Razgovor - Zarez

4 III/51, 15. oujka 2,,1.o u j a k 2 , , 1Inter-University Centre DubrovnikDon Frane Buliæa 4HR-20000 Dubrovnik - CroatiaTel: +385 20 413 626Fax: +385 20 413 628e-mail: iuc@du.tel.hrhttp://www.tel.fer.hr/iucIUC Academic Programme2000/2001Course No 23DIVIDED SOCIETIES: Citizenshipand “Globalization”Dubrovnik, 17-25 April 2001Directors: Heribert Adam, Simon Fraser University, Vancouver; Otto Feinstein, Wayne State University; Nataša Gaber-Damjanovska, University of Skopje; Kogila Moodley, University ofBritish Columbia; Rodolfo Stavenhagen, Collegio de Mexico;Mitja agar, Institute for Ethnic Studies, Ljubljana; Silva Menariæ,Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb.Organising Director: Silva Menariæsilva.meznaric@zg.tel.hrimin@zg.tel.hrLecturers: Heribert Adam (Canada), Saša Boiæ (Croatia),Otto Feinstein (USA), Viktor Ivezaj (USA), Vlasta Jalušiè (Slovenia),David Jervis (USA), Kevin Deegan Krause (USA), TonèiKuzmaniæ (Slovenia), Rodolfo Martinez (USA), Silva Menariæ(Croatia), Sabina Mihelj (Slovenia), Kiril Miladinov (Croatia), KogilaMoodley (Canada), Maria Oliveira Roca (Portugal), aranaPapiæ (Yugoslavia), arko Puhovski (Croatia), Brad Roth (USA),Emilija Simoska (Macedonia), Laura Šakaja - Uareviæ (Croatia),Nebojša Šavija Valha (BiH), Maja Uzelac (Croatia), Srðan Vrcan(Croatia), Mitja agar (Slovenia), Ivo aniæ (Croatia).WORKSHOPS :17. - 18. 04. - W01 - Minorities, Multiculturalism andCitizenshipOrganizers: Kogila Moodley and Heribert Adam19. 04. - W02 - Identities and Globalization: Gender andVisions of CitizenshipOrganizers: International Women’s University Group -Sabina Mihelj 20 - 22. 04. - W03 - Institutional Framework for DemocraticCitizenshipOrganizers: Kevin Krause, Brad Roth and Mitja agar23. 04. - W04 - Civic Literacy WorkshopsOrganizer: Otto Feinstein24. 04. - W05 - Over the Boundaries and Beyond the Nation-States:Migration,Citizenship, Minorities - Current State and Perspectives.Addition: Focus on the BalkansOrganizers: Saša Boiæ and Jelena Zlatkoviæ Winter25. 04. - Evaluation Session; 2002 ProgrammeTOPICS :W01: Indigenous Minorities and their Claim for Self-Determination and Aboriginal Rights. Legacies of Slavery. RaceRelations and Identities in the Americas. National Minorities andFeasibility and Legitimacy of New Sovereign States. ImmigrantMinorities and Xenophobia in Different National Contexts.Sexual Minorities, Homophobia and the Psychology of Bigotry.Post-Conflict Reconstruction: Retributive or Restorative Justice?Anti-Racist Education.W02: Identities and Globalization. Visions of Citizenship(s).Case Studies. Different Conceptions of Gender Interfere withNorth-South Power Structure. Should Sisterhood be replacedby “Post-Modern” Coalition Politics? New Bonds: Affinitiesversus Identities.W03: State Sovereignty and Self-Determination of Peoples:Evolving Conceptions in International Laws. The Nation State:Internal and International Aspects of Sovereignty. Ethnicity,Parties and Politization of Citizenship.W04: Civic Literacy. Peer Education. Conflict Resolution andIdentities.W05: Americas and European Union: Comparative Studies onInternational Migration Consequences. Shifting Identities.European Union and Politics of Citizenship in the Future.The Balkans: Shifting Boundaries and Politics of Citizenship.17 February, 2001Course 23 Divided Societies 2001Number of students admitted: 30Registration begins: February 01, 2001Registration ends: March 15, 2001Register by IUC Secretariatiuc@du.tel.hrhttp://www.tel.fer.hr/iucKalendariKalendar Franina i Jurina, glavni urednikMiroslav Sinèiæ, Reprezent, Buzet, 2000.Tijana Vukiæranina: Ki bi nam, Jurino, bil jedanput rekal,da æemo mi dva pod starost lunariji štampevat!Jurina: A ki bi pred deset let rekal Franc Joefu,da æe prit vreme, kada æe se va njegovem Beèe škatulicafulminanti prodavat po tri tisuæe krun? Celi jesvet danaska z goru kopiti; kamo pogledaš, ne vidišnego mirakuli okole sebe. Èa j bilo gore, to je sadadole, a èa j bilo dole to je sada gore.Franina: Nego, ako se dobro spameæujem, mi smoi prej bili dole, ma ja nikako ne moren videt, da smosada gore.Jurina: Nismo gore, ma smo zato pali puno nie,nego èa smo prej bili.Franina: Puno nie, Jurino, i ja ne vidim nijednegaputiæa po kem bismo mogli sopet gore prit.Ovo je dio razgovora iz prvog sveska kalendaraFranina i Jurina iz 1923. otkad su njih dvojica postalilegenda. Nakon deset godina pauze ponovno je izašaoistarski kalendar Franina i Jurina, èetrdeset sedmi poredu. Bogato ilustriran, na više od dvije stotine stranica,u osam tematskih cjelina, pokazuje svijest o istarskojkulturnoj raznolikosti i nezamjenjivoj baštini.Neki prilozi govore o prošlosti (o Istraninu koji jeizumio brzinomjer), neki su vezani uz sadašnjost (onovoj glagoljskoj tiskarskoj preši u Roèu koju je izradioFran Paro), a neki (Na pragu novog milenija) gledajuu buduænost. Kalendarij zadovoljava moje praznovjerjei znatielju: šaljivi horoskop za cijelu godinu,narodno istarsko ime pojedinoga mjeseca i zasvaki ilustracija (minijatura sa stranica Beramskogmisala iz 1425.), fotografija biljke karakteristiène zataj mjesec uz podroban opis, zanimljive doskoèice ipopis imena.Moja djeèja sjeæanja oivio je prilog o rakotulskojlegendi. Freske u crkvici Sv. Nikole (14. st.) na grobljuRakotule (zaselak jugozapadno od Motovuna) pripovijedajuo jednome od najomiljenijih svetaca, zaštitnikudjece, mornara i putnika. Prema Zlatnoj legendisvetac je pomogao jednom osiromašenom plemiæutako što mu je tri noæi ubacivao vreæicu zlata nebi li svaka njegova kæi dobila dotu. No, posljednje ganoæi plemiæ otkrije i sveti Nikola ga nagovori da nikomeništa ne pripovijeda. Vreæica s novcem asocirala jejednog glagoljaša na prizor darivanja pa je ugrebaografit: Daj meni niki so(l)din, Miko, tako ti Boga!Hoæemo li i mi zatraiti nešto slièno od svojih“svetaca” ili neæemo –nije bitno. Proèitavši Kalendarstjeèemo uvid u Istru, bogato i plodno tlo na kojemsu nastajali i još se raðaju novi dogaðaji i misli, u tuzaokruenu, malu sredinu izraslu na dalekim, alidragim korijenima.Dan prijeponedjeljkazagrebaèkom klubu Moèvara, Trnjanskinasip b. b., 18. oujka od20 sati odrat æe se veèer glazbe ipoezije pod nazivom Dan prije ponedjeljka.Za glazbeni dio dogaðanja pobrinutæe se grupa Skaramui te duo B. B. Twangkantautora Krešimira Blaeviæa (exAnimatori) koji æe, uz nekoliko dobrihstarih, izvesti i nekoliko pjesama sa svojegnovog albuma Julija je bacila svojkrevet kroz prozor. Poeziju æe èitati novinar,prozaik, pjesnik i dramatièar MiljenkoJergoviæ. Ulazak je besplatan.Iskon scenaskon scena je zajednièki projekt Malescene (jedinog izvaninstitucionalnogkazališta u nas i Iskon interneta(prvog privatnog nacionalnog davateljausluga). Èinjenica da kazališta bivajusve manje posjeæena te da stasa generacijapublike odgojena u novima tehnologijama,dovela je do stvaranja Iskon scene. Zadatakprojekta je da korištenjem sveprisutnog,nezaobilaznog Interneta pribliikazalište novoj publici, umjesto da mu jeoduzima. Konkretna suradnja u prvoj faziodnosit æe se na prijenos obavijesti oprogramu i kazalištu putem neta, èime Iskoninternet još jednom dokazuje svojuulogu uvoðenja novih sadraja na hrvatskiweb prostor.Mala scena najavljuje nove aktivnosti:osim što æe svojoj publici osigurati da uZagrebu uiva u najrecentnijim i najèešæeizvoðenim svjetskim tekstovima, nakonsvake predstave publika æe moæi kontaktiratis izvoðaèima. Izvan kazališne djelatnosti,Mala scena zapoèinje i s izdavaèkomdjelatnošæu, tiskanjem prijevodasuvremenih dramskih tekstova.Prva premijera Iskon scene je Ljepoticaiz Leenanea, fenomena svjetskih pozornica,Martina McDonagha (27). Ljepotica izLeenanea hrvatski je debi Martina McDonagha,londonskog pisca irskog porijekla.Prièa o muènom odnosu manipulativnemajke i njezine ogorèene kæeri osvaja gledateljstvo,puni gledališta i dobiva pohvalekritike s obiju strana Atlantika. U predstaviigraju: Nada Subotiæ, koja ovom ulogomobiljeava pedeset godina na kazališnimdaskama te Nina Erak, Duško Gojiæ iRonald labur. Reiju potpisuje IvicaŠimiæ. Premijera je najavljena za 17. oujka2001. u 20 sati.

III/51, 15. oujka 2,,1 9romjene Ustava krenule su brzo ièesto kao da se mijenjaju kaputi. Rokovisu prekratki èak i za promjenuautomobila. Zemlja od èetiri i pol milijuna,s tendencijom smanjivanja stanovništva,nema potrebe izmišljati toplu vodu. Nakonkomparativne analize ustava srednjoeuropskihzemalja i uzimanja u obzir specifiènihhrvatskih uvjeta mogao bi se donijeti Ustavkoji æe trajati dulje od jednog parlamentarnogciklusa (èetiri godine).Naalost, ovdje je sve podlono promjenama,uglavnom neosmišljenim i ishitrenim,i to bez ikakvog konzultiranja struke.Mentalni balkanski sklop još je i te kako utjecajani uporno pokušava podrati davnostvorenu sliku da svi koji doðu na vlast, naovaj ili onaj naèin, postaju automatski enciklopedistikoji mogu obnašati bilo kojufunkciju.Traiti da se voluntaristièki pristup napokonzamijeni racionalnim teško je oèekivatiu ovoj generaciji, a i u nekoliko narednih.Jedino što æe nas prisiliti na racionalnijei svrsishodnije donošenje zakona, a timei temeljnog zakona – Ustava, sve je veæi utjecajstranog kapitala zainteresiranog dapravila igre budu transparentna i da sepromjene ne donose na preèac. Veæ danashrvatska Vlada malo ili vrlo malo moe utjecatina donošenje ovog ili onog zakona oHrvatskim telekomunikacijama. O nekadašnjimhrvatskim bankama koje su 87 postou vlasništvu tko zna koga, vjerojatno nitkone moe odluèivati. Financijski kapitalima vlastite tokove i naèin funkcioniranja.Roba s greškomU uvjetima vuèjeg kapitalizma, koji sunam ostavile u nasljeðe bivše vlade obojenesivilom, i najneupuæenijem je razvidno daroba s greškom na trištu ima minimalneKratko i jasnoPromjena Ustavaili èarapaZašto smo se borili? Za slobodnu i demokratskuRepubliku Hrvatsku, za privilegije ili što treæe?izglede da postigne ikakvu cijenu. Takva jedanas situacija i s ljudima koji su godinamasudjelovali u ratu, a mnogi su bili ranjeni.Biti izvan radnog mjesta pet godina velik jegubitak za specijalista za bilo koji posao, aposebno za one koji su se vratili kuæi i suoèilis èinjenicom da radno mjesto s kojeg suotišli na ratište više ne postoji. Mnogi subeznadno završili na burzi, a dio je ratnihinvalida završio na socijalnoj skrbi ili u mirovini.Danas kad drava grca u dugovima,dok privreda posustaje zbog tajkunske privatizacijei konkurencije, pokušava se štedjetina svim stranama pa tako i na pravimabranitelja i invalida koji su realnost, posljedicazadnjeg rata, posljedica bilo kojeg rata.Predimenzionirana prava pokušavaju sesada suziti, ali uz nerazumijevanje s objestrane – i Vlade i braniteljske populacije.Pavle KaliniæDijalog uglavnom i nije voðen, i to prvenstvenozato što se posljednjih desetak godinanije uspjela isprofilirati ni jedna udrugakoja na ovaj ili onaj naèin nije stvorena uHDZ-ovoj kuhinji i koja se nije financiralaizravno iz proraèuna, zbog èega su “lideri”morali plesati kako tata trai. Promjenomvlasti ta je ekipa, samo što je sada kontrolira“oporba”, iskoristila dio branitelja za obraèuni ljuljanje Vlade koja ni sama nije naèisto koja bi prava braniteljima i invalidimatrebalo ostaviti, a što suziti ili ukinuti. Takavteak i zahtjevan posao podie plimuosjeæaja i za to bi se s obje strane trebalaformirati posebna komisija. Naravno datreba vremena, ali nitko još nije napravioprvi korak. Dosadašnji razgovori više su slièilivrištanju iz rovova pri èemu nitko nijebio, niti jest, spreman odustati od vlastitihstavova.Od jedan do petZakon o hrvatskim braniteljima donosise na preèac jer bi za jedan ozbiljan zakontrebalo uèiniti odreðene predradnje:1. Postrojiti ratne brigade2. Definirati kad je rat poèeo i kad jezavršio3. Tko su dragovoljci, a tko branitelji4. Je li bilo dezertera?5. Odgovoriti na najvanije pitanje: zaštosmo se borili? Za slobodnu i demokratskuRepubliku Hrvatsku, za privilegije ilišto treæe?Najvjerojatnije je da se ove predradnjeneæe tako skoro odraditi pa bi najbolje bilosa zakonom, kao i s amandmanima, prièekatipoèetak, sredinu i kraj jedne ozbiljne iargumentirane rasprave.Pitanje Ustava i prava hrvatskih braniteljatreba pravedno, objektivno i realno dugoroènoriješiti jer stalno raditi isto, tj. mijenjatiih i povlaèiti po medijima više je negokontraproduktivno.Damir Raliæoæ je, Korenica. Vozim, veseloi neveselo. Sprovod, kasnim,prometna nesreæa. Kamioni,red. Pretjeèem preko pune linije.Policija. STOP. "Gospodine, nemoete preko Knina, cesta je zaprijeèenau Kninu, Benkovcu itd.".Opet barikade. Jebote, koje barikade?Nemoj, brate, Lika je velika imala, ali idemo za Dubrovnik, gdjeæu okolo, noæ je, kiša pada, susnjeica,kuda sad na Gospiæ, Karlobag,cestom ispod Velebita do Zadra, pajoš okolo preko Zemunika do Sukošana?Pustite me ljudi, moramo doæina sprovod u Dubrovnik, dijete je nikrivo ni duno od 33 godine. Ne elimviše gledati ni Oblu glavu, niMali, a još manje Veliki Kiper, ne dajBoe Vlaku ili Bukinje. Idem na jedanjednostavan, mali, obiteljskisprovod s malo prijatelja.I ne. Ne moe.Gomila mojih ratnih, frustriranih,bespomoænih, instrumentaliziranihpo ne znam koji put supatnikaovaj me put gleda s druge strane. Jerja sam samo jedan od mnogih kojiele slobodno voziti zemljom za kojusu se borili, umrli, razboljeli, "prolupali",nezaposleni, zaboravljeni odsvih osim svojih najbliih, i po dunosti(ne)zainteresiranih.Noæ, kiša i dalje pada. Ne poznajemviše ni sebe ni druge. Samo mi jehladnoæa u srcu i elja da ih uništim,razorim, ubijem, maknem, da nestanukao što su i oni prije nestali.Ja samo elim slobodno putovati,nekom dragom meni u èast odatipriznanje na dijeljenju ivota.Slika je gotova!Alfa i omegaNakon desete godine borbe zaneovisnost i samostalnost, gdje je"Hrvatska lisnica u hrvatskom depu"(bez obzira na silne privatizacije,sanacije, banke, denacionalizacije)i dalje se ne moe slobodno putovatiovom zemljom te postavljampitanje. Tko to meni, autohtonomgraðaninu, moe braniti ili paèe,Zašto su ljudi nestali?O peèenju odojaka namagistralnim putevima(s)prijeèiti, slobodno kretanje nakonsvih plaæenih poreza u novcu,krvi, bolesti?Pitanje nikad nije dovoljno glupokoliko to moe biti odgovor. A onje jednostavno bolan. Isti oni koji sume takvim stvorili. Svi mi koji postavljamosebi takva ili slièna pitanjapromašili smo bit stvari. Nismo mibili tu zato što nas je Hrvatska trebalanego zato što smo mi trebalinju. Ovu zemlju u kojoj smo roðeni,odrasli, voljeli se i mrzili, radili,enili se, veselili, razvodili, umirali.Sve dok æe u ovoj zemlji politikabiti alfa i omega svakog oblika ivota,a naši mali i jednostavni, egzistencijomzaokupljeni ivoti na marginidruštva, dotad niti ne moemotraiti prohodnost putova, graðanskui socijalnu sigurnost, naplativostpotraivanja, neupitnost privatnogvlasništva, redovite plaæe i nadnice,sigurnost na ulici ili, jednostavnoreèeno, sve ono što smo imali,što smo htjeli i što smo, zavedeniobeæanjima, zaboravili.Deset smo godina bili uvjeravani daje sve to što se zbiva u našem interesu,a mi koji smo ratovali, vratilismo se u društvo iz kojeg nismootišli, mnogi koji nisu ratovali postalisu roblje, mnogi koji nisu ni dobilišansu da rade, postali zaboravljeni,a oni koji sluèajno još rade, radeza petero. Nama su putovi opetzaprijeèeni.E, pa dokle?Prase ili slobodaKao da se više nitko ne pita za buduænostu radu, stvaranju, kreaciji,potvrðivanju vrijednosti slobodnogdjelovanja koje ne ugroava druge.Zar je ureðeno društvo jednakihšansi nešto èega se treba uasavati,pa zato i dizati barikade i peæi, podobrom balkanskom obièaju, odojkena magistralnim putevima?Postavljam naèelno pitanje: peèenoprase ili sloboda?Smiješno ili tuno, glupo ili pametno,sadraj i smisao pitanja odreditæe ona(j) tko ga proèita izosobnog iskustva.

10 III/51, 15. oujka 2,,1.Stanko Andriæost hoc, ergo propter hoc ili“poslije toga, dakle zbogtoga” stari je saetak pogrešnogmodela zakljuèivanjakakva se trebaju èuvati povjesnièarikao i prirodoslovci. Vremenskasusljednost nije isto što i uzroèno-posljediènaveza; ako neštoslijedi, ne znaèi nuno da iproizlazi. Iako dva vremenskisusljedna dogaðaja o kojima æeovdje biti govora, prema mojemempirijski obilno potkrijepljenomuvjerenju, doista stoje usuodnosu uzroka i posljedice,nastojat æu ih prikazati izbjegavajuæiapriorno, nesvjesno, intuitivnoi neargumentirano povezivanjeonoliko koliko mi to dopustinezahvalna pozicija istodobnogsudionika i analitièara.Prije godinu i pol dana poèeosam odravati nastavu na Studijupovijesti u Osijeku. Taj sam posaoobavljao kao vanjski suradnik,uostalom kao i svi ostali nastavnicina tom studiju, osim njegovavoditelja doc. dr. Ivana Balte.Unatoè opetovanim izjavamada ozbiljno raèuna sa mnom kaovanjskim suradnikom, a u buduænostii zaposlenikom, Pedagoškije fakultet – bez ikakve najaveili prethodnog razgovora –raskinuo ugovor o suradnji 12.veljaèe 2001. Bilo je to mjesecdana nakon što sam, sredinomsijeènja 2001., objavio kritièkitekst o novoj knjizi doktora IvanaBalte. U novinskim istupimakoji su uslijedili dekan Fakultetakonstatirao je kako je rijeè o pukojvremenskoj koincidenciji,naveliko se èudeæi nastalom komešanjui govorkanjima. Dobronamjeranpromatraè sa stranemoda bi to i prihvatio, ali svatkotko se malo bolje zagleda u situacijuteško æe se suglasiti kakote dvije èinjenice nemaju nikakveveze.Ako nije kritika, što je razlogiznenadnom jednostranom raskiduugovora sa mnom i s kolegommr. Darkom Vitekom? Ukratkom otkaznom pismu dekanmr. Josip Jerkoviæ obavijestionas je da je razlog to što se naKatedru poèetkom ljetnog semestraprimaju znanstveni novaci,“koji æe preuzeti nastavu kojuste do sada Vi obavljali kao vanjskisuradnik”. Kad bi taj razlognešto vrijedio, pitao bih se: zaštoje ugovor raskinut upravo samnom, a ne s nekim drugim odkolega honararnih suradnika?Razbijao bih glavu otkud to da jedolazak novakinja znaèio kakomjesta na Studiju više nema upravoza mene. Naalost, sve upuæujena to da je navedena tvrdnjasamo nategnuta izlika.Sam po sebi dolazak znanstvenihnovaka (u ovom sluèaju,dviju novakinja) znaèi dobrodošloi svakako potrebno jaèanjeKatedre. No, oèito je da znanstveninovaci koji još nisu nitimagistrirali ne mogu preuzetinastavu u opsegu i na razini nakojoj smo to – s obzirom na našeznanstvene stupnjeve i zvanja –obavljali kolega Vitek i ja. Znanstveninovaci nisu i ne mogu bitiu stalnom radnom odnosu patakvo obrazloenje znaèi kršenjeugovora koji svi suradnici sklapajus Fakultetom i u kojem èlanak6. odreðuje da se ugovor raskida“u sluèaju prijema nastavnikaza kolegij iz èlanka 1. ovogugovora u stalni radni odnos”.Fakultet je sa mnom, kao i s kolegomVitekom, raskinuo ugovoro suradnji, iako na Studij povijestinitko nije primljen u stalniradni odnos. U kratkom otkaznompismu, kao i u dodatnimobrazloenjima što su uslijedila,èelništvo Fakulteta nastojalo je,zapravo, birokratskim smicalicamai maglovitim formulacijamaprikriti tu jednostavnu i osnovnuèinjenicu.Tajne vezek r i t i k e i o t k a z aUpornost s kojom doktorBalta, taj sada veæ dokazanii javno razoblièeni šarlatan,bez imalo stida i po svakucijenu rukama i nogamabrani svoju institucijskupoziciju samo pokazujekako su strašno pogriješilisvi oni koji su musvojedobno, iz ovih ilionih, moda i plemenitihpobuda, pomogli da zapoènesveuèilišnu karijeru iomoguæili mu da postaneto što jestDekanDekan se, naime, ubrzo našaoponukanim da obrazloenje togneobiènog raskida suradnje potkrijepinovim elementima. Takoje u izjavi za Veèernji list (27. veljaèe,slavonsko izdanje) iznioda kolega Vitek i ja nismo “prihvatilistalna radna mjesta na katedriza povijest”, da smo seobojica oglušili na usrdne i ponavljanemolbe da “iz statusavanjskih suradnika postanemodjelatnici” Fakulteta. Sliène tvrdnjeponovio je u priopæenjupod miroljubivim naslovom“Èemu ljutnja?” (Glas Slavonije,1. oujka).Èitajuæi paljivo tekstovedvaju dekanovih istupa, moramzakljuèiti da se u njima namjernoili pak iz neznanja brkajupojmovi “uposlenje”, “radni odnos”,“suradnièka mjesta”,“stalna radna mjesta”. Zahvaljujuæitakvoj terminološkoj dimnojzavjesi, veæina èitatelja, jer jeneupuæena ili tek površno zainteresirana,steæi æe dojam da jeto što je Fakultet dugo nudionama, a mi uporno odbijali, naposljetkudano novacima. Takvaformulacija, pak, stvara eljenusliku pravednog postupanja.Meðutim, s obzirom na to danovaci ne mogu biti i nisu primljeniu stalni radni odnos (iliradni odnos na neodreðeno vrijeme),pada u vodu dekanovatvrdnja da je takav radni odnosnuðen nama. Ako pak to što sudobili novaci nije istovjetnoonome što je nuðeno nama, padau vodu tvrdnja da zbog dolaskanovaka mi moramo izgubitisuradnièka mjesta.U sluèaju kolege Viteka, jednostavnonije istina da “nijeprihvatio stalno radno mjestona katedri za povijest”. Ono munikada nije bilo ponuðeno. Menije bilo formalno ponuðeno,ali kad bih ponudu i ovog èasaprihvatio, ona se ne bi moglarealizirati jer – kao što je i dekanviše puta istaknuo – slobodnog iod mjerodavnog Ministarstvaodobrenog stalnog radnogmjesta na toj katedri nema. Sobzirom na to da ja imam radnomjesto i razlièite obveze na Hrvatskominstitutu za povijest,još prije godinu dana sloili smose da pitanje mog prelaska s Institutana Fakultet odgodimo dokraja akademske godine2001./2002. Usprkos tome dekanse, usred realizacije ugovorakoji smo s njim potpisali, poslu-io problemom našeg (ne)prelaskana Fakultet kao razlogomza raskidanje ugovora.Reakcija iz MinistarstvaDekanovo tumaèenje okolnostitog raskida doslovce jenešto kasnije ponovio i tajnikMinistarstva znanosti i tehnologijedr. Zvonimir Mariæ (premaosjeèkom izdanju Veèernjeg listaod 7. oujka). Podsjetivši da je“dr. Stanko Andriæ djelatnik Institutaza povijest u SlavonskomBrodu, gdje kao stalni uposlenikprima plaæu od Uprave za znanostMinistarstva znanosti”, dr.Mariæ je dodao: “Znam da dr.Andriæu nije produljen ugovoro vanjskoj suradnji. To je odlukaFakulteta i za nju nije mjerodavnoMinistarstvo s obzirom naautonomiju Sveuèilišta. (…)Znam da je dr. Andriæu nuðenposao, ali nije ga prihvatio i tuništa ne moemo uèiniti”. Oèitoje da je takvu interpretaciju dogaðajadr. Mariæu podastro dekan,baš kao i znakovitu novupreinaku prièe: pojedinost dameni “nije produljen ugovor”,koja ne odgovara istini, jer mojje ugovor raskinut usred terminautvrðenog u èlanku 2, a to je“akademskagodina2000./2001.”Takoðer je oèito da takvo raskidanjeugovora ima negativneposljedice ponajprije za studente.Promjena nastavnika usredakademske godine nuno povlaèiprobleme u vezi s naèinimaodravanja nastave, izborom ispitneliterature, tekuæim obvezamastudenata (seminari, referatii sl.), stupnjevima njihoveizvršenosti itd. U najmanju ruku,takva je odluka nekorektna ineozbiljna kad je rijeè o akademskimstandardima i pravimastudenata.Kako bi, dakle, tu ipak èudnuodluku o raskidu prikazao kao“vrlo jasnu situaciju”, dekan jenastavio dodavati nove elementenjezinu obrazloenju. U jednomod novinskih istupa neodreðenoje natuknuo, a u razlièitimrazgovorima na Fakultetu ipojasnio novu pojedinost: predavanjaiz donedavno mojegpredmeta, Svjetska povijest srednjegvijeka, preuzet æe prof. dr.Pavo ivkoviæ sa zadarskog Filozofskogfakulteta. Profesorivkoviæ veæ je više godina honorarnisuradnik ovdašnjeg studijapovijesti, na kojem predajehrvatsku srednjovjekovnu povijest.U Osijek obièno dolazi nekolikoputa na semestar, a uz toje – opet jedna zanimljiva koincidencija!– recenzent knjige dr.Balte na koju sam se kritièki osvrnuo.Štoviše, doznaje se sada,profesor ivkoviæ uskoro æetrajno prijeæi iz Zadra u Osijek ito na pomalo bizaran naèin: za-

