Orly Lubin STRATEGIJE MOĆI - Zarez

AICA u ZagrebuSTRATEGIJE MOÆIPišu i govore:Nataša Iliæ,Sabina Saboloviæ,Leila Topiæ,Orly Lubin,Edit András,Silva Kalèiæ,Olga Majcen,Sunèica Ostoiæstranice 21-28Orly LubinISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 25. listopada 2001, godište III, broj 66 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitRazgovor: Vesna TeršelièNasiljem dosamouništenjaTin Perkovstranice 6-7V. S. NaipaulOnajkoji vidiMuharem Bazduljstranice 30-31RazgovorChrista Zeller,Christoph LuchsingerZagrebaèki divlji istokTamara Bjaiæstranice 12-13Kloviæevi dvoriStrašila uuniformamaIva Plešestranica 9PoezijaRazglednice sljetovanjaBranko Èegecstranice 38-39www.zarez.hrRADIONICA KULTURALNE KONFRONTACIJENataša Govediæ, Suzana Marjaniæ, Boris Beck, Rene Medvešek

2 III/66, 25. listopada 2,,1.Gdje je štozareziInfo, najave, natjeèaji, festivali, skupovi 4-5, 16-17Divna Æoriæ, Maja Grbiæ, Milan Pavlinoviæ, Grozdana Cvitan,Branislav Obluèar, Mario Lukiæ, Jasminka DomašU arištuKimlom protiv napuhnutosti Sandra Antoliæ 3Mafija sa stetoskopom Pavle Kaliniæ 3Razgovor s Vesnom Teršeliè Tin Perkov 8-9Tko se boji madraca još? Andrea Pisac 8Hvala vam na normalnom djetinjstvu Iva Pleše 9Poslovi s figama Grozdana Cvitan 10-11Duboko oranje nekropola Miroslav Katiæ 11Knjievnost i izdavaštvoKnjievni izazovi i društveni kontekst Ludwig Bauer 1453. frankfurtski sajam knjiga Anita Mihalinec 14-15Razgovor sa Sreækom Jelušiæem Dušanka Profeta 15Zagrebaèki knjievni razgovori Vanja Ivanèiæ 16Razgovor s Tomislavom igmanovim Karlo Nikoliæ 20Onaj koji vidi Muharem Bazdulj 30-31Kulturna politikaKako èitati grad Mirna Šoliæ 18Kreativne industrije i civilno društvo Nada Švob Ðokiæ 19Arhitektura i urbanizamRazgovor s Christophom Luchsingerom i Christom Zeller Tamara Bjaiæ 12-13SvakodnevicaI budale nagraðuju, zar ne? Dalibor Petkoviæ 29Almanah poroène kuæanice Sandra Antoliæ 29Radionica kulturalne konfrontacijeDubina ljudskog glasa Nataša Govediæ 32Jone i Pinokiji Boris Beck 33Uprizorenje nepravdi Suzana Marjaniæ 33Otvoreni razgovor Rene Medvešek 33KazališteSokrat ga nije volio Ivana Slunjski 34Prazan hod velike scenske mašinerije Milovan Tatarin 35Razgovor s Damirom Munitiæem Dubravka Crnojeviæ Cariæ 36FilmPigalle u vašem kinu Milijan Iveziæ 37Cerebralna ljiga Juraj Kukoè 37PoezijaRazglednice s ljetovanja Branko Èegec 38-39GlazbaSluga, a ne Bog Karlo Nikoliæ 40Prekasno za nas? Krešimir Èuliæ 40ivot poslije retro-futurizma Luka Bekavac 41Cedeteka Krešimir Èuliæ 41U išèekivanju plašta Trpimir Matasoviæ 42Fantazmagorièni mit Trpimir Matasoviæ 42KritikaJedi blinjega svoga Una Bauer 43Postmoderne teorije povijesti i pitanje holokausta Dinko upan 44Bedemi praznoga grada Daša Drndiæ 44-45Mutanti, ene i opasne stvari Zoran Roško 45ReagiranjaImam prijedlog ministre elimir Laszlo 46Patnje Trpimira Matasoviæa se nastavljaju Neven Valent 46Još o kulturnoj baštini Ivo Maroeviæ 47TEMA BROJA: Strategije moæiKongres AICA-e u Zagrebupriredile Nataša Iliæ i Sabina SaboloviæŠto kau sudionici? priredila Leila Topiæ 21-22Razgovor s Orly Lubin Nataša Iliæ 22-23Razgovor s Edit András Nataša Iliæ 24Nemoguæa prièa Silva Kalèiæ 24-25Komercijalni oglasi i ljudska tragedija Orly Lubin 26-27Skrivene poruke Olga Majcen 27Arhiv proširenih medija Sunèica Ostoiæ 28TEATAR EXIT, Ilica 208, ZagrebTel. 01/ 3704 120Program za studeni 2001.02.11. u 21 satEVA BRAUN S. Kolditz – PREMIJERA A.Reija: Edvin Liveriæ / Igra: Daria Lorenci03.11. u 21 satEVA BRAUN S. Kolditz – PREMIJERA B.Reija: Edvin Liveriæ / Igra: Daria Lorenci04.11. u 11 satiDJEÈJA SCENA (7 – 15 god)ALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko RaguIgraju: F. Šovagoviæ, I. Boban; V. Matujec,D. Lorenci, F. Dijak, S. Buneta i J. rakoš05.11. u 17 satiALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko Ragu06. 11. u 17 satiALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko Ragu06. 11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija: Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci07. 11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija: Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci09. 11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija: Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci10. 11. u 20 satiEVA BRAUN S. KolditzReija: Edvin Liveriæ / Igra: Daria Lorenci11. 11. u 11 satiALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko Ragu15.11. u 11 satiTALA i Teatar EXIT u suradnji – Djeèja scenaBALONI – plesna predstava za djecuGostovanje u Domu za napuštenu djecu u Nazorovoj15.11. u 18 satiRADIONICA KULTURALNE KONFRONTACIJEJavna izvedba16.11. u 21 satiEVA BRAUN S. KolditzReija: Edvin Liveriæ / Igra: Daria Lorenci17.11. u 21 satiEVA BRAUN S. KolditzReija: Edvin Liveriæ / Igra: Daria Lorenci18.11. u 11 satiDJEÈJA SCENA (7 – 15 god)ALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko Ragu18.11. u 20 satiCABAres CABArei Zijaha A. Sokoloviæa19.11 u 10 satiDJEÈJA SCENA (7 – 15 god)ALISA IZ KOMPJUTERA Vanja MatujecReija: Matko Ragu21.11. u 11 satiTALA i Teatar EXIT u suradnjiDJEÈJA SCENABALONI – plesna predstava (3-8 godina)22.11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci23.11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci24.11. u 20 satiCABAres CABArei Zijaha A. Sokoloviæa25.11 u 11 satiMAGIC in EXIT – Luka vidoviæDnevnik jednog maðionièara26.11 u 11 satiMAGIC in EXIT – Luka vidoviæDnevnik jednog maðionièara29.11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria Lorenci30.11. u 20 satiKOMADI N. GrossoReija Damir MunitiæIgraju: Hrvoje Keèkeš, Franjo Dijak, Daria LorenciBlagajna: svaki dan osim nedjelje i ponedjeljkaod 16.30 – 20 satiTeatar EXIT zadrava pravo izmjene

III/66, 25. listopada 2,,1 3ma s poèetka mandata.Od germe vlasti u meðuvremenunabujao ko dizani kolaè zakarmine, G. u posljednji èaspoèinje lagano uspinjati. Znojhlapi u listopadno jutro, okogradonaèelnika stvaraju se dugai pratnja. Premda bi nesprem-Kimlom protiv napuhnutostiKako sam trèala s MilanomBandiæemon moe. Iz toga bi primjeravaljda trebalo biti jasno da moesvatko i da treba svatko, ali proces“ugledanja” na gradonaèelnikadoista moe zateæi samopolitièke analfabete. Shvatimo lipak G.-ovo trèanje kao reklamnukampanju za trèanje samo,nije jasno što æe mu onda Zagre-redovito trèi rujanski Berlinskimaraton, 42 km i 195 m, okru-en tjelesnim èuvarima. Ne padamu na pamet da tijekom jednetako iscrpljujuæe aktivnosti politièkiagitira meðu sportskommasom jer je na stazi prvenstvenotrèanja radi, a njegova sigurnostkao javne osobe omoguæitUz 10. zagrebaèki maraton,Zagreb, 14. listopada 2001.Sandra AntoliæFestina lenteok se na putu s placa u cekerusnenoga graðaninazelje tiska k pileæim nogama,dok isti kavu miješa u smjerukazaljke na satu koji odzvanjadevet, a pred Katedralom gospoðeu tamnom pokaz-kartuprivijaju krizantemi za Mirogoj– njihov gradonaèelnik, sredovjeènimuškarac s bradom starompet dana – ree prve dijagonalemaratonske trase u trci za graðanena deset kilometara.Nije ovo usamljena fusnota ubiografiji politièara Bandiæa.Mnoge se nedjelje otkida odzagrljaja obitelji, ne pita zasmjenu i svojom nazoènošæudojezdi prièestiti kakav dogaðaj.Ne pita za vanost i velièinu; ru-a prsatoj ljepotici, kestenijada,sport. Voli cestovne trke. Vidjeloga se od Krašiæa na umberkudo Sljemena na Medvednici.Njegov prvi sportski bljesak ukupaæim gaæicama, otvaranje jeobnovljenog bazena na Svetica-shvaæa kako mu je nuna pojaèanarekreacija. Spaja korisno izabrantrenutak jubilarnog Zagrebaèkogmaratona, osigurava murazinu nešto višu od prošlogodišnjihi kad trublja rikne start -krene paradnim kasom. Sa svojimje biraèima, veæ nakon prvihdesetaka metara zapoèinje vizionarskuprièu o buduænosti velikogdogaðaja u kojem, eto, Onveæ sudjeluje. Prièa, ne staje, disanjese gradonaèelnikovo ubrzava.Tempo mu pada ozbiljnoispod šest i pol minuta po kilometru,pravi joggerski. Ne, neæeon to više prepuštati dosadašnjimorganizatorima, on æeOsobno uzeti stvari u Svoje ruke;treba dovesti djecu ... pa školesu prepune trkaèa ... treba nastart dovesti tisuæe ljudi ... spektaklæe to biti, On Vam kae ...Tako nije govorio Zaratustra,a da i je, koga to briga sada našestom kilometru kad se stazanog rekreativca krizne sredovjeènostii povišene doze stresana poslu mogla na stazi strefiti ikap, G. dokazuje da je èovjekkoji forsira umjereno - sve doposljednjih metara kad “nièimizazvan” utrèava nekim lanimfinišom kroz prigodno skrojencilj ispred preimenovanog intercontija.Isto su èinili i neki srednjoškolci.Figura vlastiVrijeme – misno, a pred namamitska slika doslovnog nedjeljnogproimanja vlasti s biraèkimtijelom, slika saimanja G.-ova soznojenom masom koju poputgladna kopca osluškuje i mjeri.Ovaj štreberski remake politièkogpopulizama iz poèetnice, G.nasljeðuje iz antikne retortevlastite stranke – Oktobarskerevolucije.Jer – nije naš G. trkaè i ne trèijer voli trk, veæ da pokae da ibaèki maraton, bilo bi dovoljnoda je sam otrèao deset kilometaracentrom i biraèi bi shvatilimig. Ostaje da bezobrazno zakljuèimda je G. – politièki konceptkoji trèi, politièki konceptsvoje stranke, dakako, koja, etoispalo je i dalje trèi za svojim biraèima,pa bili oni i u rekreativnomtempu.HosanaNo, kad se G. zatrèao meðubiraèe, trkaèe, xy-aèe, ... da bipokazao koliko im je blizak,posvjedoèio je upravo suprotno.Odnaroðen od trkaèkog svijetaG. šarmantno navija za sebe,ulae u reklamu vlastite vitalnostii igra na kartu energije.“Moda moj koncept i nije najbolji,ali ja imam energije mijenjatiga na due staze”, politièkaje poruka rastrèanog G.-a.Kontraprimjer je njemaèkogpremijera Joshke Fishera kojiæe i ostalima da nesmetano odr-avaju vlastiti tempo. Premdaizoliran, grabeæi prema cilju njemaèkipolitièar izraava bliskostsa desetinama tisuæa ostalih trkaèakoji rade to isto. Upravozato što je izoliran kao politièar,blizak je kao trkaè, G. je pak demonstriraotrkaèko socijalnodemokratskofunkcionersko ljudikanjene ostavljajuæi si mjesta zavarenje trkaèa u sebi.Ne, naš gradonaèelnik još nijeu višim razredima politièkogtjelesnog odgoja.Allegro ma non tropoJedina konsekventna teorija orecentnom G. i sama poèinje odudivljenja kolièini energije, makoliko mu zamjerali promenadnosti priznanja da G. vodi raèunai stie na brojna mjesta zakoja u posljednjem desetljeæunjegovi prethodnici nisu mariliniti protokolarno.www.zarez.hrezultati divljeg kapitalizma koji jezavladao od Trsta do Vladivostokasve su vidljiviji i u Hrvatskoj.Neodgovorni kapitalizam u utrci za profitomuzeo je još dvadeset i jednu rtvu zakoju ionako nitko neæe odgovarati. Jer,eto, dogodilo se! A što se tu moe! Zemljapokriva, a vrijeme lijeèi zaboravom. Inije sadašnji incident prvi: veæ se to dogodilo1994. i 1995., kada su iz sliènih razlogaumrla šezdeset i èetiri pacijenta i nitkomi za što nije odgovarao. Tresla se brda, aèak je i miš bio aboliran.Krivnja æe se, u ovom posljednjem sluèaju,prebacivati kao ping pong loptica sBaxtera na Plivu, s Plive na Ministarstvozdravstva, s Ministarstva zdravstva naVladu, s Vlade na Baxter i tako dalje unedogleddok sve to skupa ne postane dosadnoi svi ne poènu od toga bjeati kaood pisama nepoznatih pošiljatelja u strahuod bedrenice.Nekvalitetni lijekovi, prestarjeli ili izbaèeniiz zdravstvenog sustava bogatijihzemalja, prirodnim tokom, posredstvommafije i njima sklonih korumpiranihstruktura tranzicijskih zemalja, ulaze uzdravstveni sustav i ne uklanjaju se svedok se ne dogodi incident koji završi mrtvimpacijentima.Kratko i jasnoMafijasa stetoskopomVrli novi savjetiSve je to samo jedan od pokazateljaposljedica GLOBALIZACIJE koja zemljeTreæega svijeta èini sve siromašnijima iu ovakvom odnosu snaga besperspektivnima.Iako su tranzicijske zemlje uglavnom,prije pada Berlinskog zida, imaleznatno viši standard od zemalja Treæegsvijeta, danas se uglavnom nalaze u podreðenompoloaju.Mehanizmi kojima raspolau Svjetskabanka, Meðunarodni monetarni fond iSvjetska trgovinska organizacija podredilisu sebi cijeli svijet ukljuèujuæi i Rusku federaciju,Kinu i Indiju. Bogati Sjever postaoje nakon pada Berlinskog zida dalekobogatiji, a Jug siromašniji. Transnacionalnekorporacije proširile su utjecaj i podredilesebi gospodarstva bivših “socijalistièkih”drava i na taj naèin dale zamah vlastitojproizvodnji, istovremeno rušeæi ivotnistandard stanovnika tih zemalja. Tose posebno oèituje u inzistiranju MMF-ai Svjetske banke na smanjivanju javnepotrošnje, što dovodi do restrikcija uzdravstvu, mirovinskom i školskom sustavu.Restrikcije u školstvu dugoroènosprjeèavaju tranzicijske zemlje i zemljeTreæeg svijeta da stanu na svoje noge.Kvalitetno obrazovanje, uz opraštanje dijeladuga siromašnim zemljama, osnovnije preduvjet da te zemlje prestanu zaostajatina privrednom i na svim ostalim podruèjima.Jedine zemlje koje koliko toliko odskaèuod sumorne stvarnosti tranzicijskihzemalja su Èeška, Slovenija i Poljska. Ostalesu više- manje na niem ivotnomstandardu nego što su ga imale prije padaBerlinskog zida. Maðarska je zahvaljujuæisavjetima MMF-a i Svjetske banke uspjelaPavle KaliniæZa Hrvatsku se moe reæi sve, samo ne da je suverenasve rasprodati tako da su multinacionalne,transnacionalne korporacije preuzelekontrolu nad cjelokupnim gospodarstvom.Slovaèka, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska,i niz drugih zemalja ne samo dazaostaju u reformama, nego nemaju nivizije što bi i kako i kojim intenzitetomtrebalo mijenjati. Slušajuæi iskljuèivosavjete MMF-a i Svjetske banke s njihovomtradicionalnom ponudom mrkve ibatine, vlade tih zemalja sigurno ne èuvajuni domaæu proizvodnju i rasprodajuono malo kvalitete kojom su raspolagale.Nijemci iz NjemaèkeKad se pogleda struktura ulaganjatransnacionalnih korporacija u tranzicijskimzemljama, uoèljivo je da se prvenstvenoradilo o kupovanju kvalitetnihpostojeæih kapaciteta. Prvo se posegnuloza bankama (u Hrvatskoj je više od80% banaka u vlasništvu stranaca), a zatimsu na red došle telekomunikacije(Hrvatski telekom je u veæinskom vlasništvuDeutsche Telekoma, s tim da imse još mora prodati 5%). Kad se u 21.stoljeæu preuzme kontrola nad financijskimi informacijskim krvotokom, ondase za tu zemlju moe reæi svašta osim daje suverena, kako su to voljeli govoritibivši. Tu više nema ni s od suverenosti, abez velikih tektonskih poremeæaja naglobalnoj razini neæe je ni biti. Slijedeulaganja transnacionalnih korporacija uprodajne lance poput Metroa te davanjekredita za prometnu infrastrukturu, èimesu zemlje tranzicije definitivno porobljene.Zbog skidanja carinskih barijera,domaæa je proizvodnja zgasnula.Kupuje se iskljuèivo uvozni proizvod,jer domaæeg nema.S velikom sigurnošæu moemo zakljuèitida je Hrvatska doivjela velikepromjene – prije devedesete morali smoiæi u Njemaèku i raditi za Nijemce! Danasje bitno drukèije! Da bismo radili zaNijemce, više ne moramo iæi u Njemaèku.To sada moemo i u HRVATSKOJ!Toliko o suverenosti!

4 III/66, 25. listopada 2,,1.l i s t o p a d 2 , , 1Susreti arhivara, knjinièara i muzealacaÈetvrti seminar Arhivi, knjinice,muzeji: moguænosti suradnje uokruenju globalne informacijskeinfrastrukture, Zbornik radova,Uredile Mirna Willer i TinkaKatiæ, Zagreb, Hrvatskoknjinièarsko društvo, 2001.ISBN 953-6001-10-1Divna Æoriæidejom o zajednièkompromišljanju i konvergencijamadisciplina u širokompodruèju arhiva, knjinica imuzeja zapoèelo se u hrvatskojstruènoj sredini prije više od èetirigodine, a ta autentièna idejapredstavljena je i u Amsterdamu1998. na pretkonferenciji Meðunarodnogudruenja knjinièarskihdruštva i ustanova(IFLA). Rezultat takve suradnjeje zbornik Arhivi, knjinice,muzeji u kojem je objavljenodeset izlaganja, pet radionica, tepanel-rasprave s èetvrtog seminaraodranog prošle godine uRovinju, uz predmetno kazalokoje pomae u prelistavanjuzbornika.Kako je u predgovoru Zbornikaistaknuto, vano je okupitistruènjake koji se u svojim podruèjimabave temama vezanimuz nova promišljanja o kulturisvojih matiènih ustanova, struci,strategiji njihova razvoja te konkretnimpomagalima i standardimaèija je primjena uvjet zarealizaciju razvoja u tako zacrtanomsmjeru. Da je Hrvatskoknjinièarsko društvo kontinuiranoizdavalo naslove koji svjedoèeo visoko profesionalnomstruènom i praktiènom djelovanjuna predstavljanju u Nacionalnojsveuèilišnoj biblioteci uutorak, 16. listopada, podsjetilaje glavna urednica Tatjana Nebesny.Prvi naslov, izašao 1968.godine, Biblioteke u Hrvatskojbila je knjiga-dokument u kojojje ponuðen pregled svih knjinicas nekoliko kataloga i kad hrvatskeknjinice nisu bile umre-ene, a što se više nije ponovio.U èetvrtom zborniku, kao28. knjizi u nizu, uz usko struèneteme koje se odnose na arhive,knjinice i muzeje širomdruštvenom aktualnošæu izdvajajuse prva tri izlaganja. U èlankuEtiènost knjinièarstva? DavorLjubimir nastoji afirmiratietiènost u modernistièkomdruštvu, te kako se posvetitisadrajima koji nadilaze pukuinformatiku, a bitni su za opæeljudskodobro kao što su znanje,razumijevanje, mudrost teèemu bi se knjinièarstvo trebaloposvetiti kao svom autentiènomposlovanju, a ne samo popisimapodataka i informacija.U tekstu Knjinice izmeðu zakonskihpropisa i vlastite inicijativeAleksandra Horvat iznosipotrebu usklaðivanja s europskimpropisima, a za to moguposluiti Smjernice za knjiniènozakonodavstvo i politiku uEuropi usvojene prošle godine.Moemo se samo ponadati da bise u nadolazeæim vremenimaknjinièarski fond obnavljao straenim knjigama, a ne samoonim koje Ministarstvo kultureotkupljuje i distribuira po knjinicamai koje najèešæe nisu nanjihovu popisu. Ako bismo kaokorisnici maštali, onda bismomogli poeljeti da bi u mreiKnjinica grada Zagreba moglivraæati knjige u najbliu knjinicu,kao što je takva praksa veædostignuta, primjerice, u Torontu.Poslanje muzeja ili što æe nammuzeji? tekst je Tomislava Šolekoji upozorava na vanost poznavanjaposlanja muzeja u širemfilozofskom odreðenju da bi sena najbolji naèin s njima upravljaloi opravdalo novac koji unjih ulae društvo. U tekstu seanalizira Izjava o poslanju muzejakoja definira središnju vrijednostposla.Ovoj suradnji bibliotekara,muzealaca i arhivara posebno suse odazvali mladi, a zbornici su inamIjenjeni akademskoj nastavi,te æe se, kako je to istaknulaTatjana Aparac-Jelušiæ, kroznjih moæi pratiti na koji naèin ikada su se nekim temama bavili,reinterpretirali stare i uvodilinove sadraje. U èetvrtom poredu zborniku nova tema je bilaobraðena u radionici Promicanjekulturnog turizma. Veæ nasljedeæem seminaru koji æe seodrati krajem studenoga ovegodine najavljeno je proširivanjesuradnje s konzervatorskomstrukom.Auto u slubi ekologijeZapoèeo Fordov donacijskiprogram za oèuvanjeprirodne i kulturne baštineMaja Grbiæonferencijom za novinareu dvorišnom prostoruGliptoteke u utorak, 16.listopada, zapoèeo je donacijskiprogram Nagrada tvrtke FordMotor Company za oèuvanje prirodnei kulturne baštine. Konferencijuje otvorila Judit Grubits,meðunarodna organizatorica ivoditeljica toga programa, a njezinglavni gost bio je ministar zazaštitu okoliša i prostornog ureðenjaBoidar Kovaèeviæ, koji jeujedno i predsjednik Ocjenjivaèkogsuda za dodjelu Nagrade.Fordov donacijski program jedanje od najveæih i najznaèajnijihu svijetu. Njime se eli iskazatipriznanje onima koji se zala-u u oèuvanju i zaštiti prirodnogaokoliša te se osobito mladegeneracije eli potaknuti i nadahnutiza angaman na tomepodruèju.Judit Grubits je istaknula daodgovornost u oèuvanju prirodemoraju snositi svi, a osobito onikoji raspolau najveæim dijelomfinancijskih sredstava u društvu,kao što su velike kompanije i poduzeæa.Fordove donacije u ekologijisamo su mali dio politikeove kompanije koja godišnje ula-e milijarde dolara u proizvodnjurecikliranim materijalima,smanjenje potrošnje energije ivode, smanjenje emisije ugljiènogdioksida, korištenje alternativnihizvora goriva i ostala istra-ivanja kojima je cilj zaštita prirodnogokoliša. U kasnijem razgovorus novinarima naglasila jeda je svrha donacijskog programanije samo davanje novèanepotpore, nego i svraæanje medijskepanje na ekološka pitanja iprojekte.Kao predstavnik Ministarstvaza zaštitu okoliša i prostornogureðenja, koje je i pokroviteljdonacijskog programa, Kovaèeviæje istaknuo da je ovaj projektjedan od mnogobrojnih ekološkihprograma kojima æe se sljedeæegodine obiljeiti deseta godišnjicaSvjetske konferencije zazaštitu prirode, odrane 1992. uRiju. Nagodinu æe se izdvojitidodatna sredstva za financijskupomoæ istraivanjima vezanimauz endemske vrste te za studentskeradove iz podruèja pravneregulative zaštite okoline.Fordova nagrada otvorena jeza sve inicijative, individualne igrupne, koje se odnose na oèuvanjeprirodne i kulturne baštine.Prve godine programa, 1999.,struèni ocjenjivaèki sud izabraoje, od pedeset i dva prijavljenaprojekta, projekt pod nazivomJavni plan, koji je vodila Organizacijaza zaštitu i oèuvanje tradicionalnearhitekture Kontrafor.Prošlogodišnja dobitnica je DanielaHamidoviæ, nagraðena zaprojekt zaštite dugonogog šišmišau Hrvatskoj. Njoj je dodijeljenanagrada od 5000 amerièkihdolara, dok æe ovogodišnjifond nagrade biti udvostruèen,dakle iznosit æe 10000 dolara, ane 7000 kao što se do sada najavljivalo.Pravila programa odreðuju daprojekt mora biti veæ zapoèet u2001. godini, što znaèi da projektikoji su u pripremnoj fazi nemogu biti prijavljeni. Projektikoji odgovaraju zadanim uvjetimamogu se prijaviti u kategorijama:prirodni okoliš, kulturnabaština, struèni projekti i projektiza djecu i mlade. Kriterijiza odreðivanje najboljeg projektabit æe: iskoristivost i praktiènost,predanost, financijska potreba,originalnost i meðunarodnavanost. Svi oni koji su se veænatjecali u prethodnim Fordovimdonacijskim programima, anisu osvojili nagradu, mogu seponovno prijaviti. Zakljuèni datumza prijave projekata je 16.prosinca 2001., a sveèano proglašenjepobjednika i dodjela nagradeuz prigodni domjenak bit æeprireðen 16. sijeènja sljedeæe godine.Ekolozi, sada samo hrabronaprijed! Sve dodatne informacijete obrazac za prijavu potraiteu tvrtci Auto 2000, Ljubljanskaavenija 114, ili na adresama:www.ford.com.hr,www.iskon.hr,www.ekologija.net,www.mzopu.hr iwww.mzt.hr.Festival u KSET-uEarwing jazz festival,2. meðunarodni festivalnovog jazza; Zagreb, KSET,29. listopada –7. studenoga 2001.Milan Pavlinoviæezavisna zagrebaèka glazbenaetiketa Earwing Recordsi klub KSET organizirajudrugi po redu Meðunarodnifestival novog jazza. Na Festivaluæe nastupiti sedam grupa èiji seglazbeni izrièaji kreæu od jazza,rocka, punka, hardcorea pa dohibridnih spojeva svega navedenog,uz obilje slobodnih improvizacijai iskrenoga glazbenog groovieja.Festival 29. listopada otvaraèikaški saksofonist Ken Vandermark,poznat zagrebaèkoj publicijer gostuje èetvrti put u KSET-u.Amerièki jazz kritièari u magazinuDown Beat Vandermarka suproglasili jazz glazbenikom godine,a na Festival stie s kvintetom(bas, bubanj, saksofon, gitara),sastavljenim od vrhunskih glazbenikanajzanimljivije scene na svijetu,smještene u Chicagu. Britanskagrupa Sonicphonics nastupa30. listopada, a predvodi ju saksofonistAdrian Northover, uz glazbenikeJona Dobiea na gitari iGoeffa Serlea na ritam mašini,udaraljkama i semplovima. Sonicphonicsèesto pozivaju goste naturneje, a u KSET-u æe nastupitiNjujorèanin Billy Bang, uz LeroyaJenkinsa najveæi svjetski jazzviolinist danas. Originalna kombinacijajazza, funka, rocka i moænogindustrial ritma Serelove ritammašine obeæava ne samo vrhunskiglazbeni uitak, veæ i odliènuplesnu zabavu.Ksetovska publika imat æe priliku31. listopada poslušati japanskuunderground atrakciju Ruins,sastavljenu od basa i bubnja. Ruinsspajaju prog rock s hardcoreom,klasikom i jazzom, a rezultatje furiozna i razorna zvuènasmjesa u kojoj se fascinatnom brzinomi preciznošæu izmjenjujukatkad i razlièiti dijelovi pjesama.Kao treæi èlan ritam sekciji æe sepridruiti i jazz gitarista KazuhisaUchihashi, koji je veæ gostovao uKSET-u s grupama Comfort ofMadness i Aletered States.Prvoga dana mjeseca studenogaza sve ljubitelje free jazza Festivalugošæuje njemaèkog saksofonistaFranka Gratkowskog injegov kvintet, a uvodni solo koncertodsvirat æe jedan od našihnajboljih saksofonista SašaNestoroviæ. Dana 2. studenogagostuje grupa iz posve drukèijegglazbenog miljea. Rijeè je o amerièkojskupini Victims Family,jednoj od pionira scene u kojoj sutijekom osamdesetih kombiniraniraznoliki glazbeni anrovi, jazz ilifunk s noise rockom i hardcorepunkom. Kao predgrupa ovoj, ponovnookupljenoj i uz No MenasNo, najvanijoj grupi toga glazbenogusmjerenja, nastupit æe zagrebaèko-krèkagrupa Sumo.Još jedan æe glazbenik 6. studenogponovno gostovati u KSE-T-u. George Graewe, najznaèajnijinjemaèki pijanist i jedan od najveæiheuropskih free jazz glazbenikasvirat æe s amerièkom ritam sekcijomkoju èine Kent Kessler na basui Paul Lovens na bubnjevima.Posljednji dan Festivala rezerviranje za vremešnog, no neumornog“dinosaura jazza”, njemaèkogsaksofonista Petera Brotzmanna.U KSET-u æe Brotzmann odsviratikoncert s dvojicom bubnjara,od kojih je jedan, Hamid Drake,predstavljen kao najinovativnijiamerièki free jazz bubnjar danas,poznat i kao vodeæi èikaški reggaeglazbenik.

III/66, 25. listopada 2,,1 5Horror paradaMilan PavlinoviæUM, Kazalište u Moèvari, iako seodrava svakog drugog utorka,ovaj put je pomaknuto na srijedu.Razlog tome je datum 31. listopada kadase slavi Halloween ili, po naški, Noævještica. KUM i njegov idejni organizatorMario Kovaè obiljeit æe tu noæ performansomRoberta Francisztyja Hijerarhijartve. Franciszty je roðen 1969. ikazalištem performansa se bavi veæ desetakgodina, a izvedbama tematizira radikalnianimalizam, zaštitu prirode, urbanuekologiju i ekofeminizam. U performansimasjedinjuje umjetnost i znanost,obredno i drevno s tehnologijom. Njegovrad proizlazi iz iskonskog promišljanjaekologije, koja priznaje uroðenu vrijednostsvim ivim biæima èija je svijestspiritualna ili religiozna, te zastupa ekoanarhizamkoji pokreæe direktne akcijeprotiv globalizacije.U edukativnom performansu i prostornojinstalaciji Animal ludens tematiziraborbu za ljudski, ivotinjski i biljni ivotprotiv planetarnog ekocida, a u Hijeroanarhijitijela prikazuje patnje “neljudskihivotinja”. U izvedbi Hijerarhija rtverazmatra institucionalizaciju nasilja nadivotinjama na oltaru znanosti. NakonFrancisztyja, uslijedit æe maskenbal u halucinogenomtransu najodvratnijih plesnihhorror hitova ikad smišljenih, uz jošjedan performans iznenaðenja.Treæi KRADUMaja GrbiæManceomanijaMario Lukiæa se kojim sluèajem Feralova Dora našla u èetvrtak,11. listopada, u klubu Moèvara, gdje jekoncert odrao Milan Manojloviæ Mance, sasvimsigurno bi to opisala ovako: Jutros sam se probudila usobi bez slika u kišnom gradu zvanom Katanga, a u trenutkukada se tiho zanjihala javorova grana, carinicinarkomani u razgovoru sa sedmim milicajcem su ustvrdilikako je studijski zapis loš.Naime, ovoga karizmatiènog umjetnika, kojem zbogsvog jedinstvenoga glazbenog izrièaja nije lako pronaæibilo kakvog glazbenog srodnika, posebno kod nas, spomenutaDora predstavlja njegov knjievni pandan. Svojomizvrsnom elektriènom gitarom, vještim i spontanimimprovizacijama, namjernom promjenom sadrajapjesmi i cjelokupnom komiènom apsurdnošæu svega opjevanoga,Mance je mnogobrojnu publiku oduševio nesvakidašnjimkoncertom. Uz to su prije koncerta bilaprikazana dva dokumentarna filma i to prvi pod nazivomBeckett on the liffey redatelja Marina Fulgosija, zakoji je Mance radio muziku i koji nam prikazuje ivothrvatskih mornara u Irskoj. Potom je uslijedila projekcijafilma Kult Mance redatelja Velimira Rodiæa koji otkrivatko je zapravo taj Mance. Rodiæ Mancea predstavljakao kompletnog umjetnika koji se osim glazbom bavii likovnom i konceptualnom umjetnošæu i koji inspiracijuza svoja djela nalazi u svakodnevnom ivotu i toèak i u obiènoj gradskoj vrevi. Publika je uivala gledajuæii Manceov prvi video spot Kišni grad u reiji VelimiraRodiæa.Na šanku se moglo naæi i nekoliko brojeva njegovafanzina Termalno ispunjenog raznim grafièkim i likovnimdosjetkama koje ga èine vrlo zanimljivim i drukèijim,kao što je, uostalom, i autor sam.rošli je tjedan na Akademiji dramskihumjetnosti bio u znaku Kradu,Kazališne revije akademije dramskeumjetnosti. Reviju su 1998. pokrenuli studentiAkademije kako bi ispitne predstavemogla pogledati i šira publika, a ne samouski krug njihovih kolega. Na ovogodišnjemKradu njezini pokretaèi, sada veæ apsolventikazališne reije, prepustili su voðenjerevije mladim generacijama, uglavnomstudentima glume.«Akademija dramske umjetnosti godišnjeostvari više premijera nego ijedno drugoprofesionalno kazalište. Na alost, sve tepremijere doive samo jednu jedinu izvedbui zatim se ugase. Neke su od tih ispitnihpredstava samo na razini studentskih vjebi,no postoje i one koje su zaista doraðene izaokruene cjeline. Stoga je smisao Kraduomoguæiti redateljima, dramaturzima, a ponajvišeglumcima sazrijevanje kroz predstavute ih pripremiti za rad u profesionalnomkazalištu što je moguæe jedino kroz iskustvoigranja, kroz suigru s gledateljima», ka-u u svome proglasu mladi kradaši. Njihovje dugoroèni cilj da Akademija postane prvoi jedino mjesto na kojem æe studenti kazališnereije, dramaturgije i glume zapoèinjatisvoje profesionalne karijere tako što æeim revija omoguæiti da ih zamijete i prepoznajukazališni i filmski redatelji, producenti,direktori kazališta i ostali profesionalci.Tijekom èitava tjedna revije odravalesu se u veèernjim satima predstave, kazališneradionice, poneko predavanje te glazbeninastupi. Studentima su svoja iskustvaprenosili i djelatnici profesionalnog kazališnogivota. Radionice je vodio glumaceljko Vukmirica, okrugle stolove glumci iproducenti Matko Ragu i Ivica Šimiæ, aprogram je potpomagao i èasopis Quorum.Ovogodišnja manifestacija bila je otvorenaza ideje i produkcije izvan Akademije, takoda su u njoj sudjelovali glumci s Dramskogopservatorija u Linzu s mentorom ZijahomA. Sokoloviæem, eksperimentalna klasaJasne Bilušiæ, eljko Vukmirica s izuzetnoposjeæenom predstavom Povijest moje gluposti,a u programu su sudjelovali i studentiLikovne i Glazbene akademije.Veliku je panju mladih glumaca privuklaglumaèka radionica Zijaha A. Sokoloviæakoji trenutno ivi i radi u Austriji. U vrlootvorenom nastupu sa svojim bosanskimšarmom i argonom Zijah je sa studentimaglume obraðivao teme vremena, prostora iemocija na sceni. «Gluma je kolektivna umjetnost,svatko ima svoj prostor, ali prilagoðendrugome», kae taj iskusni glumac.U ovogodišnji Kradu uloilo se višereklamnog materijala nego prethodnih godinakako bi se za nj zainteresiralo što višenove publike, no najveæim dijelom nju suipak saèinjavali studenti Akademije. Meðutim,glavna je svrha manifestacije ispunjenajer su u tih tjedan dana prostori Akademijeponovno oivjeli, okupili su se sviodsjeci, ostvarili su se kontakti s drugimumjetnièkim akademijama, te su se svi skupadobro zabavili.Imamo bruh!Milan Pavlinoviæedan je domaæi strip kritièar prijepar godina napisao na kraju osvrtao (ne)prilikama hrvatskogastripa da æe tekst smatrati uspješnimako barem jedna osoba, proèitavši ga,ode do kioska i kupi strip. Ovaj tekstnema namjeru ponoviti tu istu provakanuprièu koja se neprestano vrti kadase govori o toj temi. Naime, pisanje odomaæem stripu u posljednjih desetakgodina svodi se na nevjerojatan broj alopojkii kuknjava. Naravno, stanje je idalje uasno i agoniji kao da nema kraja,te se i najilavija struja, ona fanzinska,izgubila u oèajnoj situaciji.Ogranièene naklade, nedostupnost širemkrugu èitatelja, besplatan i nemotiviranrad, pomanjkanjekriterija zaobjavljivanje ugasilisu fanzine poputEndema, Mrguda,Viteza, Lunatica…Izastripmagazina Bruhstoji skupina poznatapod nazivomNovo HrvatskoPodzemlje –NHP, iza kojeg sekriju crtaèi s nadimcimaPrle, Slon, Misch, Smog… Grupadjeluje veæ due vremena i pojedinièlanovi su objavljivali po raznim studentskimtiskovinama, a zajednièki vanijiprojekt je bio fanzin Stripoholic. Zaljubljeniciunderground stripa, RobertaCrumba i Freak Brothersa, u Stripoholicusu radikalno tematizirali seks, drogu, nasilje,društveno-socijalne gadosti i problemeupakirane u urnebesan luðaèki i specifiènicrni humor. Vremenom se Stripoholicpomalo gasio, a NHP je izdavalofanzin Smeæe koji je i dalje slijedio prepoznatljivu“freakovsku” poetiku. Prvibroj Bruha izašao je na kioscima u svibnju,do sada su se pojavila dva, a uskorobi trebao izaæi i treæi broj s namjerom dapostane mjeseènik. Izdavaè magazina jeRadio 101, što donekle obeæava da æeBruh imati sigurnu financijsku podršku,uz informaciju da je Stojedinica i organizatorovogodišnjeg festivala Crtani romanišou i da pojedini èlanovi NHP-asudjeluju u njezinu radijskom programu.Iako uredništvo Bruha potpisuju èlanoviNHP-a, u magazinu sudjeluju i pojedinièlanovi Endema i Variete radicale, astripove su objavili i legende DubravkoMatakoviæ i Darko Macan. Oba broja sutematski koncipirana i bave se drogom iakcijskim filmovima. Naravno, kako iprilièi “bolesnoj mašti” NHP-a, tu jeupakirano sve i svašta, a parodija, cinizami brutalni teški humor probija sasvake od stotinjak stranica koliko sadreova dva broja.Crtaèki, scenaristièki i tematski autorise prilièno razlikuju, od pojedinih koji sezadovoljavaju jeftinom geg dosjetkom izbrèkanim crteom pa do zaokruenih ikvalitetnih tabloa koji nasmijavaju lucidnimi uvrnutim humorom. Brojevi suupotpunjeni raznolikim tekstualnim prilozima(npr. proza Dubravka Matakoviæa)i reklamnim parodijama koje su ponekadsmješnije i zanimljivije nego samistripovi. Premda se moe reæi da je Bruhpista za objavljivanje osobnih zafrkancijai poligon jeftinog iivljavanja i ismijavanjahrvatske realnosti, NHP-u se ne moeporeæi èitljivost i prilièna doza humora.Na kraju krajeva, budimo sretni da ovakavstrip magazin moemo kupiti na kioskuza deset kuna, izmeðu svih onih komercijalnihizdanja "Slobodne Dalmacije". Akovam se ne sviða ovakva vrsta humora, uvijekimate tri programa HRT-a.Liga za opstanakPredstavljena knjiga prièa Liga zaopstanak Gordana NuhanoviæaMaja GrbiæovodomMjesecahrvatskeknjige, u knjiniciStaglišæe prošlije tjedan predstavljenaknjigaprièa novinara ipisca GordanaNuhanoviæa. Ligaza opstanak prvaje knjiga izašla ubiblioteci Diktator izdavaèke kuæe Pop& pop u kojoj do poèetka prosinca pripremajuizdavanje još sedam knjiga. UrednikPopa Simo Mraoviæ, neformalnim jenastupom opisao prijateljstvo s Gordanom,druenje i kasnije dogovaranje, odgovaranjei ponovno dogovaranje okoobjavljivanja knjige. Najavio je i objavljivanjeGordanovih putopisa s proputovanjazemljama bivšega SSSR-a.O knjizi je govorio i Edo Popoviæ, novinar,pisac i knjievni kritièar. «Prozadevedesetih nije nam ponudila nikakvunovost osim imena i prezimena njezinihpisaca, ali ona sama nije bila ništa novo,sami stereotipi, likovi iz sapunica. Goranje izbjegao upravo to i pokazao da se prièamoe napraviti iz nièega, kao u prièi oengleskoj travi, potpuno novi motiv kojido sada nisam nigdje susreo.»Junaci (i antijunaci) prièa takoðer suèudnovati i zanimljivo je da se moe naæitoliko neobiènih likova meðu rodbinom,susjedima, znancima i gradskim legendama,gdje je pisac uglavnom pronalazioinspiraciju. Izraajnost pisca ogleda se i unjegovoj dinamiènoj, preciznoj, èitkoj iteènoj reèenici, bez suvišnih i dosadnihopisa. Takva je proza omiljena meðu mladima,bliska je njihovu senzibilitetu, oèekivanjimaprema ivotu, pa i prema knjizi.To je potvrdila i grupica osmaša napredstavljanju knjige aleæi se što takveliterature, njima srodne i razumljive, nemaviše u njihovoj lektiri.Pišèev rodni grad Vinkovci mjesto sunastanka prièa, pa su one obiljeene uliènomscenom i atmosferom toga gradaMatakoviæevih stripova, Baretovih Majkii Satana Panonskog. Iako su one uglavnomèista fikcija, nastale su kroz pišèevdodir i odnos sa stvarnim svijetom. I samje autor rekao da on jednostavno osluškuje,(a vjerojatno ponekad i «prisluškuje»)ljude, njihove kuknjave i alopojke,na kraju im se zahvali, ode doma i to zapiše.Znaèi li to da je današnji poriv, izvorpisanja u oèaju, barem u ovim našim,otunim krajevima?! Ali, moda je tuupravo naša dra te svakako peèat autentiènosti.Svijet sagledan odozdo, iz abljeperspektive, ima u sebi više istine, istinemaloga, svakodnevnog èovjeka, a tu sepronalazi svatko od nas. Prije nego što jepisac krenuo na èitanje jedne od svojihprièa, zatraili su od njega, kao vatrenognavijaèa Cibalije, da izrecitira imena jedanaestoricenjezinih igraèa, što je onbez okolišanja i izveo.Takav naèin predstavljanja knjige bezdugih i suhoparnih knjievnih kritikagdje pisac sam, nakon kratke najave, uneposrednom kontaktu s publikom èitasvoj tekst, naèin je predstavljanja FAKovaca.Edo Popoviæ, kao jedan od njegovihpredstavnika i (su)uèesnika najavionam je veliko FAK-ovsko druenje uGjuri krajem studenog koje æe trajati èetiridana, i gdje æe osim hrvatskih prozaistasvoje tekstove, pred zasigurnoznatieljnom publikom, èitati i gosti izEngleske, Maðarske, Slovenije, Bosne iHercegovine.

6 III/66, 25. listopada 2,,1.Tin PerkovAmerikanci i Britanci bombardirajuAfganistan. Koji je njihovcilj, za što se oni bore? Je liprihvatljivo njihovo objašnjenjeda je rijeè o neeljenoj, ali nunoj''samoobrani''?– Cilj koji stalno naglašavajuu medijima je uništenje vojnihciljeva, no juèer su pogodili ibolnicu i skladište hrane Meðunarodnogacrvenog kria koje jebilo vrlo jasno oznaèeno. Afganistanbombardiraju vojske kojesu poslale vlade Amerike i VelikeBritanije, a podrava ih i hrvatskaVlada i druge zemlje antiteroristièkekoalicije. elimnapraviti jasnu razliku izmeðuvlada i ljudi jer se dosta ljudiprotivi bombardiranju. Ciljevikoje su deklarirale vlade moguse moda saeti u nekoliko reèenica,i funkcioniraju u kontekstunapora da se iskorijeniterorizam. No, bombardiranjemjedne zemlje terorizam se neæeiskorijeniti, jer je oèito da je napadna Svjetski trgovaèki centari Pentagon, u kojem je pobijenoviše od 5600 ljudi, bio dugopripreman, u svakom sluèajuunutar SAD-a, a vjerojatno i unizu drugih zemalja.I dalje bez dokazaDokazi da iza svega stojiOsama bin Laden nikad nisupredoèeni, i koristi se formulacijada je taj dio operacije povjerljiv.Ako su to dokazali, nejasnoje zašto ne pokau te dokaze,doista ne znam kako bi tougrozilo vojnu operaciju. Razumnoje pretpostaviti da je BinLaden povezan s napadom, alimislim da je nakon dugogodišnjedjelatnosti Osame bin Ladenarazumno pretpostaviti da jebroj školovanih terorista dovoljnoporastao i da mrea funkcioniradecentralizirano. Afganistanje jedan centar, moemoreæi jako vaan centar, ali ipaksamo jedan centar. Što uništenjecentra u Afganistanu znaèiza druge centre? Bivša èelnicabritanske tajne slube MI5 StellaRimington nedavno je izjavilada terorizam nije moguæe upotpunosti uništiti. eni koja jegodinama pratila tragove poèiniteljateroristièkih akcija u Britanijii Sjevernoj Irskoj vjerujemna rijeè.Što je s humanitarnim aspektomakcije?– Jako zabrinjava èinjenica dazima u Afganistanu poèinje sredinomstudenog, za manje odmjesec dana. Kad poène zima, namnogo mjesta više se neæe moæidostaviti hrana. Sve dok traju,sada gotovo neprekidna bombardiranja,hrana se ne moedopremati.U Afganistanu je i prije 11.rujna bilo milijun prognanih, milijunljudi veæ je izbjeglo u Iran,dva milijuna u Pakistan.Procjene koliko æe još biti izbjeglicarazlikuju se, Visoki komesarijatza izbjeglice (UNHCR)govori o osam milijuna. Svjetskiprogram hrane procjenjuje da æetrebati hraniti šest do sedam milijunaljudi u najskorije vrijeme, aimaju hrane za oko èetiri milijunaljudi za samo deset dana.Avioni koji su sad ukljuèeni u akcijednevno izbace oko 37.000paketa, što je kap u moru. Nekipodatci govore da je ubijeno višeod tristo civila, no ugroena jepuno veæa grupa. UNHCR seboji da æe u toku zime, ako sehrana ne dostavi, a ne dostavljase, umrijeti svaki osmi od tihosam milijuna, znaèi milijun mrtvihod gladi. Prije svega staraca,ena i djece. To æe biti direktnakonzekvenca bombardiranja.Je li vojna akcija a priori neprihvatljivnaèin borbe za bilokakav cilj, pa makar to bilo poštivanjeljudskih prava ili kanjavanjezloèinaca?– Nisam pacifistkinja, mislimda ima opravdanih vojnih akcija,mada radim u skladu s maksimomda je rat zloèin protiv èovjeèanstvai èovjeènosti. Kad seVesna Teršeliè, direktorica Mirovnih studija u ZagrebuVjebanje nasilja,vjebanje samouništenjaPoredak u svijetu u kojemjedni imaju previše, a drugini najosnovnije, sam je posebi nasilanNATO prije sedam godina predomišljaohoæe li nešto uèiniti uBiH, moj stav je bio: pa dajte više!Što èekate? Nije da ne moguzamisliti opravdanu oruanu akciju,svaku situaciju treba posebnoanalizirati. Meðutim, s Afganistanomnemam dilema. Vidimda za tu akciju nema opravdanja.Nije legitimna, a nije ni legalna.Savjet Sigurnosti nije preporuèiobombardiranje. Èlanak 7. PoveljeUN-a govori o samoobrani isprjeèavanju velike humanitarnekatastrofe. Smatram da bombardiranjeAfganistana nije samoobrambenaakcija i da vodi direktnou humanitarnu katastrofu.Spirala nasiljaNetko je srušio tornjeveWTC-a i ubio 5600 ljudi. Štouraditi, ako ne bombardirati Afganistan?– Razumijem da nakon ubojstva5600 ljudi za samo jedan satmnogi u Americi imaju potrebuza vidljivom akcijom. Razumijemzašto je odluèna vojna akcijadobila tako veliku podršku. No,smatram da im bombardiranjeneæe vratiti sigurnost. Vraæanjeudarca priziva novi udarac. Timese samo nastavlja spirala nasilja.Vojske to èine oduvijek. Moje jemišljenje da je jedini moguæi putekonomsko osnaivanje siromašnih,izgradnja povjerenja iobrazovanje.To nas dovodi na pitanje o uzrocimaterorizma. Zašto su teroristisrušili te zgrade? Ljude kojipokušavaju kritièki odgovoritina to pitanje èesto se optuuje daopravdavaju taj èin.Smatram dabombardiranjeAfganistana nijesamoobrambenaakcija i da vodidirektno uhumanitarnukatastrofu– Taj se èin nikako ne moeopravdati. Za ubojstvo nijednogbiæa nema opravdanja. Svaki jeèovjek vrijedan. Zgranulo me štosu neki moji znanci govorili dasu ljudi u Pentagonu zasluilismrt. Neki su novinari podsjetilida to što je ugovor iz Versaillesabio loše napravljen ne moe opravdatito da su nacisti napraviliAuschwitz. Dakle, to što je situacijau svijetu izuzetno nepravednai jaz izmeðu bogatih i siromašnihuasno dubok, ne moeopravdati ubijanje silnih ljudi uAmerici. No, vrlo je vano pogledatikontekst unutar kojeg teroristiregrutiraju samoubojice.Predsjednik Bush mogao se zapitatiotkuda toliki gnjev. Suoèen svrlo dubokim podjelama na bogatei siromašne u svijetu iskrenomoe reæi da odgovor na napadsigurno nije jednostavan i da gaovaj èas ne znaju ni globalisti, niantiglobalisti, ni zagovornicioruanih napada ni mirovnjaci.Vrlo je nalik traganju za pitanjemkako biti sretan i siguran usvijetu gdje više od dvije milijardeljudi ivi u bijedi.Širenje teroristièke mree usvijetu moguæe je zbog osjeæajavelike frustracije, beznaða i nezadovoljstvau mnogim zemljamaosobito, u kojima ive siromašni.Imamo ogromne razlike,godišnji BDP u SAD-u je 33.000dolara po stanovniku, za Afganistanpodataka uopæe nema, alise procjenjuje da je rijeè o manjeod 800 dolara. Rijeè je o ratu kojise vodi protiv ljudi iz jedne odnajsiromašnijih zemalja, ljudikoji su veæ dugo taoci reima. UAfganistanu rat traje 22 godine.Vano pitanje u cijelom svijetuje kako osnaiti ljude i smanjitineravnopravnost. Poredaku svijetu u kojem jedni imajupreviše, a drugi ni najosnovnije,sam je po sebi nasilan. Nije nasiljesamo kad netko nekomudari šamar, puca na njega ilibaci bombu, nasilje je i ivot unepravednim uvjetima koji jednimaomoguæavaju vrlo dobreprilike, a drugima ne dopuštajuskoro ništa.Nakon napada na New York iWashington, pomislio sam da bise moglo dogoditi da se Amerikancivrate svojoj izolacionistièkojpolitici, da se povuku izsvjetskih problema, jer misle daje upravo to uplitanje uzrokovaloda njih netko napada. Je li tomoguæe, i kakve bi to moglo imatiposljedice?– Da, to nije bilo iskljuèeno,SAD je u 20. stoljeæu doivio nekolikošokova. Nakon ekonomskekrize 1929. zatvorio se i ostaozatvoren sve do Pearl Harbourakad se opet okrenuo premadrugima.Metode uništenja i miraU unutarnjoj politici SAD-aprisutna je ta dilema. Ubrzo poslijenapada poèeli su traiti saveznike.Impuls da rade savezništva,da suraðuju s drugima,dobar je. Senat je odluèio platitiUjedinjenim nacijama ono štoSAD duguje. To je pozitivan korak.Još bi dragocjenije bilo kadbi SAD odluèio poveæati iznospomoæi za druge zemlje koji sadaiznosi tek jedan promil nacionalnogdohotka, za razliku od Danskekoja svake godine daje cijelipostotak. Amerièki predsjednik ibritanski premijer Blair pokazalisu veliku sposobnost ukljuèivanjarazlièitih drava, a koalicijakoja je stvorena jako je široka.No, glavna metoda za koju seodluèila koalicija je uništiti, razoriti,dokinuti, ubiti orujem ibombama. Više uopæe ne uspijevampratiti koliko je milijardi veæutrošeno u ovom bombardiranju,ali znam da mirovni institutSIPRI procjenjuje svjetske vojneizdatke u 2000. na 798 milijardidolara. Kad pomislim da je UNobjavio da treba 580 milijuna dabi zadovoljio potrebe ljudi u Afganistanuu iduæih šest mjeseci,od èega je 40-50 milijuna hitno,jasno mi je da su u svijetu pobrkaniprioriteti. S manje od polapromila sredstava potrošenih navojske u prošloj godini mogle bise pokriti potrebe svih izbjeglica.Ne predlaem pregovore s Osamombin Ladenom, niti bih sefokusirala na one koji su veæ postalikandidati za teroriste-samoubojice,nego na sve milijune,milijarde nezadovoljnih, kojima

III/66, 25. listopada 2,,1 7je svega dosta, a izloeni su propovjednicimakoji ih pokušavajuregrutirati.Postoji li uopæe iskrena namjerada se uz vojnu operacijuprovodi i humanitarna akcija ilije to samo kompromis kojimAmerikanci ele zadobiti podrškuza vojnu komponentu akcije?– Ne bih rekla da su njihovenamjere trule, ne mislim da ovošto se dogaða u svijetu jest zatošto su bogati i moæni zli i opaki,da je sve samo zbog odreðenihinteresa. Mislim da mnogi imajunajbolje namjere, i to nije nevano.Doduše, to me još višezastrašuje, jer ako èine najbolješto mogu, a to je ovako destruktivno…Na duge staze moda postojišansa za zaokret. Svjesna sam daje lakše krenuti u rat nego gazaustaviti, no kada sila neæe datirezultate, politièari æe spremnijeosluhnuti mirovne argumente.Posebno ako æe ih na ulicama izvikivatidovoljno velik broj ljudi.Tu je uloga civilnih inicijativai medija…– Bilo je dosta protesta, pomalosa gradi mirovni pokret uSAD-u i Velikoj Britaniji. Bilo jekrasno gledati prizore iz NewYorka gdje su se okupljali ljudisvih vjera i nisu govorili o osveti.Mislim da se broj onih kojinemaju potrebu za odluènomvojnom akcijom poveæava. Sve seviše ljudi brine jer nema pravihinformacija. Pentagon troši milijuneda bi kupio pravo na svesatelitske snimke. John McArthur,izdavaè Harper’s Magazina,zabrinut je jer se novinaridoslovce natjeèu u hvalospjevimai nakon najprosjeènijeg govorapredsjednika Busha i neprotestiraju što uopæe ne mogudoæi do vijesti s bojišnice.Medijski rat i uloga UN-aMedijski rat je u punom jeku.Novinari koji su protiv rata zakazalisu blokadu ulaza u zgraduBBC-ija kako bi podrali kolegeogorèene jer televizija nije prikazalasnimke pogoðenog skladištahrane u Kabulu. Kao i u tijekurata u Hrvatskoj, vlade pokušavajukontrolirati medije i to im umanjoj ili veæoj mjeri i uspijeva.No, kad vojne akcije ne budu davaleoèekivane rezultate, mirovniæe protesti postati još glasniji.Otvoreno je pitanje hoæe li se tadavojna akcija širiti i na drugezemlje ili æe se najmoænije zemljekoncentrirati na nešto konstruktivno.Moda æe tada prepustitiodgovornost za spajanje razbijenogi graðenje sigurnosti u suradnjis Ujedinjenim narodima igraðanskim inicijativama.Jesu li Ujedinjeni narodi sposobniza takvu inicijativu?– Jesu, ako ih podre najmoænijedrave. Sve dok SAD drefigu u depu i sve dok UN samisebe ne vide kao najvaniji subjektsvjetske politike - nisu.Svjetske organizacije u sklopuUjedinjenih nacija zasluujupodršku. Vrlo je vano što jeUN ove godine dobio Nobelovunagradu za mir. Na krilima togpriznanja mogao bi poèeti pripremeza meðunarodnu konferencijuo Afganistanu. Ne elim reæida je UN fantastièna organizacija,ali smatram da nije osobitomudro krenuti u graðenje posvenove svjetske organizacije: ovanedostatna i birokratizirana na-alost je pravi odraz naših sadašnjihmoguænosti. Razlièiti ljudigradili su je više od pedeset godina;pouèena iskustvima rada urazlièitim meðunarodnim mirovnihi enskim mreama sigurnasam da je ne bi napravili punobolje èak i kad bi je s najboljimnamjerama eljeli uspostaviti izpoèetka. Doivljavam Tribunal uHaagu kao instituciju UN-a kojaveæ jest institucija za 21. stoljeæe.Naravno da imam puno prigovoranjihovom radu, jer su spori ineuèinkoviti. Ali rade. Jesmo liprije pet godina mogli zamislitida æe Miloševiæ završiti u Haagu?Prvi se put u povijesti dogodiloda se nekome tko je još prijegodinu dana bio predsjednik sudiza ratne zloèine. Èini mi se takoðervrlo vano insistirati naosnivanju Meðunarodnoga kaznenogsuda gdje æe za zloèineodgovarati teroristi u buduænosti.SAD nisu podrale Meðunarodnikazneni sud, i vrijeme je daga podre. Švicarska je 12. listopadaratificirala meðunarodnukonvenciju o osnivanju suda i takopostala 43. zemlja potpisnica.Hrvatska je Konvenciju veæ ratificiralakao 34. zemlja potpisnica.Za osnivanje suda treba je ratificiratijoš 17 zemalja.Eskalacija strahaŠto poslije vojne akcije?– Kad doðe, i ako doðe trenutaku kojem æe vojske zakljuèitida su uništile talibane i teroristièkeorganizacije u Afganistanu,postavit æe se pitanje izgradnjemira nakon rata. U procesimaposlijeratne obnove do sada senisu iskazali ni SAD ni VelikaBritanija. Ne moramo gledati dalekoda se u to uvjerimo, Kosovoje protektorat, stvari idu na bolje,ali uasno, uasno, sporo.SAD je bombardirao Irak, i jošga povremeno bombardira, i štose dogodilo? Milijun mrtvihzbog pomanjkanja hrane, pitkevode i lijekova u doba sankcija. ASadam je još uvijek na vlasti. Jednomæe u Afganistanu trebatiimenovati vladu, odrati izbore.Hoæe li Afganistan biti protektorat?Èiji? Kad na vijestima èujemda talibani masovno prelazeu redove opozicijskoga Sjevernogsaveza, plašim se kakva æe tobiti buduæa vlada. Koliko æe ljudiuopæe preivjeti rat? Za nove izbjegliceviše nema mjesta, kampovikoji se sada grade u Pakistanudaleko su od izvora pitke vode,Pakistan ima godišnji BDPod oko 430 dolara po stanovniku,i nema èime hraniti tolike izbjeglice.Doduše, imaju novca za nuklearniprogram.– Da, to su si omoguæili i osigurali.Kao uostalom i njihovisusjedi u Indiji. Ali to još nijerazlog da ih se ne podri, jer jebaš Pakistan primio najveæi brojizbjeglica. Vrlo je vano pitanjene samo tko je odgovoran za teroristièkenapade, nego tko æebiti odgovoran za ono što æe sedogaðati nakon ove akcije, za rtvekojih veæ ima i bit æe ih još više.I za poslijeratnu obnovu. Neèini mi se da vlade koje vode ratprihvaæaju svoj dio odgovornostiza sve posljedice bombardiranja iza buduænost ljudi.U kojoj su mjeri teroristièkinapadi na SAD nešto novo nasceni nasilja, je li tolika brutalnostizazvala neke promjene?– Nešto što je puklo, što serastoèilo 11. rujna, jest naš osjeæajsigurnosti. Osjeæaji se ne mogustatistièki mjeriti, ali mislimda se broj ljudi koji doivljavajuda ivimo u koliko-toliko sigurnomsvijetu jako smanjio. S te sustrane teroristièke akcije bilenevjerojatno efikasne. Strah odbedrenice hara svijetom. Ljudi suu panici èim na omotnici videarapski jezik ili malezijske marke.Od rušenja nebodera WTC-aepidemija straha proširila se svijetom.Jako se poveæao broj situacijau kojima se osjeæamo nelagodno,recimo kad treba odluèitiputovati li nekamo avionomili otvoriti pismo.Mnogo se raspravlja o opasnostipo ljudska prava u Americii zapadnom svijetu.– Represivni dravni aparati,vojska, slube sigurnosti i policijapredlau poveæanje kontrole,što smanjuje graðanske slobode.U novinama smo proèitali da su,primjerice, tri muškarca iz arapskihdrava morala izaæi iz švedskogazrakoplova jer su se putniciplašili. Strah, pomanjkanje osjeæajasigurnosti, odjednom legitimirastvari koje su prije bile apsolutnonezamislive. Znaèi li toda ljudi iz arapskih drava višeneæe moæi putovati avionima?Hoæe li ih se uvijek moæi samotako zamoliti da izaðu? Za graðanezemalja u kojima do sadanije bilo osobnih iskaznica, nitisu postojali sustavi poputJMBG-a, vlasti odjednom insistirajuda se ta vrsta identifikacijeuvede, mada u teroristièkom napaduu New Yorku to uopæe nijebio vaan faktor.LegitimiranjeTeroristi su sasvim legalno boraviliu SAD-u i imali sve dokumente.– Da, veæina je veæ due boravilau SAD-u, imali su sve potrebnedokumente. Te mjere neæepogoditi teroriste, veæ ekonomskeimigrante. Kad je hrvatskigraðanin napao vozaèa autobusa,te time izazvao prometnu nesreæui povukao u smrt još tri osobe,novinari su zapisali i interpretacijuda ga je bilo strah jer višenije imao dozvolu boravka isvakog je èasa oèekivao da æe ganetko legitimirati. Taj strah prijenije postojao, ili bar nije postojaou tolikoj mjeri. Postoji sivazona u kojoj se skrivaju nezadovoljniuvjetima u svojoj zemljiilegalno borave u nekoj drugoj,koja izvana izgleda kao zemljavelikih moguænosti, koji niti æemoæi dobiti azil, niti više eleivjeti u Meksiku, Kini ili nekojdrugoj dravi. Tu se javlja novopodruèje pritiska, u kojem represivnedravne slube koje insistirajuna kontroli mogu itekakoproširiti svoje djelovanje i svimanama suziti prostor slobode.Uopæe ne èujem da æe neke mjeresigurnosti koje se sad uvodebile privremene, dravne slubekontrole, naalost, imaju tendencijuda, kad jednom neštouvedu, to ostane za vijeke vjekova.Naravno da je onda na graðanskiminicijativama da se boreza graðanske slobode, ali je pitanjekoliko æe one u razlièitim dr-avama imati snage.Poveæavanje dravne kontroleKontrola za koju nam govoreda æe nam pruiti sigurnost su-ava prostor graðanskih sloboda.Ako æe mi na ulici vrlo èestoprilaziti policajci i legitimiratime, ja se sigurno neæu osjeæatijako sigurno, dapaèe, osjeæat æuse kao osoba koja ivi pod prismotrom.Odmah nakon napadapremijer Raèan najavio je pooštravanjekontrole na granici. UHrvatskoj za sada nisam primijetiladruge mjere.U Americi?– Prijatelji i prijateljice migovore da su se kontrole uKada sila neæe datirezultate,politièari æespremnijeosluhnuti mirovneargumente.Posebno ako æe ihna ulicamaizvikivati dovoljnovelik broj ljudiAmerici apsolutno intenzivirale.I u drugim dravama vidljivaje bitna promjena. Pooštravanjemjera kontrole nije sigurnost ukakvu ja vjerujem. Tradicionalnikoncept sigurnosti, u kojem jesigurnost nešto što prisilom iorujem osigurava drava, vrloje ogranièen. Mene zanima konceptsuradnièke sigurnosti, ukojoj je garancija mom susjeduto da je meni vano hoæe li njemuili njoj biti dobro i, ako senešto dogodi, da æu ja reagirati,u kojem je najvanije da komuniciramo,da traimo neko zajednièkorješenje. Sveobuhvatnasigurnost u kojoj je mojedobro povezano s dobrom svihdrugih poèiva na naèelima meðusobnoguvaavanja, solidarnostii dogovaranja. Antiteroristièkakoalicija propušta vanušansu jer zanemaruje konceptsveobuhvatne, svestrane sigurnosti.Vjerujem da se sadašnjadestruktivna politika moepretvoriti u konstruktivnu. Pregovaraèioko Busha, posebnoPowel, oèito su vrlo sposobni,ali su svoju energiju prije svegausmjerili na dogovaranje oruaneborbe. Drago mi je da se paralelnodogovara i ekonomskapomoæ i druge konkretne mjere,ali ne u dovoljnoj mjeri.Hrvatska kao papigaSpomenuli ste hrvatsku Vladukao èlanicu antiteroristièke koalicije.Kako vidite aktivnosti naševlade u tom svojstvu?– Hrvatska vlada previše èestopapagajski ponavlja ono štokae Amerika. Kad se mislilo daneæe biti nikakvog koridorapreko Hrvatske, izjavili su daale jer ne moemo ponuditikoridore. Moja je reakcija bilasasvim suprotna: Bogu hvalašto nismo èlanica NATO-a!Hrvatska bi Vlada mogla imativiše inicijative. Iz iskustva u ratuu Hrvatskoj i BiH, posve jejasno da se stvari neæe riješitikroz uništavanje bombama. Hrvatskabi Vlada mogla preuzetidio odgovornosti za izbjeglice.Svaka pojedina èlanica antiteroristièesuodgovorna je za izbjeglice.Bi li se neke izbjeglicemogle dovesti ovdje, ili æe Hrvatskaslati pomoæ u hrani ilinovac? Italija je veæ obeæala 5milijuna dolara, Evropska Unija1,8 milijuna, Njemaèka 4 milijuna,a gdje je Hrvatska? Mismo u dijelu svijeta koji je bogatiji,nije nam najbolje na svijetu,ali mislim da je kriza u Afganistanuovaj èas puno tea.Hrvatska bi isto tako moglapridonijeti ubrzanju procesa ratificiranjaKonvencije o meðunarodnomkaznenom sudu udrugim dravama ili inicirati osnivanjeposebnog tribunala zateroristièke zloèine.Nevladine organizacije u Hrvatskojobjavile su zajednièkuizjavu nakon teroristièkog napadana New York i Washington, uvrijeme pripreme za ratni odgovor.– Svakako smo eljeli izrazitisuæut i istovremeno jasno reæida pravi odgovor na teroristièkinapad nisu osvetnièke vojne akcijeveæ proces graðenja meðunarodnogpovjerenja i suradnje.Moj je dojam da su mediji jedvadoèekali da konaèno netko neštokae protiv planiranih bombardiranja.Vojska bez kontroleLogika vojske bez kontrolebila je vrlo vidljiva kad je nakonbombardiranja skladišta s hranomPentagon izjavio kako sumislili da su tamo talibani, štoznaèi da i u buduænosti sumnjana prisutnost talibana, terorista,nepoæudnih, nepoeljnih, moebiti dovoljan razlog za bombardiranje.Oèito je da Pentagontreba netko kontrolirati. U mirnodopskavremena to èini demokratskajavnost. U ratnimvremenima, kad posustaju i medijipoput BBC-ija, civilne inicijativenastoje predoèiti što višeargumenata protiv rata i vidjetimoe li se nekako potaknutimoænike poput SAD-a da razmišljajuna konstruktivniji naèin.Moemo li oèekivati još nekeaktivnosti našeg civilnogsektora?– elimo direktno podratigraðanske inicijative Afganistanakoji rade za mir, pomau izbjeglicama,sudjeluju u kampanjiza èišæenje mina i zalau seza ljudska prava. Nedavno smona HTV-u mogli vidjeti film kojisu napravile ene iz RAWE.Pripremamo i koncerte za mir ieljeli bi prihod od ulaznica namijenitiizbjeglicama. Do tadaæemo ga razmatati jednom tjednou toku akcija za mir. Doktraje rat jednom tjedno æemo seokupljati na Cvjetnom u druenjimaprotiv rata kako bi afirmiraliivot i svijet bez nasilja.

