GALERIJA - Muzej grada Zagreba

GALERIJAIvica ŽupanHrvatska slikarica i grafičarkaAnka Krizmanić (Omilje pokrajSv. Ivana Zeline, 10. ožujka1896. - Zagreb, 2. studenoga1987) školovala se u Privatnojškoli Tomislava Krizmana(Zagreb, 1910-1913). Studijje nastavila na Kunstgewerbeschuleu Dresdenu (1913-1917), a stipendija Francuskevlade omogućila joj je boravaku Parizu 1929-1930.Prvi puta javno je izlagala1910. na izložbi Medulić.U crtežu i grafici rano jeizoštrila osjetljivost za bitno ustrukturi krajolika, pokretu figureili stanjima ljudske psihe.Sredinom dvadesetih godinaprošlog stoljeća nastaje cikluspastela, pejzaža i portreta zaobljenihvolumena, euklidovskejasnoće i tonskih vrijednostiboje. Oko 1930. njezinoslikarstvo gubi crtačku tvrdoću,a metalnu zvučnost pastelnihtonova nadomještaju diskretnekolorističke harmonije kaoposredni tumači unutrašnjegdoživljaja, atmosfere i karakternihosobina.Radila je i grafite, tapiserije,modne crteže i skice za lutkarskokazalište. Uz mapu “Zagreb”,tijekom života načinilaje i mape crteža: “Plitvice”,“Samobor”, “Dubrovnik”,“Sarajevo”, “Mapa familije”,“Mamina mapa”, “Jelkinamapa”, “Dragecova mapa”,“Ljubavnici”, “Mapa karikatura”,“Dorina mapa” i “Jankovamapa”. Jedine grafičke mapekoje je za života, kao školovanagrafičarka, uspjela objavitisu “Ples” 1916, “Dubrovnik”1921. i “Velika mapa” 1922.Opus joj obuhvaća nekolikociklusa krajolika, portreta,seriju autoportreta i karikatura,plesnih i scenskih motiva i folklornihplesova. Nakon povratkau Zagreb 1917. redovito sudjelujena Proljetnim salonima idrugim skupnim izložbama.Prvu samostalnu izložbu imatće tek desetak godina poslije uSalonu Ulrich.Slikarica ZagrebaDa su Ankin život i likovniopus sveudilj izazovi za noveistraživače, najbolje svjedočeizložba “Slikana kronika iz Jurjevskeulice” i njezin katalog,autorstvo prof. Željke Kolveshi,muzejske savjetnice u Muzejugrada Zagreba, postavljene utravnju 2000. Ta je izložba predstavilamali segment iz golemaslikaričina opusa – samo pedesetradova mape “Zagreb” – sazagrebačkim motivima koje jeMuzej grada Zagreba 1984. otkupiood slikarice.Nervom iskusna, ali istodobnostrasna istraživača, Kolveshipiše o novim, manje poznatimili nepoznatim trenucimaiz života slikarice i njezineobitelji. Posebnu pozornost plijenipodrobna analiza ambijentai okružja u kojem je slikaricaživjela i stvarala. Ističući upravote trenutke i posvećujućiim dužnu pozornost, Kolveshinas upućuje na čitanje iz kontekstai omogućuje lakše razumijevanjei doživljavanje mape“Zagreb”.Romantično-dramatske epizode,kao odrednice slikaričinaživota, započinju i prije njezinarođenja, nemalim - za ono doba- skandalom koji je njezinamajka priuštila svojoj obitelji.Naime, pripadala je hrvatskompraplemstvu Gušića, a pobjeglaje sa seoskim učiteljem JosipomSivošem, za kojeg se, na88