III/51, 15. oujka 2,,1 11jedno s njime ovamo æe biti prenesenoi njegovo radno mjesto.Darko Vitekada se tekst naslovi retorièkimpitanjem, kao štoje u ovom sluèaju rijeè,èitatelj opravdano moe oèekivatibeskrajnu eksplikaciju jednostavnogodgovora. To æe se,naravno, dogoditi i ovaj put, samouz nešto kraæe razglabanjeèinjenica koje zanimaju samoone kojima su veæ vrlo dobropoznate.Nove zakrpeTako je u nekoliko poteza “vrlojednostavna situacija” oko raskidanaših ugovora postala dostazamršena, a èelništvo Fakultetanastavilo je svojem isprva šturomobjašnjenju dodavati nove zakrpe.U našem posljednjem razgovoruspominjali su se daljnji noviargumenti. Na primjer: Fakultetje, u skladu s napucima o štednji,duan ogranièiti broj vanjskih suradnikana minimum neophodanza funkcioniranje nastave. K tome,bili smo uvjeravani da našisuradnièki ugovori ne bi bili naovakav naèin raskinuti kad obojicane bismo imali radna mjesta uInstitutu. Drugim rijeèima, u èinjenicida je Fakultet dvije novakinjepretpostavio nama trebavidjeti, meðu ostalim, i socijalnuobzirnost.Moram priznati da sam ostaozateèen tim plemenitim pojašnjenjemjer, koliko mi je poznato,obje su novoprimljene novakinjeranije radile na srednjim školama,a visokoškolske se ustanove usvojoj kadrovskoj politici valjdaipak ne bi trebale prvenstvenoravnati plemenitom eljom da, uokviru svojih skromnih moguænosti,pridonesu smanjenju notornovisoke stope nezaposlenosti.S druge strane, kad je rijeèo štednji, vjerujem da sam bio jedanod najjeftinijih, ako ne i najjeftinijisuradnik Fakulteta, jerstanujem u Osijeku pa mi Fakultetne plaæa putne troškove (kaoDogaðajnicaJednostavan odgovor otprilikebi glasio ovako: u Osijeku senije dogodilo ništa novo, ništašto se veæ nije dogaðalo, kao iništa što se više neæe dogaðati.Ali to “ništa” ipak zavreðujeovaj mali prilog, ako ni zbog èegadrugog, onda zbog èinjeniceda sam, sluèajno ili ne, izravnoupleten u nemila zbivanja.Na razini dogaðajnice (terminologijaje prikladna jer je rijeè opovjesnièarskoj problematici)napisano je nekoliko kritièkihosvrta, uruèeno nekoliko otkazai razmijenjeno nekoliko uvreda.No, ispod tih površinskih dogaðanja(o kojima ne elim naširokopisati) dogodila se radikalnamanifestacija cijelog jednog sustava.Rijeè je o sustavu èija sunaèela najbolje opisana izjavomjednog od sudionika u osjeèkimzbivanjima: “Ja volim primati, alivolim i davati”. Rijeè je, dakako,o sustavu djelovanja na temeljuusluga i protuusluga. Naèela sutoga sustava nedvojbeno imanentnaljudskom ponašanju, štosamo po sebi uopæe nije loše, noako usluno-protuusluni kriterijpostane jedino mjerilo odnosameðu ljudima, dolazi do nastankaanomalija koje kad-tad isplivajuna površinu.U ovoj prièi, kao èedo aliujedno i rtva takvog sustava,glavnu ulogu nosi dr. Ivan Balta,najednom poznati povjesnièar sPedagoškog fakulteta u Osijeku.Drugi akter, koji se u osjeèkomslijedu dogaðaja ogriješio o spominjanisustav, jest dr. StankoAndriæ, slavonski povjesnièarmlaðe generacije. Ukratko, naPedagoškom fakultetu u Osijekuuruèena su dva raskida ugovorao suradnji. Dobitnik jednogod njih sam ja, dok je drugisnašao dr. Stanka Andriæa. Mojemje raskidu suradnje prethodilaponuda da prijeðem u stalniradni odnos na Fakultet. No,zbog ranijih nesporazuma s voditeljemstudija dr. Ivanom Baltomte razlièitog poimanja pravnekategorije “stalni radni odnos”,ponuðeni sam posao odbio.Nedugo sam nakon toga dobioveæ spomenuti dopis o raskiduugovora o suradnji. Premda mise postupak dodjeljivanja otkazausred studijske godine i to bezikakva prethodnog razgovora èini,u najmanju ruku, nekorektnim,prihvatio sam ga bez previšeljutnje jer mi se èini da semoe pronaæi administrativnaopravdanost tog postupka.Meðutim, Andriæeva je prièaznatno drugaèija. Njegov bi seotkaz teško mogao opravdatipravnim i administrativnim razlozima,a još manje etièkim. No,kako njemu sigurno nije potrebanglasnogovornik, ogranièitæu se na kratku prezentaciju menizanimljivijih detalja.Otkaz zbog kritikeSam otkaz suradnje zacijelotreba gledati u svjetlu osvetnièkereakcije dr. Ivana Balte na“nezahvalno” ponašanje dr. Andriæa.Andriæ je najprije odbioobjaviti, u èasopisu u kojem jeurednik, Baltin rad (zbog negativnerecenzije), a zatim se drznuonapisati i negativnu kritikuknjige istog autora. Nedvojbeno,èinjenica da netko dobijeotkaz zbog znanstvene kritikezavreðuje pozornost. No, osimprièe o otkazu vrijedi se osvrnutii na reakcije ljudi izravno ilimanje izravno upletenih u ovuprièu. Te reakcije zrcale obrisesustava koji sam pokušao naznaèitiu uvodnom dijelu.Reakcije sam pokušao grupiratiu tri skupine i ovisne su ostupnju povezanosti s preprièanimdogaðajima. U prvoj seskupini nalazi mali broj ljudikoji su izravno odgovorni za otkaz,njihove reakcije su predvidljivei stoga najmanje zanimljive.Oni pokušavaju na sve moguæenaèine opravdati svoje postupkepa se dovijaju kojekakvim obrazloenjimai tumaèenjimaglavnini ostalih suradnika), a ktome sam, kako æe se vidjeti malonie, pristao i na to da me se uugovoru kvalificira nastavnimzvanjem niim od onog koje jeekvivalentno mojem znanstvenomzvanju.Sve u svemu, na koncu smopred sobom imali povelik izborrazlièitih obrazloenja za raskidugovora koji bismo trebali smatratirutinskim i ni po èemu intrigantnim.S pojavkom moje kritikekoincidiralo je, oèito, ne samoprimanje dviju novakinja, nego icijeli niz raznovrsnih èinjenica,mahom nepomirljivih s moguænošæumojega ostanka na Studiju.Kritika i izlikeKakav bi zakljuèak iz svega izvukaonepristran analitièar? Štosvojih postupaka. Drugi, kojinisu izravno povezani s otkazomali su kroz nepreglednuŠto se dogodilo u Osijeku?Ako usluno-protuuslunikriterij postane jedinomjerilo odnosa meðuljudima, dolazi do nastankaanomalija koje kad-tadisplivaju na površinumreu usluga i protuusluga povezanis prvospomenutima, uglavnompronalaze niz zamjerkina Andriæevu reakciju iskazanuu novinskim napisima (primjerice,nije trebao spominjati politiku,novine nisu prikladan medijza znanstvenu kritiku, stilpisanja je previše zajedljiv i tomeslièno). I na kraju se nalazeoni koji su vrlo dobro upuæeni usporna zbivanja, premda s njimanemaju gotovo nikakve veze.Njihove se reakcije svode se nabezrezervnu ali tajnu podrškuAndriæu. Svim je reakcijama zajednièkošto najèešæe ostaju unedokazivoj sferi usmene komunikacijei što se grèevito opirusvakom javnom izjašnjavanju.“Ne talasaj” principU istoj sferi ostaje i gotovoopæeprihvaæen sud o Baltinojstruènosti, odnosno nestruènosti,na koju su upozorili, osimAndriæa, i drugi povjesnièari. Alito se u stvari nikoga ne tièe. Zasve bi bilo najbolje da se ništa nijedogodilo ili, ako se veæ moralodogoditi, da se o tome daljeništa ne piše.No, ne treba gajiti iluzije da jesveopæa šutnja izraz dobronamjernepotpore dr. Ivanu Balti.Posrijedi su interesi, koji èak nemoraju biti motivirani osobnomkorišæu, veæ više poštivanjemprincipa “ne talasaj”. Svima je uinteresu da se ne narušava principu kojem svi profitiraju, i ukojem se buntovnici kanjavaju.Da je posrijedi zaštita uslunoprotuuslunognaèela, govori ièinjenica da se u javnosti odjednompojavio “sluèaj Andriæ”,premda bi se moglo oèekivati daæe se nakon kritike Baltine knjigei s njom povezanog otkazapojaviti “sluèaj Balta”.Na kraju valja napomenuti daovaj uradak ne treba shvatiti kaorevolucionarni poziv svima kojise mogu pronaæi u ovom tekstuda poènu govoriti ono što misleda je istina, kao niti osudu spominjanognaèela i ljudi koji seravnaju iskljuèivo tim naèelom,a najmanje kao pokušaj zauzimanjajedne promatraèke pozicijena višoj misaonoj razini. Onje ponajprije meditacija o pitanjukoje sam ostavio za kraj teksta:treba li uvijek i baš o svemušutjeti?se zapravo dogodilo? Oèito je dane mogu pretendirati na nepristranupoziciju; tumaèenje kojeslijedi jest verzija dogaðaja kojase meni osobno èini najvjerojatnijom.Obrazloenje odluke oraskidu ugovora koju je dekanpotpisao, a i sva kasnije dodanaobjašnjenja, samo su izlika. Pravirazlog jednako je dobro poznatèelništvu Fakulteta kao i meni.To je moja oštra kritika knjigevoditelja Studija. Popustivši njegovupritisku, èelništvo Fakultetaodluèilo se kazniti moj istup.No, kako takva odluka zapravoznaèi potiskivanje kriterija struènosti,èelništvo je, svjesno neobranjivostitakva stava, odluèiloprešutjeti stvarni razlog sankcijei ponuditi pravno-èinovnièkukonstrukciju kao tobonje obrazloenje.Ako je to tumaèenjetoèno, vrhunac bezobzirnostitog poteza jest u tome da je ugovoro suradnji raskinut ne samosa mnom, nego i s Vitekom: osnovnirazlog za to je pokušaj dase konstruirani i podmetnuti razlograskida uèini što uvjerljivijim,a stvarni razlog što bolje prikrije.Drugim rijeèima, èelništvo Fakultetapovuklo je ne jedan, negodva ili tri etièki problematiènapoteza: kaznilo je autora kritièkognapisa i kaznu prikrilo prerušivšije u rutinsku pravno-birokratskuproceduru. Da samemoprièu, posrijedi je licemjerjem ibirokratskim trikovima kamufliranprogon struène kritike.Ta prilièno porazna dijagnozamoe se, s mojega gledišta, doneklerelativizirati eventualnimolakotnim okolnostima. Prva jeu rutinskoj naravi èitavoga postupka.Oèito je da je epizoda ukojoj smo kolega Vitek i ja bilirtve samo ilustracija ustaljeneprakse akademske i èinovnièkevlasti na Fakultetu i na Sveuèilištu.U tijeku našeg “sluèaja” slušaosam o drugim manje ili višesliènim primjerima hijerarhijskihnepravdi (ili barem dogaðajasubjektivno doivljenih takvima).U pravilu, rtve takvih sukobanisu bile kadre uèinkovitose obraniti ili barem svrnuti širupozornost na svoje sluèajeve.Jasno je da ni u našem sluèajuèelništvo Fakulteta nije raèunalona relativno glasnu medijsku halabukukoja je uslijedila i stanovitukolièinu medijskih reflektorakoja je u nj potom bila uperena.Da je moglo predvidjeti takav slijeddogaðaja, zacijelo bi, u najmanjuruku, postupilo opreznije.Motiv i kaznaDruga olakotna okolnost leiu slojevitim i ipak raznovrsnimmotivima èelništva Fakulteta.Ono zacijelo ne dijeli u cijelostiBaltinu arku elju da me kaznizbog objavljene kritike. Ipak,pobrinulo se da zaštiti Baltu, a utom ga je pokretala jedna od ovihmotivacija: interesno ili stranaèkosavezništvo; naèelan strah odprodora medija i javnosti u spokojnizabran ustanove; bojazanda bi danas-sutra i njihovi opusimogli biti podvrgnuti sliènoj obradbikakva nesmiljenog kritièara,iz koje prirodno proistjeèeelja da se takve prijeteæe pojave,štono rijeè, zatru u korijenu. Uzto, ne mogu zaboraviti dekanoveopetovane pozive da, u ovom ilionom statusu, prijeðem na Fakultet.On je i u jednom od novinskihistupa pozvao Viteka imene da se u buduænosti javimona ponude suradnièkog ili zaposlenièkogangamana. Poslije naglogukidanja našeg tekuæeg suradnièkogstatusa, takav pozivzvuèi ponajprije sarkastièno.Unatoè tome, sklon sam povjerovatida je dekan, priklanjajuæise ideji o raskidu ugovora, zaistagojio i tu misao: da nas otkazomsuradnje stavi pred ultimativanizbor izmeðu prelaska na Fakultet(u zvanjima znanstvenih novaka)i definitivnog iskljuèenja iznastave na Studiju povijesti. Tamala ucjena bila je, vjerujem, njegovaosobna primisao s kojom jeartikulirao Baltinu slijepu eljuda me otjera sa Studija; primisaokoju Balta ni u snu ne bi mogaodijeliti.Ipak, kako god okrenete stvari kakve god olakotne motive pripišetedekanu i ostatku fakultetskogvodstva, ostaje èinjenica dasu oni faktièki realizirali Baltinuodmazdu i kaznili me za kritikukoju sam objavio. Te dimenzijesvojega poteza bili su neizbjenosvjesni. Pa da im odmazda i kaznanisu bile ni na kraj pameti,kao razumni i odgovorni ljudi naèelu svoje ustanove morali su raèunatis povezivanjem oèito neobiènekritike i vremenski bliskogneobiènog otkaza. Ta je èinjenicazapravo toliko oèevidna da nanju ne bi trebalo posebno trošitirijeèi. U danima netom poslijeizlaska moje kritike, jedno od prvihpitanja koje su mi u Osijekupostavljali oni koji su je proèitaliglasilo je: “Jesi li dobio otkaz?”.Pojmovi “kritika” i “otkaz” povezanisu u svijesti veæine nekomvrstom Pavlovljeva refleksa.Uostalom, i tijek sjednice Fakultetskogvijeæa, odrane 28. veljaèe,rasprava što je ondje voðena,kao i pisana izjava koju je dekanupodastrela Katedra za hrvatskuknjievnost, pokazuju kako jesvim zaposlenicima Fakultetabjelodan stvarni razlog neobiènogotkaza suradnje i kako semnogi od njih takvom otkazuprotive.Baltin glasNapokon, nedavnim napisimai sam je doktor Balta ozbiljno doveou pitanje dekanovu slubenuverziju dogaðaja. Iz sadraja tihnapisa oèita je izravna veza izmeðukritike i otkaza suradnje s kritièarom.Naime, pedesetak dananakon objavljivanja moje kritikesituacija je, èini se, postala tolikodramatièna da se u dnevnom tiskuoglasio i sam autor prijeporneknjige. U Veèernjem listu od 2.oujka (osjeèko izdanje, tekstpod naslovom “Nepovjesnièar bipredavao povijest”) i zatim opširnijeu Glasu Slavonije od 8. oujka(tekst “Pseudopovjesnièarneumoran u napadima”), u obasluèaja uz zamjetan misaoni, jeziènii stilski doprinos neke manustertia, Balta se ni jednom rijeèjune pokušava suprotstavitisadraju kritike nego se svojskitrudi da me diskvalificira kaonestruènjaka i nepovjesnièara.Uz to konstatira da meni “nijepoznato što je i kako treba izgledatijedna znanstvena kritika”.Na temelju dosadašnjih iskustavau suradnji s doktorom Baltom,predmnijevam da se uvjeti za takvukritiku po njegovu sudu stjeèukada se autor, nakon što objaviknjigu, dogovori sa svojim prijateljimada o njoj lijepo pišu i tehvalospjeve dobro i pravodobnoplasiraju.Poseuæi uzgred, dosta predvidljivo,za krinkom rtve politièkogprogona, Balta tvrdi kakoje “Andriæ samo dio manipulantskednevne politike koja se njimeposluila u obraèunu s neistomišljenicima”.U nekoliko karakteristiènonelogiènih formu-

12 III/51, 15. oujka 2,,1.lacija iznosi da me je “sâm preporuèio zavanjskog suradnika” iako smatra da samnekvalificiran. Oèito ne shvaæa da tomsmiješnom tvrdnjom sam sebe optuujeili pak da obznanjuje da je rtva ozbiljnamentalnog nereda. Naširoko dokazujemoju nekompetenciju, iako me još prijegodinu i pol pozvao da suraðujem na Studijupa sam veæ dva puta sklapao jednogodišnjiugovor o suradnji s Fakultetom.Nekim sluèajem upalo mu je u oèi da samnekompetentan tek nakon pojave mojekritike njegove knjige.Meðu drvljem i kamenjem koje je sasuona mene nalaze se i èetiri posvemašnje lai.Prva la je da sam doktorirarao “povijestknjievnosti o temi Ivana Kapistrana”; upotonjem tekstu podaci su mu još zbrkanijii netoèniji: doktorirao sam “na izvanrednomjednogodišnjem studiju u Budimpeštiiz podruèja knjievnosti povijesti”. U naèelune bih imao ništa protiv doktorata izpovijesti knjievnosti, ali istina je da je mojadisertacija, pisana tijekom èetverogodišnjegstudija (1993.-97.) na Odsjeku zasrednjovjekovne studije Srednjoeuropskogsveuèilišta u Budimpešti, nostrificirana naOdsjeku za povijest Filozofskog fakultetau Zagrebu. Druga je la da je “više od 80posto studenata” na ispitu koji sam odraou listopadu prošle godine dobilo ocjenuodlièan; tu je ocjenu zapravo dobila samojedna studentica (od ukupno 53 studenta)i o tome imam saèuvanu dokumentaciju.Treæa la je da sam izjavio da “Hrvati nisupostojali u ranom srednjem vijeku”, i to“pred eminentnim znanstvenicima”: takvonešto mogao sam izjaviti samo pred nimaloeminentnim nadriznanstvenicima, provjeravajuæinjihove domoljubne reflekse.Èetvrta la je da Balta “nije mogao pristati”da ja predajem opæu povijest srednjegavijeka. Ne samo da je pristao nego me je,napušten od ranijeg suradnika predavaèa itime doveden u škripac, molio da preuzmemtaj predmet na koji glasi i ugovor kojisam sklopio s Fakultetom. Pod istovjetnim,prilièno dramatiènim okolnostimaodrao sam i gore spomenute ispite.U vezi s potonjom lai, meðutim, moramspomenuti da doista postoji neštonepropisno u ugovoru koji sam potpisao sFakultetom. Iako u Hrvatskom institutuza povijest imam zvanje znanstvenog suradnika,što je ekvivalent nastavnom zvanjudocenta, u ugovoru sam bio kvalificirannovaèkim zvanjem ‘viši asistent’. Usprkostome, i prema ugovoru i faktièki, dr-ao sam kompletnu nastavu iz predmetaSvjetska povijest srednjeg vijeka (predavanjai seminare). To znaèi da je Fakultet izbjegaoobvezu da mi, kroz nastupno predavanje,omoguæi stjecanje docentskogzvanja, ekvivalentnog mojem zvanju u Institutui neophodnog za izvoðenje nastaveu reèenom opsegu.S obzirom da mi je kao “nepovjesnièaru”odrekao pravo da analiziram njegovopus, proglasivši štoviše te moje pokušaje“bezobrazlukom”, podsjeæam da su u Zarezuod 1. oujka 2001. objavljene kritikedrugih dviju Baltinih knjiga iz pera neupitnihpovjesnièara s Filozofskog fakulteta uZagrebu, dr. Nevena Budaka i dr. Ivice Prlendera.Drago mi je da sam, iako “nepovjesnièar”,prvi upozorio povijesnu strukuna zastrašujuæu malignu pojavu kakva jeBaltin opus. Upornost s kojom doktorBalta, taj sada veæ dokazani i javno razoblièenišarlatan, bez imalo stida i po svaku cijenurukama i nogama brani svoju institucijskupoziciju samo pokazuje kako sustrašno pogriješili svi oni koji su mu svojedobno,iz ovih ili onih, moda i plemenitihpobuda, pomogli da zapoène sveuèilišnukarijeru i omoguæili mu da postane to štojest.Laku noæSa zadovoljstvom sam opazio da se nakioscima u širem radijusu oko Pedagoškogfakulteta poslije nekoliko dana više nijemogao naæi ni jedan primjerak spomenutogbroja Zareza. Htio-ne htio, tu je neugodnuèinjenicu nesumnjivo znao i Balta,ali ju je u svojim novinskim istupima posveignorirao, dakako nimalo sluèajno. Višemu se sviðalo posvetiti se iskljuèivo obraèunusa mnom, raèunajuæi da u izoliranombojištu lokalnih osjeèkih medija ima sasvimpristojne izglede za neriješen rezultat.Pred manje-više ravnodušnom ili pak raznovrsnimhijerarhijskim uvjetovanostimaparaliziranom publikom, polemika æe ubrzozamrijeti u jalovom prepucavanju, a njegovainstitucionalna pozicija ostat æe netaknuta.To je konaèan ishod koji je nesumnjivoimao u vidu i dekan kad je dobrohotnoobjavio da “struka treba dati posljednjurijeè o neèijem znanstvenom istruènom radu”.Sve u svemu, jasno je da to što se ustvaridogodilo, svedeno na gole fakte, nijebogzna kako vano. Hoæe li odreðena predavanjai seminare na osjeèkom Studiju povijestidrati Vitek i Andriæ ili neki drugipredavaèi nije baš sudbinsko pitanje. Pa nito da se smjena predavaèa zbila usred akademskegodine sigurno nije katastrofa kojustudenti ne bi mogli prebroditi. Na koncu,nitko èak nije ni izgubio posao jer obojicakojima je otkazan angaman imaju radnamjesta drugdje. A ipak, cijeli bi taj slijedzbivanja mogao biti razlogom za nemalubrigu, ako se sloimo da je iznio na svjetlostanovite neugodne i paradigmatiène devijacijenašeg akademskog ivota. Prva je èinjenicada je moguæ doktor Balta, ne kaoosoba nego kao fenomen, i da njegov opus,takav kakav jest, postoji i nije noæna moranego najzbiljskija java. Druga je da se kritièkiosvrt na takav opus instinktivno kanjavai progoni. Treæa je da se takvo kanjavanjerutinski zabašuruje i prikazuje kaobezazlena i redovita institucijska procedura,èiji se stvarni razlog zatajuje.Razotkrivanje tih triju devijacija u ovomkonkretnom sluèaju odvijalo se u tri faze,koje su, što se mene tièe, najprikladnijepredoèene upravo u opširnim tekstovimaobjavljenim na velikodušno otvorenimstranicama Zareza. Na tome se Zarezu najtoplijezahvaljujem, baš kao i svim prijateljima,znancima i hrabrim studentima kojisu mi davali do znanja da podupiru mojenapore tijekom posljednja dva priliènomuèna mjeseca. Poseban urotnièki migmeni nepoznatim duhovitim studentimakoji su, otisnuvši na nekoliko listova papiradosjetku u vidu parole “Svi smo mi StankoAndriæ”, proizveli uèinak nalik onomeiz jedne sjajne epizode romana Bašta, pepeoDanila Kiša. Nasuprot njima, namrgoðenomdruštvu koje ne kae ali najozbiljnijemisli i ponaša se kao da misli “Svi smo miIvan Balta” – na koncu elim laku noæ.MATICA HRVATSKAMATRIX CROATICAZagreb, Ulica Matice hrvatske 2r a s p i s u j eNATJEÈAJza dodjelu Nagrade matice Hrvatskes podruèja znanosti(prirodnih i društvenih)Nagraðuje se knjiga s podruèja znanosti (prirodnih i društvenih)objavljena u 2000. godini.Predlagatelji mogu biti sami autori, nakladniciili druge fizièke i pravne osobe.Uz prijavu na natjeèaj potrebno je priloiti tri primjerka knjige.Pravo sudjelovanja imaju dravljani republike Hrvatske.Rok za podnošenje prijava je trideset dana od objave natjeèaja.Nagrada æe se dodijeliti u mjesecu lipnju 2001. u Matici hrvatskoj.Prijedloge na natjeèaj dostaviti na adresu:Matica hrvatska, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb,s naznakom Natjeèaj za Nagradu Matice hrvatskes podruèja znanosti.MATICA HRVATSKAMATRIX CROATICAZagreb, Ulica Matice hrvatske 2r a s p i s u j eNATJEÈAJza dodjelu Nagrade matice Hrvatskes podruèja knjievnosti i umjetnostiNagraðuje se knjiga s podruèja knjievnosti i umjetnostiobjavljena u 2000. godini.Predlagatelji mogu biti sami autori, nakladniciili druge fizièke i pravne osobe.Uz prijavu na natjeèaj potrebno je priloiti tri primjerka knjige.Djela objavljena pod pseudonimom ne ulaze u konkurenciju.Rok za podnošenje prijava je trideset dana od objave natjeèaja.Nagrada æe se dodijeliti u mjesecu lipnju 2001. u Matici hrvatskoj.Prijedloge na natjeèaj dostaviti na adresu:Matica hrvatska, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb,s naznakom Natjeèaj za Nagradu Matice hrvatskes podruèja knjievnosti i umjetnosti.