8 III/66, 25. listopada 2,,1.Kljuè za okulturavanje (2)Tekst i slike: Andrea PisacHrvatskom saboru se 12. listopadadogodio seksistièki ispad – tako pišunovine. Zastupnik je uvrijediozastupnicu rekavši joj da ju je Bog stvorioza madraca, a ne za mudraca. Ljudi su seuskomešali zbog nedoliènog ponašanjajavnog dunosnika koji je, u nedostatkupolitièkih argumenata, pribjegao osobnimuvredama. Pritom se zaboravilo da su pravana madraènu intimnost i prava na mudrovanjeu javnosti itekako relevantna politièkapitanja jer svaki je èovjek, svjesno ilinesvjesno, politièki subjekt. Naalost,stav gospodina Kovaèeviæa da ene nisu zapolitiku nije najveæa uvreda koja se moglaèuti u parlamentu demokratske drave.Uzimajuæi enski rod kao nedjeljivu kategorijui kao subjekt sposoban jedino zahorizontalnu aktivnost, iskazalo se potpunonepoštivanje prema ideji ljudske individualnosti.Moderno je liberalno društvo,kae se, zasnovano na pojedincu kaoindividui. Svatko ima odreðena prava i odreðeneodgovornosti koje iz njih proizlaze.Istina je da se pojedinaèni identitetioblikuju kroz društvene kategorije poputroda, rase, klase, nacije, no, pojedinac jeprvenstveno sjecište tih kulturalnih strujate se ima pravo ustrojiti kao samostalansubjekt. Èini se, meðutim, da je tog petkajedino muškarac prikazan kao individuavisokih poetskih sposobnosti, dok je enashvaæena tek kroz svoju pripadnost slabijemspolu.Osim èinjenice da ena ima premalo ujavnom i politièkom ivotu, o njihovimindividualnim karakteristikama ne saznajemobaš ništa. Poetski je izlet muškarcapolitièara itekako njegov osobni izraz. Ureèenici Bog vas je stvorio za madraca, a neza mudraca, madrac je dekliniran kao da jeivo biæe ne bi li se udovoljilo metrièkimzakonima lirike. Zar nije na taj naèin njegovautor pokazao svoju inspirativnu prirodu?U takvim jeziènim zaokretima nijeusamljen. I drugi se muškarci vole poigravatiznaèenjima, poput gospodina Mijaliæa,koji bi enama elio objasniti da bi seponekad trebale zadovoljiti i malim (proraèunom).Dvije stvari u ovoj izjavi traedodatno pojašnjenje. Jedna se tièe patrijarhalnogstava koji ne tolerira enski promiskuitette je èudno da se one zadovoljavajumalim samo ponekad – u ostalim susituacijama blagoslovljene velikim. Drugo,paralela koja se nastoji razviti izmeðuproraèuna i spolnog organa ne funkcionirazbog njihovih neusporedivih priroda –prvi zaista ne zadovoljava kad je mali, adrugi izmièe kategoriji velièine i ulazi ukategoriju ljubavi.Biblijska motivikaNakon sporne reèenice o univerzalnojprirodi ena, pjesnik pojašnjava javnostišto je zapravo elio reæi – Vesnu Pusiæ nedoivljavam kao enu, nego kao politièarkui zmiju zveèarku – te nas uvodi u svojubiblijsku motiviku. Tko je drugi nego enakriva što je Adam pojeo jabuku? Zmijaje u Rajskom vrtu simbol putenosti i vragkoji je izbacio boanskog muškarca iz stanjapotpune harmonije u kaos neodreðenosti.U tome se kaosu granice njegova tijeladodiruju s drugim biæem – enom – ion više nije siguran u kristalnu jasnoæusvog identiteta. Morao bi ponovno upoznatisebe, pronaæi se u tom drugom biæukoje ga okruuje. Ali, kako æe to napravitikad ga je saeo u nepromjenjive predrasudeo majci, madoni ili bludnici? Kroz povijest,te su tri uloge koje su dodjeljivaneenama, a niti jedna – upravo zato što suikonizirane – ne prua dovoljno prostoraza istinsku komunikaciju. Ako sluèajnopojedinac koji prisilno utjelovljuje majku,sveticu ili bludnicu progovori, HKDUovcijoj brzopotezno stavljaju flaster nausta. Upravo su takve predrasude koje susmjestile enu u podruèje aktivnosti domi obitelj, dovele do snanog emancipatorskogpokreta krajem 19. stoljeæa. U Hrvatskojse odjek enskih tenji za ravnopravnošæuosjetio tek nekoliko desetljeæakasnije. Naime, naredbom austrougarskogcara Franje Josipa iz 1901. godine ienskinje su dobile pravo da krenu na tadašnjiMudroslovni fakultet. Osnovniprincip tadašnjeg društva bio je da je enimjesto tamo gdje ju je Bog postavio, a toje naravno obitelj. Jedina vrsta školovanjakoja je bila dopuštena enskoj populacijibio je enski licej. No, niti on nije bio izjednaèens muškom donjogradskom gimnazijom,pa su djevojke koje su velikodušnošæucareve odluke sada imale pravo upisana fakultet, morale prvo poloiti tzv.mušku maturu ili ispit zrelosti. Iskrenatenja da se ljudi ne svrstavaju prema kategorijiroda vratila se enama poput bumeranga.Naime, školovanje im je bilodopušteno prvenstveno iz patriotskihrazloga jer su hrvatske obitelji eljele zamijenitistrane guvernante domaæima, a toje gurnulo hrvatsku studenticu opet u zapeæakdoma i obitelji. Visoko je obrazovanjeza enu imala smisla jedino ako je ostalapo strani, tj. ako se nije udala. Jer se,prema zakonu iz 1888. godine, osoba ubraènoj zajednici nije mogla zaposliti kaosrednjoškolski profesor.XXVelika je zaèetnica feministièke misliSimone de Beauvoir napisala – ena se neraða kao ena, veæ njome postaje. Time jepokrenuta ideja o nepoklapanju spola ispolnosti na koju se nastavljaju mnogimoderni mislioci. Spol je biološki uvjetovanakategorija koja je ljudskom biæu roðenjemimanentna i nepromjenjiva. Mnogije još nazivaju i kromosomni spol – xxili xy. Ljudska je spolnost, s druge strane,izraz prekoraèenja razlike izmeðu tih kromosomnihspolova. Ona je moda upravoTko se boji madraca još?Što je drugo Vukojeviæevaprimjedba Ðurði Adlešiæ da manjeprièa, a više raða nego uèvršæivanjei produbljivanje razlika meðuljudima prema kromosomskomobrascu?Jesu li ene uspješnije namadracu a muškarci uSaboru, pitanje je nakoje je odgovornepotreban. Meðutim, jeli svaki èovjek mudrac nasvom madracu trebalo bipoškakljati svaèiju svijestsuprotna toj okamenjenoj karakteristici iobuhvaæa mnogo više od binarne opozicijemuško/ensko. Socijalno je i kulturalnokonstruirana kategorija koja se kao takvakonstantno mijenja i transcendira prijašnjaodreðenja. Emancipatorski je pokret,u svojoj najboljoj namjeri, donio je i rizikshvaæanja spola kao nepromjenjive figurejer je i sam inzistirao na ravnopravnostinjenijeg spola. Sa enskog se identitetatreba skinuti flaster, ili pak gotove instantnaljepnice, i dopustiti mu da se u društvu,pa tako i Saboru, razvije u svoj individualniizrièaj. Umjesto prekrasne enske skulpture,treba ostvariti politièki subjekt kojije u stalnom gibanju i promjeni.Druica svome muuNakon tvrdnje predsjedavajuæeg u Saboruda je uvreda upuæena svim predstavnicamaslabijeg spola, odrane su izvanrednesjednice Odbora za ravnopravnostspolova. Njihova predsjednica, GordanaSobol, ali se zbog nepostojanja nikakvihmjera kanjavanja za istupe koji omalova-avaju drugi spol. Postoje razlièiti naèinina koje se ova rodna karakteristika pokušavaobjasniti: slabiji spol, njeniji, ljepši,drugi. Posebno rijeè drugi navodi na pomisaoda je enski spol zapravo negacijamuškog ili njegova drugost. Ako nijeplus, onda je minus. No, novija se feministièkamisao ne bi s time sloila. Onatvrdi da kulturalno ustrojena enska spolnostisklizuje iz falocentriènog društvenogustroja koji ne posjeduje jezik za njezinoadekvatno predstavljanje. Razlièitepolitièke institucije koje se bore za spolnuravnopravnost i jednaku zastupljenostpokušavaju proširiti legimitet na enu kaopolitièki subjekt. No, taj je pravni sustavsam po sebi normativan jer pretpostavljada su sve ene iste i nadalje uvjetovane samosvojom enskošæu. I upravo takavsustav u navodnom procesu emancipacijeproizvodi razliku izmeðu ena i muškaraca,tvrdeæi da zastupa prava slabijeg spola.ene su se borile za jednaka prava u obrazovanju.Toèno prije stotinu godina su ihdobile, no ne kao ljudi, veæ opet kao ene.To potvrðuju i rijeèi Isidora Kršnjavog,tadašnjeg ministra bogoštovlja, koji je ponosnoustvrdio da je najveæa korist višegobrazovanja ene u tome da bude pravadruica svome muu.Emancipacija i duhovnostKako zapravo izbjeæi taj povratni efektkoji nikako ne dopušta enama da se uspostavekao pojedinci? Jedno od vodeæihpitanja nije više kako ene izjednaèiti udruštvenom poretku, veæ odrediti tkokonstituira kategoriju ene i je li ona stabilansubjekt kao što se uvijek pretpostavlja.Zašto se inzistira na tome da su sve eneiste jer su roðene s xx kromosomima?Zašto se, na kraju krajeva, inzistira dapostoje veæe razlike izmeðu ena i muškaracakao spolnih kategorija nego što postojeizmeðu ene i ene ili muškarca imuškarca kao pojedinaca? Na kromosomnojse razini izmeðu formula xx i xymoda oèitava dijametralna suprotnost,ali ljudska je jedinka dio društva ne samozbog broja 46 svojih kromosoma. Emancipacijaena nije emancipirala duhovnostdok god se ne shvati da razlika izmeðudvaju ljudskih biæa moe biti veæa nego izmeðudvaju bioloških spolova. Slubenanacionalna politika, koja itekako podravaideju seksa u javnosti, daleko je od togada emancipira duhovnost. Što je drugoVukojeviæeva primjedba Ðurði Adlešiæ damanje prièa, a više raða nego uèvršæivanjei produbljivanje razlika meðu ljudima premakromosomskom obrascu?Tjedan dana prije sata poetike u Saboru,sjedim u uredu Vesne Pusiæ u Tomiæevoj2 i slušam kako na savršenom engleskomodgovara na pitanja stranog novinara.Moram je fotografirati – ozbiljne novinetrae ozbiljnu sliku. Bez enskih gluposti.Vidljivo enstvena u pojavnom obliku– odmjerena odjeæa i kretnje – onatranscendira svoj polazni enski spol upolitici kao što to èini Virginia Woolf uknjievnosti. Naglašena neosobnost enskihivota, potaknut æe poetsko stvaranje –tim je rijeèima engleska spisateljica najavilaistinsku emancipaciju ljudskosti, neovisnuo svojoj zadanoj spolnosti.Jesu li ene uspješnije na madracu amuškarci u Saboru, pitanje je na koje jeodgovor nepotreban. Meðutim, je li svakièovjek mudrac na svom madracu trebalobi poškakljati svaèiju svijest. Kada seshvati da je spolnost kulturalni pojam kojiprekoraèuje biološku kategoriju, društvoviše neæe poèivati na polarnom ustrojumuško/ensko. Jasno je da je AntoKovaèeviæ svojom banalnom reèenicompotaknuo ozbiljna društvena gibanja.The ALFRED FRIENDLY PRESS FELLOWSHIPS (AFPF)announces its annual competition open to mid-career, professional print journalistsfrom developing and transitional countries. Approximately twelve reportersand editors will be selected to spend six months in American newsrooms as reporters.Since 1984, AFPF has hosted 202 journalists from 71 developing countries.An applicant must have an excellent command of written and spoken English,early to mid-career status (between the ages of 25 and 35) with at least threeyears experience as a print journalist, a demonstrated commitment to a career injournalism in the home country, and current employment as a journalist with anindependent print media organization in a developing or transitional country. TheFellowship covers all costs of program-related international and domestic U.S.travel, and provides a monthly stipend to cover basic living expenses. The programbegins in June in Washington, DC. After a two-week orientation programFellows are deployed to U.S. host newspapers. Applications are due February 1for the program beginning in June of that year. For more information and/or anapplication, visit AFPF's website, or contact AFPF by January 1 at:2000 L Street N.W., Suite 200, Washington, DC 20036-4997;Telephone: (202) 416-1691; Fax: (202) 416-1695;E-mail: afpf@aol.com

III/66, 25. listopada 2,,1 9Iva Plešeat, i p.u. kojeg je granataubila tamo blizu kod orlandovogstupa; zaljubljivalasam se u njega svakoga ljetananovo, od kad pamtim... P. U.ubijen je zime 1991. na SvetogaNikolu nakon što je to ljetoupisao Akademiju dramskihumjetnosti. Tih sam dana po prviput ruèala u studentskojmenzi, i okusi hrane koji su se usljedeæih nekoliko godina pretvoriliu jedan okus povezan stanjurima s plavim rubom, limenimèašama za èaj i plastiènimzdjelicama za kompot, zajednos viješæu iz Dubrovnika oP. U., to su moja sjeæanja. Sjeæanjau kojima je tako lako, hoppo hop, uskoèiti u patetiku. Ièinim to, èesto, ali kako je onamoja sasvim privatna patetikatako pomalo i nije patetika, a izvještaèenostkojom se u rjeènicimastranih rijeèi opisuje ipakostaje pitanje svakoga ponaosob,pa se pomalo besmislenimèini vrednovati tuðe rijeèi ilipostupke po kategorijama kojebi nudile teza o patetici.Tajna veza ptica i neprijateljaOpremljena takvim razmišljanjima,oèekujuæi neku vrstuutjelovljene patetike, osjeæaja/sjeæanja,posjetila sam izlobuSjeæanje na Domovinski rat uMuzejskogalerijskom centru naJezuitskom trgu u Zagrebu. Zanimljivoje pritom da moguæuizlobu o Domovinskom ratuzamišljenu kao studiju jednograzdoblja, kao istraivanje, nisamniti uzimala u obzir nekakopouèena iskustvom hrvatskogokretanja prošlosti u kojemuèesto sve ostaje na impresijama.Dakle, bez nade da æu u Kloviæevimdvorima naiæi na marljivi,radoznali, istraivaèki rad na temikoja je u mnogoèemu odredilanaše posljednje domaæe desetljeæe,oèekivala sam, s dozomradoznalosti i uzbuðenja, jednood impresionistièkih viðenja ratau Hrvatskoj, za mene jednakotako zanimljivih kao i onakoja od impresija pokušavajukrenuti dalje. No, jedino s èimsam se u Dvorima susrela bilo jeveliko ništa.Odmah na poèetku šetnjepodrumom i prizemljem muzejskezgrade uz zid su nagomilanibalvani, a iznad njih nekolikokrajinskih dokumenata za kojenam susretljivi vodiè u uniformikae da su zaplijenjeni u Oluji.Dokumenti su uokvireni «malimbalvanima», okvirima napravljenimod komada manjihgrana koji bi ovdje valjda trebalipredstavljati sveopæu balvanizacijuneprijatelja. Prostorija ukoju se potom ulazi ispunjena jestrašilima odjevenima u uniformesrpskih vojnika. O njimasam èula i prije posjeta izlobi, inekako su se, èini se, najvišedojmila posjetitelje s kojimasam razgovarala, uglavnomzbog «nedopustive banalizacije'prièe o neprijatelju'» i «posveinfantilne interpretacije rata».No, kada bi strašila – pravapravcata strašila od slame (kojainaèe po poljima tjeraju ptice aljudi ih se nemaju razloga bojati)bila u razlièitim oblicimadosljedno provedena kroz èitavuizlobu, stvorila bi kakvutakvuautorsku sliku rata kojojbi se onda iz raznih perspektivamogle suprotstaviti drukèije slike.Ovako, u zbrda zdola nabacanimpredmetima drugih izlobenihprostorija, i strašila ostajusamo loša dosjetka u, pretpostavljam,pokušaju interpretacijezla. Njima se postepeno pridru-uju nova «strašila», ovoga putau obliku fotografija lica (Tuðmanovai još ponekog) nakalemljenihna hrvatske uniforme.Ona pak djeluju mnogo strašnije,moda zbog nenaviknutostina sliène kombinacije fotografskogapapira i odjeæe ili pakzbog trenutaène pomisli o nekimmoguæim uskrsnuæima.Prognanièke biljeniceJedno od èvorišta izlobe –Vukovar – predstavljeno je okomitopostavljenim daskama odHvala vam na normalnom djetinjstvuBez nade da æu uKloviæevim dvorima naiæina istraivaèki rad na temikoja je u mnogoèemuodredila posljednjedomaæe desetljeæe,oèekivala sam, s dozomradoznalosti i uzbuðenja,jedno od impresionistièkihviðenja rata u HrvatskojUz izlobu Sjeæanje na Domovinskirat, MGC Kloviæevi dvori, Zagreb,1. listopada – 1. studenoga 2001.koji svaka «nosi» po jedan danopsade grada, s tekstom i fotografijama.Tu su i zvuèni zapisi radijskihizvještaja vukovarskihratnih reportera, tako i SinišeGlavaševiæa koji je, sjeæa li senetko od autora izlobe, danimabezuspješno traio pomoæ odhrvatske središnjice za opkoljenigrad, a tek je kasnije postao reklamnazastavica onih koji pomoænisu slali. Od «multimedije» tusu i na svakome koraku ukljuèenitelevizori s umetnutim videokazetamasa zapisima iz rata. Sobas plakatima domaæe proizvodnjeiz ratnoga razdoblja svjedoèio pravopisnim problemimahrvatske dijaspore, kao što popratnitekstovi izlobe svjedoèe opravopisnim problemima domovinskihautora; soba s odlièjimanudi nam predmete koje je, kauneki, po vlastitu nahoðenju voliodijeliti prvi predsjednik RepublikeHrvatske; zatim su tuuokvireni portreti trojice ministaraobrane (Špegelja, Ðodana iŠuška), fotografije vojskovoða –od kojih su neki na popisimamoguæih ratnih zloèinaca - pabrojne zemljopisne karte i zastava– ona, kninska! – koja sa svojihpedesetak metara prekrivastrop jedne muzejske prostorije.Svojevrsni vrhunac, iako negdjena pola izlobenog puta, èini šahovnicau zemljopisnom oblikuHrvatske na kojoj su, a kakodrukèije, okupirani dijelovipredstavljeni crno-bijelim kvadratimakao što su neprijateljskivojnici predstavljeni crnim šahovskimfigurama, a neprijateljski«vrhovnik» kao crni kralj tamoje negdje izvan granica domovine.Iz Zagreba pak bijelikralj i njegova kraljica promatrajusvoje šahovsko imanje na kojemubodljikava ica ide zamišljenomlinijom Velike Srbije.Dio izlobe koji jedini dajenaslutiti svo bogatstvo – tuno,ali ipak bogatstvo – teme rata zaznanstvene, umjetnièke, muzeološkeradove jest onaj kojidonosi osobne predmete, primjerice,zatvorenika iz Mitrovice iManjaèe: prazna kutija keksa,kartonski omot sardina, cigarete,ruèno izraðeni pleteni kriiæi,bojice, igraæe karte, biljenices dnevnièkim zapisima ili crteima,pa èak i jelovnik i popiskoktela s receptima u èast roðendanajednoga od zatvorenika.Nedavno sam èula prièu oeni koja je u nekom hrvatskomprognanièkom hotelu u biljenicuupisivala sve što je zajednos drugim prognanicima jela. Itako svakoga dana. Nastao je lizbog revolta, tuge ili moguæihterapeutskih uèinaka, saèuvanidokument nudi sjeæanje na rat,jedno od sjeæanja, i osim štotaksativno nabraja hranu koja sedijelila prognanicima nudi bezbrojmoguænosti interpretacije,kontekstualizacije koja, èini mise, sasvim nedostaje izlobi okojoj je ovdje rijeè. Glavniproblem izlobe nije u tome štoje loše postavljena, što je u njojpredstavljena crno bijela ideologijaili što glasno prešuæuje bosansketeme koje su, ma kakvezemljopisne ili vremenske granicepostavila hrvatska vlast, dioistoga rata, ili ratnozloèinaèketeme iz Oluje koje pak iz Domovinskogarata nikakva razgranièenjane mogu izbaciti.Problem je u tome što izlobazapravo i nije postavljena ili nijesmišljeno postavljena, što je nekakvoamatersko nedjelo u organizacijine-amaterskoga Ministarstvaobrane RepublikeHrvatske (Sektora za odnose sjavnošæu i informiranje to jestVojnoga muzeja u nastajanju) išto u krajnjoj liniji obezvreðujesve prognanièke i vojnièke biljenicekoje su za vrijeme ratanastajale.Reprezentacije rataTako, naravno, ne misle onikoji su na ne baš velikom brojustranica knjige dojmova zapisalireèenice o «besprijekornoj» izlobi,koji poruèuju da «ne smijemozaboraviti» ili pak pozivaju«novu vlast» da ne blati uspomenena Domovinski rat. Uzponeko ustaško U ispisano kemijskomolovkom, panju su miprivukli zapisi uèenika srednjih iosnovnih škola koji su zajedno suèiteljima posjetili izlobu. Jedanod njih kae: «Hvala vam nanormalnom djetinjstvu». Nijeda se ne sjeæam vlastitih sastavakana tu temu, upuæenih istinanekim drugim vojnicima, ali meopet na svoj naèin dirnulo takvoobraæanje Vama, nekim nepoznatim,vojskovoðama i orujempredstavljenim Vama. No, onošto me je zaista iznenadilo jestrijeè «normalno». Iz moje perspektiveako je ikakvo bilo djetinjstvodanašnjih osamnaestogodišnjaka(zahvalu su uputileuèenice èetvrtog razreda nekesrednje škole), nije bilo normalno.Ali, priznajem da o tomemogu suditi samo oni o èijem sedjetinjstvu govori, samo se bojim,moda je rijeè o bezrazlonomstrahu, da predodbu normalnostiu hrvatskih srednjoškolacanameæu reprezentacijerata koje im se nude u školskimudbenicima ili pak izlobe poputove, koje zapravo ne govoreni o èemu iako nastoje amaterskimpotezima velièati kontradiktorno,nipošto crno bijelo tenikako ne normalno razdobljenaše kolektivne povijesti.

10 III/66, 25. listopada 2,,1.Grozdana Cvitanred Marijom Nobilom našlo se nekolikoproblema u trenutku kad jeodluèio zapisati svoja diplomatskaiskustva koja je stjecao u prvim godinamanezavisnosti Republike Hrvatske. Odluèivšise da puno kraæe vrijeme savjetnikapredsjednika Tuðmana i due provedenona mjestu hrvatskog veleposlanika u NewYorku pri UN-u obradi po temama i problemimakoje je diktirala politika, izabrao jeput koji ga je odveo u tegobniji, ali i cjenjeniji,cjelovitiji posao. Memoari su dobilipolitološku razinu s koje su godine proteklogdesetljeæa odlazile u noviju povijest, ane samo u neèije (ponajprije veleposlanikovo)sjeæanje.Knjiga za hrabre èitateljeIpak, sve je završilo u poslu na oko 650stranica, što u današnjem vremenu nijebeznaèajni opseg, a, s druge strane, mno-ina stranica pogoduje i zamkama zbogkojih knjigu nije lako "strukirati". Autor,naime, nije izbjegao ponavljanja i istovjetneformulacije u razlièitim prigodama, pase u nekoliko prilika stekao dojam da samsebe prepisuje. Osim toga, "utvrðivanjegradiva" od jedne do druge rezolucije Vijeæasigurnosti UN-a na kraju se stopi u nekolikokonstanti od kojih neke potvrðujuveæ postojeæa opæa znanja i dojmove u javnosti,dok drugi korigiraju neka od opæeprihvaæenihpogrešnih mišljenja. U konaènici,utopljene u stotine stranica, rezolucijese gube u opæem dojmu o tome kako samopriznanje nije znaèilo puno u odnosuna granice koje je tek trebalo potvrditidiplomatski ili vojnièki. Ostaje i nekolikozanimljivih kuloarskih prièa i zbivanja kojasu pratila donošenje tih rezolucija. Kakosu rezolucije èesto bile izvor nervoze zadomaæu publiku, ovakve knjige naknadnoobjasne mnoga tamna mjesta proteklogvremena, a o tome koliko novog svjetlabacaju na tamnu stranu prošlosti zavisi odprivatne obaviještenosti èitatelja. Opæenito,u Hrvatskoj je osjeæaj nepravde kojistie iz svjetske organizacije najèešæe bioPoslovi s figamaVeliki dio knjige Nobilo posveæujesvjedoèenju o tome da je vrhunacdiplomacije bio spasiti teritorij ipravo na granice unatoè svimTuðmanovim tajnim dogovorimaMario Nobilo: Hrvatski feniks. Diplomatskiprocesi iza zatvorenih vrata 1990.-1997.Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000.ISBN 953-167-129-Xna razini emocionalne i nejasne slutnje,dok su èinjenice èesto bile zamagljene iliprekrivene. Da ponekad nisu bile samo namanego i veleposlaniku takoðer je moguæeodèitati iz nekih zbivanja ponajprije ukuloarima UN-a. (Primjerice, u situacijikad Nobilo naviješta nekim prijateljskiraspoloenim èlanicama VS-a da æe uloitiprosvjed zbog kršenja embarga prema Srbijii dobiva savjet da to ne èini jer su sveèlanice VS-a upuæene u èinjenicu da je upravoHrvatska prvi kršitelj tog embargasvojom prodajom nafte neprijatelju). Uostalom,naèin na koji Nobilo sustavno opisujezbivanja oko donošenja raznih odlukapokazuje sliku unaprijed izlobiranih i dogovorenihpoteza i formulacija, pa sjedniceVijeæa sigurnosti uglavnom samo potvrðujuono što se veæ negdje definiralo, dogodiloili dogovorilo. A o tome što je sveutjecalo na konaèni oblik nekog zakljuèkaèesto je potrebno potraiti u analizi odnosasituacije u svijetu, partnerstva ili "dugovau uslugama" razlièitih zemalja koje suviše ili manje vezane s predmetom zakljuèkai tom vezanošæu uvjetuju ili ogranièavajuoblike, tonove zakljuèaka ili èak i njihovucjelinu.Svijest o poèecimaSvjestan èinjenice da je pripadnik prvegeneracije diplomata jedne zemlje, Nobilopomalo piše i priruènik mlaðim (i ne nunosamo mlaðim – i sam je bio dovoljnomlad u tom poslu) kolegama o tome kolikuteinu imaju odreðena pisma i zahtjevipri UN-u, komu se upuæuju u razlièitimprilikama i ciljevima: kao obavijesti, dokumentis porukom ili zahtjevom, prosvjedomitd. Ali, sve su to i razlozi zbog kojihje teško zamjeriti stotine stranica i neštopretjeranih ponavljanja na pojašnjenjimakako je donošena koja od rezolucija, kakosu izbjegavane formalne, ali ne i stvarnesankcije što ih je na kraju Hrvatska tihopriskrbila od meðunarodne zajednice, pasmo uz razne supresjedatelje i namjesnikekoji su nas èesto namršteni pohodili podunosti, gledali hrvatskom predsjednikuprijateljska lica otprilike dvojice "istoènih"predsjednika, a petnaest minuta Billa Clintonau zagrebaèkoj zraènoj luci bio je, kakoje netko zapisao, vrhunac njegove diplomacije.Autor Hrvatskog feniksa potrudiose oko analize utjecaja predsjednikaTuðmana, na prijeke i nepotrebne oštrine,ali onda na još nejasnija popuštanja koja sudiplomaciju èesto ostavljala u nedoumicikako nešto objasniti, odraditi ili protumaèitionima koji su u svemu tome sudjelovali,ponajprije kao prijatelji.Najvaniji dio hrvatske diplomacije uUN-u odnosio se na hrvatske granice iupravo s te strane dolazilo je i najvišeproblema na relaciji veleposlanik – predsjednik,odnosno slubena politika – diplomacija(ako je i kad je to bilo moguæeodrediti). Moda je to najbolje ilustriranou prvom dijelu knjige dok je autor jošTuðmanov savjetnik u Banskim dvorima.Nobilo zapisuje kako je u to vrijeme FranjoTuðman bio voljan primiti svakog tkomu se najavio, ali i svim tim posjetiteljimagovoriti o omiljenoj temi podjele Bosne iHercegovine. Zato danas izgleda pomalonevjerojatna bura koju je svojedobno, aposlije svega, izazvao crte na nekoj salvetio tome o èemu je još pred rat i u njegovupoèetku Tuðman redovito, pomnjivo istrasno obavijestio svoje posjetitelje: odamerièkog veleposlanika do njemaèkogpredsjednika, od raznih novinara iz svijetado onih koji su mu pokušali ponešto reæiili sugerirati. Uostalom, tih su se njegovihiskaza sjetili i mnogi od spomenutih posjetiteljau svojim memoarima, pa je Nobilovetvrdnje vrlo jednostavno ilustrirationima koji su razgovore i preprièali (a poèevšiod tadašnjeg amerièkog poslanikaWarrena Zimmermana na dalje, mnoga odtih sjeæanja veæ su i u prijevodu dostupna inašoj èitalaèkoj publici). Vjerojatno zatoveliki dio knjige Nobilo posveæuje svjedoèenjuo tome da je vrhunac diplomacijebio spasiti teritorij i pravo na granice unatoèsvim Tuðmanovim tajnim dogovorima,unatoè veæ unaprijed ponuðenojPrevlaci, unatoè instrukcijama koje suunaprijed znaèile samo put u provaliju.Zapad je volio jakeHrvatska kao rtva srpske agresije dobroje i uglavnom instiktivno iskoristila svojpoloaj rtve sve do trenutka dok hrvatsko-muslimanskisukob nije poèeo skidatiaureolu rtve i gurati je u ono što su mnogièlanovi meðunarodnih komisija za bivšuJugoslaviju i eljeli: podijeliti krivicu i ravnopravnoodmjeriti rješenja prema slici kojusu na terenu stvorile vojne snage zaraæenih.O tome tko je što i kako radio, a tko bimoda bio zaduen raditi, Nobilo nekolikoputa primjeæuje kroz èinjenicu da jeSRJ, iako izolirana, bez glasa u UN-u i bezformalnog utjecaja u New Yorku, stalnoakreditirala pet novinara u svim ratnim godinama.Hrvatska nije imala nijednog do1995. godine. Umjesto takvih "detalja" tra-ila je pomoæ po svijetu, kukala o humanitarnojkatastrofi i kupovala skupe zgradepo svijetu za veleposlanstva i konzulate.Bio je to svojevrsni trening shizofrenije pokojoj ništa transparentno nije moglo biti nizakljuèeno ni utvrðeno.Sam Nobilo u takvim se primjerimazadrava na razini konstatacije za razlikuod drugih autora ratnih sjeæanja, koji s obziromna emocionalnu ili profesionalnu vezus temom znaju uputiti i vrlo zlobne komentare.S obzirom da je izdrao koliko jeizdrao i ostao na dunosti hrvatskoga veleposlanikapri UN-u do odlaska na novudunost bilo bi besmisleno danas kukati,odricati ili zanemariti èinjenice da je biloteškoæa, ali ni njihovo prenaglašavanje nebi donijelo slavu. Zato se njegov izborhladnih èinjenica èini najsretnijim u naèinuprezentacije borbe za priznanje, osloboðenjeokupiranih dijelova teritorija, izbjegavanjesankcija i sliènih akcija voðenih nasredini izmeðu autoritarnog predsjednika,koji bi svoja pravila rado presadio svimakao što je to uspijevao Hrvatskom saboru,i svijeta koji je imao druga pravila, ali i snaguda ih nametne. Taj naèin nametanja nitije bio dosljedan niti pravièan, ali ne na onajisti naèin na koji se to tih godina shvaæalou Republici Hrvatskoj, nego na onaj o kojemNobilo piše i opširno i uporno: sjedanjeza pregovaraèki stol unaprijed je dogovorenaigra èiji elementi veæ postoje negdjena terenu, u zakonu ili u opæeprihvaæenimpravilima ponašanja. Oni koji sjedaju za tajstol zbog toga moraju uvaiti veæinu postojeæihokvira ne bi li u njih ugurali slikusvoga svijeta. A ako je i moguæe interveniratiu boju, vrstu okvira i materijal, ipak nijemoguæe u sve to odjednom. Diplomacijanije duty - free niti èarobnjakov ured. Usluèaju Hrvatske, izmeðu predsjednikaTuðmana i njegove diplomacije stajala jeupravo ta svijest o dimenzijama okvira:nepromjenjivosti granica. Tu æe èinjenicuNobilo podcrtati kroz naglašavanje svogprijateljskog, srdaènog i u najteim trenucimakorektnog odnosa s bosanskohercegovaèkimveleposlanikom pri UN-u MuhamedomŠaæirbejem. Èak i kad su po nalogupolitièara iz Stranke demokratske akcijetonovi Sarajeva išli oštro prema Hrvatskojèinili su to drugi, primjerice HarisSilajdiæ, dok su zagrebaèki i sarajevski veleposlaniknastojali uskladiti djelovanja kolikoje to bilo moguæe.Uostalom, ono što je hrvatska diplomacijaodraðivala u UN-u bilo je u veæinivojnih elemenata zamrznuto još na kraju1991. godine, a zavisilo je o snazi oruja ikartama što ih je vojna snaga zaraæenihostavila na terenu. S tim se susretao i Šaæirbej,i ono što su veleposlanici shvatilibilo je vrlo jednostavno: da smo vojno poraziliSrbe ne bi bilo ni rezolucija, ni pregovorani tajne i javne diplomacije u kojojsu zamke vrebale sa svih (pa i vlastitih)strana. Sam Nobilo vidio je, kao Tuðmanovsavjetnik, i druge osim dogoðenihmoguænosti, ali knjiga koju je napisao nijelamentacija nad moguæim nego svjedoèenjeo dogoðenom.Umnaanje slikeDanas kad se memoarska literaturanamnoila, postaje zanimljivo istraivanjevremena kroz njegove svjedoke i aktere.Zato veæ sada slike tog nedavno stvaranogi doivljenog svijeta pokazuju ne samorazlièita stajališta autora, nego i razlièitaviðenja dogoðenog. Moda su posebnotransparentni primjeri knjige Petra Kriste(Iznevjereni grad) i Davorina Rudolfa(Rat koji nismo htjeli) koji, pišuæi o istomvremenu i sliènim zbivanjima, upotrebljavajui pamte samo jednu zajednièku sliku!Ili poredba sjeæanja Martina Špegelja (Sjeæanjavojnika) i Janka Bobetka (Sve mojebitke) takoreæi je nemoguæa, i da vam nijejasna èinjenica da govore o istom ratu uistoj zemlji teško bi to iz teksta mogliproèitati. Uostalom, oni su se u meðuvremenususretali i u jednoj drugoj vojsci, paje i to zanimljiva slika (kod Špegelja). Teškoje naæi elemente slaganja i na mnogoblioj liniji kao što se po javnim manifestacijamaèini ona Bobetko (naravno Svemoje bitke) - Gotovina (Napadajni bojevii operacije HV i HVO), a da primjerice, linijeautora koji su se našli za okruglimThe School of Slavonic and East European Studies (SSEES),University College London, invites applications for a fully-funded CroatianTeacher-Fellowship. The purpose of the Teacher-Fellowship is to providetraining and experience of British university teaching, research, and administration.The post is funded by the British Foreign and Commonwealth Office's CheveningScholarships Scheme and SSEES/UCL, and supports a Teacher-Fellow forone academic year as a visiting faculty member at SSEES attached to the Centrefor South-East European Studies.The Teacher-Fellowships will be awarded by the School of Slavonic and EastEuropean Studies following free and open public competition. Applicants mustbe citizens of Croatia and must propose a research project in an area of the humanitiesor social sciences supported by SSEES. Preference will be given to doctoralcandidates writing PhD's or recent doctorates. The closing date for applicantsis 16 November 2001. Full details and application forms are now availableat .Centre for South-East European Studies,School of Slavonic and East European Studies, University College London,Senate House, Malet Street,London WC1E 7HUhttp://www.ssees.ac.uk/seecent.htmGlasine krue Zagrebom da se otvorila nova knjiara.Vrlo ugodna knjiara.Prièa se da se valja doæi do Krvavog mosta, potraiti kuæni broj tri,popeti se na prvi kat, obilaziti police, razgledati posebnu tematskuponudu, sjesti i prelistavati nove knjige i èasopise, otresati prašinu sastarih antikvarnih izdanja, proæaskati, popiti pelješku travaricu, a ondanaiæi na knjigu...Nisu to samo glasine.Stjepan Miletiæ, dramaturg (1868.-1907.)***Stjepan MiletiæKnjiara i antikvarijatKrvavi most 3/1ZagrebTel.01/481-2023Radnim danom: 9 –20, subotom: 9 - 14

III/66, 25. listopada 2,,1 11stolom što ga prezentira knjiga Rat u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini 1991 - 1995ni ne spominjem (Bilandiæ, Mesiæ, Špegelj,Tus, unec). Ne treba zanemariti nièinjenicu da su mnoge knjige o prvoj poloviciprošlog desetljeæa napisane u svrhuosobne promidbe i slave vladajuæe stranke,da su èesto bile samo dio predizbornekampanje i da je za svake izbore pripremljenai napisana bar jedna od onih knjigakoje su predstavljane subotom kada bitrajala predizborna šutnja.Pitanja koja se potkradajuZa razliku od takvih autora, Mario Nobilonastoji pratiti stvarna zbivanja na raèunteza tipa što bi bilo da je bilo tako dragihpojedinim autorima, uvaava referentnuliteraturu, ali i inzistira na svojoj slicistvari. Nobilo potvrðuje Špegeljevo sjeæanjeo tome kako predsjednik Tuðman uistinunije elio od ministra obrane nikakavrealni plan obrane. Meðutim, govoreæi ofilmu koji je o ministru u to vrijeme prikazalapropagandna mašinerija JNA, Nobilonapominje kako je Borislav Joviæ vidiofilm o Špegelju tri mjeseca prije prikazivanja,dok sam general Špegelj kae kakoje rijeè o uratku na brzinu i u "zadnjitren". (Sinopsis je morao biti gotov do 25.prosinca 1990., prva verzija filma do 3. sijeènja1991., usvojena verzija èetiri danakasnije, a definitivna, spremna za televizijskoprikazivanje - 10. sijeènja.) Komu povjerovati?Postoje i sjeæanja autora filmaLjubodraga Stojadinoviæa (koji je kasnijeo filmu objavio i knjigu Film koji je zapalioJugoslaviju), a na njih se i sam Špegeljpoziva. To su oèito ona mjesta i detalji ukojima treba odluèiti kojoj strani datipovjerenje kad su èinjenice u pitanju. Jednostavnoje ipak zakljuèiti da Martin Špegeljnije bio ministar obrane RepublikeHrvatske od stoljeæa sedmog nego odkraja kolovoza 1990., pa teško da je Joviæfilm mogao vidjeti tri mjeseca ranije prijeprikazivanja u sijeènju 1991.Pripada li istoj kategoriji i jedna sarajevskadilema: Nobilo na razini vijesti kojase mogla èuti na hodnicima zgrade UNau New Yorku spominje glasinu da se Sarajevomoda moglo deblokirati, ali to nijedopustio vrh SDA. Uloga rtve bila muje u svjetskim razgovorima mnogo korisnija.David Owen (Balkanska odiseja) zapisatæe istu primjedbu ciniènije i saetije,a govori o tome da onaj tko ima sto tisuæavojnika moe deblokirati grad umjesto daide na slabijeg neprijatelja u borbi za teritorij!Slabiji neprijatelj u Owenovoj primjedbije HVO.Meðutim, kad u prvom dijelu knjigegovori o Vukovaru i Dubrovniku konstatiranedovoljnu informiranost. Zbog takvihkonstatacija s raznih strana od ondado danas mnogi su, a ponajprije oni kojisu estoko stradali, imali svoje viðenjezbivanja. S jedne strane to propituje poznatudilemu o memoarskoj literaturi kaobunkeru istine, a s druge strane ostavljapitanje: nije li poveæana upuæenost u dogoðenotrebala uroditi distanciranjem ilije moda upornost u izdrljivosti bila pitanjekonformizma? Moda su domoljubljei tvrdoglavost kombinacija za rješenjete dvojbe. Ili nešto treæe, u svakomsluèaju privatne naravi. Ali je oèito da idanas informiranost zadrava pravo naprivatnost do drugih prilika ma što toznaèilo u kontekstu jednog sjeæanja i jošviše u kontekstu nedavne povijesti.Pomoænici nositelja spomenicaMnogo je, dakle, referenci i primjedbikoje bi se takvom analizom mogle pronaæiu Nobilovoj knjizi u odnosu nadrugu postojeæu literaturu, najèešæe udetaljima. U cjelini, Nobilova knjiga vjerojatnoje najcjelovitije djelo s podruèjadiplomacije koji se odnose na prve godinesamostalnosti Hrvatske objavljenodo danas, a sam autor bio je u onom trenutkuna vjerojatno najvruæem mjestukoje je u hrvatskoj diplomaciji tada postojalo.Ima jedna usputna slièica o tomekakve je poteškoæe trpio veleposlanik uodnosu na predsjednika Tuðmana. Kadsu mu na odlasku iz UN-a naši iseljenicipokušali zahvaliti za njegov rad na priznanjuHrvatske i svemu ostalom što jebilo u djelokrugu njegova rada, došla jezabrana iz Zagreba s obrazloenjem daNobilo nije èlan HDZ-a. Ta prièa dovoljnogovori o èinjenici tko je za Hrvatskuradio, a tko primao priznanja. Ato je i jedan od dokaza da knjiga nije pisanaza one predizborne subote - jedinommjestu na kojem su svi hrvatskigraðani bili uposleni.Miroslav Katiæzgradnja ceste Split –Zagreb, kao jedan odnajvanijih graðevinskihprojekata u Hrvatskoj, zahtijevatemeljite pripreme u koje jeukljuèena i Uprava za zaštituspomenika kulture. Pri izgradnjiceste najugroeniji su arheološkilokaliteti: oni se prijepoèetka graðevinskih radovatrebaju identificirati u prostoru,popisati i, na koncu, istra-iti. Takav posao zahtijevadosta vremena i znanja, a pogotovokad je rijeè o dionicamaceste koje se mjere stotinamakilometara, kao što je sluèajs cestom Split – Zagreb.Naalost, u startu je Organizacijazaštite arheoloških lokalitetana spomenutoj cesti krenulauhodanim papirnatim stazama,a birokracija nema nikakveveze s realnim stanjemna terenu.Arheološki sterilnoSve je poèelo 1998. kada jehrvatski Institut graðevinarstvanaruèio od konzervatorskihodjela studije u kojima jetrebalo navesti arheološke lokalitete,etnološke cjeline isakralne spomenike na trasispomenute ceste i u njezinojblizini. Splitski konzervatorskiodjel Ministarstva kulture izradioje studiju za prostor kojipokriva te je uz etnološke isakralne spomenike detaljnopopisao i arheološke lokalitete.Na osnovi izraðene studijesklopljen je ugovor s investitorom,pa su istraivanja na segmenturimske ceste u Dugopoljui na srednjovjekovnomgroblju u Koprivnu veæ gotova.Zahvaljujuæi korektnim i konstruktivnimodnosima s investitorom,u moguænosti smo izapoèeti predstavljanje dijelarimske ceste u Dugopolju tedovršiti zaštitne radove na ostalimarheološkim lokalitetima.Na 36 kilometara buduæeJadranske autoceste u Splitsko-dalmatinskojupaniji otkrilismo èetrdesetak manjih iliveæih arheoloških lokaliteta,što zahtijeva veliki novac ibrojnu struènu ekipu.Iako smo i sami bili iznenaðenivelikim brojem nalazištau splitskoj Zagori, iz èlankaGordane Beniæ objavljenog uSlobodnoj Dalmaciji 25. rujnasaznajemo da u zadarskom i šibenskomzaleðu neæe biti zaštitniharheoloških istraivanja.Iz spomenutog èlanka proizlazida je više od 120 kilometaraautoceste u Zadarskoj i Šibensko-kninskojupaniji, prekokojih treba prijeæi autocesta,arheološki sterilno, što je nemoguæe.Naime, u Zadarskojupaniji cestari su veæ naišli narimsku nekropolu od koje je umuzej stigla tek jedna kamenaurna, a i nju je donijela policija!No, iako su Ravni Kotarizbog plodne zemlje i izvorapitke vode gusto naseljeni jošod pretpovijesti, u ZadarskojDuboko oranje nekropolaOko 120 kilometaraJadranske autocestepokriveno jebezvrijednompapirologijom, što æeuzrokovati jednu odnajveæih devastacijaarheološke baštine uHrvatskojZaštitni arheološki radovi na trasi rimske ceste u Dugopolju kod Splitaupaniji se ne planiraju nikakvazaštitna istraivanja: oèitosu konzervatorske studije šibenskogi zadarskog konzervatorskogodjela nestruèno napravljene,a teren vjerojatno nijeni pregledan, nego su se samonaveli veæ poznati lokalitetipokupljeni iz literature.Još ima vremenaMinistarstvo kulture problemmoguæih arheoloških nalazana trasi ceste Split – Zagrebjoš nije uzelo u obzir nikao problemèiæ, jer se ne poduzimaništa. Da bude još gore,i onima koji nešto rade Ministarstvokao da eli još višeoteati posao. Tako TajništvoMinistarstva kulture baš sadinzistira na polaganju struènihispita djelatnika konzervatorskihodjela, èega nisu pošteðenini dokumentaristi, pa ni onis trideset godina radnog staa.U Splitu smo pred velikimposlom na dionici ceste kojupokrivamo, a dokumentaristi(fotografi i crtaèi) zauzeti sunam predavanjima o zakonima,uèenjem i polaganjempred komisijama. Buduæi daionako oskudijevamo u struènimekipama, to nam nimalone olakšava rad: što æe tek bitikad se graðevinski poslovi razmašu?Birokratski je formalizam iovaj put odnio danak nad kulturnombaštinom. Oko 120 kilometaraJadranske autocestepokriveno je bezvrijednom papirologijom,što æe uzrokovatijednu od najveæih devastacijaarheološke baštine otkako arheologijakao znanost postojiu Hrvatskoj. Kako æe se stvaridalje razvijati, nije teško pretpostaviti.Kad-tad graðevinariæe naiæi na neki arheološki lokalitetkoji neæe moæi prikritigomilama iskopane zemlje.Onda æe stvar pod svoje uzetimediji, pa æe se probuditi i javnost.Mehanizacija i graðevinariæe stajati, štete æe biti milijunske,a s rokovima æe se kasniti.Najgore je što æe se uništitiveliki broj vrijednih i znaèajniharheoloških lokaliteta.Još ima vremena da se napravistruèna revizija konzervatorskihstudija, formiraju radneekipe, skupi potrebna dokumentacija,organizira kvalitetanpregled terena tamo gdjeje to potrebno te poduzme svenuno za spas arheoloških lokaliteta.Sluba zaštite stojipred konkretnim, jasnim i rješivimproblemom koji ne trpini odlaganje ni pseudostruènemistifikacije. Valja se samosabrati, organizirati i krenuti uposao.AKCIJA/FRAKCIJA – program II2. 11. 2001.net club mama, 17.00BORUT ŠEPAROVIÆprojekcije i razgovor o radu Montastroja i PerformingUnit3. 11. 2001.net club mama, 18.00EMIL HRVATINprojekcije i razgovor sa slovenskim redateljem mlaðegeneracije i urednikom Maske4. 11. 2001.net club mama, 19.00Teorija koja hoda: DREAM OPERAteorijski performans nove beogradske umjetnièkegrupacije5. 11. 2001.net club mama, 19.00Promocija èasopisa TKH (Teorija koja hoda)i predavanje Miška Šuvakoviæa14. 11. 2001.ZeKaeM, 22.00Institucija i MKFM Pula:WILLIAM SHAKESPEARE'S GREATEST HITS-premijerareija:Borna Baletiæ

12 III/66, 25. listopada 2,,1.šezdesete. Èim smo došli ovamoi vidjeli ta ostvarenja, još su nasviše zainteresirala; krenuli smokopati još malo dublje u povijestnistièki problem povezivanja novijihdijelova grada sa starijomjezgrom. Koliko mi je poznato,veæ su odrana dva ili tri natjeèajaChrista Zeller i Christoph Luchsinger, Werk, Bauen und Wohnenderne arhitekture dvadesetih itridesetih. Mislim na poslijeratnemodele poput Le CorbusierovaUnite d'Habitation, visoke zgradeintegrirane s niim volumenima,na takvu vrstu kompozicijevolumena, studije moderne tipo-Arhitektura kakvu smo zasluiliTek kada se društvostabilizira, poèet æeterazmišljati o arhitekturi, ana kraju i o urbanistièkimproblemimaFoto: Jonke Shamtih u arhitekturi vlada tipiènaglavna postmodernistièka struja,stil koji moete više-manje vidjetisvugdje.Veæina zgrada iz tog razdobljakoje sam imao prilike vidjeti nisugradu ništa dale. To su samo manjeili više dobro dizajnirane graðevinei to je sve. Zbog toga smoodluèili da iskljuèimo iz pregledato razdoblje i da se više usredo-Foto: Jonke ShamTamara Bjaiæerk, Bauen und Wohnenslubeni je èasopis Švicarskefederacije arhitektataèiji su èlanovi obaveznina njega se pretplatiti. Nastaoje 1998. spajanjem èasopisaWerk (koji izlazi od 1913.) iBauen und Wohnen (utemeljenakrajem èetrdesetih godinaprošlog stoljeæa). Od poèetkaosamdesetih Werk svake godineposveæuje jedan broj nekomeuropskom gradu, i to ne glavnomgradu, veæ regionalnimsredištima, Lyonu, Milanu,Bilbau ili Barceloni. Broj 9. od2001. posveæen je urbanomrazvitku i arhitekturi Zagreba.Urednici priloga, ChristophLuchsinger (ujedno autor tekstaZagreber Sequenzen/Zagrebaèkiodlomci) iChrista Zeller, nisu samo obiljemslikovnog materijalapredstavili zagrebaèku arhitekturu,nego su pozvali na suradnjui zagrebaèke arhitekte.Vladimir Bedenko napisao jetekst Formiranje glavnog grada– Zagreb od poèetaka do utemeljiteljskograzdoblja, AleksandarLaslo Snaga urbanog prostora–zagrebaèki proboj u Modernu1900-1945, a TomislavOdak Sazrijevanje Modernezagrebaèkaarhitektura 1945-1990. Dok su ti tekstovi dostupnii u hrvatskom prijevodu,èlanak Branka Silaðina Nochmalsein Neunegin-Die Problematikder 90er Jahre objavljenje samo na njemaèkom.Christoph Luchsinger, glavniurednik Werka od 1990. do1999, rekao je u razgovoru dauredništvo eli odabrati i predstavitigrad koji nije dobropoznat i koji još skriva iznenaðenja:"Zagreb je idealan za tojer nitko nije znao ništa o njemu;bio je pravo otkriæe.”Koliko mi je poznato do danasje izašao samo jedan broj hrvatskogèasopisa Arhitektura posveæenogZagrebu. Zahvaljujuæiovom broju Werka prvi smo putna jednom mjestu dobili cjelovitikronološki pregled zagrebaèkogurbanizma i arhitektura. Kako jezapoèela vaša suradnja s hrvatskimarhitektima?– Luchsinger: Zapoèelo je1998: tada sam predavao na Politehniciu Zürichu i organiziralismo jednotjedno putovanje zastudente u Ljubljanu. Iako jeLjubljana lijep grad, ipak je premalenaza jedan tjedan, pa smoodluèili otiæi na dva dana u Zagreb.Kada smo poèeli priprematito putovanje, našli smo samo nekolikopublikacija o zagrebaèkojarhitekturi, ali bile su apsolutnozanimljive, pogotovo pedesete iChristoph Luchsingerovoga grada. Druga je veza uspostavljenau Barceloni gdje smoupoznali Hrvoja Njiriæa. I mismo i on u Barceloni odrali predavanja.Upoznali smo se sluèajno,zapoèeli razgovor o Zagrebu ihrvatskoj arhitekturi, a potom sunas on i Edvin Šmit, tadašnjipredsjednik Društva arhitekataZagreb, pozvali da o našem raduodrimo predavanje u Zagrebu.Tako je to poèelo.Iskljuèeni iz podruèja interesaKoliko vam je dolazak u našekrajeve bio "egzotièan" s obziromna to da je Hrvatska skoro polastoljeæa bila dio jednoga drugogsvijeta?– Luchsinger: Nije bio egzotièan,ali pomalo smo bili postiðenijer ništa nismo znali o arhitekturiu ovom dijelu Europe. UZapadnoj Europi nitko nije biozainteresiran za arhitekturu IstoèneEurope sve do njezina otvaranja1989. Tek su se tada ljudizainteresirali i za arhitekturuPoljske, Èehoslovaèke, Maðarske,a takoðer i Jugoslavije. Tanam arhitektura nije bila egzotièna,veæ je nekako bila iskljuèenaiz podruèja našeg interesa svedo 1990.Koliko æe vaše današnje znanjeo arhitekturi Zagreba promijenitivaša predavanja na fakultetuu Zürichu. Hoæete lisvojim studentima predavati oZagrebu?– Luchsinger: To je nešto štoobièno èinimo, uvijek drimopredavanja o gradovima koje poznajemo.Zagreb je posebno zanimljivjer je prototip, na njemumoete objasniti mnogo stvari.Iako je dosta malen, ima sve komponentekoje pokazuju razvoj tipiènogaeuropskoga grada. Kaotakav idealan je za predavanja.Zagreb je kroz povijest imaoprepoznatljive, definirane cjeline,poput srednjovjekovnogagrada, grada 19. stoljeæa, istoènogpredjela izraðenog tridesetihgodina prošloga stoljeæa i na krajuplansku izgradnju Ulice gradaVukovara i Novog Zagreba. Kakovidite današnji urbanistièkirazvoj Zagreba?– Luchsinger: Imate puno nekontroliraneizgradnje, na primjerrazvoj shopping centara na zapadu;s druge strane, u samom srcugrada, izmeðu starog i NovogZagreba još uvijek postoji, kaošto svi dobro znaju, veliki urba-Mislim da jeZagreb posebnozanimljiv zbogdijelova izgraðenihu pedesetim išezdesetimgodinama koji suzapravo “gradizvan grada”; ti supredjeli dobroplanirani, imajupuno zanimljivihprostora i zgrada,ali sa starimdijelom grada ilinisu povezani ili suloše povezaniu elji da se naðe rješenje za povezivanjerazlièitih dijelova grada.To je stvarni urbanistièki problemkoji bi trebalo riješiti.U pregledu vaših radova èitalasam o tezi grad izvan grada. Jeli taj trend specifiènost Zapadaili je globalno prisutan?– Luchsinger: Taj trend mo-ete naæi svugdje. Mislim da jeZagreb posebno zanimljiv zbogdijelova izgraðenih u pedesetim išezdesetim godinama koji suzapravo “grad izvan grada”; ti supredjeli dobro planirani, imajupuno zanimljivih prostora i zgrada,ali sa starim dijelom grada ilinisu povezani ili su loše povezani.Po mojem mišljenju u tom segradskom podruèju skriva velikipotencijal koji treba razviti.Urbanistièka intervencijaŠto vas je toliko fasciniralo uarhitekturi i urbanizmu pedesetihi šezdesetih? Iako je rijeè o ostvarenjimakoji su veæ postaladio povijesti meðutim, danas ljudinisu svjesni njihovih vrijednosti.– Luchsinger: Jedan je razlogšto se tijekom pedesetih i šezdesetihu Zagrebu oèito nastavljaintenzivno raditi s prototipovimarazvijenima u razdoblju mo-logije, a takoðer i na konstruktivnemetode poput Jugomontsistema. Na tehnološkoj, tipološkojrazini, pa ako elite i na formalnojrazini, rijeè je o intenzivnimistraivanjima ostvarenimatijekom pedesetih i šezdesetih uZagrebu. Iz toga razdoblja imatevrlo izvorna i unikatna ostvarenjai kakva rijetko moete naæi udrugim gradovima. U Švicarskojili Njemaèkoj takoðer imate arhitekturupedesetih i šezdesetih,ali je puno raspršenija, nemate teintegriranosti kao u Zagrebu.Vaš izbor u Werku obilujeprimjerima iz tog razdoblja, aliste na neki naèin izbjegli osamdesete.Èini se da zgrade kojimase Zagreb i njegovi arhitekti ponose,poput Cibonina nebodera iNacionalne knjinice, nisu pobudilevaš interes. Koji su bilivaši kriteriji, za èime ste tragalikada ste sastavljali publiciranipopis fotografija arhitektonskihostvarenja kojima ste vizualiziralirazvoj urbanizma i arhitektureZagreba?– Luchsinger: Za razdoblje do1970. bilo je prilièno jednostavnonapraviti odabir jer imate dovoljnoveliku vremensku distancu.Zahvaljujuæi toj èinjenici,moete lako procijeniti doprinosarhitekture gradu i odabrati zanimljivegraðevine. Mislim da æese svi sloiti kako je naš izbor jedinimoguæi. Ne moete publiciratitemat o Zagrebu, a da ne pokaetegraðevine poput Vitiæevihili Galiæevih. Svima je jasno da uprikazivanju razdoblja do 1970.nema problema. Problemi poèinjunakon 1970: od tada do krajaosamdesetih i poèetka devedese-Stambena zgrada u Laginjinoj, 1958/62, arhitekt Ivan Vitiætoèimo na recentne realizacije,meðu kojima je takoðer teškonapraviti izbor, što nije potrebnoposebno naglašavati. Trudili smose prikazati zgrade koje se na nekinaèin bave morfologijom grada.Samo dvije-tri individualneobiteljske kuæe nemaju temu urbanistièkeintervencije – svi drugiprimjeri povezani su s oblikomgrada, daju interpretaciju situacijeu kojoj se nalaze, pokušavajuse baviti temom gradskogprostora. Mislim da je to zanimljivou primjerima koje smoodabrali. To su bili najvaniji kriteriji:ne ljepota arhitekture, veæveza izmeðu pojedinaène intervencijei urbanog prostora.Divlji istokKako biste ocijenili suvremenuhrvatsku arhitekturu u usporedbis recentnim europskim ostvarenjima?– Luchsinger: To je vrlo teškopitanje. Rekao bih da je potrebnoostvariti puno bolju i intenzivnijurazmjenu izmeðu onogašto se dogaða ovdje i u drugimeuropskim zemljama. Moj je dojamda su arhitekti u Hrvatskojpreviše usredotoèeni na ono štosami rade i nemaju uvid u onošto se dogaða u ostatku svijeta,kao niti u Europi. U mojim jeoèima Hrvatska još uvijek previšezatvorena, previše je koncentriranana umjetnièko i individualnou promišljanju arhitekture.Sigurno bi trebala biti punootvorenija.Upoznati ste s politièkom igospodarskom situacijom u Hrvatskoj.Koliko se ona odraavau suvremenoj arhitekturi? Arhi-

III/66, 25. listopada 2,,1 13tektura tridesetih bila je svojevrsnarefleksija socijalnih zahtjevadruštva i njegovih materijalnihmoguænosti. Prepoznajete li takvetenje danas?– Luchsinger: Obièno kauda svako društvo ima arhitekturukakvu zasluuje. Arhitektura jeuvijek odraz onoga što se dogaðau stvarnom ivotu. Mislim da serazdoblje tranzicije, potpunepromjene ekonomske, socijalne ipolitièke strukture zemlje na nekinaèin reflektira i u arhitekturi.Nema glavnih tema koje bi bilomoguæe prepoznati, ima mnogorazlièitih projekata graðevina, takoðeri puno razlièitih stilova,što je vjerojatno odraz tranzicijskograzdoblja. Mislim da to nijeništa neobièno, arhitektura uvijekdolazi na kraju. Kada se društvomijenja, kada je u velikimpromjenama, ne poèinjete s arhitekturom,zapoèinjete s punovanijim problemima. Tek kadase društvo stabilizira, poèet æeterazmišljati o arhitekturi, a nakraju i o urbanistièkim problemima.Ne èudi me da trenutaènopostoji nešto što bih nazvao divljimistokom, sve se dogaða usvim smjerovima. Jednom æe seto stabilizirati i vratit æete se vanimstvarima.Zanimljivo je u Werku prviput vidjeti i neke materijale kojido danas nisu objavljivani. Sadakada pred sobom imamo pregledzagrebaèke arhitekture i urbanizma,kako ocjenjujete njezinosadašnje stanje? Našoj sredinizasigurno nedostaje svijest o vrijednostiarhitekture kao sastavnogdijela naše kulturne baštinekoja zahtijeva brigu ne samostruènjaka nego i èitavog društva.Kako rješavate problemeoèuvanja baštine u Švicarskoj?– Luchsinger: Teško je usporeðivatiovu problematiku u Švicarskoji Hrvatskoj. U Švicarskojsu zgrade, veæ i zbog puno višenovca, u puno boljem stanju. Nesamo znaèajne graðevine, veæ sve.Ako pitate za osviještenost ljudio vrijednosti arhitekture, mislimda su se znaèajne promjene dogodileprije nekih dvadesetak godina.Do 1980. arhitektura nije bilajavna, opæa tema, o njoj se nijejavno raspravljalo. Ljudi nisu bilisvjesni što arhitektura moe biti,što bi trebala biti i što ona znaèikao zajednièka vrijednost. Nakon1980. arhitektura je postala javnodobro i predmet javne rasprave, atakoðer i sredstvo promoviranjadruštva.Interes javnostiDanas je arhitektura neštokao ekonomska vrijednost, akotako elite. Neke od velikih tvrtkitrae poznate arhitekte daprojektiraju njihove graðevinekako bi arhitekturu iskoristili zavlastitu promociju. Postoji svijesti mislim da ima poprilièno diskusijao arhitekturi, èak i udnevnom tisku. Puno više negoprije deset-petnaest godina. Danasarhitektura ima svoje mjestou javnim raspravama, a modaèak i previše: svi misle da moguraspravljati o arhitekturi.– Zeller: Mislim da mi takoðerimamo problem vrednovanja iFoto: Jonke Shampobuðivanja interesa ljudi za arhitekturušezdesetih, a moda i pedesetih.Danas je ta arhitekturasve prihvaæenija zbog svojevrsnogrevivala šezdesetih u suvremenojumjetnosti. Zbog toga se ljudipoèinju navikavati na tu estetiku iprihvaæati je, poèinje im se sviðati.Meðutim, problem je kako uvjeritiljude da su i zgrade iz sedamdesetihvrijedna ostvarenjakoja treba saèuvati. To je problem.Interes javnosti za problemepobuðuju èlanci u dnevnom tisku,ponekad grupa arhitekata sastavipeticiju ako je zgrada ugroena,skupljaju potpise i razgovarajus ljudima, govore im o vanostigraðevine za pojedino razdoblje,povijest arhitekture kako bi uvidjelinjezinu bit i vanost.Kakvu ulogu u javnom ivotuŠvicarske imaju fakulteti u educiranjune samo studenata veæ ijavnosti? Koliko univerzitetaima Švicarska na kojima se moguškolovati arhitekti i urbanisti?– Luchsinger: U Švicarskojimamo dvije politehnike, uZürichu i Laussani, imamo jednuakademiju u talijanskom govornompodruèju te pet ili šest univerzitetaprimijenjenih znanosti,što su svojevrsne tehnièke škole,od kojih neke imaju jako dobarsistem obrazovanja. Imamo jakopuno škola i skoro sve su popriliènodobre. Puno se stvari dogaða,ima puno razmjena s drugimzemljama, studenti moraju obavljatipraksu tijekom studija i punoputuju. Rijeè je o prilièno otvorenomsistemu. Puno studenataiz inozemstva dolazi se školovatiu Švicarskoj. I na toj je raziniostvarena znaèajna razmjena.To je sigurno razlog kvalitetešvicarske arhitekture u ovomtrenutku: škole su dobre. U Zagrebusu stvari ipak malo drukèije.Škola je previše zatvorena.Zatvoren sistemKada ste veæ u tolikoj mjeriupoznati s aktualnom hrvatskomarhitektonskom scenom i njezinimproblemima, hoæete li pokušatišto promijeniti? Imate li štona umu? Moda s profesoromVladimirom Bedenkom, jednimod suradnika u zagrebaèkombroju Werka, koji predaje na Arhitektonskomfakultetu?– Luchsinger: Nemam idejušto bih mogao uèiniti. ProfesoruBedenku sam rekao da nas trebapozvati kako bismo odrali predavanjena Fakultetu, ne samonas, veæ i druge arhitekte. Nijevano da pozovu baš mene, veæje vano da uspostave meðunarodnurazmjenu. To je poèetak;to je jedna od moguænosti kakose moe zapoèeti transformacija,promjena zastarjelog, heavy iprezatvorenog sistema.Sada kada imate potpuni uvidu arhitekturu Zagreba, mogu vaspitati tko vam je najdrai arhitekt,najblii vašem projektantskomsenzibilitetu ?– Luchsinger: Za mene su toVitiæ i Turina, a predstavili smo idvije njihove zgrade: Kliniku zamajke i djecu u Klaiæevoj i zgradus kliznim aluzinama na ugluLaginjine. Te su dvije zgrade pomom mišljenju kljuène zgrade,zbog toga što su se uistinu pokušalebaviti urbanim prostorom, ainterpretacija je u oba sluèaja jakozanimljiva i jedinstvena. Zamene su te dvije zgrade najbliemojim preokupacijama i interesimau u arhitekturi.Kako ste se odluèili da u èasopisuvrstite i hrvatski prijevod ?– Zeller: Ne znam. To je bilamoja ideja. Iznenada sam shvatilakako bi u tom sluèaju èasopis biopuno zanimljiviji hrvatskoj publici,kako je puno vanije njemaèkitekst prevesti na hrvatski, a nena francuski ili engleski jezik. Toje bila dobra odluka. Veliki interesovdje to potvrðuje. Takvo štouopæe nismo oèekivali.Jeste li i tematske brojeve posveæenedrugim gradovima prevodilina jezik zemlje kojoj pripadaju?Jeste li u broju posveæenom,na primjer, Budimpeštiimali prijevod na maðarski jezik?– Luchsinger: Ne, uopæe.Broj posveæen Budimpešti baš inije bio previše uspješan. Nismoimali tako dobru suradnju u Budimpeštikao što je to sluèaj ovdje.Bio je prireðen s puno veæomdistancom. S drugim gradovima,na primjer Bilbaom, imalismo jako dobre kontakte, meðutimu Bilbau nismo uspjeli dobititako dobru podršku i publikukao što smo to uspjeli ovdje.Grad nije bio previše zainteresiranda ima broj èasopisa posveæenBilbau.Sluèaj sa Zagrebom uistinu jeposeban trenutak, ovo je prvi putda je javnost uistinu zainteresiranada vidi što smo objavili o njezinugradu. Nikada nismo doivjeliovakvo prihvaæanje kao uZagrebu.Iskustvo prostoraImate li vi u Švicarskoj, u Hrvatskojje to veæ desetljeæimaproblem od kojeg akutno bolujemo,institut za arhitekturu; mjestogdje su svi materijali, nacrti islièno skupljeni i dostupni? Neštopoput, nadaleko poznatog,Nizozemskog instituta uRotterdamu?– Luchsinger: Na Politehniciu Zürichu postoji Institut za teorijui povijest arhitekture, još jedanpostoji na Politehnici uLaussani i oni zapravo na nekinaèin prikupljaju taj povijesnimaterijal. U Zürichu moete naæipoprilièno mnogo ostavštinašvicarskih arhitekata. Arhivi nisubaš usustavljeni, ne kao u Nizozemskojgdje su puno toèniji iChrista Zellerprofesionalniji. Ako nešto traite,to moete tamo naæi. Obiènoimaju jako puno toga i pokušavajusakupiti nasljeðe švicarske arhitekture.Jesu li svi arhivi otvoreni zajavnost?– Luchsinger: Više ili manje jesu.Zapravo su otvoreni za znanstvenaistraivanja, a ne za javnost.U Baselu je Muzej arhitekturekoji prireðuje izlobe, ali takoðerpomalo i sakuplja graðu; to je jedanod moguæih naèina otvaranjaza široku javnost. Drugi se muzejnalazi u Zürichu; na Politehnicitakoðer prireðuju izlobe. Postojii Museum für Gestaltung koji jejako dobra ustanova, a povezan jes umjetnièkom školom; oni takoðerpripremaju puno jako dobriharhitektonskih izlobi. Dakle,postoje tri vrlo vane institucijekoje javnosti predstavljaju arhitekturui dobro funkcioniraju.Problem je u nas što èak i naArhitektonskom fakultetu studenterijetko vode na teren kakobi im uivo predstavili arhitekturuZagreba, tko je i kada sagradiokoju kuæu. Što vi radite svašim studentima?– Luchsinger: Mi takvo štoradimo. Èesto organiziramo razgledavanjaza studente kako bividjeli kuæe i izvana i iznutra teim objasnili ideju kuæe i njezinurealizaciju. Takvo što èinimo vrloèesto.Kada bi postojao vodiè o arhitekturiZagreba, vi biste svojimstudentima preporuèili daposjete grad?– Luchsinger: Da.– Zeller: Velika je razlika akokuæu vidite uivo ili ako ju viditesamo na fotografiji. Fotografijavam ne moe dati iskustvo prostora.Foto: Jonke ShamNatjeèaj za sveU Zagrebu je tridesetih godinabilo nekoliko meðunarodnih natjeèaja.Tako smo propustili prilikuda se po projektu Adolfa Loosaizgradi hotel “Esplanada”.Mladi Alvar Aalto 1930/31. sudjelovaoje na natjeèaju za Zakladnui klinièku bolnicu na Šalati.Na natjeèaj za regulatornu osnovuZagreba 1930/1931. pristiglasu 52 rada. Od devet nagraðenihradova samo je jedan bio izHrvatske. Ne znam kada je posljednjiput objavljen takav natjeèaju Zagrebu. U Republici Hrvatskojse to do danas nije dogodilo.Bile su rasprave oko Muzejasuvremene umjetnosti, ali je nakraju natjeèaj ipak bio raspisansamo za hrvatske arhitekte.– Luchsinger: Danas, kad jeHrvatska èlanica Svjetske trgovinskeorganizacije, za sve velikejavne investicije moraju biti raspisaninatjeèaji na kojima pravoimaju sudjelovati svi arhitekti kojisu dravljani zemalja WTO-a.Koliko se èesto u Švicarskojraspisuju meðunarodni natjeèajiza javne zgrade?– Luchsinger: Vrlo èesto. Popravilima WTO-a za sve investicijeveæe od pet milijuna švicarskihfranaka, koje nisu previšebrojne, mora se raspisati meðunarodninatjeèaj. Takvi natjeèajiotvoreni su za sve, a to znaèi i zahrvatske arhitekte.