ANKAKRIZMANIĆGALERIJAužas obitelji, i udala, pa su jojse dvije kćeri, buduća slikaricaAnka i mlađa Jelka, prezivaleSivoš.Kad je Anki bilo pet godinaumro joj je otac. Ankinoj majci,kao udovici s dvoje djece,obitelj se smilovala pod uvjetomda mađarsko plebejskoprezime zamijeni prezimenomnekog od plemenitih predaka. Itako je od Anke Sivoš postalaAnka Krizmanić.Pogled na svijetiz JurjevskeNjezina darovitost rano jezapažena i njezin tutor F. pl.Žigrović Pretočki pobrinuo se daod sedme godine dobije stručnogučitelja slikanja. Razvila se u istaknutuslikaricu i grafičarku, čijiopus, koji je nastajao punih šestdesetljeća, sve dok je njezinaruka mogla slikati, sadrži više od6.000 registriranih radova. Radilaje i kao crtač Anatomskog iBiološkog instituta Medicinskogfakulteta u Zagrebu (1931-1939.i 1946-1951).Anka se iz Dresdena 1917.doselila u Jurjevsku 37, u kućuGušićevih, gdje će nastati većidio njezinih crteža. Poslije ćese seliti na broj 33 u “ružnukuću Horaček”, gdje će također89

GALERIJA90

GALERIJAimati “plodotvorne stvaralačkegodine”. Nakon majčine smrtiživjet će i u Basaričekovoj, u“Žigrovićevoj kući”, a potom iu Mesićevoj. Život će (sudbinski)završiti u Jurjevskoj 1, gdjeće sa sestrom Jelkom “provesti43 godine, s vlagom štala grofovaDrašković”.Iz svoje gornjogradske perspektivelocirane u Jurjevskojulici, u omiljenoj tehnicilitokrede, fiksirala je sve vizurevoljenog Zagreba i okolice.Poput kakve sretne pticeoslobođene svih zemaljskihokova, ovim je riječima opisalasvoju sobu u Jurjevskoj ulicibroj 37. “Moja mala soba jebila kao krletka, ali možeš sizamisliti jedan prozor s kojegse vidi do Posavine.”U tom je malenom prostoru(gdje će je posjećivati pjesnikA. B. Šimić) imala atelier ukojemu će tijekom dvadesetihgodina stvoriti impresivan cikluscrteža posvećenih Zagrebu.Prozor u Jurjevskoj 37 njezinuje osamljenom oku pružionenadmašan izvor vizualnogužitka, iz kojeg će nastati dojmljiveimpresije jurjevskih krajolika,puteljaka i kuća. Crtanibrzim, energičnim potezima, tiradovi čine jednostavne i prisnestudije svakodnevice, intimna“svijeta u malom”.Majstorica urbanih iruralnih pejzažaAnkini crteži priče su o ljubavi,o ljepoti, o osami, o vremenukoje je otišlo u nepovrat. Jedancjeloviti ciklus grupirala je iobuhvatila mapom “Zagreb”,s ukupno 50 crteža nastalih urazdoblju od 1918. do 1937.Crteži nastali od 1917. do 1922.nose poglede prema Mirogoju,Novoj vesi, Kožarskoj, Zvijezdii sjevernim predjelima podnoZagrebačke gore.Istražujući crteže, Kolveshiih je podijelila u nekoliko podtema:“Pogled s prozora u Jurjevskoj37”, “Pogledi daleki”,“Portreti iz prirode” i “Motiviurbanog sadržaja”. Osim potpisaautorice, crteži sadržedatume, nazive te brojeve redoslijedanastanka u pojedinojgodini. Svi su, dakle, preciznodatirani te se mogu pratiti impresijeu crtežu koje, kakobilježi Željka Kolveshi: “nastajuu jednom dahu, uz tek malepromjene kuta gledanja koji jeAnki otvorio pogled više nasjever ili istok, istok ili jug, dabi obuhvatio nove detalje”.Prateći mijene u prirodi,Anka je bilježila i vrijemecrtanja: ljeto, jesen, jutro, sumrak.Posebice su vrijedni nazivipojedinih mjesta, do danasočuvani u govoru starosjedilacaZagreba: “Vrt Lubijenski”, “Sv.Žaver” (Ksaverska dolina),“Predgrađe”, “Gradski vodovod”ili pak “Jakčinova livada”(posjed na Cmroku).“Pogledi s prozora u Jurjevskoj37” čuvaju sjećanja nadrvored kestena što se nalaziona zapadnoj strani ulice, zdanjenajstarijega Gradskoga vodovodnogrezervoara, kapelicuSv. Jurja, tornjeve Katedrale,visoke dimnjake tvornicekože, visoke jablane u doliniMedveščaka te obronke Šalate.Zanimljivo je da je Anka uizradi crteža eksperimentirala,započinjući svaki rad po nekolikoputa iznova. U dva crtežaiz podciklusa “Moja soba”promatraču je dopustila ulazak uintimni prostor sobe, otvarajućipogled prema krevetu i komodi,91