Nataša Govediæako se postaje vještica? Prvi je preduvjetda budete enskog roda.Drugo, morate imati ono što šovinistikod ena zovu (poganom) jezièinom,a kod sebe pak samih "samosviješæu"i "artikuliranošæu". Treæe, morateshvatiti da æe uvijek postojati neki SlavenLetica koji ene godinama moe pogrdnookrštati "vješticama" te koji èak mislida je normalno novinarki koja ga intervjuira,primjerice eljki Ogresti tijekomnedavno emitirane TV emisije, tri putazaredom ukazati na to kako je smatra"vješticom" (tradicionalno: alapaèom; jezièavombabom; oštrokondom; zmajem;babuskarom; nadrilijeènicom; lajavicom;zlom i starom èarobnicom; svimmastima premazanom manipulatoricomitd). Isti æe Letica još imati obraza istaknutikako je vještica metaforièki "bogat"pojam; nema u njemu ništa uvredljivo.Fino. Predlaem stoga da Leticu od sadanadalje, jednako metaforièki osviješteni,sustavno poènemo nazivati starim jarcem.Sa svim aluzijama na grèku tragediju.Letica je ionako vaan protagonistsuvremene hrvatske politike shvaæene nanaèin epske, usmene predaje uz (kakosam priznaje) æevapèiæe na teniskim igralištima.Dakle dubinski je ukorijenjen utradiciju koja politiku ne shvaæa kao znanost,još manje kao javnu slubu, negokao tragièni (hrvatski: jarèevski) traèeraj.U takvoj semantièkoj konstelaciji, vještice– s pripadajuæim jezicima Carle delPonte ili Madeleine Albright – za "teniskepolitièare" tipa Letica, politièare kojise u ranije spomenutoj emisiji definirajui kao "prosvijeæeni nacionalisti", doistapredstavljaju kako prijetnju, tako i opasnost.Nazvavši pravom vješticom i eljkuOgrestu, neposredno nakon što mu jepostavila niz provokativnih pitanja, Leticaje potvrdio da njegova definicija tog"metaforièki bogatog pojma" ipak u prvomredu obuhvaæa negativni stereotip:ensku osobu koja se usuðuje postavljatineugodna pitanja.Gole i mrtveDokumentarac Iskrivljeni odrazi TatjaneBoiæ, igrom antropološkog sluèaja,otvorila je na projekciji u teatru EXIT SanjaSarnavka, voditeljica B.A.B.E.-inogprojekta o medijskom educiranju mladih,poklonivši redateljici simbolièku figuricustare vještice. Bio je to pokušaj ironijskogobrata: ako je vještica od petnaestog stoljeæanadalje ikona progonjene, rune i umuškom svijetu marginalizirane ene,domaæe feministkinje s njome æe se vrloèesto identificirati po principu "moda mii jesmo grde babetine, ali smo zato i moæneèarobnice". Èisto retorièki, ovakavpristup na alost daje za pravo inkvizitorskomnominalizmu Slavena Letice; u njemuse još èuju odjeci prihvaæanja muškihstereotipa. Kako iz njih izaæi? DokumentaracTatjane Boiæ nudi ljekovitu formuluismijavanja vještièjeg nalièja: ismijavanja,ukratko, ikonografije i ideologije po-eljne figure socijalno prihvaæene ljepotice.Kroz dokumentarac Iskrivljeni odrazivodi nas mlada apsolventica sociologijeMarija Brajdiæ (nenašminkana, nesavršenogtena, snimljena pod dnevnim svjetlom,mahom u prirodi ili izvan artificijelnesituacije studija), demonstrirajuæi – nabrojnim primjerima tiskovnih i elektronièkihhrvatskih medija – kontradikcije ilai stvorenih slika o "lijepim enama".Ponajprije, artificijelnost fotografskog,filmskog i televizijskog stvaranja te obvezatnogretuširanja slike enske ljepote.Nitko, naime, u stvarnosti ne izgleda kaomanekenke na fotografijama modnih èasopisa– ukljuèujuæi u ovu definiciju i samemanekenke. Zatim èinjenicu da sumuškarci u medijima uglavnom odjeveni iimaju što reæi, dok su ene mahom razodjevenei šute (iznimka: sestra Bernardica).Èinjenicu da se enama, unutar istih èasopisa,obièno savjetuje kako biti izvrsnakuharica (za mua i obitelj), ali ne daj Bo-e da ista gurmanka smije i pojesti ono štoje genijalno skuhala – konzumiranje hrane,tvrde mediji, ene trebaju zamijenitidijetama. Pa iako ive u stalnoj askezi, eneipak trebaju biti i muškoj udnji stalnoraspoloive pohotnice. Iako bi èitav ivottrebale ostati vitke sedamnaestogodišnjakinje,koje ionako uvjerljivo prevladavajuna domaæim i stranim reklamama, enamase preporuèuje da usput rode i par komadadjece. Sanja Sarnavka takvu medijskupolitiku toèno opisuje kao shizofrenu,jer se eni nameæu kontradiktorni, pai nemoguæi imperativi: budi svetica i kurva;budi vjeèno mlada; budi apsolutno samozatajna.U svakom sluèaju: budi lijepa,kuš i poslušna. Kako veli Brajdiæeva,Oko medijskog kotla: kljuèanjeUz prikazivanje dokumentarnoedukativnogfilma Iskrivljeni odrazi;reija: Tatjana BoiæIsti æe Letica još imatiobraza istaknuti kako jevještica metaforièki"bogat" pojam; nema unjemu ništa uvredljivo.Fino. Predlaem stogada Leticu od sadanadalje, jednakometaforièki osviješteni,sustavno poènemonazivati starim jarcem.Sa svim aluzijama nagrèku tragedijuReklamni plakat sJanicom Kosteliæ kojareklamira mineralnuvodu u tom je smislusmjene medijskeparadigme vjerojatnoznaèajniji od Iskrivljenihodraza jer ondjeprikazana ena nije nivještica ni ljepotica negonesavršeno lijepa iprofesionalno uspješnaJanica KosteliæPlayboy uèi muškarce kakoda uivaju (u hrani i enama),dok Cosmopolitan uèiene kako da sebi uskratešto više uitaka da bi bileprivlaènije muškarcima.Tridesetominutni dokumentarac,prepun modnihcitata i brze montae u stiluglazbenih spotova, završavapolitièki korektno, ali u èistodidaktiènom tonu: eljomza proširivanje repertoararodnih uloga ena umedijima.Ni vještica ni ljepoticaIskrivljeni odrazi predstavljajuodlièan poèetakrazgovora o enama u medijima,toènu i snanu inicijalnukritiku industrije prodavanjaljepote, ali dramaturški(scenarij: IrenaKrèeliæ) neprestance varirajuistu èinjenicu: društvokoje je odveæ sviklo, paèe ioguglalo na bezoène manipulacijeenskom golotinjomi enskom šutnjom.Hypo - JanicaIII/51, 15. oujka 2,,1 13Jedan od gostiju dokumentarca, sociologAleksandar Štulhofer, angairan je da "dijagnosticira"stanje, ali ne i da ponudi izlaze.Tipièan primjer sociološkog determinizmapredstavlja Štulhoferova toèna,koliko i apsolutistièka izjava prema kojojene od malena nasjedaju na imperativutjerivanja ljepote zato što tako glasi diktat"rane socijalizacije". Dreæi se pak indeterminizmaznanstvenih argumenata,teško da "ranu socijalizaciju" moemoproglasiti posve homogenim uzroènikomsvih kasnijih enskih nevolja s industrijomljepote. Moemo reæi da je film u cjelininapravljen tako da daje preveliku vanostdeskriptivnom nabrajanju iste socijalnete medijske situacije, a premalo njezinojalternativi. Dihotomija koju Iskrivljeniodrazi zadravaju èak i na razini socijalnogperformansa tièe se stajališta dadrugu stranu gole ljepotice èini nekakvaodjevena vještica. Ne bih sloila da je takvapodjela enskih uloga inovativna i/iliemancipatorska. Reklamni plakat s JanicomKosteliæ koja reklamira mineralnuvodu u tom je smislu smjene medijske paradigmevjerojatno znaèajniji od Iskrivljenihodraza jer ondje prikazana ena nijeni vještica ni ljepotica nego nesavršeno lijepai profesionalno uspješna JanicaKosteliæ. Zanimljivo je da se Kosteliæevuspominje i u dokumentarcu TatjaneBoiæ, ali kao primjer ene koja mora sedamputa osvojiti prvo mjesto da bi dobilatretman zvijezde ravan muškoj slavi teene koja samo po svojem izgledu inaèenikada ne bi mogla dospjeti na plakate.Ali o tome je upravo i rijeè: nitko ne bismio dospjeti na reklamne plakate samozbog svog izgleda, baš kao što bi ene prvetrebale prestati s retorikom "manje" i "više"lijepih predstavnika ljudskog roda.Ljepota je podlona ne samo historijskimte kulturološkim promjenama idealiziranihkonvencija izgleda, nego je baš na dinamicinjihove relativnosti i odriva kaokoncept (citirat æu Stephana Lupina: Kadbi sve ene izgledale kao Claudia Schiffer,bio bih homoseksualac.). Ljepota definiranapo diktatu OVOG medijskog trenutkajest, kao i svaka ekskluzivnost, formalnonestabilan oblik kontrole onih koji jene posjeduju. Ako moemo priznati dasu sva djeca lijepa, ne vidim zašto ne bismomogli shvatiti da su istom dareljivomljepotom nesavršenih, prekrasno ekscentriènihmalih razlika obdareni i sviodrasli. U malo boljem raspoloenju tvrdilabih èak da su lijepa apsolutno sva ivabiæa, a ni kamenje nije estetski neprivlaèno.Ako ikome zatreba hijerarhija ljepote,ovom ga prilikom upuæujem na staru,koliko i danas valjanu marksistièku tezuprema kojoj hijerarhija u praviluproizvodi odnos gospodara i roba, dakle"iskrivljeni odraz" ili nepravdu. Moemoli s time veæ jednom prestati?Na Sljemenu 1985., kad su joj bile tri godine

III/51, 15. oujka 2,,1 15Foto: Kyoichi Sawada, UPIUMJESTO RECENZIJECrimesof warFoto: Gilles Perees, Magnum PhotosDjeca vojnici Na putu ka mjestu pokopa, Tan Binh, Vietnam, 1966.Blizu granice s Ruandom, Zaire, 1994. Masovna grobnica kraj SrebreniceFoto: Emmanuel OrtizSnajper u Karlovcu, 1991.Foto: Gilles Perees, Magnum PhotosRoy Gutman i David Reiff, urednici;Ratni zloèini. Što bi javnost trebalaznati. (Crimes of War: What thepublic should know).Predgovor: Richard Goldstone.Pravni urednik: Kenneth Anderson.Koncepcija: Gilles Peress.Norton, New York i London 1999.ISBN 0-393-3194-8. 399 stranica/$ US 19,95.Nenad Popoviænjiga je leksikon 140kljuènih pojmova izpodruèja ratnog zloèinaštvakao što su agresija, etnièkoèišæenje, kolateralna šteta,ljudski štit, nasilna prostitucija,eskadroni smrti, zapovjednaodgovornost itd. Jediniceimaju oko 100 redaka s po 60znakova. Autori su vodeæisvjetski pravnici, struènjaci ibrojni poznati novinari poputFlorence Hartmann i ChristineAmanpour. Na kraju knjige suspiskovi vanih zakona i konvencijao ratnim zloèinima.Crimes of War osim toga donosistotinjak fotografija najveæihreportera i fotografa sadašnjiceu crno-bijeloj tehnici, pa je i vrhunskatematska umjetnièkamonografija. Zastupljeni suRobert Cpa, Caryle Murphy,brojni Magnumovi autori, svedo Annie Leibovitz. Taj diourednièki potpisuje glasovitifotograf Gilles Peress, koji jepoznat zagrebaèkoj publici.Mladen Tudor i Petar Dabacpoèetkom osamdesetih priredilisu mu izlobu u galeriji ArhivTošo Dabac, kao uostalom, iRobertu Capi.Informacije:www.crimesofwar.org

16 III/51, 15. oujka 2,,1.Riza Hallimi i Biserka MatiæOmer Karabegskoro poèinju dugo oèekivanipregovori predstavnikavlade Srbije i Albanacaiz opæina Bujanovac, Medveða iPreševo. Obje strane objavile susvoje platforme za pregovore, srpskapoèetkom veljaèe, a nedavnoje to uèinila i albanska. UMostu Radija Slobodna Evroparazgovarali su istaknuti predstavnicisrpske i albanske strane, BiserkaMatiæ, èlan Koordinacionogtijela republièke i saveznevlade za jug Srbije i Riza Haljimi,predsjednik Partije za demokratskodjelovanje, najjaèe partije Albanacana jugu Srbije.Gospodine Haljimi, šta je zavas prihvatljivo, a šta sporno uplanu vlade Srbije?– Haljimi: U tom planu ima iprihvatljivih i neprihvatljivihstvari. Za nas je, recimo, neprihvatljivoda su u tom dokumentugovori o teroristièkim aktima ialbanskim teroristima. To apsolutnone odgovara stanju na terenu.Zatim, u programu bi moralebiti pomenute katastrofalnegreške Miloševiæevog reima iposledice politike tog reima.Reè je o drastiènoj diskriminacijiAlbanaca u svim oblastima ivotai o represiji, što je kao posledicuimalo eskalaciju krize sve dopojave naoruanih Albanaca.Ako se poðe samo od oruanihdejstava Albanaca, kao što se èiniu programu, dobija se iskrivljenaslika. To je, po meni, strateškipropust koji su naèinili autoriprograma.Terorizam ili ne– Matiæ: Potpuno se slaemsa gospodinom Haljimijem, kadje reè o katastrofalnim posledicamaMiloševiæevog reima. Tuse zaista nema šta ni dodati, nioduzeti. S tim što bi gospodinHaljimi morao da ode i korakdalje i kae da se te posledice neoseæaju samo na jugu republike,veæ širom Srbije i Jugoslavije.Prihvatam i ocenu gospodinaHaljimija da su Albanci bili veomadiskriminisani, da su bili iskljuèeniiz privrednog i društvenogivota u Srbiji. Ostaje da serazjasnimo oko toga kako nazvati"naoruane ljude". Ja znamda je to formulacija koju gospodinHaljimi upotrebljava. Mismo za nijansu ublaili izraz "teroristi"i sada govorimo o albanskomekstremizmu. Mada moramobiti objektivni i priznati daje ono što rade ti "naoruani ljudi"– ja sada namerno upotrebljavamizraz gospodina Haljimija– na podruèju od Bujanovcado makedonske granice, u kopnenojzoni bezbednosti, ipak terorizam.Ti "naoruani ljudi" objektivnojesu opasnost, ne samoza Srbe i srpsku dravu, veæ i zaAlbance. Bez obzira kako ih mizvali, oni moraju da izaðu iz kopenenezone bezbednosti, jer suje pretvorili u najopasnije mestou Evropi. To su èinjenice i o tomebi trebalo da se sloimo.– Haljimi: Što se tièe tvrdnjegospoðe Matiæ da su poslediceMiloševiæevog reima katastrofalneza celu Srbiju i Jugoslaviju,Što s naoruanim ljudima?Matiæ: Mi smo zanijansu ublailiizraz "teroristi" isada govorimo oalbanskomekstremizmuto apsolutno niko ne spori. Meðutim,dimenzije te katastrofe uSrbiji i na ovom podruèju nemogu se izjednaèiti. Jer, ovde jevojska uzurpirala gimnaziju uBujanovcu, a policija je zaposelaDom mladih i privatni hotel.Najperspektivniji pogon u Preševu,koji je saraðivao sa jednomitalijanskom firmom, pretvorenje u kasarnu, a 250 radnika ostaloje bez posla. Za vreme ratapripadnici Vojske Jugoslavijeubijali su albanske civile i palilinjihove kuæe. Dakle, uticaj Miloševiæevogreima na ivot ovdašnjihljudi bio je mnogo pogubnijinego u Srbiji.U prva tri meseca 1999. godineispranjena su sva sela u opštiniMedveða. Od pet-šest hiljadaljudi, koliko ih je ivelo u timselima, ostalo ih je svega 350,uglavnom starijih osoba. U 15sela, koja se nalaze u planinskomdelu opštine Preševo, ostaloje samo 200 do 250 graðana.U opštini Bujanovac šest selapotpuno je ispranjeno. A u tovreme na ovom podruèju nije bilonaoruanih Albanaca. Meðutim,otkako pripadnici Oslobodilaèkevojske Preševa, Medveðei Bujanovca vode raèuna o redu imiru, ljudi se vraæaju. Zar bi seoni vraæali da je u pitanju teror?Tu se ne radi ni o kakvom teroru.Ljudi su se latili oruja jer imje bio ugroen kuæni prag, jer suim bili ugroeni imanje i èast.Uzeli su oruje da se brane. Tose apsolutno ne moe nazvatiterorizmom.Situacija trai rješenje– Matiæ: Gospodin Haljimi jegovorio o tome kako su 1999.godine odlazili Albanci, ali nekae da su i Srbi otišli. U zonikopnene bezbednosti od Bujanovcado makedonske granicedanas ima 20 naselja u kojima ivi22.000 Albanaca i bukvalno14 do 20 Srba. Na tom podruèjunema ni policije, ni vojske, jer tonije dozvoljeno Vojno-tehnièkimsporazumom. Podsetila bihgospodina Haljimija da u seluLuèani postoje dva srpska groblja,oskrnavljena, i da tamo višenema nijednog ivog predstavnikasrpskog naroda. Podsetilabih ga da u selo Veliki Trnovacgodinu dana nije kroèila noganijednog Srbina, niti predstavnikasnaga bezbednosti.Postavila bih pitanje gospodinuHaljimiju kako on naziva podmetanjebombe pod policijskovozilo u selu Luèani? Da li je toterorizam i da li su to uradili teroristi?Ali, da se manemo sporaoko toga kako se to zove. U svakomsluèaju, kako god se to zvalo,to nije prirodno stanje stvari.Ja æu uèiniti ustupak i zvati ih"naoruanim ljudima", ako æe topopraviti situaciju, ali ti "naoru-ani ljudi" na tom mestu predstavljajuopasnost i mislim da æese gospodin Haljimi sa mnomsloiti da moramo videti kakoda "naoruani ljudi" izaðu izkopnene zone i kako da Srbi iAlbanci ponovo ive kao što suvekovima iveli.Da li se slaete s konstatacijomda naoruani Albanci predstavljajuopasnost za zonu kopnenebezbjednosti?– Haljimi: Ja se slaem da jesituacija takva da trai rešenje ioko toga apsolutno nema smislada se sporimo. Samo bih imaonekoliko primedbi. Taèno je dau kopnenoj zoni ima oko 20.000Albanaca, ali tvrdim da je tajbroj bio isti i pre dve-tri godine.Veæ desetak godina u tim selimaje takav sastav stanovništva.Moglo je doæi do iseljavanja izsela Gramade, Mali Trnovac jeimao jednu srpsku porodicu, asva druga sela u opštinama Preševoi Bujanovac, unutar kopnenezone, naseljena su iskljuèivoalbanskim stanovništvom. Jedinou Medveði, unutar kopnenezone, ima nekoliko mešovitihsela. Toliko o podacima. A štose tièe podmetanja eksploziva,mi smo tokom poslednje dvegodine osuðivali svaki pokušajnasilnog rešavanja politièkih pitanja.Takve akte apsolutnosmatramo teroristièkim, ali ihmoramo taèno okvalifikovati.Ne moe se jedan reènik koristitikada policija ubije nedunubraæu Saæipi u Dobrosinu, a drugiza ono što urade Albanci.Mi traimo demilitarizacijuKoji je prvi korak u rješevanjukrize? Da li je to demilitarizacijazone?– Matiæ: Da, to je prvi uslov.Mi traimo da naoruani ljudinapuste zonu kopnene bezbednosti.Jasno smo rekli da svi onikoji nisu poèinili krivièna delatreba da poloe oruje i da sevrate svojim kuæama. Sledeæikorak treba da bude povlaèenjepolicijskih i vojnih snaga. Dakle,demilitarizacija je osnovni uslovda se postigne mir. Ne znam štaæe gospodin Haljimi o tome reæi,ali, naravno, prvi treba da poloeoruje oni koji predstavljajuopasnost, kako po svoje sunarodnike,tako i po Srbe.– Haljimi: Mi insistiramo napotpunoj demilitarizaciji podruèja,a ne samo zone kopnenebezbednosti. Jer, i nakon završetkarata gotovo ništa se nijepromenilo. Situacija je sliènaonoj kakva je bila u prvoj polovini1999. godine, kada su Albanciproterivani s ovog podruèja.Veliko je prisustvo vojskei policije, njihovi pripadnici stalnopatroliraju po gradskim iseoskim ulicama. I dalje imamovanrednu situaciju.Rekli ste da traite potpunudemilitarizaciju podruèja. Hoæeteli precizirati na koje podruèjemislite?– Haljimi: Mi traimo demilitarizacijune samo zone kopnenebezbednosti, veæ i celokupneteritorije opština Preševo, Bujanovaci Medveða. To znaèi da seiz te tri opštine povuku sve snagespecijalne policije i vojske,jer, sem èuvanja granice, ja ne vidimzbog èega bi vojne jedinicetrebalo da budu na tom podruèju.Razume se da demilitarizacijapodrazumeva i razoruanjenaoruanih Albanaca i rešavanjetog problema. Dakle, mi traimoopštu demilitarizaciju ovogpodruèja.Zašto je potrebna vojskaDa li je za vas prihvatljivoovo što trai gospodin Haljimi,to jeste da se demilitarizuje nesamo zona kopnene bezbjednostinego i kompletno podruèje opštinaPreševo, Bujanovac i Medveða?– Matiæ: Kad kopnenu zonubezbednosti napuste "naoruaniljudi" i kad prestane opasnost odincidenata koji su sada svakodnevni,neæe biti potrebno ni prisustvospecijalne policije. Jer, toje vrlo skupo i ne znam zašto biSrbija, osim lokalne policije, èijibi sastav uvaavao nacionalnustrukturu stanovništva, drala bilokakve druge policijske jedinice.Ne vidim zašto bi tu bila potrebnai vojska osim za neke re-