14 III/66, 25. listopada 2,,1.53. frankfurtski sajam knjigaKnjievni izazovi i društveni kontekstPredloak izlaganjaiznesenog na engleskomjeziku na frankfurtskomSajmu knjiga, 11. listopada2001., u sklopu tribine Štoi kako pišu hrvatskiknjievniciLudwig Bauervoju prvu Agathu Christieproèitao sam na bugarskom.Tada je nije bilo uhrvatskom prijevodu. To je unekolikobilo suprotno stereotipuo Njima na Balkanu i Nama uEuropi, ali samo unekoliko. Biloje vrlo srednjoeuropski nematisvoju Agathu.Nešto više od desetljeæa kasnije,1975. godine, kao kratkotrajniglavni urednik zagrebaèkeizdavaèke kuæe, priredio sam ipoèeo publicirati prvu ediciju romanâAgathe Christie na hrvatskomjeziku. Bilo je to prvi putnakon Drugoga svjetskog rata dasu se na našem trištu kriminalistièkiromani pojavili u tvrdomuvezu, u obliku prave knjige. Nijeto bila revolucija, ali jest predstavljaloiskorak prema drukèijemviðenju knjige u tadašnjemnašem društvu.Društveno korisna knjigaU vremenu poslije Drugogasvjetskog rata, i u okruenju kojeje stvoreno novom podjelom svijeta,na knjigu se kod nas gledalokroz prizmu dviju hipokrizija.Jedna je bila dio ideološkog modelakarakteristiènog za socijalistièkereime. Prema tim pogledima,knjiga je, u prvom, kratkomrazdoblju jugoslavenskog staljinizma,bila dio klasne borbe proletarijata.Hrvatski su se knjievnicivrlo brzo uspjeli oduprijetitakvoj politièkoj poetici i jednostavnonisu prihvaæali knjigu kaoinstrument klasne borbe. Ali je usve liberalnijem jugoslavenskomsocijalizmu ostalo shvaæanje daknjiga mora biti društveno korisna.To shvaæanje sjajno se nadovezalona kulturno naslijeðe Hrvatske,iz vremena kada je Hrvatskabila dio Austro-Ugarske, odnosnoAustrijske Monarhije i graðanskogdruštva koje se razvijalou njezinu okrilju. Prema tome,srednjoeuropskom, mitteleuoropäischen,naèinu mišljenja i svjetonazoru,knjiga je takoðer trebalabiti društveno korisna, jer jeesencijalno dobra, uzvišena i plemenita.Od beletristike koja je, kodnas, trebala biti društveno relevantna,korisna, uzvišena i plemenitanije se u pravilu oèekivaloništa drugo. Uz formalnoudovoljavanje navedenim zahtjevima,knjiga je smjela biti teška,nerazumljiva, èak i dosadna. Tone samo što nije bilo grijeh negose ponekad smatralo kvalitetamakoje gotovo neminovno idu, ilidobro pristaju uz one prethodnei nimalo ih ne umanjuju, pa su te-ina, dosada i nerazumljivost uekstremnim sluèajevima moglebiti prihvaæene i kao jedini dokazdruštvene prihvatljivosti i vrijednostineke knjige.Probijanje ledaU takvu okruenju, zahtjev ilinazor da bi svaka umjetnost, pa iknjiga trebala biti izvor zabave iuitka – bio je svetogrðe; dakako,za pisca je to bio i izazov. Biosam veæ afirmiran pisac, dobitnikdruštveno priznatih nagrada zaprozu, kada sam 1984. prihvatiotaj izazov i, za okladu, napisaosvoj prvi kriminalistièki roman. Iopet, nije to bila revolucija, negosamo iskorak. Pravi proboj napravioje veæ Pavao Pavlièiæ, èovjekpriznatoga društvenog statusa,koji ni jedna od dviju isprepletenihhipokrizija, nije osporavala.Ako sveuèilišni profesor pišekriminalistièke romane, ondato valjda nije baš sasvim protivbon-tona.Unatoè Pavlièiæevu probijanjuleda, još uvijek je to bio velik izazov:sljedeæe godine objavio samjoš jedan kriminalistièki roman. Idalje je bilo vrlo neobièno da ozbiljanpisac piše zabavnu knjigu.Dobronamjerna kritika ipak senije ustezala ustvrditi da je u pitanju– ipak! – dobra literatura.Moda je najveæi proboj tada biou tome što su ugledni ljudi odjednomjavno priznavali da èitajuzabavnu knjievnost.Afirmiranje zabavne straneumjetnosti uopæe, i knjige posebno,bilo je jedan od simptoma,ali i jedan u nizu mnogobrojnihuzroka slabljenja monolitnogdruštvenog modela. Osamdesetesu godine, usporedo s erozijomdruštvenog modela koji je pretendiraobiti put u buduænost,ubrzano donosile nove, drukèijeknjievne izazove.Za mene se taj izazov artikuliraou obliku povijesnog romanakoji preispituje odnose dvijusuprotstavljenih dogmi, dvajukolektivizama: dotadašnjeg egalitaristièkogi klasnog, na jednojstrani, i novog starog nacionalizma,usidrenog u dubokoj, imaginarnojprošlosti, na drugoj.Rijeè u slubi mitaRušenje jednog mita uz usporednureinkarnaciju drugog, kulminiraloje ratom, nametnutimsvim onima koji u njemu nisu vidjeliostvarenje svojih vjekovnihtenji. U ratu, knjiga uvijek gubi,a u simboliènom sukobu Sparte iAtene, Atena je poraena veæ timešto ratuje. Pisci su bili poraenitime što su bili navedeni odreæise svoga alata, pera ili tipkovnice,53. frankfurtski sajam knjigaDogaðaji od 11. rujnaodrazili su se i na 53.frankfurtski sajam knjigakao potvrda èinjenice daknjiga moe biti i kulturnodobro i opravdanje zaprovoðenje terora i sijanjesmrti, èemu je Bin Ladentek posljednji krvaviprimjer53. frankfurtski sajam knjiga, od10. do 15. listopada 2001.Anita Mihalinec“ e elimo se ponašati kaoda se ništa nije dogodilo.No, ne elimo prekinutini jedan trenutak procesa dijalogai razmjene, okupljanje pisaca,izdavaèa, knjiara i èitatelja izviše od stotinu zemalja, koji svizajedno èine Frankfurtski sajamknjiga. Iz te mi je perspektiveposebno drago da æe se Frankfurtskisajam knjiga odvijati nanaèin na koji smo navikli”, rekaoje Lorenzo A. Rudolf na prvojkonferenciji za novinare povodomotvaranja 53. frankfurtskogsajma knjiga. Sajam sudan prije otvorili frankfurtskagradonaèelnica Petra Roth, njemaèkiministar kulture JulianNidja-Ruemelin, grèki predsjednikKonstantinos Stefanopulos,ravnatelj muzeja BenakiAngelos Delivorias iz Atene teRoland Ulmer, predsjednik njemaèkeUdruge nakladnika iknjiara. Rudolfova nadanja,meðutim, ispunjena su tek djelomièno.Brojke ne govore puno– sudjelovali su izdavaèi iz105 zemalja, za razliku od prošlogodišnjih107, a broj individualnihizlagaèa pao je za èetiriposto. No, ono što je ove godineizostalo je – atmosfera. Pojaèanemjere sigurnosti, posebnona ulazima u dijelove paviljona samerièkim i britanskim izdavaèima,prestanak svih aktivnosti,a to znaèi i niza neformalnihdruenja nakon slubenog završetkaradnog dana, veæ u devetnaestsati te slaba posjeæenostili time što su svoj medij – rijeè,stavili u slubu mita, ideologije,politike, neèijeg probitka – svejedno.U prirodi je rijeèi da uvijektei slobodi; u prirodi politike dauvijek eli zarobiti rijeè. Rat tajsukob zaoštrava i pretvara ga ujedno od svojih bojišta.Knjievna je istina – plemenitala. To je opsjena u korist èitatelja.Svaka la u korist politike,u korist mita, u korist materijalnogprobitka, u korist stjecanjaprednosti nad Onima drugima iliu korist uvjerenja koja sve tomogu opravdati, uvjerenja dasmo Mi bolji od Njih – teak jeDanas, kada ikrimiæi izlaze uizdanjimatvrdoukorièenimpoput starinskihcilindara, iliSabranih djelaJohanna Wolfgangavon Goethea, nesmatram knjievnimizazovom pisatiprije svega zabavnozalogajnica i kafeterija u kompleksuSajma odavale su dojamda svi ele što prije obaviti posao,a gastronomske uitke i zabavupotraiti u bogatoj ponudiizvan Sajma.grijeh, protiv èovjeka i rijeèi prvenstveno.Takvo korištenje rijeèisuprotno je knjievnosti, pa jeutoliko apsurdnije da mu i knji-evnici ponekad podlijeu. Nekimaje i to izazov. Ne znam kamota vrsta izazova pripada, ali –taj nije knjievni.Inauguracija normalne demokracijezakljuèila je krvavo imraèno 20. stoljeæe i donijelanam beskonaènu slobodu. Izvorišteje i mjerilo te slobode Trište,štoviše – Slobodno Trište,koje nam garantira slobodu odsvega èemu smo robovali u prošlosti;pod uvjetom da od sada robujemonjemu. Slobodno Trišteregulira društvo u smislu prirodnihzakona. Što bismo boljemogli poeljeti? Prirodni su zakoniprije svega prirodni, a zatimbanalno jasni: veæa riba deremanju. Izuzetak od pravila, ilinadopuna, jest sluèaj piranhe, tj.i manja riba moe pojesti veæuako je krvoloènija. Gdje su tuknjievni izazovi? Trište traizabavu. Trište trai pitku i èitkuknjigu koja nikoga neæe optereæivatisuvišnom ozbiljnošæu. Tr-ište trai pornografiju, trištetrai sapunicu, trište trai anrovskuknjigu koja svojim jasnimsvrstavanjem, pa veæ i naslovnomstranicom jasno pokazuje što semoe oèekivati izmeðu korica.Za kreativnu sumnjuDanas, kada i krimiæi izlaze uizdanjima tvrdoukorièenim poputstarinskih cilindara, ili Sabranihdjela Johanna Wolfganga vonGoethea, ne smatram knjievnimizazovom pisati prije svegazabavno. Danas, kada su se mojeozbiljne knjige, moji nepoæudniromani s uspjehom preselili izSarajeva u rodni Zagreb, ne elimprije svega zabavljati èitatelja ipodilaziti publici. Danas je knji-evni izazov kritièki pogledatiprema iznevjerenim i preivjelimidolima i idealima, i pogledati ulice toj apsolutnoj slobodi bezideala. Ne, ne zalaem se zapreozbiljnu i dosadnu knjievnost.Umjetnost mora i zabavljati.Knjievni izazov vidim u tomeda se knjievnost uhvati ukoštac s košmarom neogranièenihsloboda, i da to uèini s velikomdozom smijeha, da se svimogranièenostima definiranih uvjerenjasuprotstavi svojom otvorenošæu.Spomenut æu kao primjersamo dvojicu mlaðih kolega,odliènih prozaika, poznatih i izvanHrvatske: Miljenka Jergoviæai Zorana Feriæa. Njihova proza,i uz one prešuæene primjere,samo je dodatni argument opredjeljenjuza prozu koju æe umjestosmrtne ozbiljnosti, i usprkossmrtno ozbiljnih tema, krasitihumor; za prozu koja æe umjestonepokolebljivim uvjerenjima,biti proeta kreativnom sumnjom.Takva knjievnost – knji-evnost sumnje i smijeha – imašanse unijeti svjetlosti u sumoranpoèetak treæeg milenija.Izdavaèi i terorizamGlobalizacija i globalni trendovipostali su dio svakodnevnogrjeènika, bilo da je rijeè opolitici ili neèem drugom. Izdavaèitakoðer razmišljaju o tomekako prilagoditi trište djela,prava i prijevoda novim, "globalnim",okolnostima. Na konferencijikoja se odravala danprije slubenog poèetka sajma,naslovljenoj Big Questions, pokušalose dati odgovor na, kakobi na HTV-u rekli, goruæa pitanjavezana uz knjigu danas. Nekaod njih su: hoæe li elektronièkoizdavaštvo potpuno zamijenititiskani medij, kako ubuduæetrgovati prijevodima, kako zaštitii naplatiti prava za tekstoveobjavljene na mrei. Jednoznaènihodgovora i èvrste zakonskeregulative još uvijek nema –svatko se snalazi kako zna.I dok se izdavaèi trude udru-iti, najveæu pozornost medijaizazvala je prva objavljena biografijaOsame bin Ladena. Autorisu Michael Pohly i KhalidDuran, a izdavaè njemaèka kuæaUllstein. Zanimljivo je bilo vidjetikako su i kuæe kojima izdanjaposveæena meðunarodnomterorizmu, ili pak islamskojkulturi, nisu specijalnost upravoisticali naslove koji se s timtemama mogu povezati. U paketus pravima na Bin Ladenovubiografiju i knjige povezane stalibanima, dobro su se prodavalai prava na prijevode djela

III/66, 25. listopada 2,,1 15Dušanka Profetaijekom ovogodišnjegaFrankfurtskog sajma knjigaHrvatski neovisni nakladnici(HNN) primljeni su uMeðunarodno udruenje nakladnika(International PublisherAssociation). Kako je do prijemadošlo i što èlanstvo u IPA-u znaèiza HNN?– HNN su stupili u kontakt sIPA-om prije nešto više od šestmjeseci, toènije, u vrijeme kadaje Zajednica nakladnika i knjiaraušla u veliku krizu i kada sudvije skupštine zaredom bile bezuspješne.Tada smo se odluèiliraspitati u IPA-u moemo li seuèlaniti. Prouèili smo njihovweb, zatraili statut, proèitali,vidjeli da se slaemo, pitali mo-emo li uæi, oni poslali prijavnicu,mi ispunili, oni traili statut,mi poslali. E, nakon toga je prošlonekoliko mjeseci èekanja nanjihovu proceduru.U interesu profesijeUoèi ovogodišnjeg Sajma uFrankfurtu, najavili su intervjuna samom Sajmu, dan uoèi godišnjeskupštine IPA-e. I onda surekli: doðite u petak 12. listopadau 16 sati u dvoranu Europa.Tada æemo Vam reæi ishod zatvoreneskupštine glede vašeg izbora.Generalni tajnik koji nam jeto rekao je Švicarac. Toènost iznadsvega. Kad smo došli rekli suda moemo pristupiti otvorenomdijelu skupštine – primljenismo. Danas veæ svakodnevnoprimamo informacije i obavijestio radu IPA-e.Èinjenica da smo primljeniznaèi da u tom svjetskom udru-enju zastupamo Hrvatsku. Mislimoda je vano da je Hrvatskazastupljena i da ima svoj glas usvjetskoj nakladnièkoj asocijaciji.Onaj tko zastupa Hrvatsku, uovom sluèaju je to HNN, moraraditi u interesu profesije. Programisvih meðunarodnih profesionalnihasocijacija i inaèe imajuza cilj napredak profesije. Prematome, ono što se napravi, a mi uHrvatskoj budemo mogli koristiti– bit æe na dobrobit profesijeu cjelini. Dakle, to èlanstvo bitrebalo znaèiti mnogo više nakladništvuu Hrvatskoj u cjelininego samom HNN-u. Iako jemnogo puta, zbog širine interesa,odluèivanje u IPA-u generalistièkenaravi, ipak veæina nakladnièkihsredina nastoji tu bitiprisutna. Tako su knjinièari uIFLA-i (International Federationof Library Associations andInstitutions), muzealci u ICO-Sreæko Jelušiæ, predsjednik Hrvatskih neovisnih nakladnikaHrvatska u svjetskoj nakladnièkoj udruziMislim da bi najveæidoprinos za nakladništvo uHrvatskoj mogao biti naplanu podizanja razineprofesionalizma imarginalizacije davnoapsolviranih pitanja koja seu nas, èesto spretnimmedijskim nastupima,dovedu u središte interesaM-u (International Council onMuseums). IPA je dio svjetskeprofesionalne infrastrukture, najuevezane uz UNESCO. Akobudemo mogli aktivno sudjelovatiu radu IPA-e, to znaèi da æenakladnici ih Hrvatske, primjerice,ravnopravno razgovarati snakladnicima iz 77 ostalih zemaljaèlanica kada se bude raspravljalos IFLA-om o zajednièkojrezoluciji o obveznom primjerku.A to je tema koja mnoge jakozanima, pogotovo danas kada seHrvatska kreæe prema europskimintegracijama. Ipak, mislimda bi najveæi doprinos za nakladništvou Hrvatskoj mogao biti naplanu podizanja razine profesionalizmai marginalizacije davnoapsolviranih pitanja koja se u nasèesto spretnim medijskim nastupimadovedu u središte interesa,kao što je to bilo uoèi toga istogFrankfurtskog sajma na kojemsmo primljeni u èlanstvo IPA-e.Dobro je što na njihov dnevnired dolaze teme naèelne profesionalnenaravi.Koji su osnovni ciljevi udrugeIPA-e i uvjeti za prijem u èlanstvo?– Postizanje što višeg stupnjaprofesionalizma u nakladništvu,što znaèi sustavna edukacija, zaštitaautorskih prava, sloboda objavljivanja.Zemlje u kojima jecenzura na djelu ne mogu postatièlanice IPA-e. Ona pomae autorimau diktatorskim zemljama.Financijski, plaæanjem odvjetnika,udomljivanjem u treæim zemljama,medijskim kampanjama.IPA najtješnje suraðuje sUNESCO-om i IFLA-om naprogramima koji su kulturološkihi obrazovnih ciljeva. U razgovorus predsjedništvom dogovorilismo naše sudjelovanje u izradinaèela obrazovnih programaza nakladništvo.Izdavaštvo i mreaNemamo još uvida u sveprograme IPA-e, ali pretpostavljamda æe se i IPA u svojem radusuoèavati s velikim pitanjima kojeje pred nakladnike postaviloelektronièko nakladništvo i odnosis knjinicama koje po svojojprirodi omoguæuju vrlo širokubesplatnu dostupnost graðe svojimèlanicama. Osim toga, knjinicesu poèele vrlo uspješno suraðivatiosnivajuæi konzorcije,što im omoguæuje povlaštenokorištenje pretplata na elektronièkeèasopise.Uglavnom, suvremena tehnologijaneumitno trai i promjeneponašanja nakladnika. Imam dojamda meðu nakladnicima uzemljama gdje je to jaka privrednagrana vlada izvjesna doza nesnalaenjau ovom vremenu brzihpromjena, èak i u onim sredinamagdje je razina profesionalizmavisoka. Radi se o tome da jesve tee predviðati što æe se dogaðatiu buduænosti. A poznatoje da se veliki sustavi ne mogubaš preko noæi adaptirati na noveuvjete poslovanja. U nas su svi tielementi, u daleko manjoj financijskojmjeri, isto prisutni, jer i uHrvatskoj s moguænostima objavljivanjana Internetu èesto dolazido zaobilaenja nakladnika uklasiènom smislu rijeèi. Meðutim,to ima loš utjecaj na kvalitetu,dostupnost i pretraivostonoga što se mreno objavljuje,da o arhiviranju i èuvanju elektronièkih,posebno mrenihpublikacija ne govorimo. To jesplet problema koje niti jednazemlja sama ne moe rješavati.Zato se ljudi udruuju, jer graniceviše u stvari ne postoje, granicesu iluzija. Eto, to je isjeèak izširoke problematike nakladništvazbog koje smatram da je dobroda smo primljeni u IPA.Jedni i jediniJe li HNN jedina hrvatskaudruga nakladnika u IPA-u?– Samo jedna i moe biti. Uvjetje da je udruga spremna zastupatiinterese ukupnog nakladništvau svojoj zemlji – što mijesmo spremni, i mora biti samostalna.Nije nam poznato je lineka druga udruga iz Hrvatskeaplicirala za prijem u IPA-u, alisu nas pitali postoje li druge udruge.Ocijenili su da smo samostalni,da imamo programe koji suod interesa za nakladništvo u cjelini(izgradnja centra za distribuciju,plan izgradnje mree knji-ara u manjim gradskim središtima,edukacija za knjiarstvo, izgradnjainformacijske infrastrukturenakladništva u Hrvatskoj,spremnost za suradnju narazini regije, podrška nevladinihasocijacija iz inozemstva)Postoje li još neki programi ukojima æe HNN sudjelovati uokviru IPA-e?– Kao što sam spomenuo –program obrazovanja. O ostalomje sada teško govoriti, s obziromda je prošlo tek nekolikodana od prijema i sudjelovali smosamo na kraæem dijelu ovogodišnjeskupštine. Sve zavisi od togakoliko æe biti moguænosti ukljuèivanjanaših nakladnika u pojedinatijela, komisije, stalne komitete,okrugle stolove. Procedurarada IPA-e vrlo je slièna onoj uUNESCO-u. Èlanovi radnihgrupa sastaju se nekoliko puta tijekommandata i rade na nekimdokumentima koje onda skupštinausvaja i to postaje obvezujuæeza zemlje èlanice.koja zagovaraju put upravosuprotan Bin Ladenovu: djelaHalila Dubrana i HajjamoveRubaije.Veæ je postalo gotovo tradicionalnoda Sajam pohode dobitniciNobelove nagrade zaknjievnost, jer se poèetak Sajmai termin proglašenja (drugièetvrtak u listopadu) najèešæepoklapaju. No, Sir VidiadharSurajprasad Naipaul nije došao,iako je najavljeno da æe prisustvovatipromociji svoje knjigeMystic Masseur.Tradicija je i to da se nagradanjemaèkih knjiara za mir dodijelitakoðer za vrijeme Sajma.Utemeljena 1950. godine, do sadaje otišla u, izmeðu ostalih,ruke Alberta Schweitzera, ErnstaBlocha, Maxa Frisha, AstridLindgren, Yehudija Menuhina,Vaclava Havela, Maria VargasaLlose… Ovogodišnji dobitniknagrade, koja iznosi25.000 DEM, njemaèki je sociologi filozof Jürgen Habermas.Spomenimo i to da je ove godinezemlja-gost bila Grèka.Govoreæi o vanosti ovoga poziva,grèki je predsjednik naglasiokako je to izvrsna prilika dase meðunarodnoj publici predstaviknjievnost "malog jezika,ali nipošto male kulture". Tu supriliku prije Grèke, a u posljednjemdesetljeæu prošloga stoljeæa,dobro iskoristile Nizozemska,Maðarska, Irska i Poljska.Hrvatski izdavaèi na SajmuU izlagaèkom prostoru Hrvatske,ove je godine predstavljenopedeset i pet izdavaèa, štoje gotovo upola manje od prošlogodišnjihstotinjak. U sklopuslubenoga programa nacionalnogaštanda predstavljeni su,meðu ostalim, multimedijalniprojekt za pomoæ obnovi Arboretumau Trstenom, izlobaHrvatski autori u svijetu, likovniumjetnik Dragutin Trumbetašte izdanja Vrela i prinosi zahrvatsku kulturnu povijest kojaje pokrenula i ureðuje Elisabethvon Erdmann-Pandiæ. Dva suhrvatska izdavaèa, NenadPopoviæ iz Durieuxa i PredragLuciæ iz Feral Tribunea zbogneslaganja s najavljenim programom,toènije sa sudjelovanjemAnte Stamaæa u ulozi koordinatoratribine Što i kako pišu hrvatskipisci danas te predstavljanjemromana Ambra Ivana Araliceu okviru promotivnih djelatnosti,odbila izloiti svoja izdanjai prihvatili su ponudu njemaèkogP.E.N.-a da izlau unjihovu prostoru.Hrvatski štand otvorio jeministar kulture Antun Vujiæ,napomenuvši da Sajam nijemjesto za politièke i ideološkenego za knjievne rasprave. TerorizamOsame bin Ladena,proizašao iz njemu svete knjige,uspio je i od mjesta posveæenogprvenstveno knjizi uèiniti jedanoblik politièkog foruma.Dogaðaji od 11. rujna odrazilisu se i na 53. frankfurtski sajamknjiga kao potvrda èinjenice daknjiga moe biti i kulturnodobro i opravdanje za provoðenjeterora i sijanje smrti, èemuje Bin Laden tek posljednji krvaviprimjer.

16 III/66, 25. listopada 2,,1.Zagrebaèki knjievni razgovoriStrategija slabihKakva je uloga knjievnostiu procesima globalizacije?Okrugli stol Knjievnost iglobalizacija, ZKM; subota,20. listopada 2001., moderatorNikica Petrak, sudionici: PascalBruckner, Francois Favretto(Francuska), Kama Kamanda(Kongo); Desmond Egan (Irska);Marko Kravos (Slovenija); eljkaÈorak (Hrvatska); Tery Carlboom(tajnik svjetskog PEN centra);Sibila PetlevskiVanja Ivanèiærilièno vatrenu diskusiju otome utjeèe li globalizacijana kvalitetu knjievnosti isamu knjievnost, otvorio jePascal Bruckner tvrdnjom da jeglobalizacija karikatura univerzalnosti,jer pisano je djelo univerzalnokad je dobro, a ne kad jedostupno velikom broju ljudi.Globalizacija ne pridonosi knji-evnosti, jer ona takvu pomoæniti ne treba.S njim se sloio afrièki knjievnikKama Kamanda, ustvrdivši daza njega i njegov narod globalizacijaznaèi put prema marginalizacijimalih zemalja i ekonomija. Zanjih u globalizaciji nema mjestajer nemaju telefona, kompjutora,knjiga... Pisci iz malih zemalja objavljujusvoja djela u velikim kolonijalnimgradovima, što znaèi dasu Afrikanci još uvijek kolonizirani,ovisni o velikim centrimamoæi. Kako da se ukljuèe u probleme21., kad su još uvijek prikovaniza 18. stoljeæe? Na to se nadovezaoDesmond Egan, odgovarajuæina pitanje moderatora Petraka,je li Irska privilegirana zbogengleskog jezika kojim se slue ije li im globalizacija uopæe poma-e u odnosu na Kamandinu zemlju?Na neki naèin, kazao je Egan,Irska i jest privilegirana zbog jezika,ali ne valja zaboraviti da Irci ipišu i govore posve razlièito odEngleza. Utjecaj irskog jezika nezanemarivje i Irci mu mnogo duguju,jer, iako se irskim jezikomviše gotovo i ne govori, on jekonkretan i senzualan, izbjegavaapstrakcije. Smatra da pisci i pjesnicimoraju biti zaštiæeni od globalizacije,da se treba vratiti osjeæajza red, èiji je gubitak najveæanesreæa ovoga stoljeæa. Globalizacijane pomae ni njegovoj zemlji,jer ona je kvantifikacija kulture(ako se nešto širi meðu mnogoljudi, ne mora biti i dobro). Kvantitetanikad neæe moæi zamijenitikvalitetu, sve se razvodnjava (kaoprimjer je naveo irski ples koji jekomercijaliziran i globaliziran te,iako lijep, više nema veze sa svojimoriginalom).Francuska iskustvaHomogenizacija kulture jekontraproduktivna. Samo je jedanumjetnik dovoljan da promijenisvijet. Marko Kravos istaknuoje da nas tako nešto veliko idominantno kao što je globalizacijaugroava, loše je što svi u tomesudjelujemo, govorimo tuðimjezikom i ponašamo se uskladu sa stranim modelom.Francois Favretto podsjetila jena francusku kulturnu iznimnost.Posebnost je Francuske u tomešto se ona štitila od stranihutjecaja, na što se nadovezaoBruckner kazavši da su se Francuziuvijek borili protiv globalizacije,posebno francuska kinematografija.Da, francuska jemlade upoznala amerièki model,meðutim, oni su ga htjeli inadiæi. To je, smatra Bruckner,dobar naèin za zaštitu od globalizacije.Nazvao je to strategijomslabog – posuditi kvalitetno odjaèeg, te su tako, nakon 15 godinaposebnosti, pronašli svoj put.Amerika je doivjela svoj trijumfalnivrhunac, sada dolazi vrijemeza druge ljude i narode.Tery Carlboom priznao je dase divi konfuznim francuskimmjerama protiv amerikanizma.Takoðer je kazao da o globalizacijipostoje dva stava – idealistièki,koji je nepomirljiv sa stvarnošæu,te onaj realni koji ideukorak s ekonomijom i tehnologijom.Tehnologija ne posjedujeintrinzièke note, ona promièekapitalizam i monopolizam. Kakose zaštititi od globalnog karakterai oèuvati svoje vlastitevrijednosti? Tihi glasovi koji sebune konfinirani su na malamjesta, tako reæi, gurnuti su uzapeæak. Biti vjeran sebi nije odgovor,treba se suprotstaviti,glasno i jasno. Trebali bi se vratitiu razdoblje izmeðu dvadesetihi osamdesetih godina prošlogstoljeæa, kae Carlboom, prijeglobalizacije i krenuti od tamo.Jedna je zanimljiva replika došlaiz publike na sve ove stavove –globalizacija nije više amerikanizam,tu sad vlada ekonomija trade-marka.Trade-markovi ostaju,a s druge strane ostaju male zemlje,to je èista eliminacija ljudi ikultura.Karikatura univerzalizmaeljka Èorak, povjesnièarkaumjetnosti, ustanovila je da štitirazlike, hrani se njima i ali nadnjihovim gubitkom. Na Brucknerovuje ideju globalizacije,kao karikature univerzalizma,odgovorila da je globalizacijskautopija univerzalizacija afirmacijerazlika, te da je prava opasnostza èovjeèanstvo virtualizacija kojaèovjeka odvlaèi od njegoveprave stvarnosti.I koja je uloga knjievnosti uglobalizaciji, što je njezina specifiènost?Odgovor je – jezik. Jezicisu materijalne sile. Trebamopostati svjesni vlastite knjievnostii jezika, a odbaciti amerikanizamkao planetarno znaèenje.Jezici su naèin borbe, a literaturanudi alternativu trendovima, jerimperija sve svodi na jedno, dokliteratura omoguæava ivot i vodiga dalje.Grozdana Cvitanibenski biskup Sreæko Badurina(1930., Lun na Pagu - 1996., Zagreb)objavio je za ivota malo pisanihtekstova. Bio je mislilac-govornik,treæoredac sklon eremitskom poimanjuivota i vjerojatno su u tome razlozi štosu od njegovih knjiga Prema novoj zrelosti,Putovima obnove Treæeg samostanskogreda svetog Franje, Sugovornik vremena,U Krista zagledan i Glas za èovjeka,samo prve dvije tiskane za njegova ivota.Nakon njegove smrti skupljene supropovijedi, razgovori, izjave i zapisi i toje uglavnom graða posthumnih knjigapotpisanih njegovim imenom. Glas zaèovjeka (1999.) zbirka je biskupovih propovijedii obuhvaæa 122 homilije nastaleod 1988. do 1996. godine, a temelj je istraivanjaValerije Kovaè u knjizi TragoviBoji u povijesti. Na pregledan, ali i jednostavanseminarski naèin autorica nabrajaznaèajne autore i crkvene autoritetekoji su promišljali teološko i opæe poimanjepovijesti, posebno istrauje odanostbiskupa Badurine toj temi i napokondonosi zakljuèke prema kojima jetaj, kako je na jednom mjestu opisan,teolog-govornik poimanje povijesti vidiokao ostvarenje boanskog spasenjskognauma.Govoreæi o biskupovom shvaæanjupovijesti, Valerija Kovaè govori i o vremenuBadurinine biskupske slube(1988.-1996.). Tada je posebno izraenai zapaena njegova uloga u nastojanju namirnom rješavanju sukoba i problema testalnom pokušaju dijaloga. Zahvaljujuæibiskupu Badurini, pravoslavnim vjernicima,u stalno razaranom Šibeniku, odr-ao je propovijed u sijeènju 1993. njihovsveæenik iz Knina, a za jednog od ekumenskihnastojanja biskup Badurina fizièkije napadnut u tzv. SAO koja je bilaTragoviSreæka BadurineValerija Kovaè: Tragovi Boji u povijestiprema propovijedima biskupa SreækaBadurine, Gradska knjinica Juraj Šigoriæ,Šibenik, 2001. ISBN 953-6163-63-2proglašena i na velikom dijelu Šibenskebiskupije. Ali, ni to ga nije zaustavljalo.Govorilo se da na mjesto nesreæe najprijestiu on i Hitna pomoæ. Za svoje biskupskogeslo Badurina je odabrao usklikiz Poslanice Efeanima On je mir naš, akad je umro fra Špiro Marasoviæ svoje jesjeæanje na biskupa Badurinu naslovio Ion je bio mir naš.Iako je boansko upravljanje povijesnimzbivanjima za njega bilo neosporno,ali to je i ljudska odgovornost u povijestikoja se oèituje kao èovjekovamoralnost i duhovnost odnosno njezinnedostatak. U tom viðenju tumaèi i ratnastradanja, a kao viziju buduænostipropovijeda ponovnu evangelizaciju èitavogabalkanskog prostora usmjerenuna duhovnu obnovu svih ivotnih podruèja.Knjiga Tragovi Boji u povijestipostala je tako poèetak analize jednogpropovjednika èija se rijeè slušala, a djelopoštivalo.EmocionalnopribliavanjeNino Vraniæ: Zagreb, fotomonografija,tekst: Vladimir Malekoviæ, grafièka opremaMihajlo Arsovski, Genius, Zagreb, 2001.ISBN 953-98611-0-1Grozdana Cvitanmocionalnost i novo viðenje ili, uprijevodu, ljubav prema Zagrebu iistraivanje te ljubavi fotografijom,istaknuli su svi predstavljaèi - Nada Premerl,Marija Tonkoviæ, Miljenko Domjani Vladimir Malekoviæ - monografije NinaVraniæa Zagreb u Muzeju Mimara u èetvrtak,18. ovog mjeseca.Majstor fotografije Nikola NinoVraniæ 1952. završio je u Zagrebu grafièkuNoveaktivnosti BukeBranislav Obluèarškolu, toènije foto-odjel, zaposlio se u Republièkomzavodu za zaštitu spomenikakulture, i od tada povezuje slubeno i profesionalnou mnogim djelima i samostalnimizlobama. Njegove fotografije nalazese u više od dvadeset razlièitih fotomonografija,a na isto toliko izlobi predstavljaoje teme koje su ga trajno zaokupljale:krajolici, lica i tradicijska arhitektura. Veæinunagrada za svoj rad dobio je na meðunarodnimizlobama u razlièitim europskimzemljama.Prigodna izloba predstavlja izbor oddvjestotinjak fotografija monografije Zagreb:Nino Vraniæ pokazao je na njima gradkoji znamo i ne znamo.UKA – Bjelovarska udruga za kulturnuaktivnost, po useljenju u noviprostor u centru grada – onajbivšega Omladinskog doma, najavljujenove aktivnosti. Prva je na redu tribinapovodom promocije romana Ekskurzijamladoga prozaika Nevena Ušumoviæa,koja æe se odrati u petak, 26. listopada, u20 sati, a organizirana je u suradnji s Narodnomknjinicom Petar Preradoviæ.Tribina æe, osim razgovora s piscem, ukljuèivatii multimedijalni nastup zaprešiækeudruge N@N -Nuclear Age Nomads, èija se video i audioprojekcija poigrava s vizualnošæu Ušumoviæevateksta.Ekskurzija je druga po redu knjiga NevenaUšumoviæa, jednog od uèesnika FA-K-a, koji svojim pisanjem, ali i ivotopisom,povezuje i prepliæe više kulturalnihkonteksta – hrvatski, maðarski, srpski...Suradnja s N@N-om takoðer je jedan od zanimljivih aspekatanjegova rada te pokazatelj tendencijeprepletanja raznorodnih medija – naèinna koji se oni stariji, poput tiskanoga,iznova afirmiraju u kontekstu suvremenetehnologije.Tjedan poslije, u petak 2. studenoga, u19 sati, odrat æe se tribina s anti-globalizacijskomtematikom, èiji æe gost biti ZoranOštriæ, eko-novinar i glasnogovornikKoalicije hrvatskih anti-globalista. U suradnjis IPEG-om – Inicijativom protivekonomske globalizacije - na tribini æe seprikazati i video zapisi s nekih anti-globalistièkiusmjerenih akcija.Osim tribina, BUKA od 25. listopadapokreæe i radionicu animiranog i videofilma, otvorenu svim uzrastima, i besplatnu.Radionica je opskrbljena svim potrebnimmaterijalima za rad koji æe, što se tièeanimiranog filma, biti usmjeren na èitavproces njegove izrade – od poèetnog crte-a do završnog crtiæa. Ovisno o uspješnostisame radionice, završenim radovimabit æe omoguæeno sudjelovanje na recentnijimdravnim festivalima animiranog ivideo filma.

III/66, 25. listopada 2,,1 17Bejahad 2Jasminka Domašejahad je i ove godine u najveæojmjeri pokazao što za pripadnike idovskognaroda znaèi moguænostsusreta s prijateljima, poznanicima i roðacimaiz gotovo cijeloga svijeta. Tijekom sedamdana odrano je niz predavanja, predstavljanjaknjiga, koncerata i kazališnihpredstava, a dvjestotinjak sudionika Bejahada(što na hebrejskom znaèi zajedno), iz18 zemalja svijeta, mogli su uivati i u radionicamate izlobama slika i raritetnihfotografija. U elji da se prate i najnovijazbivanja i dostignuæa na europskoj idovskojkulturnoj sceni, organizatori Bejahadapozvali su u goste i predstavnike idovskihzajednica iz Beèa i Soluna.Kozmopolitski duhKozmopolitski duh ogledao se i naidovski otok na otokuPostoji elja i dobranamjera austrijske strane da pomogneHrvatskojkako bi dobila svoj prviidovski muzejBejahad, meðunarodna idovska kulturnamanifestacija uorganizaciji idovske opæineZagreb i Koordinacije idovskih opæina Hrvatske,od 29. rujna do 7. listopada, u Supetruna BraèuTibeta: Zov od Svebora Kranjca i Sevendreams of Tibet nizozemskog autora. Predavanjeo kulturnoj povijesti Tibeta odr-ao je u istom tjednu, takoðer u KIC-u,Dani kultureTibeta u Zagrebuslikama Rafaela Talvija koji ponekad slikapejzae, a ponekad oivljava svijet idovskihuèenjaka, rabina i studenata ješive.Likovni kritièar Tonko Maroeviærekao je za Talvija kako je u svojim djelimasublimirao duhovnost svetih mjesta,ali postavio je i pitanje: ”Postoji li uopæenacionalna umjetnost ili je ona ipak samouniverzalna?”Predsjednik Hrvatskoga helsinškog odboraarko Puhovski odrao je predavanjepod nazivom Mein Kampf i Protokoli sionskihmudraca, drastièan oblik tradicionalnogi modernog antisemitizma, govoreæi oteoriji urote koja uvijek prua privid racionalnostii koja je servirana širokim masamatako da je bez problema mogu konzumirati:u svijetu frustriranosti, nezaposlenosti iterora, savršeno funkcionira obrazac pokojem je najudobnije ivjeti u uvjerenju dami ne ide, jer mi nitko ne dopušta ostvaritimoje izvanredne kvalitete. Slijedom toga,arko Puhovski istaknuo je da je puno lakšekrivnju za osobni neuspjeh prebaciti nadrugu stranu, stranu onih koji su dovoljnoslièni nama, ali ih moemo razlikovati odnas samih.Jedan dan Bejahada bio je posveæen idovimaBeèa, a poèeo je otvaranjem izlobefotografija o beèkim ortodoksima,premda u ukupnoj populaciji idova utom gradu èine tek 25%, no svojom odjeæomi izgledom, koji podsjeæa na likove izSingerovih romana, predstavlja izazovkojem nijedan fotograf ne moe odoljeti.O idovima u Beèu u prvoj polovini 20.stoljeæa predavanje je odrala kustosicaidovskog muzeja u glavnom gradu AustrijeGabriele Kohlbauer-Fritz, dok je oBeèu u drugoj polovici 20. stoljeæa izlagaodirektor idovskog muzeja u Beèu GeorgHaber. Kada smo veæ kod muzeja, trebaspomenuti elju i dobru namjeru austrijskestrane da pomogne Hrvatskoj kako bidobila svoj prvi idovski muzej. Suradnjana tom podruèju bit æe uskoro obogaæenazajednièkom izlobom judaike Zagreba,Beèa i Dubrovnika.Za razliku od lanjskoga Bejahada, kojise prvenstveno bavio sefardima, ove je godinepozornost bila usredotoèena na aškenazei jidiš kulturu. U hotelu Kaktus u Supetru,austrijski kulturni ataše u Hrvatskoji direktor Austrijskoga kulturnog forumau Zagrebu Robert Suèiæ otvorio je izlobufotografija pod nazivom Štetl koja je samodio bogate arhivske graðe s kraja 19. i poèetka20. stoljeæa i koja je bila izvrstan poticajza okrugli stol o jidiš kulturi, jeziku iknjievnosti uz sudjelovanje izraelske spisateljiceAne Šomlo_Niniæ, teatrologaDuška Mladinova iz SAD-a, SlobodankePekoviæ, znanstvenice iz Beograda te SimheKabiljo, uglednoga struènjaka iz Beogradaza teoriju knjievnosti.Poseban ciklus na Bejahadu pripao jefilmovima, osobito dokumentarnim: Blagosvete kehile zagrebaèke i Kultura sinagogaVladimire Wolf te Adio kerida VesneLjubiæ, idovski Beè, Hasidi...akademik Mislav Jeiæ, a projekciju dijapozitivapod nazivom Tibet-visoravan narubu neba prikazao je naš poznati planinar,voditelj mnogobrojnih ekspedicija naHimalaje, autor dviju putopisnih knjiga oTibetu Darko Berljak. Bilo je tu i predavanjeOsnove tibetanske medicine dr. TenzinaLodena, a o pjevanju svetih tekstova imantri govorili su redovnici Gyuto tantrièkogsamostana iz Indije.Sva zbivanja u KIC-u izazvala su velikiinteres publike - pojedina predavanjaposjetilo je i više od dvjestotinjak ljudi.Razna dogaðanja odvijala su se i po završetkuTjedna kulture Tibeta u organizacijiZagrebaèkog odbora za posjet Nj. S. Dalaj-lamena veæ prije navedenim mjestimate uz predavanja u Europskom domu natemu Zaboravljeno kraljevstvo Guge iKailas u Tibetu Darka Berljaka, Budizamu Hrvatskoj – tradicije, grupe i uèitelji, pazatim okrugli stol na temu Drugi put –izvori i moguænosti nenasilja i predavanjeReene Šmalcelj o tibetanskoj likovnojumjetnosti.Takoðer su u KIC-u bile prikazane projekcijeigranih i dokumentarnih filmova:Mali Buddha, Sedam godina u Tibetu,Dharamsala, Njegova Svetost Dalaj-lama idrugi, a u klubu Mama organiziraju se slušaonicetibetanske duhovne i narodneglazbe èije èari stignete i sami poslušati uponedjeljak, 29. listopada, nakon 18 sati.U subotu, 10. studenoga, u 11 sati u prostorijamaMuzeja Mimara, Udruga za mir inenasilje HOME organizira okrugli stol idokumentarni film Svebora Kranjca na temuZanimanje: izbjeglica.Kao što vidimo, organizatori odgoðenogposjeta Dalaj-lame svojski su se potrudilida nam predstave i prenesu bar diote daleke zemlje (dugo veæ ugroene odkineskih vlasti) i kulture naroda izuzetneduhovne snage koji se unatoè svim poteškoæamazalae za mir, nenasilje, meðusobnosuosjeæanje i razumijevanje.Visoka kulturna razina ovogodišnjegBejahada ogledala se i u koncertima Kamhibenda iz Pariza, koji je odrao veèer sefardskihromansi te Gojim benda iz Beèakoji je u braèki susret unio ugoðaj jidiškajta.No, kako glas prati i pokret, plesnagrupa Or Hašemeš zagrebaèke idovskeopæine oivjela je supetarske kale i trgove.Izmeðu integracije i naslijeðaidovska kulturna manifestacija Bejahadpotvrdila je tako svoj put i svoju eljuda uspostavi ravnoteu izmeðu integracijei oèuvanja idovskog identiteta. Vana je iu europskim razmjerima jer ukazuje navrijednost multikulturalnosti, èuvajuæinaslijeðe, ali istodobno i potièuæi kreativnost,što je moda najviše došlo do izraajau natjeèaju za kratku prièu koju su osvojiliVesna Domany-Hardy iz Londona,Darko Fischer iz Osijeka, Muharem Bazduljiz Travnika, Cadik Danon- Braco izBeograda i Ana Šomlo-Niniæ iz Izraela.Gdje ima volje,ima i knjigabaviještavamo èitateljice i èitatateljeZareza da vrijedne knjige u izdanjuHarvard Un. Pressa te MITPressa mogu kupiti svake subote od 11do 13 sati u predvorju NSB-a, po cijeniod deset kuna za komad. Za ovu je knjinugozbu veæ jedanaest godina zaslunaamerièka SABRE fundacija, koja je dosadHrvatskoj poklonila 450.000 knjiga,u vrijednosti od dvanaest milijuna dolara,naplativši jedino minimalnu cijenuprijevoza knjiga. Hrvatsku vezu za širenjekulture èitanja predstavlja prof. dr.Helena Paviæ.Mario LukiæZagrebu su se u proteklih mjesecdana odravala predstavljanja kulturei religije Tibeta u sklopu najavljenogali, zbog poznatih nam svjetskihzbivanja, i odgoðenog posjeta tibetanskogaduhovnog i svjetovnog voðe, dobitnikaNobelove nagrade za mir, Njegove SvetostiDalaj-lame. Sva dogaðanja odvijalasu se u prostorijama HDLU-a, Kultunoinformativogcentra (KIC) te kluba Mamau organizaciji Društva hrvatsko-tibetanskogprijateljstva u suradnji sa Zagrebaèkimodborom za posjet Dalaj-lame.Prva zbivanja zapoèela su pod nazivomTjedan kulture Tibeta u Zagrebu, a odranasu od 24. do 30. rujna. U HDLU-u seodvijala izrada pješèane mandale BodhisattveAvalokitešvare koju su marljivo izraðivaliredovnici Gyuto Samostana iz Indije,a posjetilo ju je od osam do deset tisuæaZagrepèana. Bilo je vrlo zanimljivovidjeti izradu mandale koja se oslikava takoda redovnici posebnom tehnikom nanosezrnca pijeska raznih boja na površinuplatna i koja simbolièki prikazuje pojedinabudistièka boanstva. Svrha i cilj njezineizrade je vizualizacija savršenog svijeta,ali i to da se sama mandela na kraju uništi,tj. da se sav pijesak skupi u urnu iz koje setijekom obredne procesije prospe u najbliuvodu tekuæicu (u našem sluèaju Savu),što ima simboliku prolaznosti svegamaterijaloga te širenje blagoslova za dobrobitsvih biæa.U isto to vrijeme u prostorijama KIC-abila je postavljena izloba fotografija s Tibetaautora Borisa Pervana te razne projekcijedokumentarnih filmova na temu

18 III/66, 25. listopada 2,,1.Mirna Šoliædanjsk, središte pomeranskogvojvodstva na sjeveruPoljske, 1997. godineobiljeio je tisuæitu godina postojanja.Kao središte otpora komunistièkomreimu i politièkihpokreta koji su obiljeili zadnjihdvadeset-trideset godina te bilipopraæeni specifiènim umjetnièkimtendencijama, danas provodiponovno vrednovanje svoje kulturnepovijesti i postaje primjeromuspješnog prezentiranjavlastitih kulturnih tradicija nasvjetskoj umjetnièkoj sceni. Nekadašnjesredište anarhistièkescene osamdesetih godina, aktivnoangairane u politièkomsmislu, današnji Gdanjsk primjerje kako kulturalni konflikti, èestokarakteristièni za “pogranièneregije”, kao što je pribaltièka regijaPoljske, ne znaèe nedostataki ne izazivaju osjeæaj frustracijezbog podèinjenosti i ivotarenjapo strani, veæ bogatsvo razlièitihutjecaja koji izgraðuju suvremenuurbanu cjelinu. Osvještavanjetradicije i povijesti preplitanjarazlièitih kultura s jedne strane,te izrièita orijentacija k buduænostis druge, ono je što obiljeavasuvremenu regiju Gdanjska.Za Gdanjsk se danas kae da jegrad tisuæljetne tradicije i pedesetogodišnjegpostojanja. Gotovo95 posto starog dijela gradauništeno je nakon ulaska ruskihtrupa 1945., tradicionalno stanovništvogotovo je istrijebljenou ratu, a njemaèka zajednica jenakon rata skoro u potpunostiprotjerana iz grada. Nakon 1945.slijede godine brze obnove, ali inaseljavanja novog stanovništva,ponekad teško prilagodljivog zateèenimkulturalnim vrijednostima.Nakon desetljeæa komunizmai represije, osvještavanjemtradicije i umjetnièkim projektimanastojao se ponovno rekonstruiratikulturalni duh grada i timega uvrstiti meðu visokorazvijenezajednice Baltièke regije.Kako èitati gradKulturni projekti Gdanjska,ovdje tek u crtama ifragmentarno prikazani,nameæu se kao moguæiobrazac ponovnogosvještavanja kulturnihvrijednosti i vrednovanjaregionalnosti kaopovezivanja i razmjeneKašupska kulturaOsvještavanje i ponovni interesza tradiciju gdanjske regijevidljivi su na primjeru Kašuba,etnièke manjinske zajednice kojase, unatoè neprijateljskom tretmanunovodošlog stanovništva injihovu pokušaju da im zatre jezik,uspjela nametnuti kao uspješanprimjer promocije tradicionalnihkulturalnih vrijednosti.Mjeseènik Pomerania u dvojeziènomkašupsko-poljskom izdanjuposveæuje brigu njegovanju kašupskekulture, a osobito upoznavanjus tradicionalnom kašupskomumjetnošæu te knjievnimprikazima stvaralaca na kašupskomjeziku. Edmund Szczesiak,urednik mjeseènika, knjievnik ipovjesnièar, smatra da kašupskaknjievnost tek oèekuje svoju revalorizacijuu okvirima svjetskeknjievnosti, a kao “manjinska”(iako skupljena u osam tomova)još uvijek biva zapostavljena.Prekretnicu u prezentaciji i oèuvanjukulture Szczesiak vidi urazdoblju nakon pada komunizma,kada se otvara poseban smjerna sveuèilištu za izuèavanje kašupskogjezika i obuke uèiteljaza rad u školama. Nekada tretiranakao “neprijatelj” u susretu sdoseljenicima, nenauèenima nanjihov jezik i obièaje, današnjakašupska zajednica èuva svojukulturnu autonomiju, njeguje iprenosi svoju umjetnost prenošenjemznanja i iskustava, tradicijeu obliku organiziranih umjetnièkihljetnih kolonija te povezivanjems manjim regionalnimzajednicama, kao što Frizi uNizozemskoj i muði u susjednojLitvi.Baltièka orijentacijaPonovno osvještavanje kulturnepovijesti Gdanjska kreæe spozicije njegove pograniènosti,odnosno stoljetnog poloaja nagranici izmeðu razlièitih kulturakoje pripadaju razlièitim dravama,a èija se prisutnost još uvijekogleda u brojnim jezicima.Baltièki centar kulture kao nezavisnainstitucija promoviranjakulturalne povijesti postoji tekposljednjih par godina i bavi seuglavnom organizacijom umjetnièkihpromocija i happeninga.Myecizslav Abramowity, jedanod osnivaèa Centra, glumac i re-iser s veæ dvadeset godina aktivnogbavljenja kazalištem, smatratakvu “pograniènost” prednošæugrada i naèinom prevladavanjakonflikata, moguænošæu interpretacijepovijesti s gledišta kulturakoje su je formirale. Abramowitzje ujedno i kustos Muzejapripovjedaka, jedne od lokalnihposebnosti koja se bavi skupljanjemprièa o gdanjskoj regiji temuzièkom baštinom. “Pograniènost”gdanjske regije Abramowitzvidi u kontekstu baltièke regionalnostikao isprepletenostkulturalnih zajednica, bogatstvojeziènih, a time i nacionalnih utjecaja,te tradicija regije vezaneuz more koje je kroz povijestobiljeavalo naèine ivota ljudi.Veliki povijesni dogaðaji i katastrofeu tom podruèju pridonijelisu stvaranju predrasuda premaodreðenim narodima, a promoviranjemi osvještavanjem razlièitihutjecaja to se nastoji ublaiti.Tako, primjerice, podatci ouništenju starog centra nakonulaska ruskih trupa u grad 1945.zasjenjuju èinjenicu da je i prijerata tu obitavala ruska zajednicakoja se svojim zasebnim obièajima,mjestima susretanja, restoranimai kulturnim centrima zacrtalau povijest grada. Sve veæirazdori izmeðu njemaèke i poljskezajednice premošæivani suzajednièkim arhitektonskimprojektima obnavljanja starogagrada te su do danas vidljivi kaofantastièno obnovljena slika nekadašnjegagrada, ali i još uvijekneizgraðeni dijelovi èije su maketei projekti tek naznaèeni.Koliko dugo takav proces moeDanašnji Gdanjskprimjer je kakokulturalni konflikti,èestokarakteristièni za“pogranièneregije” ne znaèenedostatak i neizazivaju osjeæajfrustracije zbogpodèinjenostitrajati, pokazuju još uvijek brojnerasprave o problematici korištenjarazlièitih stilova te ujednaèavanjaarhitektonskog okoliša,vremenom narušenog tipiènomsocijalistièkom masovnom arhitekturom.Daljnji konkretni projektiBaltièkog centra za kulturu vezanisu za fotografiju i knjievnost.Centar se trudi sistematiènopredstaviti radove umjetnikaPoljske i regije Baltika, a od meðunarodnihuspjeha za sada sebiljei izloba gdanjske grupeumjetnika, tzv. N29 u Stockholmuu sklopu festivala Artgenda98.Obièan grad – Gdanjsk u objektivuoca i sina naziv je izlobepoznatih gdanjskih fotografaZbigniewa i Macieja Kosycarzakoji su dokumentirali svakodnevniivot grada od rušenja1945. do danas. Naziv izlobe,po prvi put prikazane u Poljskominstitutu u Budimpešti, tematskiprenosi ideju oslikavanjasvakodnevice u sjeni velikih zbivanjai politièkih previranja, asimboliku kulturalne razmjene ipovezivanja izloba æe ostvaritiskorim prikazivanjem u Osijeku,Mostaru i Beogradu.Orijentacija obiènim gradomtematika je i projekata prezentacijeknjievnosti, od kojih je najpoznatijiÈitanje grada, odnosnosvojevrsna umjetnièka ophodnjamjestom slijedom citata knjievnikakoji su pisali o Gdanjsku.Projekt Èitanja grada postavljenje u èast “poljsko-njemaèkom”knjievniku i nobelovcu GüntheruGrassu koji slovi kao prviknjievnik koji je u svjetskuknjievnost unio specifiènostkašupskog identiteta i kulture,osobito u Gdanjskoj trilogiji, te upoeziji, kao i knjievnicima Gdanjska,kao što su Stefan Chwin,Boleslaw Fac te Pawl Huelle.Javna kupaonicaDrugi veliki projekt Gdanjskavezan je iskljuèivo za nove tendencijeu umjetnosti i javlja sekao fenomen u poljskoj umjetnostiu cjelini. Godine 1992. grupagdanjskih umjetnika adaptiraprostor derutne i napuštene zgradejavne kupaonice za projektumjetnièkog stvaralaštva posveæenogprije svega vizualnim umjetnostima.Prve izlobe organiziranesu u sukobima s gradskimvlastima oko korištenja prostorai u gotovo nemoguæim uvjetimarada bez struje, da bi se upornimnastojanjem prostor adaptirao uumjetnièke studije, dvorane zakoncerte i projekcije. Prvi znaèajnijiprojekt ostvaruje se 1994.pod nazivom Meðunarodne multimedijalneradionice u organizacijiProjekta Otok, grupe umjetnikai arhitekata posveæenoj iskljuèivo“civilnoj tendenciji” umjetnosti.Nakon toga slijedi obiljeavanjetisuægodišnjice grada1997. izlobom Zbirka suvremeneumjetnosti za milenijumGdanjska kao umjetnièke alternativemasovnom obiljeavanjumilenijuma organiziranim sveèanostima,zabavama i prigodnièarskimsportskim manifestacijama,te kao pokušaj iniciranja Gdanjskau umjetnost devedesetih godina.Nevidljiva kolekcija, odnosnokolekcija imaginacije tematikaje zbirke koja ukazuje na nepostojanjesuvremenih tendencija uGdanjsku. Rijeèima AneteSzylak, jedne od autorica: Štoviše,eljeli smo pokazati jedan odmoguæih oblika kolekcije koja nedostajeGdanjsku i èije bi postojanjezacijelo uèvrstilo poziciju gradana artistièkoj karti zemlje. Vjerujemoda ovdje u ovom gradu kojiuiva u svojoj popularnosti meðuturistima i brojnim kontaktimas inozemstvom, koji pokušava obnovitisvoju hanseatsku prošlost,obnoviti svoje spomenike i oèuvatisvoj sadašnji osnovni oblik, ali kojizaboravlja razmišljati o buduænosti,da takva kolekcija mora bitikreirana.Nevidljiva kolekcija uvod je uosnivanje projekta Javne kupaonicenakon konaène dozvolegradskih vlasti da se zgrada poènekoristiti u umjetnièke svrhe.Public Relations – prva velika izlobaiz 1998. godine svojim nazivomupuæuje na ideju novogaumjetnièkog centra i fenomenau suvremenoj poljskoj umjetnosti– okretanje javnosti i pretvaranjehermetiènosti u neposrednukomunikaciju. Umjetnikviše nije zastupnik nacionalneideje ili elitistièke nedostupnosti,veæ slijedi socijalno-politièkepromjene u regiji Gdanjska i uširem okviru Europe te svojomsocijalnom, “civilnom” funkcijomima pravo progovoriti o neposrednojstvarnosti.Neposredna angairana i komunikativnadjelatnost Centraostvarena je simbolièkom pomaknutošæucijelog prostora dogaðanjakojih 15 minuta od centragrada u Dolni Miasto, jednuod najsiromašnijih i najbesperspektivnijihèetvrti Gdanjska.Projekt Suvremene skulpture idejnose oslanja na tezu JosephaBeuysa da svatko moe postatiumjetnik i okrenut je mladim ljudimate èetvrti s pozivom da dolazei aktivno suraðuju s umjetnicima,s obzirom da je i èitava institucijazamišljena kao prostorrada, a ne donošenja gotovih umjetnièkihprodukata. Iz takvogprograma nastao je èitav niz radionicana kojima æe biti zasnovaneneke od daljnjih izlobi.Pojam javne kupaonice kaoprostora prikazivanja vee se i uzrad suvremene poljske umjetniceKatarine Kozyre, èija je poznatainstalacija Piramida ivotinja ipretpremijerno bila prikazana uprostorima Javne kupaonice. Jedanod Kozyrinih eksperimenatavezanih uz ljudsko tijelo, a osobitofeministièku tematiku, veese uz fascinaciju svakodnevicomi neizvještaèenošæu enskog tijelakoje ne zna da je promatrano.Niz snimaka napravljenih skrivenomkamerom 1998. u javnojkupaonici u maðarskom Kirekelyjuza vrijeme trajanja prezentacijepoljske umjetnosti PoloniaExpress inspirirani su ostarjelimenskim tijelima koja iskaèu izsvih postavljenih socijalnih konvencija.ene nesvjesne da susnimane pokazuju jednostavnostsvakodnevnih pokreta.Kozyrine feministièke koncepcijebit æe tek poèetak niza izlobiorganiziranih za prezentacijuena umjetnica te multimedijalnihprojekata kao što je postavljanjetzv. Muške sobe i enskesobe, dizajniranih iskljuèivo odstvari koje ljudi donose u studiote interaktivnog biljeenja i dijeljenjaenskih iskustava. All YouNeed is Love multimedijalna jeizloba koja je obiljeila rad institucije2000. godine. Tematikaizlobe inspirirana je kompozicijomLove, jednom od najpoznatijihdjela amerièke umjetnostišezdesetih godina, a bavi se tematizacijomljubavi od problematiketradicionalnih odnosa doprezentacije ljubavi u medijima ipitanjem pornografije.Kulturni projekti Gdanjska,ovdje tek u crtama i fragmentarnoprikazani, nameæu se kao moguæiobrazac ponovnog osvještavanjakulturnih vrijednosti ivrednovanja regionalnosti kaopovezivanja i razmjene. ivotobiènog grada ipak teèe i razvijase dalje u sjeni velikih zbivanja.Pitanje mogu li takvi projekti ipokušaji upoznavanja i osvještavanjamultikulturalne prošlostimogu imati smisao nakon velikihpovijesnih kataklizmi, danas uGdanjsku nalazi odgovor u vrednovanjuinformacije protiv neznanja,zatvorenosti, predrasude imrnje.