GALERIJAstolu i stolicama te naslonjaču.Da tu živi slikarica, kako jeistražila Kolveshi, otkrivaju sitnidetalji: Ankin mali autoportretiz 1917. i prozor koji dominiranjezinom sobom. Naslov “Zagreb”zapisala je litokredom tekna jednom od 50 crteža koji jenastao kao “Pogled s Jurjevskeprema Katedrali”.“Pogledi daleki” obuhvaćaju“zahvalni krajolik sjeverno nadgradom pun blagih brežuljaka iudolina”. U tom je tematskompodciklusu crtala “Sljeme”,“Gračane pod Zagrebačkomgorom”, “Obronak kod vileWeiss”.Upravo su ti gradski pejzaži,tvrdi Kolveshi, zahvaljući Anki,ušli u likovni tematski ciklusZagreba. Za razliku od mnogihdrugih, Anka je zamijenilamjesto i motiv. Uvriježeni su,naime, bili pogledi na grad sistoka na zapad i sjeverozapadkoji bi obuhvatili povijesni lukoboda Gornjeg grada.Iz Jurjevske ulice Anka jemogla stvoriti potpuno novelikovne prizore. “Portreti izprirode” impresije su neposrednaslikaričinog okružja.“Večer”, “Sumrak”, “Smrekena Jakačinovoj livadi” crtani supreciznom rukom koja bilježiatmosferske mijene i ugođaje.To se posebice očituje u djelima“Oblak nad Sljemenom”i “Pejzaž iz okolice Zagreba”.Najmonumentalniji portret izprirode impresivni je “Velikikesten u Jurjevskoj ulici” udvije inačice iz 1921. Velikozavijeno deblo, zadivljujući jespomenik sjećanja na Jurjevskuulicu. Fascinantan je i crtežpastelom stabla dunje u vrtuLubijenski, “zlatne krošnje,pune žutih, zrelih plodova”.U skladu s potrebom dacrta “nereprezentativno” licegrada, u posljednjem je podtematskomciklusu “Motiviurbanog sadržaja” rabila motivepredgrađa “zbir malih, aliskladno komponiranih objekatau Novoj Vesi, na raskrižjuZvijezde, Kožarskoj ulici,Zvonaričkoj ulici”. I kada izravnogleda na brijeg Šalatu,ističe Kolveshi, u podnožjucrta kućice Nove Vesi, koja nadrugim crtežima postaju glavnimotiv naslovljen “Predgrađe”.Između svih 50 crteža, atributurbani s najvećim pravom nosi“Pogled na Novu Ves s Jurjevskeulice”. U tom je djelu “uhvatilagustoću i nabijenost dijelagrada u kojem su barokni urbanizami graditeljsko nasljeđevelikih dimenzija pomiješanis kućama gotovo seljačkogkaraktera, malih prizemnicapokrivenih šindrom”. Privlačilaju je zavojitost Kožarske ulicekoju je usmjerio tok potokaMedveščaka, kraj kojeg je bilopodignuto veliko zdanje Tvornicekože.Mapa “Zagreb”“Mapu ‘Zagreb’ je Ankajako voljela”, istaknuo je ŽeljkiKolveshi dr. Josip Kovačić, alitaj ciklus crteža posvećenih Zagrebu,zanimljivo, nikada nijeobjavila kao mapu. Razlozi,Između svih 50 crteža, atribut urbani snajvećim pravom nosi “Pogled na NovuVes s Jurjevske ulice”. U tom je djelu “uhvatilagustoću i nabijenost dijela grada ukojem su barokni urbanizam i graditeljskonasljeđe velikih dimenzija pomiješanis kućama gotovo seljačkog karakteradakako, postoje. Osebujneumjetničke vrijednosti njezinapotpisa, kako tumači Kolveshi,teško su mogle proći nadmetanjes, u to doba, etabliranimgrafičarima u Zagrebu (VladimirKirin, Milenko Gjurić, IvanBenković, Branko Šenoa, VjeraBojničić, Dušan Kokotović),što su konzervativnim izboromvrlo tradicionalnih i opće prepoznatljivihzagrebačkih motivapodilazili ukusu publike. Ankiniintimistički