III/51, 15. oujka 2,,1 17dovne poslove, kao što je to bilopre sukoba na Kosovu i pre napetostina jugu Srbije, kada nikomnisu smetali vojnici u kasarni ilina nekim redovnim zadacima.Albanska strana insistira da upregovorima uèestvuju i komandantiOslobodilaèke vojske Preševa,Medveðe i Bujanovca. Dali je to prihvatljivo za srpskustranu?– Matiæ: Mi smo za sada istaklidva stava i oni su kontradiktorni.Jedni kau da ne treba pregovaratis teroristima. Drugi kauda se njima moe pregovarati.Ako mene pitate, ja bih ponovilaono što èesto govorim: ako zaistahoæemo mir, ja bih i s crnimðavolom pregovarala. Pri tommislim da pre svega Albanci trebada vode raèuna o tome ko æeih predstavljati u pregovaraèkomtimu. Jer, voða Èarske grupe,Muhamed Demail, veoma je radikalanèovek. Gospodin Haljimizna da oni koji vode "naoruaneljude"– neæu da koristim onaj izrazkoji gospodinu Haljimijusmeta zato što zaista mislim datreba da razgovaramo a ne da sesvaðamo – nisu tipièni predstavniciAlbanaca. Ja mislim da bi iHaljimi: Miinsistiramo napotpunojdemilitarizacijipodruèja, a nesamo zonekopnenebezbednostigospodin Haljimi morao da sezaloi da pregovaraèki tim budesastavljen od najreprezentativnijihljudi, ljudi koji æe najboljezastupati albanske stavove u pregovorima,a takvih ljudi, uglednihdomaæina, intelektualaca, itekakoima, i sama sam mnoge odnjih upoznala.Ekstremni ljudi, kao što znamo,ne mogu da budu dobri pregovaraèi.A mislim da su predvodniciÈarske grupe, Konèuljskegrupe, Trnovaèke grupe, ekstremisti,to nisu tipièni Albanci.Albanci bi imali razloga da najboljeizmeðu sebe izaberu da ihpredstavljaju, da u pregovaraèkitim izaberu ljude kao što je gospodinHaljimi. On je èovek dijaloga,èovek koji ima širinu pogleda.Ali, izbor pregovaraèkog timaje njihova stvar, meni liènoneæe smetati kakav god taj timbio ukoliko se ljudi u tom timubudu zalagali za to da se ne ratuje,da se okrenemo miru, jer smoi Srbi i Albanci siti ratova i nevolja.Tipièni ljudi– Haljimi: Mi smo veæ rekli dapostoji sporazum izmeðu relevantnihsubjekata Albanaca naovom podruèju da u pregovaraèkomtimu budu predstavnici štabaOslobodilaèke vojske Preševa,Medveðe i Bujanovca, zatimpredstavnici Politièkog odborakoji takoðe zastupa Oslobodilaèkuvojsku, kao i predstavnici dvepolitièke partije s ovog podruèja– Partije za demokratsko delovanjei Partije demokratskog ujedinjenja.Gospoða Matiæ kae da upregovaraèkom timu treba dabudu tipièni Albanci, ali tipièniljudi bi bili adekvatan izbor zanormalnu situaciju. A situacija jetakva da trenutno na podruèju nakome ivi 20.000 ljudi red i mirodravaju upravo naoruani ljudi.Kako god ih mi nazvali, onitrenutno odravaju red i mir natom podruèju i, kao što vidite, utim selima nema incidenata, nitiiz tih sela ima iseljavanja. Oni surealnost i svako onaj ko je zainteresovan,ne samo da pregovara,nego i da rešava probleme mora upregovore ukljuèiti predstavnikeonih snaga koje su relevantne naovim prostorima.Kada se, po vama, moe oèekivatida dvije delegacije sjednuza sto i poènu pregovore?– Matiæ: Nema razloga da seèeka. Poziv je upuæen, srpskastrana je potpuno spremna, planza mirno rešenje krize je poznat,prihvatile su ga i vlada Srbije ivlada Jugoslavije, prihvatila ga jemeðunarodna zajednica i, što setièe srpske strane, pregovori moguda poènu odmah.– Haljimi: Sporno je da li æepredstavnici republièke i saveznevlade pristati da razgovaraju sapredstavnicima naoruanih Albanaca.Ali, ako i drugi misle kaogospoða Matiæ, onda sastav albanskedelegacije neæe za srpskustranu biti sporan. Mislim da neæebiti spora ni oko prisustvapredstavnika meðunarodne zajednicekoji su u svemu tomeveoma vani. Tako da ostaje da sejoš dogovorimo oko mesta, pa darazgovori poènu.Maja Profacae tako davno, u intervjuuRomana Bolkoviæa, njegovgost arko Puhovski na pitanjejednog gledatelja kazao je:"Ja sam ateist." To je bilo utolikodojmljivije zato što se rijeè ateistvrlo rijetko èula u posljednjih desetakgodina. Prije bi se moglo reæida se izbjegavala kao nešto unajmanju ruku negativno, ako ne ipogrdno. Naime, kao što to bivapri naglim smjenama kako vlastitako i ideologija, biti Hrvat a nebiti istodobno i katolik znaèilo jeako ne svojevrsno krivovjerje aonda siguran znak da s domoljubljemdotiène osobe nije sve u redu.Drugim rijeèima, zahvaljujuæi"duhovnoj obnovi" što u Hrvatanije znaèilo drugo do preuzimanjekatolièke dogme u zamjenu zaonu marksistièko-ateistièku, ništase bitno nije promijenilo. Da stvariu svojoj biti i nisu tako jednostavne,ni za ateiste ni za vjernike,pokušava pokazati i ovaj esej.Naime, iza pitanja Što znaèi bitiateist? krije se ono što se ustvaripod rijeèju ateizam podrazumijeva.Što dakle znaèi biti ateist?Što je ateizam?Ateizam je negacija odreðenogkoncepta vjere neodvojiva od samogkoncepta odnosno smisla kojiodreðena vjera predstavlja. Daateizam nije ništa drugo do drugastrana medalje ovako ili onakoshvaæenog religioziteta, koji se uglavnomjavlja kao odreðena antiteza,odnosno negacija nekog religioznogstava, glavna je postavkaod koje bi ovaj kratak esej trebaokrenuti. S druge strane, poticajovakvu razmišljanju je knjiga EdithStein Znanje i vjera a autorica unjoj kae: "Èinjenica da su milijuniljudi ateisti ne govori protiv ovoga.Ateizam bi se moda trebao shvatitiu posve razlièitom smislu urazlièitih ljudi. Ako se njime misliporicanje Boje egzistencije, onajkoji nijeèe mora pripisati odreðenoznaèenje rijeèi Bog – ustvari,zbog ovog zahtjeva, mora joj datiisto znaèenje koje joj pridaju vjernici,s obzirom da je ono što onivjeruju, ono što on, naravno, eliporeæi".U ovom kratkom ulomku izknjige Edith Stein moemo prepoznatinekoliko pitanja koja namtako shvaæen ateizam otvara. To jeprije svega pitanje pozitivne definicijeateizma koja ne bi bila vezanauz odreðenu religijsku doktrinu,pa zatim sve do pitanja moe lise ateizam uopæe odrati kao pozitivansvjetonazor ako mu se izmakneuporište ovako ili onakoshvaæenog religioziteta.Ateizam koji se najèešæe susreæeuglavnom je trivijalna verzijanegacije još trivijalnije shvaæenogreligioziteta. Nijekanje postojanjanekog višeg biæa koje bi bdjelo nadsudbinama smrtnika i pritom imalogotovo sve antropomorfne atributeza ateizam postaje nedostatnou onom trenutku kada se religiozitetpoène vezati uz ontološkuosnovu, odnosno kada transcendiraantropocentrizam. Na taj naèinŠto znaèi “biti ateist”?Ateizam koji se najèešæesusreæe uglavnom jetrivijalna verzija negacijejoš trivijalnije shvaæenogreligiozitetaateizam koji stoji na èvrstom tlusve dok se vezuje uz specifièan religioznikoncept tako što ga pritomnegira naæi æe se u situaciji dase probudi iz "dogmatskog drijemea"èim se pitanje religiozitetaviše ne vee iskljuèivo uz èovjekaveæ ga nadilazi odreðenom religiozno-ontološkomkoncepcijom.Takva koncepcija, koja više ne pitaza mjesto, dunosti ili svrhu èovjekau svijetu, na taj naèin konstruiraobrazac èovjekova društvena pa inajintimnijeg ivota i veæ pri kozmološkimpitanjima naæi æe se uzrakopraznu prostoru. Naime,èim se apstrahira od antropomorfnihatributa koje razlièite religijepripisuju Bogu, ostaju nerazjašnjenimaona pitanja koja još od Kantovihkozmoloških antinomija pado danas bune filozofe i znanstvenike.S druge strane, apstrahiramoli i pitanja koja ostaju vezana uzOno što nedostajeu dijalektici u kojojsu religijskedoktrine teza aateizam antiteza,svojevrsna jesinteza ovih dvajusvjetova. Da bi dotoga došlo,potrebno je više odtrivijalizacijepojmova kakoreligije tako iateizmarealitet u smislu pokušaja promišljanjaonih atributa koji su za tajrealitet bitni i vezani, kao što su topoèetak i kraj postojeæega odnosnokozmosa ili pitanje njegovebeskonaènosti odnosno ogranièenosti,naæi æemo se u podruèju èisteontologije koja za svoj predmetima samo postojeæe kao ono suštinskoegzistenciji svega bivstvujuæega.Negativna teologijaNemoæ pri nalaenju primjerenogodgovora na ta pitanja svojevrstanje problem i samog ateizma,sada shvaæenog kao potencijalnapozitivna koncepcija, odnosnone više kao puka negacijaodreðenog religioznog koncepta.Suoèivši se s ontologijom ateizamse, na taj naèin, pribliava onomešto se razumijeva pod negativnomteologijom. Takva negativna teologijapolazi od sliène otvorenostiza nešto što je iznad našeg shvaæanjau smislu odbijanja svake pozitivneoznake koja bi trebala opisatiOno što je iznad svih pripisanihmu znaèenja. Drugim rijeèima,ateistièka epoha svojevrsna jenegativna teologija. Stoga, što jeviša apstrakcija kojom se ateizamodvaja od odreðenog religijskogkoncepta, to se on na neki naèinnjemu više blii.Da to nije jedina neprilika u kojojæe se naæi tako shvaæen ateizamproizlazi iz sljedeæeg shvaæanja religioziteta:religiozitet nije drugodo jedna od stuba k onom ontološkomu smislu pitanja koja smjerajuna sam bitak biæa u klasiènompostavljanju pitanja o onome štoomoguæuje svemu što jest da jest.Skok u ontološkoTeološki skok s odreðene koncepcijeBoga kao stvoritelja svijetai svih biæa u ovo ontološko lako jezamisliv. Pitanje je samo moe li gaateizam shvaæen prvenstveno kaonegacija odreðene religijske doktrinepritom moe slijediti. Naime,dok se kretao meðu etièkim ili eshatološkimprincipima odreðenihdoktrina, ateizam je lako mogaoodbaciti vjeru u one stavove kojeje, naposljetku, i sama povijestpreèesto denuncirala. Pri tomevanu je ulogu odigralo prosvjetiteljstvoi to ne samo društvenim ipolitièkim promjenama kroz vlastitekoncepcije prava i pravednostiveæ i samom znanošæu koja je èovjekupruila uvjerljivije odgovorena vana pitanja no što su to dotadpruala razlièita religijska uèenja.Tako shvaæen ateizam odreðenu bireligijsku doktrinu sada shvatiokao još jednu, iako ne baš uvjerljivuteoriju, nastalu u okolnostimakoje su je na svoj naèin strukturirale.Na taj se naèin religijska doktrinanašla u pukom natjecateljskomodnosu spram drugih teorija,pri èemu kriterij više nije izvorodnosno autoritet koji jamèi istinitostodreðena uèenja veæ prijesvega uvjerljivost teorije same. Takoshvaæene religijske doktrinesmještaju se pod kategoriju onogpuko povijesnog pri èemu nije bitnoje li to povijest ljudskog društvaili pak evolucija ljudske inteligencijeka znanosti ili metode kojebi nam trebale dati vjerodostojnijeodgovore na neka èovjeku kljuènapitanja. Tu se i krije dijalektika takoshvaæenog ateizma. Naime, odbacivšinevjerodostojne religijsketeze na koje je znanost pruila uvjerljivijaobjašnjenja, ateizam ostajenemoæan pred nekim pitanjimapoput onih ontoloških ili pak kozmološkihèije odgovore moe teknagaðati ili nasluæivati. Ta nesreæaateizma proizlazi iz toga što se onponajprije uspostavlja kao negacijaodreðene doktrine ili u pozitivnomvidu kao konkurentska teorija,što moe funkcionirati samodok prua vjerodostojnije dokazeno neka druga teorija. Upravo kodovih dokaza vjera je u prednosti jerona, za razliku od znanosti, nezahtijeva njihovu evidenciju. Umiješali se u to filozofija sa svojimontološkim ili kozmološkim pitanjima,ateizam ostaje ponovno nasuhom jer ne samo da ovdje nepostoje teorije koje bi zahtijevalebezuvjetno prihvaæanje svojih "istina",veæ i sam ateizam kao dijeteracionalizma u smislu inzistiranjana izvjesnosti znanstvenih odgovorakroz vjerodostojnu metoduostaje bez vlastite konkurentsketeorije, odnosno takve teorije kojabi izdrala udarce vlastita skepticizma.Povijesno gledano, ono štonedostaje u ovakvoj dijalektici ukojoj su religijske doktrine teza aateizam antiteza svojevrsna je sintezaovih dvaju svjetova. Da bi dote sinteze došlo, potrebno je višeod trivijalizacije pojmova kako religijetako i ateizma. Naalost, ivimou doba kada su upravo takvetrivijalizacije izvori brojnih religijskihsukoba. Iako su nam duhovnabogatstva razlièitih kultura danasdostupnija no ranije, èini se da æeovako konstruktivan dijalog jošmorati prièekati.

18 III/51, 15. oujka 2,,1.Jadranka Brnèiæodrazumijevamo li podpojmom intelektualci ljudekoji se bave stvarima inteligencije,tj. moguænostima(s)poznavanja svijeta i èovjeka tekoji, uglavnom javno, artikulirajusvoje misli, a pod Katolièkomcrkvom ljude koji svoje (s)poznavanjedoivljavaju kroz odnoss Bogom i kršæanskom tradicijomcrkve kojoj pripadaju po krštenju,onda je posve logiènooèekivati da æe intelektualci-vjernici,a da nisu nuno i teolozi,itekako moæi i htjeti artikulirativlastitu odgovornost za stvariduha.Nakon Drugog vatikanskogkoncila, koji je sigurno jedan odnajveæih dogaðaja 20. stoljeæa, inaslijeða koje je on do sada izgraðivaoi uspostavio u mentalitetu istavovima vjernika, sraz izmeðurazuma i vjere, zdravog promišljanjai pukog prihvaæanja, društvenogi vjerskog angamana, laikai klera, davno je veæ trebao bitiprevladan. Nije li se sam Koncil,ponajprije s kardinalom Suenensomkao njegovim prvimglasnogovornikom, zalagao, kaošto se Crkva nikad dotad nije, zadijalog, za suradnju Crkve i svijetau zajednièkom nastojanju okoljudskog dobra?!Meðutim, u zakonitosti jeljudskog razvoja i dijalekticidruštvenih previranja uopæe dana vagi, koja odreðuje trenutaènenaglaske i prioritete, prevladavajuèas konzervativne, èas progresivnesnage: èim jedna od njihpokae sklonosti da pretjera ujednom smjeru (konzervativizamu svojatanje vrijednosti, iskljuèivosti suhu strogost, aprogresivizam u površnu toleranciju,dopustivost svega i relativizam),druga se s margine dogaðanjapostupno uvlaèi u središtei preuzima ga. Zato o nekojdruštvenoj pojavi moemo prosuðivatisamo sa stanovite vremenskedistance.Drugi vatikanski koncilDrugi vatikanski koncil otvorioje moguænost progresivnim,liberalnim snagama da osvjeestaru, ustajalu krv europskog kršæanstva.Ponajprije po novompromišljanju odnosa Katolièkecrkve prema svijetu te drugim crkvamai religijama, jednako kao io njihovu odnosu prema samojKatolièkoj crkvi, koji joj moepomoæi da ponovno preispita samusebe, tj. kako doista ivievanðeoske vrijednosti za koje bise trebala zalagati.U tom smislu dva su kljuènapoglavlja Dokumenata Koncila:Gaudium et spes i Nostra aetate,pri èemu prvi promišlja odnoscrkve i suvremenog svijeta, adrugi odnos Crkve prema nekršæanskimreligijama. Koncil “imapred oèima svijet ljudi, tj. cjelokupnuljudsku obitelj sa sveukupnomstvarnošæu u kojoj ivi”te se zajedno sa svim ljudima pitao odgovornosti koju Crkva imaza opæe dobro èitave ljudske zajednice,jednako kao i, premdajoš nedovoljno otvoreno i jasno,o odgovornosti za zlo koju jeCrkva imala kroz povijest. Nekisu znatni pomaci, uglavnom zahvaljujuæiinicijativi pape IvanaPavla II., veæ napravljeni: preispitivanjemisionarskog rada Crkvekoji je nanio mnoge kulturološkei duhovne štete starim plemenima,molitva za mir u Assiziju(1988.) u kojoj su ravnopravnoIma li intelektualacau Katolièkoj crkvi?U povodu objavljivanjadeklaracije Dominus Iesussudjelovali predstavnici svih velikihsvjetskih religija, Papin posjetrimskoj sinagogi, a onda i Zapadnomzidu u Jeruzalemu, gdjesu izgovorene rijeèi isprike zasukrivnju u progonima idovakroz stoljeæa europske povijesti.Nakon promišljanja o naèelimaekumenizma s drugim kršæanskimzajednicama koje se, unatoèteološkim i povijesnim poteškoæamau pravom razumijevanjuautoriteta apostolskog nasljedstva,smatraju sestrinskima (sjetimose simboliène – nadam se ine samo simboliène – geste papeDeklaracijaponovno tvrdinešto èije je usko idoslovnoshvaæanje, kakosmo mislili, Drugivatikanski koncildavno prevladao;da punine spasenjanema izvan crkve, ito iskljuèivokatolièkePavla VI. kada je za svojeg posjetaCarigradu patrijarhu Atenagoridarovao ikonu na kojoj su Andrijai Petar, dvojica osnivaèa crkava,jedne u Carigradu, druge uRimu, naslikani u bratskom zagrljaju),Koncil je, prije svega, nastojaoi u odnosu na druge nekršæanskereligije svraæati svoju pozornostna ono što je ljudima zajednièkoi što ih vodi meðusobnomjedinstvu, a ne na ono što ihrazdvaja i onemoguæuje istinskidijalog.Okoštalost strukturaKada je jednom, još na poèetkunjegova pontifikata, jedanfrancuski novinar pitao papu IvanaPavla II. što je specifièni zadatakkoji je sebi postavio u obavljanjuslube, Papa je govorio ozalaganju za mir u svijetu i ekumenizmu.Na pitanje o promjenamakoje je nuno uvesti u samurimsku kuriju, nasmiješio se iodgovorio:– S tim æe se vjerojatno morativiše pozabaviti neki sljedeæi papa.A taj zadatak sigurno nije ništamanji, ako ne i kompleksniji itei. Opæe je poznato da se samhijerarhijski vrh predstavlja kaonedodirljiv, da je vjerojatno posljednjikoji æe ponovno preispitativlastitu svrhu i vjernost vlastitupozivu, a još tee da æe do krajasaslušati što svijet ima doistareæi o kljuènim pitanjima koji gamuèe: o moralnim pitanjima kojasebi postavljaju muškarci i ene uodnosu na tzv. predbraènu èistoæui (ne)uporabu kontracepcijenasuprot ne tako malom brojusveæenika koji se ne znaju nositis vlastitim spolnim ivotom i otome šute, o materijalnom bogatstvuCrkve i njezinih pojedinacanasuprot siromaštvu mnogihnezaposlenih i ugroenih ljudi,da spomenemo samo neka.Doktrinalno, tj. naèelno su ta pitanjaraspravljena, a da nisu prethodnopraktièno, egzistencijalnopostavljena. Èesto nije rijeè o tomeda se dobiju gotovi odgovorinego da se jednostavno otvorenorazgovara. Èini se da bi iskrenrazgovor mogao kompromitiratisam kler te da je to jedini razlogzbog kojeg Kristov otvoreniprosvjed protiv licemjerja nikadne primjenjuju na sebe. Tada bimoda bilo upitno njihovo samoodranjei samooèuvanje ustanju u koje su se sami stavilikao oni kojima Bog daje pravo naistinu. Za vjernika koji razmišljao svojoj vjeri upitnost nije u jedinstvuKrista i Crkve, nego doteškoæa dolazi u razumijevanjusame Crkve, tj. kada se ona neshvaæa u univerzalnom, duhovnomi kozmièkom smislu, kaoopæinstvo svetih – zajednica onihkoji nastoje, bilo svjesno ili nesvjesno,ivjeti Kristove rijeèi, negokada se shvaæa u uskom, povijesnom,institucionalnom smislu.Ratzingerova DeklaracijaDominus Iesus, deklaracija ojedincatosti i spasenjskoj univerzalnostiIsusa Krista i Crkve dokumentje Kongregacije za naukvjere koji, uz dopuštenje papeIvana Pavla II., potpisuje predstojnikKongregacije kardinal JosephRatzinger. I to samo èetirigodine nakon što je, uz njegovodopuštenje, objavljen dokumentMeðunarodnog teološkog povjerenstvaKršæanstvo i religije u kojempotpisnici (meðu kojima je inaš ugledni teolog Ivan Golub)stav kakav, zapravo, zauzimaRatzinger, a koji ne odobravaju,nazivaju “ekleziocentrizmom siskljuèivošæu”, dok oni sami razlausvu teološku sloenost meðureligijskogdijaloga.Potreba za objavljivanjem novogdokumenta vjerojatno jenastala pred sve raširenijim mentalitetomponajprije u društvimazapadne Europe koji ukljuèuje:površan i neodgovoran relativizamkoji relativizira svu istinu ibriše veæinu vrijednosti i mjerila;pluralizam proizvoljnosti kojivlastitu i druge religije nediferenciranoodobrava i potvrðuje, bezkritièkog odmaka prema onomšto nije dobro kako u njih samih,tako i u drugih; indiferentizamkoji izuzima od kritike odreðenereligijske pozicije i odluke. Takvostajalište vodi samo do jeftinetolerancije, do dopuštanja da svevrijedi (anything goes), do krivoshvaæena liberalizma, u kojemuse pitanje istine omaloava ili gase èak više ne usuðuje postaviti.Svemu tome deklaracija suprotstavljadvije tvrdnje pod obvezuvjerovanja (“mora se èvrstovjerovati”): o sveopæem posredovanjuspasenja po Crkvi i osubzistenciji jedne Kristove Crkveu Katolièkoj crkvi. UniverzalnostKristova spasenja shvaæane u smislu da je Krist došao spasitisve ljude, nego da svi ljudimoraju vjerovati u Krista da bibili spašeni.Kardinal Ratzinger inaèe jepoznat kao jedan od najkonzervativnijihkardinala (zovu ga“oklopnim”). Prvi je napao knjiguLeonarda Boffa Crkva, karizmai vlast (1982.) u kojoj taj teologosloboðenja razlae svojuutemeljenu kritiku totalitarne iautoritarne crkvene strukture, aonda i ustao protiv teologije meðureligijskogdijaloga HansaKünga. U ovom dokumentu sejako èuva da ne izaðe iz okvirakoje je zacrtao Drugi vatikanskikoncil te citira odlomke iz njegovihDokumenata kako bi potkrijepiosvoje argumente. Teško dabismo ga mogli uhvatiti za rijeè,ali, po tonu i naèinu na koji interpretiraodreðene izrièaje Dokumenta,izravno ogranièava i suavaširinu i otvorenost njihovihpostavki.Tako, na primjer, Koncil, govoreæio Kristovu djelovanju spasenja,koje se proširuje izvan vidljivihgranica Crkve na cijelo