III/66, 25. listopada 2,,1 19Nada Švob Ðokiæintagme «nova europska kultura» i«nova kulturna politika» javljaju sesve èešæe. Što one zapravo znaèe?Što je konvergencija kreativnih industrijai civilnog društva? Koje rijeèi upotrijebitiu hrvatskom jeziku da bi se uopæeobjasnilo o èemu se tu radi?Iz Nottinghama se vraæam s više pitanjanego odgovora. Od 27. do 29. rujna2001. odrana je konferencija o konvergenciji,kreativnim industrijama i civilnomdruštvu, što su kljuène rijeèi za razumijevanjesintagme «nova kulturnapolitika». Organizirali su je Sveuèilište uNottinghamu (profesor Colin Mercer,direktor Istraivaèke jedinice za kulturnupolitiku i planiranje) i Gradski savjetNottinghama. Oko sto dvadeset sudionika(sveuèilišnih profesora, istraivaèa,medijskih djelatnika, predstavnika lokalnihvlasti, civilnog društva, regionalnih igradskih poduzetnièkih i poslovnih organizacija,predstavnika kreativnih industrija)okupilo se kako bi razmotrilielemente novih kulturnih politika, strategijai planiranja kulturnog razvoja.Što su kreativne industrijeŠto su uopæe kulturne ili kreativneindustrije? Pojednostavljeno bi se mogloreæi da je to svekoliko kulturno stvaralaštvokoje se reproducira kroz industrijskeproizvodnje: proizvodnja filmova,videa, TV programa; izdavaèka industrija;dizajn, arhitektura, industrijaglazbe, itd. To su, prema profesoru PauluJeffcuttu, «proizvodnje visoke financijskevrijednosti, brzog rasta, kompleksne,poeljne ili osporavane, intersektorske,interprofesionalne, zasnovanena invenciji, istraivanju i otkrivanju,i podrane osobnim talentom i odanošæuposlu». Obavljaju se u djelatnim zajednicama(communities of activity) i umiješanim ekonomskim oblicima, odmikrolokalnog do transnacionalnogaglobalnog biznisa. Vode konceptualnimtenzijama jer su koncentrirane na jedanbitni problem: kako organizirati kreativniproces da bi on podrao razvoj inapredak gradova, regija, osoba? Jer,ekonomska ortodoksija (ja bih dodala, ikulturna) odvaja kulturno stvaralaštvood industrijske proizvodnje. No, suvremenetehnologije omoguæile su optimalnokorištenje stvaralaèkih ideja u industrijskojkulturnoj proizvodnji. Onesu veæ izmijenile trišta, sisteme vrijednosti,naèine proizvodnje i potrošnje.21. stoljeæe donosi nove kulturne kodovei nove odnose meðu kulturama. Pojavljujuse novi izazovi i novi problemi:kako garantirati kulturna prava; kakovrijednosti poput solidarnosti i kulturnetolerancije ugraditi u kulturni proizvodi kulturnu potrošnju? Kako osiguratirelativno ravnopravnu kulturnu razmjenuna globalnoj razini? Nove kreativneindustrije rastu zadivljujuæom brzinomi trae brzo prilagoðavanje kulturnihpolitika i strategija novonastalim kulturnimkontekstima.Kreativne industrije i civilno društvoNaše strategije kulturnog razvoja(kada su formulirane) ostaju udomeni Evropljanima sve manjezanimljive prošlosti: nacionalnog,predindustrijskog,nefunkcionalnog usmjeravanjadravnih sredstava na stvaranjeproizvoda koji rijetko kad i rijetkokomu nešto znaèeConverge @ Nottinhgam, konferencija okonvergenciji, kreativnim industrijama icivilnom društvu, Nottingham 27.- 29.rujna 2001.Gradovi i regijeGdje se susreæu tehnologije, industrije,lokalna zajednica, društvo i predstavnicivlasti i kako usmjeravaju kulturnu proizvodnjui potrošnju? Odgovor je na prvipogled banalan: u gradovima i u regijama.To su moguæe identitarne cjeline u kojimai o kojima se moe demokratski odluèivati.U njima je svijest o stvarnim ili moguæimpromjenama silno inspirativna jer sepraktièno oèituje kao zapošljavanje i poveæanjedruštvenog dohotka, kao oèuvanjenaslijeða i fizièko ureðenje prostora iokoliša, kao kreiranje specifiènog i prepoznatljivogproizvoda, kao razvoj obrazovanja,zdravstvene zaštite, i kao specifièantip komunikacije koji povezuje ljudskezajednice u nekom fizièkom prostorubez obzira na stupanj njihove kulturološkediverzificiranosti. Upravo u gradovimai regijama optimalizira se diverzifikacijaproizvoda kulturnih industrija, i prepoznajekulturna raznolikost kao kljuèni inputu bolju proizvodnju, bolji plasmanproizvoda i bolju ukupnu komunikaciju ipartnerstvo.Kako na izazove rasta kreativnih industrijamogu (ili èak moraju) odgovoritikulturne politike? Svaka je kulturna politikanormativna, što znaèi da ne moe bitineutralna i da ima znaèajne politièke, ekonomskei društvene implikacije. Lokalnevlasti imaju sasvim praktiènu moguænostda podre razvoj kreativnih industrija(uvjeti investiranja, suradnja, partnerstvo,podrška zapošljavanju mladih ljudi, i sl..),ali i da putem aktivne kulturne politikeutjeèu na kulturne vrijednosti koje takveindustrije mogu (i moraju) promovirati:ekološka odrivosti grada ili regije, kulturnamemorija i naslijeðe, kulturna raznolikost,kulturna autonomija, solidarnost,stimuliranje kulturnog stvaralaštva,poštivanje kulturnih prava kao elementarnihljudskih prava, itd. U poslovne djelatnostikultura unosi uvjerenje da sadraj(proizvoda) vodi poslovnom rastu. Dizajn,stari zanati, arhitektura, izdavaštvo,mediji, informacijske i mree za prijenosznanja – sve te djelatnosti promovirajuekonomsko ukljuèivanje stanovnika bezobzira na podrijetlo, rasnu ili religijskupripadnost. Stoga adekvatan društvenitretman kulturne raznolikosti i poštivanjekulturne autentiènosti postaju jedan odkljuènih inputa i u demokratizaciju društva,i u razvoj kreativnih industrija.Daleko od novoga kulturnog razvojaGovoreæi o (prilièno opustošenim inetransparentnim) kulturnim industrijamau tranzicijskim zemljama osjetila samnadasve jasno koliko smo zapravo dalekood novoga kulturnog razvoja i novih europskihkulturnih politika i kako našestrategije kulturnog razvoja (kada su formulirane)ostaju u domeni Evropljanimasve manje zanimljive prošlosti: nacionalnog,predindustrijskog, nefunkcionalnogusmjeravanja dravnih sredstava na stvaranjeproizvoda koji rijetko kad i rijetkokomu nešto znaèe (negledljivi igrani filmovi,ureðivanje gradskih trgova na naèinkoji ni graðani ni struènjaci ne odobravaju,odravanje oronulih kazališta èija prikazanjamladima ne znaèe ništa ili vrlomalo, itd.).Ne, nisam zaslijepljena kulturnjaèkomkonferencijom u Nottinghamu, ali samimpresionirana èinjenicom da o kulturiraspravljaju istraivaèi, politièari, biznismenii kulturnjaci i da se svi u nastojanjuda razmotre moguæe strategije i razvojnemodele osjeæaju dobro, angairano i relevantno.To pokazuje da europske kulturedefinitivno kroèe prema neèem novom, uèemu konvergiraju nove tehnologije, industrije,stare i nove kulturne vrijednosti,obrazovanje, zapošljavanje, proizvodnja iprofit. I ništa od toga nije kulturi tuðe,nego ju zapravo èini.Veza izmeðu dvaju dosad udaljenih iotuðenih sfera: industrijske proizvodnje ikulturnog stvaralaštva postala je koncem20. i postaje u 21. stoljeæu inspirativno izvorištedruštvenih promjena. Ona generiranovu društvenu dinamiku u kojoj mogu,a oèito i ele, participirati razlièiti ljudii razlièiti društveni slojevi. Meðutim,takve veze treba i stvarati i odravati, aprije svega znati da su one jedini pravi putu globalizirani svijet.

20 III/66, 25. listopada 2,,1.Tomislav igmanov, filozof i novinarKarlo Nikoliæoèno u podne u srijedu, 10. listopada,u prostorijama Društva hrvatskihknjievnika odrana jepromocija druge knjige subotièkog piscai, kako je to Krunoslav Pranjiæ u svomnadahnutom performanceu tom prigodomrekao, filozofa po formaciji i unutarnjojvokaciji Tomislava igmanova, naslovljeneIza efemerija svakodnevlja. Napromociji su vrlo pohvalno o autoru injegovu djelu govorili i Tea Benèiæ i MiljenkoJergoviæ. Jergoviæ je igmanovljevzbir proznih zapaanja o subotièkojstvarnosti za Miloševiæeva stolovanja usporediosa socijalno i opæeljudski angairanimradovima Semezdina Mehmedinoviæai Ozrena Kebe te naglasio da je knjigasama po sebi vanija za nekog varadinskogaili zagrebaèkoga èitatelja negosubotièkog ili novosadskog. Svi tekstovi izknjige prethodno su objavljivani u subotièkomnezavisnom listu ig, a njihovuukorièenju prethodila je igmanovljevazbirka pjesama Raskrivanje.Moete li reæi nešto više reæi o subotièkojkulturnoj/knjievnoj sceni danas?– Ona je, s jedne strane, u stanju tekkrhkoga i bolnog oporavljanja od kataklizmatièkedestrukcije što ju je proizveoMiloševiæ i njegova politika još od koncaosamdesetih na ovome trusnome podruèju,a s druge strane znaèajan dio sceneboravi u, vjerojatno ne samo ovdje,prepoznatljivom provincijalnom i palanaèkomsamodovoljstvu. Dakle, stanjeovdašnje kulturno-knjievne scene godinamaje veæ maligno, ona jedva da postojiu nekim ozbiljnijim obrisima. Posljednjihje, naime, desetak godina proteklou dekadenciji svega u subotièkojkulturi, veæina onih koji su vrijedili beztraga je pobjeglo van, jer je izbor, naime,bio ili neslobodni odlazak na Vukovar ilislobodni bilo gdje, a lokalne politièkesnage, koje su bile na vlasti u Subotici aoporbene u odnosu na Miloševiæa, svojimsu politikantskim utjecajem i èvrstimdranjem kulture pod svojom stegomcijelu stvar dodatno oteali. Sve jeto pratilo i gotovo nepojmljivo teško financijskostanje (naravno za one koji nisustvarali pod barjakom miloševiæevskenacionalistièke i politièke paradigme).Recimo, dvojezièno gradsko kazalište,koje je godinama uništavao a poèetkomdevedesetih i sahranio perjanica Miloševiæevesupruge, nekad avangardni LjubišaRistiæ, radi veæ dulje vrijeme u zgradikoja prokišnjava, a obje drame, i to samona maloj sceni, jer je velika potpunouništena, imaju tek 4-5 praizvedbi godišnje,i ne više od po desetak glumaca.Knjievna scenaŠto se tièe knjievnosti, oficijelna situacijatugaljivo slièi kazališnoj. Istina,ona pulsira na tri jezika: maðarskom, srpskomi hrvatskom, no u svima njima uveæini sluèajeva uradci su daleko od nekekvalitete. Ponajbolji su maðarski spisateljina vrijeme otišli u Maðarsku.Na hrvatskom ona nije bila ozbiljnijeetablirana još od sredine sedamdesetih, aono što se od devedesetih kroz institucionalneokvire pojavljivalo bolje da nijeni publicirano. Naime, tim je «resursom»kruto (a kako bi drukèije?) upravljala hrvatskapolitièka elita, koja je zarad novcakoji je tu i tamo, ali za ovdašnje prilikene i beznaèajan, dolazio iz Hrvatske, osnivalainstitucije, nakladnièke kuæe, objavljivalatreæerazredna ostvarenja... UIzmeðu iga i samizdataStanje ovdašnje kulturnoknjievnescene godinama je veæmaligno, ona jedva da postoji unekim ozbiljnijim obrisimanjima i oko njih bilo je svakoga osim pisaca,koji su, dakle, stvarali u sjeni beznovca i bez ikakve, pa i one, «nakladnièke»moæi. Na koncu, ni ona najproduktivnijašto je pisana na srpskom jeziku nijese pokazala boljom… Sve je to odrazbremena skorije prošlosti, jedne otunekulturne politike u gradu i provincijalnihuzusa, kojima pridonose i stari, prokušanii vjeèni kulturni poslanici po provincijskimknjievnim i inim institucijama.Od mlaðih pisaca ima tek nekoliko zanimljivihautora i djela. Naravno, ne trebareæi da u takvim uvjetima bolje «prolaze»oni bez nekih èvršæih skrupula, onikoji se saginju i pristaju na palanaèke odnose,koji su, recimo, spremni platititromjeseènu plaæu nekom poznatombeogradskom kritièaru za recenziju, ilipak oni koji se na strani afirmiraju kaopripadnici nekakve alternativne i suvremeneknjievne scene, a na domaæem terenuu Subotici svojim angamanom nesamo da podravaju trulo stanje veæ gadodatno i truju… Recimo, mladi subotièkiprozaist i knjievni kritik SlobodanVladušiæ pisat æe u uglednoj beogradskojReèi solidne kritike, sudjelovat æe èak i uprojektu koji je pokrenut u HrvatskojLiterarni konzorcij – LitKon, a u Suboticiæe biti urednik kulturne rubrike tjednikakoji još i danas piše govorom mrnje, astranice subotièke «kulture» koje ureðujei potpisuje su ne samo povijesno-anegdotalnekao promašaji, veæ i gdjekad bremenitezlom. Njemu, isto tako, nije smetaloda bude dio rukovodnog tima na lokalnomTV-u koji je ukinuo tjednu emisijuna hrvatskom jeziku, kao što mu nesmeta prodavati se u Zagrebu kao alternativasrbijanske kulture. I u tome je jošjedna znaèajka ovdašnje kulturne zbilje –simulacija, èini se, nije samo stvar postmodernistièkogdiskursa veæ sastavnidio ljudskog habita. Vano je samo dobrose plasirati…Koje pisce i javne djelatnike s teritorijaSrbije (namjerno ne kaem Jugoslavijajer smatram da ta drava više ne postoji)smatrate bliskim vlastitoj poetici istavovima?– Prije svega na moj su svjetonazor iangaman presudno utjecali, osim naravnomislilaca i stvaralaca iz povijesti, onimalobrojni, a vašim èitateljima vjerojatnodobro poznati, beogradski intelektualcikoji su se okupljali i angairali okoprojekata kao što su Beogradski krug ililist Republika. Njihov je credo, ako takošto mogu reæi, bio – iz rakursa sume humanistièkihnaèela i vrijednosti angairajse i konkretno djeluj u vlastitoj sredini iokruju bez obzira na cijenu. U tomsmislu, utjecaj predalekog Beograda nijebio jedini, veæ sam imao i neposredne utjecajeod ljudi iz Subotice koji su istosvjedoèili, od kojih bih izdvojio knjievnikeLazara Merkoviæa, Josipa Buljovèiæai Vojislava Sekelja.Radio SuboticaKoja je bila vaša osnovna motivacijaza pokretanje Hrvatskog programa RadijaSubotica?– Tu je stvar malo sloenija, jer nisamja pokrenuo jednosatni program na hrvatskom,veæ sam bio njegov prvi glavnii odgovorni urednik. Inicijativa je došlaod jedne hrvatske politièke stranke, izaprojekta je stala gradska vlast, a nakonsvih pripremnih radnji sredinom 1998.,ja sam u prosincu iste godine izabran zaurednika, unatoè tome što nisam, kaonepodoban, dobio potporu te hrvatskestranke. Moj je, pak, motiv bio dvostran:pokazati da se u Srbiji ipak moe pravitiradijski program na hrvatskom, a s drugestrane u Subotici ponuditi jedan sasvimdrukèiji tip radijskog novinarstva –kritièki i demokratski angairan. I uovome drugome smo osobito uspjeli, jerNekad avangardniLjubiša Ristiæ radi veædulje vrijeme u zgradikoja prokišnjava, a objedrame, i to samo namaloj sceni, jer je velikapotpuno uništena, imajutek èetiri do petpraizvedbi godišnjesmo ubrzo postali najslušaniji dio programa,što je kulminiralo pred rujanskesavezne, pokrajinske i lokalne izbore.U jednom vašem novinarskom tekstunapisali ste Mediji u Vojvodini nastavilisu ivjeti kao oglasne ploèe vlasti. Ne èinili vam se da veæina medija (naroèitoelektronièkih) funkcioniraju kao oglasneploèe vlasti èak i u zapadnoevropskimzemljama koje se vole nazivati demokratskim(što naravno ne smatram pozitivnim)?– O tome ne bih mogao kompetentnogovoriti iz jednostavnog razloga što vrloslabo poznajem elektronske medije u svijetu,a sebe ne smatram nekim teoretikommedija. No, navedena je konstatacijaproizvod vlastitog uoèavanja onogašto ste u nas dogaðalo. Naravno, takvostanje u medijima naslijeðeno je još iz socijalistièkogdoba, gdje se novinstvo razumijevalokao prenošenje neèijih stavova,u sklopu danog ideologijskog okvira.Istine radi, bilo je i onda svijetlih izuzetaka…Ali, medijska slika u Vojvodini ili,ako hoæete, u Srbiji za vrijeme današnjeghaškog slušatelja Riblje Èorbe bila je upravotakva, a sumnjam da je usporediva sdanašnjim stanjem u svijetu. Ona je vjerojatnoprimjerenija Njemaèkoj tridesetihgodina – mediji kao prenositelji porukapolitièara bili su tek propagandnosredstvo jednog opasnog politièkog projekta.Gotovo nigdje nije bilo, to osobitovrijedi za unutrašnjost, kritièke distance,otklona, sumnje, ili pak nekakva drukèijegsadraja.Osam praznih stranaÈasopis ig se 10. listopada 1998. pojaviou prodaji s osam bijelih strana. Mo-ete li mi nešto više reæi o tome? Takoðerme zanima kako je i zašto ig poèeo izlaziti,ali i zašto je ugašen?– Bilo je to, dakle, nešto manje od šestmjeseci prije poèetka zraène vojne intervencijeNATO snaga na SRJ, u treæemmjesecu 1999., kada je na vlasti uSrbiji Miloševiæev SPS koalirao sa Šešeljevimradikalima, a tajnik radikala AleksandarVuèiæ bio ministar informiranja.To je vrijeme i po mnogoèemu zloglasnogsrbijanskog Zakona o informiranju.Uvoðenje smo navedene Uredbe od 8.listopada 1998., istina ne jedini u Srbiji,protumaèili kao gestu uvoðenja apsolutnecenzure, koja je trebala biti u funkcijiušutkivanja i ono malo kritièki misleæihljudi u ovdašnjoj javnosti, te proglašenjeotvorene diktature Miloševiæeve klikekako bi mogli bez veæih problema «riješiti»pitanje Kosova. I na ideju našeg kolegeZlatka Romiæa, u znak nekakvaprosvjeda, odluèili smo objaviti 97. brojdvotjednika na osam praznih stranica.Ono što je još zanimljivo u svezi s timsluèajem jest da su vijest o tome objavilii beogradski dnevni listovi Danas, Našaborba i Blic te tada najugledniji tjednikVreme, od kojih su posljednja tri bilanovèano kanjena, a Danas je po naredbiministra morao prestati izlaziti, tj. zabranjenje 13. listopada, uz obrazloenjeda je širio «strah, paniku i defetizam»,meðu ostalim i zato što je objavio vijesto našem pomalo èudnim performansu.No, to je bila veæ znana Miloševiæevamanira – uvijek je nastojao slati jasneporuke srbijanskoj javnosti. Ovoga putaporuka je bila – tko se drzne posumnjatiu ispravnost slubenog stajališta, proæiæe… Naravno, njegov reim nije strahovaood iga, veæ je kanjavao i zabranjivaoone utjecajnije, što svakako jesu navedenibeogradski listovi. Što se tièe njegovapokretanja stvar je sljedeæa: jedanbroj ljudi u Subotici, okupljeni oko knji-evnika Vojislava Sekelja, smatrao je daje nepristajanje na mrnju, ubojstva i ludilo,koje se oko nas produciralo, normalnastvar, da u Subotici po prvi put upovijesti nema prostora da se takvo stajalištejavno iskae, te da se mora neštouèiniti. Ujedno, vjerovali smo u snagukritièke rijeèi. A prestao je izlaziti jednostavnozato što nismo imali novca. Istina,njega nismo imali od poèetka. Gledajte,biste li vi radili nešto pet godinane volonterski veæ na vlastitu štetu. Utakvim situacijama ljudski «materijal» sebrzo troši, entuzijazam slabi, a ivotpred vama nudi nešto puno izvjesnije.Svi tekstovi iz vaše nove knjige prethodnosu objavljeni upravo u igu. Zaštoste se, kad je došlo vrijeme za njihovoukorièenje, odluèili za samizdat varijantu?– To je vrijeme od sredine devedesetih,toènije od 1994. pa do druge polovice1998. godine. Naravno, za to sam vrijemeobjavio daleko veæi broj napisa razlièitoganovinarskog anra, no svi oni,naravno, nisu imali jedno trajnije znaèenje.U listu je bila stalna rubrika «Kutiga», koju smo svi ispisivali, a u kojojsmo objavljivali tekstove od pola do jednekartice o najvanijem dogaðaju, pojaviili osobi izmeðu dva tjedna. Dakako,takvi su napisi morali biti «ubojitiji», aimali su i biljeg ocjene – zrcalio se u njimajasan i trajnije vrijedan stav ili poruka.Dok sam pisao za ig, o knjizi nisamrazmišljao. Tek koncem 1999., kada jeveæ bilo jasno da je pitanje dana kada æeMiloševiæev reim dodirnuti dno, došaosam na ideju da ti zapisi, ako se okupeoko neke zajednièke ideje, ipak zavreðujubiti objavljeni u obliku knjige. Timprije, jer nam dokumenata o našem vremenuzla treba. I prionuo sam na dug imukotrpan posao, koji je trajao sve dopoèetka 2001., èega je svjedok i oblik samizdata.On je nuda ukupnih ovdašnjih(ne)prilika. Za jedne nakladnike nisteinteresantni zbog jezika na kojem pišete,za druge zato što ste «mladi» i traite daobjavite «eto veæ drugu knjigu», za treæezato što strahuju od «opasne politièkedimenzije» materijala… I što vam ondapreostaje. Krenuti u avanturu objavljivanjaknjige sam, što je moda nepojmljivoza hrvatske èitatelje. Stoga æu na nju,bez obzira na sve buduæe stvari, biti vjerojatnonajponosniji.

III/66, 25. listopada 2,,1 21d 1. do 4. listopada u Zagrebuje odran godišnji kongresMeðunarodnog udruenja likovnihkritièara pri UNESCO-u,poznatijeg pod francuskom skraæenicomAICA. Glavnu temuKongresa, odreðenu nazivom"Strategije moæi", koncipirala jeLeonida Kovaè, kustosica Muzejasuvremene umjetnosti u Zagrebu itajnica hrvatske sekcije AICA-e. Usklopu teme "Naslijeðe modernizma,imperativ moderniteta" izlaganjaBojane Pejiæ i Edit András, kritièarkikoje u svom teorijskom radupermanentno osporavaju modernistièkuparadigmu, vrlo su relevantnai za lokalne umjetnièkeprilike. Tema "Institucionalni okviri"iz razlièitih lokalnih pozicijaukazuje na napetosti izmeðu dominantneinstitucionalne paradigme ibrojnih podreðenih varijanti kojese u nju ne uklapaju, dok se tema"Seksualnost i moæ" bavila preispitivanjemrodnog i spolnog identitetakao ne-fiksne odrednice.Izlaganje izraelske kritièarke i aktivisticeOrly Lubin o procesimastvaranja identiteta u ratnim okolnostimasuvremenog Izraela bilo jevrlo zanimljivo i u kontekstu suvremeneHrvatske, ali i u svjetlunajnovijih politièkih potresa izazvanihteroristièkim napadima, okojima se na Kongresu èesto raspravljalo,te se upravo u toj toèkinajoèitije artikulirala društvenaodgovornost sudionika.Odravanje Kongresa koji svakegodine okuplja ugledne likovnekritièare iz cijelog svijeta (a za vrijemeKongresa Zagrebom je "prohujao"i Okwui Enwezor, glavniselektor predstojeæe Documente,koji je odrao predavanje u organizacijiMuzeja suvremene umjetnosti)ujedno je i prilika za predstavljanjelokalne suvremene likovnescene meðunarodnoj profesionalnojjavnosti. Tim je povodom uZagrebu otvoren veæi broj ambicioznihizlobenih projekata, kaošto su izloba Isprièati prièu u organizacijiMuzeja suvremene umjetnosti,20 godina PM-a u Hrvatskomdruštvu likovnih umjetnika,te samostalne izlobe DaliboraMartinisa u prostoru Paromlina iliSanje Ivekoviæ u Galeriji JosipRaèiæ.Amei Wallach,likovna kritièarka ipredsjednica amerièke sekcijeAICA-eOduševio me umjetnièki opus SanjeIvekoviæ, èiju smo izlobu posjetili i oèijem je radu govorila Bojana Pejiæ.Mogla bih usporediti njezin rad GenXX s radom Shirin Neshat èija djela uposljednje vrijeme prouèavam, ali i sradom Anselma Kiefera. U Njemaèkojse 1945. godina smatra nultom godinom,povijest na neki naèin poèinjetek od te godine, slièno kao što i u Hrvatskojna odreðeni naèin povijest poèinjenakon 1990.Da bi otkrio svoju povijest, da bi otkriosebe, pojedinac mora istraivatipovijest prije nulte godine. Kiefer sebavi tim traumatskim godinama, Shirinisto tako, ali i Sanja Ivekoviæ. Komunizamje iskoristio narodne heroine ratnograzdoblja, a dolaskom novog reimaone su morale biti zaboravljene kaosimboli komunizma. U novom je poretkuza samu umjetnicu bilo veomavano ponovno otkriti svoju vlastitupovijest. Kod sva tri umjetnika rijeè jeo ponovnom otkrivanju vlastite povijestikoja je bila promijenjena i svrgnutau politièke svrhe.Kongress Meðunarodnogudruenja likovnihkritièara u ZagrebuLeonida Kovaè,kustosica Muzeja suvremeneumjetnosti u Zagrebu i tajnicahrvatske sekcije AICA-eTema zagrebaèkog Kongresa AICA-eStrategije moæi razraðena je ue definiranimtemama Naslijeðe modernizma, imperativmoderniteta, Institucionalni okviri iSeksualnost i moæ. Uglavnom sam se bavilaartikulacijom tema za diskusiju i izboromglavnih govornika te sam zajedno skolegama Jankom Vukmir i ZvonkomMakoviæem radila na odabiru referata kojiæe biti predstavljeni na Kongresu. Glavnigovornici, po dvoje za svaku temu,pozvani su kao gosti, dok ostali sudioniciprijavljuju referate meðu kojima je Odborodabrao one koje smatra najzanimljivijima.Sve druge teške i mukotrpne posloveorganizacije, od organizacije dvorane,rasporeda i prevoditelja radili su kolegeBerislav Valušek i Jadranka Vinterhalter.Predlauæi temu Strategije moæi namjeraje bila artikulirati Kongres sadrajno takoda se disciplina umjetnièke kritike bavisama sobom, da preispituje svoje vlastitepozicije, odnosno da se zapita o vlastitimperformativima. Naime, prije tri desetljeæaartikuliran je u umjetnièkoj kritici i teorijijasan stav da je sama disciplina povijestiumjetnosti jedna od diskurzivnih praksi,suprotno tradiciji modernistièke kritike.Još od Foucaulta je poznato da su diskurzivneprakse ono iz èega proizlaze raznepozicije moæi, razlièite pozicije u odnosuna pitanja dominacije, subordinacijeitd. Kao diskurzivna praksa umjetnièka jekritika društvena praksa, politièka praksakoja proizvodi znaèenja.Osobno imam «problem» s modernistièkomkritikom i modernistièkom estetikomjer je smatram, banalno reèeno, dogmatiènomi iskljuèivom. Modernistièkaparadigma temelji se na specifiènosti estetièkogiskustva i poima umjetnost kaoTina Gharavi,umjetnica iranskog podrijetlakoja radi u Velikoj Britaniji;izlaganje Društva pod velom /Skrivene seksualnosti:istraivanje i dokumentiranjerodnog i javnog prostora uTeheranu, Iran, i Buffalu, NYKao jedina umjetnica koja je odralapredavanja na Meðunarodnom kongresulikovnih kritièara, smatram da jeveoma vano što sam predavala o svojimumjetnièkim projektima jer trebapostojati veza izmeðu teorije i umjetnièkeprakse. Na ovakvim okupljanjimatrebalo bi biti više interakcije izmeðukritièara i umjetnika, to bi moglobiti korisno i za jedne i za druge.Slušati o istraivanjima kritièara zamene je vrlo inspirativno i od velikevrijednosti, no moram priznati da samse u jednom trenutku preplašila hoæuli moæi dobro objasniti svoje radovepred tako struènim auditorijem. S obziromna to da istraujem i dokumentiramrod i javni prostor u Buffalu i uTeheranu u Iranu, odmah su me usporedilisa Shirin Neshat. Ne volim takveusporedbe jer se moja umjetnièkastrategija uvelike razlikuje od njezine.U svojim eksperimentalnim dokumentarcimauvijek postavljam pitanjeodgovornosti prema onima koje snimam,dok drugim autorima to nije tolikovano.Yacouba Konate,likovni kritièar i profesorfilozofije na UniverzitetuAbidjan Cocody; izlaganjeInstitucionalni okviri vizualnihumjetnosti u AfriciU tradicionalnom afrièkom poimanjuumjetnosti biti umjetnikekonomski se ne isplati, no s drugestrane umjetnost je veoma bitna zaAfrikance. Afrièki narod vjeruje daBog progovara kroz umjetnost iumjetnike i najbolji naèin razgovoras Bogom je putem umjetnosti. Umjetnostkoristi tajni kod koji Bognajbolje razumije. No, odnos premaumjetnicima je dvosmislen. Umjetniktreba raditi za osobu plemenitogroda ili za zajednicu, no za umjetnikane postoji plaæa. Primjerice, kadumjetnik izvodi performans, ako gaje dobro izveo ljudi æe mu platiti,novcem ili nekim proizvodima. Usluèaju da je performans loš, neæemu platiti ništa. Tako umjetnik svakodnevnomora dokazivati da je diozajednice, da se uklapa u nju i podr-ava je. To je zapravo teška situacijakoja katkada sputava kreativnost.STRATEGIJEMOÆIsvojevrsno autonomno podruèje koje nijepodlono društvenim uzroènostima i posljedicama.Modernistièka kritika i teorijasu autoritarna diskurzivna praksa koja spozicije moæi odreðuje što umjetnost jesta što nije, a danas je jasno iz svih iskustavadekonstrukcije, od Foucaulta i francuskogpoststrukturalizma do psihoanalitièkihpristupa, feministièke ili postkolonijalnekritike, da je potrebno dekonstruirati sveone dokse dane s pozicije moæi koje smatrajuda imaju legitimno pravo na prosudbui valorizaciju «što jest, a što nije umjetnost».Zanima me performativni uèinakpojedinih praksi, kako umjetnièkih tako ikritièkih, i zato sam kao temeljni problemovog kongresa artikulirala upravo naslijeðemodernizma.Artikulirajuæi temu Institucionalni okvirizapravo sam na neki naèin parafraziralaArthura Dantoa. Naime, Danto posredstvomWitgensteina piše da je sam pojamumjetnosti nemoguæe definirati jerse jednostavno radi o neèemu što ne podlijeedefiniciji. On doslovce kae da jedefinicije u umjetnosti moguæe izmudritijedino uz pomoæ raznih institucionalnihfaktora. To znaèi da ono èemu mi kaokritièari i kustosi dajemo društveni legitimiteti nazivamo to nešto umjetnošæu anekoga umjetnikom, ta naša kritièkapraksa, takoðer je jedna diskurzivna formacijakoja proizvodi znaèenja i pozicijemoæi. Kritika, muzejsko-galerijski sustav,èasopisi, mediji, sve su to segmenti toginstitucionalnog okvira koji proizvodiznaèenje i neèemu dalje legitimitet u umjetnosti.Ono što me zanimalo jest èutirazlièita mišljenja kako se na specifiènimmjestima proizvode ta znaèenja i definirasam pojam umjetnosti. Pri tome je vanonaglasiti relaciju izmeðu lokalnog i tzv.globalnog. U tom je smislu naroèito zanimljivopredavanje Yacoube Konatea,kritièara iz Obale Bjelokosti, koji je govorioo naèinu prezentacije afrièke umjetnostina tzv. razvijenom Zapadu. Mislimda je tu moguæe uoèiti mehanizamkoji bi bez velike zadrške nazvala kolonijalnimpristupom, a vrlo slièan mehanizamprezentacije èesto je devedesetihprisutan i kada se tzv. istoènoevropskaumjetnost predstavljala na Zapadu.Modernistièka retorika govori o konceptustvaralaštva, kreativnosti i naddruštvenimkvalitetama umjetnosti, poimajuæireprezentaciju kao neutralnu, štodakako nije toèno. Primjeri iz svakodnevnogivota, od govora preko reklama,govore da upravo reprezentacija proizvodiznaèenje. ivimo unutar jezika kojimkomuniciramo i koji je temeljni društveniugovor i zakon, i taj jezik u svojim performansamaodreðuje društvene pozicijei kani definirati društvene identitete. Istoje i s likovnim jezikom. S obzirom naspolni, odnosno rodni identitet znaèenjasu unaprijed zadana, pa smo temom Seksualnosti moæ nastojali dekonstruirati taznaèenja koja nam se nameæu kao prirodna,a zapravo su društveno konstituiranai proizvode odreðene društvene pozicije,te simplificirajuæi razne društvene identiteteuspostavljaju pozicije dominacije isubordinacije. Namjera te teme jest pokazatida identitet, kako rodni tako i nacionalniili klasni, nije fiksna kategorijakakvom se eli prikazati, veæ se proizvodiunutar društvenih praksi tj. unutar jezika,pa tako i likovnog.Simon Sheikh,likovni kritièar iz NorveškeSmatram da je meðunarodnom udruenjulikovnih kritièara potrebno više«mlade krvi» i novih lica. AICA bitrebala biti uèinkovitija, ne samo u generacijskomsmislu, veæ i u smislugeografskih ogranièenja. Èini mi se dabi udruenje trebalo biti svjesnije razlièitihuvjeta u kojima njegovi èlanovidjeluju. Veoma je vaan angaman AI-CA-e izvan europskog konteksta i zatopodravam okupljanja na tzv. marginamakao što su Obala Bjelokosti iKaribi, gdje æe biti jedan od sljedeæihsusreta AICA-e. Smatram da bi trebalobitno drukèije organizirati ove susrete,povezati ljude s apsolutno svihstrana svijeta, dok su danas ovdjeokupljeni samo oni èije su institucije ilidrave financijski dovoljno jake

22 III/66, 25. listopada 2,,1.Katlin Timar,kustosica, kritièarka ipredavaèica iz Maðarske;izlaganje U ideologiji i izvan nje /Mijenjajuæe politikeinterpretacijePrema vlastitom iskustvu, upotrebapojma ideologija u interpretaciji umjetnièkogdjela izaziva osjeæaj otpora iparanoje meðu intelektualcima i kritièarima.Nedavno sam objavila esej ukojemu analiziram recentno djelo maðarskogfotografa Petera Kommisa izpost-kolonijalne perspektive, na kojije kritika iz tradicionalnih krugovagnjevno reagirala. Analizirajuæi njihoveargumente, zakljuèila sam da postojemnoge definicije i stajališta vezanauz pojam ideologije, što nameæe pitanjejesu li se dogodili kljuèni pomaciod vremena politièkih promjena u interpretacijiumjetnièkih djela, i jesu lite interpretacije doista osloboðeneideologije.Liviana Dan,kritièarka i kustosicaBrukenthal Muzeja u Sibiu,Rumunjska, izlaganje Kada stavpostaje formaSuvremenu likovnu kritiku i umjetnostu Rumunjskoj obiljeavajudogme, sukobi interesa i ready-madeistine. Likovna kritika funkcioniraizvan umjetnosti. Èesto su umjetnièkiradovi nezrelo samodostatni, akritika slui kao svojevrsna tekstualnaglazura. Izdvojila bih dvije vrstekritièarske prakse: prva, koja funkcionirakao kritièko-kritièna metafizièkapoema koju podravaju tradicionalniliterarni krugovi i likovnièasopisi, te analitièka metoda s odreðenimstrukturalistièkim i /ili semiološkimtemama, a koja je popularna ukrugovima mladih intelektualaca. Tasituacija, èini mi se, neæe se moæiprevladati sve dok se kritièki odmakne zamijeni nekom vrstom kritièkeljubavi.Pod kamuflaom strategije institucijesuvremene umjetnosti slue zaiskljuèivanje pojedinaca, stvaranjepredrasuda i lane ekskluzivnosti.Nemoguænost procjene situacije,kruti formalizam koji se koristi u argumentiranjupostojeæeg stanja,strah od akcije, bijeg od odgovornosti,kompleks «pranja ruku», jošuvijek predstavljaju stanje brojnihkulturnih institucija. To institucionalno«zatajivanje» ne eli skritinamjeru, veæ nemoguænost da se snjima uhvati u koštac. Situacija usuvremenoj umjetnosti je sloena:strategija razvoja ne postoji, kulturnotrište je ranjivo i krhko, partnerstvoizmeðu privatnog i javnog gotovoje uvijek neka vrsta oportunizma,tako da je nemoguæe govoriti o «ciljanomumjetnièkom konzumentu».Umjetnièko djelo i njegova interpretacijaèesto su u slubi jaèanja nacionalneduhovnosti, što god ta frazaznaèila onima koji je koriste. Na pitanjakoja sam u svom izlaganju postavila,o tome što smo napravili a štosmo odbili napraviti, još uvijek nenalazim odgovor.Miriam van Rijsingen,nizozemska teoretièarkaumjetnosti; izlaganje Niste lisigurni, pogledajte unutra oodnosima umjetnosti i znanostiUmjetnici se gotovo uvijek bavepitanjima koja nas okruuju, a ovo jedoba genetskog inenjeringa i vrlosloenih medicinskih istraivanja.Logièno je da se umjetnici bave timpitanjima, izmeðu ostalog, i stogašto su ta pitanja politièke prirode.Radi se zapravo o kolonizaciji tijela,o stvaranju genetièki podobnedjece i etièkim debatama vezanim uzta pitanja, u koje umjetnici ele bitiukljuèeni. U posljednje vrijeme iumjetnici i medicinski istraivaèikoriste sliène metode ili tehnike vizualizacijei upravo se na tom mjestususreæu. Osim toga, tu je i pitanjemedija kao svojevrsnog «poligona».Virtualna stvarnost temeljena je nafizièkim istraivanjima koja umjetnicikoriste za kreiranje novih svjetova.Zanimljivo je prouèavati reakcijegledatelja i kritièara prema timartefaktima. Odnos je gotovo uvijekambivalentan, ponekad prevladavaoduševljenje, a ponekad se prematim svjetovima odnosimo kao premaneeljenoj djeci.Bila sam ugodno iznenaðena kadasam otkrila da je hrvatska umjetnicaAndreja Kulunèiæ razvila projekt kojiproblematizira pitanja genetièkoginenjeringa, u sklopu èega su odr-ane brojne debate na tu temu.Smatram da je cilj takvih projekataupravo razvijanje svojevrsne kritièkeprakse, razvijanje strategije i zauzimanjemoralnog stava kako bi lakšepoimali buduænost.Liam Kelly,kritièar i kustos iz SjeverneIrske; izlaganje Govoriti ulicama/ Legitimiziranje emocionalnogtemeljaU Sjevernoj Irskoj proteklih segodina dogodio znaèajan pomak.Umjetnici prethodnih generacija izraavalisu se u lirskoj, gotovo pastoralnojformi, dok umjetnici mlaðihgeneracija više istrauju, stvarajunaglašenije intelektualni i diskurzivnioblik umjetnosti. Posljednjih jepedesetak godina u Sjevernoj Irskojbilo razdoblje intenzivne okrenutostiprema unutra, prema vlastitom biæu,razdoblje propitivanja tema kaošto su mjesto, tradicija i identitet.U radovima umjetnika kao što suWillie Doherty, Philip Napier, ShaneCullen i Paul Seawright uoèava se tajpomak kao radna strategija unutarpost-kolonijalnog konteksta SjeverneIrske. Paradigmatièan je u tomsmislu rad Shane Cullena Fragmenssur les Institutions Republicaines IV,zapoèet u Irskoj 1993., a završen uFrancuskoj 1997. godine. U tom jeradu predstavljen sustav tajne komunikacijekoju su upotrebljavalizatvorenici koji su štrajkali glaðu uSjevernoj Irskoj 1981. godine. Ciljtih zatvorenika, od kojih je desetumrlo štrajkajuæi glaðu, bio je uspostavastatusa politièkih zatvorenikaza pripadnike IRA-e. Cullen je tajprivatni, dakle emotivan i «njean»jezik, kojim su komunicirali zatvoreniciohrabrujuæi jedni druge, predstaviona javnim prostorima u oblikuvelikih ploèa, zauzimajuæi tako nesamo fizièki, veæ i politièki prostor.Politièka umjetnost djeluje vrlopolako, ona ne donosi brze i gotoveodgovore ili rješenja na politièkeprobleme. To je vrlo polagan kulturniproces koji æe, nadam se, imatisretan ishod.Agnieszka Taborska,poljska likovna kritièarka;izlaganje Dobra Muza ne trebaglavu / Bezglava ena unadrealistièkoj umjetnostiI nadrealistièki je pokret eksploatiraoene i njihovo tijelo, ali je nadrealizamistodobno jedan od prvih pokretazapadnog svijeta koji je pomogaoenama da postanu neovisne, što je paradoksalnasituacija. Na prijelazu stoljeæabilo je mladih ena koje nisu htjeleivjeti u konvencionalnim uvjetimaobitelji srednjeg sloja. One su doslovcebjeale iz tog obiteljskog udruenjai postajale èlanice nadrealistièkih udruenja,gdje su ih pak smatrali ili nezrelomdjecom ili pomahnitalim enama.S druge strane, mnoge od njihpostaju kreativne zahvaljujuæi slobodikoju su nadrealistièke grupe nudile.Primjerice, umjetnica Leonora Carrington,došla je prije Drugoga svjetskograta u Francusku i postala druicaMaxa Ernsta, s kojim je provela trigodine. Rat ih je naprasno razdvojio,no ona je u meðuvremenu postala umjetnicai spisateljica. Upoznala sam jeprošle godine u Mexicu. Leonora Carringtongotovo nikada ne eli razgovaratio Maxu Ernstu jer smatra da jenjezina umjetnost jednakovrijedna, ismeta je èinjenica da je to prva stvar okojoj ljudi ele s njom raspravljati. Ali,ona je bila jedina ena koju je Ernstuvrstio u svoju antologiju crnog humora,i jedna od rijetkih koja se usudilakritizirati njegovu umjetnost i ponekadsuviše ozbiljne stavove. Leonoraje zakljuèila da su nadrealisti tvorilivrlo mizoginu grupa, ali je zahvaljujuæièinjenici da je bila njezina èlanicanauèila mnogo o slikarskim tehnikamai umjetnosti te se uspjela otrgnutikonvencijama tradicionalne aristokratskeobitelji iz koje je potekla i uronitiu slobodu koju je pruao nadrealistièkipokret.Izjave priredila: Leila TopiæSTRATEGIJEMOÆIIzvan i unutOrly LubinOvo je Vaš drugi posjet Zagrebu, kakvisu Vaši dojmovi o likovnoj sceni na temeljuizlobi koje ste posjetili?– Bila sam ovdje 1996. godine, kada samupoznala Sanju Ivekoviæ i još neke osobeiz umjetnièkog svijeta. Pitala sam ih kojamjesta da posjetim kako bih upoznala scenu,i, zapravo, nitko nije znao kamo bi meposlao. U Muzeju suvremene umjetnostidobila sam kataloge tadašnjih izlobi, kojisu predstavljali umjetnost koja mi se èinilaposve apstraktnom, ne u formalnom smislu,veæ u smislu sadraja i poruke. Raspitivalasam se za prijašnja razdoblja, gdje bihmogla vidjeti umjetnost sedamdesetih godinai nauèiti o korijenima hrvatske suvremeneumjetnosti, i moj je dojam da je utom trenutku to bilo vrlo teško ostvarivo.Sada sam se nakon pet godina vratila i situacijaje posve drukèija: sve vrvi dogaðajima,ne mogu se naèuditi broju izlobi igalerija. Jasno je da je dio tih manifestacijaorganiziran zbog kongresa AICA-e, alibez obzira na kongres, èinjenica je da timuzeji i galerije rade i inaèe.Druga stvar koju sam primijetila jest daje puno više umjetnosti politièko, u sadr-ajnom smislu. Moda je pretjerano reæi"politièko", ali primijetila sam da se punosuvremene umjetnièke produkcije odnosina situaciju u današnjem društvu, takav jebarem moj dojam na temelju izlobi kojesam vidjela. Primijetila sam takoðer damnogi radovi sadre tekst, a veæ sama èinjenicada je tekst prisutan ukazuje napotrebu umjetnika da budu izravni i otvoreni,da precizno kau što misle. Promjenena umjetnièkoj sceni u svakom su sluèajuvrlo vidljive u odnosu na situaciju odprije pet godina.r. Orly Lubin predaje na odjelu poetike ikomparativne knjievnosti te na odjelu zafilm i televiziju Sveuèilišta Tel-Aviv u Izraelu.Bavi se knjievnošæu, filmom, vizualnom kulturomi kazalištem iz perspektive poststrukturalistièketeorije i kritike kulture, s naglaskom na feministièkimteorijama. Njezina knjiga ene èitaju ene, u kojojkritièki preispituje teorije èitateljske/promatraèeverecepcije, uskoro æe biti objavljenau izdanju Haifa University Pressa. U najnovijimse tekstovima bavi odnosima materijalnog tijela injegove reprezentacije u vizualnoj kulturi kroz analizu‘okvira’ u kinematografiji, fotografiji i slikarstvu,o èemu je odrala i predavanje na kongresu AI-CA-e u Zagrebu. Dr. Lubin je urednica u èasopisu zaknjievnu teoriju Poetics Today koji izdaje Duke UniversityPress, voditeljica odjela enskih studija naSveuèilištu Tel-Aviv, kao i osnivaèka èlanica Rodnog ienskog interdisciplinirnog programa pri istomsveuèilištu.

III/66, 25. listopada 2,,1 23ar okviraKako biste opisali suvremenu umjetnièkuscenu u Izraelu?– Umjetnièka scena u Izraelu izuzetnoje iva i aktivna još od poèetka stoljeæa,što je vrlo zanimljiv fenomen, jer judaizamnema tradiciju vizualne umjetnosti.Naime, iz religijskih je razloga zabranjenoemocije upuæivati slikama. Postoji izuzetnoduga knjievna tradicija, ali u vizualnojkulturi, pa èak i u kazalištu i filmu, sve jena odreðeni naèin nedavno izmišljeno isve je vrlo novo. Ta èinjenica da je svesmišljeno iznova podrazumijeva brojneutjecaje sa svih strana, od utjecaja iz IstoèneEurope, Francuske i Britanije do jakogamerièkog utjecaja. U Izraelu je jošod poèetka šezdesetih godina vrlo prisutanproces coca-colizacije.Politièka umjetnostIstodobno, vano je istaknuti da je vizualnaumjetnost vrlo politièna, i uvijek jetakva bila. Veæina umjetnika, èak bih seusudila reæi svi umjetnici, lijevo su orijentirani.Tomu je jedan od razloga taj što jedesnica vrlo religiozna pa ne podrava vizualnuumjetnost opæenito. Osim toga,od okupacije palestinskih teritorija 1967.godine postoji velik broj društvenih i politièkihkretanja protiv kojih se umjetniciimaju razloga boriti. Pritom valja spomenutida je pedesetih i šezdesetih godina izraelskusuvremenu umjetnost obiljeavaosoc-realizam, koji je poticala socijalnastranka na temeljima jake tradicije iz IstoèneEurope, s naglašenim utjecajimamarksizma i komunizma u smislu funkcioniranjanacionalne drave.Izraelsko je društvo promijenjeno ratomkoji je izbio 1967., kada je Izrael zadobioono što danas nazivamo "okupiranimteritorijem". To je bio poèetak svegazla, a ja sam sklona onima koji zastupajumišljenje da smo se nakon nekoliko danaokupacije trebali povuæi, kakav je i bioplan. Sve u svemu, u Izraelu je danas pakao,i od 1967. politika je postala najvanijatema za umjetnike.Kakva je situacija s umjetnièkim institucijama,postoji li tzv. nezavisna scena?– Postoji prilièan broj izlobenih prostora.Ne znam što æe se s njima dogaðati upredstojeæim financijskim i ekonomskimpromjenama, ali galerijska je scena jaka.Postoji i nekoliko relativno bogatih muzejakoji redovito izlau suvremenu umjetnost.Ovdje sam saznala da mnoge umjetnièkeprojekte financira drava te da se novacsvake godine odobrava na temelju ponuðenihprojekata. U Izraelu nije tako, mismo u procesu pomaka ka potpunom kapitalizmu.Moram naglasiti da i one institucijekoje više ili manje financira drava ni nakoji naèin nisu pod pritiskom dravne cenzure.U tom smislu Izrael je jako otvoren.Nema, primjerice, amerièkog puritanizma.Ne tvrdim da cenzure uopæe nema, ja seborim s dravom veæ desetljeæima i nipoštoje ne idealiziram. Odreðena vrsta cenzureveæ je i èinjenica da uvijek postoji nekakomisija koja odluèuje komu æe dodijelitinovac. Ta selekcija nikada nije samo umjetnièka,veæ je uvijek i politièka. Moj je posaoda dekonstruiram tu cenzuru, jer naravnoda se radi o cenzuri, i da je ideologija itekakovana. Uostalom, ja sam i sama dio toga,èlan sam brojnih komisija.Društvo odreðeno ratomNa izraelskoj sceni ima izuzetno punofeministièke umjetnosti i pisma, i to je onošto mi se èini zanimljivo. Mnoge mladedjevojke pišu i rade, èesto vrlo politièkisvjesno i na enskoj i na nacionalno-dravnojrazini. Mnogi se radovi tièu Palestinaca,rade se brojni kolaborativni projekti,posebno meðu enama. ene su racionalnei one mogu vidjeti što je ispravno. Mnogeene rade umjetnost s toèke gledišta Palestinaca,s toèke gledišta onih koloniziranih.Izuzetno je zanimljivo kako umjetnici gotovonikada ne preuzimaju poziciju moæi,Tijelu koje ne moe bitireprezentirano moguæeje raditi razne strašnestvariveæ se trude pruiti glas Palestincima.Mislite li da je tomu prvenstveni razlogdugogodišnji rat s kratkotrajnim razdobljimaprimirja?– Vjerujem da jest. Ne znam kako je bilokod vas, vi ste imali kombinaciju rata i nacionalizmai prilièno totalitarnog reima,dok u Izraelu "demokracija" funkcionirapodjednako dobro ili loše kao i bilo gdjedrugdje, pa je lakše izraavati se. Ali rat je usvakom sluèaju veliki poticaj za umjetnike.Moram naglasiti da je Izrael vrlo militaristièkadrava, ne samo zato što je u ratu,veæ i stoga što je sluenje vojske obaveznoi za muškarce i za ene. Kod muškaracavojni rok traje tri, a kod ena dvije godine,i to u godinama kljuènim za sazrijevanjeosobe. Izraelski se intelektualci i aktivistiveæ desetljeæima bave èinjenicom daje militarizacija zaokupila sve aspekte graðanskogivota. Najstariji muškarci kojisu odbili iæi u rat danas imaju èetrdesetakgodina. To je generacija koja je odbila iæi uLibanon, što je prije toga bilo gotovo nezamislivo.Kod mladih je sve prisutniji otporratu, i to iz politièkih i ideoloških razloga:ne ele sluiti ovoj vladi, ne ele slu-iti vojsku koja okupira… Trenutaènopostoje dvije velike nevladine organizacijekoje se bave prigovorom savjesti i otporomsluenju vojske.Veza teorije i politikeVaše predavanje na kongresu AICA-enaslovljeno je Izgubljeno tijelo/Izmeðumoæi reprezentacije i moæi seksualnosti teu njemu ukazujete na problematièan nestanakmaterijalnog tijela iz vizualne reprezentacije.– Pokušala sam se osvrnuti na dvijestvari koje me zanimaju, a koje sam odabralane samo zato što su to osnovne temekoje me zanimaju, veæ i zato što su objevrlo politièke. Uvijek mi se èini vanimbaviti se vezom teorije i politike, to jenuno povezano. Primijetila sam na kongresuAICA-e da je prisutno dosta pristaša“stare garde” koji pokušavaju izuzetiumjetnost od ideologije. Njihova je tezanajèešæe da postoji “dobra i loša umjetnost”,i da to nema nikakve veze s politikom.Uopæe se ne slaem s time te sam zatemu predavanje izabrala dvije politièkepreokupacije. Jedna je pitanje subjektivnosti,za koju se podrazumijeva da se temeljina odnosu prema Drugome. Teorijskitu su vani Martin Buber, Jean-LucNancy, naravno Lacan, Hegel...U teorijskim razmišljanjima taj odnosprema Drugome uvijek ukljuèuje objektivizacijuDrugoga. Svako Ja je, ako ne“protiv”, sigurno “nasuprot” Drugoga.Tamo gdje Ja prestajem, poèinje Drugi, ataj Drugi je ono gdje Ja ne elim biti, onošto mrzim u sebi, ono što nisam. Ti su meodnosi jako zanimali i moj prijašnji projektbio je ponovno promišljanje teorija èitanja,percepcije i promatraèa, uglavnom uvezi s filmom. Pokušala sam osmisliti novuteoriju èitanja, temeljeæi je na jakoj tradicijistrukturalizma i baveæi se mnogo feministièkimèitanjem, konstituirajuæi jekao politièku, a ne estetsku aktivnost, kaoaktivnost konstituiranja subjekta, i to smarginalne pozicije, što mi je omoguæavaloveæu fleksibilnost. Pitanje je bilo kakobiti kritièna s margine.eljela sam postaviti model koji se nerješava nuno ‘Drugoga’, iako je to neštoFotografije iz izraelskog rata za nezavisnost 1947.èemu vjerojatno teim, ali što je nemoguæeostvariti. Tako sam radila na modelukoji pokušava opisati proces èitanja bezobjektiviziranja Drugog. Naime, zato štose pozicija èitatelja i gledatelja neprestanomijenja, što nije dovoljno dugo pozicionirana,ni Drugi nije objektiviziran. Taj seprojekt nastavlja kroz pitanje vizualnekulture i kulture opæenito.Prouèavam model vlastite kulture i pokušavamvidjeti, primjerice, kako se odmene oèekivalo da odrastem. Posebno jezanimljivo promatrati potrese u tom procesu,prazna mjesta, unutarnje kontradikcijekoje model u sebi sadri. Bavila sam setime na filozofskoj razini, ali posebno mije zanimljivo promatrati to u samoj slici,fotografiji, umjetnièkom djelu…Tijelo u kulturiDruga moja preokupacija proizlazi izpisanja Judith Butler, koja tvrdi kako jepodjela izmeðu spola i roda kulturna, da jespol jednako tako proizvod kulture kao irod te nastavlja tvrdnjom da je prirodajednako odreðena kulturom kao i samakultura. Nema prirode izvan kulture.Logièki i filozofski postaje neodrivoèitavo naše filozofsko razumijevanje hijerarhijei kronologije u kojoj priroda i tijeloprethode kulturi i rodu, koji se naknadnoupisuju na tijelo i prirodu. Njezina je tvrdnjada je sve što je materijalno nuno izvankulture. Èak kada kaemo "priroda", toodmah postaje kultura. Kad izgovorimo"tijelo" ili slikamo tijelo, gubimo ga - to jeodmah reprezentacija. Èak kada samo pomislimo"tijelo", veæ je to koncept, kultura.Napominjem da Judith Butler ne kaeda tijelo ne moe biti oznaèeno, veæ da nemoe biti oznaèeno u kulturi, tj. kada ka-emo da tijelo ne moe biti oznaèeno, toveæ ukazuje na tijelo koje je u kulturi.Problem je taj da je tijelu koje ne moe bitireprezentirano moguæe raditi raznestrašne stvari. Ono što mene pogotovomuèi jest èinjenica da moda govorimo oreprezentaciji na pogrešan naèin. Trebapokušati misliti drukèije, jer ako u sadašnjemnaèinu reprezentacije iskljuèujemomaterijalno tijelo, moramo naæi novi naèinreprezentacije.Nestanak materijalnog tijela iz reprezentacijevezujete uz ono što zovete "nasiljeokvira" te u reprezentaciji traite zaostaletragove materijalnog tijela.– Pitala sam se gdje je materijalno, akonije u kulturi, i to se pitanje nastavlja na temuuznemirujuæeg i opasnog nasilja okvira,nasilja aparata koji èak ne moe biti nipotisnut. Nasilje kamere, linije prièe, onouvijek postoji, ne moe se izbjeæi. Uvijekse nešto odstranjuje, èak i ako je to samopozadina. Kako to pokazuju teorije postokolonijalizma,uvijek postoji druga strana -granice, zatvori, mentalne ustanove…Okvir ima dvije strane, ne dopušta daišta bude izvan njega, niti da nešto što jeunutar okvira izaðe van. Okvir sadri pojamsamog materijalnog poimanja aparata,ali i poimanje okvira kulture. Okvir se do-ivljava kao granica unutar koje treba saèuvatidruštveni poredak. Ništa izvana gane smije ugroziti, i ništa iznutra ne smijebiti pušteno van jer bi to narušilo ravnote-u poretka. Pitala sam se gdje prebiva materijalno,i pronašla ga izvan okvira, kaomaterijalno koje se pokušava ugurati natragu okvir.Tragovi materijalnog tijelaBavila sam se trajnom izraelskom temomsvjedoèenja, odnosom stvarnog tijelakoje svjedoèi i mjesta na kojem svjedoèi,pitanjem smrti materijalnog tijela, njezinapotiskivanja, i trenutkom u komematerijalno tijelo odbija umrijeti i postajesimbol. Primjerice, prouèavala sam svjedoèenjeene koja je odmah po završetkuDrugoga svjetskog rata svjedoèila èitavojzajednici tadašnje Palestine kao prva osobakoje je stigla iz varšavskoga geta.Odmah s broda odvedena je na sastanaksocijalistièkog pokreta, i nevjerojatnoje kako je odmah pretvorena u simbol varšavskepobune, i kako sama smjesta prihvaæatu poziciju, jer je to jedini naèin dauðe u tu zajednicu - kao ena, kao netkotko je preivio, tko je bio u dijaspori...Postati simbol, naravno, znaèi izgubitisvoje materijalno tijelo. Njezino je usmenosvjedoèanstvo objavljeno, i to je fascinantantekst u kome se moe jasno izdvojititrenutak u kome tijelo odbija nestati.To je trenutak kada je geto zapaljen, i voðepobune izlaze iz bunkera i ginu. To jejedino mjesto gdje opisuje fizièko tijelo.S tim u vezi poèela sam razmišljati o enama,jer su ene u zapadnoj kulturi prikazanekao tijelo, seksualno tijelo, zaraenotijelo, a ne kao duh, duša, logika, razum itd.Što ene rade da bi postale dio imaginarnenacije, što rade s tijelom? To pitanje mi senametnulo zajedno s pitanjem o tijelu kojepostaje simbol i koje to odbija.Uz razmišljanja o ‘izvan’ i ‘unutar’ okvirapoèela sam misliti o naèinu na koji setijelo reprezentira u kulturi. Ono što jevano jest da ne impliciram što bi trebalouèiniti, jer još nemam ni teorijska rješenja.Pokušavam se baviti pitanjem kako umjetnicirade s materijalnim, ako je materijalnoizgubljeno u kulturi. Kako to rade uknjievnosti, kako u umjetnosti, kako uodnosu na naciju, u odnosu na ratovanje,trudnoæu, raðanje? Umjetnici ne zadravajuneposredni kontakt veæ reprezentiraju,i pitanje je gdje moemo vidjeti tijelo,èak i samo kao reprezentaciju.U ovoj fazi smatram da ne moemogovoriti o materijalnom tijelu koje se pokazujeu kulturi, jer se radi samo o reprezentaciji,ali moemo govoriti o reprezentacijikoja sadri dah nekog sjeæanja, nekogdrhtaja koji prolazi kroz nas. To æenapokon moda završiti opisom drukèijihodnosa reprezentacije i materijalnog tijela,koji bi nam omoguæio da ga ukljuèimou kulturu.razgovarala Nataša Iliæ,prevela s engleskoga Sabina Saboloviæ

24 III/66, 25. listopada 2,,1.Edit AndrásFosilizirani modernizamrazgovarala Nataša IliæPremda mnogi kritièari smatraju dadanas podjela na istoènoevropsku i zapadnoevropskusuvremenu umjetnost više nevrijedi, Vaš se teorijski rad u velikoj mjeritemelji upravo na toj razlici èije uzroke ioblike istraujete.– Na odreðeni naèin Istoèna Evropa jeu vrlo osobitoj situaciji. Regija je imalasvojih petnaest minuta slave, ali one su vrlobrzo prošle. Ranih devedesetih godina,kada sam bila u New Yorku, èitav je fokusbio na umjetnosti Istoène Evrope, sve štoje dolazilo iz regije imalo je tu oznaku. Alitaj je interes vrlo brzo prošao, i vrlo se brzojavila nova ideja da regija jednostavnonije kompatibilna. Moram se tu prisjetitiizjave Cathrine David, selektorice prošleDocumente, u kojoj tvrdi da na Documentusvjesno nije pozvala umjetnike iz regijejer njihov doprinos umjetnosti jednostavnonije relevantan, što je bila upravo šokantnaizjava. Podjela na istoènoevropskui zapadnoevropsku umjetnost danas naneki naèin postoji više nego ikad. Zato mise vrlo vanim èini odabir prve teme kongresaAICA-e, èiji je naslov Nasljeðe modernizma,imperativ modernosti. Mi smo uprijelaznom razdoblju, i modernizam apsolutnonije gotov. Na neki je naèin modernizamjoš uvijek iv u regiji kao fosiliziranifenomen, a ujedno ta fosiliziranamodernistièka paradigma prua veliki otporprema novim kritièkim teorijama,protiv novog naèina razmišljanja, protivonoga što bismo uvjetno mogli nazvatipostmodernom umjetnošæu.Pokušavam dokuèiti koji su tomu razlozi,jer zapravo bi lako bilo pomisliti danova kritièka teorija i novi stav u umjetnostiupravo u ovoj regiji budu vrlo dobroprihvaæeni, jer napokon pruaju moguænostartikulacije svih razlièitih glasova nasve specifiène naèine, kao i moguænostnjihova povezivanja sa širim diskursom.dit András maðarska je povjesnièarkaumjetnosti i likovna kritièarka koja ivi u Budimpeštii New Yorku. Njezin rad na Istraivaèkominstitutu povijesti umjetnosti Maðarske akademijeznanosti i umjetnosti usmjeren je na maðarskii evropski modernizam i avangardnu umjetnost, anajvanija podruèja njezina interesa su suvremena istoènoevropskaumjetnost, pitanja kulturnog prijenosai tranzicije u post-socijalistièkim dravama, novostvoreniodnosi izmeðu Istoka i Zapada, kao i pitanja rodau maðarskoj likovnoj praksi i teoriji. Na kongresu AI-CA-e u Zagrebu Edit András je u sklopu kongresne temeNasljeðe modernizma i imperativ modernosti odr-ala predavanje naslovljeno Tko se boji nove paradigme?Stara praksa /likovne kritike/ Istoka nasuprot nove/kritièke/ teorije Zapada.Politizirani modernizamKako objašnjavate tvrdokornost modernizmai otpore novoj kritièkoj teoriji inovoj umjetnièkoj praksi?– Prije svega mislim da se ideološkuprirodu nove kritièke teorije i novog postmodernogpristupa u regiji smatra vrlosumnjivom. Jedan je razlog taj što modernizamu ovoj regiji nikada nije bio takotransparentan, formalistièan i èist kao štoje to bio u Sjedinjenim Amerièkim Dravamau onom greenbergovskom smislu.Modernizam je ovdje uvijek bio politiziran,sjetimo se samo Zenita ili ruskeavangarde. Nakon Drugoga svjetskog ratata se politizirana tzv. avangarda ili modernistièkaumjetnost na jedan sumanuti naèinispunjava, te se od tada taj odnos artikulirakao bitka izmeðu ‘dobrih’ i ‘loših’,pri èemu je loša slubena umjetnost, zapravoslubeno politizirana umjetnost. Zatoje u ovoj regiji umjetnost znaèilo bitišto je dalje moguæe od politike. Govor opolitici znaèio je slubenu dravnu politikuprotiv koje je umjetnost djelovala, a nikakone i politiku u poststrukturalistièkomsmislu, u smislu politike koja proimasve slojeve svakodnevnog ivota i sveodnose izmeðu muškaraca i ena, izmeðunaroda i nacija, itd. Takav pojam politikeuopæe nije postojao. Osim toga, slubenaje politika bila povezivana s marksizmom,bez obzira je li postojala marksistièka povijestumjetnosti ili nije.U svakom sluèaju, nova kritièka teorijau svom je poèetku, naglašavam, u poèetku,bila vezana uz marksizam, no danasona kritizira marksizam kao monolitno,objektivistièko, stajalište. Ali, nova kritièkateorija i dalje ima tu lošu reputaciju,sumnjiv pedigre, i kao takva je odbojna.Nitko ne eli biti povezan s marksizmom,on je poput duha koji nas progoni.Primjerice, pridjev "društveno" smatra sezastrašujuæim, jer je u prošlosti èesto biosimplificiran i zloupotrebljavan, a ono štoje zanimljivo upravo je ta izokrenuta pozicija.Naime, èitav fenomen socijalizma roðenje u Austro-Ugarskoj Monarhiji, kao,uostalom, i frojdizam, psihoanaliza, Hauser,itd. Mogli bismo reæi da je Zapad ukraoideju socijalne povijesti, da je ona tamoprocvjetala, a da se na ovim prostorima jošuvijek doivljava kao strano tijelo. Na slièannaèin djeluje i mehanizam prihvata feministièketeorije, pa èak i postkolinijalizma.Svaki politièki odnos koji nema paradoksalnuoznaku slubenog undergroundaopisuje se kao nešto nastalo u drugom kontekstu,što se nas uopæe ne tièe.Iz perspektive feminizmaU teorijskom tekstu objavljenom u katalogumaðarskog paviljona na Venecijanskombijenalu 1997. godine preispitujetemodernistièku povijest umjetnosti iz feministièkeperspektive. Kako je do toga došlo?– Od 1989. do 1992. bila sam u NewYorku. U vrijeme kada su se zaista dogaðalepolitièke promjene bila sam odsutna.Redovito sam suraðivala s maðarskim medijima,pisala sam o suvremenoj amerièkojumjetnosti za maðarske novine. Kada samse vratila, donijela sam sa sobom nekesvjee ideje, meðu njima i feminizam. Postalasam osjetljiva na pitanja roda. Na pozivjednoga hrabrog muškog kolege pokušalismo utvrditi kakav je u Maðarskoj odnosprema tim pitanjima. Bez ikakva ocjenjivanja,pokušali smo jednostavno provjeritikako stvari stoje.U poèetku se javio golemi otpor da tone pripada umjetnosti, da ne postoji takonešto kao enska umjetnost, da postoji samojedna umjetnost koja je iznad društva.Organizirali smo 1995. jednogodišnju serijuizlobi pod nazivom Water Ordeal, a maðarskipaviljon na Venecijanskom bijenalu1997. na odreðeni je naèin izašao iz te serije.Katalin Neray, selektorica maðarskihumjetnika, smatrala je tu temu zanimljivimnovim pristupom, te je izloila radove umjetnicaRoze El-Hasan, Judit Hersko i EveKöves. Moj je doprinos bio teorijski tekstkoji je istraivao pripada li nama ensko pitanjeili ne. Istraivala sam razloge otporaenskom pitanju, a moje predavanje nakongresu u Zagrebu nastavak je toga. Upravosam bavljenjem tim pitanjem na nekinaèin ‘otkrivena’ na podruèju bivše Jugoslavije,jer me nakon tog teksta Bojana Pejiæzvala na konferenciju koja je pratila izlobuAfter the Wall u Stockholmu. Ona dri damoja analiza prilièno dobro opisuje i situacijuna ovim prostorima.I na hrvatskoj likovnoj sceni postojiantagonizam modernizma i nove kritièketeorije, no èini se da suvremena umjetnièkapraksa vrlo èesto artikulira stavove novekritièke teorije, dok je upravo kritikavrlo spora u njezinu prihvaæanju i elaboraciji.– Ista je situacija u Maðarskoj. Umjetnicisu na odreðeni naèin osjetljiviji na novestavove i pristupe. Zanimljiv je paradoksda umjetnici namjerno ili nenamjernorade u okviru postmodernistièkog mišljenja,ali kada se pokušavaju definirati, èestoto èine u paradigmi modernizma. Njihovje verbalni jezik modernistièki, a vizualninije. U tom su smislu umjetnici znatno ispredkritièara.Umjetnost ugroena politikomTu je vrlo korisna terminologija MiekeBall o teorijskom objektu, koji ne ilustriradiskurs, veæ svojim djelovanjem samostalnodekonstruira elemente modernizma.Primjerice, maðarska umjetnica EmeseBencsúr vrlo konzekventno svakim svojimradom dekonstruira odreðeni temeljnipojam modernizma, premda se umjetnicasama nikada nije bavila teorijom. To je zamene stvarni teorijski objekt regije.U nekoj široj regiji vrlo je vana slovaèkaumjetnica Ilona Nemeth, koja svjesnoupotrebljava enske strategije. Izdvajam takoðeri maðarsku umjetnicu Rozu el Hasan,koja preispituje politiku u onompoststrukturalistièkom smislu o kome samgovorila. Djelomièno to radi i Krysta Nagy.Zanimljivo je spomenuti da je na velikommaðarskom natjeèaju za radove nabillboard plakatima bilo puno eksplicitnopolitièkih tema, što za mene pokazuje kakoje granica umjetnosti vrlo striktna, teda je tako nešto dopušteno i moguæe samoizvan granice. Politika je vrlo vana i svi jeosjeæamo na vlastitoj koi, ali na neki naèinumjetnost èuva svoju poziciju i ne elije ugroziti politikom.Kako bi se mogla ublaiti ta dihotomijaIstoka i Zapada, kao i modernizma i novihkritièkih teorija?– Mislim da se na neki naèin moramooporaviti od opsesije modernizmom, i komunikacijaje tu vrlo vana. Šteta je što istoènoevropskaregija ne komunicira višemeðusobno. Teško je saznati što se dogaðau Moskvi, Pragu, Varšavi. Nema intenzivnijerazmjene, ti se procesi polako pokreæu,ali još ih nema dovoljno. Bilo bi izvrsnopokrenuti neki istoènoevropski umjetnièkimagazin koji bi davao podatke na svakodnevnojrazini. Moramo završiti s tom shizofrenijomda pripadamo Evropi, dok smou isto vrijeme opsjednuti idejom da tamotek dospijemo.Pitanje vremenaKakva je u Maðarskoj situacija s edukacijomkoja bi se temeljila na novim kritièkimteorijama?– Naravno, to je temeljni problem. Naumjetnièkim akademijama obrazovanje jestrogo akademsko u devetnaestostoljetnomsmislu rijeèi, a teoriji je pozadina hard-coremodernizam. Druge humanistièkediscipline bre su u okretanju novim idejama,ali povijest umjetnosti herojski seopire. Umjetnièki magazini, a u Maðarskojih trenutaèno ima dva, potpuno suproeti modernistièkim diskursom. Novekritièke teorije prouèavaju se iskljuèivo uprivatnim krugovima, kojih ima nekoliko.Jednome od njih na èelu je proèelnik odjelapovijesti umjetnosti na sveuèilištu, štoipak pokazuje odreðenu otvorenost.Hoæe li se ipak uskoro oblikovati odreðeniinstitucijski okvir koji bi te naporeuèinio otvorenijima i dostupnijima?– Opozicija je velika, osobito iz struke,i zato nisam pretjerano optimistièna. Sdruge pak strane, postoji puno entuzijastiènihmladih umjetnika i povjesnièaraumjetnosti i zato vjerujem da æe se stvarimijenjati sviðalo se to nama ili ne. Bolnoje samo pitanje vremena, i ako se stvaribudu suviše sporo odvijale, ponovno æenastati situacija u kojoj regija veæ jest, a toje pozicija kaskanja.NemoguæIsprièati prièu, izloba hrvatskeumjetnosti devedesetih, Muzej suvremeneumjetnosti i Gliptoteka HAZU-a, 1. do28. listopada 2001., Zagreb; Damir Babiæ,Aleksandar Battista Iliæ, Simon BogojeviæNarath, Boris Cvjetanoviæ, VlastaDelimar, Sandro Ðukiæ, eljko Kipke,Igor Kuduz, Andreja Kulunèiæ, DaliborMartinis, Ana Opaliæ, Goran Petercol,Renata Poljak, Edita Shubert, DamirSokiæ, Sandra Sterle, Mladen Stilinoviæ,Slaven Tolj, Ksenija Turèiæ, Gorki uvelaSilva Kalèiæko se izloba hrvatske umjetnièkeprodukcije devedesetih zove Isprièatiprièu, to ne mora nunoznaèiti da se radi o bajci s naravouèenjem;moda prije o slavenskoj antitezi spoèetka Hasanaginice. Uostalom, J.-F.Lyotard tvrdi da su sve velike pripovijestipostale nemoguæe. Kao što u predgovorukataloga izlobe kae umjetnik DamirBabiæ, ...èudno je to s prièama, u djetinjstvute njima uspavljuju, a kasnije odnjih ne moeš spavati...Leonida Kovaè, uz Mariju Gattin iJadranku Winterhalter jedna od kustosicaizlobe, bitno razlikuje prièati i isprièati,isprièano i uskraæeno (prešuæeno).Nadeda Èaèinoviè izdvaja element nepouzdanostipripovijedanja, koja proizlaziiz toga da se prièom moe postiæiuèinak vjerodostojnosti mimo svih èinjenica.Za razliku od moderne koja ‘gura’koncept originalnosti, u devedesetima"prièa" moe biti i preprièana, nestajetog kompleksa ‘novog-neviðenog’. U de-Umjetnici predstavljeni naizlobi, iako subjekti nedavne"nove povijesti", izbjegavajuulogu agenata historijskenunosti ili legionara trenutkaEdita Schubert, Ambijent, 1996.,instalacija

