam da ga udahnemo i zadržimo u sebi dokse i najmanje krvno zrnce ne počne smejatiod Lepote koja isijava iz predivnoga likaove naše Zemlje Majke! Znam da to možemo!Volimo se!

glazbazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 32Kad glazba postane pogledna svijetUz program Začarana Močvara koji u zagrebačkoj Močvari odnedavno vodi NinaRomić, održanoga po drugi put 12. lipnja 2012. kada je nastupila etnoglazbenica DunjaKnebl uz brojne glazbom opčinjene goste/gošćeMartina Jurišićtišine, glazba je ta kojase najviše bliži izražavanju“Poslijeonoga što je nemoguće izraziti.”Upravo je tako zapisao Aldous Huxleyu svojoj knjizi Čistuncima je sve nečisto.Glazba komunicira svojom ljepotom, a ljepotanije stvar razuma već totalnog čovjeka,čovjeka koji je dosegnuo apsolut. Takosvojim čarima glazba stvara od čovjekaneumornog tragača za istinom i definiranjegov pogled na svijet. Ti začarani tragačii specifični pogledi na svijet susreli su se iovoga utorka, 12. lipnja, u klubu Močvarana drugoj u nizu Začaranoj Močvari.“Etno čarobnica” DunjaKnebl Za sve je ljubitelje intimnijegugođaja i “domaće” atmosfere projekt ZačaranaMočvara idealan odabir. Projektje nedavno nastao pod vodstvom poznatekantautorice Nine Romić, a koncerti sasnažnim, nježnim a i čemernim emocijama(kako je svoju glazbenu interpretaciju tevečeri opisao Petar Vranić) čine lajtmotivprojekta. Ovoga je utorka publiku krozZačaranu Močvaru vodila poznata “etnočarobnica” Dunja Knebl. Osim uživanjau hrvatskim narodnim, ali i inozemnimpjesmama uz njezinu izuzetnu izvedbu,publika se mogla počastiti i domaćomgastro ponudom, punim košarama malihetno zalogajčića. Etno je atmosfera bilaupotpunjena i mini revijom Cvjetno etnogdje se poznata glazbenica iskazala i kaovješta kreatorica torbica i unikatnih etnohaljinica. Kao i obično, Dunja je za tu večerpripremila world music slušaonicu utoplom i intimnom prostoru kraj šanka.Naime, etno večeri Dunje Knebl nastalesu kao slijed njezinih etno radionica kojeje vodila u Močvari (od početka otvaranjatog zagrebačkoga kluba), na Visu a i kodDunje doma koje su pohađali zainteresiranisvih dobnih skupina, kao što je uostalom iDunjina publika. Slijedom događaja, kakose nakon svake etno radionice uvijek radilona zajedničkom predstavljanju, promocijiglazbenih uradaka, onda su se etno večerinadovezale kao svojevrstan link na etnoradionice. Tako se toga utorka, 12. lipnja,Dunjina etno večer savršeno uklopila uprogram Začarana Močvara Nine Romić.Odnosno, kao što Dunja uvijek ponavlja:“Te večeri su nastale kao nostalgično sjećanjena vrijeme kad sam bila dijete i kad jetakva vrsta zabave bila uobičajena u mojojporodici. Ljudi (i djeca) bi se sastali i satimapjevali i svirali. Svi skupa, pojedinačno, uraznim kombinacijama.”Za razliku od mnogih “velikih” zvijezda,“etno čarobnica” nas je iznenadilasvojom jednostavnošću i pristupačnošću.Vlastiti nastup nije učinila središtem večeriveć se u potpunosti posvetila mladimglazbenicima naše “alternativne” glazbenescene koji su se imali prilike iskazati predmalobrojnom, ali ipak glazbeno angažiranompublikom.Osim poznatih hrvatskih narodnih pjesamakoje je publika mogla čuti u izvedbiDunje Knebl, Nine Romić te mlade autoriceVanese Petrac, Začarana Močvara je ovajput ponudila i nešto sasvim drugačije ilikako je to kroz večer “etno čarobnica”isticala – “something completely different.”Jezivo-plačljivi zvuk na pilii Mokre Gljive Na samom početkupublika se upoznala s neobičnim instrumentomna kojem je svirao Dario Krmpotić.Inače poznat kao fotograf, Dario je oduševiopubliku svojom izvedbom jezivo-plačljivogazvuka na pili. Bila je to prikladnauvertira u još jednu noć Začarane Močvare,a čuda su se dalje odvijala sama od sebe.Uz otkrivanje pile kao mogućeg instrumentapublika je saznala i kako je to živjetiu WC-u kroz autorsku pjesmu Ja živim uWC-u Ivane Picek, mlade hrvatske glazbenicekoju često na njenim nastupima pratii sestrična Antonija Ivančan.Posebnu je pozornost privukla neobičnaizvedba Balada Petrice Kerempuha MiroslavaKrleže uz pratnju tambure, bubnjeva(djembe) i harmonike kojom su publikuoduševili mladi glazbenici Mokre Gljive sHrvatskih studija. Bio je to Krleža na sasvimdrugačiji način. S tri balade – Ni medcvetjem ni pravice, V megli i Ciganjska –borongajski su grabancijaši obuhvatili trirazličita aspekta Krležina izraza. Nastupje bio upotpunjen etno kostimografijom inaravno neobičnim spojem djemba, tamburei harmonike, koju Ivana Šaravanja,inače opčinjen Indijom, svira kao indijskiharmonij te nenadmašnim glumačkim talentom.Tako su prvu spomenutu baladu,kako su izvođači naveli, zamislili gotovoisključivo kao recitaciju, tj. dijalog dvajucvjetova, nadalje baladu V megli osmislili sukao, kako su se poetično izrazili, sinestezijusugestivne recitacije i ambijentalne glazbeneizvedbe, a vrlo mračnu Ciganjsku izveli sunamjerno sa slabijom poveznicom izmeđumelodije i recitala.Suradnja između Vene Mušinovića (recitacija,histrion), Nikole Švende (djembe,herpaukar), Vedrana Živkovića (tamburaš)te Ivana Šaravanje (harmonikaš) nastala jesasvim slučajno (ako Mallarméovo Bacanjekocke nikada neće ukinuti slučaj). Naime,sve je navedene aktere ovog neobičnog projektaspojila ljubav prema glazbi, književnostii drugačijem pristupu akademskomobrazovanju. No, svojevrsna je inicijacijacijeloga projekta nastala na kolegiju MiroslavKrleža: vječno žensko i ono političkokoji je ovom neobičnom sastavu omogućio“probijanje”.Krležine Balade: vrata percepcijeNaime, u razgovoru s borongajskimgrabancijašima saznala sam kakoje sve započelo dogovorom oko izvedbeseminara. Želja za drugačijim pristupomnadvladala je konvencionalne norme – odlučilisu svojim kolegama/kolegicama proširiti“vrata percepcije” i pokazati im kako onivide Krležu i njegove Balade. Nakon samotri probe prije izvedbe na Hrvatskim studijimamelodija je bila usklađena s ritmomteksta i dečki su krenuli u furioznom (ovajZa razliku odmnogih “velikih”zvijezda, “etnočarobnica”Dunja Knebl tenas je večeriiznenadila svojomjednostavnošćui pristupačnošću.Vlastiti nastupnije učinilasredištem večeriveć se u potpunostiposvetila mladimglazbenicima naše“alternativne”glazbene scenebi se pridjev svidio Krleži) tempu. Prva jeizvedba održana na borongajskom kampusu,16. travnja pred Komunom, a uslijedio jeKrležin Gvozd 15. svibnja, a onda i ZačaranaMočvara.Izbor spomenutih balada nije slučajan.Veno Mušinović ističe kako je socijalno-političkiangažiranu baladu Ni med cvetjem nipravice već izvodio na Akademiji dramskihumjetnosti prošle godine te mu se nametnulakao logičan odabir. Kao kontrapunktpotonjoj grabancijaši su se odlučili za nadrealno-makabričnuCiganjsku, a baladu Vmegli predložio je “uvijek čemerni” NikolaŠvenda. Za ovogodišnji PUF (Međunarodnikazališni festival, Pula, 1.-5. srpnja 2012.)borongajski grabancijaši proširit će svojrepertoar Krležinih Balada. Naime, dečkiFoto: Mokre Gljive i Balade PetriceKerempuha u Začaranoj Močvariplaniraju izvesti pet balada u trajanju od 45minuta zbog, kako ističu, unutarnje logikei naratološke koherentnosti. No, unutarnjalogika i koherentnost nisu izostali ni u nastupuna Začaranoj Močvari. Tri su baladeizazvale neviđeni aplauz i opće oduševljenjepublike. I tko još može reći kako MiroslavKrleža nije popularan ili primjeren mladima.Ovi neobični, tzv. borongajski grabancijaši,dokazali su nešto sasvim suprotno – bitnaje samo ljubav i težnja za boljim – za raznolikimpogledima na svijet.Večer otvorene suradnjeVečer se nastavila istim tempom. Publika seupoznala s još jednom mladom autoricom– Ernom Imamović koja je pored nekolikosjajnih sevdaha izvela i autorske pjesme.Entuzijazam, ugodna atmosfera, odličnapublika i ljubav prema glazbi dovela je i dosuradnje između mladih glazbenika koji suse tek susreli. Zapjevala je Erna Imamović,a na djembama ju je pratio Nikola Švenda.Suradnja se nastavila i s Dunjom Knebl.Nakon “formalnog” dijela Začarana Močvaraje pružila mogućnost svima onima kojisu imali potrebu zapjevati, zasvirati ili neštoreći. Čarolija je zahvatila cijelu dvoranu, amladi su se glazbenici nizali na imaginarnojpozornici. Led je probio Petar Vranić svojimautorskim skladbama u Springsteenovuduhu, a slijedilo je pucanje tamburaških žicai ekstatičan zanos svih prisutnih. Ništa štodolazi iz ovog vremena nije moglo prekinutiglazbu. Nastavila se duboko u noć i prestalaje tek tako – sama od sebe.Te je večeri glazba govorila o svijetuposebnim “glazbenim riječima”. I svaki pokušajprenošenja glazbenih izjava “vlastitimriječima” osuđen je na neuspjeh, kako je toovdje uvodno spomenuti Huxley točno zamijetio.Stoga bi svaki čovjek koji se smatratragačem istine trebao navratiti na večerZačarane Močvare jer uvijek nešto možemonaučiti, barem naučiti mijenjati mišljenje.Stoga dopustite da vas Močvara ili glazbazačara.

glazbazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 33Ideologija usamljenikaKanadski glazbenik Spencer Krug, koji sada djeluje pod nazivom Moonface, ušao je uneočekivanu suradnju s finskim indie bendomIvana BiočinaMoonface with Siinai, HeartbreakingBravery; Jagjaguwar, 2012.Upopularnom pristupu pisanju onezavisnoj glazbi kritičari su nerijetkogajili naklonost označavanju,bolje rečeno naklonost k potrazi zaoznačavanjem novog Dylana, Dylana novegeneracije. Tragali su za tim glasom kojije sposoban ovladati, koji će u pjesničkojformi prikazati izvanrednost misli, angažiranost,silinu osjećaja, duhovitost, glas,izričaj i jezik koji nema premca. U toj suustrajnoj potrazi najčešće izdvajali nekolikoautora; prvi je američki izvođač i tekstopisacConor Oberst, cijenjeni kantautor ifrontmen popularne skupine Bright Eyes,kojeg su zbog šarolikih tema kojih se dotiče– političkih, aktivističkih i ljubavnih– prozvali glasnogovornikom svoje generacije.Još jedno ime se nerijetko stavljalou kontekst mladog Dylana – kanadskogglazbenika Spencera Kruga. Iako se Krugovpristup pisanju glazbe uvelike razlikuje odOberstovog, on naime ne zalazi u političkei aktivističke teme, već djeluje unutar svogmalog, ali nadasve maštovitog svijeta. Noistini za volju, takve napise i definicije netreba uzimati preozbiljno jer se radi o popularnompristupu razmišljanju o ovim autorima,ali svakako se radi o kantautorimačiji rad treba izdvojiti.Veza sa Zagrebom Štoviše, valjaustvrditi da je riječ o iznimnim izvođačima itekstopiscima, s glasovima koji su sposobniovladati i razgaliti, a njihove pjesme zaistaprikazuju čistu izvanrednost misli. Oba suglazbenika nastupala u Zagrebu, Oberstkrajem ljeta 2008. godine, Krug posljednjiput u proljeće 2010. Taj posljednji Krugovnastup, točnije ta posljednja turneja s tadašnjimbendom Wolf Parade, bio je svojevrsnaprijelomna točka u njegovoj karijeri, čemusmo na neki način i sami mogli posvjedočiti.Spencer Krug je glazbenu karijeru započeo2001. godine u skupini Frog Eyes,no veću popularnost stekao je tek s bendomWolf Parade, koji je osnovao s kolegomDanom Boecknerom 2003. Wolf Parade jeuz Arcade Fire bio jedan od ključnih predstavnikanovijeg vala kanadske indie rockglazbe. Krug je u to vrijeme imao i samostalanprojekt Sunset Rubdown, kao i njegovkolega Boeckner koji je sa suprugom nastupaou grupi Handsome Furs. Oba su glazbenika,kao i svi njihovi projekti, uživali velikunaklonost zagrebačke publike, i to u tolikojmjeri da se uvijek isticala neka posebna vezaizmeđu tih glazbenika i ovih podneblja. Priposljednjem gostovanju, s Wolf Parade prijetočno dvije godine, promovirali su tada jošneobjavljen treći studijski uradak. Tada suKrug i Boeckner u intervjuu za Zarez, kojije, moguće, bio i posljednji koji su zajednoodradili, naslonjeni na visoki čempres u dvorištuTeatra &ITD govorili o pokušajimada pronađu užitak u zajedničkom pisanju iizvođenju glazbe. Glazbeni izričaji Kruga iBoecknera uvelike su se razlikovali, Boecknerje čistokrvni punk-rocker, dok Krugviše teži zvuku sedamdesetih godina, progresivnijemi psihodeličnijem popu. Kaopredgrupa na toj posljednjojturneji nastupao je finski rockbend Joensuu 1685, i već tadase moglo posvjedočiti neobičnojprivrženosti Kruga i Finaca. Danas,dvije godine kasnije, WolfParade više ne postoji, Boecknerovbend u kojem je nastupao sasuprugom se raspao, a Krug jenakon prošlogodišnjeg samostalnogalbuma, sada djelujućipod novim imenom – Moonface,izdao novi, i to s već spomenutimfinskim bendom, koji je umeđuvremenu promijenio nazivu Siinai.Ironija, neuspjeh,šala Koliko se Krug i Siinaiuzajamno odlično nadopunjujumožemo uvidjeti na novom uratku pod nazivomHeartbreaking Bravery. Riječ je oljubavnom albumu, slomljeno srce i gubitakponovno su Krugova preokupacija, no onne gaji preveliku naklonost romantizmu,puno je realističniji, jednostavniji, zreliji,bez kićenog pristupa. Album nije nabijenljubavnim sladostrašćem, već prikazujejednu drugu stranu ljubavi, zgrčenu i šturu,kroz prisjećanje na neke neuspjele pokušaje,prepune dvojbi, uvijek s jednom nogom ubijegu. Njemu je ipak više bliska ideologijausamljenika. Krug, uz to, odlično prihvaćasamozadanu obavezu da se šali u neprimjerenimtrenucima. No, sve je to uvijek iprožimalo njegove stihove; fine minijatureprisjećanja, sentimentalnosti, vječna tematikaodrastanja i sazrijevanja, bolje rečenonjegova melankolija i želja da se to odrastanjei sazrijevanje nikad ne dogodi, ili baremodgodi, uvijek sa sindromom Petra Pana,vječnog dječarca, u zaigranim stihovima ikitnjastim rečenicama, izgubljen u metaforamai mitovima, maštovitim pričama,daleko od realnosti. Ovaj put Siinai svojomosobnom glazbenom estetikom pridodajejednu posebnu dimenziju, bilo dramatičnuili duhovitu.Album otvara naslovna pjesma, a već ćeu prvoj rečenici Krug u svom stilu ustvrditi;“Heartbreaking Bravery / Exists”. Glazbenogledajući, riječ je o mračnom, repetitivnom igustom uvodu, s bas dionicom koja pomalopodsjeća na temu iz nekog filma DavidaLyncha. Već ta uvodna atmosfera uvelike definirai može nam približiti zvuk kojem težiSiinai. To je progresivna, himnična glazba,gotovo epska, apokaliptična, koja temeljepolaže u elektronskim, ambijentalnim, krautrocki eksperimentalnim izvođačima kaošto su Tangerine Dream, Brian Eno, PhilipGlass i Vangelis. Početnom skladbom, pak,više teže post-punk zvuku. Krug, s drugestrane, definira i otkriva tematiku albuma;već spomenutu – ljubavnu, ali pomalo praznu,punu komične tragedije i seksa. Pjevao krvožednoj ljubavi, sebe postavljajući kaopasivni objekt; “I’ve got the blood and thecause to bleed / Because / I’ve got the blood,but not the bloodlust / You need”.Pustolovina se nikad neponavlja Nastavljaju rokerskomYesterday’s Fire gdje se Krug prisjeća jedneljubavne epizode, kao pustolovine, i daljeUvodna atmosferauvelike definirai može nampribližiti zvukkojem teži Siinai.To je progresivna,himnična glazba,gotovo epska,apokaliptična, kojatemelje polažeu elektronskim,ambijentalnim,krautrock ieksperimentalnimizvođačimabez većih romantičnih primisli; “I never willforget about / The way we played The Fall /And broke your plates against the wall / Asthe sun rose”. Vođen time da se pustolovinanikad ne ponavlja niti se produžuje, zaključitće pjesmu jednostavno i jasno; “And thenI had to go”. Zvuk se nadovezuje na krajsedamdesetih, sa završetkom koji prizivaranog Briana Enoa i njegovu glam-rockfazu, uz autentičan Krugov potpis na samomzavršetku – psihodeličnu orguljastudionicu. Sa Shitty City unose zaokret, i to upravi čas, a opet sasvim neočekivano, elektronskim,plesnim uvodom koji kao da jeproizašao s ulica Berlina s početka stoljeća.Na granici popa i eurotrancea, savršenorazbija dosadašnji tok i ritam albuma, kakoglazbeni tako i tematski. Grad, neuspjeli odlazak,propadanje grada, propadanje osobeu njemu. Quickfire, I Tried počinje stihovimaiz Rilkeovih Pisama mladom pjesniku. “Voljetije dobro, to je možda najteže što nam jezadano, ono krajnje, posljednje iskušavanjei ispit, rad za koji je svako drugo djelovanjesamo priprema”, Krug utvrđuje ono što jeRilke poručio. Nije neobično što počinjeupravo s tim riječima, kao da još jednomkaže kako i sam nije uspio u tom krajnjemiskušenju i ispitu. “Quickfire, I have tried tosettle down / But I am lifted by the sirens inmy blood / And they are not done with theirsong... “ Siinai polagano gradi melodiju, promišljenoi strpljivo, prateći Kruga i njegovupriču. Riječ je o centralnoj skladbi kojapokazuje svu ljepotu Krugovih pjesama;humorističan je, britak, s jednim od svojihomiljenih motiva – vječnog nemira. Prekofine instrumentalne minijature 10,000 Scorpions,uvoda u Faraway Lightning, kojimprizivaju zvuk elektronskih pop pjesamaosamdesetih godina, dolaze do Headedfor the Door koja opisuje jedan nemogućiodnos. Siinai ovdje najviše dolaze do izražajapravim himnično-filmskim zvukom.Krugovim riječima su podarili naglašenudimenziju dramatičnosti, zvukom kao dateže biti dio kakvog distopijskog spektakla,a ne neke epizode o neuspjelom odnosu. Itime otkrivaju svu širinu i ljepotu ove suradnje;rezultat je duhovita skladba u kojojglazba oholo i ironično naglašava besmisaoopisanog odnosa. Sve kulminira Krugovimiščitavanjem pisma ljubavnom subjektu nakraju pjesme. Sama završnica donosi najavnipop singl Teary Eyes and Bloody Lips i LayYour Cheek on Down, kojim nas vraćaju napočetnu mračniju atmosferu i time spretnozaokružuju album kao cjelinu.Konstatacija vlastitog neuspjehaKad je prije dvije godine Krugu intervjuu za Zarez opisao zvuk albumakao dio toga da se pokušavaju probiti krozzimu, kako su muzika i bend, iako pada uzamku da zvuči otrcano, kao neka rock’n’rollkatarza, kojom se pokušavaju probiti krozzimu. “I da se zabavimo čineći to”, zaključioje. Iako je time opisivao proces stvaranjaposljednjeg, tada aktualnog albuma WolfParadea, u tim riječima lako možemo pronaćii naznake ovog uratka. Jer zaista, ponajprije,riječ je o kvalitetnom i zanimljivomalbumu, ali isto tako i zabavnom albumu,punom ohole ironije, šale, konstatacije vlastitogneuspjeha i sjećanja kojima manipuliraju.A povrh svega, riječ je o odličnomprimjeru suradnje naizgled nespojivih izvođačakoji su uspjeli prenijeti uščuvani, glatkii nepromijenjen oblik vlastitog izričaja, autonomijaje ostala vidljiva, a opet dovoljnosavijena i drugom dopušta da govori što gaje volja. I ne samo to: što je najbitnije, podarilisu neki novi kut viđenja te drugestrane.

Glazbazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 34Dobre lažiLiars su, unatoč promjenama, ostali vjerni sebi, stvorivši još jedan jako dobar albumkoji balansira na rubovima slušateljevih očekivanjaKarlo RafaneliLiars, WIXIW (Mute, 2012.)Šesti album Liarsa predstavlja jošjednu stilsku mijenu ovog nepredvidljivogtrojica. Iza kriptičnognaslova WIXIW krije se zapravo pojam“Wish You”, koji bi trebao dočarati nestabilnostljudskih želja, očekivanja i stremljenja.S novom, većinski elektronskompaletom zvukova stigla je i nova varijacijaprepoznatljivog stila. Dok su se dva prethodnika,Liars iz 2007. i Sisterworld iz2010., uglavnom koncentrirali na pjesme ikonkretne gotovo pop strukture, WIXIWje, slično kao i njihov najbolji rad Drum`sNot Dead, čistokrvni album atmosfere,ovog puta lišen manijakalne primalneenergije.No, s druge strane Liars su i dalje zadržalizamagljenu emotivnu neugodu i slojevituegzistencijalnu jezu kakva je krasilanjihove početke. WIXIW je istovremenoizravan i opskuran. Njegova zvučna slojevitostskriva falsetto Agnusa Andrewa u pjesmamakoje su, premda određene visokomtehnologijom, zapravo dubinski ljudske.Istina, njegovo mrmljanje može na trenutkepodsjetiti na Thom Yorkea, a zvučna slikaprizvati kasniju fazu Radioheada.Liars dosta stvari vjerojatno i namjernoostavljaju nedorečenima i grubima,ostavši tako pri svojoj eruptivnoj, naglojnaraviKrajnji je rezultat ipak bitno drugačiji,jer unatoč svoj sili tekstura Liars i daljeimaju nepredvidljivu, punkersku energiju iglazba je u skladu s tim u neku ruku i daljespontana i nepredvidljiva. Liars dosta stvarivjerojatno i namjerno ostavljaju nedorečenimai grubima, ostavši tako pri svojoj eruptivnoj,nagloj naravi. WIXIW u glazbenomsmislu luta između sređenih i uglatih duboidnihtekstura poput onih u Octagon, ambijentalnihbalada u The Exact Colour OfDoubt i Ill Valley Prodigies do technoidnogpunka u Brats i gotovo folk rock zvuka završneAnnual Moon Words. Tekstualno jepak album rascijepljen na uznemirujuće inježne slike. Na kraju su Liars, unatoč promjenama,ostali vjerni sebi, stvorivši još jedanjako dobar album koji balansira na rubovimaslušateljevih očekivanja, lutajući odjednog ekstrema do drugog, nudeći predvidljivai manje predvidljiva rješenja kojapretaču u pjesme koje savršeno predočavajuemocionalnu nestabilnost kakva im je valjdai bila na umu pri stvaranju ovog albuma.KAZALIŠTEOgled o represivnom sustavuUz predstavu 1984 Sarajevskog ratnog teatra izvedenu u beogradskom Centru zakulturnu dekontaminaciju u okviru festival Dani SarajevaNenad ObradovićEngleski pisac i novinar GeorgeOrwell nakon Drugog svjetskograta piše roman 1984 u kojem proročkipredviđa totalitarnu kontrolu misli iljudske slobode pod budnim okom VelikogBrata. Iza njegovog lica promiču velika imasna slova, ukazujući na važnost i pogubnostpartijskih parola: Rat je mir. Sloboda jeropstvo. Neznanje je moć. U potrazi za odgovoromo današnjem orvelovskom utjecaju iperfidnom ukidanju slobode dvojica mladihumjetnika Benjamin Bajramović i JasenkoPašić za svoj diplomski rad na Odsjeku zaglumu Akademije scenskih umjetnosti uSarajevu postavili su predstavu 1984 i kroznju približili Orwellovu priču o totalitarnojsili, nevidljivoj i sveprisutnoj, a tako zaslijepljujućeopasnoj.Priča o kontroli misli i slobode koju smogledali u predstavi Sarajevskog ratnog teatraističe ključna mjesta Orwellova romana, ito čestim ponavljanjem parola i partijskihnaredbi. Jedna od njih, možda jedina istinita,jeste ona koju govori isljednik: “Tkokontrolira prošlost, kontrolira sadašnjost,tko kontrolira sadašnjost, kontrolira budućnost.’’Takvu parolu izgovara upravo netkotko pokušava kontrolirati svijet i život, sadašnjitrenutak, pa tako i budući. U uspjeloji domišljatoj dramskoj postavci (dramaturzipredstave Dragan Komadina i Adnan Lugonić)pomenute partijske parole postajuaktualne i intrigantne, s jasnim nagovještajemka sadašnjem trenutku neslobode iokovima suvremenog života.Scena na kojoj se predstava odigravatjeskobnim izgledom doima se kao zatvor.Na sredini stari krevet, oko kojeg sedogađa i veliki dio radnje, s jedne straneisljednik, koji sjedi i povremeno ustaje, ana drugoj video projekcija grafičke dizajnericeEdite Gazibare koja prati povijestnasilja i okrutnih zločina, od kamenovanjado nacističkih zločina i propagandnograta. Video povremeno prikazuje i lutke(Naida Begović i Neira Sinanbašić) kojesimboliziraju masovne ljudske patnje, ali imogućnost upravljanja istim tim masama,uz bezrezervnu i nekritičku podršku.Prevlađujuće mračna scenografija, natrenutke osvijetljena samo videom čijisadržaj postaje centralna točka izvedbe,dodatno ocrtava atmosferu totalitarnogmraka i životnog zatvora iz kojeg je nemogućepobjeći. U trenucima malog predaha(radnja se odigrava u sobi uz sjećanje naobitelj i ljubavni zaplet) prikazana je srčanosti sreća glavnih junaka što se barna trenutak, misleći da ih nitko ne vidi,mogu opustiti i prisjetiti vlastitih nadanja,ali i strepnji. Povratak na radno mjesto uMinistarstvo Istine gdje će nastaviti prekrajanjepovijesnih činjenica, u skladu sasuvremnim trenutkom, vraća nas u surovurealnost, u predstavi dodatno senzificiranučestim ponavljanjem partijskih zapovjedii grubim marširanjem glumaca.“Ovo svakodnevno falsificiranje prošlosti,koje vrši Ministarstvo Istine, onoliko jeisto potrebno za stabilnost režima kolikoi teror i špijunaža koju vrši Ministarstvoljubavi’’, piše Orwell.Predstava 1984 funkcionira vrlo živoi estetski promišljeno čemu svakako doprinosii činjenica da su dvojica glavnihglumaca ujedno i redatelji predstave. BenjaminBajramović igra brata Winstona,pojednica uplašenog i svjesnog, nezadovoljnogživotom u totalitarnoj državi Okeaniji,ali i nemoćnog da bilo što promijeni.Njegovu opreznost, u isto vrijeme i razudanost,Bajramović donosi pribrano i efektno,služeći se, u samo nekoliko trenutaka, grubimprijelazima u osjećajima njegova lika.Jasenko Pašić u ulozi isljednika O’Brienadonosi moćnu glumačku kreaciju sa pribranomozbiljnošću i preciznim scenskimpokretima. Amila Terzimehić u ulozi Julieigra prodorno i luckasto, ističući skrivenusamosvojnost uloge koju tumači.Ova predstava, kao teatarski i društveniizraz, vrijedan je ogled o represivnom i zatvorenomsustavu koji proždire svoje podanike.Scensko čitanje Orwella, s njegovimodrazima na grubo zanemarivanje privatnosti,postaje omjer svakog nasilnog sustavakoji ruši ljudske slobode i zanimljivije jestoga što se mogu pronaći refleksije na suvremenitrenutak u kojem smo ogoljeni dogranica neukusa. U takvom okruženju kadanam je, kako piše Henry Miller, potrebnasloboda i samoća u kojoj bi nam društvopravila samo glazba srca, možda nas upravonetko promatra a da to ne slutimo, niti najmanje.

KAZALIŠTEzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 35Pisanje razorenog mjestaUz predstavu Pismo iz 1920. autora i redatelja Olivera Frljića, u koprodukcijiBosanskog narodnog pozorišta Zenica i Internacionalnog teatarskog festivala MESSSarajevoNataša GovedićŠto ako je prije “okretanja nove stranice”u međuetničkim odnosima na prostoru bivšeJugoslavije ipak neizbježno da se političkevolje, a s njima i politikom izmučeni građani,još jednom vrate na prethodne – poderane,a ne pročitane – stranice, kako bi razmislilio teksturama zajedništva, jednako kaoi o tekstovima mržnje? Enver Đuliman,urednik knjige Teško pomirenje (Oslo, Sarajevo,2000), zapisuje: “Žrtve nasilja imajupotrebu i pravo da nepravdu koja im jeučinjena učine javnom, da ona postane vidljivai važeća. Istovremeno je teret koji noseotjelovljen u novom, neželjenom identitetu,indentitetu žrtve, pretežak i rado bi ga seodrekli.” Dvanaest godina nakon Đulimanoveknjige teret žrtve nije nimalo lakši nietički prorađeniji, jer se nije dogodilo nikakvo“pomirenje” u formi kolektivne, jošmanje pojedinačne javne isprike (sjetimose samo velike iscjeliteljske djelotvornostiafričkih Komisija za istinu i pomirenje),kao što ni naglasak novih režima upravljanjana prostoru bivše Jugoslavije nije nanjegovanju institucija civilnog društva kojepodržavaju i artikuliraju izgradnju politikemira. U Bosni i Hercegovini, vrlo sličnoHrvatskoj, političke i ekonomske mafijeučinkovito obustavljaju istrage o zločinima,civilna scena se gasi, izgradnja mira pripadavolonterskim projektima i “entuzijastičnim”pojedincima (ovaj pridjev stavljam pod navodnikezbog bahatosti struktura koje zlorabeentuzijazam aktivista i još nam se ktome rugaju).Pisanje protiv političkihnormativa Javni govor o nepravdama,međutim, u predstavama Olivera Frljićačesto će čita kao ispadanje iz “umjetnosti”u “pamfletizam”, premda se sentimentalnetelevizijske serije koje ne zadiru ni u kakvesocijalne tabue a napisane su kao najgorikomunikacijski i ideologijski pamfletizamtretiraju kao “umjetnost”. Inverzija vrijednosti(pamfletizam jest umjetnost samokad ne problematizira preuvježbano žutiloponuđenih “dramskih” uloga, dok pamfletizamkoji problematizira žute scenarijetreba sankcionirati kao “neumjetnost”), ukazalištu prestaje biti normativna. Ukidanjenormativa Frljićevim se predstavama“tolerira”, a jedno od ishodišta te “tolerancije”sigurno čini redateljeva sposobnostda izazove javnu reakciju na koju političkestrukture ne mogu utjecati, ali jasno im jeda će je samo uvećati ako posegnu za zabranama.I upravo u tom neobičnom prostoru“nedozvoljnenog”, nerado “toleriranog”, alinecenzuriranog govora, Oliver Frljić bavi serečenicama čije se pojavljivanje u javnimmedijima smatra krajnje nedobrodošlima.Tako se na ovogodišnjim Danima satire, primjerice,mogla pogledati predstava Pismo iz1920. kao i čuti sljedeće rečenice: “Zemlje nakoje je vršena agresija moraju plaćati svogagresora kroz vojne mirovine”. Ili: “Hrvatisu izdajice Bosne i Hercegovine.” Ili: “Kad jehodža silovao djevojčicu nitko nije imao primjedbi.Kad se pokušalo organizirati queerfestval, svi su se odmah pobunili”. Ili: “Sve jeveći broj džamija, a sve manji broj vjernika.Džamije zjape prazne”. Ili: “Rat se vodiosamo zato da bi se neke porodice u Bosni iHercegovini obogatile. Recimo,Izetbegovići.” Ili: “Mostar danasnije funkcionalan grad. Nicijela Bosna nije funkcionalnadržava”. Ili: “Narod u Bosni iHercegovini je gladan.” Četiriizvođača, poimence: Saša Handžić,Adis Mehanović, Enes Salkovići Slaven Vidak, u istim sumaskirnim kostimima (kasnijeidentično ogoljenog torza), a njihovodnos na sceni neobičnonalikuje statusu neke vrste zarobljenika,što je pojačano i prizorimameđusobnog mučenja ioslobađanja, kao i postepenomizgradnjom prostora četvrtastežičane ograde unutar koje ostajutijela performera.Pisanje “žive smrti”Ime BOSNA ispisuje se na samompočetku predstave materijalomzemlje (crljenice) kojuizvođači kaligrafski posipajupo tlu, kasnije po njoj puzećii trčeći, na taj način rasipajućitragove prvotne identifikacije.Nelagoda zbog BRISANJA(imena) Bosne stalno je pojačavananelagodom izvođačkogupisivanja živih tijela u mjestokojeg više nema, svojevrsnugrobnicu čitave Jugoslavije, izkoje izvođači s nezaustavljivim,očajničkim smijehom izvikuju:“Ti si mrtav! (hahaha). Ne, ti simrtav! (hahaha). Pa mrtav si!(hahaha)”. Predstava je prvenstvenomišljena kao partiturakoreografskih akcija, u kojima svečana baroknaglazba prati pokrete muških tijela kojipadaju ili se predsmrtno tresu pod udarcimamitraljeza. Nakon prizora ubijanja, život uporatnom zarobljeništvu Bosne i Hercegovinenastavlja se kao neka vrsta polaganogumiranja, umiranja u nastavcima, umiranjakroz samu činjenicu da se svijest koja jepokrenula lavinu umiranja još uvijek nijepromijenila. Nema nikakve fukoovske “heterotopije”,nema mogućnosti da se stvarnommjestu suprotstave imaginarna mjestaindividualne ili zajedničke obnove, nemanikakvog drugog mjesta u koje bi se mogliskloniti nasljednici i svjedoci umiranja te izmučeneBosne i Hercegovine. Frljić izravnone citira Ivu Andrića, ali tekst Andrićeve pripovijetkePismo iz 1920. uistinu jest dubokoupisan u predstavu (toliko o tome na kojinačin suvremene dramaturgije koriste tekstovei zbog čega je moguće nagraditi predstavukoja postojeći rukopis transformira unovo, a opet narativno “usidreno” izvedbenotkanje). Štoviše, čitavo se Pismo iz 1920.može kritički protumačiti kao pažljivo promišljenoi dosljedno provedeno ilustriranjesljedećeg Adrićeva ulomka: “Vi ste osuđenida živite na dubokim slojevima eksplozivakoji se s vremena na vreme pali upravoiskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene isvirepe osećajnosti. Možda je vaša najvećanesreća baš u tome što i ne slutite kolikomržnje ima u vašim ljubavima i zanosima,tradicijama i pobožnostima...”.Pokušaj da se pronađu rečenice istinitogsvjedočanstva ravan je pokušaju da se Bosnii Hercegovini vrati glas koji je izgubila, stime da se ne trebamo čuditi što te rečeniceistovremeno zvuče i kao političke optužnicei kao radikalna priznanja o vlastitoj, posveintimnoj nemoći. Jezik se uspostavlja kao nekavrsta obrane od lokalnog i internacionalnogzatiranja krajnje “neugodnog”, alinezaobilaznog svjedočanstva žrtvePisanje eksplozivnim afektimaRedateljsko završno obraćanje publicis tekstom (izgovorenim na mikrofon,povjerljivim šaptom) o tome kako mrzi Bosnui Hercegovinu također je minimalnopreformuliran citat iz Andrića, a samatema mržnje, točnije rečeno mržnje kojastalno rađa nove mržnje, artikulirana jekao mehanizam u koji protiv svoje voljeupada svatko tko uđe ili izađe iz bosanskepovijesti/sadašnjosti. Nasljedovanjemržnje, perpetuiranje mržnje i nošenjetereta tuđih mržnji čini duboke slojeve iAndrićeva i Frljićeva rukopisa po pitanjugeopolitičkih kronika prostora koji je usvim ratovima podnio najteže i najmanjereflektirane žrtve. Pokušaj da se pronađurečenice istinitog svjedočanstva ravan jepokušaju da se Bosni i Hercegovini vratiglas koji je izgubila, s time da se ne trebamočuditi što te rečenice istovremeno zvuče ikao političke optužnice i kao radikalna priznanjao vlastitoj, posve intimnoj nemoći.Jezik se nedvojbeno uspostavlja kao nekavrsta obrane od lokalnog i internacionalnogzatiranja tog konfliktnog i krajnje “neugodnog”,povremeno i nepodnošljivog, alinezaobilaznog svjedočanstva žrtve. Jezikžrtve specifičan je i zato što alarmantnozaziva uspostavu pravičnosti, koliko i uspostavumeđusobne brižnosti/osjetljivosti:scena obraćanja žrtve okupljenoj publici podefiniciji je kazalište, ono Eshilovo, poratnoi neotklonjivo suvremeno.Paralelogram izvođača Jakaizvođačka grupa na sceni uspostavlja situacijuprema kojoj, parafrazirat ću Majakovskog,ulice zbilja mogu biti kistovi našeekspresivnosti, kao što nam i trgovi moguposlužiti kao palete. Ono što se događa“među ljudima” svakako je relevantan socijalni,pa i umjetnički tekst, čak i akopostoji jedino u usmenim ili samo performativnimformatima. Govoreći, pak, oizvođačkoj grupi predstave, rekla bih danjihova ravnopravnost i združenost djelujukao neka vrsta protuteže općem raspadu,dokazujući da zajednica i dalje postoji, kaoi da nema ničeg nehumanijeg nego stalnoiznova proglašavati kraj humanosti i krajzajedništva. Tamo gdje postoji ljudsko tijeloi ljudska svijest definitivno postoji imogućnost subivanja, suosjećanja, suvapaja.Pismo iz 1920. utoliko nije samopredstava o Bosni, nego pismo o svim buldožerimakoji su prerovali lokalne višnjikei svim bagerima koji su na mjestu kulturnogpamćenja izgradili trgovačke centre.Mislim da je Frljić u pravu kad nam poručujekako mu je mnogo draže da mrzimo(nasilje), nego da ga pasivno prihvaćamo,letargično se prepuštajući vlastitoj “dehumanizaciji”.Pismo obnavljanja definitivnouključuje pažljivo pisanje i pažljivo čitanjeelaboriranih strategija pamćenja i izgradnjeotpora.

azgovorzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 36Gloria OrebPerformansi sa samomsobomS multimedijalnom umjetnicom razgovaramo o njezinim performansima izvedenimabez prisustva publike u kojima su, kako sama ističe, mediji video ili fotografijasredstva dokumentiranja i posrednici u prenošenju porukeSuzana MarjanićPovodom okruglog stola Historizacija, (ponovna)izvedba i arhiviranje performansa (kustoska,istraživačka i umjetnička perspektiva), GalerijaMiroslav Kraljević, Zagreb, 18. svibnja 2012.Krenimo u razgovor od vašega performansa Hrana iz 2002.godine, što ste ga izveli na Drugom danu hrvatskoga performansau Varaždinu. Što vas je potaklo na navedeni performanskoji je ostao među prisutnima nezamijećen s obziromda su posjetitelji/ice navedenoga festivala smatrali da je riječo činu svakodnevice kuhanja?——Performans Hrana, dodala bih, u svom nazivu sadržavai riječ Kuhanje – dakle točan naziv je Hrana/Kuhanje. Timnazivom precizirala sam da priprema hrane uključuje proceskuhanja – termičku obradu namirnica. No, kuhanjekao zgotovljenje određenih sirovina može biti prenesenoi na druge procese. Ono na što sam imala namjeru skrenutipozornost ovim performansom nutarnja su stanja osobnosti– stalni ciklusi preobraženja, koji nam donose plodovešto nas hrane iznutra. Sagledamo li ovaj performans kaočin pripreme hrane u izvanjskom značenju, tada kuhanjepromatramo kao pripravu hranjivih sastojaka. Performanssam izvela na Drugom danu hrvatskoga performansa uVaraždinu u ateljeu Butković. Impresivan prostor zaokupioje pažnju posjetitelja i stoga je njihova preokupacijaartefaktima zatečenim u ateljeu prevagnula nad vizualnoskromnim činom pripreme hrane, s kojim se svakodnevnosusreću. Upravo u točci neprimjetnosti i tišine izvedbekuhanja počiva i značenje ovog performansa. Pitanja kojase sukladno tome nameću izvedbom ovog performansa su:Koliko pažnje pridajemo unutarnjim procesima? I kolikosu nam primjetni?Nužnost hrane izvanjskom tjelesnom je očigledna, aliistovremeno neprimjetni nutarnji procesi (kuhanja) izgrađuju(hrane) prostore naših drugih realnosti.Simbolička hranaJeste li u još nekim performansima i radovima aplicirali temuhrane, njezinoga simboličkoga, kulturološkoga značenja?——Tema simboličkog hranjenja prisutna je u svim mojimradovima na razini unutarnjeg iskustva. No određenije oovoj temi osvrnula sam se u ambijentalnom radu Laboratorijiz 2011. godine, u kojemu sam postavila crteže (svojevrsnedijagrame eksperimenata) u prostorni odnos s ispražnjenimstaklenkama koje su prvotno sadržavale hranu (krastavce...)a koje sam u Laboratoriju napunila svjetlom – uzorkomproizaišlim iz eksperimentalnog istraživanja.Laboratorij je stvarni prostor moga življenjai stvaranja – moj stan/atelje. Prenesenu galerijski kontekst Laboratorij postajeambijent u kome elementi svakodnevnogživota – staklenke – nekada popunjenehranom, sada postaju izlošci umjetničkogkreativnog čina. Tjelesna hrana (krastavci)transmutira u svoju prvotnost – svjetlo.Sam proces preobrazbe zabilježila sam ucrtežima-dijagramima.Kao svoj prvi performans na svojoj web-stranicinavodite performans A4 (2001.) kojimpropituje androginiju, i to preko piktogramskeoznake na vratima WC-a. Pritom ste uWC-u SC-a simbol androgina produciralicrnom bojom u spreju preko šablona. Zbogčega za pomirenje muških i ženskih energijaodabirete crnu boju i koliko je dugo zadržansimbol androgina u WC-u SC-a?——Piktogram simbola androgina jednostavna je vizualnaforma nastala još jednostavnijim združivanjempiktogramskih oznaka koje često susrećemo na vratimaWC-a. Spajanjem dvije jednostavne oznake nastaje treća,umnogome složenija tvorevina. Performans A4 na površinskojrazini može se interpretirati kao šaljiva dosjetka(zbunjenost posjetitelja SC-a pri ulazu u WC za vrijemetrajanja izložbe bila je smiješna). No, krenemo li u analizusimbola androgina, koji je nastao spajanjem dviju piktogramskihoznaka, naići ćemo na kompleksna značenja:muški i ženski rod nisu cjeloviti, već čine razbijenostjedne cjeline. Psihologija govori o animusu i animi kojinadopunjuju poluspol čovjeka i odražavaju androgina.Realizacija androgina, ili ponovna uspostava cjelovitogbića cilj je postojanja. Oznaka simbola androgina takopostaje mala kontemplativna sličica upisana sredstvimagraffiti estetike na vratima WC-a, u prostoru u kojemubi to najmanje očekivali. Crna boja simbola definiraprijelazno stanje materije i nagovještava mogući ulazaku novi ciklus cjelovitosti. Čini se ipak da prostor galerijskogWC-a nije prostor za postizanje dubljih uvida, paje simbol androgina skinut s vrata po završetku izložbe.The Doors + BeuysKako je nastao performans Hello, koji oblikujete kao plesniperformans svakodnevice; naime plešete na pjesmu Hello,I love you u vlastitoj spavaćoj sobi. Na koji način spajateMorrisona i Beuysa, čiji lik pritom imate na majci?Gloria Oreb, Hrana/Kuhanje, 2002.——Kada sam govorila o ambijentu Laboratorij, navela samda je to moj životni i radni prostor – stan i atelje. Mjestomog boravka i stvaranja pretapa se jedno u drugo. Tako i uperformansu za video naziva Hello iz 2005. godine, mjestoizvedbe je moja soba. Video uradak bilježi trenutke životneradosti upotpunjene plesom – vjerujem da je takvo iskustvomnogima poznato. Naziv performansa referira se na glazbenibroj Hello, I Love You grupe The Doors. Morrison, lidergrupe, slovi za šamana rock glazbe šezdesetih i sedamdesetihgodina prošlog stoljeća. Povlačeći paralelu s umjetnošćuistog razdoblja došla sam do Beuysa i njegova art šamanizma;iz toga razloga majica s njegovim likom. Time sam fuziralaMorrisona i Beuysa u jednu cjelinu. Rock glazba s jednestrane, umjetnost s druge a u središtu moj ples kao vječnaigra. A možda je bila riječ i o (ne)mogućoj zaljubljenosti...U opisu navedenoga performansa za Treći festival prvih natemu dominacije (SC, 2005.) navodite kako je u drugoj minutitrajanja videa navedena majica s likom Josepha Beuysa trebaladominirati projekcijom. Ipak, navedena se dominacija,koliko mi se čini (ako me sjećanje ne vara), nije ostvarila.——Majica s likom Josepha Beuysa i jest dominirala u videouratku, ali u prijenosu poruke iz medija videa u kazališnuizvedbu u polukružnoj dvorani SC-a, krupni kadar Beuysaneminovno je izostao – ipak, njegov lik u finalu videadefinitivno dominira.Kao četvrti performans na svojoj web-stranici navoditeExit. O kakvom je projektu riječ, odnosno jeste li taj performansu kojemu na obali mora ispuštate bijele papirepresavijene u formi broda predstavili fotografski ili videoGloria Oreb, Portae lucis, 2012.

azgovorzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 37dokumentacijom? Naime, donosite podatak da je performanspredočen kao instalacija u Podrumima Dioklecijanove palače.Gdje ste točno izveli navedeni performans?——Exit je performans izveden na lokaciji Splitske plažeKašjuni 2005. godine jednog zimskog dana, i zabilježenfotografijom – medijem koji izvrsno prenosi oštrinu bure.Exit je prezentiran projekcijom fotografija u PodrumimaDioklecijanove palače.Papirnati brodovi oblikovani presavijanjem bijelih papirana žalu i potom pušteni u more, metafora su nemogućnostiodlaska. Kao određena antiteza ovom performansuprethodio je fotografski ciklus Brodski dnevnik iz 2004.godine. Putovanje kao metafora odlaska, prijelaza, otkrivanja,temelj je ovih radova. Otočkog sam podrijetla, stoga jeperformans Exit fokusiran i na moju biografsku određenostmorem i plovidbom.Sol kao esencija moraZa 2008. godinu bilježite performans Sol (Galerija Nano,Zagreb). S obzirom da rijetko izvodite performanse, kojaje motivacija toga performansa? Odnosno da li i navedeniperformans kao i ostale svoje performanse izvodite beznazočnosti publike?Gloria Oreb, Hello, 2005.——Performans Sol motiviran je mojom povezanošću s moremi njegovom fluidnosti. Sol je esencija mora – kristalstrukture kocke. Tekuća pokretljivost i promjenjivost morazaustavljena je u soli. Promatrala sam polaganost prirodnihmijena u procesu kristalizacije: danju sunčeve zrake ulazeu zemljinu atmosferu. Toplina uzrokuje evaporaciju mora ustijenama. Voda se uspinje prema nebu. U rashlađujućemefektu noći nježni dijelovi para privlače se ka zemlji i kondenzirajuu formi rose. U stijeni ostaje sol. Promotrimo li bolje,shvatit ćemo da je još jedno suptilno more iznad naših glava.Sol je materijal kojim sam oblikovala krug čime samprenijela iskustvo mora, otoka i mijena u prostor GalerijeNano. Posjetitelji galerije bili su nazočni stvaranju krugasoli, no dobro ste primijetili da je većina mojih performansaizvedena bez prisustva publike. Mediji video ili fotografijasredstva su dokumentiranja i posrednici su u prenošenjuporuke. Jedan od performansa dokumentiran u medijufotografije jest i Meus peristilum.Performans Meus peristylum označavate kao performansšetnjuvlastitim dvorištem. Kada ste oblikovali navedeniperformans? Pritom kao završne rečenice u opisu toga performansanavodite: “Nebo obećava mir. Postajem lagana izračna u dvorištu nalik...”. Molim vas, možete li nam otkritina što je dvorište nalik...——Meus peristilum je digitalno obrađena fotografija iz2009. godine kojom sam dokumentirala svoju šetnju nebom– mojim dvorištem. Zamišljaji o nebeskom prostoru dopuštajui izvedbu performansa u tom beskraju. Zaigranostu mediju fotografije dopušta i šetnju nebom i beskrajnulakoću prolaska kroz nebeske sfere. Kreiranje svih tih svjetovai stanja nalik je igri, čemu svjedoči i performans Meusperistilum – moje dvorište nalik je... nebu...To je isto nebo koje sam kreirala i u slikarskim ciklusimaAurum (2008.), Iluminacije (2009.) i Drugo nebo (2010.),koristeći se medijem pozlate.I završno, kojim ste sve festivalima ženskoga i/ili feminističkogastvaralaštva sudjelovali i kojim radovima te kakotumačite da svojim performansima trenutno niste zastupljeniu videoarhivu re.act.feminism, koji smo nedavno imali prigodupogledati u Galeriji Miroslav Kraljević?——Sudjelovala sam na Feminae Extravaganza, Festivaluženskog stvaralaštva koji se održao u prostoru Akvarija uSplitu 2009. godine, radom A4. Međutim, ne određujem seu smjeru feminističkog stvaralaštva. Radije se svrstavam ukategoriju slobodnog kreativnog duha – a tu se negdjeskriva i ključ odgovora na pitanje zašto nisam zastupljenau videoarhivu re.act.feminism. Naime, u kategoriju slobodnogkreativnog duha svrstavam se iz razloga što sebe i svojrad ne vidim u okvirima ikakvih grupacija – jednostavnose ne (s)nalazim u njima. Osim toga, držim da nisam pretjeranosklona nametanju svog rada kustoskim timovima ieksponiranju u javnosti.PORTAE LUCISO svjetlosnoj instalaciji Portae lucis, koju će Gloria Oreb 27. lipnja postaviti naZlatnim vratima, ili o tome kako se Zlatna vrata iz arheološkog i funkcionalnoggradskog prostora transformiraju u performativni prostorGloria OrebIstraživanje grada započela sam prije četirigodine trodijelnom intervencijomu prostor Podruma, koji topografskidefiniraju južni dio Dioklecijanove palače.Tokom razdoblja između 2008. i 2010. godineu prostoru substrukcije palače realiziralasam tri ambijenta: Aurum, Iluminacijei Drugo nebo. Referirajući se na mračnuatmosferu interijera Podruma što je u analogijisa stanjem gradskog eksterijera, naglasaksam postavila na uspostavu svjetla, ito simboličkim korištenjem zlata. Pozlaćenaplatna s ucrtanim kružnim oblicima označavalasu svjetlo, točnije Sunce. Promišljajućio Palači, o njenim prostornim i simboličkimparametrima, sljedeći koraci vodili su premaZlatnim vratima – antičkom, arhitektonskomdijelu i mjestu u gradu. Zlato koje samimplementirala u podrume tautologijski jeprisutno na samim Zlatnim vratima. Zlatotransponira u svjetlo, medij kojim ostvarujemumjetničko djelo u javnom prostoru.Umjetničkim činom osvjetljavanja Zlatnihvrata uspostavljam dijalog između arhitekturei svjetlosne instalacije čime potičemsvijest građana o prostoru grada u kojemžive. Urbano okružje otvara socijalni kontekstintervencije, dok antička arhitekturaDioklecijanove palače postavlja intervencijuu povijesni kontekst.Istraživanjem mogućnosti suvremeneumjetnosti, a posredstvom svjetlosne intervencije,intencija je kod promatrača stvoritidojam izgubljenog zlatanog sjaja Portala.Na djelu je proces uspostavljanja odnosaizmeđu zlata, u njegovu povijesnom, simboličko-narativnomporetku, i aktualnogurbanog mjesta koje se već zove Zlatnimvratima putem svjetlosne intervencije kaomedijatora tog odnosa. Tradicionalno značenjepripisivano zlatu, kao što je emanacija,aktivira se u vidu svjetlosne instalacije itako pomiče polje analogija sa simboličkogi povijesnog u konkretne datosti – materijalno,arhitektonski oblikovano mjestosvakodnevnog življenja.Umjesto zlata koristim kružni snop svjetlosti,karakterističan za kazališno osvjetljenje,usmjeren na Portal. Kružna formasvjetla i jest definirana višemjesečnim eksperimentiranjemu samom kazalištu, mjestuidealnih laboratorijskih uvjeta za razraduinicijalne ideje. Prostor grada tako postajekazališna kulisa, svojevrsni antički teatar –prostor potencijalnog misterija. Zlatna vratase iz arheološkog i funkcionalnog gradskogprostora tako transformiraju u performativniprostor.Umjetnički rad je taj koji ističe arhitekturu,njezine fizičke i prostorne osobine.Istodobno to je i mjesto u gradu. U susretuarhitekture i vizualne instalacije nastajetreća struktura koja istodobno i nadilazii ističe parametre kako umjetničkog radatako i arhitekture.Taj novi međuodnos može utjecati i nanašu introspekciju te postavlja pitanje dokoje mjere poznajemo sebe i svijet (grad)u kojem živimo. Pojam umjetnost nije operativanu prostornom eksperimentu koji jepred nama, već se odvija u prostoru komunikacijeu kojem se ustanovljuje kao jedannovi model.Zlatna vrata pokazuju svoju cjelinu iidentitet u relaciji s ljudima koji ih koriste ižive u njihovoj blizini. Gledatelji se od “promatrača”umjetničkog djela transformirajuu njegova “korisnika”.Ova svjetlosna instalacija također semože objasniti i u terminu socio-prostornedijalektike koju Henri Lefebvre opisuje kao“stvaranje prostora”. Za njega prostor nijeni objekt ni subjekt već socijalna realnost,skup odnosa i formi. Prostor po Lefebvru jekonkretna apstrakcija s materijalnim konsekvencama.Njezin se socijalni aspekt provodiu pojmu trostruke dijalektike: uočeniprostor (djelovanje u prostoru), razumljivprostor (prikazivanje prostora) i nastanjeniprostor (prostor prikazivanja). Lefevbreovatrijada prostora (uočeni – razumljivi – nastanjeniprostor) opisuje proces svakodnevnogživljenja u “socijalnom prostoru” u kojemunjihovom integracijom nastaje treći prostorkao nova forma iskustva.Nasuprot tome, gledište Yi-Fu Tuanausredotočuje se na iskustvena svojstva prostora.U svom djelu Prostor i mjesto (Tuan,Yi-Fu: Space and Place: The Perspective ofExperience, University of Wisconsin Press,2008) govori o “prostorima brižnosti” kojaproizlaze iz emocionalne privrženostiljudi. Služeći se idejama topofilije i topofobije,upozorava na osjetilnu, estetsku iemocionalnu dimenziju prostora. Sličnotome Edvard Relph pretpostavlja da suneka mjesta autentičnija od drugih te dazajednica, pripadnost i “osjećaj mjesta”mogu nastati samo na onim mjestima gdjeje veza između ljudi i mjesta duboko ukorijenjena.Njegovi argumenti kombinirajuuvide u način kako ljudi prožimaju svojuokolinu često vrlo osebujnim značenjimas vlastitom nostalgijom prema onim mjestimakoje nisu dotakli trendovi modernizacijei “napretka” (Relph, Edward: Placeand Placelessness. London: Pion, 1976.).Povlačeći paralele s Relphovim djelomMarc Augé je terminom “ne-mjesta” označioprostore supermarketa, trgovačkih centara,zračnih luka, autocesta kao simptomesupermodernog globalnog društva koja nefunkcioniraju kao lokaliteti za slavljenjestvarnih kultura.U tom kontekstu prostor Zlatnih vratamože se identificirati s prostorom brižnostigdje je veza između ljudi i mjesta kulturnebaštine (bila) duboko ukorijenjena. Svjetlosnominstalacijom interveniram ne samo uantičku arhitekturu već i u svijest o kulturnomnasljeđu grada Splita koje stoji u suprotnostis dominirajućim ne-mjestima istoggrada. Intervencijom u prostor Portala, dakle,skrećem pažnju na pitanje kulturne baštinei odnosa prema povijesnom nasljeđuu suvremenosti.

RAZGOVORzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 38Oliver Frljić i Dino MustafićPolitičko kazalište iliagonija predrasudaU najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o ulozi političkogpozorišta na prostoru bivše Jugoslavije. Naši sagovornici su bili dva reditelja koji sebave tom vrstom teatraOmer KarabegDa li je političko pozorište danas postalo regionalnifenomen?——Oliver Frljić: Danas na ovim prostorima postoji cijelajedna generacija autora koji se bave političkim kazalištem.Rekao bih da to kazališste, na neki način, preuzima diozadaća institucija društva koje ne rade svoj posao. Mojazadnja predstava, Zoran Đinđić, koju sam radio u Beogradu,nije klasični teatar, jer u ovom slučaju teatar pokušava napravitiono što nisu uradile institucije civilnog društva – odupozoravanja na nedovršenost sudskog procesa za ubistvoZorana Đinđića do pokušaja da se šira javnost mobilizira isenzibilizira za tu stvar.——Dino Mustafić: Političko pozorište je danas svakakoregionalni fenomen. Sasvim je izvjesno da posljednjihgodina na području Balkana, a tu mislim ne samo na onošto Zapad zove jugosfera, već i na Bugarsku i Rumuniju -postoji niz vrlo zanimljivih autora, čije su predstave značajnene samo kao političko pozorište, nego su ostvarile zapaženedomete i u estetskoj ravni. To su bile najzanimljivijepredstave, najemotivnije, intelektualno vrlo angažovane iodgovorne. Mislim da je nova generacija teatarskih stvaralacaponovo učinila važnim pozorište koje se proteklihgodina izgubilo u komercijalizaciji, pristajući na tretmankomunalne zabave.Radikalizacija jezikaOni koji ne vole politiku u pozorištu karakterišu političkiteatar kao pamfletski. Vama su, gospodine Frljiću, kritičarivaše nedavne beogradske predstave Zoran Đinđić prebacivalida je ona na granici novinskog feljtona, da se u njojizgubila umjetnost.——Oliver Frljić: Ne mislim da je novinski feljton sam posebi išta loše. Uostalom, kazalište je, u odnosu na stvarnost,uvijek sporije od medija. Dok se mi počnemo baviti određenomtemom, ona je već zastarjela, nju su već obradilitelevizija, štampa ili internet. Inače, kad je riječ o jeziku kojimse koristi političko kazalište, tu se javljaju nesporazumisa kritičarima i gledateljima koji su odrasli na drugačijojkazališnoj tradiciji. Jer, političko kazalište pokušava komuniciratisa publikom upravo radikalizacijom svog jezika nanačin koji je drugačiji od normirane komunikacije kakavuimamo u repertoarnim kazalištima.Gdje su granice političkog pozorišta? Dokle se može ići, ada se predstava ne pretvori u pamflet?——Dino Mustafić: Nemam ništa protiv dobrog pamfletskogpozorišta. Pamflet u pozorištu ne mora biti nešto negativno,ako reditelj uspije da pozorišnim sredstvima prenese sadržaj,misao, ideju ili poruku direktno do gledaoca, bezokolišanja, bez teatarskih alegorija i stilskih figura. To jelegitiman postupak. Podsjetiću na neka velika rediteljskaimena poput Franka Castorfa ili grupe Rimini Protokoll,čije predstave sadrže vrlo direktne, neskrivene poruke.Političko pozorište računa na interaktivnu komunikacijuizmeđu publike i predstave. Čuveni reditelj Mejerholjd govorioje da ne voli ni predstave kojima svi aplaudiraju, nitione koje svi izvižde. On je smatrao da je pravio predstavekoje su dijelile publiku, koje su je polemizirale. Mislim da ipredstave našeg političkog pozorišta, bez obzira koju temuobrađuju, ne nailaze niti na horsko odobravanje, niti nahorsko negodovanje. Mislim da je političko pozorište danasna Balkanu vrlo vitalno i intrigantno, ali da nije u pitanjunikakav trend, kako čitam u nekim tekstovima, nego je upitanju autorski stav.Da li je cilj političkog pozorišta da atakujući na svijest gledaocarazbija zablude, strereotipe i oficijelne istine?——Oliver Frljić: Mislim da je bitno napadatione stvari oko kojih postoji neka vrstadruštvenog konsensusa, nametnutog ili nenametnutog.U svakoj sredini u koju dođempokušavam vidjeti što su stvari oko kojihpostoji najširi društveni konsenzus. Onda usvojim predstavama poblematiziram upravote stvari što proizvodi reakcije, koje mogubiti poput onih koje sam u Bosni i Hercegoviniimao na predstavu Pismo iz 1920, kojusam radio sa ansamblom zeničkog pozorišta,ili poput reakacija na Bakhe u Splitu, gdjesam govorio o zločinima hrvatske straneu Domovinskom ratu nad civilima srpskenacionalnosti koji su ostali u Splitu. U tukaterogiju spada i moja zadnja predstavaZoran Đinđić, koja govori o samom atentatuna Đinđića, ali i o onome što se događalonakon atentata, kada je Đinđićeva Demokratska strankanapravila sa Socijalističkom partijom Srbije jednu vrstunemoralne koalicije, dakle, upravo sa onima koji su stvoriliatmosferu u kojoj je Đinđić mogao biti ubijen, pa suizvršioci atentata računali na to da neće biti procesuirani.Uvijek pokušavam dovesti u pitanje one stvari oko kojihpostoji neko najšire slaganje, pa je onda logično očekivatii reakciju publike. Sve te predstave su računale s tim da ćepodijeliti publiku. Na predstavi svake večeri ima 200 li 300ljudi u publici i svako od njih se na drugačiji način određujeprema onome što gleda.Preddemokratski prostorTako je vaša predstava Zoran Đinđić u beogradskom Atlelju212, već na premijeri podijelila publiku. Pola sale jeaplaudiralo, a druga polovina je ćutke izašla. Vi ste, vidim,zadovoljni kada dobijete takav rezultat.——Oliver Frljić: Ja sam zadovoljan. Mene najviše brinu onemoje predstave gdje ljudi na kraju aplaudiraju, čestitaju mii onda svako od nas nastavlja svoj život kakav je bio prijetoga. Pokušavam raditi predstave koje će se konfrontiratisa društvenom zajednicom i uvjerenjima te zajednice. Napremijeri u Beogradu se dogodilo da je jedan dio gledalištaneobično brzo napustio dvoranu, to je bio jedan malistampedo, dok su ostali frenetično aplaudirali. Mislim data predstava pokazuje podijeljenost koja postoji unutarsrbijanskog društva oko Zorana Đinđića, ali i oko mnogošireg spektra društveno-političkih tema.U kojoj meri političko pozorište može doprinijeti suočavanjusa svim onim užasima koji su se dogodili u jugoslovenskimratovima?——Dino Mustafić: Mislim da itekako može. To pokazujeuspjeh predstava kao što su Kukavičluk ili Pismo iz 1920kolege Frljića, Generacija 91-95 Borisa Šeparevića, HipermnezijaSelme Spahić, i da ne nabrajam dalje. Sve tepredstave su se bavile odnosom prema prošlosti, traženjemuzroka koji su doveli do ratova i razaranja, nasiljem i mržnjom.To su značajne i potrebne predstave, jer su otvorileprostor dijaloga na koji pozorište računa. Upravo takvepredstave pokušavaju da razbiju predrasude i stereotipesa kojima gledalac dolazi u pozorište. Kada smo u Beograduradili predstavu Rođeni u Yu - koja je govorila oizgubljenom identitetu i šta se događa kada nestane jednadržava, a koja se otvara jednom strofom već zaboravljenejugoslovenske himne - nismo mogli ni predpostaviti daće na premijeri publika ustati i horski otpjevati tu prvustrofu. Neko je odmah rekao da je na premijeru došla jugonostalgičarskapublika. Ta je predstava zatim prikazanaFrljić: političko kazalištepokušava komuniciratisa publikom upravoradikalizacijom svogjezika na način koji jedrugačiji od normiranekomunikacije kakavuimamo u repertoarnimkazalištimai u bivšim republikama, koje bismo uslovno mogli nazvatiantijugoslovenskim, pa je i tamo bilo ustajanja, ali i protesta,jer je bilo i onih kojima je ta himna smetala. To je priča ostereotipu. Ne postoji sredina ili publika koja je zakucanaili zacementirana u svojim stavovima i upravo političkopozorište razbija te stereotipe. Nama je političko pozorišteitekako potrebno, jer mi još uvijek živimo u vremenu kojeje preddemokratsko. Za mene je pozorište prostor osvajanjaslobode, slobode u mišljenju, slobode u stavu, slobodekoja je - što zbog totalitarnih režima, što zbog rata - bilasuspendovana svih ovih proteklih decenija, a posebno poslednjedvije decenije.Procesi samoviktimizacijeGospodine Frljiću, vi ste se u pomenutoj predstavi Kukavičluk,koja je proglašena najboljom na prošlogodišnjemSterijinom pozorju, bavili Srebrenicom. Kako je publikareagovala?——Oliver Frljić: Bilo je različith reakcija. Sjećam se da jeprilikom izvođenja u Novom Sadu, na Sterijinom pozorju,nakon što je jedan glumac najavio scenu u kojoj će se nabrajatiimena žrtava iz Srebrenice, jedna gospođa iz publikeviknula: “Nemojte molim vas“. Onda je neko reagirao na to.Meni je ta scena jako važna, jer ona pokušava govoriti o srebreničkojtragediji na drugačiji način, mimo ovoga što imamou dnevno-političkoj upotrebi. Uvijek se govori bezlično, ubrojkama, a meni je bilo jako važno da se čuje barem dioimena srebreničkih žrtava. Htio sam da se ta imena izgovore.Scenu sam koncipirao tako da glumci sjede sa strane. Pozornicaje prazna, svjetlo je upaljeno i oni izgovaraju ta imena.Ništa se ne događa, osim što imate mogućnost da ostanete

RAZGOVORzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 39Mustafić: Ne postojisredina ili publikakoja je zakucana ilizacementirana u svojimstavovima i upravopolitičko pozorišterazbija te stereotipe. Namaje političko pozorišteitekako potrebno, jer mijoš uvijek živimo u vremenukoje je preddemokratskosami sa sobom i čujete ta imena. Nadao sam se da to možebiti prlika da se svako suoči sa nekom svojom odgovornošćuzbog onoga što se desilo, ne samo u toj tragediji, nego u svimtragedijama koje su se događale tokom proteklih ratova uregionu. Nekada je ta scena prolazila tako da niko ništa nebi rekao, a čuo sam da je na nekim izvedbama dio publikeznao na toj sceni izaći iz sale.Kažete da ste htjeli da navedete gledaoca da posumnja uzvanične istine koje mu se svakodnevno plasiraju, ali štamože jedna pozorišna predstava protiv televizije i štampe,koje u horu ponavljaju – naš narod je žrtva, oni drugi sukrivi. Da li je to onda uzaludan posao?——Oliver Frljić: Malo jeste, a malo i nije. Procesi autoviktimizacije,o kojim govorite, su toliko dominantni u svimdruštvima ovog regiona da se zapravo niko ne želi pozabavitionim što je radio u ratu, nego se svi bave onim štoim je rađeno u ratu. Moje predstave pokušavaju ići i protivtog autoviktimizacijskog diskursa.——Dino Mustafić: Nije uzaludan posao. U to sam uvjeren.Da nisam - ne bih se uopšte bavio pozorištem. Mislim da seoficijelne istine razbijaju u umjetničkim djelima, ne samo uteatru, nego i u literaturi, i u filmu. To su “istine“ koje su nastaleu nacionalnim laboratorijima, kao svojevrsni falsifikatiili kao rezultat revizije istorije. Ja volim političko pozorištezato što ono izbjegava politički jezik. Ježim se izraza kojesu nam ovdje, u Bosni i Hercegovini, nametnuli mediji.Stvari više ne možete nazvati pravim imenom. Stalno segovori u eufemizmima. Kada se ljudi protjeruju iz vlastitihdomova, kada se ubijaju zato što pripadaju drugoj etničkojzajednici, onda se to naziva etničkim čišćenjem, mada seradi o strašnim zvjerstvima, progonu, ubijanju, genocidu.Političko pozorište te stvari naziva pravim imenom bezikakvih kalkulacija i kompromisa.Može li se desiti da političko pozorište bude zloupotrebljeno,da šalje nacionalističke poruke?——Oliver Frljić: Nravno, ali onda se ne radi o političkompozorištu, nego o propagandi. Ukoliko bismo koristili pozornicuda bismo opravdali zločine, to ondanema nikakve veze sa umjetnošću. To je golapropaganda. Mislim da je razlika izmeđupolitičkog pozorišta i ovog, o kome vi govorite,u tome što politički teatar optira zaodređene univerzalne vrijednosti.——Dino Mustafić: Pozorište koje je slaloporuke zla, podjele, diskriminacije i nacionalizma– postojalo je 90-tih godina na prostorubivše Jugoslavije. To je bilo agitatorskopozorište. ono je agitiralo za određenu političkuopciju ili ideologiju, dok političko pozorišteuvijek izražava sumnju, upit i dilemu.Ono oponira ustaljenom, prihvaćenom mišljenju.Uostalom, ko se danas još sjeća tihpredstava i autora? Oni su vrlo brzo paliu zaborav. Onog trenutka kada su njihovepolitičke opcije otišle na smetljište istorije.——Oliver Frljić: Sjećam se predstava iz devedesetihu Hrvatskoj, gdje je kazalište korištenoupravo u tu svrhu. Sjećam se proslaveTuđmanovog rođendana 1997. u Hrvatskomnarodnom kazalištu u Zagrebu, koju je režiraoZlatko Vitez. Mislim da je to jedan odnajsramotnijih datuma u kazališnoj povjestiHrvatske, gdje je kazalište iskorišteno zanajgoru vrstu ideološke propagande. Mislimda je tada kazalištu kao takvom nanesena nesagledivašteta, ali još veći je problem kako su u svemu tome mogliparticipirati svi ti ljudi, glumci i ostali, koji su bili uključeniu taj projekt. Meni je danas jako teško imati komunikacijusa tim ljudima koji nisu imali nikakav problem sudjelovaliu priredbi jedne operetne vlasti koja je, iako smiješna, bilaitekako ozbiljna i nanijela je velike žrtve i vlastitom i drugimnacionalnim korpusima u regionu.——Dino Mustafić: Rekao bih da u pozorištima koja imajuprefiks nacionalni još uvijek postoji potreba da im se narepertoaru nađe po koji nacionalno romantičarski komadsa mitovima, folklorom i nacionalmim barjacima. Ta vrstaoperetskog pozorišta se s vremana na vreme pojavi u svimsredinama, međutim, takve predstave, na svu sreću, nerežiraju ozbiljni reditelji. One danas ne privlače publiku ibrzo padaju u zaborav.Mitovi i barjaciKada ste radili jako provokativne predstave, da li ste imaliproblema s vlastima, pritom ne mislim na zabrane, nego naindirektne opstrukcije?——Oliver Frljić: Ima i direktne i indirektne opstrukcije.Dok sam radio na predstavi Zoran Đinđić u Beogradu biloje različitih pritisaka. Dijelom su i glumci, i u Ateljeu 212 ioko njega, vršili jednu vrstu pritiska na svoje kolege. Nekiglumci, koji su igrali u predstavi, rekli su mi da su na njihvršeni i politički pritisci. Ja sam to shvatio kao indirektnipritisak na ono što sam radio i kao pokušaj opstruiranjarada na predstavi. Međutim, bilo bi naivno ne očekivati dase takvo nešto ne dogodi. Ukoliko želite napadati stvari okokojih postoji neka vrsta najšireg društvenog konsenzusa,onda se takve reakcije mogu i očekivati. Ali ja nisam želiogledati to kao nešto negativno, već sam odlučio da sve touključim u samo tkivo predstave. Svi pritisci i pokušaji dase predstava unaprijed diskvalificira zbog mog porijekla ilizbog toga odakle dolazim – sve je to ušlo u predstavu. Nataj način predstava sama sebe optužuje.Vi ste, znači, sve to usisali u predstavu i onda tokom izvođenjavratili u publiku?——Oliver Frljić: Da. Mislim da predstava, zapravo, to polemičkibaca u lice gledateljima. Naravno, taj dio predstavese nije doticao onih koji nemaju tu vrsta problema, kojismatraju da nečija adresa stanovanja i to gdje je neko rođennisu faktori koje treba uzimati u obzir u prosuđivanjuumjetničkog djela. Ali mislim da je to itekako imalo učinkana onaj dio publike, koji je svoje zaključke donio unaprijed.——Dino Mustafić: Pritisci i opstrukcije su nešto što vasprati kad odlučite da radite neku političku temu, koja možebiti delikatna za tu sredinu. Ne postoji nijedna predstavakoju sam radio u posljednje vrijeme, a koja se bavila političkomtemom, a da nisam teško sastavio podjelu. Menise događalo, a koliko znam, toga je bilo i kod Olivera, dasu glumci izlazili iz predstave. Na prvom okupljanju višeod pola ansambla kaže da u predstavi ne vidi sebe ili da utome ne želi da učestvuje. Neko navodi umjetničke razloge,a neko svoja ideološka sumnjičenja. Sasvim je sigurno da mi,kada krećemo u ovakve projekte, u njih ulazimo i sa svojimsvjetonazorom i sa svojim senzibilitetom i, ako hoćete, sasvojim političkom filozofijom. Ja nikada nisam krio da samljevičar po svom opredjeljenju i da preferiram društvo sasocijalnom jednakošću i etničkom pravdom. To su temekoje mene zanimaju.Čini se, a evo i vas dvojica, koji režirate po cijeloj bivšojJugoslaviji, to potvrđujete – da političko pozorište nekakonajlakše prelazi ove naše državne granice.——Oliver Frljić: Ono prelazi ukoliko uspijeva uspostavitikomunikaciju. Te predstave najbolje komuniciraju sa sredinomu kojoj su rađene i za koje su rađene, jer tu postojinajjači sentiment, bio negativan ili pozitivan, prema onomeo čemu te predstave pokušavaju govoriti. S druge strane,ja mislim da smo mi još uvijek jedan kulturni prostor, bezobzira na granice koje postoje među ovim državama, dojučerašnjimrepublikama. Te predstave su razumljive upravozbog toga što dijelimo i kulturno naslijeđe i političku povijest,a i poslijeratni tranzicijski procesi su nam dosta slični.Tako da ja mislim da se mi puno više razumijemo nego štoželimo priznati. Izmišljaju se novi jezici kao rezultat političkihodluka. Ja ne znam na kojem jeziku nas trojica sadagovorimo, ali ja savršeno razumijem vas obojicu, a i vi mene.Mislim da i pozorišne predstave dijele kazališni jezik, alii tematski interes, pa su zbog toga manje-više razumljivesvugdje u regionu.——Dino Mustafić: Ne mislim da svako političko pozorištemože da zaintrigira druge sredine, bez obzira koliko sebavilo provokativnim političkim temema od regionalnogznačaja. Samo dobro političko pozorište može da preskačegranice. Slažem se da mi još uvijek imamo mnogo višesličnosti nego razlika i da su nam problemi skoro pa identični.Uzmimo Oliverovu posljednju predstavu ZoranĐinđić. Radi se o lideru koji je ubijen u susjednoj zemlji.Mislim da će to sa velikim interesovanjem pratiti publikai u Zagrebu, i u Sarajevu i u Ljubljani, pošto je riječ ouniverzalnoj priči – zašto ubijaju progresivne lidere, štastoji iza toga, zašto se država s tim ne obračunava. Sjetitese samo velikih političkih atentata - od Johna Kennedyado Olofa Palmea. Da li bi danas situacija na Balkanu biladrugačija da je Đinđić živ? Dakle, teme koje na početkudjeluju kao da su lokalnog karaktera ili da su isključivovezane za određenu sredinu, kada dođu u širi kontekst,izazivaju interes javnosti i u drugim sredinama. Sjećam sejedne sjajne predstave Christopha Marthalera, koju jegledala i publika na BITEF-u i na MESS-u, u kojoj segovori o Istočnoj Njemačkoj, ali i o traumama njemačkogdruštva zbog holokausta. Ta predstava je jako dobro komuniciralasa publikom na ovim prostorima. Mislim dapolitičko pozorište nije limitiramo svojom temom, negoje to pozorište univerzalnih vrijednosti.

Knjigezarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 40Ljubavna pisma s kritičkimpredumišljajemEpistole koje Pančić ispisuje zaista su vagoni jednog sad već višedecenijskog sretnogprometovanja vlaka koji putuje prema fantomskim stanicama paralelnog univerzumakoji nastanjujemo isti ovi mi, samo boljiDario GrgićVećina stvari koje je do danas objavioTeofil Pančić kao da je pisana izviđenja osobe kakvom smo moglipostati da nas nije ponijela ostrašćenost posljednjihdvaju desetljeća, gdje je teško rećije li gore ubijanje devedesetih ili izravnavanjeračuna nultih i desetih godina. Pančić jeodrastao u osobu kakvom su mnogi moglibiti, samo da se nisu dali ponijeti od stranekojekakvih bujica, bile one političke ili teorijske,estetske ili slavohlepne. Iz njegovih jetekstova u čitatelja redovito gledao i dječakkoji još uvijek voli stripove Paje Patka (pamakar se radilo o Crumbovoj nepostojećojverziji nikada nacrtanoga stripa) i biće čijaje tananost zgrožena bestijalnošću vremenai prostora. On je istovremeno čitatelj ThomasaManna i Mikijevog zabavnika, i odličnose drži kada je pomodarsko teoretiziranjeu pitanju: bilo bi zanimljivo znati kakobi se Pančić (ako već nije na mjestu koje mije promaklo) postavio prema suvremenimljevičarskim oblicima postavljanja premaproblemu – čime ga se, naravno, ne stavljani na koju, a najmanje na desnu političkustranu: ono od čijeg se štetnog utjecaja ovajautor znade skloniti možemo prije sveganazvati visokom temperaturom.Čitanje iz točke propuštenešanse Postoje ljudi koji su poput automobilašto funkcioniraju samo na 5000obrtaja, i potpuno su neupotrebljivi kada segas spusti na 1500, što je, je li, optimalno iKako je to bitičovjek koji se neusteže ponašatiposve normalnou nenormali – toje osnova iz kojenastaje intonacijaPančićevih tekstovanormalno kretanje cestom, što su, povijesnokonstatirajući, takozvana, geteovski rečeno,nezanimljiva vremena i, kao, monotone vožnje.Kako je to biti čovjek koji se ne ustežeponašati posve normalno u nenormali – toje osnova iz koje nastaje intonacija Pančićevihtekstova. I to je i ključno mjestonjegova rizika: odbijanje pridruživanja plemenu,dječije (ali ne naivno, nego nekakočisto) ostajanje na distanci, nastojanje dase o svemu promisli što je moguće hladnijeglave, prebivajući, predinovski kazano, nasvoji strani. Što nije malo osvježenje, budućida smo nastavili živjeti očajno kolektivističkimnačinima, utaboreni u male i velikeklanove, spojeni s malim i velikim grupniminteresnim sferama, podijeljeni u falangečijim se pripadnostima (tim sakritostimau krdo) mjeri nečija osobna i građanskahrabrost. Tako da su epistole (a Pančić uvijekpiše kao da piše pismo, radilo se o političkomkomentaru ili književnoj kritici,eseju ili reminescenciji na odrastanje) kojeon ispisuje zaista vagoni jednog sad već višedecenijskogsretnog prometovanja vlakakoji putuje prema fantomskim stanicamaparalenog univerzuma koji nastavamo istiovi mi, samo bolji. Malo čvršći. Vjerniji.Promišljeniji. Neskloni baš svim modamavremena.I to je uvjet optimalnog čitanja Pančića:čitanje iz točke jedne propuštene šanse, snadom da je moguć jedan veliki, dobroćudnirestart učinjen u najboljim namjerama, sasviješću o krivnji i znanjem da je traganjeza izgubljenim vremenom okončano većčitanjem o njemu – da ne treba tražiti višeod normalnog, civiliziranog, uljuđenog života.Pančić izbjegava rečenice koje vamoduzimaju dah, koje su rezultat napornogmozganja koje ima samo jedan cilj: vaš uzdahoduševljenja, ejakulaciju vaših moždanihganglija. Njegov je stil razveden, sklonumetnutim rečenicama, čak i ireverzibilijama– ovdje imate slučaj kao nekoć u IgoraMandića, da pisac koji piše o knjigama drugihzvuči književnije od objekata svojih ekspertiza,njegovi su novinski tekstovi – iakobi se on na ovakvu karakterizaciju možda itrgnuo – poetizacija i humorizacija besmisla:ako se i pišu “razglednice iz pakla“, onesu rijetko kada ovako nasmiješene. Pazite:Pančić nije sklon hijenskom cerekanju, negoosmijehu. Uz vjernost čistoći, taj je osmijehključ njegova partizanska djelovanja – njegovomožda najsnažnije oružje. Ruku nasrce, ovo sve oko nas i jest smiješno.Poznati, ali ne i značajni misliociStanica fantomskih vozova svojomse tematikom (i raznovrsnošću adresata)proteže od Caneta iz Partibrejkersado Bogdana Tirnanića, dok je metaforudogađaja zadnjih vremena i odnos Očevi iOci najefektnije uhvatio tekstom o MomiKaporu: Eh, taj tvoj Momo tekst je s ovomautoru neobično omiljenim ‘twistom’: prvoje on čitao Kapora i otac mu je govorio “ti itvoj Kapor”, onda je Kapor promijenio teksasjaknu za vojnički (a ne gogoljevski) šinjeli sin je govorio ocu: “Eh, taj tvoj Momo”.Poanta o tekućim vremenima izražena je uslici protivnika rock’n’rolla kao ključu problemakoji su poharali Balkan. Protivnicistripa, pop kulture, protivnici malih stvariu ime kolosalnih povijesnih ideja, zagovarateljiIdeje nasuprot pukoj svakodnevici...to uvijek počinje tako: Hitler je bio zaBélu Bartóka a protiv Dukea Ellingtonea,za klasiku a protiv jazza, za kolektivitet akontra “besmislenome” individualitetu, zaHeideggera a ne Jamesa i tako dalje. Pančićna jednom mjestu zapisuje: onaj poznati aline i značajni mislilac – i tu je sukus odnosaspram medijski isposredovanih vremena:on ovdje aludira na Huntingtona, ali nebi bolje prošli ni neki drugi (poznati aline i značajni) mislioci pred kojima je modernoklečati u stavu poniznog (i magarećeg)obožavanja.Pančićeva ljubavna i manje ljubavnapisma s kritičkim predumišljajem kakav jemoguć samo ako se razumije ono o čemu sepiše, njegov raspojasani stil i odbijanje dase povinuje vlastitim baroknim izazovimamožemo usporediti s glumom Danila BateStojkovića, odnosno parafrazom Pančićevateksta o glumi ovog majstora: dobroćudna iljubopitljiva odrješitost iskonske posvećenostipisanoj riječi, posvećenost koja činimjesto razlikovanja naspram pukih mrčiteljateksta oslonjenih na efekte i kalamburskuispraznost.Pančić piše o uzročnicima ove “potkoninentalne”zbrke na Balkanu, pitajući sekako je moguće u obilju susjedstva lociratiMonstruma: primjer od kojeg polazi glavnije lik Bernhardova komada, čovjek kojiTeofil Pančić, Stanica fantomskihvozova; Kulturni centar NovogSada, 2011.je mijenjao onoliko košulja koliko je bilopotrebno i koji je kameleonski naštimavaosamo svoje socijalizacije, no u srcu je ostaoisti, ali samo u svoja četiri zida. Privatizacijaesesovštine (lik na Himmlerov rođendan nazid stavlja sliku obožavanog i neprežaljenogvođe, odijeva crnu SS uniformu) nije jedinaprepreka u našem prepoznavanju čudovištaiz vlastitih sokaka.Protiv razvijanja autentičnogmanijaštva Pančić piše kakoje stvar u tome da je cijeli naš doživljajni iperceptivni svijet podložan automatizmu,jednako uslijed samozaštite kao i uslijedželje da se lakše dohvati smisao stvari, i damislimo kako je “zle” moguće i drugačije“vidjeti” nego nas “dobre”. Problem je štoje zlo u međuvremenu postalo anonimnoi počiva na temeljima što se ne poklapajus našim zamišljajima. Zlikovac je čestoU Pančićevimtekstovima imateslučaj kao nekoću Igora Mandića –da pisac koji piše oknjigama drugihzvuči književnijeod objekata svojihekspertizaSavjesni građanin, tihi susjed, onaj bezimenii pristojni i uvijek sistemu raspoložividomoljub i čistunac u svakom smislu. Govorovih likova, piše dalje Pančić, potpuno jebezvrijedan i lišen supstance, bez mozgai što je još gore i opasnije, lišen je – srca.Bezvrijedna jezična materija koja se trošiu procesima neprekidnog žalovanja za vremenimakada je bilo reda, za vremenimakada je bilo sve dozvoljeno (žalovanje zadanima rata, npr.), alibiranje svima kojisu “samo izvršavali naređenja” – upravou tako postavljenom životu Teofil Pančićvidi potencijal za razvijanje autentičnogmanijaštva. Protiv kojega je ovaj pisac stajaosvakom svojom napisanom riječju, savu tišini mirnog popodneva kada sve laganodrijema i kada se stvari vide vrlo jasno.U Hrvatskoj nemamo novinara koji jesvoje ime potpisivao pod vrlo nepovoljnedijagnoze po vladajuću strukturu (koja jena Balkanu lišena strukturalnosti), što jerabota koja nije posve lišena rizika, a sveto pisao je lapidarnim stilom, ležerno, kaoda uopće nije problem biti pristojan i pametani hrabar. Kao da to možemo svi mi,ali smo, eto, stjecajem okolnosti, nakratkozaboravili kako se to radi. Međutim, Teofilnas čeka, na stanici fantomskih vozova, zakoju je udario trasu svojim pisanjem. Štetaje ne ukrcati se.

Knjigezarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 41Mesarenje klasikaProblematičan prijevod izabranih pjesama jedne od najznačajnijih ruskih pjesnikinjaMelita JurkotaIzdan je prvi hrvatski prijevod poezijevelike ruske avangardne pjesnikinjeMarine Cvetaeve (1892-1941). Nakonšto sam Cvetaevu čitala na ruskom, u talijanskom,engleskom i srpskom prijevoduposegnula sam napokon za hrvatskim prijevodomjedne od najvećih pjesnika 20.-tog stoljeća i ne samo... To zna svaki Rusodavno, a malo pomalo saznavao je i ostataksvijeta. Cvetaeva je pjesnikinja na čijispomen je Josifu Brodskom zapinjao glasu grlu i čiji se eseji o njoj čitaju poput potresnogintimnog dnevnika.Meni je pak pogled zapeo odmah nadosad nikad viđen oblik prezimena “Cvjetajeva”.Postoje dva načina pisanja imenaruskih pisaca na hrvatskom jeziku: transkripcija(prenošenje znakova iz jednogpisma u drugo, pri čemu se vodi računao izgovoru) po kojoj bi se kao što se tonajčešće i čini pisalo Cvetajeva i transliteracija(prenošenje znakova iz jednog pismau drugo, pri čemu se ne vodi računao izgovoru), pa bi uobičajeno i točno biloCvetaeva.Knjiga je, saznala sam izašla u malojnakladi i uskoro spremaju drugo ispravljenoizdanje. Nažalost, velika šteta je većnapravljena i ne vidim načina da se onaispravi osim isto takvom jednom malomlomačom.Slobodni prijevodi Da unaprijedsažmem osnovno: hrvatski prijevod Cvetaeveima početničke greške prevođenja sruskog jezika, odabir pjesama je nereprezentativan,prevoditelj ne poznaje poetikuautorice ni kontekst u kojem je stvarala iu kojem je nastajala ruska poezija, iznosikulturološki netočne informacije, ritam isintaksa prevedenog na bijednom su nivou.Primjer Bauerova neukog prijevoda datću odmah u jednoj ranoj i antologijskojpjesmi Moim stiham, napisannym tak rano(Mojim stihovima, napisanima tako rano –slobodan prijevod). Pjesma je napisana 1913.godine kada je Cvetaeva imala 21 godinu izavršava proročanskim četverostihom:Razbrosannym v pyli po magazinamGde ih nikto ne bral i ne beret,Moim stiham, kak dragocennym vinam,Nastanet svoj čered.U slobodnom prijevodu to izgleda ovako:Razbacani u prašini trgovinaGdje ih nitko nije uzeo i ne uzima,Mojim će stihovima, kao dragocjenimvinima,Doći njihov red.Bauerov prijevod glasi:Razbacanim na prašini časopisnimstranicama(Gdje su čitatelju samo breme!)Mojim stihovima kao dragocjenimkrivicamaDoći će pravo vrijeme.Prevoditelj čini dvije početničke greškeu četiri stiha: rusku riječ “magazin” prevodikao časopis, umjesto trgovina, a “vinam” utrećem stihu razumijeva i prevodi kao dativod “vina”- “krivnja”. Mislim da gore navedenonije pretjerano nazvati besmislenim isramotnim, kao uostalom i čitavu ovu knjižicu.Nabokovljev prijevod iz 1972. godineglasi:Amidst the dust of bookshops, widedispersedAnd never purchased there by anyone,Yet similar to precious wines, my verse canwaitIts time will come.Nabokov izvrsno na engleski jezik prenosiprijeteći ton, tako karakterističan zabeskompromisnu Cvetaevu čija se poetikagradi na paradigmi “ja – ne-ja” u svim njezinimočitovanjima. Čitava je njezina poetikaposvećena prevladavanju tog antagonizma.Građena na antonimiji između “ovog zemaljskogsvijeta i onog nebeskog svijeta”,između te dvije krajnosti nema ničega, paBrodskij s pravom tvrdi kako Cvetaeva nijeimala ni prethodnika, ni sljedbenika na filozofskomplanu, a ni estetskom, jer je tajprincip izbrusila u samom jeziku do zastrašujućihrazmjera kada pjesnička stvarnostpostaje stvar ruske fonetike, a tragičnostsadržaja nije više mjerljiva sa stvarnošću.Stvarnosti se Cvetaeva odriče. Riječ je oraskolu koji Bauer u svom prevodilačkompoduhvatu ne poznaje, pa nas ne treba čuditišto njegovi stihovi u pjesmi Emigrantglase: Nesljubljen sa svima, nesjedinjensa svima, dok u originalu stoji jasanantagonizam “ja – vi”. Ovakvih je propustamnogo.Pjesma posvećena Anni Ahmatovoj iz1915. godine koja u originalu počinje stihom:Uzkij, nerusskij stan (Uski, neruski stas)prevodi se Uski neruski mlin (!). (čuvenaljepota Ahmatove, njezin visoki i tanki stasbio je predmet mnogih pjesama, slika i drugihposveta...). Nadalje, šal koji Ahmatovojpada kao mantija on prevodi “ko haljina”,demona pretvara u zmaja, njezini se stihovibacaju u lice umjesto da nam probadaju srce,a “sonnyj čas” greškom postaje “sunčaničas” umjesto sneni.Na hijerarhiji duhovne ljestvice Cvetaevepjesnik stoji na samom vrhu. Pjesme ičitavi ciklusi pjesama posvećeni drugim pjesnicimaponavljaju isto: pjesnik ima misiju(time mantija, a ne samo ženska haljina).Pjesniku je data uloga proroka, svetog mučenika,ali i dar čaranja/zavođenja riječima,te Cvetaeva Ahmatovu kasnije naziva “čarobnicom”(černoknižnica) (Ahmatovoj,1921).Problem Blok Bauer kod pojedinihpjesama ne navodi da su dio ciklusai ne spominje kojeg. Antologijska pjesmaImja tvoe – ptica v ruke, (Ime tvoje – pticau ruci) iz 1916. godine stavljena je time vankonteksta, jer nigdje ne piše da je to prva od17 pjesama iz ciklusa Stihovi Bloku (Stihi kBloku 1916-1920). Čitava se ta pjesma gradisemantički i strukturno na zvučanju riječi“Blok”, tj. na zvučanju prezimena najvećegruskog simbolističkog pjesnika AleksandraBloka kojeg autorica glorificira. Pitanje ješto o tome Bauer zna, jer kada Cvetaevagovori o jedinstvenom pokretu usana kojije potreban da se izgovori jednosložna riječ“Blok”, za nju sveto ime, on to prevodi saPoseban položaj usana kod cjelova.Nikakvog ljubljenja tu nema. Kako ondaBauer (i čitalac!) dalje tek može razumjetistih: Ime (je) tvoje – pet slova (U vrijemeCvetaeve Blok se pisalo s tvrdim znakomna kraju, tako da je imao 5, a ne 4 slova).I dok Cvetaeva na kraju druge strofe karakterističnopodiže ton uspoređujući zvuknjegova imena sa zvukom okidača uperenogu sljepoočnicu, kod Bauera nalazimonešto sasvim drugo: I odazvat će se togkasnog sata / U zvonkim udarcima bata.Aluzija na smrt gubi se i u zadnjim udarnimstihovima. potresno i beskompromisno kodCvetaeve: S imenom tvojim – u san dubok.postaje za hrvatske čitatelje mlako: Imeje tvoje – dubok san. Struktura pjesme jeuništena, jer se semantički i ritmički gradina paradigmi ponavljanja sintagme “Imetvoje” da bi upravo u posljednjem stihudoživjela klimaks u vlastitoj varijanti i tonupotresnog finala.Kultna ljubavna pjesma iz 1915. Mnenravitsja, čto Vy bol’ny ne mnoj u cijelostije rađena na omiljenoj figuri Cvetaeve, tj.na vrsti paradoksa. Riječ je o utvrđivanjunečega na način da se ono paradoksalno– negira:Sviđa mi se, što Vi bolujete ne zbog mene,Sviđa mi se, što ja bolujem ne zbog VasŠto nikada teška zemaljska kuglaNeće nestati pod našim nogama (sl. pr.)Položaj riječi “ne” je ovdje ključan, štose u Bauerovom prijevodu potpuno gubi:Sviđa mi se što ne bolujete zbog mene,Sviđa mi se što ja ne bolujem zbog vas,Što trava ispod naših nogu ne vene (!!??).Što svijet u bijegu od nas ne traži spas.Činjenica da je iz posljednje treće strofeprevoditelj izostavio čitav jedan stih (u originalu8 stihova u hrvatskom prijevodu skraćujuse na 7!!) ne treba komentara… Na44-toj stranici knjige je prijevod pjesme Dami je biti nježnom, ludom i glasnom (Bytnežnoj, bešenoj i šumnoj, 1913.) kojoj nedostaje5 strofa (u originalu pjesma ima 12katrena, a u hrvatskom prijevodu 7).Problematičan odabir Prevoditeljhrvatskog izdanja mahom izostavljafamozne crtice po kojima je prepoznatljivsvaki lirski tekst Marine Cvetaeve i zahvaljujućikojima se gradi ritmička strukturapjesme, sintaksa, tempo, igra značenja izvuka, koji su ključni kod njoj toliko karakterističnimopkoračenjima i podržavajuspecifičnu visoku, dramatičnu intonaciju.U originalu pjesme Jedan časnik iz 1938/39(koja je dio ciklusa Stihovi Češkoj - informacijakoju u knjizi ne dobivamo) crtica je27, a u hrvatskom prijevodu 15. U nekimpjesmama potpuno izostaju.Osvrnimo se nakratko i na odabir pjesamaza hrvatsko izdanje, koji je poput prijevodaučinjen krajnje neznalački. Od 80odabranih pjesama dvije trećine pripadajumladenačkom razdoblju, dok je pjesništvudvadesetih i tridesetih godina, dakle zrelojpunokrvnoj lirici Cvetaeve posvećenamala pažnja. Nedostaje mnogo antologijskihnaslova, nema ni jednog čak ni djelomiceprevedenog ciklusa kojim pjesnički opusCvetaeve obiluje i koji je za njezino razumijevanjeneophodan. Kada se pak prevodepjesme iz ciklusa, kao što je već rečeno, nenavodi se njegov naziv.Marina Cvjetajeva, Izabrane pjesme,s ruskoga preveo Ludwig Bauer;Mala zvona, Zagreb, 2012.Razumljivo mi je da nema ni jedne poeme,jer kao što Sanja Lovrenčić točnonavodi u uvodnom tekstu – Cvetaevu jeiznimno teško prevoditi, a njezine dugačke,složene poeme u kojima su zvuk i značenjepotpuno na istoj razini zahtijevaju velikuhrabrost od bilo kojeg prevoditelja.Ne i Bauera očito, koji u pogovoru zbirkepiše: “Cvjetajeva svojoj poeziji ne postavljapretjerano ambiciozne zahtjeve u pogleduforme.” Ono za što pak hrabrost nije potrebnaje bar navesti činjenicu da je istapisala poeme i napisati koje. Bauer u pogovorune spominje ni jedno ime zbirki koje jeCvetaeva za života izdala, ali zato iskazujeponižavajuću i ispraznu tvrdnju: “U svakojfazi njezina poezija, zanimljiva i dopadljivana svoj način /…/”. Za Cvetaevu navodi četirikarakteristične teme: ljubav, samosvijestžene, odnos prema književnosti i pjesme ozemljama u kojima je živjela. Tema smrtikoja je toliko prisutna čak i u njegovomizboru pjesama, ne spominje se, a ostalonavedeno naprosto je krnje, nekritično ipovršno sklepana klasifikacija koja nakoni najpovršnijeg čitanja njegovih prijevodane čudi, ali čudi da ovakav pjesnik i knjiganema recenzenta.Ministarstvo kulture Republike Hrvatskedalo je potporu ovoj knjizi te vjerojatnoneće tako skoro financirati neki drugi prijevodCvetaeve.Preostaje mi da i ja poput Sanje Lovrenčiću uvodnom tekstu, na kraju spomenemVlada Marteka i njegovu poruku s plakataletakaiz ranih osamdesetih: “Čitajete Cvetaevu.”Ali ne u ovom izdanju. Niti u ispravljenomdrugom izdanju na koje se izdavačveć poziva, ukoliko prevoditelj bude isti.

Knjigezarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 42Obavezna studentskaliteraturaUsprkos strukturnim nedostacima, udžbenik donosi raznolik sadržaj u jednostavnomi pristupačnom načinu izlaganja, zbog čega može poslužiti i kao literatura zazainteresiranu javnost srodnih humanističkih strukaSonja KirchhofferSobzirom na moje interese koji dijelomzalaze u područje prapovijesti, ali većimdijelom se usmjeravaju na antiku,oduvijek me zanimala tanka razdjelnica kojadijeli arheologiju i povijest i koja, čini mise, često nije jasna ni samim arheolozimani povjesničarima. Rad autorice TihomileTežak-Gregl poznat je svima koji se makari površno bave prapovijesnom tematikomvezanom uz teritorij Hrvatske pa me je, sobzirom na njezinu stručnost, zanimao načinna koji ona doživljava odnos ovih dvijubliskih znanstvenih disciplina, zbog čegasam i posegnula za ovom knjigom koja jeponajprije osmišljena kao udžbenik.Ovdje se analiziraznačenje terminaarheologija uprvotnom, alii suvremenomkontekstu pričemu je uočljivdug razvojni putarheologije odpričanja pričado sustavnogistraživanja iproučavanjacjelokupneprošlostičovječanstvaPotvrda nepisanog pravilaKnjiga započinje opširnim predgovorom,a podijeljena je u sedam poglavlja koja sedijele na niz potpoglavlja. U predgovoruautorica ukazuje na to da je svjesna da usvijetu postoji poveći broj knjiga identičnognaslova zbog čega u nastavku obrazlaže zaštose odlučila za hrvatsku verziju iste. Jedanod razloga je i to što sličnih stručnih izdanjana hrvatskom jeziku nema. Iako autorica unastavku teksta kazuje da je nužno da se suvremenistručnjaci služe aktivno ili pasivno sbarem dva jezika, samo objavljivanje njezineknjige potvrđuje po meni jedno nepisanopravilo, a to je da u hrvatskoj realnosti, zahvaljujućilošoj gospodarskoj situaciji kojane omogućava mobilnost ili barem ne u dovoljnojmjeri, strana knjiga postaje općeprihvaćenakada doživi svoj hrvatski prijevod.Osobno smatram da se u Hrvatskoj previšeinzistira na stranim jezicima i to u svim sektorima,kako znanstvenim, tako i onim vrloprizemnim. Boraveći u inozemstvu uočilasam da je zapravo nužno služiti se aktivnojednim stranim jezikom dok je više od togaodlično, no nije neophodno. Unatoč nerealnimtržišnim očekivanjima većina Hrvataipak tek pasivno govori jedan strani jezik.Sam naslov knjige upućuje na to da jeriječ o uvodu u prapovijesnu arheologiju,no unatoč tome knjiga se može primijeniti ina istraživanja drugih povijesnih razdoblja,s tim da se ona, kao što naslov kaže, temeljina primjerima iz prapovijesne arheologije.Osim tematskog ovdje se određuje i prostorniobuhvat knjige, a to je teritorij Hrvatskeuz zahvaćanje svih ostalih područjakoja su imala određen utjecaj na zbivanjana ovim našim prostorima. Autorica je usklopu predgovora izanalizirala i različituterminologiju koja se upotrebljava za označavanjeprapovijesnog razdoblja, pri čemuse argumentirano opredijelila za termin sprefiksom pra- jer on ukazuje da je riječo najstarijoj povijesti, a ne razdoblju prijenjezinog početka.Arheologija, povijest, antropologijaPrvo poglavlje nosinaziv Što je arheologija?, a sastoji se, kaouostalom i sva ostala, od više potpoglavljakoja su nabijena velikom količinom podatakašto je posljedica udžbeničkog karakteraknjige. Ovdje se analizira značenje terminaarheologija u prvotnom, ali i suvremenomkontekstu pri čemu je uočljiv dug razvojniput arheologije od pričanja priča do sustavnogistraživanja i proučavanja cjelokupneprošlosti čovječanstva. Arheologija je ovdjeprimarno svrstana u skupinu humanističkihznanosti, ali je pri tome naglašena i njezinabliskost s prirodnim znanostima kojaje posljedica suvremene metodologije rada.Upravo se ovdje autorica usmjerava na pitanjeodnosa povijesti i arheologije pri čemuvrsta preferiranih izvora i izbor metoda postajutemeljne odrednice njihova razlikovanja.Prema mišljenju autorice, povjesničarii arheolozi koriste sve raspoložive izvore urazličitom omjeru, pri čemu taj omjer ovisiponajprije o pripadnosti pojedinoj struci.Ovakvo je određivanje u osnovi točno, alitraži dodatnu nadopunu s obzirom na suvremenemultidisciplinarne tendencije kojepokazuju da pripadnost određenoj strucineće utjecati na preferiranje određene vrsteizvora, već će tu važniju ulogu imati tematika,što znači da arheolozi i povjesničarikoriste sve raspoložive izvore, ali na različitenačine. Iz navedenog proizlazi da suvremenoobrazovan povjesničar mora u svomradu koristiti i materijalne izvore i to u količinikoja ovisi o samoj temi i raspoloživojgrađi o istoj, a ne njegovoj povjesničarskojvokaciji koja je tradicionalno usmjerena napisanu građu.Nakon određivanja odnosa između arheologijei povijesti, na samom kraju poglavljaautorica razmatra i odnos izmeđuarheologije i antropologije pri čemu ukazujena bitnu razliku u razvoju arheologije u Europii Americi. Naime, američka definicijaje utemeljena na kulturnoj antropologiji, aeuropska na povijesti, odnosno paleontologiji.Poslije definiranja ciljeva i zadatakaarheologije slijedi prikaz razvoja arheološkeznanosti u kojem autorica poseban naglasakstavlja na pojašnjavanje pojave procesualnearheologije u 60-im godinama 20. st. i kasnijegpostprocesualizma kao novih arheološkihpravaca koji proširuju arheološkevidike, a kojima se pred arheologiju stavljajunovi izazovi što samo potvrđuje potrebu zasuradnjom vrlo različitih područja. Poglavljezavršava kronološkom periodizacijomarheološke discipline i njezinom podjelomna posebne arheologije prema predmetu imetodologiji istraživanja.Tihomila Težak-Gregl, Uvod uprapovijesnu arheologiju; Leykaminternacional, Zagreb, 2011.Kratka priča o proučavanjuprošlosti U drugom poglavlju podnaslovom Povijest proučavanja i istraživanjaprapovijesti autorica je donijela zanimljivupriču o prošlosti proučavanja ljudskog društvapodijeljenu u tri razvojne etape. Pričapočinje prvom, spekulativnom fazom kojasamim svojim nazivom ukazuje da se temeljina nagađanjima, a ne istraživanju.Kao primjere spekulacije autorica navodimišljenja nekolicine antičkih autora kojisu postavljali pitanja o prirodi ljudskog života,a iz kojih je jasno da su se vrlo ranojavila neslaganja u poimanju prošlosti. Prvazabilježena mišljenja o počecima čovjekakretala su se u relacijama od idealizacijepočetaka do realističnijeg, prirodnijeg promišljanjaprapovijesti. Nakon dugotrajnespekulativne etape, u 15. stoljeću započinjekolekcionarska faza koja se zasniva naprikupljanju građe iz prošlosti, što znači dase istražuje, ali s određenom svrhom, čestovezanom uz popunjavanje privatnih zbirkiumjetnina bogataša što s jedne strane otvaravrata novoj fazi proučavanja prošlosti, aliistovremeno zbog samih utilitarističkih koncepcijauništava mnoge vrijedne informacijepohranjene u materijalnoj građi i arheološkomkontekstu. Analitička faza treća jepo redu u proučavanju arheologije i svojezačetke ima u 19. stoljeću, a obilježavajuje veliki umovi poput Darwina. Istraživačiove faze zahvaljujući stvorenim razvojnimpreduvjetima, ponajprije napretku prirodnihznanosti, svoja mišljenja mogu početi graditina znanstvenim osnovama, što iz temeljamijenja poimanje prošlosti.Razvoj prapovijesne arheologije u Hrvatskojnaziv je idućeg poglavlja u kojemautorica daje kratki pregled bavljenja arheologijomu nas, koja je, kao i u drugimdijelovima Europe, prvo bila usmjerena naantičke ostatke da bi od druge polovice19. stoljeća došlo do razvoja zanimanja zaprapovijesnu tematiku. Osim podataka označajnijim provedenim prapovijesnimistraživanjima u Hrvatskoj, kao i osobamakoje su istim rukovodile, ovo je poglavljenadopunjeno i podacima o osnutku kulturnihi obrazovnih institucija važnih zaarheološku znanost s osvrtom i na pokretanjeznačajnijih publikacija, usko vezanihuz ovu tematikuPojednostavljeno i skraćenogradivo za učenje Upoglavlju Periodizacija prapovijesti autoricadaje pregled nastanka periodizacije koja jesama po sebi rezultat potrebe za preglednijimi egzaktnijim uvidom u razvoj čovjekai njegova društva. Naglašeno je da su u uspostavljanjuperiodizacije važni kriteriji nakojima se ista zasniva, a još više sadržaji kojisu njima obuhvaćeni. 1 Autorica za svakorazdoblje daje najvažnije podatke poputnjegova trajanja i temeljnih karakteristika.Poglavlja su kratko, ali koncizno obrađenapri čemu je studentima maksimalno pojednostavljenoi skraćeno gradivo za učenje.Građa u knjizi obogaćena je novim znanstvenimspoznajama što doprinosi aktualnostiiste. U knjizi su naglašena i sporna mjestau prapovijesnoj arheologiji koja se očitujuveć i u etiketiranju pojedinih razdoblja, štoje posljedica prihvaćanja različitih kriterijau periodizacije ljudske prošlosti (najočitijeu primjerima određivanja mezolita, epipaleolitai protoneolita). Takvo stanje bi setrebalo prevladati poštovanjem jednog odtemeljnih postulata u periodizaciji, premakojem u klasificiranju pojedinih razdobljatreba voditi računa ne toliko o pojavi inovacijakoliko o implikacijama istih na širazbivanja. 2Poštivanje arheološkogkonteksta Arheološki izvori nazivje petog poglavlja koje se bavi materijalnimizvorima, a strukturirano je od dvije vrstepodataka. Prva grupacija podataka se baviartefaktima pri čemu se pojašnjava značenjetermina artefakt, vrši diferencijacijameđu predmetima na temelju materijalaizrade 3 i određuje njihova trajnost. Drugakategorija podataka vezana je uz nalazištakoja se razmatraju prema svojoj više

Knjigezarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 43općenitoj ili specifičnoj funkciji. Potom sena pojednostavljen, ali dovoljno detaljannačin određuju različita obilježja općenitihnalazišta, odnosno staništa i naseljate se daje pregled naseobinskih objekata(vatrišta, ognjišta i dr.) zahvaljujući čemuse dobiva jasnija slika različitih načina stanovanjau prapovijesti.U okviru razmatranja objekata posebnenamjene obrađuju se groblja, ostave, svetišta,kamenolomi/rudnici i neka druga mjesta.Posebnu pozornost autorica je ovdjedala grobovima kao mjestima koja kvantitativnoi kvalitativno daju dosta podatakao životu ljudi u prošlosti. Priču o grobljimaispričala je kroz nekoliko najvažnijih sastavnicapoput vremenskog određivanjapojave prvih ukopa (srednji paleolit), opisatemeljnih načina ukapanja (inhumacija i incineracija),navođenja različitih oblika grobovai različitih grobnih priloga i opreme. Uzavršnom dijelu potpoglavlja o grobovimaautorica se dotakla i etičke dileme arheološkogposla usko vezane uz baratanjeljudskim ostacima pri čemu je istaknulavažnost Svjetskog arheološkog kongresa,održanog u Južnoj Dakoti u SAD-u 1989.godine, na kojem su definirana pravila kojase moraju poštovati u radu s osteološkomgrađom. Slijedi dio o svetištima i ritualnimmjestima kojima je autorica posvetila jednakupozornosti kao i grobovima, obradivšiih kroz prapovijesne građevine ritualne namjenei predmete istog obrednog karaktera.U potpoglavlju o ostavama autorica je dalaznatno manje podataka negoli o prethodnonabrojanim objektima, no to nije njezinakrivica već posljedica činjenice da su ostave,osobito one vezane uz sferu natprirodnog,prilično zanemarene u arheološkoj praksi. 4Prikaz objekata posebne namjene autoricazavršava potpoglavljem o kamenolomimai rudnicima u kojem nabraja neke od najpoznatijihrudnika/kamenolomai opisuje načine vađenjapotrebitog materijala, dajućiprvenstveno primjere iz neolitai eneolita dok se rudnicibrončanog i željeznog doba, ukojima je rudarstvo uostalomdoživjelo svoj vrhunac, ne spominju.Najvažnijim podatkomovog poglavlja smatram dio okontekstu nalaza koji ukazujena vezu svakog predmeta s prostorom,drugim predmetom, ašto pomaže u cjelovitom tumačenjunalaza jer jedino na takavnačin i nalaz i nalazište moguimati svoju punu vrijednost iizlaze iz uobičajenih okviratipoloških studija. 5 S obziromna ovako velik opseg sadržaja,ovo je poglavlje najopširnije ucijeloj knjizi jer se detaljno bavinalazima i nalazištima.Na kraju umjesto napočetku U šestom poglavljukoje nosi naziv Pojmovi kulturei civilizacije u prapovijesti,T. Težak-Gregl razmatra unaslovu navedene pojmove i snjima povezane sintagme poputkulturnog sustava i procesa.Poglavlje je u cjelini kratko ipregledno, ali je po pitanju definiranjatemeljnih pojmovaopterećeno s jedne strane nepotrebnimgomilanjem definicijaod kojih neke izlaze izdruštveno-humanističke struke(kod pojma kultura), a s drugeje uskraćeno za autoričinoosobno poimanje civilizacije,što ostavlja dojam nedorečenosti.Sadržaj ovog, ali, čini mi se, ioglasidućeg poglavlja, više bi odgovarao početkunegoli kraju knjige.Sedmo poglavlje nosi naziv Kronologija,a unutar njega obrađene su različitemetode određivanja starosti nalaza i/ilinalazišta. Unutar potpoglavlja Relativnakronologija naglašena je važnost metodastratigrafije i tipologije artefakata uodređivanju starosti dok potpoglavlje podnazivom Apsolutna kronologija (autoraMarcela Burića) obuhvaća pregled drugihmetoda datiranja poput arheološko-povijesnemetode i različitih prirodoznanstvenihmjerenja. Uspostava datiranja zasnovanogna dosezima prirodnih znanosti označilaje veliku promjenu u arheologiji i nekimdrugim znanostima (dendrokronologija,radiokarbonska analiza), a imala je za posljedicui uspostavu nove discipline, arheometrije.Najveća pozornost u poglavljudana je radiokarbonskoj analizi pri čemusu opisani sama metoda, njezin razvojni puti način primjene, a nastojalo se ukazati nadosege, ali i ograničenja iste. Upravo ograničenjatraže da se ista metoda kombiniras dendrokronološkom metodom i drugimstatističkim varijablama kako bi se dobiošto precizniji izračun starosti koji je gotovouvijek samo približno točan. Zahvaljujućijasnoći i jednostavnosti izraza vrlo složenatematika ovdje je dana na razumljiv načinte je tako postala dostupna i široj laičkojpopulaciji.Na kraju knjige nalaze se: Literatura,Kazalo imena, Kazalo geografskih imenai pojmova te Kazalo pojmova, Bilješka oautorici i fotografije s arheoloških iskapanjaprapovijesnih lokaliteta provedenih uHrvatskoj. Knjiga pomalo naprasno završavabez završne riječi koja bi zaokružilaizneseno i dala autoričino viđenje daljnjegrazvoja prapovijesne znanosti. Osjećaj nedorečenostiprisutan je i na nekoliko drugihmjesta u knjizi, a posljedica je činjenice daje autorica trebala ogromnu materiju svestina prihvatljivu količinu podataka namijenjenustudentskoj populaciji.Navedeno ne umanjuje značenje autoričineknjige, a koja je prvi udžbenik takvogtipa na hrvatskom jeziku, neophodan uobrazovanju budućih arheologa, a reklabih, u određenim segmentima, i povjesničara.Njezina vrijednost ‘’leži’’ ne samo uudžbenički raznolikom sadržaju, već i uautoričinom jednostavnom i pristupačnomnačinu izlaganja zbog čega može poslužitii kao literatura za zainteresiranu javnostdrugih srodnih humanističkih struka. Sobzirom na sadržaj knjige, autoričinu erudicijui način izlaganja za očekivati je i većibroj reizdanja iste. Osim nabrojanog, popularnostiknjige doprinijet će i mekoukoričenoizdanje cjenovno dostupno hrvatskojstudentskoj populaciji, najvećim dijelomnevelike platežne moći. Takav je potez unašoj nakladničkoj praksi rijedak slučajkoji olakšava proces dolaženja do knjigaonima kojima je knjiga i namijenjena, zbogčega joj u ime te iste populacije zahvaljujem.Bilješke:1 Napomenula bih da se u imenovanju pojedinihprapovijesnih razdoblja koriste termini kojizavršavaju na -ik pri čemu je upotreba spomenutogsufiksa sveprisutna u hrvatskoj jezičnoj praksi, nozapravo nije u duhu latinskog jezika jer terminipoput ‘’paleolitika’’ po vrsti riječi su imenice, a nepridjevi zbog čega bi bilo pravilnije pisati i govoritinpr. paleolit, a u skladu s tim ujednačiti i ostaloprapovijesno nazivlje. U skladu s tim u tekstukoristim terminologiju bez navedenog sufiksa.2 U knjizi na str. 91 nalazi se tablica PaulaReineckea koja je nastala u prvim desetljećima20. st. i koja se primjenjuje s nekim manjimkorekcijama još i danas. U njoj je danaperiodizacija brončanog i željeznog doba pri čemupodaci u tablici nisu prevedeni s njemačkog jezika,što mi se čini neprimjerenim premda se pozornijimčitanjem može naslutiti značenje pojedinih termina,no to je ujedno dobar posredni pokazatelje kakose u Hrvatskoj u globalu više cijeni strani negolihrvatski jezik. Ukoliko je autorica htjela bitiautentična, mogla je objaviti dvije tablice, jednuoriginalnu i drugu, prevedenu verziju iste. Takvihprimjer neprevedenih grafikona i raznih drugihilustracija u knjizi ima više (npr. sl. 18 na str. 191).3 Najviše podataka u knjizi dano je o keramičkommaterijalu u potpoglavlju koje nosi naziv Keramika(čija je autorica Ina Miloglav).4 Opširnije o ostavama, osobito onim vezanim uzsferu natprirodnog, i njihovoj manjoj istraženostiv. Robin Osborne, “Hoards, votives, offering:the archaeology of the dedicated object”, WorldArchaeology, Vol. 36, 1, 2004., str. 1-10.5 Nažalost, kontekst se često zanemaruje uterenskim izvješćima, a podaci bez konteksta suslabije upotrebne vrijednosti, što nekada dovodiu pitanje samu svrhu istraživanja (nap. a. ovogprikaza).

Poezijazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 44Željeni smjer, Enes KurtovićFacebook weddingAdministrator konstatuje da su strankepropisno ulogovane,da su upoznate sa pravilima korištenjaservisate shodno tome pokrećeaplikaciju Wedding 2.1Mladenci popunjavaju aplikacijuuz odabranu melodiju sa YouTube.Da li ste sigurni da želite promijenitistatus veze u “oženjen”?Mladoženja klika “Yes”Da li ste sigurni da želite promijenitistatus veze u “udata”?Mladenka klika “Yes”Oni koji imaju nešto protiv ovog čvora na“timeline”-uneka kliknu na “Unsubscribe”ili neka se odloguju zauvijek.Kumovi “lajkaju” promjenu statusaMladenci “postuju” fotografiju torteZajednički prijatelji istu “šeruju”uz vesele komentareSvadba traje donove promjene statusaInformation utd.Čitamposljednji statusna Facebook profiluRomana Jakobsona:rat je investicijamrtvi su početni kapitalzajedničko ulaganjeu mirnu budućnostkao i svaka druga robamir ima cijenukao i svaki drugi brendmir je bezobrazno skupPakovanjePakujem se za odlazak na more:U jedan kofer uredno slažem77 Breivikovih žrtava30000 djece umrle od gladi u Somaliji150 poginulih na ulicama Hame u Siriji.U poseban koferjedva mi stalasmrt Dijane MilićOvako spakovan pitam samog sebeŠta traži na moru ovaj neplivač?Ako se i ne ugušim– izgorjeću.Bosnian flat black catPod prozorom, na ulicitenk gazi crnu mačkuŠkripa gusjenica šalje baksuzu novu reinkarnacijuu nove podjele teritorijau nove državne praznikeSumnjaGđa Fritzl se sprema za izlazak u kinoVečeras je premijeraOna voli filmove sa Meril Streepmada Sofijin izbor i nije baš razumjelaGđa Fritzl ide u kino samajer će Josef ostati da čuva djecuda sa njima radi domaći zadatakda ih okupa i uspavaGđa Fritzl gleda SumnjuOna voli dramu(naravno, ne i u svojoj kući)Gđi Fritzl se film dopaoU filmu su sveštenici i časne sestrea ona vjeruje u BogaBrijanjeNa planinskoj visoravni u blizini Alpana vojnom poligonuproticao je sedmi decembarski danvježbe bojevog tenkovskog gađanjakad je stiglo naređenjeo vraćanju jedinice u gradsku kasarnuna proslavu državnog praznika.Sedam dana logorskog životana plus-minus jedan stepen oko nulenapravio je od nasgomilu neobrijanih i musavih mladićau prljavim uniformama.Dobili smo petnaest minutada uskladimo svoj izgledsa pravilom službeVatreno oružje konstruisano je tako da sepovlačenjem okidačaaktivira udarna igla koja udara inicijalnukapislu na dnu čahure.Eksplozija inicijalne kapisle aktivirabezdimni barutčijim sagorijevanjem nastaje pritisakkoji potiskuje zrno kroz cijev oružja uželjenom smjeru.U željenom smjeru.U željenomsmjeru.Na kraju danaNa kraju danakad sjenke potonu u bolonjezprošetam svoje rakaste ćelijedo brežuljka na periferijiodakle posmatramkako tektonske pločenose plave planinečas na sjeverčas na jugTerminalnaNa ovom mjestu opraštam seod humanosti sistema zdravstvenogosiguranjaod svojih najmilijihi pozdravljam definitivnu izvjesnost krajaU terminalnoj fazi gledamkako Isus hoda po vodikako Mojsije razdvaja morakako Muhameda pauk spašava odprogonitelja“Jedan narodJedna državaJedna partijaJedan vođaJedna informacija”Niko od naših zajedničkih prijateljanije kliknuo na “Like”ali to ne umanjujetežinu našeg porazaWar&peace inc.Svakim pregledom vijestidodatno jača moje uvjerenjeu perspektivnostindustrije mirateproizvodnje demokratije i ljudskih pravamašinama dijaloga u interaktivnimradionicamapo zgarištima cijelog svijetaindustrija mira je čista industrija:radi na energiji preživjelihreciklira prošlostod traume pravi upotrebljive proizvode:pomirenje, oprost, kontrolu pamćenja,strategije, planove i politike.industrija mira cvjetašto se za sam mir i ne može rećišto svaka SWOT analizauzima kao dobar “opportunity”Šeherzadanapuštam čarobni svijet bajkii postajem zaštitno licefabrike jeftinih sapunai socijalne kozmetikepostajem milionerkalice sa naslovnicatraže od mene mišljenjeo večernjoj šminkio naftnim mrljamai bliskoistočnoj krizipriznajemponekad mi nedostaje Aladinu tim momentima slabostiiz očaja se prepuštamsporednim likovimatele-novelespuštam vamhiljadu i jednunoćBrijali smo se poredparkiranih tenkovaPokvašena koža lica mrzla seispod pjene za brijanje.Žiletima smo rezali utrnulo mesoprimjećujući to tek kad bi krv poteklaiz pjene niz vratNije bilo bolai samo smo se smijaliBijela pjena kao brada Djeda Mrazai krvave kravate oko vrata:Smijali smo se kao da smo na dočekuNove godinea ne na sprovodu državečiji praznik se slavio u dolini.Sjetio sam se tog događaja nekolikogodina poslijekad krv na uniformama više nije bilasmiješnakad krvavi vratovi više nisu bili smiješnikad je boljelokad su neki prestali da se briju.Željeni smjerMetak se sastoji od čahure na čijem vrhuje zrno.Na dnu čahure je inicijalna kapisla.Čahura je ispunjena bezdimnim barutom(trinitroceluloza).Gledamravnodušnojer za mene čuda ne postojeŽelje se polako gase kao neonske lampepo zelenim bolničkim hodnicimaDok ležim nepokretanbrojim u sebi:Razlikujem osamdeset i šest vrsta boliSjećanja bježe od menekao i praznovjerni ljudiEnes Kurtović (1969., BiH), objaviotri zbirke poezije: Zeleno na bijelom(2001.), Friday Jihad Fever (2005.) i SektorG (2010.). Izbor poezije pod nazivom .DOCuvršten je u drugo izdanje projekta Malakutija (Beograd 2011.). Tekstove objavljujena blogu Sektor G (www.sektorg.blogger.ba ). Jedan je od urednika u projektu Školegijum– onlist za pravednije obrazovanjeu BiH (www.skolegijum.ba). Živi u SanskomMostu.

prozazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 45Peti odjel, Miroslav PelikanJa, Dalibor Kralik, molim da me se premjesti u Peti odjel našeg Ministarstva.Posjedujem sva potrebna znanja i vještine, predviđeni staž, te molim da seudovolji mojoj molbi, pisalo je u dokumentu 6527/75. Dalibor Kralik nedavnoje, prije točno dvije godine, četiri mjeseca i devet dana došao uz nečiju očito jakupreporuku u Ministarstvo. Brzo je napredovao, uz šuškanje po sobama da se u stvarii ne zna što taj mladić radi i čija ga ruka vodi.Mi u Ministarstvu nikada nismo službeno međusobno razgovarali što tko radi uMinistarstvu jer zna se, Ministarstvo je Ministarstvo.Pa čak niti ja, Krunoslav Bukač, među najstarijima ovdje, desna ruka šefaUnutarnje kontrole, nisam znao što radi Dalibor Kralik.Ja, Krunoslav Bukač, Viši izvještajni referent, bio sam doista visoko rangiran uhijerarhiji Ministarstva.Ministar, zamjenik, pomoćnik, tri šefa Visokih ureda i ja, Viši izvještajnireferent. Sedmi u nizu od nekoliko stotina probranih.U podrumu Ministarstva nalazio se Peti odjel, o kome se nikada javno nijegovorilo jer on službeno nije ni postojao. Peti odjel je bio cvijet Ministarstva, njimaništa nije moglo promaknuti, tamo su radili najiskusniji te donosili najteže odluke.Oni u Petom odjelu bili su naša savjest i tako se i ponašali, donoseći često odlukekoje su isprva kosile sa zdravim razumom, no poslije je razvoj događaja pokazaokoliko je Peti odjel bio dalekovidan.U Peti odjel se nije ulazilo na Glavni ulaz Ministarstva, već iza, iz skroviteulice, na tajna vrata, jedva primjetljiva.Dalibor Kralik, iznimno ambiciozni mladac, inzistirao je na svom premještaju,čak ga je primio i Ministar, odgovarajući ga od te želje. No, ništa nije vrijedilo.Jedan telefonski poziv je sve riješio, Kralik je hitno premješten u Peti odjel. Odsutra je u Petom odjelu. Ja, u statusu Višeg izvještajnog referenta, morao samotpratiti premještenog na novo radno mjesto. Šef moga odjela uputio me je napomoćnika ministra, ovaj na zamjenika, a on na ministra samoga. Nije se mogloodugovlačiti, Peti je odjel u pitanju.Ministar me je primio.– Ne znam kako da Vam kažem, gospodine Bukač, ja nikada nisam bio u Petomodjelu. Znam gdje su vrata, otpratite ga i otiđite.Tako sam i učinio. Otpratio sam uzbuđenog i nestrpljivog Kralika do vrata utihoj ulici i ostavio ga pred njima.– Zvonite, kucajte, netko će otvoriti.Otišao sam, otrčao, rasterećen, sav sretan, gotovo da sam pjevao od sreće,nadajući se kako više neću imati posla s Petim odjelom.No već idućeg dana pojavio se Kralik sa zapanjenim izrazom na licu u momfino namještenom uredu.– Gospodine Bukač, gospodine Bukač, kada ste vi otišli, vrata je otvorioneki zgužvani starac, poveo me je kroz prazne sobe, prašne i prljave hodnike sastotinama, tisućama papira na podu i samo mi je rekao: uzmite stol, sobu kojuželite, a onda, čitajte ove dokumente, birajte kako hoćete i šaljite s odgovoromgore. Gospodine Bukač, tamo nema žive duše, osim onog starca a i on mi je samrekao: vi ste mlađi kolega, a ja stariji, vjerujem da ćemo se dobro slagati. Dobro,zgrabio sam prvi papir s poda. Riječ je bila o diplomatskom sukobu između nasi onih na Sjeveru, od prije četrdeset godina. Tražio samsavjet i udario žig ODGODA te ga ubacio u poštanskikanal Ministarstva… Gospodine Bukač, ja nisam lud, što daradim?oglasBukač ga je hladno, pronicljivo gledao i mislio, evo što suti veze, dovedu nam totalnog luđaka, samo mi još to treba.– Sjedite, smirite se Kralik.Bukač je pozvao osiguranje, liječnika. Kralika susmjestili u strogo čuvani odjel Opće bolnice.– Držite ga tamo dok vam se ne javim.Spotaknuo se o mrtvo tijelo nekog starca. Započeo je mahnito trčati iz sobeu sobu, prevrtao je silne nakupine papira i tada spoznao odvratnu, jednostavnu,gorku istinu koju je davno izrekao Dalibor Kralik. Peti odjel je bio obična nula,praznina koje su se svi bojali, strepili od mišljenja tajnog, najmoćnijeg odjela.Njegovi su koraci ostavljali duboke tragove u debeloj prašini.Što da radi? Nitko mu neće vjerovati. A kome to uopće i može ispričati?Razjarena masa već je sigurno zauzela Ministarstvo. Od njih dobra nema, od njihse ne može ništa dobro očekivati.Najbolje će biti ostati sakriven ovdje, tu ga zacijelo neće nitko tražiti.Dani su prolazili, a Bukač je danas začuo vrevu i užurbanost po hodnicimaiznad njega. Uzeo je makinalno jedan dokument, ni ne gledajući što je i udariožig ODGODA te ga spustio u informacijski kanal. Idućih je dana uočio vidljivosmirenje u Ministarstvu, beskrajna tišina hodnika, ne čuju se vrata, koraci, samodebeli, tusti muk. Pritajio se kao jazavac, ne ispuštajući glasa.Pregledao je stotine dokumenata, mnogi su nastali još prije njegova rođenja.Glad ga je natjerala da proviri iz svoga skloništa. Oprezan, kročio je u tihuulicu, bez ikakvih znakova nedavnih sukoba. U prvoj trgovini kupio je dovoljnohrane za nekoliko tjedana na račun Ministarstva.Primili su njegov potpis, pozdravljajući ga odlučno s revolucionarnimpozdravom.Jednom tjedno, zazvoni zvono na informacijskom kanalu, a Bukač biudarao redom od ODGODA, IZVRŠITI, ODUGOVLAČITI, PRITISNUTI,SUZDRŽANO, SNAŽNO, ODUSTATI jer to su bile upute koje je Bukač davnočitao kao preporuke za buduće akcije.Koliko je već Bukač u Petom odjelu, iznova oživljenom, zna vrlo dobro,tri godine, pet mjeseci i šesnaest dana. Šalje uredno tjedno preporuke novomministru i ponekad se zapita što je s Daliborom Kralikom.Ministar je Bukača samo jednom, nakon par mjeseci,upitao za Kralika.– Što mislite kako mu je?– Vjerujem da se dobro uklopio, odgovorio je mirnoBukač, vjerujem da je dobro.Po Kralikovom odlasku, mjeseci pa i godine lijeno suprolazile, bez ikakvih potresa i problema. Bukač je i daljedržao Kralika u strogo čuvanom odjelu Opće bolnice iakosu mu liječnici u glas savjetovali da bi pacijenta valjalopremjestiti u najčuvaniji odjel Opće bolnice, gore iza brda, utihim paviljonima zaborava.– Ne, čekajte, govorio im je Bukač.Revolucija masa zatekla ih je posve bespomoćne.Ministar je prvi pobjegao, za njim zamjenik, pomoćnik,šefovi odjela.Zaplašen, Bukač se osjetio prevaren. Djelatnici su seu strahu i panici razbježali, no njega ministar nije poveosa sobom. Morat će se negdje sakriti, pritajiti. I dosjeti sepodruma Ministarstva i Petog odjela. Oni će ga i zaštititi,vjerojatno. Uzeo je ključ iz ministrove sobe i tiho skliznuodo tihe ulice i bez ikakvih poteškoća stupio je u Peti odjel.

kolumnazarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 46noga filologaAleksandrijsko popodneMožete reći da popodne provedeno u gledanju triju holivudskih filmova i igranjujedne računalne igrice pred ljudski mozak stavlja mnogo veći broj apstraktnihproblema nego, recimo, prijepodne provedeno u gledanju triju grčkih tragedija ijedne satirske igre na atenskim Dionizijama. Možete reći da popodne provedeno usurfanju po internetu pred ljudski mozak stavlja veće informacijske izazove negopopodne provedeno u lovu kopljem na vepra (a ne postoje ni Gorska služba spašavanjani Hitna pomoć). Možete reći da popodne provedeno u čitanju naramka tabloida iportala s vijestima pred ljudski mozak stavlja veće informacijske izazove negopopodne provedeno u razgovoru sa Sokratom. Možete reći. Samo izvolite.Neven JovanovićPrije nekoliko tjedana čitao sam intervjus jednim svojim uglednimkolegom; kolegom ne po specijalnostini po struci, nego po znanstveničkompozivu. Na koncu tog poletnog, energičnogi optimističnog intervjua, kolega je, skicirajućipoložaj i viziju škole u tehnološkompandemoniju sadašnjosti i budućnosti,izjavio, a ja prepisujem od riječi do riječi:“Danas je (!) mozak u jedno popodneprimi i obradi više informacija nego štose nalazilo u Aleksandrijskoj biblioteci.A tamo se nalazilo svo (!) znanje starogsvijeta.”Koliko knjiga Za gramatičke lapsusekoje sam (zločesto) označio uskličnicima,dakako, ne odgovara moj kolega,nego novinar koji je s njim razgovarao (ikorektor koji je novinarski tekst ispravljao).Osnovna je poruka, međutim, razumljiva,a valjda i točno prenesena: doksjedimo pred televizorom i gledamo nogometprošaran reklamama za pivo, dok surfamopo internetskim portalima, moramo“obraditi” veću količinu... nečega... negošto je bilo pohranjeno u Aleksandrijskojbiblioteci.Što je Aleksandrijska biblioteka,znamo. Radilo se o najslavnijoj knjižniciantičkog svijeta, koja je u egipatskomgradu na obali Sredozemnog mora djelovalavaljda od doba kralja Ptolemeja I.Sotera (III. st. p. n. e.) do kasne antike.Po nekim teorijama, knjižnica je konačnopropala tek kad su Sasanidi osvojili Egipat(oko 620); u popularnoj predodžbi, međutim,“izgorjela je” tijekom građanskograta Cezara i Pompeja (48. p. n. e). No toje zapravo prijeporno; barem po opaskamaPlutarha i Svetonija, pisaca I. st. n. e, dase zaključiti da je knjižnica postojala inakon požara prouzročenog Cezarovimratnim operacijama.Ono što, međutim, ne znamo, jest kolikoje knjiga bilo u Aleksandrijskoj biblioteci.Prema nepouzdanom podatku bizantskogkomentatora iz XII. st, knjižnicaje sredinom III. st. p. n. e. imala 490.000papirusnih svitaka (antičke su “knjige”bile slične našim rolama papirnatih ručnika– sastojale su se od dugačkog komadapapirusa namotanog na štap). Aulo Gelije,u II. st. n. e, navodi da je knjižnica prijeCezarove akcije imala 700.000 svitaka (upojedinim rukopisima Gelijeva djela stoji“70.000”). Seneka se, u I. st. n. e, ljutio naTita Livija jer je povjesničar žalio što je ualeksandrijskom požaru stradalo 40.000svitaka (pojedini filolozi to bi ispravili na“400.000”).Odstupanje nije zanemarivo: 40.000,70.000, 500.000, 700.000?Brojenje Razmišljajući o brojkama– koje osciliraju toliko da na koncu nepredstavljaju ništa, odnosno, da su naprostometonimija za “jako puno” papirusnihsvitaka – američki filolog Roger S. Bagnallupotrijebio je u jednom tekstu iz 2002.neizravan način da procijeni broj knjigau Aleksandrijskoj biblioteci.Danas možemo, naime, izbrojiti zakoliko antičkih autora (i njihovih djela)znamo, kao i koliko nam je riječi u njihovimtekstovima sačuvano; to možemoupravo zahvaljujući tehnologiji, koja ječak takva da nas sama po sebi potiče naračunanje (zato imamo računala i kalkulatore)– ili točnije: na brojenje, skupljanjepodataka, sastavljanje tablica.Brojenje kaže da je do vladavine Ptolemejadjelovalo 625 grčkih autora od kojihse sačuvalo barem nekoliko riječi. Svakakosu uz njih živjeli i drugi, manje sretni pisci,oni od kojih do našeg doba nije stiglo ništa,ali o njima je, očito, teško znati bilošto. No, ako je svaki od spomenutih 625napisao 50 papirusnih svitaka (po tisuću– tisuću i pol današnjih stranica), bilo bito ukupno 31.250 svitaka, oko milijunstranica.“Kad bismo se pridržavali antičkihnavoda o broju knjiga u Aleksandrijskojknjižnici”, komentira Bagnall, “to bi značiloda devet desetina autora nije ni citiranoni spomenuto u djelima koja su namsačuvana – ili da je Ptolemej naručivaopo dvadesetak kopija svake knjige” (nezaboravimo – antičke su se knjige radile upotpunosti ručno, svaka je zapravo bila prijepisdruge). Naravno, to bi moglo značiti ida je 700.000 svitaka pretjerivanje – da suvjerojatnije brojke 40-70.000. Pretpostavimozato, skromno, da je u Aleksandrijskojknjižnici zaista bila “sva književnostantičkog svijeta”, i da je ona obuhvaćala40.000 papirusnih svitaka (radije uzimamomanji broj, zbog mogućnosti da su pojedinaposebno važna djela, poput Homeraili atičkih tragičara, bila pohranjena u višeprimjeraka). Koliko u 40.000 svitaka ima“informacija”?Koliko informacija Treba prvoodrediti što smatramo “informacijom”. Jeli to jedna riječ? Ili jedno slovo? Ili možda– jedna misao? A što kad je na papirususlika, koliko onda ima informacija?Prema osnovnoj definiciji, informacijaje “niz simbola koji se mogu protumačitikao poruka”. Hm: kako to brojiti?S druge strane, američki matematičarClaude Shannon ustvrdio je (1948) dase “sve informacije mogu opisati svojimkomunikacijskim (ili arhivskim) zahtjevima”.To nama treba; to znači da, posveu duhu modernog doba i tehnologije, možemopreskočiti gnjavažu s definicijom, au korist brojenja. Valja naprosto nekomusporedivim mjerom izmjeriti količinumedija potrebnih za pohranu informacijaantičkoga svijeta i (ne zaboravimo) našegpopodneva. Taj medij može biti papirus,može biti metar police za knjige, može bitiprostor u računalnoj memoriji, može bitigotovo bilo što.Hajmo, recimo, računati u riječima. Napapirusni svitak prosječno stane – kažeBagnall – 15.000 riječi (u doba PlinijaStarijeg standardni je svitak imao 20 “stranica”,tj. stupaca teksta, a papirolozi nikadnisu naišli na rolu dužu od 70 stranica; Bagnallje računao u svicima srednje veličine,od 50 stranica). Na 40.000 svitaka stalo bi600 milijuna riječi. (Obzirom da je iz grčkeantike do III. st. p. n. e. danas sačuvanooko četiri milijuna riječi, to bi značilo daje bez traga – tako da ne znamo čak ni zaimena autora – izgubljeno stopedeset putaviše. Bagnall ovo smatra neprihvatljivimprebačajem, i nudi drugu procjenu, po kojojje cjelokupna “književna proizvodnja”grčke antike do tog časa mogla obuhvaćatioko 150 milijuna riječi. Ta bi količina stalana deset do petnaest tisuća svitaka.)Vrlo dugo popodne Ali trebaimati na umu zašto sve ovo brojimo. “Danasmozak u jedno popodne primi i obradiviše informacija nego što se nalazilo uAleksandrijskoj biblioteci.” Sad možemotvrdnju barem približno kvantificirati: akoje tako, u jedno današnje popodne današnjimozak obradi više od 600 milijunariječi.“Obraditi” bi značilo, valjda, pročitati.“Prosječni odrastao Amerikanac”(veli Wikipedija u intrigantnom članku“Words per minute”) “čita 250 do 300riječi proznog teksta u minuti. Pri korigiranjumoguće je čitati do 200 riječi uminuti na papiru, 180 riječi u minuti namonitoru.” – “Ugodna je brzina čitanja150-160 riječi u minuti, a odrasli mogu čutii potpuno shvatiti do 300 riječi u minuti.”Prema tome, da bi moj mozak pročitao 600milijuna riječi, potrebno bi mu bilo dvamilijuna minuta. Da bi moj mozak čuo600 milijuna riječi, potrebno bi mu biloopet dva milijuna minuta. Prema momeračunu, dva milijuna minuta jest više odtrideset i tri tisuće sati; pretpostavimoli brojku iz konzervativnije Bagnalloveprocjene, onih 150 milijuna riječi, trebatće mi preko osam tisuća sati.Kako god okreneš, to je jedno vrlodugo popodne.nastavak na stranici 47 –

najave jelena ostojićzarez, xiv /337, 21. lipnja 2012. 47Pilot programpodrškeZaklada “Kultura nova” najavljujeraspisivanje prvih javnih natječajai poziva na iskaz interesa u okviruPilot programa podrške za organizacijecivilnog društva (udrugegrađana i umjetničke organizacije)koje djeluju na područjusuvremene kulture i umjetnosti.Pilot program će biti raspisan urujnu 2012. za programe i projektekoji će se provoditi u 2013. Opseg iprioriteti Pilot programa određenisu svrhom rada Zaklade te dodijeljenimsredstvima iz dijela prihodaod igara na sreću i nagradnihigara. Ukupna sredstva predviđenaza Pilot program iznose 2000 000 kn, a bit će dodijeljenakroz: (1) natječaj za razvoj pojedinihdjelatnosti organizacija; (2)natječaj za razvoj novih umjetničkihi projektnih ideja; i (3) pozivna iskaz interesa za razvoj suradničkihplatformi.1. Razvoj pojedinih djelatnostiorganizacijaNa natječaj se mogu javiti organizaciječiji je fokus rada usmjerenprema produkciji, promociji, medijacijii distribuciji radova domaćihumjetnika u svim disciplinamasuvremene umjetnosti ili one kojevode javne prostore (galerije, klubove,centre i sl.) usmjerene premasuvremenoj umjetnosti i kulturis istaknutim estetskim kriterijimai/ili naglašenim društvenimangažmanom.2. Razvoj novih umjetničkih i projektnihidejaOrganizacije civilnog društva kojedjeluju na području suvremenekulture i umjetnosti moći će sejaviti i na natječaj za razvoj novihprojekata i razradu umjetničkihideja i koncepata, i to u tri kategorije:umjetničko istraživanjeu svrhu produkcije umjetničkograda, razrada ideje i priprema međunarodnihsuradničkih projekatate putovanja radi selekcije programaza festivale i manifestacije.3. Razvoj suradničkih platformiZaklada će poticati dugoročnusuradnju i umrežavanje izmeđuorganizacija civilnog društva napodručju suvremene kulture iumjetnosti, ali i njihovo povezivanjes organizacijama koje djelujuna drugim područjima, kaoi suradnju s javnim institucijama.Potpore će se dodjeljivati temeljempoziva na iskaz interesa zainicijalnu suradnju, a uključivatće dvije kategorije: suradnju organizacijana produkciji decentraliziranog(vremenski i teritorijalno)umjetničkog i kulturnogprograma na nacionalnoj razinite formiranje zagovaračkih platformina lokalnoj razini.Podsjetimo, Zaklada “Kulturanova” osnovana je kao javna zakladaposebnim zakonom kojegje donio Hrvatski sabor. Svrhanjezinog osnivanja je pružanjestručne i financijske potporeorganizacijama civilnog društvau Republici Hrvatskoj na područjusuvremene kulture i umjetnostikoje potiču razvoj produkcijskihi organizacijskih kapacitetanositelja programa, podižu razinuprofesionalnog djelovanja putemneformalnog obrazovanja i stručnogusavršavanja, potiču uspostavljanjemeđusektorske suradnje,pospješuju programskoumrežavanje i suradnju na nacionalnoj,regionalnoj i međunarodnojrazini te potiču umjetničkostvaralaštvo i kulturno djelovanjemladih. Zaklada provodi i vlastiteprograme.Na naslovnojstranici:Sarah BaronBrljević,Skoro paizjednačenoSarah BaronBrljević(Zagreb, 1988.) studiralaje na Studiju dizajna priArhitektonskom fakultetuu Zagrebu. Trenutno boraviu Berlinu gdje završavadiplomski smjer Interfacedizajna na FachhochschulePotsdam i uči zanat radeći zaNokiju.——nastavak sa stranice 46Šest GB Ja sam, opet ćete reći, zločest izloban. Kolega je zapravo na umu imao neštosasvim drugo! Naime, spomenutih šesto(ili stopedeset) milijuna riječi s četrdeset(ili petnaest) tisuća svitaka – sve te riječistanu, uz procjenu da za jednu riječ trebadeset bajta, u šest gigabajta (ili jedan i polGB) računalne memorije. Toliki je kapacitetdanašnjeg skromnog memorijskg “sticka”, aprosječan film (ako nije ne HD kvalitete!)zauzima jedan do dva gigabajta. Eto što jekolega mislio, ili mogao misliti: dok pogledamotri-četiri filma, potrošili smo računalnememorije dovoljno za pohranu sveukupneknjiževnosti klasične i helenističke Grčkedo III. st. p. n. e. A tri-četiri filma se, je li, –uz nešto fast forwarda, ili uz provjeravanjestatusa na fejzbuku tijekom dijelova koji nasmanje zanimaju – daju komotno pogledati ujedno malo duže popodne.I eto ti svega znanja svijeta.Kruške i jabuke Ovdje se malo brkajukruške i jabuke. Onaj tko tijekom našeg popodneva“prima i obrađuje” šest gigabajtainformacija zapravo nije naš mozak, negocentralni procesor u televizoru ili računalu.Procesor našem mozgu servira (tijekom šestpopodnevnih sati neprestanog gledanja filmova)oko 500.000 slika. (Pa i na tim slikamamozak primjećuje samo ono što je važno– jasno je da ih ne gledamo onako kao štogledamo Vrt uživanja Hieronymusa Boscha– ali nećemo sad sitničariti.)Ako uz ovih 500.000 slika pribrojimo onih100.000 riječi koje bismo morali obraditi kadbi filmski likovi tijekom tih šest sati nonstopbrbljali, i to brzinom od tristo riječina minutu; ako, za dobru vagu, dodamo još400.000 senzornih podražaja najrazličitijevrste (sve što, dok gledamo film, do mozgastiže iz okoline: mirisi, okus čipsa, pjevanjeptica, lupanje susjeda) – kako god da okreneš,dobivamo tek milijun “informacija”. A“sve znanje svijeta” - koji je u III. st. p. n.e, inače, obuhvaćao samo veliku baru Mediteranai nešto Azije; jedva da je bilo sjeverneEvrope, o Americi i Australiji da i negovorimo – iznosilo je ipak, prema gornjojkonzervativnoj i ograničenoj procjeni, nejedan, nego stopedeset milijuna “nečega”.Popodne sa Sokratom Mogućeje i drugačije tumačenje. Možete reći da popodneprovedeno u gledanju tri holivudskafilma i igranju jedne računalne igrice predljudski mozak stavlja mnogo veći broj apstraktnihproblema nego, recimo, prijepodneprovedeno u gledanju tri grčke tragedije ijedne satirske igre (to je bio uobičajen programna atenskim Dionizijama). Možetereći da popodne provedeno u surfanju pointernetu pred ljudski mozak stavlja većeinformacijske izazove nego popodne provedenou lovu na vepra (pri čemu ste naoružanisamo kopljem, a ne postoje ni Gorska službaspašavanja ni Hitna pomoć). Možete rećida popodne provedeno u čitanju naramkatabloida i portala s vijestima pred ljudskimozak stavlja veće informacijske izazovenego popodne provedeno nad LikofronovomAleksandrom (helenistički ep zloglasan pogustoći zakučastih mitoloških aluzija) ili popodneprovedeno u razgovoru sa Sokratom.Možete reći. Samo izvolite.Industrija neznanja Članak RobertaBagnalla zove se “Aleksandrija: knjižnicasnova”. Ondje Bagnall, nakon što je opovrgnuonajveće mitove o knjižnici – od mitao propasti do mita o “svem znanju svijeta”– zaključuje da kod Aleksandrijske bibliotekei nije bilo najbitnije koliko knjiga zaista ondjeima. Najbitnije je bilo da se pojavila (da seutjelovila) sama ideja o okupljanju sveg znanjasvijeta na jednom mjestu. “Knjižnica jeu toj mjeri nadilazila sve što je dotad antikapoznavala da je svakome tko je o njoj pisaopostala izraz stremljenja i poticaj mašti.Knjižnica je fascinirala svaki um koji bi o njojrazmišljao, u antici kao i kasnije, i jedva daje bilo bitno kojim su izmišljenim brojkamapisci prikazivali njezinu veličinu... Antička jepredodžba prenesena do renesanse i našegadoba, i toj predodžbi ponešto duguje svakaod naših velikih suvremenih knjižnica.”Neznanje je – to dobro zna svaki roditelj,učitelj, novinar – kao korov. Čim se samomalčice opustimo, čim samo malčice “nepazimo”, evo njega odmah, čak i na mjestimagdje ga ni pod razno ne bismo smjeli naći.Eto, u želji da dojmljivo predstavi svoju vizijuvrlog novog svijeta u kojem dišemo, mičemose i jesmo, moj se kolega po znanosti dao,samo malčice nepažljivo, navući na tanakled. Negdje je pokupio efektnu usporedbu ispremno je servirao novinaru, kao dezertintervjua, nimalo ne hajući što je usporedbaefektna isključivo zbog netočnosti, neusporedivosti,non-sekvitura i imponderabilija.Dodamo li još da je kolega, osim što je doktormedicinskih znanosti, i rektor jednog hrvatskogsveučilišta, i to baš onog koje se odnedavnapredstavlja kao “industrija znanja”,moramo konstatirati da korov neznanja ineznanstvenosti zaista može izniknuti bilogdje. Ali i plijevljenje donosi, kao što znaCiceronov Katon Stariji, svoje užitke: kolegarektor, slučajni kliconoša neznanja i neznanstvenosti,omogućio nam je da naučimo svaštao Aleksandrijskoj biblioteci. Samo, nažalost,ne od njega.Zarez je član mreže Eurozine,koja povezuje preko 80 europskihkulturnih časopisa.www.eurozine.comzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 10–14hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaZoran Roškoglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić,Srećko Horvati Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Hana Jušić,Silva Kalčić, KatarinaLuketić, Suzana Marjanić,Trpimir Matasović, JelenaOstojić, Srećko Pulig, ZoranRoško i Gioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu GradaZagreba

SARAH BARON BRLJEVIĆ, SKORO PA IZJEDNAČENO