III/51, 15. oujka 2,,1 19èovjeèanstvo, izrièe da “DuhSveti prua svima moguænost dase, na naèin na koji je Bogu poznat,pridrue tom misteriju”.Deklaracija se pak poziva na terijeèi, ali dodaje da je “djelovanjeDuha u srcima ljudi” samo pripravaza evanðelje, pri èemu je izkonteksta vidljivo da se misli naevanðelje kao svojinu Katolièkecrkve. Na drugom mjestu autorse Deklaracije laæa koncilske tvrdnjeda “Bog daje milost na putovimakoje on zna” i tumaèi jekao da on sam zna koji su to putovi,a sigurno nisu nekatolièkijer: “Ako je istina da i sljedbeniciostalih religija mogu primiti bo-ansku milost, takoðer je istinada su oni objektivno u stanju teškemanjkavosti u usporedbi s katolicima.”Tumaèeæi, pak, rijeèiDokumenata o tome da se onacrkva koju je ustanovio Krist ikoja je “ustanovljena i ureðenana ovom svijetu kao društvo, nalazi(subsistit in) u Katolièkoj crkvi”,izvlaèi tezu da subsistit in neznaèi naprosto da “jest” i da “traje”nego ukljuèuje samo jednojedino postojanje prave crkve ito, naravno, Katolièke. Jednakostkao pretpostavka za dijalog,po Ratzingeru, odnosi se samona jednako osobno dostojanstvostrana u dijalogu, kao da to dostojanstvone ukljuèuje i pravonaroda ili osobe da ide duhovnimputem koji je sama odabrala i kojizasluuje jednako poštovanjekao i naš vlastiti.Religija ne bismjela pretendiratida u društvuzauzima nekodrugo mjesto osimonoga kojeodgovaranadnaravnoj ljubaviu ljudskoj dušiPravo na spasenjeNije mjesto da ulazim u teološkuargumentaciju za i protivzakljuèaka Deklaracije, elim samoupozoriti na razinu i na naèinna koji se oni izvode. Pojednostavljenoi kratko govoreæi, Deklaracija,zapravo, ponovno tvrdinešto èije je usko i doslovnoshvaæanje, kako smo mislili,Drugi vatikanski koncil davnoprevladao: da punine spasenja,što znaèi izbavljenja od zla i puninebivstvovanja, nema izvancrkve, i to iskljuèivo Katolièkekoja je jedina prava Kristova crkva.Nigdje ne spominje što sonima koji ne uivaju puninuspasenja, moda i zato što ne govorio konkretnim ljudima, negologièki brani svoje dogmatskouporište. Ipak, ovakav stav, usuðujemse reæi, odaje nekolikostvari: umišljeni apsolutizam kojisvoje razumijevanje istine driab-solutnim, odriješenim od istinedrugih; ekskluzivnost kojaglobalno osuðuje nekršæanskereligije i njihovu istinu; superiornostkoja vlastitu religiju postavljakao unaprijed bolju (u nauku,etici i ustrojstvu). Takav stav vodisamo do lagodnog apologetstva,nesposobnosti za uèenje, ido svadljivosti. Ukratko, doonog dogmatizma koji dri daCrkva, samim tim što je u Kristuprimila puninu objave, i unaprijedposjeduje puninu istine. Tajstav ne poniava samo druge religijenego i istinu same katolièke.Osobno ga doivljavam kaonapad na svoju savjest. Za kogaje, onda, Krist umro?!Kada je Deklaracija objavljenau nas (Kršæanska sadašnjost,2000.), koliko mi je poznato, rijetkisu je zamijetili: njome se indirektnoposluio novinar Globusau svojoj kritici opæeg stanjau Crkvi, a u Glasu Koncila izišaoje kratak i štur èlanak u Ratzingerovuobranu. Kada sam htjelazapodjenuti razgovor o njoj, uglavnomsam nailazila na ljude kojisu pokazivali ravnodušnost: intelektualcimato ne spada u sferunjihovih interesa, a za vjernike jeto previše opasan teren u njihovupovršnom i pasivnom praæenjusvega što im se nudi (tako i, naprimjer, molitva vjernika koja seovih dana znala èuti u nekim crkvamau kojoj se izrièe molitvaza obraæenje svih nekršæana,primjerice idova, i za njihovulazak u Katolièku crkvu!). Ijedno i drugo tipièno za našusredinu. Umjesto Aggiornamentarekatoliziranje, ili ravnodušnost.Simone WeilZato se sa stanovitom zavišæuprisjeæam ovdje Simone Weil(1909.-1943.), ene koja je jošpoèetkom XX. stoljeæa anticipiralamnoga pitanja i odgovorekoji se ponovno otvaraju pojavomdeklaracije Dominus Iesus.Simone Weil, porijeklom izidovske obitelji, odrastala je uduhu potpunog agnosticizma. Sdvadeset dvije godine završila jeu Parizu Ecole Normale i postala(darovitom) profesoricom filozofije.Objavljeno joj je nekolikoknjiga (u nas su ih, kolikoznam, prevedene èak tri). Krajnjeintelektualno poštenje doveloju je do toga da se poène bavitii religijskim pitanjima, a nekolikoosobnih doivljaja boanskeprisutnosti ponukalo ju je da seozbiljno zapita o vlastitom krštenjuu Katolièkoj crkvi. Pritomnikad nije zaboravljala svojuprvu strast – brigu za dobroljudi, koja ju je, potpomognutaistanèanom osjetljivošæu za siromaštvoljudi, poticala da ga i samas njima dijeli, odrièuæi sesvoje profesorske i znanstvenekarijere i radeæi kao obièna radnica(što ju je stajalo zdravlja).Jedan od bitnih razloga zbogkojih je oklijevala pred krštenjembila je èinjenica da je crkvanjezina doba (a danas, kao štovidimo, nije puno drukèije) nauèavalada nema spasenja izvanKatolièke crkve. Njezina ljubavza marginalizirane i u bilo kojemsmislu obespravljene osobe, jednomrijeèju, za – Druge, kakvuje, uostalom, ako nismo zaboravili,gajio i sam Krist, nije joj dopuštalada ih napusti i prihvatispasenje koje bi njih iskljuèivalo.Zato je ona intelektualka vjernicakoja je do kraja ivjela odgovornostza svijet kao svoj osobnipoziv. Cinici bi moda u njemuprepoznali natruhe naivnog humanizmaili idealizma, no beztakva idealizma ovaj naš svijet bise veæ davno raspao, razapet irastrgnut svaèijim prisvajanjemprava na istinu. A rijeè je jedinoo tome da religija ne bi smjelapretendirati da u društvu zauzimaneko drugo mjesto osimonoga koje odgovara nadnaravnojljubavi u ljudskoj duši.Daša Drndiæredinom veljaèe 2001.predsjednik Vlade IvicaRaèan gostovao je u emisijiForum. Voditeljica je bila HloverkaNovak-Srziæ. Emisiju samviše slušala nego što sam je gledalajer po intonaciji, to jest vokalnoi lingvistièki, ritmièki i tonalno,podsjeæala je na izvoðenjekakvog glazbenog djela. Accelerandigospoðe Novak-Srziæ, izvoðeniagitato, alla breve, appassionatoi animato, s povremenimcrescendima, prekidana su arijamakoje je premijer Raèan izvodiomaestoso i legato, ponekadpretjerano lento, na trenutke èakdecrescendo i diminuendo. Usvakom sluèaju grazioso. Nadoppio movimento dionice gospoðeNovak-Srziæ premijer Raèanodgovarao je, kako dolikuje,ponekim bolerom, to jest diskretnimallegrettom. Dobili smotako zanimljivu kantatu s elementimaoperete i moda arabeske,a moda i concerto grossonalik na etidu.Glaèati sam prestala u trenutkukad je show, sve vrijeme voðenu ozraèju diskretne kakofonije,izjavom Premijera potonuou iluzionistièke vode. Na izravnopitanje voditeljice, na pitanje ustilu (nemojte me hvatati za zarez)Gledatelje zanima zašto segotovo uopæe ne pojavljujete u crkvi?,najprije je nastupila znakovitacezura nakon koje je uslijedioPremijerov dénouement (odrješenjekrivnje) i to u stilu chacha-cha.Za trajanja cezure èulasam kako Premijerovu cezurupopunjava moj usklik: Pa èovjekje ateist!Predsjednik Vlade, gospodinRaèan, uz blagi crescendo, vivacema non troppo, rekao je: Ja nikadau crkvi neæu sjediti u prvim redovima!Onda je razgovor krenuonekim drugim, vanijim tokom.Kome su krivi ateisti?Biti ateistom legitimno jepravo pojedinca pa nevidim zašto bi se to pravotrebalo štititi posebnimudrugamaTeizam i ateizamne mogu sevrijednosnousporeðivati. Akoteisti misle daateistima trebanjihova zaštita,stavljaju se upoziciju jaèeg iprivilegiranogUdruga za zaštitu ateistaLjudi koji ive u Hrvatskoj sigurnoznaju da je u proteklih desetakgodina izjašnjavati se javnokao ateist bilo kao nekoæ prišivatiutu zvijezdu na kaput. Svakinormalan èovjek zna da tome nisukumovali vjernici nego retrogradnisvjetonazor vladajuæih politièkihi inih struktura. Svejedno,taj ateistièki, taj bezbonièkisoj, nije zatrt (kao što nisu zatrtini idovi), glede i unatoè.Desetak dana nakon Premijeroveeskapade (u pozadini koje,èini se, lei elementarni strah odvlastitih biraèa) Veèernji list (26.veljaèe 2001.) objavljuje informacijuo konferenciji odranoj naBledu. Konferencija se dugaèkozove: “Demokracija, ljudska pravai zaštita pripadnika etnièkih ivjerskih manjina u jugoistoènojEuropi”. Na toj konferenciji IvanZvonimir Èièak (prema Veèernjemlistu) rekao je da se u Hrvatskoj,ali i na prostoru jugoistoèneEurope, klerikalizam javljakao izvorište mnogih nesporazumapa bi trebalo osnovati udrugeza zaštitu ateista (kurziv moj). Iakovapaj gospodina Èièka podsjeæana apel za osnivanje “udrugaza zaštitu zalutalih (zabludjelih)pasa”, ne vjerujem da je izreèenu lošoj namjeri.Ipak, ne èini li se logiènim dabi se prije svega trebalo raditi nazaustavljanju klerikalizma? Nazaustavljanju klerofašizma, èak.Pa, sukladno tome, na osnivanjuudruga u kojima bi se klerikalcima,klerofašistima i ostalom rabijantnomsvijetu prièalo o demokracijii toleranciji. Jer, kako je tozamišljena ta zaštita ateista? Tkobi te udruge osnovao? Teisti iliateisti? Tko bi njima rukovodio?Teisti ili ateisti? Što bi se ateistimau tim udrugama govorilo? Dabudu tihi? Da budu nevidljivi?(U kojem smislu?) Da se stope?(Gdje? S kim?) Tko bi ateiste štitio?Drugi ateisti ili vjernici? Bi liti vjernici bili vjernici svih vjeraili samo katolici? Kako bi ateistibili zaštiæeni? Èime?Biti ili osjeæati se ateistom legitimnoje (zakonima i Ustavomzaštiæeno) pravo pojedinaca pane vidim zašto bi nešto što je legalnoi legitimno, uz to i privatnoi osobno, trebalo štititi udrugama.Biti ateistom to je kao kadvoliš povræe a ne voliš svinjetinu.Kome to škodi?Protiv paternalizmaEvo, primjerice, ja sam ateist.Zdrava sam, radim, ponekad samdruštvena, ponekad nisam, dobrasam plivaèica, nekada sam bilasasvim privlaèna (imam oèi, uši,jezik, udove, sve mi je tu, kakotreba, gdje treba). Nisam poèinilanikakvo kazneno djelo. Nisamnaroèito šutljiva, volim razlièitostii imam osjeæaj za pravdu iljudsku solidarnost. Sasvim samokej èlan našeg malog siromašnogdruštva. Nisam krštena, neidem u crkvu, ne molim se Bogua niti jesam niti izgledam kao èudovište.Što bi sad klerofašisti,vjerski fanatici, netolerantni apsolutistisa mnom? Gdje da visim?I zašto?A to zašto je neèija vjera nevjerai što je njezina bit, pitanja suza sloenije diskusije. U tim itakvim diskusijama trebaju(ako!) sudjelovati oni koji eleèuti mišljenja i stavove razlièiteod njihovih ne zato da bi bilotko bilo koga preobraæao, pokrštavao,preodgajao, uvjeravao,pritiskao, gušio, prijetio, valoriziraoovako ili onako, a pogotovone zato da bi se bilo kome pru-ala nekakva paternalistièka zaštita.Teizam i ateizam ne mogu sevrijednosno usporeðivati. Akoteisti misle da ateistima treba njihovazaštita, stavljaju se u pozicijujaèeg i privilegiranog. A toniti jesu niti mogu niti u demokratskomdruštvu smiju biti.Ateistima kao i teistima trebazaštita pravne drave. Toèka.Kao ateist, ne osjeæam se bašuopæe ugroenom. Ali kao graðanin/kaosjeæam se u k…..Oni koji se kao ateisti osjeæajuugroenima ni u kakvim udrugamaneæe naæi zaštitu. Njihovazaštita je vjera u sebe. Spoznaja oneminovnom porazu svake (teistièkeili ateistièke) agresije. Agresijenemaju ni vjerski ni ateistièkipredznak. Agresije su ponajprijeodraz sakatih liènostinacionalistièkog, rasistièkog, nedemokratskog,autoritarnoguma; agresije se hrane strahovimaod vlastitih nesigurnosti, odvlastite siæušnosti, i zato su agresijeslabost. Agresije su nezrelost(kolektivna i individualna),one su Edipovi kompleksi (kolektivnii individualni), nespremnostza preuzimanje odgovornosti.Klanjanje modelu èvrsteruke, modelu vrhovnog autoriteta,dobro znan i crkvi i totalitarnimsistemima, modelu svismo mi Norac, svi smo mi kæeri isinovi Partije, Domovine, Hrvatske,svi smo mi djeca Boja... nemaveze ni s teizmom ni s ateizmom.Ali to je druga prièa.

III/51, 15. oujka 2,,1 21Dani Walesa u ZagrebuKULTURAIIDENTITET15 – 22. oujka 2001.Velški filmoviKinoteka, Kordunska 1, ZagrebVrijeme prikazivanja: 20.30 satiU suradnji sa Zagreb filmomFilmovi æe biti prevedeni na hrvatski.Dugometranim filmovima prethodit æe kratki.Raspored prikazivanja filmova:Srijeda, 21. oujka 2001.Solomon and Gaenor(Paul Morrison), 1998Èetvrtak, 15. oujka 2001.Beautiful Mistake (Marc Evans), 2000Petak, 16. oujka 2001.House! (Julian Kemp) 1999Subota, 17. oujka 2001.House of America (Marc Evans), 1998Nedjelja, 18. oujka 2001.Cameleon (Ceri Sherlock), 1997.Ponedjeljak, 19. oujka 2001.Human Traffic (Justin Kerrigan), 1999Utorak, 20. oujka 2001.The Making of Maps (Endaf Emlyn) 1995Srijeda, 21. oujka 2001.19.00 'Wales': Neautorizirane verzije,izloba likovne umjetnosti,kustos Alex FarquharsonHrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU),Trg rtava fašizma bb, ZagrebU suradnji s HDLU-omIzloba æe biti otvorena do 18. travnja 2001.Na izlobu su pozvani i neki od umjetnika èija su djela izloena.Èetvrtak, 22. oujka 2001.19.00 'Wales': Neautorizirane verzije,predavanje Alexa Farquharsona, kritièara i kustosa,bivšeg direktora izlobenog programaCentre for Visual Arts, Cardiff,na temu suvremene velške umjetnostiMAMA, Preradoviæeva 18, ZagrebU suradnji s HDLU-om i MAMA-omNedjelja, 25. oujka 2001.19.30 Dramska predstava Scarface Eddie LaddsHrvatsko narodno kazalište, Cesarèeva 1, VaradinU suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u VaradinuUtorak, 27. oujka 2001.19.30 Dramska predstava Scarface Eddie LaddsTeatar Exit, Ilica 208, ZagrebU suradnji s Teatrom Exit

22 III/51, 15. oujka 2,,1.Richard Berry, kazivaè prièaKojim putem krenuti iz šumeSanjarenje nije nešto štotreba skrivati nego neštoèime se moemo ponositiLovorka KozoleŠto je Storytelling?– Razgovor je iskljuèivo ljudskaaktivnost: pripovijedanje jenešto što ljudi èesto rade i nemoete ih sprijeèiti u tome; sretnemonekoga i isprièamo muvane stvari koje smo radili ilikoje su nam se dogodile toga danaili se sjeæamo neèeg iz prošlosti,gradimo prièu, provjeravajuæisjeæamo li se toèno èinjenica.U snovima takoðer gradimo prièe.Mislim da je pripovijedanjevrlo slièno svijetu snova, pogotovopo motivima i simbolima, arhetipima:kralj, kraljica, duboka,mraèna šuma. Svaki èovjek u nekomtrenutku u ivotu mora stupitiu gustu, mraènu šumu; neeli to uèiniti, ali mora. Svi ljudito razumiju: to je trenutak velikezabrinutosti, oèaja, neizvjesnosti.U prièi postoji izlaz iz te šumekojim elimo iæi, gdje nas èekasvjetlo na kraju tunela. To sustvari usko povezane sa svijetomsnova, ali i našim emotivnim ivotom.Nitko ne kae neKako ste profesionalno pripovijedati?– Djelomièno zbog vlastitedjece, ali najviše zbog svojih godina:cijeli ivot bio sam izvoðaèu kazalištu, ali s godinama èovjekse umori. Imam obitelj, a putovatipo cijeloj zemlji u staromkombiju s tijelom koje vas višene slui onako dobro, prestajebiti veselje. elio sam više vremenaprovoditi kod kuæe pa samnakon petnaest godina voðenjakazališne kompanije iz Cardiffa imnogih gostovanja shvatio daelim raditi nešto drugo. Sebesam uvijek smatrao samo glumcem,iako sam radio i kao redatelj,upravljao kazalištem, obavljaorazne poslove u kazalištu.No trebao sam promjenu.Sad sam soloizvoðaè, što jezaista zanimljivo nakon dvadesetpet godina rada u kolektivima,gdje je nuno mnogo dogovora isuradnje, gdje ljudi izmijenjujuideje (u upravi, kao i u stvaranjupredstave). Sada se ne moramsastajati ni dogovarati ni sa kim(smijeh). I sam odluèujem. Zaistauivam biti pred publikom,ichard Berry profesionalni je kazivaèprièa, pisac, redatelj i izvoðaès tridesetogodišnjim kazališnimiskustvom u Theatre of Educationu iCommunity Theatreu. Osim kazivanjaprièa po vrtiæima, školama, bolnicama,knjinicama, domovima umirovljenika,pubovima i festivalima, vodi i radionicekazivanja prièa za razlièite grupe ljudi(uèitelje, medicinske sestre, knjinièare)te koordinira Cardiffski kazivaèki krug.Posebno se posvetio radu s djecom sproblemima u razvoju kao što su disleksija,problemi u uèenju i koncentraciji, èitanjui pisanju. Posljednjih godina nastupapo školama u Walesu s programomPrièe o Walesu i o svijetu, koje se sastojeod narodnih prièa, mitova, legendi, šala,zagonetki.jednako kao što svi volimo biti udruštvu prijatelja, u kafiæu, npr.izmijenjujuæi iskustva, prièajuæiprièe. Gotovo nikad nisam èuoda je netko odgovorio «ne» na pitanjeeli li èuti prièu. Modanetko kae «ne» jer nema vremena,ali zapravo svi s oduševljenjemprihvaæaju ponudu da èujuneku prièu. To moe biti mladaosoba ili starija, to moe biti nanekom umjetnièkom festivalu iliza neèijim stolom za veèerom, tomoe biti gotovo bilo gdje. Zatomislim da je to predivna vještina,znati prièe koje moete nekomeisprièati, makar one bile i kratke.Ipak, i dalje putujete i prièateprièe u vrtiæima, školama, bolnicama,knjinicama... Bavite se iprièanjem prièa u edukativne iterapeutske svrhe?– Ima mnogo ljudi u VelikojBritaniji koji se bave pripovijedanjemprièa, ali narodne prièe veædosta godina koriste djeèji (klinièki)psiholozi i psihijatri kaosredstvo koje omoguæava djeci(iako ne samo djeci) da govore osvojim problemima, a da zapravone moraju otvoreno reæi o èemu.Vrlo slièna terapija razvijena je uSAD-u, u kojoj se djeca igrajumodelima, lutkama, gdje muškaraci ena mogu predstavljati roditelje,a zmaj nekog zlog roðaka.Mnogi ljudi koriste prièe dabi djecu ukljuèili u aktivnosti skojima se ona poistovjeæuju, ali ida na taj naèin doðu do emocionalnerazine o kojoj je djeci vrloteško govoriti. Arhetipi i simboliu djeèjim prièama èesto su odrazljudi, mjesta i situacija koja djecistvaraju probleme, pogotovodjeci s nekim problemima u razvoju.Veæina djece u pubertetu poèinje,meðu ostalim, odbacivatiprièanje prièa kao nešto djetinjastopa je moj rad uglavnomorijentiran na mlaðu djecu. Veæinomradim s manjim grupama, uopuštenoj atmosferi, èesto sglazbenom pratnjom (harfa, harmonika)da bi komunikacija bilamoguæa.Vidim što mislišNe volite raditi s mikrofonom,kao što smo mogli vidjeti nekuveèer u Ðuri?– Ne, ne volim mikrofon jerstvara odreðenu barijeru. Prekjuèeru klubu Ðuro II morao samga koristiti. No tehnièki je vrloteško prièati prièu i drati mikrofonu ruci. S mikrofonom mo-ete prièati viceve ili voditi igre,ali u školama prièanje prièa dovodido razgovora ili neke kreativneigre vizualizacije, na primjer.To su jednostavne igre kojepotièu ljude na sanjarenje, nauivanje u sanjarenju, koje ih potièuda shvate da sanjarenje nijenešto što treba skrivati, veæ sredstvokoje mogu koristiti u ivotui nešto èime se mogu ponositi.Èesto kaemo da postoje ljudi svizijom. Što to znaèi? Znaèi daoni vide stvari. Zato je potrebnovjebati vizualni dio memorije,da bismo mogli zamisliti i vidjetimnogo stvari, a ne skrivati ih.Svaka knjiga poèinje neèijimsnom, ne stranicom papira, veætako da netko nešto zamisli. Kadanekome dobro isprièate prièu,on kae Vidim što misliš. Znaèi,stvorio je sliku. Zato je vanopoticati djecu da budu ponosnana svoje vizualne sposobnosti, daih razvijaju, uivaju u njima, da ihkoriste u igri, ali i u ostvarivanjuciljeva. Kao što nam san ponekadmoe pomoæi u ostvarivanju nekogcilja. Ponekad nas zbuni, aliMnogo radim s djecom koja imajuproblema u razvoju, koncentraciji,izraavanju, èitanju, uèenju. Mislim danjima prièe mogu pomoæi da se lakše noses problemima koje imajuponekad i pomae. Takoðer vodimi radionice u kojima djeca crtajuprièe, meðu ostalim i kao fazuprema pisanju.Organizirate i teèajeve pripovijedanja,odnosno prièanja prièa.Tko pohaða teèajeve i poveæavali se interes za njih?– Da, interes se poveæava, iakoje postojao uvijek, pogotovo koduèitelja, knjinièara, odgajatelja.No, iznenadili biste se koliko ljudidolazi na te teèajeve zbog akademskogzanimanja za narodneprièe, mitove i legende, dok drugidolaze jednostavno zato štouivaju u tome. Nadam se da æuuskoro i na lokalnom fakultetudrati predavanja iz pripovijedanja,kao što postoje predavanja odrami ili arheologiji. Mislim da jeto korisno i za komunikacijskuvještinu, ali ljudi dolaze jednostavnozato što im se to sviða, beznekog konkretnog razloga.Uivamo u prièanju prièaJesu li vaše prièe uvijek narodneprièe, mitovi i legende ilise bavite i suvremenijim temama?– Nastojim miješati razlièiteprièe. Neke su narodne, neke sumoje osobno iskustvo, drugesam zapamtio iz kazivanja svojemajke, oca, bake i mislim da je tovrlo vaan izvor. Prava prièa zapravoje detektivska prièa: trudimose zakljuèiti što æe se daljedogoditi, kako æe lik iz prièe riješitiproblem, kojim æe putemkrenuti iz šume, na koji æe se naèinboriti protiv èudovišta i vještica.Sve vrijeme zapravo elimopomoæi junaku iz prièe i postajemozabrinuti i uplašeni kada mislimoda neæe uspjeti. Zato štomislimo da mi neæemo uspjeti,naravno.Koordinirate i cardiffskimpripovjedaèkim krugom, koji sesastaje jednom mjeseèno. Što jeto, kakav vam je program i ciljevi?– Cardiffski pripovjedaèkikrug nema nikakvog upravnogtijela, nemamo nikakav manifest,to je samo grupa ljudi koja se sastajejednom mjeseèno u pubu.Moe nas biti samo dvoje ili dvanaest,pijemo pivo i prièamo prièe.Ništa posebno, nema magijeni prinošenja rtava (smijeh).Drugaèije je nego prièanje prièaza publiku, na pozornici. Sviðami se takva opuštena atmosfera.Ima i ljudi koji ne ele prièati prièe,samo slušaju druge.Tko su pripadnici cardiffskogakulturnog kruga?– Razlièiti ljudi razlièitih dobnihi socijalnih skupina. Jedinaim je zajednièka karakteristika dasu to odrasli ljudi. Cardiffskikulturni krug nije nikakva organizacijakojoj morate pristupiti,na naše mjeseène sastanke dolazitko god eli. Jednostavno uivamou prièanju prièa i nakon tihsastanaka odlazim kuæi sretan iopušten.Kako æe prièe nestatiKoliko je obnovljeni interes zaprièanje prièa baš u Walesu vezanza èinjenicu da kazalište kaoinstitucija postoji pedesetak godina,a na drugoj strani postojivrlo bogata i iva tradicija narodnihprièa te raznih dramskih imimetièkih aktivnosti?– U svakom sluèaju veza postoji.Mislim da su pri tome vanuulogu odigrala i dravna sponzorstvau šezdesetim godinamauz èiju pomoæ su se razvila mnogamala, lokalna kazališta i razlièitelokalne kazališne skupine.To su kazališne skupine koje neodravaju predstave u velikimkazalištima nego u školama, bolnicama,kulturnim centrima isliènim mjestima. Kao posljedicatoga nastali su pokreti Theatre inEducation i Community Theatre,koji su se proširili po cijelom Walesu.Iz financijskih i birokratskihrazloga te kazališne skupinedanas imaju mnogo manje ljudi,izvoðaèa i glumaca, ali su omoguæilerazvoj, meðu ostalim, iprièanja prièa kao i, recimo, razvojmnogih razlièitih plesnihskupina.Narodne prièe i jednostavnidramski oblici u Walesu su biliuvijek prisutni. Na blagdan Sv.Davida (1. oujka, nacionalnipraznik) na trgovima i ulicamapleše se, pjeva, prireðuju se predstaveu nacionalnim kostimima ito nitko ne smatra nekim nacionalizmomili slièno. Britanci ustarim narodnim obièajima ne videništa što bi razdvajalo ljude ilineke èinilo manje vrijednima,imalo fašistièko obiljeje, kao štoje to moda u nekim dijelovimaEurope.U Walesu narodna glazba,poezija, plesovi imaju i dostaprostora na lokalnim televizijskimpostajama, kao i mnogemale, amaterske kazališne skupine.Vrlo smo ponosni na svojunarodnu umjetnost i ona je mnogimainspiracija za umjetnièkirad jer je tradicija uvijek bila iznimnoprisutna u dramskom ivotu.Što se tièe prièanja prièa, onoje takoðer bilo uvijek prisutno uvelškoj tradiciji, a jedan od razlogapoveæanog zanimanja za prièeje i èinjenica da su ljudi shvatilida æe te prièe nestati kako buduumirali stari ljudi koji ih pamte iprenose. U velškim školama nastupams programom koji se zovePrièe iz Walesa i prièe iz svijeta,meðu ostalim i zato da te prièene budu zaboravljene jer bi toznaèilo da ih nikada nije ni bilo.Neprepoznatljiva prièaS obzirom na to da radite srazlièitim dobnim i socijalnimskupinama, koja je vaša najdra-a publika?– Sljedeæa. Šalim se, naravno.Postoje publike koje su tee oddrugih, ali ima i objektivnih uvjetakoji oteavaju izvedbe. Naprimjer, previše ljudi u publici,loša akustika, dijete koje plaèe itakve stvari. S publikom morateraditi, zagrijati ljude nekom kratkomšaljivom prièom, vidjeti kakoreagiraju i onda se odluèiti štoæete im isprièati. No da se vratimpitanju: mnogo radim s djecomkoja imaju problema u razvoju,koncentraciji, izraavanju, èitanju,uèenju. Mislim da njima prièemogu pomoæi da se lakše noses problemima koje imaju.Razmišljate li o tome da zapišetesve te prièe i izdate ih, primjerice,kao knjigu prièa ili misliteda bi one i dalje trebale bitiprenošene usmenim putem?– Zapisujem prièe, naravno,isto tako ih i èitam jer nisu sveprièe koje kazujem moje. Ali,kada prièu stavim na papir, ponekadje jednostavno više neprepoznajem. Ona postaje neštodrugo; nepromjenljiva, zapeèaæena,gotovo kao da to više nijeista prièa. Kod pripovijedanja istuprièu mogu malo ili više promijeniti,ne koristim uvijek isterijeèi i reèenice. Zato mi je jošèudno kada proèitam prièu kojuizvodim.