III/66, 25. listopada 2,,1 25jetnosti posljednjeg desetljeæa navodi partikularizami individualiziran izrièaj.a prièaDalibor Martinis, Koma, 1997., interaktivna video instalacijavedesetima to više nije razlog koji rad èinizanimljivim”, naglašava u tekstu katalogaumjetnica Renata Poljak.Baš u vrijeme kada Zapad proivljava"kraj odmora od povijesti" prema iekovojdefiniciji, datum otvorenja izlobepodreðen je terminu Meðunarodnog kongresalikovnih kritièara AICA-e u Zagrebu,èime dobiva novo znaèenje tvrdnjaBerislava Valušeka, predsjednika hrvatskesekcije AICA-e, kako hrvatska umjetnostu svijetu postoji samo u Hrvatskoj.Zagreb je grad s velesajamskom tradicijom"prezentacije našeg proizvoda stranimpartnerima". Izloba Isprièati prièu prezentirapomno odabrane, etablirane umjetnikene pateæi od viška materijala, kao intergeneracijskipopreèni presjek produkcije desetljeæa,dok je posve izostavljena kategorija"nadolazeæih" autora. Kustosice su suoèenes èinjenicom kako je sama koncepcijapovijesne periodizacije poèela izgledati priliènoproblematiènom te Jadranka Vinterhalterkao osnovna obiljeja hrvatske um-U Hrvatskoj jeumjetnost kao“kolektivno pamæenje”zajednice iskaz politièkeapatije njezinihpregaoca, kritièkemelankolije tipiène zadruštva u tranziciji,kaotiène strukture,freewheeling politièke iekonomske situacijeUmjetnost kao kolektivno pamæenjeAlen Florièiæ definira "prividnom" porukusuvremenih likovnih djela. Premaeljku Kipkeu, umjetnik devedesetih imapomalo pastoralni karakter, od njega se“oèekuje krajnje poštovanje ljudskih normi,beskrajna tolerancija, toplina, bezobraznijereèeno, sluzavost i mediokritetstvo.Meðutim, umjetnik je po vokacijiprovokator, prisiljen je iritirati opæe zacrtanenorme, i èesto se spotièe o moral”. UHrvatskoj je umjetnost kao "kolektivnopamæenje" zajednice iskaz politièke apatijenjezinih pregaoca, kritièke melankolijetipiène za društva u tranziciji, kaotiènestrukture, freewheeling politièke i ekonomskesituacije. U dravi konstituiranojpoèetkom devedesetih, društvenost se netemelji na solidarnosti veæ na konfliktima,piše Nataša Iliæ.“U Hrvatskoj je zbog ratne izolacije iposvemašnjeg izbjegavanja europskih trendova(u ranim 90-im) bilo jako teško prepoznatidevedesete. One su se moda i dogodile,ali negdje na rubovima društva.Krajem devedesetih, zato, pojavljuje se, zamoj osjeæaj, znatno više zanimljivih radova,te umjetnici suvremenije pristupaju samojprezentaciji rada”, izjavljuje pak umjetnicaSandra Sterle. Hrvatski umjetnicidevedesetih istodobno dokazuju i sposobnostadaptacije i kontakta, pripadanje civilizacijikomuniciranja; "vremenski uvjerljivim"djelima, digital craftom, korištenjemnovih medija i on-line umjetnièkim izraajemprestrojeni su u prometnu traku paralelnusa svjetskom likovnom scenom.U prvom planu nisu više preispitivanjei analiza medija, kao u sedamdesetima, veækorištenje medija kao alata za postvarenjekoncepta, opisuje Jadranka Vinterhalter.Mediji danas više nisu shvaæeni kao jednostavniinstrumenti za širenje društvenekulture nego kao novi društveni oblikkulture, ili, kako istièe P. Sequeri, medijskivid komunikacije danas nije samo sredstvo,nego “tipièno suvremeni naèin u kojemse ostvaruju temeljni procesi socijalizacije,oblikuju se kulturalni uvjeti i orijentacijskikriteriji edukacije, mišljenja,suglasja”. Istodobno dolazi do autonomijemedijske komunikacije u odnosu premaetièkom promišljanju, što je pak u uskojpovezanosti s novonastalim primatomekonomije u odnosu na politiku.STRATEGIJEMOÆIAlen Florièiæ, Bez naziva, 2000.Novac je novac, umjetnost jeumjetnost /Mladen Stilinoviæ/Suvremena umjetnost u Hrvatskoj jesinegenijska umjetnost, nije potrištena,financijski izvori su minimalni i ovise omenaderskim sposobnostima samih umjetnika.Kao što istièe Leonida Kovaè,“premda umjetnièka produkcija koja nastajeu Hrvatskoj tijekom devedesetih,ukoliko je sagledavamo u terminima estetièkeinovacije i eksperimentiranja, ne pokazujeizrazitijih formalnih razlika u odnosuna produkciju koja postoji na ekonomski'razvijenom' Zapadu, strukturalnoi funkcionalno njezina je pozicija bitnodrugaèija”.Umjetnici predstavljeni na izlobi, iakosubjekti nedavne "nove povijesti"(moda smo preblizu devedesetima, premaeljku Kipkeu, no barem je izbjegnut"patos distance"), izbjegavaju ulogu agenatahistorijske nunosti ili legionara trenutka.Iako nosi regionalni trademark,njihova je umjetnost svodiva pod Kunderinudefiniciju osobnog karaktera umjetnostikao osvete nad bezliènošæu povijestièovjeèanstva, osobna je, autorefleksivna,intimistièka. Devedesetih nema umjetnièkihgrupa ili –izama karakteristiènih za"Novu umjetnièku praksu", umjetnici nepokazuju legitimaciju nositelja "uroðenièkihprava" koji identitet podmeæu namjesto individualnosti, tvoreæi "transcendentalnuiluziju" sveobuhvatnog identitetai moguænosti njegove prisutnosti.Muzej suvremene umjetnosti, institucijas neprijepornim autoritetom (a kaošto napominje Alen Florièiæ, likovne institucije,odnosno njihovi sponzori seafirmiraju kao pravi, gotovo iskljuèivi subjektlikovne scene) nema vlastiti muzejskipostav, veæ funkcionira kao galerijsko tijelo,što je odraz surove ekonomske stvarnostii stanja "bez kvoruma", a ne svjesnomijenjanje koncepcije tradicionalnih muzeja.Nepostojanja vlastite Internet straniceMuzeja, potreba izdavanja još nepostojeæihkataloga zbirki, tematskih, monografskihte fundusa MSU-a, problemisu koji se teško rješavaju. TromjeseènikMSU-a, autorski rad umjetnice Ivane Keser,koja u svojim projektima kreira i izla-e novine kao umjetnièko djelo, opremljenje slièicom Meksikanca koji svira nagitari i pjeva Tenemos muchos problemas!…aliidemo dalje.MSU je napravio dobar, ohrabrujuæipotez predstavivši struènjacima prostiglimna kongres AICA-e suvremene hrvatskeumjetnike i njihova djela, od kojihje velik dio otkupljen i pribavljen tepohranjen u depo akvizicija Muzeja.Unatoè sporadiènim aktivnostima napolju društvenog "pristanka", suvremenaumjetnost u Hrvatskoj, meðutim, zbogneadekvatnog sustava obrazovanja i medijskepromocije, još uvijek podrazumijevarecepcijski ekskluzivitet, te æe mnogigraðanin kojemu je stran jezik suvremeneumjetnosti Isprièati prièu odèitatikao prièam ti prièu.

26 III/66, 25. listopada 2,,1.Komercijalni oglasi i ljudska tragedijaNova izloba SanjeIvekoviæ u Galeriji Raèiæsvojevrstan je nastavaknjezinog prouèavanjaodnosa izmeðuumjetnièkog djela injegovog komercijalnogokruenja, izmeðuumjetnosti i upotrebaumjetnosti u svrhepropagande i reklame, tepogotovo nastavakprouèavanja ‘medijskogposredovanja’Sanja Ivekoviæ, Works of Heart,28. rujna – 22. listopada 2001,Studio Josip Raèiæ, ZagrebOrly Lubinini se da je nova izlobaSanje Ivekoviæ Works ofHeart u Galeriji Raèiæ svojevrstannastavak njezinog prouèavanjaodnosa izmeðu umjetnièkogdjela i njegovog komercijalnogokruenja, izmeðu umjetnostii upotreba umjetnosti usvrhe propagande i reklame, tepogotovo nastavak prouèavanja‘medijskog posredovanja’, kakou katalogu izlobe piše kustosicaizlobe Ana Deviæ.Na primjer, baveæi se reklamomi njenom okolinom SanjaIvekoviæ “osporava njezinu autentiènosti duhovito upuæuje namehanizme manipulacije”, pišeAna Deviæ. Ovo je, kao i mnogiradovi Sanje Ivekoviæ, ready made,te kao što naglašava, kao imnogi njeni raniji radovi rijeè jeo site-specific radu, što znaèi dane iskazuje tek svijest o prostorui njegovim promjenama (NatašaIliæ njezin rad Nada Dimiæ Filenaziva urbanom intervencijom,katalog Isprièati prièu, str.44),veæ je stvoren posebno za odreðeniprostor. U sluèaju izlobeWorks of Heart to je srce gradakoje se brzo mijenja, te kao i èitavZagreb “postaje uglaðen,blještav, posve komercijalniprostor“, kako ga opisuje SanjaIvekoviæ.U središtu tog gradskogprostora još uvijek postoji mali,manje dotjeran umjetnièki prostor,galerija koju Sanja Ivekoviæintegrira u komercijalno ‘blještavo’susjedstvo postavivši u izloggalerije veliki reklamni plakat,ne zaboravivši ni njegovulako prepoznatljivu poruku:Ovi proizvodi mogu se nabavitiu ovoj trgovini.To je sveTek prošavši pokraj izloga, bacivšiletimièan pogled bez previšepozornosti i zastavši trgovinuili dvije kasnije, posjetitelj shvaæada je prošao pokraj galerije iprimjeæuje razliku: ovaj put, gotovoda nema nikakve intervencije.Ništa nije promijenjeno,ništa nije dodano - niti na plakatniti negdje pokraj njega. Ušavši ugaleriju posjetitelj ponovnoprimjeæuje da nema intervencija,i to tako izrazito da su nekipromrmljali: “Zar je to sve?”.To je sve: Chanelov plakat uizlogu, s licem i gornjim dijelomruke modela koji reklamira “lesyeux de chanel”; a u galeriji jedannasuprot drugoga dva uveæanja(to bi se uveæanje moglo shvatitikao intervencija, ali obratite pozornost- nema promjena!) novinskereklame na kojoj modelnosi “kao noæ crnu ogrlicu s crvenimaustralskim kristalnim srcem”i “odgovarajuæe naušnice”,“u dizajnu Richarda Kerra byi.magnin”. Na suprotnome zidujoš jedno uveæanje novinske fotografije,s natpisom: “enu izSarajeva, lica prekrivenog krvlju,prolaznici vode u Kosovsku bolnicuna previjanje rana koje je zadobilajuèer u napadu na gradskutrnicu, u najgorem masakru utijeku dvogodišnje opsade bosanskogglavnog grada, u komeje poginulo više od 60 osoba”.Ulazeæi u posljednju, stranjuprostoriju posjetitelj nailazi navitrinu, sliènu muzejskim staklenimvitrinama koje štite vrijednei osjetljive predmete iz prošlostikao što su antikne knjige, kojugleda saginjuæi se, skoro udarajuæiglavom o staklo. U vitrini suponovno izloene iste slike, sadau originalnoj “postavi”: novinskafotografija i reklama i.magninnaslovljena Works of Heart dvijesu fotografije objavljene jednapokraj druge na istoj straniciNew York Timesa (meðunarodnarubrika, nedjelja, 6. veljaèe1994.); dok je Chanelov sjajnioglas otisnut u talijanskom magazinuGoia, Anno LVI, N. 35,1993, str. 22-23.Izostanak intervencijeNa odreðeni naèin i ovom izlobomSanja Ivekoviæ nastavljaprouèavati medijsku sliku ene injenu funkciju u komercijalnomprostoru u kojoj postaje predmettrgovine, kao i reprezentacijutragedije i boli na naèin koji neæeprekinuti protok trgovine - ponovnokroz ulogu slike ene. Alipromjena koja upada u oèi još jeuvijek izostanak intervencije, takoizrazit da dio izlobe postaje ipukotina u obliku srca na podugalerije, pukotina koja je tamozateèena i na koju umjetnica pokazujeuperivši svjetlo na tomjesto na podu. To je opseg intervencijekoju se moe vidjetina izlobi: svjetlo upereno na isjeèakiz magazina, isjeèak izdnevnih novina, bez ikakvih dodataka,bez ikakvog komentara.Zar je to sve?To je sve - sve što dobivamo unašem dnevnom ivotu, sve štodobijemo listajuæi stranice Timesa;sve što dobijemo prolazeæipokraj izloga trgovina. Nakonprolaska pokraj galerije i nakonpromatranja uveæanih fotografijai staklene vitrine posjetitelj poèinjeobraæati panju na same fotografijei na njihov raspored.Izostanak intervencije usmjeravapozornost na jasnu spoznaju davizualno okruenje u kome ivimonije koherentni niz predmeta,sloenih, makar i manipulacijski,u organizirane i objašnjivestrukture, veæ prije skup slikovnihfragmenata koji u našoj svijestistupaju u meðusobne odnosena naèine koji nisu uvijek istiili sukladni prvotnim namjerama.Drugim rijeèima, intervencija usmjeravanaš pogled prema odreðenomznaèenju, prema odreðenojmanipulaciji, smješta naše razumijevanjeunutar danog ideološkogokvira koji postavlja umjetnica,bilo to feministièko èitanje,marksistièka interpretacijaili lacanovski okvir.Ukazujuæi na slike umjetnicaih ne uklapa u okvir osim u onaj‘muzeološki’, te uspijeva ukazatina njihov utjecaj u ‘stvarnom’ ivotu,u svakodnevnici, izvan muzejskogokruenja. U svakodnevnomivotu slike ne gledamona naèin na koji ih prouèavamokada postanu umjetnièko djelo.Stranicu u novinama letimicepreletimo pogledom, ne “èitamo”doista tekst, ni oglas ni prièu,veæ bacamo oko na cjelinustranice, hvatamo fragment slike,kombinaciju slika što postaje novaslika koja nas prati kada preðemona sljedeæi vizualni fragment,sada uklopljen u onaj prethodni- ali nikada u statiènoj, koherentnoj,stabilnoj strukturi,uvijek u pokretu, neprestano semijenjajuæi kao što se mijenjajuvremenske prognoze, raspoloenja,vremena, mjesta na kojimaboravimo. ‘U areni vizualne kultureostatak neke slike vezuje sesa sekvencom filma, kutom nekogbillboarda ili izloga trgovinepokraj koje smo prošli, stvarajuæinove narativne oblike iz iskustvanašeg putovanja i naše svijesti’,piše Iritt Rogoff u knjizi TerraInfirma: Geography's VisualCulture (Routledge 2000.).STRATEGIJEMOÆIOd politike identiteta kapolitici pogledaPomak Sanje Ivekoviæ ide odukazivanja umjetnošæu na bešæutnostmanipulativne komercijalnei ideološke prezentacije ivotado izlaganja samog djelovanjavizualnog materijala. To jepomak od politike identiteta,koja ukazuje na rodni, nacionalniili seksualni identitet i njimapripadajuæe politike k politicipogleda, koja konstituira i konstruirasamu našu percepcijusvijeta na naèine koje tek poèinjemoistraivati, naèine nezavisneod namjerne represije iopresije stvorene intencionalnomideologijom, koji su samtemelj èina opskrbljivanja svijetaznaèenjem, sam temelj konstrukcijeideologije.Tako novi rad Sanje Ivekoviæima dvostruku oštricu: s jednestrane on odvlaèi panju s namjerneumjetnièke interpretacijeprema stvarnim djelovanjima vizualnogokruja, ali s druge strane,samim èinom fokusiranja nata djelovanja, rad takoðer ukazujena sitne detalje, unutrašnje, najmanjerasporede unutar okvira,arbitrarne i sluèajne kombinacijedjeliæa razlièitih, zasebno vizualnokoherentnih okvira koje našpogled susreæe, zamjeæuje, internalizirai potom probavlja preraðujuæiznaèenje, razumijevanje,objašnjenje ‘stvarnog ivota’.Promatrajuæi par fotografija nanasuprotnim zidovima galerijeuoèavamo nenamjerne, ali vidljiveodnose koje èim samo bacimopogled na novinsku stranicu internaliziramogotovo u naše ‘nesvjesno’.Uoèavamo zajednièki nazivnik‘trgovine’, ‘bešæutnosti’ i‘pornografije tragike i boli’ koji seuveæan i izloen u vitrini takooèigledno uklapa u raspored fotografijana naèin koji smo mogliprevidjeti èitajuæi novine, buduæida smo tako naviknuti na njihovupretpostavljenu odvojenost, napretpostavljeni razlièiti referentniokvir komercijalnog oglasa i ljudsketragedije.Oko koje vidiAli sada pod svjetlima reflektorai izloeni našem promatranju,a ne letimiènom pogledu, našemoku koje vidi, a ne oku kojegleda, vidimo uèinak koji vjerojatnointernaliziramo i ne primijetivši:vidimo, na primjer, kakoèovjek u Sarajevu gleda u modelDokument br. 276, 2001.(New York Times, International Sunday, February 6, 1993., str/p. 6).

III/66, 25. listopada 2,,1 27Skrivene porukeTo je pomak od politikeidentiteta,koja ukazuje narodni, nacionalni iliseksualni identiteti njima pripadajuæepolitike ka politicipogleda, kojakonstituira ikonstruira samunašu percepcijusvijeta na naèinekoje tek poèinjemoistraivatiiz oglasa; i kako neozlijeðena enau Sarajevu promatra njega kojigleda golu enu iz oglasa. Pogledajmokako ena iz oglasa spuštaoèi, kao da ne eli vidjeti Sarajevo,kao da ne eli vidjeti šaku ranjeneene usmjerenu upravoprema njezinoj bradi, no istodobnoto je i spušten pogled klasiènogneodvraæanja na muškipogled koji joj je upuæen, klasiènogizlaganja moæi muškog pogleda.Muškarac dri ruku enekojoj pomae i gleda enu kojupokorava svojoj muškoj moæi.Moæ je sada upisana u promatraèevum kao muška, a fragilnostkao enska karakteristika, iakoniti jedna od fotografija to samaza sebe ne izraava izravno.Je li moæ koja je ranila enu uSarajevu takoðer muška? Je limoæ rata muška? Gleda li zatoena u donjem kutu fotografijemuškarca s prezirom, je li zbogtoga ranjena ena spremna ozlijeditimanekenku, zato što je stavilamoæ u ruke muškarca? Je limoæ na obje fotografije muška ijesu li razlièiti oblici moæi povezani?60 je ljudi ubijeno, kazujenaslov. 60 dolara valja platiti zanakit da biste kupili poslušnu enu.Sasvim sluèajno, ali ipak prisutno,ipak uhvaæeno letimiènimpogledom i negdje zabiljeeno,premda nenamjerno.Pogledajmo kako rijeè ‘ekskluzivno’na oglasu odgovaranovinarskoj prièi. Tragedija postajealat novina, sredstvo trgovineradi poveæanja naklade. Je lifotografija iz Sarajeva ‘proizvodsrca’ koji podie svijest i budisuosjeæanje ili ‘ekskluzivni’ materijal?Èitatelj/gledatelj je zbunjen- kako protumaèiti poruku?Bilo koju poruku? Golotinjamodela suprostavljena je ranjenimtijelima koja su pokrivenimkaputima kao da se smrzavaju.Njena srcolika usta suprostavljenasu njihovim razjapljenim ustima,a njen nakit u obliku srca takoje prikladan, kao da u savršenojslici nema procijepa. Ali oblikokvira nasilno ree srcolikoDokument br. 276, 2001.(New York Times,International Sunday, February 6, 1993., str/p. 6).lice modela odmah iznad spuštenihoèiju, kao i tijelo koje nestaje,toèno na mjestu gdje bi trebalobiti srce. Je li to isto ono nasiljekojim muškarac stiska zglobranjene ene vodeæi je po pomoæili nevidljivom nasilju zamagljenepozadine Sarajeva?Pogledajmo kako obje ene, iChanelova manekenka i enakoja dri dijete, na gotovo istinaèin podiu desno rame. Je li‘ena’ uvijek ista? pogledajmofalusoidne kozmetièke preparatekoji penetriraju ‘rupe’ na ‘šeširu’.Ta manekenka, za razliku odprethodne, ne spušta pogled, veæpromatraèu uzvraæa pogled, aline izazovno, veæ iskušavajuæi ga.Što gledaju djeca i njihova majka?Ili policajac iza majke i bebe?Što je iza okvira, u ‘praznini’ izvanokvira? Pogled policajca izabebe usmjeren je prema drugompolicajcu na drugoj fotografiji,koji gleda još jednu bebu. ‘Policajac’postaje gotovo prisan nakonšto naš pogled oba policajcavezuje uz bebe, dok gledaju bebe,a ne manekenke.Izmeðu okviraZa razliku od manekenke nareklami trvtke i.magnin Chanelovaje manekenka sama, usamljena.Muški gledatelj pozvan je unutra,u okvir, daleko od vanjskog kojeprebiva ‘izmeðu okvira’, u kojegleda uplakani djeèak, zbunjenadjevojèica. Letimièan pogled gledateljapokriva procijep izmeðufotografija brišuæi prijetnju praznineizmeðu okvira, ‘praznine’ ukojoj prebiva nasilje koje nagovješæujuuplakana djeca i prisutnostpolicajaca. Pogled zatim registriradvije nasilne slike: ono štonije viðeno, ali je zamišljeno, nametnutoljudima na tri fotografije,i ono što nije viðeno, ali je zamišljenozahvaljujuæi seksualnojfantaziji pobuðenoj faliènim, penetrirajuæimstrukturama.Novi rad Sanje Ivekoviæ inzistirana primjeæivanju tih djelovanjai njihovih moguæih razlièitihtumaèenja u našem svakodnevnomivotu. Primjeæuje ih kaoskupine fragmenta koje organiziranevin i letimiènim pogled nadnevne novine, sjajni èasopisi,šetnje gradom, nomadski letimièanpogled koji preko vizualnihslika oko nas pluta nenamjernononšalantno poput flaneura. I raðase svijet.Sanja Ivekoviæ ne dozvoljavanam da pobjegnemo od utjecajatog svijeta. Ona zna da su i politika,i opresija, i sreæa, naposljetku,ono nezamijeæeno, ono štose još ne raèuna, rezultat svakodnevnogutjecaja onog internaliziranogvizualnog materijala nakoji ne obraæamo panju.S engleskoga prevela:Sabina SaboloviæNiuæi objekte ili zvukoveu kojima jedan uvijekpredstavlja ništa iliprazninu, a drugi nešto ilipuninu, umjetnik ispisujeporukeDalibor Martinis, 2 poruke,od 2. do 10. listopada 2001.,Paromlin, ZagrebOlga Majcensuvremenoj se umjetnostisve èešæe upotrebljava termin«èitanje» nekog djela,koji je u povijesnom smislu utemeljenu ikonološkim zadanostimaslike. Danas se taj pojam rabiuglavnom za ostvarenja konceptualnogtipa, kojima je ideja najbitnijièinitelj. Meðutim, osim utom prenesenom smislu u kome«èitanje» znaèi dopiranje do sadrajaputem jezika odreðenog likovnogdjela, taj se pojam kodnekih umjetnika moe upotrijebitii doslovno. Uz razne dnevnièkepristupe ili upotrebu slovakao estetskog objekta i/ili nosiocaneke poruke, tu su neizostavnoi djela Dalibora Martinisa iznjegove binarne serije.Radovi nastali u protekle trigodine u kojima je autor upotrijebiobinarni kôd nazvani su binarnomserijom. Niuæi objekteili zvukove u kojima jedan uvijekpredstavlja ništa ili prazninu, adrugi nešto ili puninu, umjetnikispisuje poruke. Pritom umjetnièkirad ima estetsku dimenzijukoja je vidljiva ili èujna «na prvuloptu» – samim ulaskom posjetiteljau domet odreðenog rada, alii neizostavnu drugu razinu, kojuumjetnik nije eksplicirao naslovomrada, veæ je ostavio posjetiteljimana izbor da odreðenu porukuproèitaju ili ne proèitaju.Tako je umjetnik «ispisivao»zvukovne poruke saksofonom ilicrkvenim zvonima u Zadru, Zagrebui pokrajini Friuli u Italiji. Zavizualne poruke koristio je biljkei ploèe za pisanje, kante napunjenevodom i pijeskom, svjetla, videozapise, pa i sama sredstvakomunikacije kao što su automobilii bicikli. Poruka ispisanabiciklima izloena je upravo najubilarnoj izlobi povodom dvadesetegodišnjice PM-a.U zgradi Paromlina, gdje jenedavno odrana njegova samostalnaizloba u organizacijiMSU-a, postavljena su takoðerdva rada iz te serije. Prvi predstavljadokumentaciju šest odzvonjenihporuka u Friuliju. Svakadopire iz svog zvuènika, a pokazanaje i svaka lokacija videozapisom geografske mape. Nazivtog rada je Conference Call, štoduhovito ujedinjuje simultanuzvonjavu melodije-poruke.Druga se poruka sastoji odkopalja i efektnih disco-kuglikoje se u ovaj ruševni prostorkomplementarno uklapaju svojomkièastom ljepotom. Binarnije kod (nula je disco-kugla, jedanje koplje) ujedno i Morseovaabeceda (crta je koplje, a toèkadisco-kugla).Zbunjeno išèekivanjeFenomen «skrivanja» prisutanje u djelima mnogih umjetnika, aDalibor Martinis, Koplja i kugle, 2001.Svaka situacija ukojoj postojilozinka, kôd ilišifra, odnosnoskrivena poruka,implicira tajnu, atajna izazivaznatieljuna hrvatskoj je likovnoj sceni naodreðeni naèin osobito izraen.See od diskrecije nekih radova,preko skrivanja sadraja, pa doskrivanja samog rada – kao štosu, primjerice, neki radovi SlavenaTolja i Tome Saviæa Gecana,koji «bjee od oka» da bi stvorilinapetost išèekivanja u galerijskomprostoru, a potom potpunušokiranost ili zbunjenost, kadase otkrije da je u pitanju dinamitili parket.Autor izlobe u Paromlinusvoj rad ne pokušava skriti, alisliènost s prije navedenim umjetnicimamoemo pronaæi u stvaranjunapetosti zbog neke nedokuèiveili ne odmah dokuèive dimenzijerada koju stvara primjenombinarnoga koda. Svaka situacijau kojoj postoji lozinka,kôd ili šifra, odnosno skrivenaporuka, implicira tajnu, a tajnaizaziva znatielju.Osim ove dimenzije binarnuseriju karakterizira bavljenje komunikacijom.Tijekom cijelogaprošlog stoljeæa ovu temu obraðujurazni umjetnici, te je Kafkajoš poèetkom stoljeæa podijeliosredstva za komunikaciju nadobra i loša, u dobra svrstavši eljeznicu,automobil, zrakoplov, au loša (sredstva koja mu se nesviðaju) pisma, telegraf, telefon iradiograf. Danas, kada je brojsredstava iz ove druge skupinemnogo veæi, zainteresiranost zatemu komunikacije proporcionalnoje porasla.Zvuèni ili slovni materijal, priupotrebi bilo kojeg digitalnogsredstva komunikacije, pretvarase u alfanumerièke znakove, daDalibor Martinis, Koplja i kugle, 2001.U nekojfatalistièkoj verzijirad ukazuje naprogresivno sveveæi raspadkomunikacijskekule babilonskenapretkomtehnološkihmoguænostibi se ponovno pretvorio u zvukili slova na nekoj distanciranojtoèki. Upravo ta faza pretvorbe,koja je postala jezik za sebe, zanimaDalibora Martinisa. TajMartinisov interes posjetiteljimanjegove izlobe onemoguæujepotpuno uivanje u kopljima idisco-kuglama ili video-audio instalacijijer umjetnik stvara suspence,osjeæaj da posjetitelju neštoizmièe, da nije otkrio sve. Nakonšto prouèi Moreseov kôdmarljivi æe posjetitelj u instalacijis disco-kuglama i kopljima proèitatirijeè deceit – prijevaru, obmanu.Ta višeznaèna rijeèca moe seodnositi na duhovit odnos DaliboraMartinisa prema publici, ilimoe autoironijski reflektiratiumjetnièko djelo kao jedno odspecifiènih sredstava komunikacije.A u nekoj fatalistièkoj verzijimoe ukazivati na progresivnosve veæi raspad komunikacijskekule babilonske napretkomtehnoloških moguænosti.

28 III/66, 25. listopada 2,,1.Arhiv proširenih medijaIzloba ne postavlja kronološkuretrospektivu, veæ meðu velikimbrojem izlagaèa u PM-u odabirerecentniju produkciju 48 autoraDvadeset godina PM-a 1981-2001, od 3. do28. listopada 2001., Hrvatsko društvolikovnih umjetnika, ZagrebSunèica Ostoiæategorizacije umjetnosti, tromostinstitucija i njihova financijskaovisnost o slubenom mišljenju ipolitièkoj podobnosti èesto ugroavajuslobodu djelovanja umjetnika i kustosa.Izlobom Dvadeset godina PM-a 1981-2001 moemo se podsjetiti da u Hrvatskojpostoji bastard koji je, odupiruæi setome, etablirao èitavu generaciju umjetnikaalternativnih establišmentu, a i daljese stalno regenerira podravajuæi svjeeduhove. Stoga su se svjetski likovni kritièariokupljeni na kongresu AICA-e uZagrebu, kojima su zagrebaèki kustositrebali predstaviti lokalnu umjetnièkuprodukciju posljednjih deset godina, onjoj osim na izlobi u organizaciji Muzejasuvremene umjetnosti imali prilikusaznati i upoznavanjem s novijim djelimaprotagonista PM-a. Time su moglinaslutiti da postoji i neka druga stranadevedesetih.Izloba je zauzela cijeli prostor Damije.Unutar prstena PM-a postavljen jerad Beskonaèna traka umjetnice kojoj jeposveæena cijela izloba, Edite Schubert,jedini koji je originalno veæ stajao u tomprostoru jer je za njega i napravljen. Ostaliradovi razmješteni su vanjskim prstenom,a postavljeni su po principukomplementarnosti, što je rezultiralodinamiènim postavom. Osim statiènogdijela postava, predstavivši svoj rad upoznatoj maniri, akcije su na otvorenjuizveli Anto Jerkoviæ Balonijadom crnimbalonima u kojima je prostor plivao, iTomislav Gotovac performansom DistantDrums, bubnjajuæi po zidu i stolovimau prizemlju unutarnjeg prstena praznimplastiènim bocama.Tomislav Gotovac, Performans Distant Drums, otvorenje 20 godinaPM-a 1981-2001 ( Autor fotografije Boris Cvjetanoviæ)PM je bio nehotiènabesplatna plantaa noveumjetnosti, èije suplodove kasnije ubiralineki drugiPredstavljanje raznolikostiKoncepciju izlobe osmislili su AntunMaraèiæ i Nevena Tudor, a oslanja sena jubilej iz 1989. godine. Autori nisupostavili kronološku retrospektivu, veæsu od velikog broja izlagaèa PM-a izabrali48 autora te predstavili njihovu recentnijuprodukciju. Selektirani su autorikoji su èešæe izlagali u galeriji ili pakimali izlobe vane za ustroj same galerije.Nailazimo tako na veterane "noveumjetnièke prakse", a èiji rad danaspredstavlja, barem naèelno, sastavni dionaše likovne kulture, no predstavljeni sui mlaði umjetnici u usponu karijere i razvoja- Tomo Saviæ Gecan, SimonBogojeviæ Narath, Ivana Keser, Igor Kuduz,Slaven Tolj, itd. Usporedimo li radoveveterana Galerije s onima mlaðihkolega, vidi se da su zreliji autori kaoVlasta Delimar, Vladimir Dodig Trokut,eljko Jerman, Julije Knifer, IvanKoariæ, Antun Maraèiæ, Dalibor Martinis,Goran Petercol, Dubravka Rakoci,Mladen Stilinoviæ, Goran Trbuljak jošuvijek kritièni i suvremeni, te da se jaèinomi energijom mogu mjeriti s djelimamlaðih generacija.Galerijom PM-a prošlo je nekolikogeneracija umjetnika koji su baratali razlièitimmedijima na razlièite naèine. Dabi se predstavio taj izraziti pluralizamizrièaja koji je, da naglasimo, bio moguæsamo u tako slobodno koncipiranoj galeriji,logièno je da izloba bude bez nekeèvršæe uporišne toèke. Prvi voditeljProstora PM-a Mladen Stilinoviæ ovakoprosuðuje izlobu: Imali smo izlobu desetgodina PM-a po nekom sliènom modelu.Izloeni su bliski suradnici i oni kojisu više izlagali. PM je uvijek išao na povjerenjeumjetnicima, tako je i ovo napravljeno.Ono što me je malo razoèaralo jeneambicioznost pojedinih umjetnika uvezi s radovima. Dali su radove kao "evo,to je za PM, pa evo rad" i to mi se nimalone sviða. Ne mislim da je suvremeno akoumjetnik napravi veliku fotografiju i ispodnje stavi tekst. Zato kaem da su merazoèarali.HistorijaU svojim poèecima Prostor PM-a bioje udarni punkt razvoja novih ideja suvremeneumjetnièke prakse, koji AntunMaraèiæ definira kao neku vrstu umjetnièkogsjemeništa. Tu su, zapravo, svojeizlobe imali ljudi koji su kasnije integriraniu tzv. oficijelnu suvremenu umjetnost.Naime, mi smo Muzeju suvremeneumjetnosti olakšavali posao jer smo zapravobili besplatni poligon gdje se odvijalanova scena i gdje su oni mogli samomirno promatrati i prstom uprijeti "evo,ovoga æemo sad uzeti". Bili smo neka nehotiènabesplatna plantaa nove umjetnosti,èije su plodove kasnije ubirali nekidrugi. No, meðutim, hvala Bogu, sve je tonaše. A sve to naše zapoèelo je 1979. godineu Zagrebu, glavnom gradu tadašnjeSocijalistièke Republike Hrvatske. Kao isvaka umjetnost koja je opozicija sadr-aju i mehanizmima kulturnih institucija,zagrebaèki umjetnici, koji su krajemsedamdesetih djelovali u tzv. alternativnojsferi izraavanja, sastajali su se obiènona privatnim mjestima gdje su i prakticiraliizlagaèku djelatnost. Jedno takvodobro poznato mjesto bio je PodroomSanje Ivekoviæ i Dalibora Martinisa ukojem su se u Radnu zajednicu umjetnikaokupili oni koji su se bavili novomumjetnièkom praksom. Istodobno suGoran Petercol, dio RZU-a, i DamirSokiæ, èlanovi organa unutar HDLUZ-ainicirali osnivanje Sekcije proširenih medijakoja bi podravala takvu umjetnost.Tu inicijativu podravali su i Ivo Gattinte Stevan Luketiæ, ljudi s višim rangommoæi u HDLUZ-u te je 1979. Sekcija osnovana,a 1981. dobiva prostor unutarzgrade HDLUZ-a na Starèeviæevu trgu.Od tada djeluje kao Prostor PM-a. Timesu u jednu tradicionalnu ustanovu i slubenukulturu trebali biti ukljuèeni netradicionalniumjetnièki izrazi i razmišljanja,odnosno u instituciji kojoj su temeljbili slikarstvo, kiparstvo i grafika predstavljenasu suvremena umjetnièka istra-ivanja. Ta bi èinjenica mogla upuæivatina osuvremenjivanje sadraja institucijeili na institucionalizaciju alternativnihumjetnièkih oblika. Prvo je toèno, dokdrugo nije. Taj prostor nikad nije institucionaliziran,što znaèi da je imao koncepcijuotvorenog prostora kojim suvladali umjetnici i to na vrlo demokratièannaèin, bez puno birokracije i lamentacijaoko besparice. Karakteristike Galerijeproširenih medija prije svega su bilesloboda djelovanja raznih umjetnièkihizrièaja sukladnih vremenu, umjetnièkoinstant reagiranje na situaciju te gustafrekvencija izlobi.Edita Schubert, Beskonaèna traka, 1995.VoditeljiStilinoviæ 1984. postaje voditelj, a1985. je PM preimenovan u GalerijuPM-a. Ratne devedesete nakratko suprekinule djelovanje Galerije, da bi 1994.poèela raditi u vrlo specifiènom i zahtjevnomprostoru unutarnjeg prstenaDamije. Ubrzo je dobila i novog voditeljaAntuna Maraèiæa, koji ovako komentirastatus voditelja: Cijela kultura poèivana entuzijazmu pojedinaca, ali da ne budempatetièan, taj entuzijazam èini zapravoèitav niz pojedinaènih taština, odnosnoljudi koji se moraju realizirati na ovaj ilionaj naèin i pritom besplatno dirinèe i vukukulturna kola drave. I zato su relativnomirni ovi "novcodavci" jer znaju da æemomi raditi platili oni ili ne.No, koliko je promjena mjesta utjecalana otvorenost, pluralizam i eksperimentalnost?Zbog èega više nema onakvedinamike izlaganja? Stilinoviæ kae daje došlo do zbrke u rasporedu jer sezbog osoblja odravanja, èuvara izlobi,nisu mogli uskladiti prostori HDLU-a iPM-a, zbog èega se moglo napraviti najvišedvije izlobe mjeseèno. Tempo staregalerije, gdje su se javljali mladi ljudikoji su znali kakve radove Galerija izla-e, nije se mogao odrati, pa je došlo doredukcije protoka ljudi kroz Galeriju.Sve se to, naravno, pravdalo financijskimmomentom, što je uvijek suludoopravdanje.Pojam "prošireni mediji" tijekom godinanadopunjavao je svoje znaèenje, štoje PM pratio. Izloba I’m still alive pokazalaje potrebu za prezentacijom novihideja i umjetnièkih usmjerenja, te svijesto umjetnosti u digitalno doba. Istu otvorenupoziciju i predstavljanje suvremenihproširenih medija pokazuje i posljednjaizloba pod nazivom Re:Con, koja jepredstavila kljuène net.art projekte uposljednjih pet godina. Kao i prethodna,ostvarena je u suradnji s Multimedijalnimcentrom MAMA. U suradnji sa sliènimcentrima, koji stvaraju današnju digitalnuscenu, sigurno æe se i u buduænostiostvarivati izlobe novih medija.Dinamika novogaPoziciju takve suradnje i one s mladimkustosima posebno istièe posljednja voditeljicaSabina Saboloviæ. Ona navodi kojeje novine pokušala uvesti u program Galerije:Zajedno s mjestom voditelja PM-aod Antuna Maraèiæa sam preuzela i programza 2001. godinu, komu sam u suradnjiSTRATEGIJEMOÆIs Umjetnièkim savjetom Galerije dodala triprojekta: samostalnu izlobu mlade videoumjetnice Renate Poljak te performans GolanLevina “Audiovisual Environment Suite“u suradnji s Multimedijalnim institutom.U studenom æe se odrati treæi projektkoji je dodan programu na moju incijativu,izloba eljka Blaæea, Ane Hušman i LaleRašèiæ, studenata odjela za nove medije Likovneakademije u Zagrebu. Vjerujem da tiprojekti ukazuju na smjernice koje smatramda bi Galerija PM-a trebala imati: otvorenost,interes za promišljanje medija i svakakopruanje prilike za ostvarivanje projekatamladim umjetnicima i kustosima. Unatjeèaju za projekte koji je u lipnju bio raspisanza 2002. godinu sugerirala sam da sekao prioritet naglase “problemske koncepcijemladih autora”. eljela sam da to budesignal mladim umjetnicima i kustosima dapokušaju artikulirati neku svoju ideju bezobzira na to što moda nemaju prethodnogiskustva. Naalost, odaziv mlaðih umjetnikanije bio velik, a problemskih koncepcijajoš i manji. Smatram da to s obzirom nanedostatak edukacije kustosa te kritièkogaparata koji bi poticao razvijanje scene nijeni èudno. Baš stoga mislim da su to podruèjakoja trebaju ostati vana za daljnje djelovanjeGalerije PM-a. Èini mi se pozitivnainicijativa sadašnjega Umjetnièkog savjetaGalerije da se ne fiksiraju unaprijed projektiza èitavu godinu, veæ da se stavi prostorza reagiranje, koliko to dopušta nefleksibilnibirokratski sistem financiranja, na neketrenutaène prijedloge i inicijative. Time bise trebala potencirati protoènost i ivostprograma.Trenutaèno PM èeka novog voditelja,koji æe raditi u promijenjenu prostoru.U sklopu vraæanja zgrade u prvobitnostanje uklonjene su Richterove stepenice,pa je PM ostao samo na gornjoj etai.Tom intervencijom dobiven je veliki,monumentalni prostor u prizemlju, tekompaktniji prostor Galerije PM-a, štodaje nove izlagaèke moguænosti cijelomHDLU-u. Kako æe se funkcionalno iskoristitidonji dio HDLU-a, te na koji(foto: Boris Cvjetanoviæ)

III/66, 25. listopada 2,,1 29Dalibor Petkoviænate li tko su Ronetgen iliEinstein? Ili po èemu supoznati Ivo Andriæ, JohnSteinbeck i Max Planck? Naravnoda znate. Sad sljedeæe pitanje:znate li tko su John Keogh, ViliunasMalinauskas, John Richardsi Peter Barss?Kao što filmska nagrada Oscarima svoju Zlatnu malinu, takoi Nobelova nagrada ima svojegIgnobela. Ignobel je nagradakoja se svake godine dodjeljuje udeset kategorija za "najèudnijaotkriæa ili izume koji ne bi trebalidoivjeti širu upotrebu". Nekeod kategorija su stalne, poput fizike,medicine, biologije, dok seostale pojavljuju po potrebi.Dodjeljuju se na Harvardu, uSanders Theatreu i dobitnici ihuzimaju osobno.A Ignobel ide…Dakle, Keogh, Malinauskas,Richards i Barss dobitnici su Ignobelaza 2001. godinu. Koeghje, vjerovali ili ne, poèetkomovoga stoljeæa u australskomuredu za patente patentirao kotaè.Zahvaljujuæi toj dovitljivojideji Keogh i australski ured zapatente zaradili su svaki po jednogIgnobela za tehnologiju.Malinauskas se moe pohvalitiIgnobelom za mir, jer je, u rodnojmu Litvi, sagradio zabavnipark «Staljinov svijet». Richardsje dobio Ignobela za knjievnostzbog, kako je naveo struèni iri,napore da zaštiti, promovira ibrani razliku izmeðu mnoine iposvojnoga genitiva u engleskomjeziku, a Barss je svoju nagraduzasluio iz podruèja medicinezahvaljujuæi istraivanju podnaslovom «Ozljede zadobivenepadom kokosovih oraha».Zastori tuš kabineZa genijalne fizièare obièno seu biografijama navodi da u privatnomivotu nisu znali ni gdjeim je glava, a kamoli nešto drugo.Za dobitnike Ignobela za fiziku,vrijedi suprotno pravilo.Naime, dobitnik za 2001. jestDavid Scmidt, koji je došao dodjelomiènog rješenja na pitanjezašto se zastori tuš-kabine savijajuprema unutrašnjosti kabine.Njegov kolega Sir Michael Berryiskoristio je 2000. godine magneteza podizanje abe i sumoI budale nagraðuju, zar ne?Ignobel je nagrada koja sesvake godine dodjeljuje udeset kategorija za“najèudnija otkriæa ili izumekoji ne bi trebali doivjetiširu upotrebu”borca, dok su godinu dana ranijeLev Fischer i jedan njegov engleskikolega podijelili nagraduza proraèun najboljeg naèinaumakanja keksa u èaj, te sprjeèavanjavašeg èajnika da curi nakonšto ste izlili èaj u šalicu.Agresivno mirne eksplozijeOsim Litvanca, nagradu zamir su dobili i francuski predsjednikJacques Chirac za najoriginalnijinaèin obiljeavanja 50.godišnjice bacanja atomske bombena Hirošimu, kada je u sklopuobavljanja pokusa nuklearnogoruja na isti dan izdao zapovijedza detonaciju jedne od atomskihbombi. Tu je i bivši pakistanskipremijer Nawaz Sharif, koji jenagradu dobio za «agresivno mirneeksplozije atomskih bombi».Njima se pridruio i Harold Hillmanza svoju studiju «O moguæojboli prilikom strijeljanja i ostalihoblika egzekucija».Da znanje ne poznaje granicepokazuje i primjer June baptistièkecrkve iz Alabame, kojoj jeIgnobleov iri dodijelio nagraduza matematiku. Naime, sveæenicite crkve su izraèunali koliko æeljudi iz Alabame otiæi u pakaoako se ne pokaju. Teza da astrofizikapolako poèinje doticati graniceu kojoj se susreæe s filozofijompostaje oèitija kada se navedudobitnici za tu nagradu, Jack iRewella van Impe, koji su otkrilikako crne rupe ispunjavaju svelokacijske uvjete pakla.Kao što filmskanagrada Oscar imasvoju Zlatnumalinu, tako iNobelova nagradaima svojegIgnobela. Ignobelje nagrada koja sesvake godinedodjeljuje u desetkategorija za"najèudnija otkriæaili izume koji ne bitrebali doivjetiširu upotrebu"Za ljubomorne suprugeKemièari su pak nešto praktièniji.Naime, Takeshi Makinoizumio je S-check. Spray stvorenza svaku ljubomornu suprugu.Dovoljno je da muevo donjerublje pošpricate sa S-checkom isaznat æete je li vam bio vjeran.Njegov amerièki kolega izumioje gaæe s filterom za humane ispušneplinove, dok je dobitniknagrade za ekologiju izumio samoparfumirajuæeodijelo.Don Featherstone jedini je,zasad, dobitnik nagrade za umjetnost.Istu je zasluio za izumplastiènoga ruièastog flaminga,kao veliki korak u evoluciji ukrašavanja.A sad zadnje pitanje za onuveš-mašinu koja se sjaji u kutu isamo èeka na Vas. Znate li koja jerazlika izmeðu Richardsa, Barssa,Mokinoa, ostalih dobitnikaove nagrade i Ante Kovaèeviæa-Madraca, Ivana Milasa-Cerebralnog,Ljube Èesiæa-Rojsa i ostatkaSabora?ÆIÆA Tomina kolibaPuricu sfaširam, košulje nafajtam i naIksel teèaj. Za delegaciju Zruande buænicurazvuèem. Zcrtom. Zora rudi, mi se multilevelusaglasimo, jako lepo o ljudskimpravima dogovorimo, pobratimo i kad jezcrkve peta odzvonila, deèki Zruandezahrèu isto k’o i bijelci. Tak’ se je okonèalaprva planetarna sjednica meðukontinentalnesuradnje nevladinih udruga zaintracivilnu komunikaciju – “Maèkovec –dvehiljadeiprve”.Vjutro ih otpratim na vlak za Gibraltar.Nosila sam mini Vitonovu torbicu za praæenjena kolodvor i pase antik-roza poluèimice.Magla na kolodvoru – pa ju zpelinkovcempreseèem. Sitno skošem, popr-im zlukom, dva jajca, pol kruha i da vidiš.Zvoni – Jovanka, da punða.(A mi djeco) ÆIÆStunim oèima me kujica gleda i veli:kaj mi ne bi dve frolike do naveèer dala, dazdrim?A do naveèer treba – zdrati. Sedamzdravanja tjedno, tristopedestdva godišnje,zdrati zdruene drave, zdrati dru-enje, zdrati dranje, draenje, zadratitrudnoæu zdrati ...dah tri minute zadratii tak bez zraka atmosferu na Uranu zamisliti... i u toj atmosferi novu DiorovuAlmanahporoène kuæanicekolekciju postaviti... vaši su kapki teški ...vi spavate.. vi èvrsto spavate...ÈIÈOlinaBrinem se za detalje, za sitnice, zrnoprašine, suha kapljica na friško opranomprozoru. Svaka dlaka na svom mjestu.Veli mi suseda da je èitala Vbibliji na trajektuda to ni dobro. I da ajmprem istone. Debelo namaem Gerlanovog tekuæegsjenila i javim se na natjeèaj za estonskiplinovod. Veli mali da bi sutra posudilšvas aparat za likovni.U yubilarnom, 10.- tom broju donosi:– Prilog: “Koze”Sandra Antoliæ– Èuvam trudnoæu i parkiralište noæu: “Zaposlena”– Biramo deset najljepših ena u prometu - ‘ko jaèi taj vozaèi– Nagradna igra i ovog broja: Dobiva svaki punoljetni zemljaninÈitajte Almanah poroène kuæaniceÆIÆArijaZove Miæa Orloviæ, a kipi mi voda zakelj pofuriti. Javim se nekak’, a veli Miæada akoprem elem. Avaj Miæo! Sikter ašik,a da bi sitno. Mani Miæo, dašta. I tako sammu poslala vizitku po tri marke komad.A koncert Ive Pogoreliæa da je odgoðen,da za nehste vohe.Brine me terorizam, al’ ta moja briganikak neæe preæ na drugoga, a kol’ko samju molila. Da joj je kod mene dobro, zajesti da ima i za piti i da bi me još ostala,ak’ mi nije problem, do sudnjega danaderati. Al’ da nije to još daleko, veli.Dobro, al’ nemoj mi stanarinu zaboravljat.Kaj’e prokleta!ÈIÆA miæa gotova prièaSad mi terorizam hoæe preæ i u ovaj odlomak.A lepo smo se dogovorili da mudam jednoga. Al’ daj prst, hoæe i ruku! Agranica se zna. Naši stari su ju odredili imora se poštivati. Do kamena je moje,preko- terorizmovo. Ja nejdem prek’, nejdini ti. A da nebu mene pital, veli, i nasilnomi preðe sim.Sutra idem advokatu Vremetinec.

30 III/66, 25. listopada 2,,1.Muharem Bazduljisati o nekom autoru prije i poslijedodjeljivanja Nobelove nagradedvije su razlièite stvari. O Nobelovojse nagradi za knjievnost moguimati razlièita mišljenja, mogu se pobrojatipromašaji, zatim pisci koji su je bezdvojbe zasluili, no nisu je dobili; meðutim,nesporno je da je Nobelova nagradajedina svjetski relevantna knjievna nagrada.Booker je dovoljno zvuèan, no relevantanje uglavnom tek za engleskogovorno podruèje, NIN-ova je nagradanekoæ bila referenca na nivou ex-SFRJ,no svi ti Herderi i Pulitzeri ne nose nisjenu grandiozne simbolike Nobela, varljivogobeæanja besmrtnosti. Takozvanuliterarnu besmrtnost Vidiadhar SurajprasadNaipaul osigurao si je i prije jedanaestogoktobra 2001. godine, no potrebnoje ipak napomenuti da ovaj tekstnastaje nakon saopæenja Švedske akademije,a u neku ruku i povodom njega.Nepodmitljivo opaanjeObièaj je, naravno, da Švedska akademijakratkim saopæenjem, na izvjestan naèin,obrazloi nagradu. Obièaj je, takoðer,da se u tom obrazloenju posebno apostrofirajuneke znaèajke cjelokupnog djelalaureatovog, kao i neko konkretno djelo.Iskoristit æu jednu frazu iz obrazloenjaNaipaulove nagrade kao svojevrstan simboliènipoèetak eseja o ovom piscu. Naime,kao glavna svojstva Naipaulove prozeu ovom se saopæenju istièu «zvuèno pripovijedanjei nepodmitljivo opaanje»(kurziv moj). Nepoznata mi je etimologijadugaèkog imena Naipaulovog, ne znamšta zbilja znaèi ime Vidiadhar, no to imesazvuèjem priziva jednu od najpoznatijihrijeèi iz sanskrta, rijeè vidya, sanskrtskuinaèicu starogrèke ideje. Naroèito je razvidnoiz engleske skraæenice koju Naipaulveæ dugo koristi, on kojeg engleski tisakotkad je zaradio plemstvo najèešæe zoveSir Vidia. A sanskrtsko vidya ima isti korijenkao i latinsko video, kao uostalom injemaèko wissen ili wisdom iz jezika nakojem Naipaul piše ili bosansko/hrvatsko/srpskovidjeti. To sanskrtskovidya zapravo je školski primjer, pomaloi opæe mjesto, u dokazivanju sliènostiindoevropskih jezika. Koristi ga,primjerice, i Jostein Gaarder u svom Sofijinomsvijetu. No, u tom kontekstu ime seNaipaulovo, po starom nomen est omenreceptu, ispostavlja kao simbol njegovogivota i djela. On je neko ko je svojimpodrijetlom i ivotom u pravom smislu rijeèi(a koliko god to moglo zvuèati otrcano)graðanin svijeta, sljedbenik tradicijajednako Istoka i Zapada, no isto tako i nekoko te tradicije u svome djelu sretnospaja i ujedinjuje. Meðutim, njegovo namime kazuje još jednu stvar, on je jednostavnoneko ko je obdaren neobiènomstrašæu i talentom za promatranje, za nepodmitljivoopaanje, kako bi rekla švedskaakademija, on je onaj koji vidi. Pisac jeopæenito valjda èovjek koji primjeæujestvari koje drugi ljudi ne vide; Naipaul jeveliki promatraè, on gleda i vidi.Arhipelag West IndiesDobro je poznata neobièna prièa opodrijetlu Naipaulovom. Roðen je naTrinidadu, na jednom od otoka onog èudesnogarhiplega kojeg oivièavaju Atlantskiokean, Meksièki zaljev i Karipskomore. Drugi otoci tog arhipelaga bili suOnaj koji vidiZa razliku od èetiri godine mlaðegMarija Vargasa Llose, koji je, povlastitim rijeèima, u svojim prvimromanima glupo izbjegavao humor,Naipaul se veæ u svojim prvimdjelima pokazuje kao majstorhumoramjesta na kojem su svijeta ugledali i piscipoput Itala Calvina, Aleja Carpentera,odnosno Dereka Walcotta. No, stvar kojaje neobièna jest èinjenica da je Naipaulpodrijetlom Indijac. Njegov rodni arhipelagna engleskom se jeziku naziva WestIndies. Tako je V.S. Naipaul od ranogdjetinjstva na ponešto neobièan naèin ispaštaozbog znamenite Columbovegreške. Meðu (takozvanim) domicilnimstanovništvom zapadnoindijskog otoèjapripadao je (tautološkoj) manjini istoènoindijaca.No, otkud uopæe Indijci naTrinidadu? To je na neki naèin rezultatukidanja trgovine crnim robljem. Sredinomdevetnaestog stoljeæa tamo se osjetiogubitak radne snage, a to je valjda ponukaloIndijce da sreæu potrae na drugojstrani globusa. Meðu tim su se iseljenicimanašli i Naipaulovi preci.Naipaul je roðen sedamnaestog augusta1932. godine u gradu Chaguanasu.Na Trinidadu je ivio do svoje osamnaestegodine; naime, veæ 1950. odlazi uEnglesku. Zahvaljujuæi stipendiji studiratæe engleski jezik i knjievnost na oksfordskomsveuèilištu. Potrebno je modanapomenuti da je u to vrijeme Trinidadjoš uvijek bio sastavni dio UjedinjenogKraljevstva; današnja drava Trinidadi Tobago postala je, naime, nezavisnatek 1962. godine. Kad se govori omladosti V.S. Naipaula i njegovom opredjeljenjuda ivot posveti knjievnosti,nuno je spomenuti i utjecaj Naipaulovogoca. Jer ovu je neobiènu liènost umoru razlièitih interesa privlaèila i knji-evnost.Naipaulova vizijanjegovog zavièajaizrazito je sumorna; onga vidi kao neku vrstulimba izmeðu dvasvijeta, jednog koji jenapušten i drugog kojinije do kraja prihvaæenOciKratki opisi Naipaulovog oca podsjeæajuponešto na oca Danila Kiša. Obojicasu bila osebujni èudaci i obojica sumoda presudno kumovala spisateljskojkarijeri svojih sinova. Naipaul je, meðutim,nakon smrti svoga oca objavio zbirkunjegovih kratkih prièa, a takoðer jeprikupio i objavio vlastitu prepisku socem.Po završetku studija Naipaul æe ostatiu Engleskoj. Oenio se Engleskinjom teje zapoèeo ivot u Londonu, a zaposliose na BBC-iju. Njegova knjievna karijerazapoèet æe 1957. godine publikacijomromana The Mystic Masseur. Veæ narednegodine izlazi The Suffrage of Elvira,a godinu dana kasnije Miguel Street.Svi se ovi romani bave pišèevim zapadnoindijskimzavièajem na prekretnicikoja oznaèava prelazak iz kolonijalnogstatusa u formalnu nezavisnost. Za razlikuod èetiri godine mlaðeg Marija VargasaLlose, koji je po vlastitim rijeèima usvojim prvim romanima glupo izbjegavaohumor, Naipaul se veæ u svojim prvimdjelima pokazuje kao majstor humora.Komièni elementi u ranim Naipaulovimromanima su - kako istièe Salman Rushdie- oštri i nesentimentalni. Ova su trirana romana, uz utemeljivanje specifiènogNaipaulovog stila, ponudili takoðerna ravni skice sve one opsesije koje æeNaipaul istraivati u kasnijim svojimdjelima. Tu se istièu - kako veli DavidAlbahari - Naipaulova osnovna interesovanja:nemoguænost pojedinca-tuðinca dase uklopi u novu ivotnu sredinu, uspon ipad pojedinca u sistemu vlasti, mimika imimikrija koje postaju glavna odlika novihmoænika u novonastalim dravama.Vrhunac ove Naipaulove rane faze ijedan od vrhunaca njegovog opusa uopæejest zasigurno A House for Mr. Biswaskoji je prvotno objavljen 1961. godine.Ovaj je roman ustvari odgovoran zaNaipaulov prodor meðu najveæe pisceengleskog jezika u svojoj generaciji. Iopsegom, i kvalitetom, i ambicijom veæiod njegovih prethodnih djela, Naipaulovroman A House for Mr. Biswas bio jeperfektno oivotvorenje njegove zavièajneprièe, svojevrsna metafizièka alegorijakoja ujedinjuje lokalne i opæeljudskeelemente. Ukorijenjen u tradiciji engleskeknjievnosti na naèin slièan onomna koji æe se u njoj ukorijeniti Rushdievveliki roman Midnight's Children, slijedeæi,dakle, najbolje tekovine klasiènogengleskog romana od Thekereya do Dickensa,Naipaul æe napisati djelo kojeprati svog junaka od djetinjstva do smrti,djelo u kojem simbol vlastite kuæe, ahouse of one's own, biva dokazom zrelostii postajanja - kako se to kae - svojimèovjekom. Roman koji mnogi smatrajujednim od remek djela knjievnosti pisaneengleskim jezikom u dvadesetom stoljeæuRushdie æe opisati jednom rijeèju:magnifieant.Zrela fazaNakon što ga je roman A House forMr. Biswas veæ gotovo uèinio modernimklasikom Naipaul sigurnom i ispisanomrukom nastavlja pisati izvrsne romane.Nuno je tu istaæi tri djela: The MimicMen iz 1967. godine, In a Free State(1971.) te Guerrillas (1975.). Ovdje jemoda zgodno napomenuti da je prvi«uknjieni» prevod nekog Naipaulovogdjela u nekadašnjoj SFRJ objavljen1980. godine u Zagrebu, u poznatoj biblioteciGama nakladnièke kuæe Mladost.Radilo se upravo o Gerilcima koje jepreveo Vladimir Vukoviæ. Godinu danakasnije beogradski je Rad u kultnoj bibliotecidepne knjige Reè i misao objavioU slobodnoj dravi. Godine 1984.Deèje su Novine iz Gornjeg Milanovcaobjavile posljednji jugoslovenski prevodnekog Naipaulovog djela. Naime, AnaSeliæ prevela je rani Naipaulov romanMiguel Street.Ova, nazovimo je zrela, faza Naipaulovogromanesknog stvaralaštva karakterizirase ponajviše interesom za politièkapitanja. Ona se takoðer odlikujepromjenama na ravni forme i stila meðukojima se istièu: specifièna upotrebanehronološkog unutarnjeg monologa,zatim pisanje u treæem licu te sumornavizija svijeta koja je smijenila humornoozraèje ranih djela. Ono što je ostalo(uglavnom) nepromijenjeno jest vremenskoi prostorno lociranje radnje.Naipaulovi noviji romani se kao i oni ranibave suvremenim trenutkom u takozvanom(kako bi rekao Darko Rundek)treæem svijetu. Ovi su romani ustanovili ispecifiènog naipaulovskog junaka: osebujnogdobrovoljnog izopæenika, ekscentrika,nekog, ko je, dakle, izmješteniz centra i stvari posmatra sa strane, pripadnikamanjine, tuðina, stranca. Naipaulovisu junaci donekle slièni Rushdievimjunacima. I jedni i drugi dobrose «uklapaju» u sljedeæu dijagnozu LindeHutcheon: «Jasno je da su protagonistihistoriografske metafikcije sve prije notipièni junaci: oni su ekscentrici, marginalci,periferne figure fikcionalne povijesti.»Glavni junak djela In a Free Statedobar je primjer za ovu tezu. Bobby je,naime, bijelac u novoj, nezavisnoj afrièkojdravi (što ga veæ èini pripadnikommanjine), no on je takoðer manjina umanjini jer je homoseksualac. Heroj romanaGuerrilas je isto tako pripadnik ultimativnemanjine; Jimmy Ahmed je,naime, neobièan melez: pola crnac, polaKinez. Ako parafraziramo Borisa Budenamoemo kazati da biti Naipaulov junakznaèi biti na neki naèin nezakonitodijete kolonijalne tradicije i suvremenihprilika; biti dakle izrod, bastard. Zbogsvega ovoga kritièari Naipaula uglavnomsvrstavaju u takozvanu postkolonijalnuknjievnost odnosno u CommonwealthLiterature, makar se sam Naipaul, kao isvaki pravi pisac uostalom, gorljivo protivibilo kakvom «suavanju» svoje umjetnosti.Svaki adjektiv ispred imenicepisac smanjuje nuno vrijednost imenice;što je pisac više neèiji, manje je pisac,tako je nekako zborio Danilo Kiš.Enigma dolaskaNo roman koji je u svom saopæenjuŠvedska akademija izdvojila kao vrhunacNaipaulovog stvaralaštva jest The Enigmaof Arrival iz 1987. godine. A i Rushdievprvi esej o Naipaulu u knjizi ImaginaryHomelands bavi se ovom knjigom.(Zanimljivo da je u spomenutoj knjiziNaipaul jedan od samo dva pisca èijem jedjelu posveæeno više od jednog eseja.Drugi je sam Rushdie.) Inaèe, odnos izmeðuRushdiea i Naipaula, dvije modanajizrazitije osobnosti u suvremenojknjievnosti pisanoj engleskim jezikom,izrazito je sloen i slojevit. I ivot i literaturaobojice snano su obiljeeni Indijom,no na signifikantno razlièit naèin.Mogli bismo reæi da su njih dvojica antipodi.Nikola Miloševiæ antipode je prepoznaou Andriæu i Krlei, Colerdige uPlatonu i Aristotelu, a Kiš u Camusu iSartreu. U kunderijanskoj dihotomiji izmeðuromansijera i pisaca Rushdie spadameðu romansijere, a Naipaul meðu pisce.Èujmo Kunderu:«Pisac ima originalne ideje i glas kojise ne moe oponašati. Moe se posluitibilo kojom formom (ukljuèivši i roman),i sve što napiše, buduæi da je obiljeenonjegovom mišlju, nošeno njegovim glasom,dio je njegova djela. Rousseau,Goethe, Chateaubriand, Gide, Malraux,Montherlant.Romansijer ne mari baš puno o svojimidejama. On je istraivaè koji se, tapkajuæi,trudi da otkrije nepoznati aspekt postojanja.Nije oèaran svojim glasom, negoformom koju slijedi, a jedino forme kojeodgovaraju zahtjevima njegova sna dijelomsu njegova opusa. Fielding, Sterne,Flaubert, Proust, Faulkner, Calvino.Pisac je zapisan na duhovnoj kartisvoga vremena, svoje nacije, na karti historijeideja.Jedini kontekst u kojemu se moesagledati vrijednost nekog romana jestkontekst historije evropskog romana.Romanopisac ne polae raèune nikome,samo Cervantesu.»Rushdie i NaipaulObratimo, molim vas, panju na rijeèideja (koja je, rekli smo, identiènasanskrtskom vidya èiji smo odjek prepoznaliu imenu Naipaulovom) u citiranomfragmentu. Rijeè se spominje triputa, dva puta u kontekstu njezine relevancijeu opusu pisca, te još jedanput ukontekstu njezine suštinske irelevantnostiza romansijera. No, koliko godbili razlièiti valjda baš zbog èinjenice dase suprotnosti privlaèi, Rushdie i Naipaulsu i meðusobno slièni. Kad smo veækod nomen est omen simbolike Rushdievoprezime nastalo je od arapskog prid-