zapisi nisu tada moglibiti jednako atraktivni.Danas, međutim, ti radovine mame samo virtuoznimcrtačkim majstorstvom, negosu - upravo kao “intimna kronikaJurjevske dvadesetih” - intrigantni.Iz radova se očitujeda je Jurjevska uistinu bilaromantična gradska zona “zagospodu”, namijenjena ladanjskimužicima.Kako je vrijeme prolazilo,a izgledi za objavu mape bivalisve manji, osnovnoj jezgrimape “Zagreb” Anka je poslijepridodala i crteže s motivima izHrvatskog zagorja, pa je mapadostigla brojku od 50 radova.Da ju je uspjela izdati kao litografskumapu, ističe Kolveshi,znameniti album “Park Jurjaves”Ivana Zachea posvećenZagrebu dobio bi dostojnanasljednika.“Da je uspjela u svojim namjerama,punokrvna grafičarkamodernističkih impresija bilabi u dvadesetim godinama ‘envogue’ na hrvatskoj grafičkojsceni”, zaključuje Kolveshi.Samostalno je izlagala uCrikvenici, Zagrebu, Gospiću,Dubrovniku, Opatiji i Splitu.Sudjelovala je na izložbama “Polavijeka hrvatske umjetnosti” (Zagreb,1938/39), “Gravadores jugoslavos”(Sao Paulo, 1953) i “Tanzin der Kunst” (Arbon, 1956).Spašena iz zaboravaAnkino je djelo tijekom vremenapočelo padati u zaborav,da bi 1985. dr. Josip Kovačićorganizirao izložbu njezinih radovau Galeriji Društvenog domaTrešnjevka, kojom je počelo sustavnoprevrednovanje njezinaopusa koju će znanstvenomakribijom najvećma ostvariti dr.Ivanka Reberski, tada ravnateljicazagrebačkog Instituta za povijestumjetnosti, koja je 1986.priredila retrospektivnu izložbu uUmjetničkom paviljonu, a koja jebila dužno priznanje toj skromnoj,samozatajnoj, ali i emancipiranojženi i njezinu radu. Umrlaje godinu poslije, u 92. godini.Reberski je 1993. objelodanilai kritičku monografiju“Anka Krizmanić”, neophodnuza proučavanje slikaričina djela.Nakon retrospektivne izložbe uUmjetničkom paviljonu, koja jejavnosti otkrila Ankin iznimnislikarski senzibilitet, ova monografijadaljnji je korak iscrpnojrekonstrukciji i valorizacijite u sjenu potisnute hrvatskeslikarice i grafičarke.Reberski rekonstruira i interpretirarazvojnu putanju, faze imijene likovnoga izraza te najzastupljenijetematske sklopovenjezina velikoga likovnogopusa. Iscrpnom estetskom imorfološkom analizom stilskogizraza, motiva i tema, istaknutesu posebne karakteristikei ostale ključne odrednicenjezina djela. Autoricadonosi temeljitu revalorizacijuumjetničkih dosega, posebiceslikarskog dijela opusa.Takvim znanstvenimtumačenjem Ankino djelo zauzeloje visoko mjesto u panoraminašeg modernog slikarstva, a novootkrivenekarakteristike njezinaslikarstva - atmosfera, ambijenti,dinamika pokreta i intima- ovom monografijom dobile suprimjerenu revalorizaciju.U Samoborskom muzeju1997. priređena je “IzložbaAnka Krizmanić (1896-1987)- iz zbirke Josipa Kovačića”, au karlovačkoj Galeriji VjekoslavaKarasa 1997. izložba“Anka Krizmanić - karikature”.Snimljen je i dokumentarnifilm “Hrvatska slikaricaAnka Krizmanić 1896-1987”redatelja Marijana Arhanića,1996. ostvaren za Obrazovniprogram HTV-a, po scenarijudr. Ivanke Reberski, te filmskiprilog Eve Postružnik, što jepratio retrospektivnu izložbu uUmjetničkom paviljonu.Anka Krizmanić bez sumnjeje među onim stvaralačkim osobnostimabez kojih bi hrvatskaumjetnost 20. stoljeća bilanedostatna i siromašna.92

GALERIJA93