III/51, 15. oujka 2,,1 23Strah i vjeraLewis DavisFresnu su me pitali novac. Zaustaviosam se na nekoj benzinskoj crpki sdeset dolara za gorivo i osamdesetcenti za kolu. Bila je sredina poslijepodneva;sunce je bilo jarko i vanjsko je dvorištekipjelo. Pored auta pojavio se mlad èovjek,ispruene ruke, zaskoèio me kad sam seokrenuo da otkljuèam rezervoar. "Imaš kojidolar?" promrmljao je. Zurio je i polaganome fokusirao. "Crko mi je auto. Trebamnešto love." Zvukovi su nejasno izlazili iznjegovih usta, na pola progutani i s dahomjeftinog alkohola. Nije mi prijetio, samo jepitao. Posegnuo sam u dep za papirnatimnovcem. Obièno ljudima koji pitaju damnovac, no veæ sam vidio novinske izvještaje.Nekoliko sekundi. Potom kreæem dalje.Još jedna kratkotrajna nesreæa izgubljena ueteru. Èovjek se nasmijao, crna mu je koablistala, i polako se odmicao, tri dolara bogatijiza jedno pitanje. Preskaèuæi programeu jeftinoj motelskoj sobi, nailazim navijest o paru njemaèkih turista na koji je izvršenoruani napad u odmaralištu u brdimaoko Los Angelesa. Stali su kako bi sedivili pogledu na maglovitu dolinu. Dalekona Pacifiku sunce je brzo zalazilo. Ostaliparovi, koji su èinili isto, razasuli su se izmeðupraznih prostora. Auto marke Dodge,s tri muškarca, skrenuo je s ceste. Mlaðimuškarci, usredotoèeni na pljaèku i naviklina nasilje. Nijemci su oèigledno stranci,nešto ih èini drugaèijima. Novac je traen iodbijen. Muškarci pucaju i uzimaju što sutraili. Odlaze. Prizor se vidi iz helikopterapostaje Channel 9. Teško bubnjanje propelerau potpunosti zadovoljava neposrednostjavljanja uivo. Policijski helikopter prelijeæenakratko. Ambulantna i policijskakola opkoljavaju mjesto zloèina stotinjakmetara nie. Kamera snima odmaralište, tijeloje vidljivo, licem dolje, u iskrivljenupoloaju: beivotno. ena je mrtva, mu ukritiènom stanju. Objava završava opæimupozorenjem turistima da izbjegavaju nepoznatepredjele te da odsjedaju samo uhotelima na glasu. Da ne izlaze po mraku.Slijedi opæi komentar o posljedicama kriminalana turistièku industriju. Tada vijestzavršava. Ekran se vraæa u ugodan i nezanimljivstudio. Slijede daljnji izvještaji o izbornimpitanjima. Ništa više o Nijemcima.Ništa od tugujuæe obitelji, oèekivanja odputovanja i radosti povratka. Sve je propalo.Ništa od leta do Frankfurta Lufthansom,prepunom prièa o amerièkom nogometu inacionalnom parku Grand Canyon. Sve jeizgubljeno nestalnošæu prilike. Koliko drugihputeva? Promjena plana, kraæe kašnjenje,još jedna kava, dan dulje u Las Vegasu,pridodano paru Nijemaca u odmaralištunad Los Angelesom jednog toplog srpanjskogutorka uveèer. Promijenilo se sve iništa. Sudbina me ne plaši. Ne vjerujem usudbinu. Prilika je preuvjerljiva. Plaši menagla smrt. Sudbina postaje sudbinom tekkad se dogodi. Sudbina nikada nije buduænost,samo prošlost. Prilika je buduænost.Putovanje otvara vrata prilici. Prilici izvandosega normalnih ritmova ivota. A to jeprilika, ne opasnost, opasnost je tek moepopratiti. Autostopirajuæi na autocesti junood Sydneya prema Melbourneu, neodreðenosam svjestan velške djevojèice, nestaleprije godinu dana, posljednji put viðeneu jednom od mnogih hostela raštrkanihna malom prostoru oko King's Crossa. Planiralaje putovati prema sjeveru s novimprijateljem iz Brisbanea. Još vidim njezinolice kako se smije s obiteljske fotografije,mislim da se zvala Joanne, upravo je bilazavršila koled. Pozivi na vijestima veæ suse otrcali, no njezini roditelji nisu još gubilinadu. Otac je razgovarao s policijom inovinarima. Nastavljam prema jugu, palcempodignutim prema gore, sreæem samoljubazne ljude. Veteran iz Vijetnama plaæami noæ u hotelu, Eskim pun piva koji samoBorivoj Radakoviæ, Lewis Davis, John Williams, Anna Davis, Nenad Rizvanoviæeli razgovarati. Putujuæi trgovac medicinskomopremom iz Canberre uporan je daostanem preko noæi, prije nego što meujutro poveze sljedeæih tristo kilometara.Njegova ena i dijete smiješe se dok megledaju kako jedem pun tanjur jaja i prepeèenakruha. Ljudi su ljubazni prema strancima.Još mjesec dana i pronaæi æe Joanne.Mrtva je veæ deset mjeseci i lei u plitkomgrobu u grmlju, malo izvan uspavanog gradastotinjak kilometara sjeverno od Canberre.Mislim da sam prošao onuda autocestom.Svakako znam gdje se nalazi nakarti. Proæi æe još nekoliko mjeseci prijenego što nekoga optue i pojavi se još tijelaiz grmlja. Švicarac i još jedan njemaèkipar. Nekoliko Australaca. Ne sjeæam seimena, ali si mogu predoèiti fotografije sgodišnjeg odmora s udarnih vijesti o suðenju.Joanne je jednostavno srela pogrešnogtipa u hostelu. Druge poveze krivi tip. Godinadana kasnije i ja sjedim na mjestu PalmGarden in Galle na junoj obali Šri Lanke.Nisam stao i ponovno sustiemLawrencea. Vrt je miran, pun kokosa i majmuna,i vrijeme provodim pišuæi i jeduæi ribus curryjem u pompoznom restoranu spogledom na lagunu. ivot je lijep, a ja samizbjegao gori dio europske zime. Vrijemeza razmišljanje, previše vremena za razmišljanje.Dok se pripremam poletjeti natragna zapad, opet izbija rat na sjeveru otoka.Zlobni, mali rat koji veæ petnaest godina tinjameðu narodima razlièitih vjeroispovijestii jezika. Tu je još pedeset i više godinasvaðe pored neposrednosti ubijanja. Nasiljeponovno poèinje potapanjem ratnogbroda, provedeno samoubilaèkom akcijomskupine Tamilskih tigrova. Tjedan danakasnije dva su aviona oborena projektilima,a ja èitam novinske izvještaje. Vrijeme prolazii u dugim minutama moj je um uvjerenda æe let natrag u Europu biti bombardiran.Sve se savršeno slae. Siguran naèin da seuništi drugi najveæi izvoznik vlade Šri Lanke.Dignuti u zrak avion kompanije AirLanka na putu natrag u Europu, loša reklamaæe uništiti turistièku industriju Áthe. Naekranu æe se vidjeti voða elamske oslobodilaèkevojske Tamilskih tigrova. Na ekranuBBC-a. Veliki intervju o potrebi rata. Poèinjemga mrziti. Poèinjem u misli prizivatièitav niz avionskih nesreæa i bombaških napada.Postoji dugaèak popis za one koji supratili vijesti u posljednjih deset godina. Nasamom poèetku je Lockerbie, no ima i drugih.Iste noæi francuski avion iznad Sahare.Boeing kompanije Air India iznad Atlantika,moda kašmirski separatisti, moda Tamilskitigrovi. Zar nisam spomenuo da jejedino što je bilo snimljeno u crnoj kutijibio vrisak? Avion Pan Americana na graniciSibira oborio ruski lovac. S amerièkog nosaèagreškom oboren iranski putnièkiavion. Nije li kod talijanske obale neki zrakoplovtakoðer srušen projektilima? Zatim,postoji èitav niz manjih rušenja avionana rubnim dijelovima Pacifika. Manjih jerputnici nisu bili Europljani? Moda tek nekolikoputnika za Nepal. Uobièajeno, domaæe,amerièko rušenje zbog lošeg vremena.Koliko još? Lockerbie je, meðutim, biotaj koji je preivio do posljednje sitnice.Pad s 11.500 metara. Pilotska kabina kojazavaravajuæe èitava i mirna lei na smrznutompolju. Medvjediæ jednog djeteta, tijelana zemlji. Bilo je lako zamisliti, kratak bljesaku tami, nagli prodor zraka kad imašvremena shvatiti što se dogaða. Što se dogodilo.A potom, nadam se, ništa. Um se,meðutim, kreæe brzo u tih nekoliko sekundi.Prilika tog leta, povratak kuæi, boiænakupovina u New Yorku. Ljudi koji su odustali,odgodili rezervacije, promijenili planove.Èemu toliki? Sve je to prilika? Kolikesu šanse da se pogine od eksplodirajuæegtrupa Boeinga 747, dok se sjedi u dnevnojsobi i èeka poèetak serije Coronation Street,jednog èetvrtka u prosincu? Moguænost dase to zaista dogodi potpuno zaokuplja ostatakmog posljednjeg tjedna na Šri Lanki.Uvjeren sam da me PRAKARBARANosobno odluèio srediti. Mijenjam let. Poèinjemsanjati, kad uspijem zaspati. Nisu tougodni snovi. Na pamet mi pada jednodrugo ime, Glasnik slobodnog poduzetništva.Ne mogu si predoèiti izvještaj na vijestima,no uvjeren sam da je bio iscrpan. Radimu hladnom znoju i poèinjem zaboravljatina jelo. Pakost je posvuda. Dani suljepljivi. Pokušavam meditirati, no samosam pogledom preletio preko knjiga. Kuhinjskizid je tvrd i bijel, no bol odvlaèipanju dok sam tamo. Nema još dugo dopovratka. Religija? Vjera napuštena na iviciznanja i mrtva veæ dulje. Ne plašim se sudbine.Ne vjerujem u sudbinu, vjerujem upriliku, no ne i u Boga. Plašim se naglesmrti. Nje se ne plaše ljudi koji vjeruju uBoga, oni vjeruju u sudbinu. Bila je to sudbina,dakle Bog, koji je dozvolio sve teavionske nesreæe. Znam, to je oèigledanrazlog da se zanijeèe njegovo postojanje,postoji mnoštvo elegantnih teoretskih odgovorakoji pokazuju da Bog ne moekontrolirati svaèiju sudbinu. Taj potpunnadzor slobodoumnom kršæaninu uèiniobi se odvratnim. Bog, dakle, tek baca kocku?Ponekad je, meðutim, oèigledan argumentujedno i uèinkovit. Gdje je on, dakle?Zacijelo nije svima u avionu bilo suðenoda umru. Moda i jest, s obzirom da suBog, a s njim i sudbina, sveprisutni pa jeprilièno jednostavno skovati zavjeru da bise njih tristotinjak ukrcalo na pravi avion upravo vrijeme i da bi se, dakako, upozoriloone koje još ne eli pozvati k sebi. A ondase moe pretpostaviti da nisu ni svi u avionukršæani, tako da su oni tek usputni putniciu nesreæi. Pravi æe vjernik, dakako, ustrajatida ionako postoji samo jedan Bog,tako da sve ostale vjere sve vrijeme zapravovjeruju u tvog Boga, bez obzira na onošto tvrde ili koliko je zavedena njihovavjerska praksa. Upravo je vjerovanje naovoj liniji uzrokovalo neke od najstrašnijihljudskih krvoproliæa, no to je veæ drugarasprava. Taj Bog sada, dakle, ima sve potrebneputnike u avionu, a kako je naumiomalo poveæati napetost, odluèuje se da jejedna dobra avionska nesreæa najbolji putda ispuni kvotu. Ali ne? Boja sveprisutnostmoe se, dakako, opovrgnuti, u protivnomon je tek jedan bolesni gad. Avionskesu nesreæe, dakle, proizvod zlog utjecaja.Zlog utjecaja koji je potom personificiranu obliku Vrajeg djela, ne èovjekovog.Ili ako je oèigledno djelo èovjekovo,kao u sluèaju teroristièkih grupa, tada suKULTURAIIDENTITEToni svi pod utjecajem Vrajim. Što za tovrijeme radi Bog? Pardon, zaboravio samda nije sveprisutan, zapravo, malo toga dr-i pod kontrolom. Je li on postavio èitavupozornicu i promatrao ili ju je veæ ranijenapustio? Naravno, racionalan znanstvenidokaz jest da se, buduæi da se postojanjeBoga ne moe poreæi, mora prihvatiti baremmoguænost njegova postojanja, štooèito nije samo kreacija puke èovjekovepotrebe da objasni stvari veæ njegova egakoji se razvija. Kako, u stvari, ne moemopobiti ništa teorijski, ovaj je argument sofisticiran,ali u potpunosti nerealistièan.Prije ili kasnije odluka se mora donijeti ustvarnom svijetu. Sudbina ili prilika? Lovimvlak za Colombo. Veæ sam se raspitaoo moguænosti povratka kuæi morskim putem,no sve su jahte isplovile prema zapadujoš prošlog mjeseca. Poslijepodne samproveo pijuæi pivo u baru meðunarodnoghotela. Oko sedam pijem osmo pivo i poèinjekabaret. Pjevaè je dobar, no poèinjepjesmom I'm leaving on the Jet Plane i nakonnekoliko toèaka završava s Green,Green Grass of Home. Pijem još tri piva ipoèinjem davati obilne napojnice. Oko desetdolazi naruèeni taksi i kruim tihimpredgraðima Colomba. Pijan sam, no bistrauma. Moj strah je pod kontrolom.Zbog rata poveæano je osiguranje pa smose do zgrade terminala zaustavili triput, nosvaki su nas put brzo propustili vidjevšimoju svijetlo lice. Èini mi se da misle kakonema baš previše Zapadnjaka koji se dobrovoljnojavljaju u samoubilaèke odredeTamilskih tigrova. Nisam siguran potvrðujeli ili oteava osiguranje moju zabrinutost?Ranojutarnji letovi namješteni su takoda u Europu stiu u razumno vrijeme, poèevšiod ponoæi nadalje. Dvosatno èekanjena aerodromu koji je odjednom poplavljens toliko bijelih lica koliko nisam vidio uzadnja tri mjeseca. Moja mašta govori mida su preplašena, moguæe da nisam samo japratio vijesti. Provjere prtljage su temeljite,što mi je daje vremena da skoknem došanka i trgnem još jednu za samopouzdanje.elim trošiti novac, novac s Visa kartice.Postoji polica osiguranja od smrti kojaponištava sva dugovanja. Dok èekamo ukrcajna autobus do aviona, neko se dijeteprivinulo uz roditelje. elim ga upitatigdje mu je plišani medvjediæ. Sudbina mene plaši. Ne vjerujem u sudbinu. Plaši menagla smrt. Sjedim u prostoriji okruenljudima. Prostorija je velika i svako ide zasvojim poslom. Motaju se okolo, dijelestolove, ugodno rashlaðeni od vruæine istvarnosti. Jedan par izgleda opasno, kaoda je sposoban razljutiti se ili kao da veæpadaju. Slobodnim padom. Poèinjem seznojiti. Toliko ljudi. Prava poplava informacija.Panièni napadaj u knjinici u Bakersfieldu.Zacijelo pijem previše kave.Moram napustiti ovo mjesto. Povlaèeæi seu auto, smirujem se u njegovu crvenilu,dubokom i ublaavajuæem. Moda su gaJapanci tako dizajnirali. Nakon nekolikoulica ponovno sam smiren. Auto nisko ilagano klizi po asfaltu. Zvuk guma na raspuklinamapravilan je i umirujuæi. Voziome prema sjeveru, daleko od straha, pocesti broj 99 prema Fresnu.S engleskoga prevela Iva Èorak

24 III/51, 15. oujka 2,,1.Mikeyev virtualni milijunJohn Williamsikey Thompson nije bioèovjek sklon tehnologiji.Bio je vjerojatno jedinistanovnik Butetowna koji nijeimao mobitel. Mikeyu se èiniloda je zadnje što eli biti neprestanodostupan. Posebno za Tinu.Bilo mu je dovoljno teško izvuæise iz kuæe i bez da ga ona zovesvakih pet minuta da provjeri je litamo gdje bi trebao biti odnosnoda ne trèi okolo po gradu u potraziza avanturicama.Tina naravno nije to shvaæalana isti naèin. Stalno ga je gnjavilada nabavi mobitel. Bilo je oèitoda je to njoj jedan od onih ureðajaza praæenje koji se stavljaju naruke mladih prijestupnika. Nakraju mu je darovala jedan zaBoiæ, jedan od onih sumnjivihkojih je bilo svuda i nikad vamnisu naplaæivali pozive. Svejedno,dala mu je tu stvarèicu i iz dva juje razloga mrzio: prvo ta stvar spraæenjem, a drugo èinjenica daga nije mogao razumjeti, jebiga.Svi ti jebeni gumbi koje je trebalopritisnuti, gore od video. Znatekako inaèe samo frajer znanaštimati video. E, u Mikeyevojkuæi to je znao samo njihov sinèiæMikey Junior. Ne, tehnologijastvarno nije bila Mikeyeva specijalnost.S druge strane, ušiæariti tu i tamonešto bila je definitivno Mikeyevaspecijalnost. Kad god nijebio vani u potrazi za kakvom gorespomenutom avanturicom, biloje vjerojatno da nešto dogovaraovdje, sklapa neki posao tamo.Zbog toga se Mikey nije uzbudiokad ga je socijalno poslalo na teèajza prekvalifikaciju. Veæina bise deèki zajebavala ili sprdala stim, ali Mikey je pogledao što senudi i rekao da æe uzeti teèaj omoguænostima kompjutorskogposlovanja, o Internetu i timstvarima.Tako je u ponedjeljak ujutroMikey bio na Grasrootsu pola sataranije. Kad doðete ranije, imateprilike vidjeti sve koke, pomoæicurama da naðu mjesto i slièno.Mikey je volio te teèajeve jersu to bile jedine prilike kad jemogao sretati enske, a da muTina ne bulji preko ramena. Èakje razmišljao i da se prijavi za frizerajer je na tom teèaju bilo punocura, ali znao je da ga deèkinikad ne bi prestali zajebavati. Usvakom sluèaju, bio je tamo èio iveseo i izgledao je stvarno guba unovoj košulji koju je uzeo u TKMaxxu. Oboavao je taj duæanjer su imali one velike plastiènealarme prikvaèene za odjeæu pasu mislili da je roba sigurna. Aha!Mikey je baš æaskao s nekimzblajhanim komadom i kad jeušao predavaè, zablesirao je.Znao je tog momka. Tog su frajerazvali Ozzie, stari hipij koji jenekada bio socijalni radnik zadu-en za uvjetne osuðenike, a dostaje radio i na piratskoj radiostanicikoju su pokrenuli prije godinuili nešto.“Šta ima”, kae Mikey.“Hej”, kae Ozzie, a ondazastane na trenutak. “Thompson,Mikey Thompson, a? Dragomi je što te vidim. Poslije ostanimalo pa æemo poprièati.”I tako Mikey sjedne uz onuplavušu i gleda uobièajeni skupprijavljenih parazita – klinci kreteni,jadni stari tipovi koji te pokušavajuuvjeriti da su nekad bilimenaderi, samohrane majke kojese pitaju kako æe platiti dadiljamakoje im èuvaju djecu dok suone zaglavile na ovom uzaludnomteèaju. Sve po starom.Osim što teèaj, što se Mikeyaticalo, nije bio ni najmanje uzaludan.Prije nego što je poèelo Mikeyse bojao da æe biti sve neštoo programiranju, što mu se èinilomalo preteškim, ali umjesto togaOzzie poèinje prièati o svim timdot com kompanijama i kolikopara zaraðuju. Poèinje prièati otoj jednoj kompaniji èije imezvuèi kao jedna onih putnièkihagencija kojima su izlozi punionih ponuda u zadnji èas tipa dvatjedna u Magalufu za cenera. Kakobilo, ta putnièka agencija je naInternetu tako da im èak ne trebani prostor i na neku su se foru – ao tome je Mikey elio saznati više– probili na burzu. I odjednomvrijednost kompanije je kao petstomilijuna funti. Što je više odpivovare ili tvornice automobila.A sve se sastoji od nekolikokompjutora u nekoj sobi, i parklinaca koji utipkavaju informacijei primaju narudbe. Samaoperacija èak i ne donosi navacnego ga u stvari gubi na veliko, aopet ljudi koji su to smislili zgræumilijune, stotine milijuna.Ruku na srce, Mikey nije bašobraæao puno panje na ostatakpredavanja. Sto milijuna funti.Mikey nije bio pohlepan, uzeo bisamo milijun, to bi bilo dosta. Asve što vam je trebalo bila je ideja,bilo kakva stara ideja, a s njomprimamljivo ime s dot com nakraju. Koliko je to moglo bititeško.U stvari, èinilo se prilièno teškim.Pola sata usredotoèenograzmišljanja nije ga dovelo nikamo.Poèeo je sa svojim uimstruènim podruèjima, ali je moraopriznati da deparenje dotcom nije baš zvuèalo kao nešto uLewis Davis i John Williamsšto bi se veliki investitori eljelipetljati. Iako bi se od toga modadala napraviti igrica kao ona superigrica o kraði automobila naPlaystationu. Nije to u stvari bilaloša ideja, poprièat æe malo s bratiæemSeanom koji je zapravoznao programirati kompjutore ita sranja.Potom je Ozzie najavio pauzuza kavu i prvi put Mikey nije iskoristiopriliku da se upucava nekojod djevojaka preko tanjurakeksa od burbona. Ovaj put jeotišao direktno do Ozziea.“Sjajno predavanje, èovjeèe”,rekao je. “Vrlo inspirativno.”“Da?” rekao je Ozzie zahvalno.“Da. Isuse, trebaš samo smislitipravu ideju i zaradiš milijunena burzi. Briljantno.”“Hm”, rekao je Ozzie, “znaèinisi slušao onaj dio kad sam rekaoda je to potencijalno totalnaekonomska katastrofa?”“Ne, kako to? Misliš, ne plateti?”“Ne”, odgovori Ozzie. “Misliosam, to je balon od sapunice,vrijedne kompanije koje ne zaraðujui ne rade ništa. Kao da kapitalizampotpuno gubi dodir srealnošæu.”“Da”, nastavio je Mikey, “kaošto rekoh, super.”Ozzie je zatresao glavom.“Balon se uvijek na kraju rasprsne.Èak i prilièno èvrste prièe ouspjehu kao velika knjiara Amazon,èak i oni gube prava bogatstva.Samo što se svi klade na njihi zaraðuju hrpe para jednom ubuduænosti.” Zastao je za trenutak.“Ne, koliko ja znam, nitkozapravo ne zaraðuje nikakvu lovuna netu... mislim, osim ovih pornostvari naravno.”No, dobro, to barem ima nekogsmisla, mislio je Mikey. Pasvi znaju da je èitav smisao togInterneta da se omoguæi pristupsvoj toj pornografiji onima kojine vole zalaziti u Lovecraft iliuzimati stvari s gornjih policadok vas djevojka iz kioska gleda.I onda mu se upalila arulja.Briljantna ideja.“Hej, Ozzie”, rekao je. “I nekiod tih porno siteova se probijuna burzi, zar ne?”Ozzie se nasmijao i opet zatresaoglavom. “Tko zna, Mikey.”Mikey je stvarno bio nadahnut.Poslije predavanja poprièaoje s Ozziejem u pubu i tip je poèeomalo prestravljeno, sva tasranja kako pornografija degradiraene ili veæ što – što se Mikeyatièe, besparica degradira ljude. Usvakom sluèaju, nakon nekogvremena frajer se smiruje i dajemu neke savjete. Prvo, mislio jekako Mikey ne moe samo takouæi u Natwest i reæi hej, hoæu ponuditisvoj pornografski biznisna Internetu na burzu, moete limi, molim vas, dati moj milijun.Ne, prvo je trebalo pokrenutiposao, a koliko je Ozzie znao,banke su bile malo suzdrane ukreditima za porno industriju paje u biti Mikey sam trebao napravitiprvih nekoliko koraka.Drugo što je tip rekao bilo jeod malo više pomoæi. Poèeo jenagovarati Mikeya da zaboravipornografiju i poène raditi nešto“društveno korisnije”. Rekao jeda kad bi Mikey pokrenuo Butetownovèuvajte djecu od drogesite ili tako nešto, da bi se moglapronaæi kakva donacija, da se kupekompjutori i tako dalje. Oh,rekao je Mikey, to zvuèi dobro.I bilo je. To kako se buduænostpoèela otvarati za Mikeya. Prvikorak, nabavi lovu iz opæinskogvijeæa ili od koga god i pravi se daradiš na nekakvom siteu s dobrotvornimsranjima. Drugi korak,napravi i pokreni porno site.Treæi korak, odi na burzu i uzminovce. Slatko.Prva stvar je bila naæi nekogatko je zapravo znao programiratikompjutore i sve to. Vraæajuæi seBute Streetom Mikey je razmišljaoo tome koji trenutak, a ondase nasmiješio. Znao je baš takvogfrajera.Mikeyev bratiæ Sean zapravoje nešto prèkao, postavljao u svojojsobi mreu od èetiri PC-a kojuje pokretao Linux. Sean je volioLinux. Tko bi mogao odbitisistem koji te pozitivno poticaoda se spustiš pod haubu i poènešèaèkati, nasuprot Windowsimakoji su buèno padali èim biste ipomislili da pogledate ispod poklopca.U svakom sluèaju, igrao setamo s razlièitim slikama za desktopkad zazvoni zvono, a ondajoš jednom. Nervozan zbogometanja, Sean ode do vrata, otvori,kad tamo stoji njegov bratiæMikey.I tako Mikey uðe unutra i zaputise kroz otvorena vrata uSeanovu kompjutorsku sobu,pogleda kroz prozor i kae kakoje krasan pogled, što se i podrazumijevas obzirom da je desetikat, ali stvarno nije nikakva novost,a Sean samo stoji tamo i pitakoji kurac sad ovaj hoæe.“Gledaj”, kae Mikey uskoro,“znaš da ja radim dosta za zajednicu,jelda.”Sean frkne ne znajuæi baš za tupojedinost.“Svejedno”, nastavlja Mikey,“bio sam dolje u gradu na teèajuo moguænostima kompjutorskogposlovanja pa sam pomislio kakobi bilo dobro imati neki lokalnisite koji bi, kao, obavještavao ljudeo zaposlenju i što se dogaða itakve stvari.”Sean je opet frknuo. Nije imaoništa protiv te ideje, ali još mu tonije nalikovalo na Mikeya.“Bilo bi love u tome”, rekao jeMikey i Sean se mogao opustiti.“Da,” nastavio je Mikey, “postojebrojni fondovi za lokalne internetprojekte i to. Pa sam misliobi li...”“Ja napravio posao za tebe”,nastavio je Sean smiješeæi se. UMikeyevu društvu ne moete ada se ne smijete, bio je to takavblefer, ali providni blefer.“Ne, ne”, rekao je Mikey, “kaotim, naravno. Ja æu iæi na sve sastankeako mi pomogneš malo stehnièke strane kao struènjak, naprimjer kaeš im koji nam kompjutoritrebaju i to.”Sean se nevoljko nasmiješio