III/66, 25. listopada 2,,1 31jeva sa znaèenjem mudar, a rekli smoveæ da englesko wise ima identièan korijenkao sanskrtsko vidya. Kaimo još, apropos dihotomija, da u famoznoj podjeliIsaiaha Berlina Rushdie pripada lisicama,a Naipaul jeevima.No vratimo se sada romanu TheEnigma of Arrival. Njegovoj je publikacijiprethodila ponajdua Naipaulovaromaneskna pauza; od izlaska njegovog,u to vrijeme posljednjeg, romana A Bendin the River bilo je prošlo punihosam godina. Zanimljivo je, inaèe, da jeu intervalu izmeðu 1967. (The MimicMen) i 1979. (A Bend in the River) Naipaulobjavljivao novi roman bez izuzetkasvake èetiri godine, da upotrijebimojednu frazu Danila Kiša: s metronomskomtaènošæu. Sad je taj taj interval udvostruèeni to bi moda moglo nositineke matematièno-simbolièke konotacije,no to i nije bitno. The Enigma ofArrival srodan je na neki naèin svom romanesknomprethodniku tako da bezbojazni moemo govoriti o svojevrsnojtreæoj fazi Naipaulovog romanesknogstvaralaštva. Ona se odlikuje povratkomu pripovijedanje u prvom licu te u manjeminteresu za politièke teme. Naroèitoje to vidljivo upravo u djelu TheEnigma of Arrival koje je pisano u poneštoautobiografskom diskursu i kojeje na izvjestan naèin autorova intelektualnaautobiografija. Salman Rushdie jenapisao da se radi o jednoj od najtunijihknjiga koje je proèitao.Roman iscrpljenjaRadi se o romanu koji tematizira svakovrsnopropadanje, od propadanja pastoralnihengleskih pejzaa naratorovemladosti do propasti njegovih sopstvenihiluzija, radi se o romanu iscrpljenja(da parafraziram makar i u drugaèijemkontekstu poznatu frazu Johna Bartha),o filigranski ispisanoj melankoliènoj meditaciji.Završavajuæi svoj ogled o ovomromanu Rushdie veli da se tu radi o delikatnoji preciznoj prozi najviše kvalitete,no da je ta proza ipak beskrvna. Nakontoga precizira da rijeè o knjizi u kojoj senijedanput ne spominje rijeè ljubav.ivot bez ljubavi ili ivot u kojem je ljubavtako duboko zakopana da ne moe niproviriti jest u najveæoj mjeri tema oveknjige; i to je ono što je èini veoma, veomatunom, kae Rushdie u posljednjoj reèenicispomenutog ogleda.The Enigma of Arrival vrhunac je Naipaulovogfiction opusa, neobièan vrhunacpisca èiji su prozni poèeci obiljeenitoplim dobroæudnim humorom. Naipaulovromaneskni opus ispostavlja setako kao proširena metafora one Gogoljevedosjetke o smiješnoj prièi koja ponovnimèitanjem postane tuna.Posebno mjesto u Naipaulovoj bibliografijizauzimaju razlièite non fictionforme. U najveæem broju sluèajeva mo-emo ih (uvjetno!) prozvati putopisima.Dobro je, inaèe, poznata Naipaulovaglobtroterska priroda, priroda koja jeudruena s pišèevim neobiènim daromporodila neke od najslavnijih putopisnihdjela knjievnosti pisane engleskim jezikom.Naipaulovi zemljopisni non fictioninteresi uglavnom se podudaraju s lokacijamana kojim se dešavaju radnje njegovihromana; ponovo se, dakle, radi otreæem svijetu.Prva iz serije ovih knjiga jest TheMiddle Passage: Impressions of Five Societies-- British, French and Dutch in theWest Indies and South America. Objavljenaje 1963. godine (nakon romana AHouse of Mr. Biswas, dakle), a bavi se autorovimzavièajem na svojevrsnoj povijesnojprekretnici izmeðu kolonijalnogstatusa i novosteèene nezavisnosti. Naipaulovavizija njegovog zavièaja izrazitoje sumorna; on ga vidi kao neku vrstulimba izmeðu dva svijeta, jednog koji jenapušten i drugog koji nije do krajaprihvaæen. Slièi ta vizija pomalo na onajpoznati opis sudbine bosanskih muslimanau Selimoviæevom romanu Derviš iSmrt, kao i na onu poznatu Huxleyevufrazu o vlastitoj raspetosti izmeðu dvasvijeta, jednog koji umire i drugog koji jošnema snage da se rodi.Veæ godinu kasnije Naipaul æe publiciratijoš jednu slavnu non fiction knjigu:An Area of Darkness. Ona se u nekuruku moe smatrati nastavkom knjigeThe Middle Passage. Njihova je zajednièkakarakteristika to što su obje neka vrstaautorovog traganja za korijenima.Nakon što mu ponovni posjet zavièajunije darovao traeni identitet Naipaulide u Indiju ne bi li u zemlji svojih predakapronašao zavièaj svojih snova. Norezultat tog putovanja, rezultat koji segotovo fiziološki osjeæa pri èitanju knjige,jest razoèarenje. Ove dvije knjigeosebujna su rekapitulacija Naipaulovogjalovog traenja nekakvog «klasiènog»identiteta, one su dnevnik uzaludnogbjeanja od apatridstva, dnevnik kojiipak završava spoznajom da je takav bijeguzaludan.U Naipaulovom se opusu èesto prepliæufiction i non fiction naslovi s mnogostrukimi neobiènim vezama. Primjerice,godinu dana nakon publiciranjaromana A Bend in the River lociranogna afrièki kontinent Naipaul je objavioputopis A Congo Diary. Meðutim, dvaU kunderijanskojdihotomiji izmeðuromansijera i pisacaRushdie spada meðuromansijere, a Naipaulmeðu piscevjerovatno najpoznatija Naipaulovanon fiction djela nemaju romanesknogparnjaka.Iz islamskog svijetaRadi se o knjigama koje se bave islamskimsvijetom. Rijeè je o knjizi Amongthe Believers: An Islamic Journey iz 1981.godine te nekoj vrsti njezina sequel-a objavljenogsedamnaest godina kasnije -Beyond Belief: Excursions Among theConverted Peoples.Ideja za pisanje knjige Among the Believersjavila se - prema rijeèima samogNaipaula - dok je na televiziji gledao slikeiranske revolucije. Potaknut, dakle,tim islamskim revival-om Naipaul æeposjetiti èetiri muslimanske zemlje(Iran, Pakistan, Maleziju i Indoneziju)te ispisati putopis. No - piše Rushdie -this is no ordinary travel book: it has thesesto expound. A njezina je teza - dodatæe se kasnije - da islamski preporod oznaèavapovratak u srednjovjekovlje. Osnovnastvar koju Rushdie zamjera Naipauluu kontekstu ove knjige jesu sins ofomission (grijesi ispuštanja); Rushdieuse jednostavno èini da Naipaul piše jedinoo stvarima koje su ga iritirale. Njegovje zakljuèak da je knjiga usprkos - kakokae - Naipaulovom strašnom talentu(formidable talent) i promatraèkoj briljantnosti(brilliance of opservation) priliènopovršna (rather superficial).Naipaulovaglobtroterska prirodaudruena s pišèevimneobiènim darom,porodila je neke odnajslavnijih putopisnihdjela knjievnosti pisaneengleskim jezikomSaidova kritikaKad sedamnaest godina kasnije Naipaulobjavi Beyond Belief, Edward W.Said æe o toj knjizi napisati esej pod naslovomAn Intellectual Catastrophe premakojem æe gore citirane Rushdievezamjerke izgledati kao hvalospjevi. Saidtvrdi da je kod Naipaula oèigledna dubokaantipatija prema islamu i muslimanimate se izruguje se po njemu ironiènojèinjenici da je Naipaul knjigu posvetiosvojoj (drugoj) supruzi Nadiri, inaèepakistanskoj muslimanki. Said zatim velida je Beyond Belief jednako duga i jednakodosadna knjiga kao i Among theBelievers. Jedini razlog nastanaka BeyondBelief - prema Saidu - jest razlaganjeteorije po kojoj su svi muslimanski narodiizuzev Arapa konvertiti (jer je islamizvorno arapska religija) te zaradtoga nuno pate zbog neautentiènosti.Said se ovoj tezi efektno ruga tvrdeæi daona podrazumijeva da su - mutatis mutandis- Rimljani jedini autentièni katolici,a da su svi ostali konvertiti. Zatimpoantira:"Sve u svemu, èetiri stotine straniceduga knjiga Beyond Belief je utemeljenaiskljuèivo na ovoj prilièno idiotskoj i uvredljivojteoriji. Nije pitanje da li je onaistinita ili ne, nego kako je èovjek inteligentani darovit kao Naipaul mogao napisatitako glupu i tako dosadnu knjigu,prepunu prièa koje ilustruju istu primitivnu,zaostalu, manjkavu i redukcionistièkutezu, da su veæina muslimana neautentiènikonverititi, osuðeni na ovu jadnulanu sudbinu. Na nekoj taèki tokompisanja, Naipaul je, po mom mišljenju,doivio ozbiljnu intelektualnu nesreæu.Njegova ga je opsesija islamom nekakonatjerala da prestane misliti, da postaneneka vrsta mentalnog samoubojice osuðenogda ponavlja istu formulu iznova iiznova. To je ono što bih ja nazvao intelektualnomkatastrofom prvog reda."Rushdieva i Saidova kritika Naipaulovihputopisa podsjeæa neizbjeno na èinjenicuda je taj benigni anr postao èinise najkontroverznija knjievna forma današnjice.Dobro je poznata afera okoHandkeove Pravde za Srbiju, a i neki odputopisa Josifa Brodskog koji su objavljeninedavno u knjizi Posveæeno kièmiizazivali su kod odreðenih èitatelja nedoumice.Putopis je u svim svojim oblicima(od razglednice do knjige) ipak najsubjektivnijianr, anr koji se - kako mui ime kae - bavi putnièkim impresijama,a impresije su opet razlièite od putnikado putnika.Nakon što je dobio Andriæevu nagradu,Danilo Kiš dao je intervju DevaduSabljakoviæu u kojem je, meðu ostalim,rekao: Više, dakle, volim biti pisac osporavannego pisac slavljen, i u tom smislu me,valjda, neke nagrade potresaju: bojim se dabih mogao postati pisac koji nije problematièan.Volim situaciju, ne samo svoju, negouopšte, kad je pisac u stanju da izazivakontroverze u svetu svojih èitalaca. Vjerujemda je Naipaulu blizak ovaj Kišov stavi zato vjerujem da æe se usprkos nagradi(Nobelovoj nagradi!) truditi više negoikad da ne prestane biti problematièanpisac. Jer Naipaul je, kao i Kiš - rijeèimaZorana Æiriæa - rasni majstor, neprilagoðeni zajeban.Festival A knjievnostiFAKoglašavaNATJEÈAJza kratku prièu1. prièa mora imati opseg od 3 do 5 kartica, odnosno od5400 do 9000 znakova (s prazninama) – ni znaka više ni znakamanje!2. zbivanja u prièi moraju se odigravati u tijeku jednog dana, ito nedjelje (bilo koje vrijeme od 0 do 24 sata)3. prièa mora biti isprièana u treæem licuiri u sastavu:Kruno LokotarNenad RizvanoviæBorivoj Radakoviæodabrat æe deset prièa koje æe biti objavljene kao separat uèasopisu Godine nove, a njihovi autori nastupit æe na FAK-u kojiæe se odrati u Zagrebu od 21. do 24. studenog 2001.Autori triju najkvalitetnijih prièa dobit æe poklon-pakete knjigau vrijednosti:nagrada – 1000 kunanagrada – 800 kunanagrada – 500 kunaNatjeèaj je otvoren do 10. studenog 2001.Prièe treba slati iskljuèivo na adresu:FAK43@hotmail.com

32 III/66, 25. listopada 2,,1.Dubina ljudskoga glasaDubina glasova koje samèula, BRIGA izvoðaèa zapubliku i publike zaizvoðaèe, doistapredstavlja novi oblikkomunikacijeUz Prvu radionicu kulturalnekonfrontacije, odranu15. listopada 2001. u EXIT-uNataša Govediæprvoj Radionici kulturalnekonfrontacije najradijebih citirala Simone Weilkoja kae: Etiènost je tišina u kojojèujemo inaèe neèujne glasove.Dubina glasova koje sam èula,BRIGA izvoðaèa za publiku ipublike za izvoðaèe, doistapredstavlja novi oblik komunikacije.Moram priznati da intenzitette komunikacije nisammogla naslutiti ni u kojem Boalovutekstu, èak ni u neposrednomradu s njim u Austriji, kaošto mi se i u samoj pripremi javnogdogaðaja èinilo da me silinapokrenute interakcije izmeðuizvoðaèa na sceni i aktivnih gledateljaiz publike daleko nadilazi(no nije loše biti u situaciji kompletnogapsihološkog rizika: demokratskainterakcija ionakouvijek znaèi da nema "vladavine"nad dogaðajima, nego se izlaemistinskom slušanju Drugoga).Spect/actorsI deset dana nakon samogdogaðaja, još uvijek razmišljamo svim lucidnim, duhovitim, bijesnimi kompetentno analitièkimkomentarima publike. Omladom èovjeku iz drugog redakoji se hrabro popeo na sredinupozornice da nam isprièa svojuprièu o policijskoj opresiji, ogospoði u bijelom koja je iznimnoartikulirano i strastveno pokušavalarazbiti scene opresijeušavši u samu dramsku situaciju,o mladiæu u predzadnjem redupartera koji je imao zadivljujuæepuno pitanja, o èovjeku kojije ustao iz prvog reda i rekaokako je najveæi uspjeh èitavogtog kazališno/aktivistièkog dogaðanjapokretanje intenzivnihdijaloga. Presretna sam što su sesrušile sve kolektivne predrasudeo "zatvorenosti" zagrebaèkepublike; publike iz koje je na Prvojradionici javno govorilo gotovosvako lice – i to s velikiminteresom. Shvatila sam da sesuigraèe, one na sceni i one upublici, doista moe iznutra obgrlitipoštovanjem i pozornošæu,s obzirom da prisustvujemozajednièkom stvaralaštvu smaksimalnom otvorenošæu. Osamim izvoðaèima, IreniBlainèiæ, Davorki HorvatJovanoviæ, Tvrtku Pateru,Ademu Alajbegoviæu, TomislavuHorvatu, Katarini Ivèe, IviKraljeviæ, Nenadu Hrgetiæu,Denisu Patafti, Ivani Brajdiæ,Brani Vojnoviæ, AleksandriMišak, Marti Klepo, DamiruHorvatu, Brini Tus i eljkiVujakoviæ, dakle graðanima kojisu u kazališnu metodu konfrontacijeušli svega dva danaprije javne izvedbe, ali njezinojpripremi isto tako posvetili dvacjelodnevna boravka i vjebanjau teatru EXIT, o njima, dakle,Foto: Nenad HrgetiæPresretna sam štosu se srušile svekolektivnepredrasude o"zatvorenosti"zagrebaèkepublikesvjedoèim kao o iznimno motiviranim,hrabrim i sposobnimdramskim igraèima.PRENOSIMO REAKCIJE"Prva Radionica kulturalnekonfrontacije odrana je u TeatruEXIT s vrlo velikim uspjehom.Naime, ideja da na ivotnesituacije prikazane u èetiri prizorareagira publika u potpunostije uspjela. Voditeljica i inicijatoricacijelog projekta NatašaGovediæ te glumaèki voditelj ViliMatula, nakon trodnevnog radas mladim ljudima-graðanimapreksinoæ su u teatru EXITodigrali ta èetiri prizora pred gotovopunim gledalištem bivšegkina "August Cesarec" u Ilici.Cijeli se dogaðaj produio na višeod dva sata trajanja i to upravozbog brojnih intervencija izpublike, maksimalno zainteresiraneza ono što se dogaðalo nasceni."Rade Dragojeviæ, Novi list,17. listopada 2001."Zadatak publike nije gledati,nego reagirati. Publika je aktivnisudionik zbivanja, ona postavljapitanja likovima èije joj se ponašanjeèini pogresnim, ili izlazi napozornicu i kreira drukèiji, "bolji"lik. - Ova radionica uèi nasOko rampeSituacije koje smo igrali, odkorporativnog i policijskog nasiljado hrvatske medijske impotencijei odlaska mladih ljudi uznanstvenu i/ili ekonomskuemigraciju, kompletno su proizišleiz samih sudionika te njihovograda na artikulaciji zajednièkiproivljene nepravde. Ustanovilose da svatko od nas(naalost) dobro poznaje jezikinstitucionalnog ili nekog drugognasilja, buduæi da nam gastalno ponavljaju, dok smo rijetkokad izloeni alternativnimscenarijima. Recimo, situaciji ukojoj sebe i druge okreæemopregovaranju, dogovaranju, meðusobnomrazumijevanju, umjetnièkojekspresiji, igri. Istinskivjerujem da se u svakoj osobikoja se eli igrati moe pronaæiogroman umjetnièki potencijal,odnosno potencijal mijenjanjasvijeta bez oruja i bez nasilja.Rampu izmeðu dvaju aktivnihstrana komunikacije zajedno samnom dijelio je i Joker VilijaMatule; iznimnoga glumaèkogumjetnika koji se prvi put našaou ulozi koja nije ni posve glumaèkani posve osobna, veædvostruko odgovorna premadvostrukoj izvedbi s ove i onestrane rampe, dakle prema izvedbikako igrane, tako i komentiranedramske situacije. Vilijevse predani angaman, ne samona izvedbi Radionice, negojoš i više tijekom pripreme samimsituacija, pokazao nezamjenjivovrijednim "kapitalom",ili, da budem sociološki još preciznija,DAROM.Reæi NEAko postoji ikakav krajnji ciljBoalove metode, to svakako nijeuèenje gledatelja kako se što boljeprilagoditi situaciji; kako lakše"prihvatiti" društvenu mašinerijumljevenja naše posebnosti.Boal, naprotiv, tvrdi da njegovokazalište nikada nije "samo terapija",jer nas uèi trajnoj neposlušnosti,trajnoj kritiènosti ispoznaji kako je konfrontacijanešto neizbjeno, èak i nešto štozapitivanju, dijalogu, komunikacijii konfrontaciji. Sumnji u autoritete.Otvaramo kazalište pitanja- napominje Govediæ. Krozèetiri odglumljene situacije publikadetektira niz socijalnihproblema i tipiènih modela ponašanja.U prvoj sceni kroz prièuo novinaru koji istrauje smrtgraðanina srpske nacionalnosti,o èemu nitko od svjedoka ne eligovoriti, otkriva se niz strahovastanovnika siromašne, traumatiziranezemlje, ali i odnosprema medijima. Scena u kojojse aktivistica buni protiv reklamiranjaCoca-Cole, napitka kojije štetan za zdravlje, odvela je udebatu u smjeru pitanja o slobodiizbora i moralu marketinga. Usljedeæem prizoru dvojica policajaca,uz niz seksistièkih komentara,legitimiraju djevojku.Kada se ona pobuni i u pomoæpozove susjeda, on se pretvarada je ne poznaje. Ovaj prizor je,uz ostalo, otkrio strah od "autoriteta"i spolnu diskriminaciju,dok posljednja prièa problematiziranezaposlenost i besperspektivnostkroz prièu mladih ljudikoji oèajnièki pokušavaju pobjeæiu inozemstvo. Duhovita pitanjai poneki lucidan komentarpublike uèinili su ovu javnu igru,koja ukazuje na probleme i mijenjazakonitosti ponašanja, vrlozabavnom.Marcella Jeliæ, Jutarnji list,17. listopad 2001."Voditelji radionice naglasilisu kako je Boal na ideju pokretanjakazališta kulturalne konfrontacijedošao zbog spoznaje da samokazalište nije dovoljno jakmehanizam društvene i politièkekritike te da nema snagu koji bitrebalo imati. Zbog toga se kazališteforuma još naziva i kazalištempotlaèenih, jer ova metodaomoguæava doslovno svakomeda se pobuni protiv neetiènosti,lai, korupcije, i svih problema skojima se neminovno susreæemou svakodnevici."Lidija Zozoli,Slobodna Dalmacija,17. listopada 2001."Pred solidno popunjenimgledalištem, polaznici Radioniceodigrali su èetiri scene koje su tijekomvikenda uvjebavali premavlastitim scenarijima, sklopljenimkroz rad iz problemskihimprovizacija. Gledatelji nakonRADIONICAKULTURALNEKONFRONTACIJEulazi u temelje demokratskog,pa èak i estetskog djelovanja.HVALA SVIMA KOJI SU SENA NJU ODVAILI. Iduæajavna izvedba Radionice kulturalnekonfrontacije, otvorenasvim graðanima i posve besplatna,odrat æe se 15. studenoga2001. u 18 sati u teataruEXIT. Ako se netko eli dodatnojaviti za izvedbenu pripremuili biranje tema iduæe Radionice,neka samo ostavi kontakt-informacijuna Zarezov broj telefona(48 55 451). Još nešto: pouèenaiskustvom suradnje s DamiromHorvatom, profesionalnimglazbenim umjetnikom koji seRadionici pridruio glasom altsaksofona, pozivam sve stvarateljei stvarateljice, dakle kušaèefotografskih, likovnih, glazbenihili bilo kojih drugih umjetnièkihpoziva, da se takoðer doðuigrati i da na zajednièku igruodgovore u svom mediju, timepoveæavši prostor slobode ikreativnosti sviju nas. To bi biomoj izbor: izbor sustvaralaštva isudioništva.jednom odigrane kompletnescene u drugo igranje mogu intervenirati,zaustavljajuæi radnjui postavljajuæi pitanja - likovima.Proces pitanje-odgovor, uz aktivnogledateljstvo i uvjerljive likove,trebao bi provocirati pojedinceiz publike da izaðu na pozornicui sami odigraju scenu navlastiti naèin. Doslovni rast komunikacijskei receptivne energijekoji se dogaða u pretvorbiuobièajeno(g) pasivnog u anga-iranoga gledatelja, koji mijenjaono što gleda, zanimljiv je eksperiment,s mnogostrukim posljedicama.Prema zamisli, takvobi konfrontacijsko kazalište, kojese tako zove jer svaka od scenamora krenuti iz nekog problemskogkonflikta, trebalo osvijestitiaktivizam u ipak zaštiæenimuvjetima Radionice i, vrlopojednostavljeno reèeno, stvoritisvijest o potrebi takvog djelovanjau realnom, izvankazališnomkontekstu. Osim toga, invitro situacija Radionice daje imodele takvog ponašanja, kao iodreðeno privikavanje na dijalogjednakih, iz kojeg bi, u krajnjojkonzekvenci, trebala nastati pacifistièka,no ne i pacificirana,retorika stvarnog djelovanja, naravno,za mir i demokraciju."Igor Ruiæ, RADIO 101

Jone i PinokijiPokazalo se da mikonflikte ne znamorješavati – to je zato štouopæe i ne znamo da sekonflikte moe rješavatiBoris Beckada je velika riba progutalaJonu, on se u njezinoj utrobidurio i nervirao, grizaoi ljutio, zdvajao je dok su mutrave omatale glavu i vapio zbogtoga što su za njim zauvijek zatvorenizasuni, ali nije poduzimaoništa sve dok ribi nije bilo zapovjeðenoda ga ispljune na obalu;Pinokio je u kitovu elucu pokazaoviše smisla za praktièno: zapalioje unutra vatru i sam natjeraoneman da ga oslobodi. Radionicakulturalne konfrontacijezamišljena je za sve nas male Jonei Jonice koji gljivarimo u nekommalom, privatnom mraku,ili veæem, društvenom, da povjerujemokako ne treba èekati nakonjicu (koja ionako ne morastiæi u zadnji èas) nego da se mo-emo i sami osloboditi; ma kolikomaleni bili, ne moemo nikadabiti tako maleni kao što je bioPinokio u odnosu na Monstra,strah i trepet svih sedam mora.Pusti kolodvoriNe moram niti reæi da je Jonahrvatski ideal; Hrvatska ima dugutradiciju beskonfliktnosti: samoda spomenem jedinstvo radnièkeklase do Domovinskog ratai jednodušnost hrvatskog narodaposlije njega. Odgoj za beskonfliktnodruštvo poèinje odmalih nogu: najsretnije su obiteljikoje se uopæe ne svaðaju; najboljasu djeca koja su poslušna.Naravno da nakon dvadeset godinasvi u toj obitelji polude: razgovorje kao disanje, sastoji se odgovora i slušanja, i od razmišljanjao onome što se èulo. Kao štokae moj omiljeni djeèji psihologPavao Brajša, ne razgovara se unašim obiteljima premalo, razgovarase pogrešno. Naši su razgovorinalik kolodvorima prekokojih vlakovi stalno dolaze i odlaze,ali nitko nikada ne presjeda.Beskonaèni monolozi slika sunaših obitelji, knjievnih predstavljanja,tiskovnih konferencijai saborskih zasjedanja – iza fasadetih monologa èuèe nedodirljiviautoriteti nesposobni da podignui mrvicu tereta iz vreæe odgovornosti.Beskonfliktnost nijesamo cilj demonstracija hrvataskedesnice (ti ljudi ne trae takopuno, samo da svi Hrvati mislejednako), beskonfliktnost je nasvakom koraku: nijedan naslov opronevjerama, kraðama i utajamaiz Nacionala i Globusa nije nikadapotaknuo nijedan sud da štogodpoduzme. Zadnji je sluèajministrice zdravlja koja zadnja uHrvatskoj još nije shvatila da jeplaæena da bude odgovorna.Mi i ne znamo uæi u konfliktei izaæi iz njih. Zato obilujemopovijesnim raskidima: Tita i Staljina,Srba i Hrvata, mlade hrvatskedrave i socijalnih prava, Budišei Gotovca, Aralice i svih ostalih,IDS-a i ostatka šestorke, a inovine u kojima pišem nastale suzahvaljujuæi takvom kobnomraskidu. Demonstrativan odlazakuz lupanje vratima, dakle,dobro poznajemo; ima li što nova?Moe li se koga saslušati,razmisliti o tome što se èulo, odgovoritina postavljeno pitanje,uzeti tuðe mišljenje u obzir, pristupitikomu, izraziti suæut? Ilismo zauvijek osuðeni na misliiza blindiranih vrata, osjeæaje izaslubenih priopæenja, otvaranjetuðih glava pajserom? Od Èondiæevaultimatuma vladi do tvrdoglavogodbijanja socijalno-liberalneministrice da preda ostavkuzbog smrti dvadeset i jednogpacijenta put je dugaèak jedanmilimetar: ne zanima me štosvi drugi govore, vaan (vana)sam samo ja. Proizvodi odgoja uposlušnosti ujedno su i njegoviproizvoðaèi: djeca koja slušajuroditelje kasnije æe slušati nastavnike,profesore, doèasnike,èasnike, šefove, menadere, lijeènikei ostale velike i male voðe; aako se tko i sam pretvori uV/voðu – još bolje.E, nije.Ništa od stisnutostiRadionica kulturalne konfrontacijeviše je od okruglog stola(koji su se veæ svima popeli navrhglave) i više je od onoga što vasuglavnom èeka u hrvatskim kazalištima(što se isto veæ svima popelonavrh glave). Nijedan od tihpotrošenih modela ne bi me mogaodvadeset puta nasmijati u nekolikosati, a Radionica je baš utom uspjela. Model je jednostavan:"glumci" dobrovoljci uvjebajuscenu nekog sukoba koji jesvima vaan; "publika" ga moeRene Medvešek, glumac i redateljOtvoreni razgovorprekinuti u svakom trenutku iglumcima postaviti bilo koje pitanjeu vezi s njihovim mislima,osjeæajima, poticajima i strahovima;"publika" moe "glumce" usvakom trenutku zamijeniti i,ako im se prohtije, zamijeniti.Cilj je zajednièki: "glumci" i"publika" ele saznati što je to unjima što ih uvlaèi u konflikte ikako da te konflikte prevladaju (amoda i da nadvladaju one s kojimasu u konfliktu).Na prvoj se Radionici to nijedogodilo. Što zbog neiskustva,što zbog uroðenih hrvatskihsklonosti za izbjegavanje konfrontacije.Publika je radije vršilapritisak na svjedokinju koja odbijadati iskaz o zloèinu kojem jeprisustvovala, nego na novinarakoji agresivno taj iskaz zahtijevaili na urednicu koja je novinaraposlala; publika je pokazala velikuvolju da secira enu koja protestiraprotiv multinacionalnekompanije, ali pitanja eni kojatu kompaniju zastupa uopæe nijepostavljala; publika je radije analiziralaenu koju policajci gnjaveusred noæi, nego policajce. Radionicaje imala i ugraðen problemkoji mora riješiti: konfliktnesituacije bile su odlièno zamišljene,likovi uvjerljivi i duboko promišljeni,dramski je sukob, dakle,postojao – ali ni "glumci" ni"publika" nisu znali izaæi iz njega.Pokazalo se da mi konfliktene znamo rješavati (po mojemsudu to je zato što uopæe i neznamo da se konflikte moe rješavati).No to je nešto što æe senauèiti. Vano je da je i sudionikai publike bilo u izobilju (štone znaèi da svi novi nisu dobrodošli),da publika sudjeluje bezustezanja (hrvatske se stisnutostiorganizator trebao bojati višenego ièega), da svi pokazuju vrlomnogo maštovitosti, otvorenosti,samokritiènosti i pristojnosti.Pinokio nije tragedijaNasuprot Joni koji je bio bezazlenpoput goluba (Jona znaèigolub), Pinokio se poigrao s vatromjoš prve veèeri kad je bio naèinjen:buduæi da nije osjeæaobol, umalo je izgorio; vatrom muje prijetio i lupe Stromboli kojiga je zatvorio u kavez; vatra muje, dakle, bila suðena. Da je prièao Pinokiju tragedija, onda bi onu kitovoj utrobi vatru naloiosvojim tijelom te kao svojevrsnartva paljenica podario slobodusvojemu ocu.Ali Pinokio nije tragedija:dobroæudni je lutak graðu za oslobodilaèkuvatru našao izvansebe i sretno doputovao u Tirolu kojem je ivio dugo i sretno.Pronaðite je i vi, na sljedeæojRadionici kulturalne konfrontacijeod 13. do 15. studenoga uTeatru Exit.Suzana Marjaniæako se još uvijek, unatoègodinama, povodim zaanarho-krilaticom "Gdjeima vlasti, nema slobode", naalost,ne vjerujem (ili je to paradoksmoga vjerovanja) u moguæi svijetu kojemu æe intervencijsko kazalište,pa tako i legislativno kazalištelijevog aktivizma Augusta Boala,kao i njegova hrvatska inaèica,moæi promijeniti represivnu moæna vlasti, ali pozdravljam iz sveg srcadobru volju ("Dobra volja jenajboljaaa" - Tako je govorio/pjevaoKekec) Nataše Govediæ i VilijaMatule, odlièan susret (kazališne)teorije i glume/izvedbe, u naporuda uzdrmaju sve induciraneoblike monologiènosti naše politièkei iluzionistièke scene.Unatoè tome što mi vlastitokaotièno vrijeme grube svakodnevicenije omoguæilo praæenje cijeleprve javne izvedbe Radionicekulturalne konfrontacije - uspjelasam, naime, pogledati samo dvascenarija: dio izvrsne, hrabre agitpropantikampanje raskrinkavanjaCoca-Cole (koju, pokorno priznajem,pijem u trenucima kada miproblematièan eludac ne moeprobaviti mješavinu èokolade, slanihštapiæa i kolaèa) i odlièan "tipski"dramolet o policijskoj represiji- usuðujem se reæi/napisati -hvala Bogu/Gei što se i u našemVuèjaku dogodila Boalova reèenica"Dok neki rade kazalište, mismo svi kazalište."Pritom, iskreno se nadam da æeRadionica KK uprizorenje nepravdiu dogledno vrijeme moæipreseliti u nekazališne prostore(izvan EXITA), i to, dakako, nesamo zagrebaèke (naše nam siveIII/66, 25. listopada 2,,1 33Uprizorenje nepravdiNeborbeni (mali) prilog izredova borbenoga"gledališta"ego-metropole). Pritom predla-em i direktan upad na velièajnesjednice Vlade i njezine crvene"madrace" (naravno, i, valjda, na-alost, konate). Nadalje, projicirami potrebu odlaska u centrekulture ne-èujuæih i ne-videæih,centre svih oblika tijela i duša boli.I nikako, molim Vas, ne zaboravitepatnju naših ivotinjskih sustvorenja,èime bi se Radionica KKrastvorila od antropocentrizma(oprosti, Vili, znam da ne volišovu rijeè) prema biofilijskom toplomokrilju. Dodajem kako samveèer kasnije u Moèvari gledalaprigodni performans Nove Grupekoji je oblikovan u antiurbanistièkomkljuèu grad po mjeri èovjeka iivotinja povodom promocije novogalbuma "Strategies AgainstArchitecture III 1991-2001" EinstürzendeNeubauten.I kao kraj neborbenog (malog)priloga (s obzirom da sam uskladu s vlastitim kaosom navedenogaponedjeljka nekonfrontacijskigledala dio produkcijeFoto: Nenad HrgetiæRKK) - još jedna slobodarska krilatica:Budite realni, traite nemoguæe!,i Vilijeva detekcija: "Izintelektualnog aktivizma na kojemsjedi guzica gotovo ništa neslijedi osim reprodukcije inflacijerijeèi na koje moe biti nalijepljenasenzibilnost. Èin podrazumijevada netko ustane, da netko staneiza neèega, uz nešto."obzirom na to da je to prvi pokušajtakvog kazališnog susreta, mislimda je Radionica jako uspjela. Ne samoda je odaziv publike i sudionika bioveoma velik, nego je pokazao i zrelost zakomunikaciju i potrebu za njom. Mislimda je sve najbolje rezimirao jedan mladièovjek u razgovoru nakon Radionice: onje rekao da smo mi tamo dva sata komunicirali,a od smo se od toga odvikli, da setoga bojimo. Ja se, recimo, nakon tog susretaosjeæam - ispunjen? ispranjen? - usvakom sluèaju otvoren.Taj otvoreni razgovor, to je najveæi dobitakza sve. Pokazalo se da mi ulazimo uodnose s drugim ljudim s unutarnjim stavomkoji uzrokuje konflikt – mi ga samiizazivamo – a na Radionici se pokazalo kakotreba razgraditi taj negativni odnos. Naravno,sve je u obliku eksperimenta: to jeposao koji se nastavlja, prièe su samo naèete,teme tek zapoèinju, stvar æe se razvijatidalje. Ali veæ na poèetku postoji kritiènamasa zainteresiranih, što je veliki uspjeh.

III/66, 25. listopada 2,,1 35PremijereMilovan Tatarinnaj dio puèanstva grada Osijeka koji,unatoè svemu, vodi raèuna i ovlastitu duhovnom liku te ponekaduðe u zgradu koju od milja neki zovu “Aha,Ona Pokraj McDonald’sa”, nemalo æese iznenaditi cijenama ulaznica. Nisam,naime, skrivao èuðenje kad mi je prvo sjedalou èetvrtom redu parketa uredno naplaæenocijelih 75 kuna! Pridodam li tomeprogramsku knjiicu koja stoji 20 kuna,pokazuje se da je prakticiranje kulture uovoj dravi postalo izuzetno skupo, a nekiæe tu naviku vjerojatno morati i ukinuti,kako ne bi narušili kuæni budet namijenjenprimarnim svakodnevnim potrebama.Sad, moda bi èovjek nekako i pregoriojednoga Mauraniæa da je ono što dobijesukladno vrijednosti dotiènoga hrvatskogabana puèanina u formi papirnate naranèastebanknote. No, ono što sam imao prilikevidjeti na repriznoj predstavi prveovogodišnje premijere – k tome hrvatskepraizvedbe – u 95. kazališnoj sezoni nijedoista adekvatna zamjena za uloen novac.Rodbinske veze, drama u dva dijela, nastalaje prema romanu Rodbina ZsigmondaMóricza (1879.-1942.) objavljenoga 1932.godine. Na temelju romana Károly Szakonyinapisao je dramu, koju je na suvremenihrvatski jezik preveo Stjepan Blaetinml., profesor kroatistike na Filozofskomefakultetu Sveuèilišta u Peèuhu. Buduæi dami je maðarski jezik nepoznanica, ne bihulazio u kvalitetu prijevoda, iako sam ponekadzaèuo odveæ “škripavu” reèeniènukonstrukciju, nimalo u duhu hrvatskogajezika. Ostavimo to ipak znalcima, te sepozabavimo nekim drugim pitanjima.Zašto ta drama?– Da, to sam se pitao cijelo vrijeme trajanjapredstave – zašto baš Rodbinskimvezama otpoèeti novu kazališnu sezonu,ima li u tom tekstu neki dublji razlog kojibi nukao da ga vidimo baš danas i bašovdje? Po svemu sudeæi, bit æe to predstavakratkoga vijeka. Jer, što sam saznao udva sata dosade? Saznao sam da je vlastkorumpirana, da je gradonaèelnik višestrukilukavac koji igra prljavo, da pojedinac,koji u poèetku i gaji kakve ideale ipokušava ustrojiti svijet na principu istine,nema šanse kad su oko njega “ale malei velike”; konaèno, pokazuje se da ni“positive guy” nije imun kad je rijeè o brzojzaradi nepotistièke provenijencije,pogotovo kad ga vještiji od njega uvuku usvoje klupko. Kako to moe završiti? Èehovljevski,dakako. Revolver neuvjerljivoispada iz sefa glavnoga gradskoga tuiteljai raznese idealima zanesenu glavu dotiènogamladca.Eto, dakle, kazališne predstave koja seaktivno hoæe postaviti prema stvarnosti,izlauæi nam njezine mane. Oprostite, alina to æu se samo blago nasmijati! Jer, akopo strani ostavim i najmanju izvankazališnureferenciju te zanemarim kuloarskošankerskeprièe koje, doduše, moda moguobjasniti “tko se tu s kime s pozorniceobraèunava”, ne vidim ni zrnce provokativnostiu ponuðenu tekstu. Odnosno,ako ga èak i ima, mislim da se zakasnilo suprizorenjem baš u osjeèkom kazalištu zajedno – da ne pretjeram s primijenjenomhiperbolom – osam godina. Više nego jadnoizgleda izrugivanje takva tipa, pogotovoako se prisjetim svih onih znatno boljihi aktualnijih domaæih drama. Univerzalnostteme o korumpiranosti vlasti nijeupitna, no – oprostite dragi èitatelji, dragigledatelji, te Vi koji ste predstavu spremilišto odmahujem rukom – ako se veæ teiloaktualnosti, zar se moralo posezati zaproblemima neke maðarske svinjogojskefarme s poèetka netom minula stoljeæa?Ni uspostavljanje maðarsko-hrvatskih vezanije mi dovoljno uvjerljiv razlog. Jer,ako moramo postaviti dramu maðarskogaautora, s maðarskim redateljem i maðarskimglumcem u glavnoj ulozi, da bi potomgostovali u Peèuhu, onda je prisutnostosjeèkoga (dakle hrvatskoga) teatra ususjednoj nam dravi iznuðena, a nije posljedicakvalitete dotiènoga teatra i njegovaansambla.RedateljTamás Balikó je glumac i redatelj, kaeprogramska knjiica. Po istoj, nije on beziskustva. No, kad odgledate predstavuuèini vam se da ste to i sami mogli odraditi,što je doista poraavajuæi zakljuèak.Reijska koncepcija predstave više je nostereotipna, predvidljiva i neuzbudljiva,Rodbinske veze doista izgledaju kao da suuprizorene u vrijeme svoga nastanka.Ama baš nigdje autorskoga potpisa, bašnigdje redateljske originalnosti, a o kljuèune treba ni govoriti. To je jednostavnopredstava bez unutarnjega redateljskogaerosa. Vjerujuæi valjda da je sama tema dovoljnovremenski-prostorno sveprotena,pa joj ne treba ništa ni dodati ni oduzeti,veæ je izloiti kako je prije sedamdesetakgodina oblikovana, Balikó se uvelike oslanjana scenografska rješenja Yvette AlideKovács i slijedi njezinu dramaturgijuprostora oblikovanu unutar rotacijske pozornice.Nedvojbeno, tehnièari su se i tekako naradili dok nisu skovali i postavilikonstrukciju, no sve je to veæ viðeno.No, mnogo toga i u tom “veæ viðenom”ne štima. Jer, ako je tema svevremenai eli nam prikazati mehanizam funkcioniranjavlasti (a svi dobro znamo kakoona funkcionira, pa nema bogzna kakvihiznenaðenja), èemu onda hiperrealistièkarekonstrukcija minulih vremena u kojojse, ipak, potkradu greške tipa sefa u zidu,neprikladne lampe ili pak vaze s vijugavimsuhim granjem? Osim toga, klasiènije propust – a u predstavi s istaknutimtendencijama razoblièavanja svekolikeprijetvornosti vladajuæe aparature – scenunakrcati imitacijom pokuæstva izMóriczova vremena, k tome još silno pohabanim!Valjda ono takvo nije bilo uvrijeme koje Móricz dramski predstavlja,valjda je ipak bilo nekoga sjaja u njemu.Dogodio se, dakle, nedopustiv paradoks:igra se na kartu aktualnosti dramske fabule,a pritom se istodobno uskrsava – iPrazan hod velike scenske mašinerijeNadam se da prva ovo sezonskapremijerna lastavica zvanaRodbinske veze ne najavljujecjelokupni kazališni repertoargrada na DraviUz premijeru Rodbinskih veza autoraKároly Szakonyija i HNK Osijek; reijaTamás BalikóFoto: eljko Šepiæscenografski i kostimografski (a èesto iglumaèki!) – ambijent iz prošlosti. Akose veæ nešto predstavom htjelo poruèiti –vjerujem da jest, ali je to izvedeno sa zakašnjenjemi odveæ mlako – onda ne vidimrazloga za slijeðenjem ambijentalnogai modnoga ukusa maðarske provincijeiz prošloga vremena. Frakovi i ofucanekone torbe, pelerine i bohemsko/bonvivanskisvileni šalovi, telefoni igramofoni “na kurblanje” – sve je to neprimjerendekor za u meðuvremenu ostarjelui tromu prièu kojom se valjda odteatra pokušava napraviti mjesto odašiljanjakritièkih alaca prema izvanteatarskomprostoru, tj. Gradu, tj. Vlasti.Doista, umjetnost moe biti “rukavicabaèena u lice”, no zna se trenutak kad seta rukavica baca. Rukavica zvana Rodbinskeveze baèena je kasno, prekasno.ZguvanostOsim toga, reijske izvedbe nekih prizoradoista su me nasmijale. Primjerice,prizor u kojemu Kopjáss i ena mu Lina(tumaèi je Sandra Lonèariæ) završe uerotskom zagrljaju. Samo po sebi to nijeloše, no u predstavi je to sasvim nemotiviranoi još k tome èudesno loše izreirano.Jer, dok se gradski tuitelj sasvim lijeporazodjene i uredno sloi odjeæu,supruzi – koja moli malo strpljenja dokse i sama ne skine kako ne bi zguvalahaljinu – uzrujano odvraæa da to nije vano– neka se zguva! Scena banketa nakojemu se trebaju dogoditi vane stvaritakoðer je izreirana više no kaotièno.Zbog preglasne glazbe i plesaèa (koji, usputreèeno, plešu oèajno) uopæe se ne èujuglumaèke replike, a gledatelj, htio-nehtio, stalno prebacuje pogled s jednogamjesta na drugo. Nije, naime, preporuèljivorascentrirati panju nebitnim detaljimazbog kojih se ne vidi i ne èuje onošto je bitno u prizoru, dapaèe vano zadramsku fabulu u cjelini.Odgledavši predstavu, zakljuèio sam daje, zapravo, oblikovatelj repertoara imaona umu jedan cilj, redatelj drugi, scenografkinjatreæi, kostimografkinja je jednostavnopretraila fundus Kazališta, rukadramaturga uopæe se ne osjeæa, jeziènisavjetnik je iz mistiènih razloga uklonjen,a i te kako je bio potreban. Ne znam što jeradio koreograf, valjda oblikovao onukaotiènu i iritantnu scenu banketa u viliMagdaléne Szentkálnay koju nisam nismio gledati koliko je bila umjetna i lana.GlumciDakle, pozvali smo maðarskoga redateljau goste, a on je onda sa sobom poveodramaturga, scenografkinju, kostimografkinju,koreografa i – glavnoga glumca.Naravno, ovo nije predbacivanje veæ konstatacija.Nadalje – treba napomenuti –Balikó ne govori hrvatski jezik, što znaèida ipak ne èuje kako mu glumci izgovarajutekst. Pritom nije samo rijeè o scenskojuvjerljivosti izgovorenoga (što je veomavano), nego i o jeziènoj korektnosti izgovorenoga(što je jednako vano). Uglumaèkoj podjeli greška je napravljena ustartu – Slaven Vidakoviæ NIJE dr. IstvánKopjáss, glavni gradski tuitelj, ni glumaèkini po godinama. Èitam da je tajmladi glumac sudjelovao u “raznim meðunarodnimprojektima na engleskom jeziku”(kojima?), da u Hrvatskom kazalištuu Peèuhu ima veæ odraðenih uloga (sâmsam gledao istom Glorianu Borisa Senkera,u reiji Roberta Raponje) te da je zaposlenu Narodnom kazalištu rodnogamu grada, gdje, opet, igra glavne uloge unekim predstavama (Siroèad iz Yonkersa,Pogled s mosta). To su, svakako, pohvalnereferencije za jednu mladu osobu. No, tojoš uvijek ne znaèi da Vidakoviæ moeodigrati i ulogu gradskoga tuitelja u Rodbinskimvezama. Prvo, nekako mi se èinida s tim dvadesetèetverogodišnjakom nitkonije studiozno radio ulogu. Drugo,zašto mu nije dodijeljen jezièni savjetnik?Treæe, zašto je njegova gluma optereæenanepotrebnim gestama koje bismo oèekivaliod naturšèika, nikako od diplomiranogaglumca? Èetvrto, èemu preglumljavanjeslièno izraenoj mimiènosti opæeoboavanihsapunica meksièke provenijencije?Peto, i najvanije, gdje je vjera u likkoji se tumaèi, gdje je “duhovni etimon”iz kojega se on razmotava u predstavi?Doista, ne treba uvijek okrivljavatiglumce, oni, ne zaboravimo, moraju raditiono što im se u matiènom kazalištu odredikao repertoarna zadaæa. Tako je upravobilo i ovaj put s osjeèkim dijelom ansamblaRodbinskih veza. Što im se dalo, oni suodglumjeli, da, upravo tako – odglumjeli,bez previše ara. Nisu pritom bili ni uvjerljivini neuvjerljivi – jednostavno su radilisvoj posao. Osobno, u toj suhoj i razvuèenojpredstavi dojmile su me se samo dvijeglumice: Tatjana Bertok kao MagdalénaSzentkálnay te Lidija Florijan u jednojsasvim malenoj epizodi tuiteljeve roðakinjeAdélke. U tipièno muškoj predstavi ukojoj se raspravlja o “muškim stvarima”, aene su tu tek kao njihov dekoracijski atribut,moda nije teško svratiti pozornostna vlastitu rolu, pogotovo ako je ona još ktome zanimljivo kostimirana. Ipak, nijeBertok igrala na tu kartu. Zahvaljujuæi talentui radu na dobivenu tekstu, ona jeprecizno izgradila lik samouvjerene eneestetizirana svjetonazora, pritiješnjenuprovincijskim stegama. Primjereno hladnai distancirana u nastupu, s nagoviještenimunutarnjim emocionalnim nezadovoljstvom,dobre dikcije i bez suvišnoga pokreta,Tatjana Bertok bila je više no uvjerljivau ulozi fatalne, gotovo demonske ene.Dok je Bertok imala više scenskogaprostora, Lidija Florijan dobila je tek “svojihpet minuta”. No, za dobru glumicu i toje dovoljno. Doduše, nakon što je predstavazavršila, nitko nije podijelio moje mišljenjeda je u predstavi, u kojoj su “glavni”(kolièinom izgovorena teksta, dakako)Slaven Vidakoviæ i Darko Milas, zasjala LidijaFlorijan. A ta je glumica imala i neatraktivankostim i malu minutau. Ipak, bioje pravi uitak (neka mi se predbaci razbacivanjerijeèima, nije vano, doista to mislim)gledati kako je minuciozno izgradilalik, kako joj je dikcija odlièna, kako je uvjerljivakao ojaðena i pretuèena ena kojaipak voli muškarca koji ljubav iskazujeneobièno, udarcima, naime. Jednostavnoje zakrilila sve ostale, svojom igrom probilarampu i osvojila. Bravo za Lidiju! Svojedobno,poèinjena je šteta kad joj ocjenjivaèkisud Meðunarodnog kazališnog festivalaTituš Brezovaèki u Lepoglavi nije dodijelionagradu za epizodu u BegoviæevimMalim komedijama u reiji Nine Kleflin.Naime, dobila ju je tada Nela Koèiš (i KrešimirMikiæ, i predstava u cjelini). Ali, oprostite,molim, nije ona “tamo neka mala”!Rijeè je o glumici kojoj treba dati pravuulogu i ona æe pokazati što zna, kao što jeto uèinila i u Rodbinskim vezama.Što reæi na kraju? Istom da se nadam daprva ovosezonska premijerna lastavicazvana Rodbinske veze ne najavljuje cjelokupnikazališni repertoar grada na Dravi. Idok je metak u svijetu predstave našaosvoj cilj, Rodbinske veze su, naalost, pucanju prazno.

36 III/66, 25. listopada 2,,1.Dubravka CrnojeviæCariærošlog je petka u TeatruExit odrana prva premijeraove sezone: KomadiNicka Grossa, u prijevodu i reijiDamira Munitiæa. Munitiæ jena poseban naèin upoznao brojnegeneracije glumaca. Godinamaje prisutan širom hrvatskekazališne scene, ali kao «junak usjeni»; odluèio se, naime, za zahtjevnu,a nepopularnu ulogu«umjetnièkoga pedagoga» (nastavnikaglume). Ovaj put saimamrazgovor koji smo vodili oglumi i glumcu kao fenomenu.Kako si se odluèio baviti pedagogijomglume? Zašto si sepriklonio radu na Akademiji, ane radu u teatru? Jesi li zadovoljangledajuæi unatrag - što mladiglumac, po tebi, nosi s Akademije?Do kojih si spoznaja došaoi koje si u njima prepoznao?– I sam sam glumio prije upisana ADU, ali smo Kiæo (Buriæ) ija voljeli «pametovati», pa smoodluèili krenuti na prijamni zareiju. Osim toga, u to je dobaredateljsko kazalište bilo dominantno,a ja sam otišao u teatareleæi promijeniti svijet.Kazalište kao najkompleksnijiiskaz ivotaKazalište ga, mislio sam, mijenjana najpotpuniji naèin. Ono jedruštveni èin. U teatru pozivašdruge ljude u goste sebi. Tu su iviljudi s drugim ivim ljudima ukomunikaciji. U svakoj si drugojDamir Munitiæ, redatelj i pedagogumjetnosti parcijalno upotrijebljen,a ovdje si kompletno prisutan– i tjelesno, i emotivno, erotski,i racionalno, i intelektualno.Na sceni upotrebljavaš svoj šarm,svoje lai, svoje prevare… tu je jedinikompletni iskaz ivota kojisvjedoèi sam za sebe kroz nekuprièu. Glumac, i onda kad to nezna, zraèi svojim stavom. Isto tako,odašilje svoju (ne)vjeru u poredak,bio on javno, odnosno svakodnevno,legalist, ili pak anarhist,pun nevjerice u poredak. Postojeglumci koji naizgled ivenormalnim graðanskim ivotom.No, to su, rekao bih, špijuni, «krtice»,«spavaèi» – nešto od togadvoga nije istinito, oni su se prikriligraðanskim ivotom.Rijeèi udaljavaju, definicijeubijajuGledam na stvari fenomenološki.Mi, kao pojedinci, nemamoistu rijeè za neku unutarnju pojavu.I upravo zato vjerujem u kazalište,u neku gestu, titraj ili glaskada zajednièki prepoznamo onood èega smo graðeni. Ljepota radau teatru bljesne kada u nekomtrenu suradnje spoznate otprilikeistu stvar. No, ako to kasnije pokušavatezajednièki definirati,preprièati, razgovarati o tome,suoèavate se s èinjenicom dasvatko od vas to opisuje na svojnaèin. Ako krenete usporeðivatirijeèi, moete pomisliti kako seuopæe niste razumjeli. Rijeèi su tekoje udaljavaju, svaki od nasdrukèije definira svijet oko sebe iu sebi. Isto tako, onog trena kadpokušamo definirati što nekascena znaèi, ona izgubi svoj smisao.Definicijom je ubijena ivotnostscene. Nije dobro sve izgovoriti.Postoje odreðena podruèjaintime i rubna mjesta koja nijedobro prelaziti i koja treba poštovati.Ono što je izgovoreno,dano u rijeè, ruši brane i ponekaduništava osobu. A potrebno jepaziti na drugu osobu, èuvati je.Postoje neke glumaèke vjebekoje su za mene neukusne. Nelagodnobih se osjeæao prateæi ih.Jedna od njih je i ta kada glumciodgovaraju kao lica na pitanja ointimnom ivotu lica. To je neukusno,izmeðu ostalog, i zato jerostavlja glumca izloenoga, lišenogobrane što mu ga daje poetikakomada koji igra i tada, paradoksalno,dolazi do lai, osoba selica brani laju ili se pak jednostavnoraspadne i razori.Bezgrešno zaèeæe erotikeVrlo èesto, kao pedagogna ADU-u, u radu stalentiranim mladimglumcima, prisustvujemboli prolaska misli kroztijelo. Radi se ootjelovljenju ideje, osvojevrsnom bezgrešnomzaèeæu, bestjelesnomerotizmuamir Munitiæ (1953.) poèeose baviti kazalištem u Eksperimentalnomstudiju Miniteatrau Osijeku. Godine 1972. upisujestudij reije na Akademiji za kazališnu ifilmsku umjetnost u Zagrebu. Od 1977.zaposlen je na istoj Akademiji (na glumaèkomodsjeku) gdje još i danas radi.Radio je na svim dislociranim studijimaglume (Osijek, Rijeka, Split, Osijek)sudjelovao u pokretanju i organizacijinastave u Splitu; pokrenuo Osjeèki studijglume, i organizirao nastavu. Samostalnoreira od 1976. godine. Radioje u gotovo svim kazalištima u Hrvatskoj.Osnovao, ili sudjelovao u osnivanjunekoliko kazališnih grupa (Teatar’79, Zagreb, 1979.; Teatar BAM, Osijek1985.). Prevodi, poglavito dramska djela.Ispitne produkcije njegove klase èestosu i s uspjehom zastupale Akademijuna susretima i festivalima kazališnih visokoškolskihinstitucija. U Trgu Muresu(Rumunjska, 1994.) studenti ADU-aproglašeni su najuspješnijima na Drugimsusretima europskih kazališnihakademija (H. Ibsen: John Gabriel Borkman).Prošle je sezone reirao u Teatru&td Annu Weis Mike Cullena.Gluma i prelazak granica?Da, gluma podrazumijeva prelazakgranica, ali u erotskom, ane ljudskom i osobnom smislu.Kao kod Bataillea kad jednostanièanorganizam prelazi u dvijestanice pa tei ponovnom spajanju.To jest u osjeæaju moguæe,taj spoj dvaju osoba, baš kao štoDanton govori o «potrebi daspojimo dva mozga, da probijemoèeone kosti lubanje». No, toostaje uvijek u kategoriji udnje ièenje. Baš kao što nitko ne umireod ljubavi, samo postoji namjerada se to dogodi. I upravo to ijest tragedija, to što neæemo uspjetiumrijeti od ljubavi. Glumapodrazumijeva i strah od smrti iudnju za smræu.Gluma nas oslobaða lanogidentitetaGluma na specifièan naèin otvaraproblem lanog identiteta.Svatko od nas ima iskustvo onogašto se zove «društvena gluma»,i svi mi prepoznajemo svojevlastite društvene glume. Glumeæi,igrajuæi na sceni, upotrebljavamonaizgled iste elemente.No, glumstvo te na neobièan naèin«izjednaèi». Ti si na sceni neminovnoupravo ono što jesi. Uivotu moeš glumiti neke uloge,ali se u glumi vidi ako «glumiš».Onaj glumac koji pokušava ina sceni zadrati gard društveneglume bit æe prokazan. Na scenito ne «prolazi».Vjerovanje u psihologiju u kazalištunas dovodi u sulude situacije.Apsurdno je vjerovati da jelice apsolutan entitet. Ni mi to,naravno, nismo. Neka svatkokrene od sebe: nekad si u nekomdruštvu, prostoru i vremenu kozer,nekad si pak u odreðenomdijelu grada tuan. I kada se dogodida u dijelu grada koji poznajetvoje tuno lice pokaešsvoje lice kozera, svi pitaju «štoti je?». Onda se, naravno, prisjetišda tamo nisi to što si maloprije ponudio.Izbor sredstavaZabluda je da se moe stvoriticjelovita slika o licu. Velika jegreška igrati neke dijelove licakoji su nepotrebni. Jedan od najvanijihdijelova glumaèkog zadatkajest izbor sredstava, pravilanodabir. Razumijevanje poetikekomada u kojem igraš odkljuène je vanosti. Vano je,naime, što se i koliko «glumi»,koji dio ivota i svijeta igraš. Pitanjeje koji dio svoje psihofizièkeprezentnosti upotrijebiti ukojoj sceni. Nekad si samo poetskobiæe i tada tvoja tjelesnostmoe biti poetièna. Drugi je put,pak, sama tjelesnost poetika. Tadaupozoravaš na stanje kada tepotrebe tijela odvuku. Obiènoje, naime, višak informacija onošto smeta kod igranja nekogglumca, a ne manjak. Loš glumacdaje i informacije koje su nebitnei nepotrebne, pa zavode na «krivitrag». Tu je japanska umjetnostvana – izbor je vaan, a sve jeostalo lano. Moemo se pozvatii na dihotomiju o kojoj piše JosephChaikin: on piše o glumi «spresvlaèenjem» i onoj «bez presvlaèenja»kada ne igraš lice, veæigraš pojave, stavove, dogaðaje.Tada lice kao takvo postaje nevano,ostaje tek opipavanjepoetskog smisla toga što igraš.Tad je i tijelo poetièno.Poetske slike svijetaSve su naše slike svijeta poetske.I na Freudove i Jungove postavkegledam kao na poetske vizije,a ne kao na realnost, ne kao naklinièku sliku. I teorije u fizicipoetske su slike svijeta. I matematikaje poetska slika svijeta.Teorija determiniranog kaosapoetska je slika svijeta koja jedošla dotle da je u kaosu prepoznalared. Zamišljamo nešto osjetilno,to onda interpretiramo, ashvaæanje da je nešto «klinièka slika»je nepotrebno. Tijelo, duh, intelekt,sve su to ivotni elementiod kojih ni jedan kod glumca netreba prevladavati. Inteligencijanije vanija od glasa. Bitna je ravnotea,jednaka vrijednost svihelemenata. Nekad se dogodi«madlen kolaèiæ» kad uèiniš odreðenukretnju, nekad kada ti partnernešto veli. Oèito se radi opamæenju, osjetilnom pamæenju.Glumac danasPosljednjih se deset godina,po meni, zbivaju zanimljive ikvalitetne promjene u naèinu igrehrvatskih glumaca. Glumci igrajus više lakoæe, s manje patetike,igraju pametnije, inteligentnije,tjelesnije. Reèenica nije linearnaveæ je dinamièka, kraj reèenicemoe promijeniti poèetakreèenice, nije fiksiran unaprijed.I to se osjeti i u naèinu igre današnjihglumaca. Glas je bitandio tijela, a istovremeno i produktmisli. Danas je jasno kako sene moe sve rješavati tonom,tempom i ritmom, i raspon jeglasa bitan. Prije kao da je postojaostav da se ne moeš predomislitiunutar reèenice, promijenitiemotivni stav. Taj se stav mijenjaovremenom: tako je mojabaka odbijala koristiti telefon jer«ona nije sluavka koja trèi kadnetko zvoni». Danas, pak, moemoi moramo raditi nekolikostvari paralelno, svi smo stalnona dispoziciji, i odazivamo se kadgod nas tko hoæe. Kod današnjihje glumaca reèenica dinamièna uemociji, u misli. Paralelna su govorenjamoguæa, jasno je da mo-eš istovremeno govoriti dva stava.Glumac danas nosi masku, alisve više izviruje njegov ivot.Glumac unosi svoje ivotno iskustvo,kroz pisca, ali i mimopisca. Sve prolazi kroz tijelo.Spoznaja prolazi kroz tijelo. Akoi kreneš samo iz racionalnog,mentalnog, ako je «toèno», u trenutkukada je «toèno», «dobro»,prijeðe i u tijelo. Vrlo èesto, kaopedagog na ADU, u radu s talentiranimmladim glumcima, prisustvujemboli prolaska mislikroz tijelo. Radi se o otjelovljenjuideje, o svojevrsnom bezgrešnomzaèeæu, bestjelesnomerotizmu. To je intiman dogaðajkao pri roðenju prvo uzimanjezraka, kad zabole pluæa. Mnogomje dobrom glumcu svakisusret s publikom takav. Samiglumci to prepoznaju kod sebena razlièitim razinama. S nekimase o tome moe i razgovarati,drugi znaju da im se to dogaða,ali to ne mogu i ne ele verbalizirati,treæi pak to ni ne znajusvjesno. I pedagog je prisutan narazlièite naèine - ponekad je taprisutnost intimnoga tipa, ponekadje prisutan tek «iz daljine»;nekad naèin njegove prisutnostiovisi o studentu, a drugi put onjemu samom, o tome koliko seeli odreðenoj situaciji, odreðenomstudentu, «dati».Glumac u nastajanju i glumacu nestajanjuKada student «ode», ostanenekakva veza, prešutna zajednièkasklonost ka odreðenom tipuliterature, glume. Ta sklonost èakne mora biti javna. Ono što ponesusa sobom je, rekao bih, iljudska tehnika, a ne samo glumaèka,koja podrazumijeva i pitanjao tome što ljudi èitaju i gledaju.U institucionalnom je kazalištuneugodan osjeæaj da teglumac zapravo ne mora interesirati.Pitanje je i što uopæeglumcu znaèi igranje nekakveuloge. To me uvijek plašilo u institucionalnomteatru: odgovorna pitanje komu je zapravo vano?Glumcu, redatelju koji dolazii odlazi, ili pak producentu,koji je takoðer nekakva putujuæaosoba? Tko zapravo brine u kolektivuo raðanju, o novome?Svaka bi predstava trebala ukljuèivatielju za novim poèetkom,svaka bi predstava trebalaimati vlastitu estetiku. Otvorenostnovom izazovu bit je radau kazalištu. Svaki je put potrebnokrenuti iznova. Sve isto elišdati, baš kao i onaj prošli putkad si bio «dobar», no sve morabiti novo. Kao kad prièaš starištos ili kao kad zapoèinješ noviljubavni odnos. Nije dobro akoje nova veza tek nastavak iste,ali s drugom osobom, nije dobrokada apliciraš svoje stare moguænostina nove odnose. Timeje ljudskost nepotrebno, a bespovratnosuena…

Milijan IveziæPigalle u vašem kinuKakva bi bila Kylie Minogueumjesto Nicole Kidman?Moulin Rouge (2001.), reija Baz Luhrmannoèetak Luhrmannova filma doveome na sam rub odlaska iz kina. Kakone bi bilo zabune, jedan sam odonih koji smatraju da je njegov Romeo +Juliet superioran veæini filmskih adaptacijaShakespeareovih drama u posljednjihdesetak godina, znao sam, dakle, što moguoèekivati. Silovit poèetak koji se potomrelativno brzo pretvara u nešto smirenijinastavak koji razlae iste stvari, aliu drugom kljuèu. Iako ni u prethodnomfilmu nisam vidio veæeg smisla u poèetnojsilovitosti osim da bez oklijevanjauvede u svijet koji drukèije gleda na Shakespeareovuostavštinu, ipak je film u cijelostiostavio dojam neobuzdane i razigranesvjeine. Sad zvuèim kao reklama zadeterdent, vidim. Ono što pokušavamreæi jest kako Luhrmann, umjesto da jeprodubio neke vlastite karakteristike pokojima je i te kako prepoznatljiv, na gledateljau prvih desetak minuta sruèi pravumeteorsku kišu boja, zvukova i pokretabez zajednièkog nazivnika. Ti zvucimogu se jednostavno svesti na buku, aboje na stapanje u nešto smeðe i neprepoznatljivo.Paradoks je sljedeæi; silovitpoèetak koji je u ranijem filmu znaèiouvod u gotovo podjednako silovitu razradu,ovdje zapada u probleme s obziromda prièi Moulin Rougea nije potrebna silovitostveæ inventivnost, moda èak isuptilnost. Kako se strpljivost ipak (ponekad)isplati, Luhrmannov film se kasnijeiskupio zbog lošeg poèetka.Prièa o prièi u prièiPrièa filma je univerzalno recikliranazgoda nesretne ljubavi izmeðu siromašnogmladiæa i kurtizane koja eli biti neštoviše – "prava" glumica. To moe jedinouz pomoæ bogatog i zlog vojvode. Luhrmannni u jednom trenutku ne otkriva datoga nije svjestan, nego tu istu prièu ubacujei u pod-zaplet u predstavi unutar filma.Prièa moe biti “stara”, ponovno isprièana,no Luhrmannov pristup, suptilankao udarac tupom stranom sjekire, djelujeoslobaðajuæe. Poèetni kadrovi uvode nasu svijet Moulin Rougea i otkrivaju nam štomoemo oèekivati u iduæa dva sata; potpunuartificijelnost svijeta u kojem animiranimjesec pjeva zajedno s glumcima i jedinoje pravilo ivljenja fast forward. Ubrzano,Hipertrofirano i Blještavo. Christian(Ewan McGregor) mladi je talentiranipisac koji se zaljubi u Satine (NicoleKidman). Tu su i zli vojvoda (RichardRoxburgh), direktor Moulin Rougea Zidler(Jim Broadbent) i Toulouse-Lautrec(John Leguizamo).Kao da to nije dovoljno, Luhrmannnas dvostruko izaziva odajuæi sudbinu junakinjena poèetku. Sve predvidljivo, alicjelina - zanimljiva. Bizarno - no, upravootrcana ljubavna prièa je ono što èiniokosnicu radnje.III/66, 25. listopada 2,,1 37Od viška glava ne boliPo èemu je ovaj film drukèiji? Prvo štose mora spomenuti jest korištenje pjesamaiz ovog stoljeæa, toènije iz zadnjihdvadesetak godina. Sve što vam moe pastina pamet sigurno je u filmu: Madonne,The Queena, Davida Bowiea, WhitneyHuston… U sveopæoj zbrci, ipak se potrebnozapitati zašto neke scene s McGregoromi Kidman djeluju tako potresno?Recimo, trenutak u kojem pjevaju dioBowievih Heroes? Ako zamislite da gledateKralja Leara kojeg izvode djeca iz vrtiæa,i to uspješno, moda æete steæi dojamo èemu je rijeè o Luhrmannovu filmu. Onje majstor nabacivanja referenci, no ritamkojim snima filmove, ako odbacimo postavkuda je lijen ili ne moe nabaviti sredstva,ipak ukazuje na pomno i dugotrajnoplaniranje. Kidman i McGregor koriste sevlastitim vokalnim sposobnostima i toprilièno dobro.Poenta je u nesvakidašnjem. U kinematografijiovakva su djela rijetka, pa mi seèini da im treba progledati kroz prste.Ovaj film ne voli hladnu logiku, u njemunije sasvim jasno je li glavni dio romancaili je ona samo glazbena podloga, specijalniefekt ili dio scenografije. Koliko godLuhrmann htio biti ekstravagantan, morasmiriti ikonografiju u ime prièe kad dvojeglavnih glumaca prolazi kroz ljubavneneprilike.Ples je redatelja više zanimao, èini se,kao dodatna ekstravaganca nego narativnièimbenik, “Luhrmanov” pokret nikadne zadivi gracioznom izvedbom, veæ estinomkoja je èesto rezultat filmski ubrzanekretnje; impresionirani smo kolièinom,ne pojedinaènom genijalnošæu.Moda upravo stoga sve scene s Kidmani McGregorom djeluju tako fascinantno,usred Luhrmannove namjerne zbrke dogodilose kao kad èitate knjigu i maštompopunjavate praznine. Naime, ovdje imatepriliku zamisliti film unutar filma. Vašfilm. Na kraju, dilema; kakva bi bila KylieMinogue umjesto Nicole Kidman?Juraj Kukoèmjetna inteligencija film jeèiju je prièu stvorio StanleyKubrick u osamdesetimaimajuæi na umu svog prijateljaStevena Spielberga kao redatelja.Uivljen u prièu i nacrte zafilm, Kubrick je na kraju odluèiofilm reirati sam, ali ga je u tomeomela smrt. Napravio je prièu izbuduænosti u kojoj je, u uvjetimaekološke katastrofe podizanjarazine mora i napuèenosti planete,dopušteno raðanje djece samou limitiranom broju, pa promuæurniznanstvenik, vlasnik kompanijeza proizvodnju umjetneinteligencije (William Hurt), odluèistvoriti zamjensko dijete,androida (mecha – od mechanic)nove klase koji æe moæi osjeæati ivoljeti svoje roditelje. Mama(Francis O’Connor) i Tata (SamRobards) odluèuju uzeti prvotakvo dijete – mechu Davida(Haley Joel Osment), kao privremenuzamjenu za njihova sina,koji je zaleðen dok medicina nepronaðe lijek za njegovu smrtonosnubolest.Sudeæi po prièi, Kubrick, filmašhladnog, racionalnog pristupa,doista je napisao scenarij kojiCerebralna ljigaDa se Spielberg riješioneuvjerljivogfilozofièno-realistiènogbalasta, vjerojatno bistvorio uvjerljiv djeèji filmUmjetna inteligencija(A. I. Artificial Intelligence), 2001.;SAD; redatelj Steven Spielberg;glume: Haley Joel Osment,Jude Law, Frances O’Connoroslobaða prostor za emocionalnosti sentimentalnost, koje pašuonakvom Spielbergu kakvoga gaznamo od 1982. i E.T-ija. Spielbergje napravio upravo takav film.Izbacio je najokrutniji dioprièe, alkoholnu ovisnost majke,èime je dokinuo i ciniènu priroduzavršetka, a sentimentalne,bajkovite crte iznimno je potencirao.U isto vrijeme, nije se htioriješiti realistiène i filozofske anti-utopijskedimenzije prièe. Rezultatje prilièno zbrkano ostvarenjeu kojem se bore dvije linijeod kojih na kraju pobjeðuje, naravno,spielbergovska.Cerebralan poèetakPoèetak, klaustrofobièan ihladan, ne sluti takav kraj. Spielbergkratkim uvodom neutralnogpripovjedaèa (Robin Williams)opisuje izgled Zemlje, a jedinaslikovna informacija je kadarmora. Nakon toga kratkoprikazuje prezentaciju projektamecha djeteta i odmah prelazi naizmuèenu obitelj koja, nakonkratkog krzmanja, odluèuje kupitiDavida. Njihov “obiteljski”ivot prikazan je fotografijomsiromašnog kolorita, èudnim rakursima,skoro bez pratnje glazbe,sporim ritmom te, bar u poèetku,bez izrazitijih dramskihakcenata. Nakon što se sin, izlijeèen,vraæa doma i provodi vrijemeu obitelji s Davidom, roditeljishvate da njih dvoje ne moguivjeti skupa i odluèe izbacitimechu. Scena rastanka “majke isina” jedan je od rijetko uspješnihspojeva emocionalnog i ciniènogu filmu. Vrlo dirljiva idramatièna, istovremeno je komentarapsurdnosti ljudskog rodakoji, radi svojih humanihemocionalnih potreba, stvaraumjetna osjeæajna biæa, koja odbacuje,kad mu više ne trebaju,ne obraæajuæi panju na njihovustvorenu ljudskost.Nakon toga filmom poèinjedominirati izraziti sentimentalizam.David, inspiriran prièom oPinokiju, za koju vjeruje da jeistinita, poèinje traiti Modruvilu koja æe ga pretvoriti u pravogdjeèaka da bi se mogao vratitiljubljenoj mamici (velikibroj ponavljanja Davidove reèeniceI want to see my mommieprilièno je nepodnošljiv). Upotrazi mu pomau simpatiènirobot-medvjediæ i robot-igolo(Jude Law). Kad susretne svogaTvorca, spomenutog znanstvenika,ovaj mu sav sretan objašnjavada je eksperiment njegovekompanije, u svrhu stvaranjaumjetnog ljudskog biæa, uspio,jer je maštanje i potraga zasnom, koje David proizvodi, najuzvišenijai “najsofisticiranija”ljudska karakteristika (ovaTvorèeva tvrdnja tipièan jeproizvod Spielbergove ideologije).David je, dakle, postao kvalitetanproizvod smislene namjene.Vidljivo je da je redateljnaumio Davidovu potragu zaModrom vilom upotrijebiti samokao motiv za neke dubokoumnezakljuèke o ljudskojprirodi i moguænostima stvaranjaumjetne ljudskosti.Ljigavi krajMeðutim, Spielberg je postaotoliko fasciniran tom potragompromoviravši je, ne samo u sredstvo,veæ i u cilj svog filma. Ne mogavšiodoljeti, na tragu filmova E.T.i Kuka stvorio je svoj novi sentimentalni,djeèji film. David je tolikouporan u svojoj potrazi, a Spielbergjoj daje toliki intenzitet i znaèenjskuvanost da zdravorazumski,realistièan, odnos prema iluzornostinjegove potrage u gledateljunestaje, èemu potvrdu dajezavršetak filma u kojem se dio Davidovasna prilièno patetièno i ostvaruje.Umjetna inteligencija poèinjekao angairana anti-utopija, azavršava kao eskapistièka utopija,potpuno promašujuæi svoj cilj. Veæod poèetka pokazuje Spielbergsvoju nemoæ u stvaranju sloene,ozbiljne znaèenjske razine koju eli.On nabacuje nebrojene implikacijeo prirodi prikazane buduænostii nikad ih ne produbljuje niti objašnjavanjihove proturjeènosti, kojesu oèit rezultat velike idejne zbrke.Naznaèena intrigantnost likovaizrazito je nedoreèena. Kljuènilik Tvorca potpuno je nejasan, aSpielbergovo potpuno pretvaranjeanti-utopije u djeèji film najboljeje vidljivo kroz likove majkei robota-medvjediæa. Majka,kao i otac, na poèetku je portretiranakao anksiozan lik u depresijizbog stanja svoga sina, da bi se dokraja pretvorila u njean naivanideal, ne samo Davidov, veæ i gledateljev.Druenje Davida s medvjediæem-robotomu poèetku jevrlo dobra uznemirujuæa dosjetka,jer nas upozorava na to da jeDavid, unatoè svojim emocionalnimljudskim kvalitetama, ipakrobot, mecha koji se od medvjediæarazlikuje samo po kvalitetisvoje izrade. Vrlo brzo nakon toga,spomenuti medvjediæ se pretvarau ljupkog Davidova pratiteljau njegovim pustolovinama,koji, poput neke ivotinjice u holivudskomdjeèjem filmu, dobivasimpatiène ljudske karakteristikei preivljava sve nedaæe pojavljujuæise samo da bi razdragao gledatelja.Kad takvu karakterizacijudobije i drugi Davidov pratitelj,robot-igolo koji u futuristièkomsvijetu slui za zadovoljavanjeusamljenih ena, onda to poèinjegranièiti s perverznim.Nije ni èudo da je film u kinimapropao, jer je reklamiran kaoozbiljan film za odrasle. Da seSpielberg riješio neuvjerljivog filozofièno-realistiènogbalasta,vjerojatno bi stvorio uvjerljivdjeèji film. Uz primjerenu reklamu,vjerujem da bi tada rezultatbilo kvalitetno i gledano ostvarenje.Ovako smo dobili nedoreèenplošan film s par intrigantnih, uspješnopostavljenih motiva.