III/51, 15. oujka 2,,1 25zbog moguænosti da se dokopaneke fine, nove opreme iz donacije.Sljegnuo je ramenima: “Okej,raspitaj se još malo pa æemovidjeti što se moe napraviti.”Sljedeæih nekoliko tjedanastvari su išle kao po špagi. Ozzieje Mikeyu pomogao s formularimai prije nego što je i znao, nekiidiot iz vijeæa se smijao govoreæida, da, sjajno, pristup Internetuza manjinske zajednice, i pljunuoèek na znaèajnu svotu za tigerbaydot com.Istog trena kad je èek proknji-en na raèun potpuno nove tvrtke– kojeg su potpisnici bili Mikeyi Ozzie, tek toliko da bankabude sretna iako ga Mikey nijeplanirao pustiti ni blizu èekovneknjiice – Mikey i Sean pourilisu dolje u City Road. Sean je vodioi ušli su u duæan pun razlièitihkompjutorskih komponenti ibez ijedne igrice, što je malo raspizdiloMikeya, ali nekoliko dosadnihi potpuno nerazumljivihsati kasnije Sean je bio sretan.Nekoliko dana nakon toga preselilisu se u nove urede, na treæikat viktorijanske poslovne zgradepreko puta Baltimorea, i Seanse bacio na spajanje opreme sretnijiod onog malog djeteta izposlovice. Èim je to bilo gotovo,Sean je rekao Mikeyu da im trebadizajner.“Zašto?” upitao je Mikey.“Da dizajnira site,” rekao jeSean, “da ispadne dobro.”Mikey je na trenutak zastao.“U redu”, rekao je. “Zvrcnut æuCola.”“Cola?”“Aha, on je napravio one znakoveiznad Kennyjevog kluba.”“Zna Visual Basic, je li?”“Nemam pojma,” odgovorioje Mikey, “ti bi mu valjda mogaopokazati.”Sean je zakolutao oèima, aliMikey ga je ignorirao. U svakomsluèaju, bilo bi dobro imati Colatu.I bilo je. Col je imao nekih lijepihideja za pozadine i boje i testvari i proveo je sate i sate prèkajuæipo razlièitim fontovima iostalom. To je znaèilo dosta dodatnogposla za Seana, ali èak iusprkos tome što je malo gunðao,Mikeyu je bilo oèito da æebiti tamo cijele noæi ako ikakobude mogao.I tako je nekoliko tjedana kasnijesite bio pripremljen i stavljenna mreu, imali su stranu s izvorima,stranu sa savjetima, finumalu stranicu s fotografijama opovijesti, stranicu s linkovima itone uobièajenih dobroèiniteljskihsranja. Mikey je bio vrlo zadovoljan,a isto i Ozzie i ljudi izAgencije za razvoj.I kao i Mikey, i Col i Sean susjedili u uredu uivajuæi u dobroobavljenu poslu. Mikey je odluèioda je vrijeme da se krene udrugu fazu.“I što vi deèki mislite o tomeda napravimo novi site, neštounosnije.”“Što,” rekao je Sean, “mislišprodavati stvari?”“Aha”, rekao je Mikey. “Mislim,više-manje.”Col se namrštio kao da se pitaotreba li štogod dodati, a ondase bacio na to. “Da,” rekao je, “isam sam se pitao bih li trebaonapraviti kakav site za svoj posao.”Sada je Mikey bio na redu dase namršti s obzirom da se Colovmali posao temeljio na uzgoju iraspaèavanju najgadnije hipodroniènetrave koju je Cardiff poznavao.“Ne bi li to bilo malo riskantno?”“Nemam pojma,” rekao jeCol, “kako mogu ustanoviti gdjeti je kompjutor?”“Prilièno lako,” odgovorio jeSean, “posebno ako si prikljuèenna telefonsku mreu, onda samotreba provjeriti gdje je broj.”Zastao je. “Naravno, kad bi imaolaptop i mobitel s Ethernet vezom,onda bi im te bilo priliènoteško naæi.”“A da?” zaèudio se Col, “kolikobi to koštalo?”“Dva, tri soma”, rekao je Sean.“Misliš da bi nam ovi iz Agencijeeljeli kupiti jedan?” upitaoje Col Mikeya.“Sumnjam,” rekao je Mikey, “auostalom, dostava bi bila problematièna.Mislim, prodaješ prekoInterneta, kako znaš tko kupuje?”Neki bir bi ti mogao naruèitinekoliko grama, a ti ne biznao dok ne doðeš do njihovekuæe, a tamo te èeka murja i umireod smijeha.”“Da”, rekao je Col i utihnuona trenutak prije nego što se opetrazvedrio. “Mogao bih slati poštomi naplaæivati s kreditnih kartica.”“Aha,” rekao je Mikey “Barclaybi to sigurno jako volio. Svejednosvu robe veæ prodaješ.”“Da,” rekao je Col, “valjda.”“Gledajte,” poèeo je Mikey, “imamjednu puno bolju ideju.” Iobjasnio je svoj plan za porno site.U usporedbi s prvim siteom,porno site im je zadavao glavoboljeodmah od starta. Kao prvo,Col se nije htio time baviti. Jošotkad ga je mala nogirala zbognekog lezbijskog svodnika, Colje bio malo osjetljiv na èitavu industrijuseksa. Ni Sean se nijepreviše palio na to, ali je rekao daje za porno siteove razvijeno neštovrlo zanimljive tehnologije, paje Mikey rekao da bi mu to modabio mali tehnološki izazov iprodao mu stvar na tu foru. Sljedeæije problem bilo ime. Sean jeMikeyu pokazao taj neki sitegdje ste mogli registrirati ime zasvoj site i bilo je nevjerojatno kakosu sva prljava imena kojih stese mogli sjetiti bila veæ zauzeta.Puna je dva dana pokušavao, a jedinoime koje je uspio registriratibilo je mikeythompson.com. Veæje bio spreman odustati kad jeCol svratio i sarkastièno predlo-io Welshporn.com, kome bi toikada palo na pamet. I bio je upravu, nije nikome. Mikey ga jeubo smjesta. To mu je èak dalo iideju za lajtmotiv: sve cure trebaodjenuti u velšku nošnju. Akoništa, onda barem u one glupe šeširiæe...To je, naravno, bio sljedeæiproblem, kako naæi cure. Prvo sepostavljalo pitanje, kakve cure?Mikey se bacio na malo istraivanje,pogledao konkurenciju iskuio da su postojala dva glavnapravca -–glamurozno i amaterski.Glamurozno je znaèilo naæicure s naslovnice kojima nijesmetao seks pred kamerama. Buduæida su cure s naslovnice bilepomalo rijetka roba u Cardiffu,izuzevši one koje su davale javno,Mikey je skuio da je trebalokrenuti s amaterkama. To je znaèilocure koje izgledaju kao kokeiz susjedstva, snimane jeftinim islabim kamerama, vjerojatno ucrno-bijelom. U osnovi trebaliste samo skupiti nekoliko droljakoje bi se htjele nasmijati i zaraditikoju funtu. A to je, Mikey jemislio, bilo nešto što je mogao.Poprièao je sa Seanom o tehnièkimpojedinostima, ali je Seanpoèeo nešto trabunjati o tehnologijii frekvencijama i Mikey seiskljuèio. Kad se Sean zaustavio,samo ga je upitao: “Kako bi biloda ti donesem nekoliko videokazetai fotki i da ti napraviš neštos tim.”“Ali eliš da bude seks uivo?”prigovorio je Sean. “Morat æešpostaviti studio s digitalnom kameromkoja moe poslati...”Isuse, deèko sve doslovnoshvaæa, pomislio je Mikey prijenegoli ga je presjekao: “Sean, reæiæemo da je to seks uivo. Gurnemokomad videa pušaèima, štooni znaju je li to uivo ili ne?”“Ali to je nepošteno”, rekao jeSean. Mikey je puknuo od smijeha,a na kraju se i Sean nasmijao.Prošlo je još nekoliko tjedanai Mikey je konaèno imao materijal.I da je znao da æe biti tolikoposla, ne bi se bio ni gnjavio stim. Morao je otrpjeti više šamaraod Erniea Wisea, a samo je nudioskupini ne baš obdarenihgospoðica priliku ivota. No jedinošto ga je nauèilo dvadesetogodišnjeiskustvo enskara biloje da se upornost isplati i to se idokazalo.Prvo je napravio nekoliko polaroidfotografija visoke, tamnedjevojke koja se zvala Gloria ikoja je nakon pet šest bacardijapokazala sise ispred puba. Nakontoga je napravio par snimaka tipaskrivene kamera striptizeta izDowlaisa prije negoli ga je Kennyuhvatio i izbacio van. Dobioje i nekoliko fotki djevojke kojase zvala Lee-Ann i koja je u stvarieljela biti djevojka s treæestranice pa je pustila Mikeyu daje nekoliko puta uslika raširenuna sjedeæoj garnituri njezinih roditelja.Dotad je bilo dobro, alisvaki put kad bi djevojci koja biprionula na posao spomenuo video,dobio bi ozbiljan šamar.Razmišljao je da upita koju oddjevojaka s Carinarnice, ali veæinanjih tamo bile su amaterke itamo je bilo ozbiljno jebeno. Ktome, Mikey je iznenada postaosvjestan još jednog problema. Zasnimke djevojaka magazinskogtipa bilo je lako, sve što vam jetrebalo bila je djevojka, ali za pravikompletni seks trebao vam je ifrajer. Sad biste moda pomislilida je lako naæi frajera spremnogda obavi posao sa svakom kurvicomkoju Mikey dovede, ali iznenadilibiste se. Deèki koji se ševekao ništa iznenada bi se pretvoriliu stisnute ljubièice èim bi imMikey predloio da naprave neštopred kamerama. Valjda su se,mislio je Mikey, bojali da bi svijetmogao shvatiti da je njihov malinešto manji od dvadeset centimentaraili da im se neæe dignuti.Na kraju je skuio da je, ako elida se posao napravi kako treba,bolje da ga obavi sam.Što je ostavilo samo pitanjetko æe biti sretna gospoðica. Ondaje shvatio da mu se oèiglednorješenje nalazi pod nosom. Nagovoritæe Tinu. Ako malo odstupitei zaboravite da otvara ustasamo kad vas eli podjebavati,još je bila prilièno dobar komad.Draesna velika guza, baš kao štoje Mikey volio. U svakom sluèaju,sad je bila u dnevnoj sobi igledala jebeni Holby City, a najgorešto mu se moe dogoditi jeda dobije još jedan šamar, pa zatoulazi i pita je i ona smjesta pristane.Zbog toga se zapravo osjeæaopomalo krivim, kao da se mogaomalo potruditi da im seksualniivot bude zanimljiviji i to.U stvari, sjajno su se zabavljali.Napravili su mali scenarij ukojem se Mikey noseæi kamerupretvarao da skuplja Tinu na ulici,a onda su se vratili u stan,uèvrstili kameru na stativ i bacilise na posao kako nisu veæ godinamajer je Tina zbilja davala stoposto pred kamerom.I tako je bio spreman: sat ilidva vrhunskog videa i hrpa fotki,sve spremno za start. Èak je zadno naslovnice, nešto poput loga,imao i zgodnu sliku Tineodozada s velškim šeširom naglavi. Mikey je prepustio posaoSeanu, nije elio posramiti maloga,i do kraja tjedna site je biopostavljen i u pogonu. Èak suimali i dogovor s nekom kompanijomiz Kalifornije za plaæanjeputem kreditne kartice, u sluèajuda bilo tko vidi Tininu guzu, po-eli vidjeti i puno više.Mikey je cvjetao. Preostalomu je jedino da ode do nekog lovaša.Mikey je sjedio u odvjetnièkomuredu u Windsor Terraceu.No nije to bio odvjetnièki ured ukojem je inaèe sjedio, kancelarijanjegova advokata Terryja Richardsau kojoj se obièno pitao kakoæe se izvuæi od optunice za posljednjukraðu u duæanu negopravi šminkerski odvjetnièkiured s konim foteljama i modernimslikama na zidovima.Naravno, tajnica nije bila takoslatka kao Donna koja je radilaza Terryja ali ne moeš imati sve.Mikey je bio zadovoljan što sekonaèno negdje kreæe.Odnijeti site nekom lovašubilo je puno tee nego što je oèekivao.U stvari, poèeo se slagati sonim tipovima na telki koji seuvijek grèe kako u Britaniji nemadovoljno poduzetnièkog duha.Ponudite ljudima sigurnu stvar –Internet pornografiju – najlakšapara koja postoji, izuzmu li sefranšizeri lutrije, a oni ne ele nièuti. Spomeneš rijeè porno i oniokreæu glave. I Mikey nije bioneki politièar, ali nije mogao, ada se ne zapita bi li imali iste stavoveda je nekakav proizvoðaèoruja ili tako nešto. Skupiš nekolikofotki djevojaka koje sudovoljno stare da znadu nekestvari i oni se odjednom obrušena tebe sa svim tim moralizatorskimforama.No Mikey je ustrajao i konaènoje uspio porazgovarati s nekimtipom u Nat Westu koji jerekao da ne misli da bi banka kaonjegova s ugledom koji mora štititibla, bla, truæ, bila zainteresirana,ali da æe se raspitati, da znanekoliko ljudi koje zanimajumalo, hm, riskantnije vrste ulaganja.I tako nekoliko dana kasnijeMikeyu zvoni telefon i neka gatajnica na liniji pita bi li elio doæina sastanak s tim nekim odvjetnikomRalphom CledwynomThomasom.I tako je Mikey sjedio u ureduCledwyna Thomasa i uistinu nijemogao vjerovati da vodi tajrazgovor. Taj ga respektabilnifrajer u odijelu pita je li njegovporno site dovoljno prljav.“Vrlo lijepo ureðen site,” kaeCledwyn Thomas, “no ne misliteli da bi vam trebalo više JPVa.”“JPV-a”, rekao je Mikey mršteæise jer je mislio da je to nekakompjutorska kratica.“Jedinstvene prodajne vrijednosti”,objasnio je frajer.“Kako to mislite jedinstveneprodajne vrijednosti?” upitao jebojaljivo.“Znate,” kae frajer, “neštoneuobièajeno, nešto što ga istièeKULTURAIIDENTITETmeðu milijunima, hm, siteova zaodrasle. Meðu konkurencijom.”Mikey je sjedio pitajuæi se natrenutak što tip hoæe. Misli li dasite moda nije dovoljno perverzan.Moda tip hoæe sado-mazo,ili ivotinje ili djecu, Isuse. Štomisli tko je Mikey? Moda bimogao malo sado-mazo, èistoglumiti koliko moe, ali ostalestvari nema šanse, mislio je osjeæajuæikako se neki val moralneèistoæe na koji nije navikao prelijevapreko njega.“Dobro”, rekao je Mikey, “nemampojma, mogao bih stavitimalo sado-maza na site, pretpostavljam,ako je to ono što stemislili?”“Hmm”, poèeo je tip, “da,vjerujem da to jest vrlo popularnopodruèje za istraivanje, alimislio sam...” U tom trenutku jespustio glas pa je Mikey moraoprivuæi svoju stolicu da ga èujekako treba.Deset minuta kasnije Mikeyje bio vani i uspinjao se CharlesStreetom kraj puba koji se nekadazvao Panorama, ureæi kuæi uButetown pun neuobièajenogosjeæaja moralnog bijesa. Tip jeoèito imao problema sa svojimzahodskim treningom, Mikey jemislio da æe mu pozliti od togašto je htio da djevojke rade. Ktome, a to je bilo najgore od svega,koliko je Mikey skuio, nijebio ni zainteresiran da stavi sitena burzu ili štogod nego je samohtio da mu Mikey pomogne ispunitinjegove osobne fantazijice.Završilo je kad je Mikey ustaogovoreæi “Nisam svodnik,znate,” što je bilo malo smiješnojer nije imao ništa protiv te profesijekao takve nego se samotrudio da ispliva u svijetu koji nijebio njegov, a èinjenica da ga setretira kao nekog frajera kojimoe organizirati porno programza svaku jebenu dvocijevkukoja naiðe ga je raspizdila.Hodao je preko gradilišta nakraju Bute Streeta odmahujuæiglavom zbog degeneracije èovjeèanstvakad mu je zazvonio mobitel.Na liniji je bio CledwynThomas, isprièava se što je Mikeymoda dobio krivi dojam,sere na veliko, a onda iznenenada:“Biste li me moda moglispojiti s mladom damom s vašegsitea?”“S kojom mladom damom”,pita Mikey.“Ma onu s prilièno zgodnimvelškim šeširiæem”, kae CledwynThomas.Mikey se stresao, a onda bezrazmišljanja bacio mobitel predvaljak za asfalt i zadovoljno gledaokako se drobi pod njim.Putem prema kuæi mislio jekako æe se drati onoga što zna.Na koncu konca, nikada nije nibio sklon tehnologiji.Preveo Dragan Koruga