38 III/66, 25. listopada 2,,1.jer je ionako bila guva subotnje turistièke smjene,a onda se uplela jebena bura i zapuhala 120 kilometara na sat.Razglednice s ljetovanjaBranko Èegeclubeniceorlovi u visinimore u dubiniplodovi nezrela badema na granikonobar na šanku, sam, jedinigosti kuljaju iz suhozida:mravi, uši, stjenice,ovce u malim stadima:bijelo vino u zelenoj bocikruh iz kuæe u sredinijanjetina i krumpir ispod peke u kuæici poredovèji sir u rukama ene s bijelom maramomorlovi lete u sumrakorlovi kasno leteplaa je dubokonebo je visokosunce je utonulo iza najdubljega rta istrezahod je u kuæici s antenamaprijenos je izravancnn vjeèannoæ nije lakadan nije noæspavam, ne odustajem2001-08-08pribliavanjeizmeðu tebe i menestoji vjeènost drvoreda,zatim more kojerazmjenjuje dodirei prste maestrala u kosiiz snene tihineprobudio me krik mobitela:poruka koja objašnjavakoa se najeila,sunce se zagrcnulo u zenitu,podne odzvanja svom širinom samoæena otoku, bilo kojem otokupored su prolazila tijelanizali su se telefonikljucale su sms porukeskupilo se mnoštvo nièegašto razdvajazatim je niknuo glaskoji je odjednom mogao biti sve:koa, ruka, tijelo, pogled koji prispodobljujeudaljene monologemore je nestašno liznulo nemoæno stopalo,maestral se uskovitlao,šum drvoreda recitirao je melankoliju otoka,krhke niti hirovite tradicije:rumarin u ustima, oleandri u prozorima,maslinici, maslinici...posivjele mree na krmi koèarice2001-08-09tangentalatino party na trgu u lošinju, malom−:razglas je pištao, cure su vrištale,pjevaè iz splita ridao je nad udaraljkama:eto nas ka na rivi!vlasta, ivan, marko i japili smo beck'sispod suncobrana heinekennedugo prije toga posvuda sam razaslao sms:- apstiniram od svega, ništa mi ne nedostaje!sad veæ oznojena tijela plijene raštimanu sambu,pjevaè se hrve s mikrofonom koji ne laedjeca vrište, preskakujuæ’ uznemirene psetonja je zaspala u pletenom stolcu pored nasone su, naravno, prolazileone su, naravno, hodajuæ plesalenasukane na hridi tangau luðaèkim kolièinamaispod pripijenih pamuènih hlaèa,ispod narogušena a komotna lanaispod mreastih, konèanih suknjicapripravnih za noæni lovbrzo se primicala ponoæna trgu u lošinju, malombrodice su lelujale na maestralumasne krstarice drmale su posljednji tango prije fajruntapivo više nije bilo dovoljno hladnonoæ se rasplinjavala u ritmu "latinice":ka da smo na rivi2001-08-10poslije ponoæitko te dira nogom ispod susjednoga stola?tko postavlja pitanja bez odgovora?noæ je, ponoæ je neprimjetno prošla,ike & tina turner tutnje u lokalnoj izvedbipivo se brzo grije,sparina je nesnosna:sada sam napokon sambrodovi napuštaju luku,more se lagano ljulja,ljuljaju se bokovi u prolazu,zveckaju slojevi nakita,pripito prijeti tatoo,od pupka nanie:raj, pakao, razbludni purgatorionoge su ispod stola,pivo standardno uspavljuje,oblaci crtaju mrak po dubini,vjetar kao da okreæe na buru2001-08-11boja bure, zanos kosemorris bi sprayem slikao piramide:skinuo bi majicu, stavio masku iraspalio bojom po nazubljenu kartonu:uokolo se skupljala rulja i skandirala.onda bi došli gutaèi vatre, bubnjari i nemirne djevojèice,u predveèerje, kada se stuštila bura s druge strane zaljeva,i kada su suncobrani poletjeli u nebozajedno s betonskim draèima i gostima na terasi:yves i dabo sjedili su nasuprot,kao i prethodne veèeri:onda se tanja premjestila jer nije mogla zauzdati kosu.tako je zajebala moju, koja je drsko ulijetala u usta,u pivsku pjenu, što je presijecala pogled prema rijetkim,drhtavim šetaèicama na korzumorris bi i dalje sprayem slikao piramide,vjetar bi raznosio raznobojnu maglicu u lica promatraèas prisilno usidrena broda,jedan je gost na terasi preko puta naruèiooujsko i èetiri apaurinajedna se arulja naprasno ugasila.tanja je rekla: - to sam bila ja;uspijem svaki put kada to stvarno poelim.2001-08-12šetaèkako zapoèeti 13. kolovoza bez suvišnih stresova?ispratiš prijatelje do auta na parkiralištu,uhvatiš još jedan ðir uokolo,kroz kanonadu evergreena s terasa,kroz kikot djevojke na zidiæu pored kina,kroz èopor klinaca koji icaju za pivo,kroz dijalog s prozora u zamraèenoj kaleti:– kakav seks voliš?– meni se pitanje èini preširoko za jednostavan odgovor.– ne moraš reæi ako ne eliš!– ma ne, pokušat æu: normalan, ljudski, onaj koji produbljujebliskost...– ja ne volim urbu, osim iznimno. volim kada muškaracdominira, osim kada sam posebno inspirirana, onda ga volimbaciti na koljena...– jedva èekam svršiti na koljenima!– ok, stani malo, igra je postala preopasna!– kako preopasna?– idem pod tuš, moram se malko ohladiti!ponoæ je i dvadeset, kiša meteora blješti na sjevernom nebu,usamljeni pjevaè kotrlja refren: knock, knock on the heaven's door,u daljini podrhtavaju svjetla prorijeðenih automobila,beraèi blitve u vrtu pored stubišta otiru rosu s listova,miris cigare s nekog balkona razdire udisajesporog šetaèa kroz tustu, vjetrovitu noæ.2001-08-13gsm- govoriš kao kakva jebaèica! govoriš kao kakva jebaèica! -ponavljao je uznemireni dioniz mlakiæ na balkonustarinske, oronule kuæe na otoku,nakon dvanaest sati putovanja od zagreba,govoriš kao kakva jebaèica! - urlao je nad pramenovimaboticcellijanski raspletene kose svoje dvadesetogodišnje kæeri,koja je upravo dovršavala celularni razgovor s nekim tamo,sa svojim dragim, s momkom koji je oèito slinio, jer jeostao sam i bespomoæan veæ punih dvanaest sati.ona se samo okrenula potrbuške i napuæila præastu guzukao da eli potvrditi hipotezu i dodatno raspigati starog,koji je bijesan na cijeli svijet, na raèana i mmf,na hrvatske ceste, i na telekomunikacije, koje omoguæujutakva orgijanja mimo ice i normalne obiteljske cenzure.bura je draškala škure, na staroj, oronuloj kuæirazgovor je svršio, spiker na ekranu baljezgao je oraèanu i mmf-u, a dioniz je i dalje nemoæno beštimao:kao kakva jebaèica, kao kakva jebaèica...,i pomalo mazohistièki uivao u jeci vlastitoga glasa.2001-08-13crna rukana desnoj ruci on je stalno nosio crnu rukavicubio je agent udbe, bio je partijski sekretar,devedesete se uèlanio u hdz i postao gradonaèelnikommaloga grada negdje na jadranukrenulo se u pohod na kasarnu jnacrna ruka bio je voða akcije;on je jedini znao sve puteve,on je poznavao slabe toèke ioèekivane smjerove napadaotišla su dvojica, mladi i neiskusni deèki,koji su tek upoznali miris pièke,ali su slabo svladali miris barutai dodir s nitima lake zelene icena obalama minske puèine, u mraènoj, mraènoj noæicrna ruka odrao je posmrtni govor,i naposljetku slavodobitno podigaocrnu i bijelu šaku visoko iznad glave:za svetu hrvatsku zemlju!zatim je sjeo u blindirani mercedes,na autobusnom stajalištu skupio je ljubavnicui punom brzinom sletio u provalijuna stjenovitom dijelu obale,ni petsto metara od posljednjeg zaustavljanjaljubavnica se èinila vrckavom i neozlijeðenom,crna rukavica bez tijela u blizinigrèevito je stiskala zgnjeèeni volankada su napokon stigli vatrogasci i policijana teško dostupno mjesto nesreæe2001-08-13veèer u luciveliki jedrenjak sa zastavom britanske kolonijei elegantnim natpisom s imenom matiène luke, georgetown,usidrio se izmeðu barki s rajèicama i bajamomokolo se skupila rulja i cijele veèeri raspredala prièe,bajkovite prièe o gospodi i pustolovima,romantièno, mraèno, jednako spotu stella artoisna trgu ispred poèupali su se rasni i mješanci,uskoro i vlasnici, tako da je intervenirala policija,bezlièno plava, bez pasa i bez pendreka.roleri su vratolomno preskakivali stupove i djecu,tuni je ongler vrtio baklje i plamteæe kolutove,a gospoðe u godinama, u nekritièki napadnoj odjeæi,pljeskale su i pocupkivale, kao da je prohladno,premda se znoj nezgodno cijedio niz kraljenicui nie, u procijep signiran bijelim trokutiæems tanašnim rubom lepršave, sugestivne èipkekonobar je donio još jedno pivo i èašu na visokoj nozipogled mi se mutio sve jaèe, sve bezidejnije,glazba se glupo, doista glupo ponavljala;ustao sam i krenuo u susret novim izazovima:PowerBook G4 titanium uljudno mi je otvorio vrata.2001-08-14put svilevaljda æu se znati oduprijeti - rekao sam samome sebiu rano jutro, još snen u neudobnu krevetu.zatim sam ustao, zašao pod tuš i krenuo ispiratisvakovrsne taloge cijeli sat, sat i pol, moda dva.onda sam ti krenuo u susret, perolak i namirisan:iza nas su ostale neprospavane noæi i tjedni apstinencije,košmarna pauèina, vidici u izmaglici: svenelijepe prièe iz naših individualnih ivota,izmeðu su se ukotvile male drame i veseli igrokazinapisani u strogoj formi sms poruka:160 znakova s razmacima, u kojima treba reæi sve,a pritom ne zatvoriti nijednu od moguænostikoje smo jednom, u zanosu dijaloga, uspjeli otvoriti.sada sam stajao pred tvojim vratima, nijem a namirisan,posve nesvjestan ideje i cilja, prema kojemu sam krenuo,sigurno, samouvjereno, kao da mi je prvi put.2001-08-14

penjanje na osoršæicuTrebalo mi je nešto više od satakako bih se, nepripremljen i slabe kondicije,popeo do vrha Osoršæice i kapele Sv. Mikule.Tamo sam zatekao dva èeška turista, crnca i bijelca,kako dalekozorom istrauju otoke: Cres, Lošinj, Unije,Susak, Vele i Male Srakane.- Ahoj! - pozdravili su veselo i upisali se u knjigu posjetitelja,otvorenu u crkvici.Bio sam znojan i halapljivo sam disao prorijeðeni zrakna 558. metru nadmorske visine.Zatim su došli Tanja i Yves s boèicama jamnièke,pa onda još dvoje Nijemaca, takoðer s bocom jamnièke,velikom, jednoipolitarskom.Na pet minuta od vrha, preprièavaomi je kasnije Yves, ena je rekla:- Ako ne stignemo za pet minuta, ja æu se ubiti!Stigli su za pet minuta, ali nemam podataka o povratku,ne manje napornom od uspona.Èesi su krenuli prvi, a mi smo ih prestizali dvaput.Crnac je u prolazu uhvatio Tanju za ruku.Onda smo ih propustili, a Yves je dobacio: - Sigurno su pederi.Tanja je odgovorila: - Crnac je bipsiæ, osjeæam to.- Tako brzo? - pitao sam s nevjericom.Sumrak je prekrivao neljubaznu stazu,more se caklilo u sutonu:umorni smo skrenuli na pivo u najblii autokamp.2001-08-15ema i tina: prizori s ljetovanjaema i tina sjedile su u nautici i pušile prvu jutarnju cigaretu.ema se juèer alila na bolove u grlui rasplakala se na plai, jer prohladno vrijeme nije bilopogodno za kupanje, osobito za zimogrozne i prehlaðene.tina je bila zaokupljena kristijanom, i tu nema posebna komentara.emi je sve to ionako išlo na ivce, a sad još i ta glupa prehlada...danas su, dakle, pušile prvu jutarnju cigaretua kada sam sjeo za njihov stol, one su u glas zavapile:- sad mi je tak neugodno!neugodno je, naravno, bilo jedino menijer sam prekinuo inicijalni dnevni ritualna takozvanom odmoru, ritual koji je odnjegovanu desetak dana na otoku,i u koji sam se ušuljao kao kakav narogušeni uljez,nadmoæno svjestan svoje nepodopštine.ema ima šesnaest, tina sedamnaest:iza njih je drugi gimnazije i nepresušne prièe o glupim,zatucanim i osvetoljubivim profesorima.i o prijateljicama koje èine ono što one nikada ne bi.poslije smo otišli na njoke s gorgonzolom i toplu coca colu.ema je, potom, pocuclala neoangin za bolje grlo.tina je ispunjavala krialjku u novom listu.ja sam prošetao po najveæem suncu nekoliko kilometara uokolo,za kaznu, jer sam zaboravio kupaæe gaæe.2001-08-15performanceèetiri talijanke, ne više od metar i trideset,no velikih, a tjestastih dupeta,poslagale su se na zidiæu pored stazeprema sjenovitoj uvali. sve su bileu toplesu, s posve istim gaæicama,posve isto i s jednakom namjeromuvuèenima u procijepe stranjica,kako bi sunce poprilo isasma bijele dijelove,koji su sada blijedo svjetlucaliizmeðu osunèane koe i tamne tkanine.- kako zanosan prizor! - komentirali suvremešni prolaznici;jedan ga je fotograf elio zabiljeiti zauvijek,no mali se obješenjak prišuljao sasladoledom na štapiæu,zataknuo ga naglavaèke u izazovni procijepkrajnje lijeve gospoðei tako slasno razjebao performanceu fingiranoj ivostivreloga ljetnog popodnevana plai èikat, sa zapadne strane otoka.2001-08-15putopisanjeprofesor tabucchi otputovao je u indiju,kladeæi se na najbolje primjerke portugalske knjievnostipessou, na primjer,a onda su kurve u goai uzele stvar u rukei tako je nastalo novo poglavljeod kojega mnoge teoretièare i danas naprasno zaboli glava.profesor tabucchi rado gricne indijski kolaèiæ,prevodeæi pessou i smišljajuæi uvijek nove smicalicena sveuèilištu u sieni za svoje studentekoji nikada nisu stupili na sveto indijsko tlou hotelu taj-mahal international, u bombaju,ponosno pokazuju polaroid fotografijuna kojoj se smiješe njegovani talijanski brcipored lijepe ene u tradicionalnoj odjeæi,jer povijest se ondje rijetko ponavlja,ili se barem njezini protagonisti nikada dvaputne javljaju u istoj ulozivelike su prièe, kau, ionako odperjaleu neke druge predjele,u neke druge indije, kine, indonezije:ostala je samo slast putopisai vrhovi kilimandara, do kojih ne dopire ništa ljudskoosim pogleda, djevièanski neodluènog2001-08-15bespuæa, ponori, bespuæagrè na licu nagovještavao je drukèiji raspored dogaðanja:vatrene ulice, turska glazba ispod prozora: kao da sam senakratko zagubio u meni nepoznatu krajoliku.uzalud su stizale poruke s udaljena broda,uzalud je glas podrhtavao na nedefiniranu vjetru:veèeras sam bio nepopravljivo tuani zapravo nesiguran u svaki svoj potez,svaku odluku na koju sam bio prisiljen.neshvatljivi pokreti plesaèa bez glazbe,na ulici, u neposrednoj blizini kafea bivak,u kojem sjedim veæ nekoliko veèeri uzastopno,jer me podsjeæa, jer u sebi nosi kontinuitetsvega èemu sam se elio oduprijeti,dakle, ti bezglasni pokreti bili su priliènovjerna slika mojih nagomilanih stanja,iz kojih neuvjerljivo napipavam unutarnji raspored,koji se usput izgubio u vratolomijama banalnostii nepreglednoj pustoši koja je napuèila mlaki,individualni svijet.strašno se iznerviram kada zapadnem u rahlosteksplikacije, ali veèeras mi je to jako blizu,i zato niti ne pokušavam promijeniti smjernasumiènog krivudanja po hrapavoj,nazubljenoj, ni od koga obiljeenoj stazi.2001-08-16razgledavanje otokarepertoar se neoèekivano pokvario.pjevaèa je poèeo izdavati sluh i glas.sparina je bila nesnosna, glavobolja neprolazna;pivo mlako, kakofonija nepodnošljiva,djevojke nervozne i nepristupaène:- gospode, koji kaos u glavi!a trebao sam se posve razbistritikrueæi barkom oko otoka,na kojem su bezbrini nudistisunèali svoju cjelovitost,lijepi, runi, nezgrapni i elegantni:èedo je æirio usamljene ljepotice na stijenama,a onda vano uzimao dalekozor iesejistièkom pomnošæu razmatrao detalje:potom se naglo usidrio i buænuo u more:voda je jebeno topla! - rekao je i smirenoèedo, kapetan duge plovidbe, smatiènom lukom u hamburgu,kojemu su danas brod poslali u rezalištea on nije pustio ni suzu,nego je mirno pasao glatku koumlade i nestašne njemicekoja je hladnokrvno zaplivala poredusidrene barke i ondaplutajuæi na vrelom popodnevnom suncu,naga i neponovljiva,dozivala neodluènog momka,koji je još uvijek lijeno skidaogaæe na divljoj, šupljikavoj gromaèi2001-08-18znaèaj maestralaza jednodnevni odmor na moruglazba maestrala sušila je krupne kapljice na koi.uz obalu su se kotrljali komadiæi raspadnuta debla.kroz njih su izranjala neprestano nova tijela,bronèana ili bijela, u nepravilnim razmacima.jedan je par, nezainteresiran za okolinu,u moru do rebara zapoèinjao erotski ples:djeca su vrištala, jedna je baka stidljivo skrenula pogled,jedna je sisata maðarica, majka èetvoro djece,plutala na valovima, s balonima koji su je štitili od sunca,a blizanke u toplesu, vitke i tajanstvene,dvaput su ulazile u more, lagano se poprskale,i brzo izjurile na pješèanu obalu.jednoj su se mladoj èehinji, koja je neopreznorješavala krialjke, mlijeèno svjee sisicesprile za tili èas, pa ih je nemilosrdno zaklonilaèašama ledenog jogurta, koji se rastopljen cijedio navreli pijesak i pravio masne lokve oko zguvane prostirke.èopor slovenaca, predoziranih pelinkovcem, cijedio jekrepanu harmoniku i gulio alpske poskoèice,od kojih se internacionalnom puèanstvudizala kosa na glavi, a dizalo se i more okopara pod staklenim zvonom odnjegovane strasti:valovi su postali oštriji i kraæi,urlik se stopio s vriskom djeèurlije,koja se zatrpavala u morem ohlaðeni pijesaki zajednièkim snagama veæ sedmi put gradiladvorac za izmišljenu princezu, o kojoj su imbezoèno lagali jedni narogušeni roditelji,što su neprestano pokušavali popraviti njihovsamostalno zapoèeti rad.2001-08-18ronjenje na dahyves mi je poslao sms:- jedna me talijanka veæ treæi dan gleda pod vodom.i ja gledam nju. dolje smo goli i sami. gore se ne poznajemo.rekao sam mu, u našem svakodnevnom slengu:- bi kul! stej vel! nakon toga je, po podacima iz sljedeæe poruke,ponovno zaronio, jer "je dolje mirno i neponovljivo lijepo".razumio sam njegov vapaj, na drugoj, udaljenoj obali.zatim sam zaronio u orijentalne prièe marguerite yourcenar:otputovao u kinu, pa u kotor, dubrovnik, pa opet izroniomelankolièno, makar to više ni priblino nije u modi.vidio sam nekoliko talijanki, èetiri èehinje i sedam tustih maðarica.vidio sam suncobran koji se vrpoljio u ritmu tijela,vidio sam i jedne modre, neumorne i preduboke oèi:htio sam u sebi zatomiti strast za ronjenjem, ali nisammogao skinuti pogled, nisam mogao nataknuti sunèane naoèale,uopæe: nisam se mogao pomaknuti s mjesta u pijesku,u koji sam, staloeno i nijemo, tonuo i tonuo.2001-08-18anðeo s fotografijefotografija ispred fontane zabiljeila jesamo grimasu na licu, iznuðeni smijehiz kojega se izdizala svjetlucava prašinanezadovoljstva i nemir blizine neeljena cilja,nad kojim drhte prsti probdjevenih noæi i snomorice:telefon je zazvonio iznenada, sneni glass druge strane sugerirao je suhozid i oštru travu,prostrana polja crnike i krdo jelenašto lomi mlade, nedozrele grane, kojekao da su niknule izravno iz tijela,što je nijemo pridravalo ericsson T28,i kao da nije trebalo ispustiti ni glasa,niz nesigurnu kraljenicu instinktivnosu krenule krupne kaplje znoja:na uliènoj se reklami prebrzo izmjenjivaotekst poruke koju nije bilo moguæe slijediti,i sve bi vjerojatno potrajalo dugo u noæ,kada se smjelost ne bi otkotrljala nizkrivudave niti vodoskoka, sasvim blizutriju mladih stabala masline,i aluminijske konstrukcije pozornice,na kojoj su se nizali improviziranidjeèji programi s romobilima i rolerima,i s nasmiješenim dvogodišnjim anðelomu arhaiènoj, svjetlucavoj opravi.2001-08-19silazak niz padinuzatim sam zastao u hodu i glasno prokomentiraoèetvoricu huligana koji su otkopavali kamenegromade i nasumce ih spuštali niz kosinu,ususret zajapurenim penjaèima i nemoænim djevojkama,što su u stopu slijedile njihovu upornost.zatim sam i sam odvalio jedan kamen i gledaou èudu kako mimoilazi kurèevite šmrkavce,koji su potom stali prijetiti i nabacivati se manjimno oštrim kamenjem, eleæi me zaustaviti ilipromijeniti planirani smjer kretanja.nedavno sam, meðutim, èitao fantastiène prièeo junaštvu i nemilosrdnosti, i ništa me,u toj zatravljenosti, nije moglo zaustaviti.uzmicali su preda mnom don quijote i masni sancho,uzmicali su mladi jahaèi na valovima,ustuknuli su, zblenuti mojom ludošæu,i mladi divljaci, niknuli na vjetrometini odgoja iobrazovanja, na amplitudama reformi odšuvara do strugara, i ramboidnih podvigasvojih roditelja u nedavnome ratu, koji je svršio,ali ne prestaje, premda su rtve sadasamo sluèajni prolaznici i bijedni turisti napropalim magistralama, obnevidjeli od ljepotei prirode, posve nepripravni na surove ostatkenedovršenih bitaka što tutnje provincijom i gradskimperiferijama, sustavno steuæ’ omèu oko vratasvakoga od nas: naivnih, mlakih, prostodušnih.2001-08-19povratak u buduænostunajmio sam popodne bicikl i odvalio desetakkilometara, uz obalu, kroz gustiš šetaèa,odjevenih za kupanje, ili razodjevenih posve,kako na kojoj dionici. kolovoz je još uvijekbridio udovima jednakim intenzitetom: jednabaka, tusta èokolada sa susjedne obale, bila je,na primjer, gola, a blijedi mladiæ, mršav i osamljen,sunèao se u mokroj majici s natpisomtondach - krovovi i izolacije.baka je gulila jabuku i široko dijelila osmijehbalavcima što su razbacivali pijesakprolaznicima u oèi i mamili silne kletve i druge gadostina raèun roditelja i odgojnih institucija,jer se od graje i obijesti nije moglo odmarati,premda je svima jasno da se neplanirani èoporrazbaškario s posve jasnim i planiranim ciljem.mladiæa u mokroj majici obijesni dripci pretvorili suu blatnjavi, horizontalni stup koji nije davaoznakove ivota. zvono na crkvici oznaèilo jeulazak u smiraj dana i, posve individualno,kraj ljeta na otoku, povratak na poznati kolosijek,s pijeskom u oèima, kako bi se jasnije vidjelasvjetla buduænosti na zamagljenu horizontu.2001-08-19III/66, 25. listopada 2,,1 39

40 III/66, 25. listopada 2,,1.MuikalijeKarlo Nikoliæednoga muljavoga zagrebaèkogpopodneva, na izlaskuiz Importanne centra,zatekao sam grupicu od nekolikosredovjeènih gospoða idva-tri mladiæa. Ta se grupicabavila neèim dotad rijetko viðenimna ovim prostorima. Naime,dok je ostatak druine stajaou pozadini, jedan bi od njihizlazio pred ljude i izvikivaoIsusovo ime, podsjeæao uurbaneprolaznike na smrtne grijehe,deset zapovijedi te upozoravaona moralni rasap društva ukojem ive.Veæina prolaznika ignoriralaje estradno-ulièni naèin obraæanjaSvevišnjem i tek bi se pokojiradoznalac nakratko zadraou njihovoj blizini. S obzirom dase ubrajam u takve, a uz to samljubitelj svakovrsnih javnih nastupa(politièke govorancije sumi ipak smrtno dosadne) odluèiosam saznati o èemu se radite prišao mladiæu iz pozadine,krupnom momku izbrijane glaveu crnoj komandosici, i upitaoga kojoj vjerskoj organizacijipripadaju on i njegovi kolege(priznajem, na um su mi prvopali Jehovini svjedoci). Tip meodmjerio pogledom pit bullakomu je upravo oteta teleæa koljenicai blagim glasom rekao:“Mi smo kršæani, to je sve“.Moj radoznali duh i dalje mi nijedao mira, pa sam, ne iskljuèujuæi(ne baš vjerojatnu) moguænostda sam naletio na zaèetnikeneke nove svjetske vjere kojaæe izbaviti èovjeèanstvo iz kalaSluga, a ne BogPozornica je privlaènasvakom glazbenomaspirantu, ali tu je uvijek inervozau koji je upalo, upitao: “A kakavje vaš odnos prema drugim religijama?”.“Pa, reæi æu ti iskreno”,promrmljao je, “ne priznajemoih”. “Ali, da razgovaram smuslimanom on bi mi rekao isto”,natuknuo sam u nadi da æuproširiti komunikacijske horizonte.Njegov me odgovor razoèarao.“Da,” kazao je moj sugovornik,sad veæ pomalo ljut,“ali on ne bi bio u pravu”.Sliènu reakciju doivio samod poznanice koja je studiralaviolinu na Muzièkoj akademiji.Na upit bi li svirala popularnuglazbu s hladnim mi je dostojanstvomodbrusila: “Ne bih,jedino klasika je muzika, svedrugo je show.” Ne mogu si pomoæi,volim show, a i Pedro je,pogaðate, neoptereæen glazbenimideologijama. “Što da ka-em. Prije nastanka obrazovanjai znanosti o glazbi, glazba jeveæ postojala. To je kao da kaešda æeš nositi cipele ali neæeš koristitiodjeæu. To je glupo, znaš.Ja je razumijem, ispran joj jemozak. To je neka vrsta religije.Ipak, prema mom iskustvu, zato nisu krivi profesori. Na Akademijiti nitko ne govori da jeto jedina glazba, i samo to vrijedi.Sve ovisi o dotadašnjem ivotnomiskustvu pojedinca i naèinuna koji prihvaæa znanje.”Muzièka televizijaUnatoè velikoj geografskojudaljenosti, Portugal i Hrvatskai nisu toliko razlièite zemlje.Obje su se kulture formiralepod snanim utjecajem rimokatolièkecrkve i kontaktirale(zahvaljujuæi, prije svega, dubrovaèkimmornarima, ali i filozofimai piscima poput, primjerice,Hermana Dalmatinca) jošod srednjeg vijeka. Danas se,naalost, razlikuju ponajviše uekonomskom smislu. “Portugalje zemlja koja jako dugo nije ratovala,posljednji rat zbio se uAfrici šezdesetih i sedamdesetihgodina i tada je tim zemljamaPortugal dao autonomiju.Od tada nismo imali veæih sukoba,pridruili smo se evropskojekonomskoj zajednici jošprije deset ili više godina. Nakontoga je portugalska ekonomijaprilièno napredovala. Hrvatskase odvojila od ostatka jugoslavenskefederacije i sadaovisite sami o sebi, bili ste u ratu,nemate baš veliku podrškuEvrope i naravno da je vaše ekonomskostanje loše. Ali, èuosam da je Hrvatska dok je bilajugoslavenska republika bila navišem ekonomskom nivou odPortugala.”Da ne bih zalutao na tanakled jugonostalgije upitao samPedra što mu se u Hrvatskojkao dojdeku (kak bi to purgerirekli) eventualno ne sviða.“Stvari kao MacDonald's, Coca-Cola, MTV-ov stil ivljenja. Sveto vidim i ovdje. Ne sviða mi sešto postajemo previše amerikanizirani.Kad slušam hrvatskerock bendove, ne èujem hrvatskuveæ amerièku glazbu otpjevanuna hrvatskom. Portugalcisu i nešto više otvoreni premadrugim religijama kojih kod nastakoðer ima. Vlada daje sloboduizraavanja vjeroispovijesti. I viste slubeno demokratska zemlja,na papiru takoðer dajete slobodu,no u svakodnevnom ivotune vidim da je to baš tako.Ima dosta ljudi koji su punipredrasuda, mrnje. Na sreæu,mladi ljudi su ipak otvoreniji odstarijih.”Naše gore listPedro æe vam na pitanje kakoje zapravo došao u Hrvatsku isprvaodgovoriti dosjetkom:Avionom! To je, naravno, istina,no posve logièno nije i cijelaprièa. Ona je ipak poneštozamršenija. Godinu dana prijedolaska u Zagreb moj se novosteèeniprijatelj našao u nezavidnojsituaciji. Njegov tadašnjiuèitelj nije se baš mogao podièitientuzijazmom u školovanjumladih glazbenih pregalaca.Zahvaljujuæi njemu, Pedro jeizgubio volju ozbiljnije se posvetitisviranju gitare te je poèeorazmišljati o moguænosti studiranjakompozicije. I tu u prièuulazi naše gore list. Robert Andres,koji dulje vrijeme na Madeiripoduèava mlade pijaniste,došao je na èelo madeiranskogudruenja koje pomae znanjaeljnim glazbenicima, i saznavšida je Pedro prekinuo veze sasvojim bivšim uèiteljem predlo-io mu posjet koncertu mlaðahnogabosanskoga glazbenikaDejana Ivanoviæa. Nakana jebila na taj naèin vratiti demotiviranogPedra prebiranju po icama.I fora je upalila. “Kadsam poslušao koncert bio samoduševljen. Bio je to najboljikoncert na kojem sam dotadbio. Kasnije sam bio kod Ivanoviæau Lisabonu na nekolikoprivatnih sati i tada mi je rekaoda bih, ako budem redovitouzimao sate kod njega, mogaoupisati neku od škola u Evropi.Prvo sam razmišljao o odlaskuu Španjolsku jer tamo postojimnogo više moguænosti, ali tamonisam nikog poznavao i nisamznao koje metode koriste.I onda mi je Dejan predloioZagrebaèku akademiju. S obziromda je on bio uèenik zagrebaèkogprofesora Darka Petrinjaka,rekao sam O.K.” Mnogimmladim Hrvatima njihovadomaja više slièi na ivo blatou kome æe zaglibiti, nego nastabilan teren za ostvarenjevlastitih ambicija. U društvukorumpiranom do sri, gdjevlada neimaština zaèinjenapovremenim prvoboraèkim šovinistièkimispadima, nekakose uvrijeio i stav da je obrazovnisustav nekvalitetan. Zatosu me kao domorodca Pedrovaovdašnja akademska iskustvarazvedrila. “Pa, kvaliteta studijagitare je ovdje mnogo, mnogoviša nego u Portugalu. To jei bio glavni razlog mog dolaska.Na lisabonskoj akademijipostoje dva uèitelja gitare odkojih ni jedan nema ni diplomua kamoli magisterij. Ovdje naAkademiji predaju samo ljudikoji imaju barem magisterij, aznam da profesor gitare na lisabonskojakademiji èak ni nesvira. Uvijek naðe neki izgovor,kao povrijedio je ruku ilitako nešto i nikad ga nisam èuokako svira. I njegovi studentizato ne sviraju baš zanimljivoveæ vrlo mehanièki. U Lisabonupostoje neke druge stvari,recimo studij blok flaute iliklavira, no što se gitare tièe toje vrlo slabo.”Nemile uspomeneSjeæam se da sam prije prvognastupa sa svojim buntovnimakustiènim triom Tramvajljudiimao ogromnu tremu. Jedvanadziruæi nemir vlastite crijevneperistaltike šetkao sam se ispredkafiæa u kome smo trebalisvirati i sam sebi govorio: Padobro Nikoliæu, šta to tebi treba,mogao si lijepo ostati kod kuæeuz Treæu sreæu kao sav normalansvijet. No, nastup je prošaoO.K., a ja sam se utješio proèitavšiu nekom èlanku na Internetuda je i veliki Jacques imaosliènih problema. (Ne mislim,naravno, na zabavni programHTV-a, veæ na napetost prednastup.) Pozornica je privlaènasvakom glazbenom aspirantu,ali i nervoza je uvijek prisutna.“Kad govorimo o tome osjeæašli se opušteno na pozornici ilite strah i nervozan si, treba razluèitikakvu glazbu sviraš. Jer jasam svirao mnogo etna, ali idrugih vrsta glazbe i to je bilopuno lakše nego svirati klasiènesolo komade”, pripovijeda Pedrosmireno dok pokušavamhladnim èajem odagnati nemileuspomene. “Neæu reæi da jeklasika nešto superiornije, alisvirate egzaktnije stvari. Kadsviraš klasiènu glazbu morašnapraviti odreðeni pokret, ostvaritiodreðenu ideju u toènoodreðenom trenutku i ne smiješzabrljati. Naravno da to nikadneæe biti potpuno isto udvije razlièite izvedbe i da æebiti nekih grešaka, što je prirodno,ali moraš slijediti taj cilj,a to je vrlo teško. Vaan faktoru naèinu na koji æeš se postavitiprema publici i pozornici dolazii iz tvoga stava prema glazbi.Ako sviraš da bi ljudima prenioosnovnu sliku o sebi, griješiš.Ako sviraš da bi zadovoljio taštinu– griješiš jer ne govoriš:Uivajte u ovom sa mnom, negomolim vas, oboavajte me, jasam ovdje, ja sam poseban, gledajteme i volite. Publika ljudekoji to rade na taj naèin ne volitoliko, a svijet ih je pun. Aliako eliš nešto reæi, ako svojimsviranjem prièaš prièu i pozivaših da ti se pridrue to je drugastvar. To je trenutak dijeljenja,a ne egzibicionizma. Ti si sluga,a ne Bog.”Krešimir Èuliæajagilniji hrvatski glazbeni promoterMarijan Crnariæ doveo je 1990.godine u Zagreb mnoge svjetskeizvoðaèe: Pet Shop Boyse, Iggyja Popa,Ramonese, Alicea Coopera, DavidaBowiea, Laurie Anderson, House OfLove, The Stranglerse, Sugarcubes, SistersOf Mercy, Erosa Ramazzottija, TinuTurner i druge. S obzirom na tadašnju«Markoviæevu godinu» kada je prosjeènigraðanin, uslijed zamrznutog teèajamarke i ekonomskih mjera tadašnjegpremijera, bez ikakvih problema i nekolikoputa mjeseèno mogao odvojiti novacza dobar koncert, svi su ti koncertibili garantirano rasprodani.Iste godine, Crnariæ je poèeo raditi naorganizaciji koncerta na Dinamovu stadionuna kojem su trebali nastupiti SimpleMinds i Rod Stewart, a plakati za tePrekasno za nas?U povodu nadolazeæegazagrebaèkog koncertagrupe Depeche Modekoncerte veæ su bili oblijepljeni po Zagrebukad je krvavi Uskrs na Plitvicama1991. onemoguæio planove za novu uspješnukoncertnu sezonu. Potkraj 1990.njegova koncertna agencija ostvarila je iinicijalne kontakte s menadmentomDepeche Modea i planirala ih dovesti uHrvatsku sljedeæe godine. U Crnariæevojorganizaciji, u listopadu 1990., tadašnjaje ekipa Starta i Studija, za kojesam u to vrijeme radio, posjetilaMünchen kako bi vidjela koncert DepecheModea, odran u sklopu europskogdijela super uspješne Violator turneje.Naime, te godine istoimeni album,malo remek-djelo elektro-popa, i njegovisinglovi Personal Jesus i Enjoy The Silencemjesecima nisu silazili s top lista.Na dan koncerta, sat vremena prije izlaskabenda na pozornicu, golemaOlympiahalle bila je puna do posljednjegod 15.000 mjesta. Izlazak bendaizazvao je nevjerojatnu erupciju oduševljenja,a kad je Martin Gore na poluakustiènojgitari odsvirao prve taktovePersonal Jesus u dvorani je nastao “lom”.Minimalistièka pozornica s podestimana kojima su stajali Andy Fletcher iMartin Gore djelovala je sjajno, dok jete veèeri karizmatski pjevaè Dave Gahan,odjeven u crnu kou, bio izuzetnoraspoloen, što je publika prepoznala igotovo dva i pol sata pjevala s njim. Fantastièanzvuk, nevjerovatno kreativan ikvalitetan, kompjutorski upravljan lightshow (u tom momentu u Europi imali suga još samo The Cure), koji je potpunoprilagoðen svakoj pjesmi, golema zbirkaelektro-pop hitova i raspoloen bend,bili su dobitni elementi sjajne jesenskeveèeri u Münchenu 1990. godine.Jedanaest godina kasnije DepecheMode napokon dolaze u Zagreb, u kojemsu oduvijek imali golemu i vjernu bazuoboavatelja, o èemu svjedoèi i postojanjeodliènog zagrebaèkog retro bendaEnjoy Depeche Mode, koji je djelovaopoèetkom devedesetih i uredno je puniodvorane velièine SKUC-a. No, postavljase pitanje koliko æe posjetitelja biti 3.studenoga na koncertu u Velikoj dvoraniDoma sportova s obzirom na cijenu od280 kuna, što je 80 DEM. Za razliku od1990., sada Depeche Mode ne predstavljadobar, toènije sjajan album, kakav je bioViolator, veæ jedan siv, blijed i bezidejan,veoma dosadan album, Exciter, na komeosim odliènog hita Dream On nema zbiljadobre pjesme. Njihov koncert danasje u stvari iva izvedba Best Of repertoarajer su u posljednjih osam godina objavilisamo dva albuma, koji su tek blijedasjena nekadašnjih kreativnih vrhunaca.Ne treba ipak zaboraviti da su oni kultnisastav s nezaboravnim albumima poputMusic For The Masses, Songs Of FaithAnd Devotion te jedan od najinovativnijihsastava u povijesti suvremene glazbe.Zato su i danas koncertna atrakcija kojubi moda trebalo vidjeti, no pitanje je kolikosi ljudi u ovoj siromašnoj zemlji tomoe priuštiti. Najbolji odgovor na ovopitanje uskoro æe dati upravo zagrebaèkikoncert.

III/66, 25. listopada 2,,1 41Luka Bekavactereolab su se odavno profiliralikao toèka u kojoj senajrazlièitije frakcije popularnekulture devedesetih susreæui skladno srastaju, povezujuæisve u rasponu od sladunjavogpopa i sveprisutnog loungezvuka, do suradnji s imenima poputAutechre, Microstoria, paèak i Nurse With Wound. Sklonostkièu, ali i visokoj minimalistièkojestetici šezdesetih i ranihsedamdesetih, povezivanje nizastilova i glazbenih anrova, kombiniranos bezbrojnim referencijamana izmišljene ili danas zaboravljenekulturne i tehnièke fenomene,koji imaju funkcijunostalgiènog podsjeæanja nanaivno povjerenje u beskonaènemoguænosti znanstvenog progresa,ali i sposobnost revitalizacijepolitièkog optimizma koji jeobiljeio vrijeme prije 1968. – tosu neke od osobina Stereolabazbog kojih je njihova estetika nazivana“retro-futurizmom”. Tajtermin se odnosi na rekonstrukcijupredodbi o bliskoj buduænostikakve su imala prošla desetljeæa,a Stereolab su svojomvedrom glazbom, ipak blago optereæenom“sveznajuæom” postmodernomdistancom, idealnoreplicirali glazbu te “buduænostikoja se nikad nije dogodila”.Jane Birkin i Steve ReichGitarist Tim Gane i pjevaèicaLaetitia Sadier formirali su Stereolab1990., nakon raspada Ganeovegrupe McCarthy, preuzevši imeamerièke diskografske kuæe kojaje tijekom pedesetih godina objavljivalatest-ploèe. Nakon nizaumjereno zanimljivih izdanja,Transient Random-Noise BurstsWith Announcements (1993.) jebio prvi album koji je uvjerljivopokazao širinu njihove glazbenelektire, kao i razmjere inventivnostiu njenom filtriranju. Na njemuse nekolicina prividno inkompatibilnihstilova povezuje u jednuprivlaènu i krajnje intrigantnusmjesu: hipnotièka monotonija isirovost Krautrocka (rani albumigrupa kao što su Kraftwerk, Neu!ili Can æe ostati vaan intertekst uzvuku Stereolaba), filmska glazba,easy listening i Muzak (s referencijamana Wendy/Walter Carlosa iBernarda Hermanna), tradicionalnijerock-strukture poplavljenegitaristièkom bukom (kao trag tadajoš poluivog “neopsihodeliènog”revivala), elementi melankoliènogafrancuskog popa šezdesetih(otjelovljeni u glasu LaetitieSadier, koji je usporeðivan s AstrudGilberto, Jane Birkin, pa iivot poslije retro-futurizmaSound-Dust aranmanski jei produkcijski potpunoproèišæen album, manjeoslonjen na elektroniku ijazz te nenametljiviji usvojoj erudiciji odprethodnikaStereolab: Sound-Dust(Elektra, 2001.)Nico) te povremeni ekstremnizvuèni eksperimenti nalik testploèamaili konkretnoj glazbi.Autorski tretman i naèin akcentiranjatih izvora se tijekomvremena transformirao; rani albumiStereolaba su ostvarivali najblistavijetrenutke kontrastiranjemmonolitnosti jednog akorda,ponavljanog i instrumentalnonadgraðivanog do monumentalnihrazmjera, s višeglasnim pjevanjemi harmonijskim pomacima uodnosu na “statiènu” pozadinu.Razbijanje formi preuzetih iz (eksperimentalnog)rock kanona injihovo preslagivanje u iscrpljujuæerepetitivne pasae ili trominutnepop-hitove dolaze do još boljegizraaja na albumu Mars AudiacQuintet (1994.), na kojemgotovo “garanu” oštrinu izvedbenadomješta rafinirana puhaèkasekcija i dominacija klavijatura(uglavnom Farfisa i Moog), a novimonotoni naslovi poput matematièkiprecizne Anamorphose zvuèekao da bi ih mogao potpisati SteveReich.Izbrušene pop-formePrijelomna toèka diskografijeStereolaba jest izvanredan albumEmperor Tomato Ketchup (1996.),na kojem inzistiranje na beskrajnojrepeticiji prerasta u sofisticiranisintetièki minimalizam, a metronomskiritmovi ustupaju mjestogotovo plesnim varijacijamajazza i funka. Sean O’Hagan,predvodnik vrlo zanimljivih TheHigh Llamas i dugogodišnji suradnikStereolaba, jednako ingenioznodoraðuje savršene popskladbei eksperimentalnije naslove,a postavu dopunjavaju i Tortoise,sa èijim æe èlanstvom suradnjapotrajati do najnovijih albuma.Ionako bogat instrumentarij seproširuje intenzivnijom uporabomgudaèa, vibrafona, te još zanimljivijimkorištenjem analogneelektronike – Emperor TomatoKetchup je prvi album na kojemStereolab definitivno više ne funkcionirajukao primarno gitaristièkagrupa, iako novopronaðenaformalna sterilnost ne ublaavapovremeni gotovo punkerski intenzitet,niti sabotira šarm “revijalnijih”skladbi. Sve navedenepromjene se kristaliziraju do hladneperfekcije suradnjom s MouseOn Mars na albumu Dots andLoops (1997.), èiji su precizni,elektronièki izlomljeni ritmovinaveli neke kritièare na usporedbes Photekom, pa èak i Squarepusherom.Na albumima objavljenim tijekomposljednje dvije godine(Cobra and Phases Group PlayVoltage in the Milky Night, TheFirst of the Microbe Hunters, te,konaèno, Sound-Dust), zvuk Stereolabase ponovno mijenja: kompozicijese odmièu od montanogprincipa kontrastiranja stilova, tepribliavaju nenapadnom eklekticizmuèija se višeslojnost prezentirau visoko izbrušenoj pop-formi.Drugim rijeèima, njihoveskladbe postaju koncizne i stilskihomogenije cjeline, koje ne djelujukao ingeniozni anrovski mozaicinakrcani direktnim referencijamana više ili manje poznateautore i djela, nego kao lako slušljivepjesme, koje su produkcijskii aranmanski riješene izvrsno, aliujednaèeno i jednostavno.Izvan glavne strujeSound-Dust, deseti album Stereolaba,snimljen je u uobièajenojšesteroèlanoj postavi, uz suradnjuSeana O’Hagana, Jima O’Rourkeai Johna McEntirea. Jedinouvodna Black Ants in Sound-Dustsvojim èistim minimalizmomodudara od opæeg tona albuma;od iduæe, Space Moth, pa do odliènezavršnice Les Bons Bons desRaisons, prostire se šezdeset minutanajpristupaènijih zvukova ukarijeri Stereolaba: bujan zvukovog albuma blizak je bezvremenom,pomno osmišljenom i gotovoimpersonalnom easy-listeningpopu, što u ovom sluèaju znaèi dasu se zanimljivo kolairani tuðiglasovi sintetizirali u jedan osobniji.Tradicionalno dvojezièni tekstovi(francuski i engleski) se takoðerudaljavaju od “angairanih”komentara o slomu kapitalizma ivojnih reima, te kreæu u podruèjanejasnog intimizma ili èiste ljubavnepoezije (The Black Arts).Prvi single Captain Easychordpredstavlja Sound-Dust kao aran-manski i produkcijski potpunoproèišæen album, manje oslonjenna elektroniku i jazz, te nenametljivijiu svojoj erudiciji od prethodnika.Meðutim, proces “homogenizacije”na razini detalja neznaèi da je Stereolab otplovio uvode bliske mainstreamu; naime,veæ je na prošlogodišnjem TheFirst of the Microbe Hunters bilaoèita tendencija prema kompliciranjuopæe strukture pjesama, inaèeprofiliranih poput najpitkijepop-glazbe. Tako niti na Sound-Dust više nema jednostavnostistarih singlova poput Ping Pong iliMiss Modular; gotovo svi naslovi,ukljuèujuæi i single, zvuèe kao dasu sklopljeni od nekoliko stilskiujednaèenih, ali ritmièki i melodijskipotpuno razlièitih cjelina, kojesu ponekad toliko zaokruene dabi mogle funkcionirati i kao zasebnepjesme.Stereolab su tijekom godina samodestilirali svoj osoben, prepoznatljivstil (koliko god on biobitno utemeljen na eklekticizmu islušateljskoj erudiciji), ali istovremenonesputano istraivali nizovenovih stilema koji su oznaèili devedesete.Zbog toga se njihovi albumimogu slušati kao pristupaèanpomoæni opus pri mapiranjukretanja najkreativnijih struja popularneglazbe devedesetih uopæe,te njihovih preplitanja s naslijeðemprošlih desetljeæa. S drugestrane, Sound-Dust kao najkohezivniji,najopušteniji i najzreliji albumdo sada, te kao jedna od najnepretencioznijihploèa godine,ponovno pokazuje da se Stereolabmoe slušati i drukèije – jednostavno,kao genijalan pop.Krešimir ÈuliæMediteran u zemlji èudesaNovi Gibonnijev albumnije bolji od albuma Judi,zviri i beštimje, on je samoraskošniji i drukèijiGibonni, Mirakul, Dallas Recordsesti studijski album darovitogasplitskog kantautoraZlatana Stipišiæa Gibonnija,Mirakul, objavljen 16. listopada,pravo je èudo, i to s više aspekata.Prvenstveno je to s trišnogagledišta, jer otkad je samostalnehrvatske diskografije, nijedanalbum nije dva tjedna prije izlaskadosegao nakladu od 15.000 primjeraka,koliko su iznosile prednarudbeCD-shopova i to u situacijikada u kojoj zbog bijedne kupovnemoæi diskografskih konzumenatarijetki albumi velikih imenaglazbene scene prelaze brojkuod 10.000 primjeraka. Ovoj doistaimpresivnoj brojci zasigurno jeznatno pomogao i najavni singlOprosti koji je raskošnom orkestracijom,sjajnim gospel zboromArk Of Safety Christian Churchiz Washingtona i Gibonnijem ufantastiènoj formi ponešto pomaknuokvalitativne i produkcijskestandarde domaæe glazbe. Veæje prošli “Gibin” album Judi, zvirii beštimje svjedoèio o njegovojautorskoj (posebice tekstopisaèkoj)zrelosti, te se moe reæi da jeto pravo remek-djelo, stoga netreba biti ni najmanje èudno da jedosad prodan u 60.000 primjeraka,a prodaja ne staje. Na tu brojkuvalja dodati barem 30.000primjeraka piratskih proizvoda.Mirakul nije bolji album od Judi,zviri i beštimje, on je samo raskošnijii drukèiji, a diskografskakuæa Dallas Records, koja odraðujeodliènu promotivnu kampanju,procjenjuje da æe doseæi i100.000 legalnih kopija. Album jesniman pune dvije godine u raznimstudijima, i u njega su oèitouloene velika energija i entuzijazam,mnogo novca i glazbenakompetencija i strast.Šarena smjesaPrvobitni naziv albuma bio jeMediterraneo, prvenstveno zbogmediteranskog toucha te finesmjese world musica i suvremenoisproduciranog vrhunskog popa.Na Mirakulu se pojavljuje nevjerojatnojaka glazbena ekipa, svojevrsniall stars team, poèevši odbubnjara Manu Katchea, koji suraðujesa Stingom, Dire Straitsima,Peterom Gabrielom i sliènima,basista Pina Palladina, kojisvira sa Peter Gabrielom, EricClaptonom, Phillom Collinsom,ugandske pop-world music zvijezdeGeoffreya Oryeme, koji se sGibom doista «našao» u naslovnojkompoziciji koja je otpjevana nasvahiliju, francuskom, hrvatskomi engleskom. Njezin intro nalikujena ponajbolja ostvarenja etiketeNew World Music, primjerice nasjajan sastav Zulu Heartbeat, aveoma je uspjelo i gostovanje talijanskogpjevaèa Gaetana Currerijau pjesmi Ne odustajem. GitaristVlatko Stefanovski odavno nemora dokazivati svoju virtuoznost,no još na prošlom Gibonnijevualbumu pokazao je da je i dalje eljansvirke i da obiluje novim idejama.Na Mirakulu je to potvrdio:instrumental u temi Libar od mojegaduga, odsviran u duetu s MiroslavomTadiæem, gotovo je savršen.Domaæe boje na ovom slo-enom projektu branili su NikšaBratoš, trenutaèno moda vodeæidomaæi glazbeni producent i aran-er, koji je svirao i gitaru, klavijature,sitar, mandolinu i programiraoritmove, violinist MarkoRamljak, bubnjar Damir Šomen,basisti Zorislav Preksavec i SvenBuiæ te klavijaturisti Zlatan Došliæi Fedor Boiæ. Bitno je spomenuti iizvrsno vokalno sudjelovanje djevojakaiz ansambla Putokazi upredivnoj pjesmi Libar, kao i nadahnutuverziju Oprosti u a capellaizvedbi klape Cambi. Pjesme sudobro napisane, uostalom, kad sespomene Gibonni, podrazumijevase visoka kvaliteta tekstova, uglavnomlišena banalnosti, kièa ilipredvidivosti. Valja podsjetiti da jerijeè o autoru koji je napisao pjesmepoput Zlatne godine, Cesarica,Èinim pravu stvar, Projdi vilo. Sada,na novom albumu, navedenimpjesmama kvalitetom se sigurnopridruuju i Svi moji punti kad sezbroje (s kojom je pobijedio naovogodišnjem Šibenskom festivalu),Libar i Tajna vještina.Dodatna poslasticaIpak, kako ovaj tekst ne bi bioneopravdano iskljuèivo intoniransuperlativima, ostaje nejasno zaštosu, premda glazbeno superiorni,angairani Manu Katche i PinoPalladino, kada su i naši glazbeniciodlièno odsvirali svoje dionice izasigurno su mogli kompetentnoi nadahnuto, iako moda drukèije,odsvirati i njihove. Sponzor cijelogprojekta moæni je HT Hinet,pa si je Gibonni mogao priuštitiovakav eksperiment, koji je sreæomuspio, no sigurno nije bioneophodan. Zanimljivo je da postojedvije verzije Mirakula. Jednaje «obièna» s 13 sjajnih kompozicija,dok je druga tzv. limited editions popratnim diskom. On jeprava naslada za ljubitelje dobreglazbe i rijetkih verzija poznatihpjesama, poèevši od Tempere sCubismom, Nije tajna u remiksuBrka iz Parnog valjka, house verzijeantologijske Dobro jutro tugo isedmominutne Kao Kakao, izvornopjesme grupe Leb i sol, dok suraritetne minijature, toènije, naMirakulu neobjavljeni fragmenti,pod nazivom Sve ono što nismoimali srca bacit æa - posebna poslastica.Naravno, i ovo Mirakul èinisvojevrsnim èudom i predstavljadosad neuobièajen postupak udomaæoj diskografiji. Album æevjerojatno ne samo ponoviti, veæ inadmašiti uspjeh svog prethodnika,koji je osvojio sedam Porina iCrnog maèka za Pjesmu godine.Gibonni je jedan od kreativnijihautora i izvoðaèa u hrvatskoj glazbi,a njegov novi album vjerojatnoæe dugo ostati nedostian po kvalitativnimi produkcijskim standardima.

42 III/66, 25. listopada 2,,1.Trpimir Matasoviæjednom nedavnom intervjuuravnatelj je Operezagrebaèkog HNK VladimirKranjèeviæ ustvrdio da æe,pišuæi o opernim produkcijama,kritièari “mladog èovjeka ili oštrokritizirati ili neæe ni opaziti”.To, naravno, nije toèno. Jer,Kranjèeviæu nitko ne spori zaslugeza pomlaðivanje opernogzbora i orkestra, što je dovelo dobitnog poboljšanja kvalitete izvedbi.K tome, odreðeni se brojmlaðih pjevaèa i dirigenata pokazaosposobnim odgovoriti i najveæimizazovima operne literature,što takoðer nije prošlo nezapaeno.Glas kritike, a time i -svidjelo se to njemu ili ne - javnosti,Kranjèeviæ nije meðutimosobito pozorno slušao. Tako jeprimjerice izvanredni BartókovDvorac Modrobradog pod ravnanjemSaše Britviæa po kratkomU išèekivanju PlaštaPremijera Sestre Angelice iGiannija Schichija pokazalaje da je, pred sam kraj svogmandata, VladimirKranjèeviæ ipak ostvarioodreðeni zaokret upristupu mladim opernimumjetnicimaGiacomo Puccini: Sestra Angelica iGianni Schichi. Hrvatsko narodnokazalište, Zagreb, 20. listopada2001.postupku nestao s repertoara,dok uvijek iznova hvaljeni RobertHomen još uvijek nije ravnaoniti jednom premijerom. Nasceni zagrebaèkog HNK gotovoviše i ne vidimo eljku i NeduMartiæ ili Martinu Gojèetu, dokse Tamara Felbinger i RenataPokupiæ pojavljuju uglavnom umanjim ulogama.S druge strane, nerijetko sedešavalo da su pred mlade glazbenikepostavljani zahtjevi kojimaneki od njih zasad jednostavnonisu dorasli. ProšlosezonskaTraviata za to je najbolji, nonipošto ne i jedini primjer. Naunisone zamjerke kritike Kranjèeviæpak odvraæa da su one"neprovjerene (?) i neargumentirane".Zaokret u castinguNajnovija je premijera SestreAngelice i Giannija Schichija, dvijuod tri jednoèinke PuccinijevogTriptiha pokazala da je, pred samkraj svog mandata, VladimirKranjèeviæ ipak ostvario odreðenizaokret u pristupu mladim opernimumjetnicima. Prije svega, èitavojje ekipi na raspolaganju biloèak dva i pol mjeseca proba, što jeitekako bilo potrebno za projektu kojem su brojni studenti Muzièkeakademije prvi put dobilipriliku zaigrati na sceni središnjenacionalne kazališne kuæe. Umjestoglavnih, njima su povjerenemahom manje uloge. Ovakav sepristup pokazao dobro osmišljenim,pa su u obje opere najugodnijaiznenaðenja bili upravo debitantiu manjim ulogama. Tako suprimjerice Valentina Fijaèko, NeraGojanoviæ i Helena Luciæ pjevaèicekoje bi u odgovarajuæimuvjetima zacijelo mogle ostvaritiuspješnu opernu karijeru.Uz niz studenata Akademije,ostatak je castinga popunjen pjevaèime“iz kuæe”. Neki od njih,poput Davora Radiæa u naslovnojulozi Giannija Schichija, te provjerenihprofesionalki Tamare Felbingeri Adele Golac-Riloviæ u istojoperi, donijeli su uistinu vrhunskekreacije. Solisti regrutiraniiz opernog zbora varirali su ukvaliteti, no evidentno je da se radus potencijalnim epizodistima uzagrebaèkoj Operi ne pridajekontinuirana panja. Izbor protagonisticaSestre Angelice, inaèestalnih solistica opernog ansambla,bio je pak osobito nesretan.Jer, niti je Cecilija Car doraslaulozi Kneginje, niti je Sofija Ahmedpjevaèica koja bi imala glasovnihi interpretativnih kapacitetaza naslovnu ulogu. U alternacijamaje moda bilo i boljih rješenja,no premijera je premijera.Uostalom, nije rijeè ni o kakvompresedanu. Dosad smo naime veæèuli premijere Werthera, MadameButterfly i Traviate bez zadovoljavajuæihtumaèa naslovnih uloga,pa se tako u Sestri Angelici povijestsamo još jednom ponavlja.Dobro iskorištena prilikaSreæom, to nije sluèaj i s ostalimsegmentima ovog projekta.Stephanie Jamnicky, nakon brojnihasistencija i dva manja projekta(Juraniæeva Govori mi oAugusti i Stahuljakovi Seoski svatovi)konaèno je dobila priliku zaveliki projekt. Prilika je iskorištena,pa je tako reija tragiène SestreAngelice bila obiljeena decentnim,a ponegdje i vrlo poetiènimrješenjima, dok je komièni GianniSchichi odisao konstantnomscenskom razigranošæu i duhovitošæudostojnom ovog remekdjelakomiène opere. Meðu redateljièinimsuradnicima svakakovalja istaknuti Barbaru Bourek,koja svojim luckastim kostimimadostojno nastavlja tradiciju IkeŠkomrlj. Scenograf je pak AljošaParo imao nezahvalan zadatak vizualnimidentitetom objedinitidvije posve raznorodne opere.Zajednièki je nazivnik stiliziranihscena pronaðen u ukusnoj aplikacijielemenata od rukom savijanogeljeza - stupova u Angelici inamještaja u Schichiju. Velikapanja pridana je u ovim predstavamaèak i rekvizitima, meðu kojimaje kljuènu ulogu imala èak ijedna kahlica.Prolaz na popravnom ispituNaposljetku, najveæi junak najnovijezagrebaèke operne produkcijenedvojbeno je dirigentTomislav Faèini. Nakon što je uposljednji trenutak uskoèio uprošlosezonsku ponesreæenu Traviatu,èime su mu VladimirKranjèeviæ i Vjekoslav Šutej uèinilimedvjeðu uslugu, na ovom jepopravnom ispitu prošao, i to sodliènim uspjehom. Dobivši prilikuza rad u normalnim uvjetima,Faèini je uspješno homogeniziraozvuk orkestra, te ostvario tek ponegdjesuzdranu, no u cjelostiposve uvjerljivu i sugestivnu interpretacijuPuccinijevih partitura.Tako se, za razliku od Traviate,koju se isplatilo samo gledati, aline i slušati, u Sestri Angelici iGianniju Schichiju zaista ima što ièuti. Bez obzira na manje zamjerke,dva su dijela PuccinijevogTriptiha u globalu ipak vrlo uspješnepredstave, te stoga s nestrpljenjemvalja oèekivati za proljeæenajavljeno kompletiranje ciklusaPuccinijevim Plaštom.Trpimir Matasoviæeæina kljuènih mitova zapadne civilizacijesvoje korijene vuèe još iz antièkeere. Nakon nje, do današnjegse vremena uspio nametnuti još samo mit oFaustu. Pakt èovjeka i vraga, u kojem seljudska duša prodaje radi vjeène mladosti uraznim inaèicama još od srednjeg vijeka, nosvoj vrhunac dosie u dvodijelnoj drami JohannaWolfganga Goethea. I dok autori kojisu mu prethodili (posebice ChristopherMarlowe) teište stavljaju na konflikt Faust– Mefisto, Goethe posve novu dimenzijupostie uvoðenjem lika Margarete, u konaèniciuzdignute na razinu arhetipskog"vjeènoga enskog". Novostvoreno trojstvoFaust – Mefisto – Margareta postajetako osnovicom veæine kasnijih knjievnih,dramskih, opernih i filmskih varijacija navjeènu temu. Ovaj trokut donekle razbijatek Ibsen, èija, meðutim, interpretacija odnosafaustovskog Peera Gynta i vjeèno enskeSolveig ipak nosi u sebi neskrivene asocijacijena Goetheov model.Fatalistièka arhetipnostGoetheu je lik Margarete bio dovoljanza suprotstavljanje muškom svijetuFausta i Mefista. No, Milko ŠparemblekFantazmagorièni mitŠparemblekovo alternativnoviðenje vjeènog mita u konaènicidonosi èitanje koje je, unatoèsvojoj univerzalnosti, bitnoobiljeeno i fatalistièkim ozraèjemnašeg dobaMilko Šparemblek: Johannes Faust Passion.Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb,10. listopada 2001. Johannes Faust PassionFoto: Vlado Pondelaku svojoj najnovijoj koreodrami JohannesFaust Passion uvodi i èetvrti lik, Lilith.Ovaj mitski lik prve Adamove ene uprvom se dijelu Goetheova Fausta spominjetek usputno u prizoru Valpurginenoæi. Šparemblek, meðutim, potenciranjemnjezine uloge uravnoteuje ljudskipar Fausta i Margarete s demonskim paromMefista i Lilith, èime Goetheovo uMargareti utjelovljeno vjeèno ensko dobivasvoju prirodnu protuteu. No, kaoni kod Goethea, ni kod Šparembleka sene radi o crno-bijelom suprotstavljanjudobra i zla. Umjesto toga, Faust i Margaretaarhetipski su predstavnici ljudskogroda, koji æe u potrazi za kratkotrajnimispunjenjem biti spremni prodatidušu vragu, bez obzira na kasnije posljedice.U tom je pogledu Šparemblek ostaodosljedan knjievnom predlošku, aline i u sluèaju Mefista i Lilith. Jer, umjesto“dijela sile koja vjeèno eli zlo i vjeènoèini dobro”, ovaj dvojac u Šparemblekovojviziji do kraja ostaje tek olièenjemzla. Ovakvo alternativno viðenjevjeènog mita u konaènici donosi èitanjekoje je, unatoè svojoj univerzalnosti,bitno obiljeeno i fatalistièkim ozraèjemnašeg doba.Zaokruenost BachomÈitav je Šparemblekov Johannes FaustPassion koncipiran kao niz fantazmagoriènihprizora, nadahnutih, doduše,Goetheom, ali obogaæenih nizom asocijativnihelemenata koje nude glazba, nahebrejski prevedeni Šparemblekovi stihovii sama koreografija. Vješto baratajuæiznaèenjskim slojevima svih segmenatapredstave, Šparemblek svevremenostfaustovskog mita naglašava ponajprijeglazbom, u kojoj su srednjovjekovni napjeviposve prirodno isprepleteni sa suvremenim,ali istim tim srednjovjekovljemnadahnutim intervencijama Nevena Frangeša.Svojom pak izraajnom snagom èitavimdvosatnim dogaðanjem dominirajuGoetheov uzvik "Mehr Licht!", te uvodnizbor Bachove Muke po Ivanu (od njezinaizvornog naslova Johannes Passion potjeèei igra rijeèi u nazivu predstave), kojisvojim pojavljivanjem na poèetku i krajupredstave zatvaraju široko postavljeniidejni lûk. Sitnièavi i povijesno osviješteniglazbeni kritièar mogao bi doduše reæikoju o politièkoj nekorektnosti Bachoveglazbe u interpretaciji Karla Richtera, nomora se priznati da upravo svojom, danasanakronom, bombastiènošæu upravo ovasnimka podraava u predstavi dramatskutenziju koju veæina novijih snimki vjerojatnone bi uspjela postiæi.U istom tonu dalo bi se raspravljati io izboru snimki raznih srednjovjekovnihnapjeva, no u konkretnom sluèajuipak više zabrinjavaju neki èisto tehnièkidetalji. Institucija koja bi imala biti središnjanacionalna kazališna kuæa trebalabi ipak, uza sve financijske nedaæe, osiguratibolji sustav ozvuèenja. Pronalaenjepak izvornog govornika hebrejskogjezika za snimanje Šparemblekovih stihovaoèito veæ pripada u sferu znanstvenefantastike.Nadrealne vizijePrepoznatljivi koreografski rukopis MilkaŠparembleka i u Johannes Faust Passionnajuspjeliji je u velikim ansambl-scenama,posebice u Pijanoj taverni, prizoru kaosagotovo krleijanske snage, te Valpurginojnoæi, neušminkanoj viziji besmisla svih totalitarizama.Nadrealni vizualni identitetpredstave jednako su uspješno podcrtaliscenograf Nenad Fabijaniæ, primjerice viseæimstolcima u veæ spomenutoj Pijanoj taverni,kao i Ika Škomrlj, koja je svojim èassuludim, èas nevjerojatno poetiènim kostimimajoš jednom nadmašila samu sebe.Ipak, uz autora predstave, najveæe zaslugeuspjehu predstave valja pripisati izvrsnomansamblu Baleta HNK. Osim savršenousklaðenog kolektiva u ansambl-prizorima,vrhunske su kreacije ostvarili odredasvi protagonisti. Ilir Kerni kao Mefistoveæ je i samom svojom pojavom dominiraoscenom, dok je Staša Zurovac interpretacijomFausta uvjerljivo prikazaosvu višeznaènost i mnogostranost svog lika.Milka Hribar i Almira Osmanoviæ,kao Margareta i Lilith, bile su dostojnepartnerice svojim muškim kolegama, dokje meðu manjim ulogama osobito dojmljivbio intermezzo Sretnog para EdinePlièaniæ i Andreja Barbanova, te potresnisolo Jedinog preivjelog Marka Boldina.Sve u svemu, Milko Šparemblek još jejednom stvorio predstavu koja visokom razinomsvoje ukupnosti postavlja standardkojeg neæe biti lako doseæi, ali mu u sliènimprojektima svakako treba teiti.

III/66, 25. listopada 2,,1 43Una Bauerakleno naranèasti AnthonyBurgess trebao je umrijeti1960. od tumora namozgu. Usprkos oèekivanjima,poivio je još trideset i tri godine,èitav Kristov ivot. Njegovusmrt je, nesumnjivo, odloiloupravo pisanje. Nije imao vremenaza umiranje: u pseudo–posljednjojgodini svog ivota,kako ju je sam nazivao,manijakalno se prihvatio te djelatnosti.Neke od tada napisanihkartica uèinile su ga, ponajvišezahvaljujuæi Kubrickovu filmu,popularnim piscem, a neke druge,okupljene pod naslovom TheWanting Seed, nedavno su prevedenena hrvatski.Augustin i PelagijeOsnovno obiljeje hipotetièkogsvijeta Poudnog sjemenanjegova je ciklièna priroda. Kaošto nam objašnjava uèitelj TristramFoxe (lik koji je s Burgessomdijelio zanimanje dok seovaj nije odluèio, pod prijetnjomsmræu, postati profesionalnimpiscem), tri su osnovnamomenta krunog toka ljudskepovijesti: Pelfaza, Interfaza iGusfaza. Pelfaza je imenovanapo redovniku Pelagiju koji jeporicao doktrinu izvornoga grijehai drao da je èovjeku za njegovospasenje potrebna iskljuèivovlastita (dobra) volja. IdeologijaGusfaze, inspirirana najpoznatijimkršæanskim pokajnikomAugustinom, inzistira naèinjenici Adamova grijeha kaouniverzalno ljudskog i na nunostiBoje milosti za dosezanjekraljevstva nebeskog. Burgesstvrdi da je pelagijanizam osnovaliberalizma i socijalizma kojekarakterizira optimistièan do-ivljaj èovjeka, za razliku od augustinovskogkonzervativizma,èija je percepcija èovjeka pesimistièna.(Uz opasnost da ostavimdojam cjepidlake, moramprimijetiti da bit Pelagijeva razilaenjas Augustinom nije bila utome što je Pelagije vidio ljudskuprirodu izvorno dobrom,veæ je smatrao da se svatko, poslobodnoj volji, odluèuje zadobro ili zlo. Drugim rijeèima,netom roðeni nemaju na svojimnejakim pleæima grijeh èitavogaèovjeèanstva, veæ samo svoj buduæi,ili nikakav uopæe, ako takoodluèe.) Do izmjene faza dolazizbog iznevjerenih oèekivanja.Tretiranje ljudi kao dobrih ukrajnoj konzekvenciji vodi dotoga da se ljudi pooštrenjemmjera kontrole i prisile i, konaèno,otvorenom tiranijom, pokušavajunatjerati da budu dobri.Tiranija se prevladava revolucijomkoja rezultira obnovom augustinovskefilozofije. Konzervativizamse, unatoè svojim oèekivanjima,ne susreæe iskljuèivosa zlom u èovjeku, pa ga razoèaranjeodvodi u optimistièki liberalizam/socijalizam.U Burgessovoj interpretacijivlada poprilièna ideološka zbrka:liberalizam (koji je tretirankao ranija faza socijalizma) zala-e se za svetost ivota, konzervativizamje poznat po minimalnomupletanju Drave u funkcioniranjecivilnog društva, auspostavlja se revolucijom, “Pelagijevoli policiju; Augustin jesklon vojsci”. Logièki i filozofijskisumnjiva slika ljudske povijesti,do koje je Burgessu oèitobilo prilièno stalo jer je obrazlaei u predgovoru, na svusreæu ne zauzima puno prostorau knjizi. Problem nije u samojsri njegove koncepcije, veæ utome što je imao potrebu legitimiratije pojmovima konzervativizma,liberalizma, socijalizma,augustinijanizma i pelagijanizmakoji su neprirodno prilijepljeniuz osnovnu, po svojoj prirodimitološku koncepciju.Jedi blinjega svogaBurgessovo opravdanjekanibalizma, iako nesasvim originalno, tako jenevjerojatno soèno iliterarno – upravo ono štonedostaje njegovoj suhoj inemaštovitoj “filozofskoj”slici novoga svijetaAnthony Burgess: Poudno sjeme,s engleskoga preveo VladoOpaèiæ; Sysprint, 2001.Hrana stvorena seksomSredišnja tema Poudnog sjemenazapravo je spolnost, njezinabiološka i društvena funkcija;prièa puno bolje funkcionirakad se isprièa u tim terminima.Naime, zbog ustrojstva svijetau kojem su ratovi prestaliredovito smanjivati broj stanovništva,a ni bolesti nisu dovoljnomasovne i teške, dolazi do poveæanjapopulacije i svjetske gladi.Vlasti se u poèetku protiv togabore stimuliranjem nereproduktivnihoblika seksualnosti – homoseksualci,lezbijke, kastrati,osobe s malim brojem èlanovaobitelji lakše napreduju na poslu,a samim tim imaju veæe prihodei veæu moæ. No, te se mjereubrzo pokazuju insuficijentnima.Glad pronalazi svoja instantrješenja – zabiljeeni suprvi sluèajevi kanibalizma. Burgessovoopravdanje kanibalizma,iako ne sasvim originalno,tako je nevjerojatno soèno i literarno– upravo ono što nedostajenjegovoj suhoj i nemaštovitoj“filozofskoj” slici novog svijeta.Kanibalizam je zapravo doslovnoshvaæena metafora – euharistijskogutanje – krv Isusova i tijeloIsusovo. Voli blinjega svoga,jedi blinjega svoga. Paralelnos pojavom kanibalizma i slomomtiranije dolazi do opæe pobuneprotiv kontrole spolnosti ireprodukcije – organiziraju seheteroseksualne orgije u poljimadiljem zemlje. Takva seksualnapraksa nije ništa manjerepresivna od one koja je poricalai sputavala reproduktivanoblik seksualnosti. Nikome nijedopušteno birati s kim æe seseksati jer je jasno da bi, u protivnom,brojni izvisili, a u novojje Fazi, montipajtonovski reèeno,svaki spermij svet.Seksualnost i plodnost Burgessvezuje uz umjetnost smatrajuæi,suprotno Freudu, da jeona proizvod konzumirane seksualnosti.(Kad bi ovo spojili sašupljom prièom o liberalizmu ikonzervativizmu s poèetka knjige,zakljuèak bi bio da se umjetnostne bi razvijala u razdobljuprevlasti liberalizma i socijalizma– još jedan dokaz da je pisacideološku pozadinu svog hipotetièkoguniverzuma osmislio inapisao lijevom nogom.)Plastièno-sintetièki likoviJunaci ove distopije su, osimveæ spomenutog TristramaFoxea, njegova ena Beatrice-Joanna i njegov brat Derek,Beatrice-Joannin ljubavnik.Upoznajemo ih u onoj toèkivremenske krunice na kojoj jeosobito društveno nepoeljno,pa i opasno, imati djecu. Beatrice-Joannaostaje trudna, nijejasno s kim i, eleæi zadrati dijete,bjei svojoj sestri na selo.Ostatak romana posveæen jeTristramovim zgodama pri pokušajuda naðe svoju enu. Jasnoje da Burgess nije elio dubinskianalizirati karaktere, nioslikavati sloene psihološkeprofile, što je umjetnièki legitimnaodluka. On se, meðutim,ne suzdrava od toga da nudisvoj doivljaj ljudske prirodekoji se, doslovno, moe svestina jednu, opasno banalnu reèenicu:ljudi uvijek ele ono štone mogu imati. U svojoj cikliènojslici univerzuma to je zakljuèakkoji on nije mogao izbjeæi,zakljuèak koji se javlja kao,nadam se, neeljena nuspojavanjegove mentalne projekcije.Dok ivi s Tristramom, Beatrice-Joannapiše ljubavna pismaDereku da bi se na kraju dogodilazrcalna projekcija te iste situacije.Likovi opæenito djelujuplastièno-sintetièko kao i hranakoju jedu, što teško da je pohvalnoza nekog komu je jedanod glavnih kriterija u odabirunajboljih knjiga 20 st. upravolik. (“It is the godlike task ofthe novelist to create humanbeings whom we accept as livingcreatures filled with complexitiesand armed with freewill.” Anthony Burgess, Modernnovels; the 99 best). Morampritom napomenuti da je ovaplastièno-sintetièka kvalitetaipak u najveæoj mjeri stvar mogosobnog dojma koji je uvjetovanponajviše Burgessovim opisomjednog dana u ivotu Beatrice-Joanne.Na isti dan kad jojje umro sin, ona se dogovara zasastanak sa svojim ljubavnikom,tijekom kojeg ni on ni ona nitijednom rijeèju ne spomenu dijete(napomenimo još jednomda je Derek brat Beatrice-Joanninamua, dakle djetetovstric), nego razgovaraju o politièkojsituaciji u zemlji. NakonDerekova odlaska ona spava i sasvojim muem, ni tada, namjerno,ne uzevši kontracepcijskupilulu. Doista, što bi drugomoglo biti na pameti jednoj enikoja je izgubila dijete nego daisti dan napravi novo?Distopije obièno imaju didaktiènufunkciju prikazivanjakako æe nam buduænost izgledatiako nastavimo u smjeru u kojemsmo krenuli, smjeru koji je,naravno, loš. Poudno sjeme jedistopija svih distopija, ultimativnadistopija koja kae: èak iako sve napravimo dobro, tj.upravo ako sve napravimo dobro,ako ratovi prestanu, ako sebolesti izlijeèe, tek smo tada upravoj nevolji, tek nam tada prijetiistinsko istrebljenje. Burgessje na kraju pedesetih godina,dok je hladni rat bio opasnovruæ, dok je Zemlja bila uronjenau strah od nuklearnog rata,odluèio pisati upravo o ovom,maltuzijanskom problemu: prenapuèenosti.Ponašanje likovasasvim je u skladu s beznadnošæusvijeta Poudnog sjemena –odudara od ponašanja tipiènihlikova u distopijama: oni ne pokušavajupromijeniti sliku svijeta,jer se slika svijeta ionako periodièkimijenja, oni samo pokušavajupreivjeti do iduæe faze,ili se, kao Derek, prilagoditiu najveæoj moguæoj mjeri. Burgessuje, kao što nam je poznatoiz Paklene naranèe, osobito stalodo demonstracije naèela slobodnevolje, ali mu likovi ponekadostavljaju dojam pokusnih kuniæakoji uvijek rade upravo onošto je hipotezom i pretpostavljeno.Tristram Foxe, doduše,uspijeva jednom pobjeæi sudbini,ali upravo ga taj èin edipovskiparadoksalno dovodi tamogdje je, po determiniranostikrunog ponavljanja, i trebaobiti – s Beatrice Joannom i njihovomdjecom, kao i na poèetkuknjige. Iskljuèivi gubitnikknjige je Beatrice-Joannin šogorkoji jedini èvrsto zastupa odreðenuideološku poziciju, koji sejedini bori za svoja uvjerenja.Pojedu mu djecu.Zafuækani èovjeèacBurgessovu lingvistièku osebujnostlako je detektirati i uovom prijevodu (sivouniformirani,alveolizirajuæi, prejed, odnjihati,zafuækani, zadahtan,èovjeèac). Osim tih neobiènihjeziènih konstrukcija stil mu se,kao ni narativna strategija, neodlikuje osobitom eksperimentalnošæu.Poudno sjeme sadri razneknjievne aluzije – najznaèajniju,Eliotovu Pustu zemlju, zazivalikovno rješenje naslovniceknjige. Veæina ih je prilièno oèita:one sadrane u imenimaglavnih likova, tema kanibalizmakoja se u satiriènom romanuautomatski vee uz Swiftovoime, maltuzijanski problemreprodukcije vs. proizvodnjahrane i biblijski motivi. Za ostaleupuæujem na pogovor TomislavaBrleka.Kanibalizam “na malo” se prikraju knjige razvija u organiziranuindustriju ubijanja ljudi radiproizvodnje njihova mesa ukonzervama, pod zastavama istihonih ideala koji se inaèe koristeza mobilizaciju ljudstva uratovima. Dijelovi knjige posveæenikanibalizmu, uz pozadinudruštvene i Dravne kontrolespolnosti, najbolje su napisani,uspjelo satirièni i najvišeknjievno-fikcionalno uvjerljivi.S obzirom na to da se radi odistopiji (a ideološki se ustrojdistopija, kao što kae Brlek,“odlikuje slabom oblikovnomsnagom”) i to onoj staroj èetrdesetakgodina, Poudno sjemeipak ima dovoljno dobrih momenatada privuèe svoje konzumente.

44 III/66, 25. listopada 2,,1.Dinko upanakladnièka kuæa Jesenski iTurk pokrenula je vrlo zanimljivubiblioteku podnazivom Znanost u depu, u kojojse uglavnom objavljuju prijevodiiz sliène edicije IconBooksa. Rijeè je o kraæim radovimakoji na pristupaèan, alistruèan, naèin pokušavaju širojèitalaèkoj publici pribliiti odreðenepostmoderne, psihoanalitièke,poststrukturalistièke,dekonstrukcijske, postkolonijalne,kulturne i postfeministièketeorije i probleme. Knjiicesu koncipirane tako da èitaoceuvedu u odreðenu problematiku,a da bi se to olakšalo u veæiniod njih postoji rjeènik kljuènihpojmova. Ako nekoga odreðenatema više zanima, na krajusvakog teksta postoji popis radovakoji mu se preporuèuju zadaljnje èitanje. U biblioteci jedosad izašlo oko dvadesetakknjiica u kojima se na aktualannaèin problematiziraju ideje Lacana,Wittgensteina, Kuhna,McLuhana, Baudrillarda, Derride,Heideggera, Freuda, Foucaulta,Lyotarda, Habermasa, idrugih istaknutih mislioca. Odtih dvadesetak knjiica istaknuobih jednu koja mi se èini posebnozanimljivom.Lingvistièki obratU knjiici Postmodernizam iporicanje holokausta, RobertEagleston, predavaè engleskogjezika na Royal Hollowayu(Sveuèilište London), prikazaoje problem poricanja holokaustate glavne postavke postmodernihteorija povijesti i njihov uèinakna raspravu o holokaustu.Nakon okreta od epistemološkek narativistièkoj problematici uteoriji povijesti, koji je nazvanlingvistièkim obratom, ozbiljnoje potkopan tradicionalni pojamobjektivnosti koji je još od Rankeadominirao povijesnim istra-ivanjima. Postmoderni teoretièariukazali su na niz nedostatakau tradicionalnoj koncepcijiobjektivnosti i osporili moguænostegzaktne spoznaje u povijesti.Oni su upozorili na višestrukuuvjetovanost povijesnihistraivanja koja proizlazi iz socijalnei institucionalne pozicionalnostisamih povjesnièara. Izaproklamirane objektivnosti otkrilisu niz èimbenika koji suogranièavali i usmjeravali povijesnaistraivanja (ideologija,publika, osobni interesi, akademskazajednica, politièki interesi,kritika, ekonomski interesiitd.) Postmoderna kritika naišlaje u poèetku na estok otpor utradicionalnim povjesnièarskimkrugovima koji su postmoderneteoretièare optuivali za relativiziranjei potkopavanje samihtemelja povjesnièarske struke.Kasnije su neki od njih ublailiPostmoderne teorije povijestii pitanje holokaustaEaglestone je ustvrdio daIrvingovi radovi pripadajuanru politike, odnosno"govoru mrnje"Robert Eaglestone,Postmodernizam i poricanjeholokausta. (Naklada Jesenski iTurk, Zagreb, 2001.)svoje napade i èak priznali da jepostmoderna kritika pomoglapovjesnièarima da kritièki propitajuvlastitu metodologiju ipostave je na sasvim novimpretpostavkama.Postmodernakritika naišla je upoèetku na estokotpor utradicionalnimpovjesnièarskimkrugovima koji supostmoderneteoretièareoptuivali zarelativiziranje ipotkopavanjesamih temeljapovjesnièarskestrukeEtièki obratNo, pitanja na kojima susmatrali da završavaju sporovioko relativiziranja “povijesneistine” pitanja su genocida i holokausta,jer kod obrade tih temanije samo rijeè o epistemološkoj,veæ prije svega o etièkojproblematici. Tako je MichaelDintenfass u radu Truth’s Other:Ethics, the History of theHolocaust, and HistoriographicalTheory after the LinguisticTurn (History and Theory 39,February, 2000.) ustvrdio da jenakon lingvistièkog obrata došlovrijeme da u teoriji povijestidoðe do etièkog obrata. Pri tomeje povjesnièare i teoretièarepovijesti koji sudjeluju u raspravioko prikazivanja holokaustapodijelio u dvije skupine.Prvu skupinu povjesnièarki ipovjesnièara èine kritièari postmodernogpristupa problemuholokausta, a to su: Joyce Appleby,Lynn Hunt, Margaret Jacob(autorice knjige Telling theTruth about History, 1994.),Richard Evans (In Defense ofHistory, 1997.), Gertrude Himmelfarbi Omer Bartov. U drugojskupini nalaze se teoretièarii povjesnièari koji su ukazali naogranièenja tradicionalnog prikazivanjaholokausta: SaulFriedlander (urednik knjigeProbing the Limits of Representation:Nazism and the ‘FinalSolution’, 1992.), Raul Hilberg iDominick LaCapra (Representingthe Holocaust: History, Theory,Trauma; 1994.). Uz to, u èasopisuHistory and Theory izašloje u devedesetima o toj teminiz zanimljivih radova.Povijest kao anrEaglestone je svoj rad o postmodernii holokaustu zasnovaona sudskom sporu iz 2000. godine,koji je vodio David Irvingprotiv Deborah Lipstadt. Irvingje optuio Lipstadtovu da jesvojom knjigom Denying theHolocaust: The Growing Assaulton Truth and Memory (1994.)uništila njegovu povjesnièarskureputaciju. U toj knjizi razotkrilaje niz strategija kojima seslue poricatelji holokausta,meðu koje je ubrojila i DavidaIrvinga, do tada neupitnog povjesnièara.Meðutim, presuda jeza Irvinga bila poraavajuæa, aporicateljima holokausta zadalaje ozbiljan udarac. Eaglestone jepotaknut ovim sluèajem u svomradu pokušao dokazati da nisu upravu oni koji optuuju postmodernisteda relativizacijompovijesnih spoznaja i kritikompojma objektivnosti omoguæujulegitimitet osporavateljima holokausta.Suprotno takvim stajalištima,on je iznio tezu da jepostmoderno promišljanje povijestizapravo najbolji naèinborbe protiv negiranja holokausta.Postmoderni teoretièariu polemici s kritièarima, koji suih napadali za relativizaciju holokausta,odgovorili su vrlo uvjerljivimargumentom da nacistizasigurno nisu bili kulturalni relativistiveæ su, naprotiv, bili uvjereniesencijalisti na osnovi èegasu i donijeli svoje rasne zakone.Uz Haydena Whitea, èijuteoriju povijesti ukratko objašnjava,Eaglestone se u obranipostmoderne pozvao i na Jean-Françoisa Lyotarda, koji je usvojoj knjizi Le Différend pokazaoda postmodernistièki pristupvrlo jasno odbacuje poricanjeholokausta.Govor mrnjeNavodeæi dijelove presude izspomenutog sudskog sluèajaEaglestone je ustvrdio da jekoncept povijesti kao anra biosredišnja toèka u Lipstadt-Irvingovusluèaju. Buduæi da povijesnianr ima svoja pravila(generièke konvencije), za onekoji se tih pravila ne pridravajus pravom se moe reæi da nisupovjesnièari i da njihovi radovipripadaju drugom anru, a za Irvingoveradove Eaglestone jeustvrdio da pripadaju anru politike,odnosno “govoru mr-nje”. Nakon sudske analize Irvingovapovjesnièarskog rada upresudi se zakljuèilo da on manipuliradokumentima, krivoprezentira, krivo navodi i namjernofalsificira podatke. Onošto je Irvinga usmjerilo k poricanjuholokausta njegov je rasistièkii antisemitski svjetonazor,dakle njegova ideološka uvjetovanost,a upravo je na takvuvrstu uvjetovanosti u povijesnimistraivanjima upozorilapostmoderna kritika. StogaEaglestone svoj rad zakljuèuje ustilu tih postmodernih nastojanja.“Naša je dunost, kao osobakoje ive i dijele multikulturalnaiskustva, da se borimoprotiv mrnje kad god i gdjegod je primijetimo. Poricanjeholokausta samo je jedan prostorsuèeljavanja. Da bismo sesuprotstavili poricateljima holokausta,potrebno je u potpunostijasno razumjeti suštinu poricanja:to nije loša historija, touopæe nije historija, nego je toantisemitizam, slabo zakamufliranarasna mrnja.”Daša Drndiæa, kakvi, nisu krenule knjigedvosmjerno: Hrvatska –Srbija, Srbija – Hrvatska.Kad je urednik biblioteke SamizdatB92, Dejan Iliæ, boravio uZagrebu na promociji èasopisaReè koji su uredili suradnici Zareza,dovukao je (vlakom) punutorbu knjiga (po primjerak odsvakog naslova). Onda su iz Zarezau Zagrebu nešto od toga poslalimeni u Rijeku. Kad proèitam,Bedemi praznoga gradaIliæ, i to je najveæavrijednost knjige, stilskisofisticirano, poetski ali ifaktografski nadahnuto, paèak kroz “išèašenu” formu,samoæu naziva samoæom,tugu tugom, strah strahomSaša Iliæ, Predoseæanje graðanskograta, Samizdat B92, Beograd2000.proslijedit æu dalje. I tako, te knjigemalo æe kolati. Polutajno. Suzdrano.Nakladnik Samizdataodabrao je dobro ime. Primjerenotrenutku. A trenutak je reminiscentanna istoènoevropsku prošlost,ne baš daleku. Suvremeni hrvatskipisci vjerovat æe i dalje kakosu uhvatili Boga za, recimo, bradu.Kako su njihove knjige savršenihitovi, nenadmašeni na prostorimabivše. E, pa nije baš tako.Na srpsku knjievnu scenuzakoraèila je generacija pisacaroðenih tisuæu devetsto sedamdesetih.Kad sam napustilaBeograd bili su srednjoškolci,maturanti ili brucoši. Ili mobiliziraninovaci. Ili dezerteri. Iliemigranti koje volimo zvati disidentimai apatridima. Slièno njihovimispisnicima, piscima uHrvatskoj, meðu njima gotovoda nema dobrovoljnih ratnika,što je èinjenica nad kojom bi seèovjek mogao zamisliti. I oniimaju svoju prièu, literarno (pa,ako hoæemo i povijesno-etièkipsihosocijalno)apsolutno relevantnu.Po nervu, stilu, opsesijama,tonu, neki od njih bliski susvojim generacijskim kolegamau Hrvatskoj. Neki od njih nisu.Odskaèu. Primjerice Saša Iliæ.Suvremeni BildungsromanDa odmah sredimo stvar s pomalones(p)retno odabranim naslovomkoji upuæuje na dokumentaristièkuprozu prije nego li nafikcionalnu. Predoseæanje graðanskograta poetski je èist, idejno jasan,stilski i po formi gotovo dosavršenstva rafiniran suvremeniBildungsroman. Iliæevo viðenjeagresije JNA na Hrvatsku ne trebatumaèiti kao njegovu definicijugraðanskog rata. Bilo bi to prizemnoi zlonamjerno s obziromna ono što se nalazi izmeðu korica.Kako su ideje, zbivanja, pa islike u Iliæevoj knjizi višeslojne,taj graðanski rat iz naslova poprimaironièno znaèenje i odnosi seprije svega na rat koji pokreæu urbaniljudi, i to protiv sebe samih usvojim mikro-sredinama. U krajnjojinstanci, on nadilazi balkanskutragediju, bavi se utjecajempovijesnih zbivanja na ivot isudbinu pojedinca.Iako polazi od djeèje vizuresvijeta u vremenu jugoslavenskogasocijalistièkog blagostanja(osamdesete godine prošlog stoljeæa),Iliæev junak u dobu svogdjetinjstva otkriva tragove prethodnihpolitièkih iskljuèivosti inesloboda, tragove ideološkogzanosa i sluganstva, da bi, sazrijevajuæi,spoznao kako su ti tragovizapravo zameci novih iskljuèivosti,zameci meðuljudskihi obiteljskih (ali i politièkih) prijevarai izdajstava. Iliæ svome junaku(èije ime, uzgred budi reèenonikada ne saznamo) ne dopuštada svoje odrastanje kronološkisistematizira. Rastrzano, ubljeskovima koji traju kolikotraje poezija, s naizmjeniènimgrèenjem svijesti i njezinim uzletima,što i jest bol odrastanja ipotreba da se shvate apstrakcijeod kojih je èovjek sazdan, Iliæevjunak prolazi kroz goleme samoæei guste tmine na putu do neèegašto bi se moglo nazvati pristankomda se ostane na ovomesvijetu. A Iliæ, i to je najveæa vrijednostknjige, stilski sofisticirano,poetski ali i faktografski nadahnuto,pa èak kroz “išèašenu”formu, samoæu naziva samoæom,tugu tugom, strah strahom.Unatoè tome što kroz autorovuprièu povremeno prostruji ironijane bez duha, Iliæu nije potrebnopoigravanje ni apsurdom nigroteskom ni satirom kao poštapalicama,a najmanje jeftinohumornimstereotipnim situacijamakojima bi razgalio i pridobioèitaoca. Svijet koji gradi, krozkoji se s mukom probija, veæ sam

III/66, 25. listopada 2,,1 45Zoran Roškooji bi bio rok trajanja ekstremnogaljevièarskog teoretièaras ugraðenim genomeukaliptusa, bi li se mijenjao sporijei zato sporije pretvarao u desnièarskogreakcionara? Moda bi Japankes ugraðenim genom rajèicebile savršene ljubavnice? Moda bipanda s modificiranim genimaMichaela Jacksona bila sposobnaputovati kroz vrijeme, svemir icyberspace i vjeèno ostati neistrjebljenom?Ušli smo, dakako, u bajkovitutehnološku pustolovinu genetskidizajniranih biæa, i sada smonatjerani donositi nadrealno-bizarneodluke i izbore, odluèivati seizmeðu naizgled prirodnih i “umjetnoprirodnih” prehrambenih iivotnih halucinacija.Dobro, a kako je odluèio mladiæiz dalekog 18. stoljeæa, koji je tijekomnekoliko vrelih ljetnih satifrenetièno èitao Goetheova Werthera?Znamo, oponašajuæi knji-evnog junaka, i sam je poèinio samoubojstvo– ubio ga je, dakle,mentalni virus toga umjetnoga,kulturnog “proizvoda”, materijaliziraneutvare Goetheove mašte.Ideje-mentalni geni?Dakle, u èemu je razlika? Jesuli geni samo biološki skrutnuteideje, kondenzati znanja, i reciproèno,jesu li ideje samo mentalnigeni, odnosno virusi? Na ovodrugo pitanje, sve je pomodnijiodgovor da. Cijela nova znanostdanas se bavi time, a zove se memetika.Razvila se iz ideje RichardaDawkinsa o memima, kao kulturalnimgenima, osnovnim jedinicamakulture što se šire i razmnoavajupoput gena. I memidakle, poput sebiènih gena, umoveljudi-domaæina koriste samokao prijevozno sredstvo i podobanokoliš koji im omoguæuje bujanje.Ideje, èini se, “jesu” geni;kultura i priroda, na ovaj naèinsagledane, pripadaju istome kontinuumu.No, jesu li onda geni samopuke molekularne ideje? Jesuli geni oblik znanja, èak tekstualnogznanja? To je znaèajno pitanje,jer ako jesu, to znaèi da za ivabiæa vrijede pravila tekstualneanalize i da trebamo govoriti obiološkoj retorici, biološkoj intertekstualnosti,biološkim likovima ipripovijestima, a ne više o nekimfiksnim, objektivnim, klasifikacijomustanovljivim “biæima”, “rodovima”i “vrstama”.Hipertekstualizacija biologijeHerojska osoba tekstualizacije,toènije, hipertekstualizacije biologijeje Donna Haraway, jedna odnajveæih postmodernistièkih zvijezda,slavna po svojem slavljenjukiborga i krilatici “Radije bih bilakiborg nego boica”. Ona je izaktivistièkoga gledišta feministièkekritike patrijarhalne kulture, uhibridnome statusu kiborga prepoznalaosloboditeljski potencijalza buduænost ena i civilizacijeuopæe. Kiborg je, da podsjetimo,biæe neodreðenih granica kojeobitava negdje izmeðu ivog i ne-ivog, prirodnog i umjetnog, organskogi kibernetièkog. Knjigakoja je pred nama, Donna Ha-Mutanti, ene i opasne stvariIdeje, èini se, “jesu” geni;kultura i priroda, na ovajnaèin sagledane, pripadajuistome kontinuumuGeorge Myerson: Donna Harawayi genetski programirana hrana,Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.raway i genetski modificirana hrana,autora Georgea Myersona,docenta na katedri engleskog jezikana King’s Collegeu u Londonu,zapravo je produena, plesna,recenzija posljednje Harawayineknjige Skromni_Svjedok@Drugi_Milenij.enoMuškarac©Sreæe_OnkoMiša.Myersonova seknjiica pojavljuje kao jedan odbrojnih naslova u biblioteci Znanostu depu, nakladnika Jesenski iTurk, biblioteci èije knjige pokušavajuna jednostavan naèin predstavitislavne suvremene filozofe,teoretièare i znanstvenike koji bi ikod nas trebali biti nadnaravnopoznati, iako gotovo da nemamoprijevoda njihovih knjiga – Harawayinisu nam tekstovi takopoznati samo iz nekoliko zbornikai èasopisa. Buduæi da Harawayineideje Myerson povezujes više-manje svima poznatim kontroverzamaoko genetski modificiranehrane, njegov æe uvod uHarawayinu kiboršku, ne-èistuontologiju, pisan poput novinskogfeljtona, moæi privuæi panjui onih koji o onome o èemu sviimaju neki stav ipak ele imatinešto sofisticiranije stajalište. Kaokada netko, na primjer, u kafanskuanalizu zadnjeg kola nogometnelige poeli ubaciti iekovskikategorijalni aparat. Zaone pak koji su ionako veæ sofisticirani,Myersonova knjiga samo ješalabahter za èitanje u autobusu.Manifest hibridnostiSama je Harawayina knjiga pakjedna od najvanijih kulturalnihstudija zadnjeg desetljeæa 20. stoljeæaèija je “šira svrha reagirati nanove svjetove s kojima se suoèavamona prekretnici novog tisuæljeæa”.Poput Harawayine prve knjige,iznosi ona manifest hibridnosti,neodreðenosti ivota i samogpostojanja, nemoguænosti postavljanjaèvrstih granica izmeðu pojavai neodrivosti samog kategorijalnogmišljenja. “I ljudi i stvariimaju nesvedivo trickstersko obiljejekoje se opire kategorizacijamai projektima svih vrsta. Èenjuhrane rascjepi u kategorijama”, ka-e Harawayeva. Nema “èistih èinjenica”,one su uvijek proeteteorijama i svjetonazorima koji ihproizvode i unutar kojih one uopæei postoje kao èinjenice. Prihvatitineke èinjenice znaèi “uæi u nekiodreðeni svijet ostavljajuæi nekidrugi iza sebe”. To je zato što suèinjenice danas postale kompliciranije,one su “‘mutirane’ èinjenice– pune teorija, pune nesigurnosti idvosmislenosti”. Iako je tako zapravobilo oduvijek, sada smo togasvjesni, i zato nam je potrebnonauèiti ivjeti u tom novom svijetuneodreðenosti, biti “usredotoèenijina istinsku nejasnoæu stvari,neodreðenost koja æe morati bitidio svih odgovora koje se odluèimodati, svih obveza koje preuzmemo”.U pomiènome svijetu, ukojemu su i sami podatci neka vrstaivih biæa, “neodreðenost i obvezaidu zajedno. To je bit ‘zrelog’angamana: prepoznati neodreðenostisvijeta, pa i one vlastitoga poloaja”.Buduænost koja nam seukazuje nakon urušavanja kategorija,Harawayeva zove “‘heterogenimblagostanjem’, ispunjenjemneodreðenosti a ne bijegom natragu definiciju”, jer naše se “podjelenikada više neæe èak ni doimatièvrstima”.Aktualni tehnoznanstveni fetišisti,na primjer, gen vide kao samoistovjetnu,objektivnu stvar, nooni nisu svjesni da takvim viðenjemporièu konstruiranost vlastitih izjavao genima. Tijela su, tvrdi Harawayeva,samo “èvorišta” u mreiodnosa i integracija, a samo fetišizammoe ta interakcijska èvorištapretvoriti u objektivne stvari. Harawayevaje svjesna da i njezinogledište, koje naglašava “situiranost”svakog znanja, moe postatifetišom, a ja mislim da je ono to uvelikoj mjeri doista i postalo. Onatako, primjerice, potpuno negiramoguænost nematerijalnih èimbenikadjelatnih u onome što zovemofenomenom ivota; njezine analizeignoriraju unutarnji ili eventualniduhovni ivot ivih biæa. Govoreæio “tehno-znanstvenim materijalno-semiotièkimtijelima u svijetu”,ona zapravo prihvaæa pretpostavkutehnoznanosti da izvan mree materijalno-semiotièkihodnosa nemanièega relevantnog.Prelijepi hibridiHibridnost i neodreðenost štoih slavi Harawayeva, nemaju, samipo sebi, nikakav oslobodilaèkipotencijal. Sama priroda oduvijekje bila hibridna i neodreðena, paje jednako stvarala i divne i straviènepojave, stabilna biæa poputstijena i preobraavalaèka biæapoput ljudi. Priroda s jednakomlakoæom stvara rigidne hijerarhijskesustave, kaotièka turbulentnastanja i kontekste otvorene suradnji,dogovoru, empatiji i igri.Hibridi i kiborzi nisu ništa veæijamac slobode od, na primjer,prosvjetiteljskog autonomnogsubjekta ili predmodernog plemenskogili kastinskog pojedincajedva odvojiva od svoje društveneuloge. Hibridizacija kategorijadoima se znaèajnom promjenom,i u nekome smislu ona to doista ijest, ali to je ona vrsta promjenekoja vrlo brzo postaje navikom,novom prièom, a da se u svijetuzapravo pritom ništa bitno ne mijenja.Ako nas hibridizacija hrane,biæa, i ivota uopæe, samo otvaratemeljnoj neodreðenosti svijetai novim rizicima, onda tozapravo nije nikakva promjena –svijet je oduvijek bio neodreðen irizièan, sada moda imamo samonešto manje razloga vjerovati u toda nam tekstualizacija i hipertekstualizacijasvijeta mogu pomoæiu stjecanju “slobode”. Toènije, niizgradnja ni urušavanje kategorijane jamèe nam bolji svijet. Akotraimo “utjehu” ili barem nekupouzdanost i sigurnost, moralnuili duhovnu na primjer, sada znamoda je više ne smijemo traiti uprirodi, znanosti, metafizici i tekstualizaciji.Moda æe hibridizacijakategorija i urušavanje prividnihsuprotnosti dovesti samo doradikalizacije potrebe za èistimvrijednostima, do mutiranih oblikareligioznosti s jedne strane, iekstatiènih, larpurlartistièkih nihilizamas druge. Ljudi su, naime,prvenstveno percepcijski “hedonisti”,oni u svojim istinama morajuuivati, njihove ideje morajuneèime biti reklamirane. Da bi bilaprihvaæena, neodreðenost morabiti ugodna, a ako ona to ne uspijebiti vrlo æe se brzo pojavitineki bog neodreðenosti koji æenekako “opravdati” njezinu neugodnosti njezin nevidljivi, ali“duboki smisao”.po sebi je takav – apsurdan, okrutani izazovan. Iliæ je strog pisac.Strog prema sebi i prema èitaocu,što moram priznati prihvaæamkao olakšanje, kao poklon,s obzirom na poplavu takozvane(ipak komercijalizirane)visoke literature koja se(zahvaljujuæi nekritiènosti medijai pojedinih kritièara), nameæekao vrijednost.Shvatljiva je potreba publikeda se smije. Shvatljiva je ulogamedija i izdavaèa u populariziranjukulture. O smijehu kaosredstvu za oslobaðanje frustracijanapisane su puste knjige, opsihologiji mase i masovnoj kulturimnoge pride.Knjiga Saše Iliæa teško da æe uatmosferi aktualnoga globalizacijskogtransa, u vremenu masovneduhovne jalovosti, postatibestseler. Utoliko je veæa njezinavrijednost.Studija sjenaPredoseæanja… poèinju Iliæevom“studijom“ sjena. Od sjena“prislonica”, klizeæih sjena, onihpotpornih, izgubljenih, mrtvih,ascendentnih, descendentnih,transcendentnih, Iliæ èitatelja vodido sjena koje bi htjele ivjeti ido onih neobjašnjivog porijekla.Nakon “studije kuæe” (Iz èega jeroðena kuæa? Roðena je iz sluèajnogsusreta oca i majke. … Da li setu nešto znaèajno dogodilo? Nikadaništa. … Ostajali smo u našimdanima, kao u bocama. …Videosam jedan prostor lišen discipline.Sobe su plovile tamnim moremkao ostrva i mešale se meðusobno.)i “studije samoæe”, ogoljena jeljudska egzistencija (ivot se usporavao):ne-ljubav, ne-emocije,preljub, ne-shvaæanje drugog, samoæa,ludilo (boje dobrih dana),trpljenje, istovremena potreba zazajedništvom i izolacijom, potisnutai nepotisnuta bol (on je krvariona sve slavine koje smo imaliu kuæi), pobuna.Realni svijet Iliæevih junakanaseljavaju fantazmi. Realni svijetpostaje tako svijet fantastike,ali paradoksalno – utoliko stvarniji,posve prepoznatljiv. To sudani prekriveni snijegom, hladnoæom,(“trešnje ispadaju iz ladica”)to su dani zmija, skakavaca,aba i ptica, ptièji dani.S jedne strane, Predoseæanje…je poetizirana, fragmentirana iintimistièka povijest rasapa jedneurbane obitelji. Otac, “suludifantast za koga su prièe odavnoizgubile smisao”, tugujuæi zasvojom ruskom ljubavnicomVarvarom Adelhajm, dvadesetgodina kompulsivno, ruskomkamerom kvarc 2M snima male,do dva i pol minuta duge, takoðersulude filmove, “obièna skladištasimbola”, koje naziva“Tamni vilajet”, “Agresivni enterijeri”,“Ðavo je došao po svoje”,“U znaku kible”, “Vrati nam se,Dimi Din”, “Kristal i nacija”,“Krokodili dolaze, “Dolce vita”,“Nekropolis: kolektivna autobiografija”…Majka, jedna odsjena u “kuæi duhova”, kroz zbli-avanje s uljezom “neobièno utogosmeha”, zagonetnim TrifunomLecederom, pronalazi vlastitogDoppelgängera. Iliæev pripovjedaè,pak, da bi saèuvaozdrav razum, uèi “napamet periodnisistem elemenata – jedinunepromenljivu stvar na svetu”,dok njegova sestra Lida “spavaiznad svakog zla, u danima bezsenki, bez volje da se probudi”.Na moru povijestiDezintegracija obitelji u Iliæevomromanu nije samo metaforaza dezintegraciju društva, nije samoputokaz prema “nekropolisu”èije obrise njegov junak, zatekavšise igrom sluèaja kao mornar nabrodu Jugoslavenske ratne mornariceusidrenom u Lori, nazire.Optereæen desetogodišnjim zvocanjemsvog oca o njegovu predosjeæanjunadolazeæeg rata, Iliæev“Odisej” nagovještaje novoga,buduæeg rata trai i nalazi uprošlosti, u povijesti Otomanskogcarstva i Habsburške monarhije.U drugom dijelu, naslovljenom“Povijest o brodu (prvièvor)”, Iliæ èitaoca vodi na duguplovidbu, ljuljajuæi ga na morupovijesti dok mu se doslovno utrobane okrene. Naizmjence, bacaga u “Vitlo istorije od 1912. do1915.”, gdje prati ivot brodograditeljaMiloša Hajoka, kojeg ubijajupolitièke spletke, tuðe osvajaèkeambicije, neostvarene ljubavi,ludilo, siromaštvo, i na “Brodludaka 1991.”, tamo-amo. Èitavata povijesna oluja završava se “Istorijomposlednjeg vitla” koje seironièno pretaèe u poglavlje “AufWiedersehen in Paradiso”, a unjemu autor skuplja tokom prièejoš nestegnute konopce svojih laðai vezuje posljednji èvor. Tu,pred kraj, Iliæ mijenja poetiku, padonekle i stil i formu. Naracijapostaje jednostavnija, prièa realistiènai teèe kronološki. Takav bise obrat mogao obraniti pišèevomtezom o konaènom prosvjetljenjunjegova anti-junaka, outrnuæu i najmanje njegove eljeza bilo kakvom daljnjom metafizièkompotragom. Tako, kreæuæise od poetizirane prošlosti, punesjena i fantastike, Iliæev junakzavršava na bedemima svog“praznog grada” pokušavajuæikroz maglu nazrijeti obrise jednogdrugog broda, svjestan da muza leðima dahæe banalna svakodnevica.Iliæ piše promišljeno. Njegovtekst je gust. U njemu ima materijalaza nekoliko knjiga. Metaforesu širokog zamaha, okrenutefilozofskom i egzistencijalnom,ne trivijalnom. Detalj imaaromu starine. Pa i nostalgije.Detalj nosi vlastitu prièu. Stjeèese dojam da je ova knjiga pisanadugo i s mukom. Èita se lako i smukom, da ne kaem s muèninom.Spada u najbolju prozu sprostora bivše Jugoslavije (i šire)koju sam u proteklih pet godinaproèitala.

46 III/66, 25. listopada 2,,1.elimir Laszlooje pismo ocijenili stekao poduku. To nije bilamoja namjera. Vaše podsjeæanjena to kako je kulturnabaština od interesa za RepublikuHrvatsku, kako nju ne èinesamo spomenici kulture itd.,moglo bi se (po metodi pingponga)takoðer shvatiti kao dociranje.No, ostavimo to, jer nasnikamo ne vodi. Poduku o tomekako se kroz medije potvrðujuili provjeravaju dogaðaji - prihvaæam.Primjedba je na mjestu.Namjera mi je bila upozoriti nato kako se dogaðajima koji setièu kulturne baštine posveæujepremalo medijske panje, alisam vjerojatno upotrijebio pogrešnureèenicu.Dijelim u potpunosti Vašemišljenje o tome kako nas informatièkarevolucija neæe èekatii kako ju moramo slijediti.Pitanje je samo kako? I o tomekako informatizacija treba bitiokrenuta i prema van, takoðernema spora. Informatizacija,èak ultimativno da, ali ne takoda se primarna dokumentacijaskuplja na jednom mjestu, veætako da se konaèno poène s izradomi obradom sekundarnedokumentacije, kojoj æe onaprva biti izvorom podataka. Nastandardima za takvo što, pa iviše od toga, i u svijetu se i unas za razlièite struke intenzivnoradi. U nas, primjerice, naAKM seminarima u Rovinju(Arhivi, knjinice, muzeji -Moguænosti suradnje u okruenjuglobalne informacijskestrukture). Usput, upravo jeizašao iz tiska Zbornik br. 4.tog seminara. Svojedobno jeformiranje takvog INDOKcentra u slubi zaštite predlagaoprof. dr. Ivo Maroeviæ. Iakoje koncepcija danas vjerojatnozastarjela moda ne bi bilozgorega da se u njega zaviri. Timodeli ne predviðaju centralizacijuprimarne dokumentacije.Uostalom, to se neæe dogoditini arhivskoj graði u sluèajuINDOK centra u Ministarstvukulture, kao što se neæe dogoditini primarnoj konzervatorskojdokumentaciji u Osijeku,Splitu…Nedostaju nam podatcio tome koje i kakve podatke oImam prijedlog, ministreOdgovor na pismo Antuna Vujiæa,ministra kulture, objavljen uprošlom Zarezunekom kulturnom dobru postojeu ustanovama ili èak u privatnomposjedu i kako se mogukonzumirati. Nedostaju nampodatci o podatcima. Kada biINDOK centar Ministarstva otome vodio više raèuna i bio takousmjeren, tko bi mogaoimati prigovora! Fototeke izsvih konzervatorskih odjela diljemHrvatske mogu se prebacitina novi medij u raèunalo,Internet…i tako postati dostupnesvima. Arhitektonskinacrti veæ su dobrim dijelomsnimljeni na mikrofilm i moguse konzultirati s tog medija. Tosu prave stvari za INDOK.Poštovani g. Vujiæu, vjerovaliili ne, doista sam Vam zahvalanšto ste spomenuli bolnu temuregistra zaštiæenih kulturnihdobara. Registar je višedesetljetnasramota konzervatorskeslube. Veæina drugih europskihnaroda taj je posao veæ davnoobavio, neki još u pretposljednjemstoljeæu. Meðutim, posaoregistriranja kulturnih dobara(kao oblika pravne zaštite)strašno zaostaje za brojem kulturnihdobara, tako da objavljivanjedo sada registriranih kulturnihdobara nema smisla.Problem je u tome što nemamo,u zadovoljavajuæoj mjeri, popise(dokumentirane naravno)kulturnih dobara, a nemamo ihzato što ih sustavno ne radimo.Ako, primjerice, nemamostruèno obraðene crkvene inventarene moemo ih ni registrirati,a nemamo ih ni izdalekadovoljno. To je posao kojeg trebaplanirati, sustavno raditi, osposobitistruènjake i ubrzanonadoknaðivati zaostatak kojivuèemo još iz 19. stoljeæa. Takoi za druge vrste spomenika, zaneke više, a za neke manje. Tajse obiman i višegodišnji posaone moe, uvjeravam Vas, obavitiiz INDOK centra. Moraju gaobaviti povjesnièari umjetnosti,arheolozi, etnolozi, arhitekti…konzervatori.Dekadamavrtimo stalno jedne te iste podatkepo kompjutorima i izvannjih, s vrlo malo pomaka. Prelijevamoiz šupljega u prazno.Zato ne dijelim Vaše mišljenjeda æe INDOK centar u Ministarstvumoda…(ni Vi niste sigurni)pomoæi u rješavanju takvihelementarnih pitanja. Bojimse da neæe, iako bih rado ovdjebio u krivu.Iz tona Vašeg pisma èini mise da me doivljavate kao namrgoðenoga,staromodnoga konzervativnogakonzervatora. Prišivatemi negativnu metodologiju(svojedobno su takvi ljudinazivani krizolozima) zbog kojemi onda kao nije drago poveæanjesredstava za zaštitu. Ne prilièida se od takvog mišljenjabranim, a mnogi od onih kojipoznaju moje djelovanje ne do-ivljavaju me kao Vi. Mogu samoreæi da me Vaša kvalifikacijaiskreno smeta.Naslov otvorenom pismu dalaje redakcija Zareza. On -Konzerviranje konzervatora -nije moj, dosjetka nije moja, anije ni najsretnija, ali je zato Vašadekonzerviranje konzervatora- dobra, èak izvrsna. Èestitam.Obradovala me unatoè podrugljivomtonu zadnjih dviju reèenica.Uostalom, zbog konzervativnihkonzervatora svojedobnosam napustio tadašnji Republièkizavod za zaštitu spomenikakulture. Dijelim Vaš oèaj i vjerojatnosam posljednji koji sezalae za status quo. Nešto sedoista mora uèiniti. Tu se, dakle,slaemo. Samo sam uvjerenda formiranje INDOK centra,kakav se upravo stvara u Ministarstvu,neæe pomoæi dekonzerviranjukonzervatora. Naalost.Uostalom, imam prijedlog.Dajte koncepciju INDOK centrana recenziju na Filozofskifakultet u Zagrebu, na Odsjekza informacijske znanosti. Tamosu katedre za muzeologiju,arhivistiku i bibliotekarstvo.Poènimo koristiti pamet kojanam je pod nosom.tra Vladimira Kranjèeviæa i sami ponudilida gostuju pod dirigentskim vodstvomprof. Kranjèeviæa na Varadin-Umjesto da ste danonoæno gledaliWEB-stranice Berlinske filharmonije,te preko vašeg dragog prijatelja, glaz-Patnje Trpimira Matasoviæa se nastavljajuUz èlanak Suivot suvremenog ianakronog Trpimira Matasoviæa, u Zarezuod 11. listopadaNeven Valentrpimir Matasoviæ je u suradnji sjednim našim poznatim glazbenimkritièarom, koji, eto, napisimakoji pokušavaju unijeti tešku zabunuu našu sredinu, pokušava steæisvjetsku slavu, otkrio hrvatskoj kulturnojjavnosti da nitko u Berlinskojfilharmoniji ne zna ništa o "nekakvom"Komornom orkestru Berlinske filharmonije,te da se na osnovi toga gradePotemkinova sela i baca našoj javnostiu lice bombastièna la."Atraktivna istina" je, gospodineMatasoviæu, ovakva:1. Èlanovi Berlinskog filharmonijskogorkestra su nakon razlièitih nastupana Festivalu sv. Marka u Zagrebuu proteklim godinama upoznali maes-skim baroknim veèerima.2. Komorni orkestar virtuoza Berlinskefilharmonije koji niste zamijetilina WEB-stranicama, postoji veæ višeod 20 godina i on je, kao i mnogi drugiansambli komorne glazbe u orkestru,slobodno udruenje èlanova Berlinskogfilharmonijskog orkestra, kojise prema koncertnom programu, usluèaju da netko radi bolesti budesprijeèen, zamjenjuje drugim muzièarimai solistima, kako je to uobièajeno.Tako se to desilo i Varadinu, te jeo izmjenama programa i glazbenika,uvjetovanim bolešæu, publika prijekoncerta bila pismeno obaviještena ukoncertnom programu. Probe za ovajkoncert je maestro Kranjèeviæ odraozajedno s ovim ansamblom u Berlinskojfilharmoniji.Postavlja se pitanje, Trpimire Matasoviæu,zašto ovo radite i komu to treba.Mnogi bi bili presretni da ovakviansambli i glazbenici gostuju u njihovimsredinama diljem kugle zemaljske.benoga kritièara jednih naših dnevnihnovina, pokušavali u ime diskreditiranjaglazbenog nastupa ovog komornogansambla Berlinske filharmonije, propitivatiSlubu za odnose s javnošæuBerlinske filharmonije, koji nemajupojma što je u biti vaš glavni cilj, mogliste se obratiti nekome iz Varadinskihbaroknih veèeri ili Koncertneagencije Markofest, koja veæ due vrijemesuraðuje s ansamblima Berlinskefilharmonije, kao i njihovim sjajnimglazbenicima, da vas povee s gospodinomAndreasom Wittmanom, proèelnikomBerlinskog filharmonijskog orkestra,koji je bio i solist u Varadinu,a koji je potpisao u ime Berlinskog filharmonijskogorkestra ugovor s novimšefom - dirigentom Berlinske filharmonijeSir Simonom Rattleom "zamislite"o preuzimanju umjetnièkogvodstva tog sjajnog dirigenta Berlinskefilharmonije u sljedeæem mandatu.Znaèi, gospodin Wittman vam je mogaodati sve informacije, kao i ostaliFoto: Krešimir Ðuriæglazbenici koji su bili prisutni u Varadinuna koncertu.Gospodine Matasoviæu, ne moguvam se naèuditi, kao i mnogi kojimasam pokazao ovaj èlanak.

Ivo Maroeviæelimir Laszlo je prije kraæegvremena u Zarezu od 22. rujnapozvao kolege da se oèituju uodnosu na Uredbu o unutarnjem ustrojstvuMinistarstva kulture, a kojase tièe konzervatorske struke, smatrajuæiuz ostalo nedopustivim da sekonzervatorska dokumentacija organizacijskipreseli u Zavod za kulturu.Ne mislim komentirati njegovtekst, jer je jasan i dosljedan. Zanimljivoje da je ministar kulture AntunVujiæ promptno reagirao u Zarezuod 11. listopada, donekle sarkastiènoi svisoka poduèavajuæi kolegu Laszlao tome što je kulturna baština, kakoju valja èuvati i što je konzervatorskadokumentacija.elim se ukljuèiti u raspravu, neopredjeljujuæi se za stranu . Laszlaili ministra kulture, veæ u interesuzaštite kulturne baštine, kojom sebavim veæ dugi niz godina. U èemuje sr problema? Kulturna baština jejedan od temeljnih stupova kulturnoga time i nacionalnog identiteta,no ona je i u nas, kao i u èitavom svijetu,disciplinirano podijeljena namaterijalnu i nematerijalnu, a u okvirumaterijalne na pokretnu i nepokretnubaštinu. To je stanje o kome nemislim najbolje, ali koje je tu i kojeiz dana u dan pokazuje sve više nedostataka.Stoga ni mi u Hrvatskojnemamo jedinstveni odnos premakulturnoj baštini, kolikogod nas ministarkulture nastojao uvjeriti da gaimamo. Tek ilustracije radi, kad smona poèetku ministrova mandata uDruštvu povjesnièara umjetnosti snjim razgovarali o kulturnoj politiciu Hrvatskoj u svjetlu promjena kojesu nastale poèetkom 2000. godine,sugerirao sam da se kulturna baštinatretira kao jedan od tri temeljna podruèjakulture. Ministar tada nijeprihvatio moju tezu o jedinstvenostikulturne baštine, veæ je govoreæi oosnivanju kulturnih vijeæa preferiraopodjelu na muzeje, arhive, knjinicei spomenike kulture, bez jasnih ustrojstvenihintegrativnih veza meðunjima. Drago mi je da je ministar sadamalo promijenio retoriku posrednoukazujuæi na jedinstvenost kulturnebaštine. Usput napominjem,iako je to u ovoj situaciji tek akademskaprimjedba koja neæe promijenitipraksu, da je kulturna baštinavrlo sloen fenomen u kome se u velikomdijelu isprepliæu problemiprostora i kulturnog krajolika sasvim oblicima kulturne baštine uprostoru i da bi bilo bolje kad bi sezaštitom kulturne baštine bavila posebnadravna uprava izvan resorakulture i prostornog ureðenja, ali sJoš o kulturnoj baštiniUz tekst elimira LaszlaKonzerviranje konzervatora,u Zarezu br. 64 i uz pismo ministraAntuna Vujiæa u Zarezu br. 65njima u djelotvornoj vezi.Vratimo se Uredbi o unutarnjemustrojstvu Ministarstva kulture, jerje o njoj bilo rijeè. Ta je uredba donesena3. kolovoza 2001. u jeku godišnjihodmora, na tako transparentannaèin da je o tome moglo biti informiranojako malo ljudi koji se bavekulturnom djelatnošæu. To se unutarnjeustrojstvo sastoji u tome daUprava za zaštitu kulturne baštine idalje ostaje jednom od vanijih ustrojstvenihjedinica, dok se Odjel zamuzeje, galerije i arhive svrstavaunutar Zavoda za kulturu. Drugimrijeèima, Ministarstvo kulture ne objedinjavaproblematiku kulturnebaštine unutar jedne ustrojstvene jedinice,veæ je disperzira na više razinasvoga djelovanja. Pogledamo lipak u èl. 9. iste uredbe što obavljaZavod za kulturu, tada se djelatnostmuzeja, galerija i arhiva ne samo dane uklapa u djelatnost Zavoda, veæizrazito odudara od nje. Praæenje,prouèavanja i istraivanje podruèjakulture, izrada studija i izvješæa o nacionalnojkulturnoj politici, poticanjekulturnog razvitka, meðunarodnaistraivanja na podruèju kulture,registri, INDOK centri i prinosi zapotrebe kulturnopolitièkog odluèivanjai kulturne suradnje (da navedemtek veæi dio zadataka Zavoda)nemaju nikakvih dodirnih toèaka sdjelatnošæu muzeja, galerija i arhiva.Dakle, ako je djelatnost izuèavanja,èuvanja i promicanja kulturne baštinejedinstvena djelatnost, kako tvrdiministar, tada je ona morala dobitiadekvatnu ustrojstvenu jedinicuunutar Ministarstva kulture. Ovakoispada da Zavod za kulturu ima dvaodjela: Odjel za informacijsko-dokumentacijskeposlove i Odjel zamuzeje, galerije i arhive. Unutar prvogsu Odsjek za INDOK kulturnebaštine i Odjsek za INDOK kulture,a drugi se bavi pokretnim dijelomkulturne baštine unutar institucijakulture. Da stvar bude zanimljivija,Muzejski dokumentacijski centardjeluje potpuno izvan Ministarstvakulture i strukture INDOK slubi ukulturi u Hrvatskoj, a po svojem binazivu i djelovanju koje obavlja trebaobiti sastavni element potencijalnogINDOK centra za kulturnubaštinu. Nešto oèito nije dobro domišljenou propisanom ustrojstvu.Ako pretpostavimo da ministarispravno pledira da se dokumentacijakulturne baštine skuplja i obraðujena jednom mjestu, zašto je tadaOdsjek za INDOK kulturne baštineu Zavodu za kulturu toliko usmjerensamo prema konzervatorskoj djelatnosti,a ne i prema kulturnoj baštiniu cjelini. Zašto se u opisima zadatakakonzervatorskog odjela na tolikoSVEUÈILIŠTE U ZAGREBUSTUDENTSKI CENTAR U ZAGREBUPROGRAM KULTURE/KLUB SCpozivamo VasNa predstavljanje knjigeAndree PisacO D S U Æ EPredstavljaju: Vjekoslav Boban (urednik), Sven Cvek,Boris KoromanPonedjeljak, 29. Listopada 2001. U 20 satiKNJIEVNI KLUB SC, Savska 25mjesta navode poslovi INDOKslubi, ako su oni dislocirani u Zavodza kulturu. Puno takvih “zašto”govori da je novo ustrojstvo Ministarstvakulture bilo vjerojatno uvjetovanonekim drugim razlozima, kojisu meni nepoznati, a ne razlozimaunapreðivanja kulturne politike ikulturnih djelatnosti u dravi, uonom segmentu u kojem se tim poslombave tijela dravne uprave ili Ministarstvakulture.Ponovno bih naglasio da je terminološkazbrka koja je uvedenanazivom Zakona o oèuvanju i zaštitikulturnih dobara, gdje se nigdjene spominje kulturna baština ilispomenici kulture i ovdje prisutna,jer se u spomenutom Odsjeku zaINDOK kulturne baštine u opisuzadataka razlikuje kulturna baštinaod kulturnih dobara, pa nije jasnojesu li oni sinonimi ili pojmovi kojise tek dijelom preklapaju. Da stvaribudu još konfuznije, naveo bih dasu u Odluci o nacionalnoj klasifikacijidjelatnosti iz 1997. godine podkulturne djelatnosti posebno svrstanedjelatnosti knjinica i arhiva, apotom zasebno one muzeja i zašitepovijesnih mjesta i graðevina. Izsvega je oèito da problem kulturnebaštine i briga za njezino oèuvanje ipromicanje nije dovoljno jasan niispravno prepoznat, a niti ustrojstvenodobro riješen u Ministarstvukulture, štogod ministar kulturegovorio ili mislio o tom (da parafraziramjedan promidbeni sloganproizvoda koji se ne smiju promoviratii èiji su proizvodi zabranjeniza konzumiranje u javnim i kulturnimprostorima, osim za one kojidonose zakone).Za konzervatorsku djelatnostnije dobro da su rezultati istraivanjai dokumentacija o konzervatorskimradovima dislocirani iz konzervatorskihodjela u središnjiINDOK centar. Iako znamo dapostoji aktivne, inaktivna i pasivnadokumentacija i da su reimi uporabei pohranjivanja razlièiti za svakuod navedenih vrsta dokumentacije,aktivna i inaktivna bi dokumentacijatrebale biti u uporabi ukonzervatorskim odjelima, muzejimai arhivima, a tek bi pasivna dokumentacijamogla naæi mjesto uINDOK centrima. Meðutim,INDOK centri bi trebali imati ivoditi sve druge oblike sekundarnedokumentacije, kako bi se stvorilicjeloviti sustavi arhiviranja, klasificiranja,indeksiranja i uporabe dokumentacije,ukljuèujuæi i onu aktivnui inaktivnu. Prema tome, rješenjenije u odvajanju i centraliziranju,veæ u dobrom organiziranjupohrane i distribucije dokumentacijeprimarne razine i sveobuhvatnompokrivanju potreba podacimasekundarne i tercijarne razine dokumentacije.Na taj bi naèin pronalaenjei uporaba svih oblika dokumentacijebili maksimalno transparentnii brzi.Na kraju, podrao bih prijedlogelimira Laszla da se izmijeni i poboljšaUredba o unutarnjem ustrojstvuMinistarstva kulture na naèinda ustrojstvo ministarstva bude ufunkciji smišljenog praæenja i organiziranjakulturnih djelatnosti uHrvatskoj i da se u tom ustrojstvuzajednièki rješava èitav segmentkulturne baštine koji je dovoljnojedinstven i prepoznatljiv da ga nijenuno miješati sa segmentimakreativne ili reproduktivne kulture.Ostali ustrojstveni segmenti Ministarstvakulture, kao što su meðunarodnasuradnja, normativni iupravno-pravni poslovi, tajništvo ikulturni razvitak imaju svoje specifiènostikoje penetriraju u sva tritemeljna segmenta kulturnih djelatnostiu Hrvatskoj i nema ih potrebes njima identificirati.III/66, 25. listopada 2,,1 47dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ,Dušanka Profetaredaktor: Boris Beckredakcijski kolegij: Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek,Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ, GigaGraèan, Nataša Iliæ, Agata Juniku, Pavle Kaliniæ,Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Milan Pavlinoviæ,Iva Pleše, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ,David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: eljko Zoricalektura: ana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo HrvatskaMinistarstvo kulture Republike HrvatskeCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloitilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.

Y K