26 III/51, 15. oujka 2,,1.Razgovor: David Adams, teoretièar i teatrologIzmišljanje nacije:lekcija velškog kazalištaNaš je nacionalizam jako ironièan.Ne bavi se korijenima nacije negomanjkom bilo kakveukorijenjenostiNataša Govediæaslovivši zagrebaèko predavanje Dekolonizacijascene, David Adams,kritièar Guardiana i autor knjigeStage Welsh (1996.), neizravno je pokrenuoneka od najteih i najzanimljivijih pitanjasuvremene postkolonijalne teorije. Recimoto ovako: treba li velško kazalište, kojeuopæe nije postojalo do šezdesetih godina,dakle koje doslovce nikada nije postojaloni u kakvom autohtonom obliku, sada izmislitina naèin "neoetnièke" kulture? Akodanas samo 20 posto Velšana govori velškimjezikom, znaèi li to da ih treba sustavnopodvrgnut agresivnom povratku na jeziknacionalne tradicije? Velško kazalište,doznali smo, poèinje postojati tek u šezdesetimgodinama XX. stoljeæa. I to ne kaonacionalno "èisto" kazalište, veæ kao "sinkretièka"mješavina brojnih urbanih kultura.Zanimljivo je da se potreba formiranjavelškog nacionalnog kazališta pojavila istodobnos pojavom postkolonijalnog teorijskogdiskurza. O tome razgovaramo s DavidomAdamsom.Prosperov jezikZašto se poèeli predavanje citirajuæiShakespeareova Calibana kao klasièniprimjer engleskog jeziènog imperijalizma:nije li Oluja ponešto sloenija drama odglobalne metafore za koloniziranje domorodaèkihkultura? Mnoge inscenacije (posebnoirske) ovog komada upravo su u Calibanuproèitale opiranje britanskoj kolonizaciji?– To je istina. Oluja se moe tumaèiti ikao kritika engleskog imperijalizma. Ali jasam je citirao zato da kontekstualiziramvelško kazalište kao kolonijalno; kao mjestokome je nametnut Prosperov jezik. Zahvaljujuæitome što nije postojalo do prijeèetrdeset godina, velško kazalište sreæomne mora stalno ratovati s golemom Shakespeareovomsjenom – to je pak problem britanskogkazališta. Nas ne proganja Shakespeareovopus; nas moda stvarno proganjaCalibanova pozicija kulturalnog autsajderstva.Kao da si odabirete jedan stereotip...– Moda se time branimo od britanskihstereotipa o Velšanima.A kako glase britanski stereotipi o Velšanima?– Pa, znate, kao da smo mi nacija koja sesastoji od Velške Majke i Velškog Rudara. Ito odjevenih u "velšku narodnu nošnju",koju su, dakako, izmislili Britanci. A izmislilisu je da bismo izgledali drugaèije od Engleza;po moguænosti jako èudno i egzotièno.Kao što su izmislili i "tipièan velški krajolik"(to je obavio još Wordsworth). Takoda se naši sadašnji dramatièari moraju jakotruditi dokazati kako Wales nije slièica izbritanskog turistièkog vodièa. Ed Thomas,primjerice, piše tekstove koji ironizirajuengleske stereotipe na taj naèin što figuriarhetipskog Velškog Rudara dodaju novu"velšku ikonu" rugby-igraèa ili moda slavnogrock-pjevaèa. Naš je nacionalizam jakoironièan. Ne bavi se korijenima nacije negomanjkom bilo kakve ukorijenjenosti.Medijska geografijaPa ni vi, kao glasnogovornik velške kulturei velškog teatra, niste Velšanin...– Toèno, ja sam deset kilometara i nekolikostotina godina udaljen od toga da semogu i slubeno smatrati Velšaninom.Naime, granica se mijenjala tijekom protekleèetiri stotine godina: u šesnaestombih stoljeæu geografski pripadao Walesu,danas pripadam Engleskoj. Ali zapravo ivimu pograniènom podruèju; ni tu ni tamo.Zato se ne osjeæam ni Englezom. Osjeæamse kao stanovnik granice.Sad mi jasno zašto se bavite kazalištem.– Još gore: zato se najradije bavim rubnimili alternativnim teatrom.A onda opet pišete za vjerojatno najjaèeengleske lijeve novine: The Guardian.– To se dosta promijenilo proteklih godina:sve manje pišem za engleski Guardian,sve više pišem za velške dnevne novineThe Western Mail. To nije sluèajno.Guardian i uopæe veæina engleskih nacionalnihnovina ne pokazuje naroèit interesza Wales. U njima ne mogu napisati kulturalnuanalizu koja bi zanimala engleske èitatelje;ne mogu, recimo, pisati o velškombilingvalnom kazalištu (ne zato što to nebih htio, nego zato što to èitatelje Guardianane zanima). Siguran sam da ih ne zanimani tema engleske krivnje kad je nametanjeengleskog jezika ostatku svijeta u pitanju,a meni je ta problematika autorskiopet iznimno poticajna. Kao što mi je fascinantnai èinjenica što ste vi, recimo, u pozicijida morate govoriti engleski ako elitesa mnom razgovarati, dok se samo po sebipodrazumijeva da ja neæu nauèiti hrvatskida bih razgovarao s vama ili da bih èitao hrvatskeautore: to je opet jedan mali znakgolemog engleskog imperijalizma na kojismo se veæ i previše navikli. Ja èak ne znamkako se na hrvatskom kae "hvala" ili "molimkavu" jer sam sto posto siguran da æumoæi zahvaliti svakome koga sretnem naengleskom jeziku i da æe me sugovornicishvatiti. Ne mislite li da je to strašno?Mislim da bi ipak bilo tee kad ne bipostojao nikakav globalni jezik sporazumijevanja.– Englezima bi to svakako najtee palo.NacionalizamModa razliku u našem poimanju vanostinacionalnog jezika odreðuje moje,dakle hrvatsko iskustvo zloupotrebe nacionalnogjezika u nacionalistièke svrhe.Brine li vas moguænost velškog nacionalizma?– Nacionalizam je uvijek prisutan u svakojkulturi, ne moete ga izbrisati. Samo jepitanje kako æete se s njime nositi. U kazalištumoete vrlo paljivo isprobavati i istraivatirazlièiti modele nacionalizma, a daih pri tome podvrgnete i kritici. Mnoge našepredstave bave se upravo debatom osmislu i opasnostima nacionalizma. Zanimljivoje da takve debate privlaèe najširui najbrojniju publiku, dakle one su iznimnovane. Baš zato ih treba pokretati na sceni.Recimo u djelu Eddie Ladds, izvoðaèicekoja je namjerno uzela muško ime i nastupau muškom kostimu, dovode se u pitanjekako rodni, tako i nacionalni stereotipi.Pokazuje se èak i veza izmeðu njih. Laddsovana sceni koristi film Lice s oiljkom,odakle citira i preuzima ulogu Ala Pacina(koji glumi amerièkog gangstera), kako bipokazala da je njezina nacionalna pripadnostnajblia amerièkoj mješavini identiteta,ali istodobno igra tog "sirovog" Pacinaneoèekivano mekim enskim glasom, oponašaga evidentno enskim crtama lica, dokvideoprojekcija iza njezinih leða prikazujetipiènu ruralnu velšku farmu, idiliène zelenelivadice, jaka mjesta velškog nacionalnogidentiteta. Na taj naèin njezin lik gledamou "trostrukoj ekspoziciji": ona je usvakom trenutku "ena–Pacino–Wales". Timesu postavljena kljuèna pitanja o velškomidentitetu i kulturalnom pamæenju.Muzika koja prati predstavu, da budemojoš malo sinkretièniji, jest velška varijantahip-hopa; dakle "mješavina nad mješavinama".Dodajte tome još i razinu predstavekoja tematizira tipièno velški emigrantskiproblemi stoljetnog odlaska naših ljudi saseoskih farmi u Ameriku – ali nikako ne uEnglesku.Amerièki egzil– Za Velšane je Amerika oduvijek predstavljalabijeg od Engleske; naèin pobuneprotiv britanske kolonizacije. Zbog toga jetema amerièkih emigranata toliko vana zanaše današnje nacionalno kazalište. Velškisuvremeni dramatièar Ed Thomas u svojimdramama takoðer tematski "bjei" u Ameriku,ali tako što citira anrovske konvencijeamerièkog filma. Nikada nismo igrali"klasiène" nacionalistièke komade, daklekomade iz razdoblja europskog romantizma.To bi bilo prejednostavno za naše prilike.Mi èak uopæe nemamo ni desnièarskokazalište (od koga bi se najprije oèekivaloda posegne za nacionalizmom); naši kazališniautori uglavnom dolaze s krajnje ljevice.Gareth Miles, dramatièar koji nikada nepiše na engleskom nego apsolutno uvijekna velškom jeziku, pri tom je uvjereni – maupravo ekstremni – trockist. Njegova dramaNightmare in Future Wales tièe se vremenakada je (negdje u dalekoj buduænosti)Wales konaèno opet zadobio svoju nezavisnost,dakle on je gotovo pa nacionalistpo tematici, ali nikako to nije u smislupreuzimanja desnièarske mitologije. Bojimse da je nacionalni identitet kakav obiljeavadanašnju Hrvatsku puno blii politièkojdesnici, dakle "iskopavanju" starih romantièarskihmitova o "èistim narodima", zbogèega ne bih volio da Wales ponovi hrvatskupolitièku povijest borbe za dravnu nezavisnost.Ne, nikako to ne bih volio. Mislimda jedan od naèina da se protiv toga borimosvijest o velškom "kaosu" identiteta;baš kao i svijest o povijesnosti same konstrukcije"nacionalnog identiteta". Evo, padami na pamet primjer feministièkog velškogteksta pod nazivom The Queen WasWales.Religija kao politikaNije li kraljica Elizabeta I. doista "spasila"velški jezik, naredivši poèetkom XVI.stoljeæa prijevod Biblije na velški...– Da, ali to je uèinila kako bi ojaèala protestantizami podigla "još par metara" engleskogobrambenog zida prema katolicizmu.Tako da i tu moete govoriti o imperijalistièkojmanipulaciji, odnosno moetegovoriti o tome do koje je mjere velška religioznost(usput budi reèeno: do danas vrlojaka) posljedica politièkog izmišljanja religioznetradicije.Po vama je, znaèi, protestantizam još jedanengleski izum koji je trebao posluitiKULTURAIIDENTITETlakšoj kolonizaciji ostatka svijeta?– Naravno. Ali sada je na nama red da posegnemoza tom snagom izmišljanja tradicijekoju su Englezi prije nas zbilja genijalnosvladali. Ako veæ Wales nikada nije postojao,ako je veæ oduvijek bio izmišljan (u najdoslovnijemsmislu rijeèi), zašto ga danasmalo za promjenu ne bi izmišljali sami Velšani?Sloio bih se s Edom Thomasom kojiironièno predlae da predstavnikom velškerenesanse proglasimo ni manje ni više negoToma Jonesa – znate, u onom jednom blistavomodijelu iz sedamesetih godina i s raskopèanaprva èetiri gornja gumba košulje.Na taj naèin barem prekidamo s nekoæ ozbiljnoshvaæanom mitologijom Walesa kaopitomog arkadijskog krajolika – Toma Jonesakao nacionalnu ikonu nalijepljenu na pitoresknepašnjake teško da itko moe shvatitisavršeno ozbiljno.Zvuèi kao školski primjer postmodernizma:pop kultura Amerike nalijepljena prekobritanske trivijalizacije vergilijanskogtoposa Arkadije, što se onda zove Wales...– Zbilja autentièni Wales.U našem se razgovoru negdje zagubila temavelškog jezika: zašto njime i danas govoritako malo ljudi?– I tu je odgovor u stvari mraèan: zatošto su engleski medijski i kulturalni proizvodipuno veæe kvalitete od onih velških.Tko bi elio uèiti velški iz katastrofalno lošenapravljene velške TV trakavice? Istina jeda postoji TV kanal koji se emitira svakogdana na èistom velškom jeziku, ali nitko gane eli gledati jer je program jako loš.Èetiri kirurga i jedna ena– Osim toga, situacije koja ta televizijaprikazuje dovede glumce i gledatelje do apsurdnelanosti – u njima, recimo, èetiri kirurgarazgovaraju na velškom (tako neštonikad se nije dogodilo niti u jednoj velškojbolnici), a ne treba zaboraviti da je pri tomjedan od tih velških kirurga i Afroamerikanac!Molim vas tko bi gledao takve idiotarije!?Daljnji cinizam tièe se èinjenice da akoelite u Walesu dobiti posao u bilo kakvojdravnoj slubi, morate nauèiti govoriti velški.Sve su naše slube bilingvalne. Dakle,ljudi uèe velški ne zato što bi o tome sentimentalnosanjarili nego zato što moraju.Znaèi da poznavanje velškog jezikapredstavlja vaš oblik tzv. politièke korektnosti(sa svim humornim zamkama korektivnepolitike)?– Toèno, a to se inaèe najbolje vidi po tomešto su najbolji u velškom jeziku upravoljudi bliski birokraciji i politici. Svi Velšani,rekli bi zlobnici, izvrsno govore engleski, asamo politièari dosta dobro govore velški.Dobro, ima i dramatièara koji izvrsno govorevelški jer su odrasli u velškoj obitelji ili suuloili puno truda u njegovanje tog jezika.No veæina autora, ne samo kazališnih nego iknjievnih, eli pisati na engleskom jer sutime dostupniji široj publici. Zanimljiv je fenomenda pojedini autori velški koriste samokao kulturološke citate u svojim dramamaili romanima.A kako suvremeno velško kazalište napozornici prikazuje "velško" tijelo?– Kao enu. U muškoj odjeæi. Moda,vjerojatno silovanu. Zbunjenu. Izvan grupe.Usamljenu.

III/51, 15. oujka 2,,1 27Dekolonizacija pozorniceVelški je teatar sazrioposljednjih desetljeæaprošlog stoljeæa, aizvanserijska djela bila suona koja su, izravno ilineizravno, postavljalapitanja kulturnog identitetaDavid Adamsales je mala zemlja u zapadnomdijelu britanskogotoèja s oko tri milijunastanovnika; glavni grad Cardiff saširom okolicom ima oko milijunstanovnika. Koriste se dva glavnajezika; gotovo svi govore engleski,a oko 20 posto stanovništvagovori velški. Urdu, gudjerati idrugi azijski jezici pojavili su se unovije vrijeme, iako je Cardiffpoznat kao najstariji multikulturalnieuropski grad. Wales imajednu od najstarijih civilizacija uEuropi. godine 1282. osvojili suga Englezi i politièki asimilirali1535. Tek prošle godine, nakonmnogo stoljeæa borbe za nacionalnusamostalnost, Wales je dobioogranièenu autonomiju s vlastitimparlamentom.Mislim da su ovi osnovni zemljopisnii povijesni podaci potrebnikao podsjetnik da naše zemlje nisutoliko razlièite koliko se moeèiniti na prvi pogled. Wales je, kaoi Hrvatska, zemlja s dugom poviješæuborbe za nacionalni identitet.U novom broju èasopisa Kazališteizlaze dva djela velških dramatièara.Meðusobno vrlo razlièita,dobro pokazuju raznolikostsuvremene velške drame, ali imajubar dvije zajednièke karakteristike.House of America je, kao što sevidi iz naslova (iako je to teškoprevedivo), drama o amerikanizacijiWalesa, ali je izrazito velškapo upotrebi jezika: ritmom, narodnimgovorom, upotrebomosobite verzije engleskog kojimgovore stanovnici Walesa (wenglishili south valian). Velška obiljejapojaèavaju ironiju, kao i stalnereferencije na amerièku kulturu(kao što su Keruac, Brando, rockglazba).Crossing the Bar napisanaje dijelom na hibridu lanog srednjovjekovnoggovora (kojim seslui seksualno zakoèena redovnica),a dijelom na wenglishu, domaæemgovoru prepunom poštapalicai psovki (kojim govori mladikriminalac siromašnog vokabulara,frustriran nemoguænošæuda se izrazi govorom).Zanimanje i briga za jezik javilisu se, naravno, tek u postkolonijalnodoba, kao sredstvo domaæihljudi kojim su jezik kolonizatorapreokrenuli u svoju korist upotrebomi promjenom. (Svjestansam politièke vanosti jezika uHrvatskoj, gdje se projektomproèišæavanja jezika pokušalo nadrugi naèin ostvariti pravo na samoodreðenjei nezavisnost.) Procesje nazvan sinkretizmom a koristislièna sredstva kao hrvatskadrama 19. stoljeæa, do èega æu doæikasnije. No ni Wales niti Hrvatskane trebaju lekcije o vanostijezika u borbi za samostalnost ireafirmaciji nacionalnog identiteta.Druga zajednièka karakteristikatih dviju drama je televizija, neu smislu da su pisani za taj medij(koliko ja znam), nego su obadjela inspirirana njezinim utjecajem.Edward Thomas, autor Amerièkekuæe, poèeo je pisati, glumitii reirati televizijsku soap-operuna velškom jeziku, Poboly Cwm(Ljudi iz doline); Ho-use of Americapraizvedena je 1988. zahvaljujuæiad hoc druini izvoðaèakoji su takoðer radili u televizijskimsoap-operama a eljeli su sevratiti kazalištu.Televizija prije kazalištaLucy Gough poèela je kaodramska spisateljica (studirala jekod Davida Edgara koji dri teèajkreativnog pisanja na Sveuèilištuu Birminghamu), ali je odnedavnapostala poznata kao scenaristicapopularne tinejderske soap-opereHollyoaks; Crossing the Bar,napisana 1994., najavljuje njezinpomak ka televiziji, ali ona još pišezanimljive kazališne komade, aostvarila je uspjeh i na radiju. Kaoi drugi dramatièari orijentirani nazvuk i ekran, vrlo je svjesna razlikeizmeðu kazališta i konvencijatelevizijskog prijenosa. Televizijusam spomenuo ne samo jer je utkanau produkciju velških drama,veæ i zato što je pionir modernogvelškog teatra Wilbert Lloyd Roberts1974. zakljuèio da je Wales«jedina zemlja na svijetu koja jeimala televiziju prije teatra». Takoje velška kazališna drama reakcijana naturalizam televizije, odbijajuæi,potkopavajuæi, koristeæi, parodirajuæiili (u najgorem sluèaju)imitirajuæi televiziju.Wil Roberts mislio je tako kazatida do 60-ih godina u Walesunije bilo domaæe kazališne prakseniti organizirane kazališne produkcije.Walesu, sa prevladavajuæomusmenom i prikazivaèkomkulturom, nedostaje primjericebogato knjievno i dramsko nasljeðe.Hrvatsko narodno kazalištei dug razvoj dramske umjetnostijest nešto za što se mi u Walesujoš moramo mnogo truditi. Doprošlog stoljeæa u Walesu nijepostojalo profesionalno kazalište.Velško kazalište kao institucijustvorili su Britanci (Britanski kulturniinstitut) prije manje od pedesetgodina, što èini Wales priliènojedinstvenim u Europi.U svakom sluèaju, u Walesunema kontinuirane kazališne tradicijekakva se moe naæi u ostatkuVelike Britanije, uglavnomzbog nedostatka bogate srednjeklase kao publike, kraljevskih patronata,ali i nepostojanja glavnogcentra s veæim brojem stanovnika.Ovo, naravno, dovodi do pitanjašto podrazumijevamo podpojmom «kazališta». U upotrijebili mnogo širi termin «prikazivanje»,dobivamo potpuno drugaèijusliku. Još jedan razlog zbog kojegnema vidljivih ostataka kazališneprakse u Walesu jest prirodanaše kulture – izrazito usmenatradicija na jeziku koji razumijevrlo malo ljudi izvan Walesa. Nopostoje tragovi bogate tradicijeprikazivanja dramskih i mimetièkihizvedbi koje su degenerirale unarodne obièaje. Zabiljeeni dijelovite tradicije koji se još mogunaæi u ruralnim sredinama Walesaotkrivaju kompleks formaliziranihrituala koje bismo danassmatrali prikazivanjem. Ta prikazivaèkatradicija, iako je neprekidanakroz stoljeæa i kao takva uspjelaizbjeæi crkvene zabrane kojesu nepovratno izbrisale tolike narodneobièaje, ostaje i dalje samodjelomièno prepoznata, ako ne inepoznata. Uostalom, to je prikazivanjesmišljeno da se u njemusudjeluje, a ne da se izvodi predpublikom, a još manje kritièarima.Kao kritièar moram naglasitida dramski oblici, pogotovo neknjievno-prikazivaèkia još i ujednoj takvoj podreðenoj kulturikao što je velška u odnosu na englesku,nestaju ako nisu zabiljeeni.Kritika je ta koja daje prolaznojkulturnoj praksi pravo mjestou povijesti. Ironija je da èak i danasu Walesu, kada postoji bogatakazališna aktivnost i velik brojmeðunarodno poznatih druina,kazališne predstave mogu nestatigotovo bez traga i èesto bez ikakvogkritièkog osvrta.Razvoj velške drameVelški je teatar ipak sazrio posljednjihdesetljeæa prošlog stoljeæa,a izvanserijska djela bila su onakoja su, izravno ili neizravno,postavljala pitanja kulturnogidentiteta. Raniji autori, nepoznatiizvan Walesa, kao J. O. Francis iKitchener Davis te mnogo poznatijipisci kao Dylan Thomas iEmelyn Wiliams uzimali su kaotemu velško pitanje, kao i dvojeziènieksperimentalni rad BirthaGofa u 80-im i 90-ima. EdwardThomas (èije se djelo House ofAmerica danas smatra klasiènomraspravom o potrebi Walesa da sepronaðe i da odbaci i stereotipnumitologiju i amerikanizaciju), pišeuglavnom na engleskom, a GarethMiles (s jaèom politièkomkritikom vulgarnog nacionalizma)s djelima na velškom jezikusuprostavlja se plitkosti politièarai domoljuba. Ian Rowlands istra-ivao je dominaciju i opredjeljenjekroz metaforu seksualnih odnosa.Nije sluèajno što je takomnogo suvremenih velških dramatièarazaokupljenih identitetom(uz Edwarda Thomasa, LucyGough i gore navedene pisce,moemo spomenuti LawrenceaAllana, Lucindu Coxon, GregaCullena, Dica Edwardsa, MarkaJenkinsa, Seru Moore Williams,Alana Osborena, Franka Vickeryjate pisce novog vala predvoðeneMarkom Ryanom i RogeromWilliamsom): Wales je zemlja skrizom identiteta pa se od pisacaoèekuje da se time bave na ovaj ilionaj naèin.Dramska djela, moram napomenuti,nisu imala lagan razvoj.Popis nije dug, pogotovo s obziromna to da postoji oko tridesetvelških kazališnih kompanija. Samopet-šest pisaca su oni èija sedjela izvode nešto èešæe. No ipaksu djela Edwarda Thomasa prevedenana nekoliko jezika i izvoðenau Royal Court Thaeatru uLondonu, Glasgowu, Edinburghu,Irskoj, Australiji, Ukrajini,Rumunjskoj, Njemaèkoj, Belgiji,Španjolskoj, Kanadi. Edwards pišeza The Glasgow Citizens, LeicesterHaymarket i BroomhillOperu, kao i za mnoge velškedruine; Charles Way svojimopusom od 60-ak djela ipak jepoznat u Britaniji, Rusiji, JunojAfrici, Njemaèkoj i Kanadi. RadiodrameLucy Gough imaju meðunarodnupubliku putem BBCa,a jedan je komad upravo prevedenna njemaèki. No ostaje èinjenicada, iako se profesionalno kazališterazvilo brzo nakon svojegkasnog nastanka, vrlo malo pisacastvorilo je neki status, najvišezbog nedostatka «knjievnogteatra» kakav postoji u Irskoj iliŠkotskoj.U tijeku 90-ih u Walesu se ipakrazvila raznovrsna kazališna produkcijanamijenjena širokom krugupublike u kojoj razlikujem èetiripravca. Prvo je moda najpoznatijepublici izvan Walesa; eksperimentalnoprikazivanje koje se,iako u poèetku temeljeno na Grotowskomi europskom fizièkomteatru, razvilo u zaseban pravac,koji se ponekad pribliava tradicionalnomvelškom plesu i folkloru,kao što je sluèaj s EddieomLaddom i Soinedom Huwsom.Najpoznatija velška kazališnakompanija Volcano mnogo dugujetoj tradiciji, iako je više tekstualnoorijentirana.Najpoznatiji i najpopularnijipravac u Walesu, forma po kojojje velško kazalište cijenjeno u svijetu,svakako je community andyoung people theatre, zasnovanona ideji dostupnosti, lokalnih interesai edukativnom dijelu kazališta;zbog lokalnih odlika, kazalištemladih teško se prenosi, noono je u Walesu primjer uspjelekazališne produkcije. Jedna odnajpoznatijih grupa je Arad Goch(sa sjedištem u Aberystwythu uzapadnom Walesu) koja izvodipredstave na engleskom i velškom.Mainstream produkcijamanje je popularna, uglavnom zatošto se smatra izravnim sljedbenikomengleske dramske produkcije,ali su neke tehnike i vrijednostikazališta mladih dospjele uveliko kazalište.Sinkretistièki teatarKonaèno, preostaje ono štonazivam sinkretistièkim teatrom.Pojam sam posudio od novozelandskogkritièara Chrisa Balmea,koji ukazuje na to kako maorskadrama usvaja jezik i kulturu kolonizatorada bi proizvela novu vrstuteatra – proces odbijanja i ponovnogusvajanja koji se javlja umnogim postkolonijalnim kulturama.Poznavanje povijesti hrvatskedrame omoguæava mi prepoznavanjesliène situacije u 19. stojeæukada su tri dijalekta zamijenjenaknjievnim jezikom koji jebio sredstvo politièke borbe protivaustrijskih i maðarskih kolonizatora.Balme identificira sinkretistièkiteatar kao «svjesnu strategijustvaranja novog teatra u svjetlukolonijalnih i postkolonijalnih iskustava».To je mnogo uoèljivije ukulturama zemalja treæeg i èetvrtogsvijeta, ali i u Walesu, gdje suEnglezi uništavali kulturnu tradiciju.Maorska drama ima mnogosliènosti s velškom: temelji se uglavnomna usmenoj, prikazivaèkojtradiciji, a formalizirana dramaje novijeg datuma i odbacujekolonistièku, englesku kulturu.Drugim rijeèima, odbacuje engleskedramske forme i uzore,kao i standardni engleski jezik,kao ideološku i estetsku normu.Thomas i Gough to rade odbacujuæinaturalizam, koristeæi ritamvelškog govora, oslanjajuæi se navelšku knjievnost, mitove i društvenaobiljeja, iako su njihovadjela pisana na engleskom jeziku.Prema postkolonijalnoj teorijisinkretizma odbacivanje je presudan,ali ne i dovoljan korak ustvaranju nacionalnog teatra. Zaobnovu vlastite kulture potrebanje novi jezik: borba za velški jezikzapravo je veæ izgubljena. Sinkretistièkiteatar zato upotrebljavajezik vladajuæih, ali ga (kao i uzemljama treæeg svijeta) mijenja iprilagoðava. Rezultat je engleskijezik koji se razlikuje po leksiku,ritmu, sintaksi, reèeniènoj strukturi,kulturnim referencijama.Cilj sinkretistièkog teatra je dekolonizacijapozornice.Pitanje identitetaNa temelju dvaju djela nemoguæeje generalizirati o velškojdrami. Oba pisca o kojima je ovdjerijeè ostvarila su zapaen uspjehu Walesu, ali i izvan njega.Crossing the Bar bila je nominiranaza BBC-jevu nagradu kao i cijenjenunagradu Johna Wittinga, aHouse of America osvojila je nagraduTime out. Crossing the Bar(naslov je preuzet iz poznatepjesme Lorda Tennysona i evocirane samo ideju smrti, veæ i «bar»kao zabranu, eufemizam za pravnudjelatnost, ali i pravnu zapreku)èitatelji i gledatelji prepoznatæe kao djelo o samopotvrðivanju,kulturnom otporu, snazi imaginacijei borbi za slobodu i nezavisnost,izraenima u snanom konfliktuverbalnih stilova i evokacijikeltskih predodbi granica izmeðuovog i onog svijeta.Površno gledano, House ofAmerica moe se èiniti kao kopijaSama Sheparda, no ona je, kao štonaglašava autor, «djelo koje razumijui prihvaæaju mali narodi…».Filmska verzija, iako nepovoljnoocijenjena od engleske kritike,doivjela je uspjeh u drugim dijelovimasvijeta. Bez detaljne analizedrame, ponovno æu naglasitinjezinu glavnu preokupaciju – pitanjeidentiteta. Potraga likova zavlastitim identitetom metafora jetraganja Walesa za nacionalnimidentitetom; njihov oèaj zbog nepostojanjajunaka, negiranje povijesti,potreba za fikcijom (nacionalnihmitova i onih iz drugihkultura), mrea tajni i lai jest optubaljudi koji su izgubili vlastitukulturu.A ne moram vas podsjeæati danacionalna i kulturna kriza identitetanije strana Walesu.Prevela s engleskogLovorka Kozole

28 III/51, 15. oujka 2,,1.Skrivena u Ljigavèevoj sobiAnna Davis“ to radiš?" Nekako me èudno gleda.Kao da misli da se spremamnešto uèiniti. Nalaktio se leeæi nasvojem rasklopivom krevetu. Kosa mustrši u slijepljenim èupercima. Sada, na danjemsvjetlu, konaèno mu mogu vidjetiprsa – jedna od onih glatkih, plastiènihprsa poput junaka crtiæa Action man – bezijedne jedine dlaèice."Traim maramicu.""Što?"Mrzim kad ovako bulji u mene. Naginjemse, pretraujuæi depove kone jakne,a majica kratkih rukava podigla sestraga i otkriva mi gaæice. Puštam jaknu inamještam majicu, pokušavajuæi se pokriti.Kad bih mogla, navukla bih je sve do ispodkoljena, kao što poput djece navlaèimoveste. No, jedva je uspijevam povuæida pokrijem gornji dio bedara."U zahodu nema toaletnog papira," govorimmu. Takoðer nema ni arulje, nikvake na vratima, ni WC daske, ali ne dami se govoriti mu sve to.Konaèno me prestao gledati. Proteese kako bi dohvatio cigaretu. Pali je. Mrzimkako je dri. Ko curica."Opasno je pušiti u krevetu," kaemmu. Sada traim traperice. Pod je pun razbacaneodjeæe, punih pepeljara i CD-ova,a moje su traperice zarobljene negdje usredsvega toga."Neæeš li zakasniti u školu?" Osmjehujese nekako sarkastièno, odluèan u tomeda se osjetim još manjom nego što se veæosjeæam."Polugodište je.""Aha."Jutarnje sunce snano se probija krozkrovni prozor na kosini, grijuæi mi vratdok prekopavam nered. Trebala bih bitikod kuæe i ponavljati za maturu. Ne moguni pokušati zamisliti koliko æe mamapošiziti. Bit æe strašno histerièna, to je jedinosigurno. Jedina mi je nada da je jutrosotišla na posao, a da nije skuila da sinoænisam došla kuæi, misleæi da sam jošu krevetu i spavam. Što je zapravo istina.Jedino što nisam u svojem krevetu. Potištenasam i osjeæam kajanje. Ne znam štome jaèe pritišæe – mjehur ili savjest. Pendentno– to je dobra rijeè, zar ne. Upravose tako osjeæam. Pendentno. A, evo traperica,e, da... Maramica je u depu."Noge su ti kao par boca za mlijeko.""Hvala." Bezveznjak."Kad jesu. Baš kao par boca za mlijeko."Teškom mukom pokušavam navuæitraperice. Sad veæ stvarno moram piškiti."Nikad nisam vidio tako bijele noge.""Nisam ja kriva što sam blijeda. Takvasam se rodila. Baš kao što si se ti rodio bezmozga."U daljini se èuje mukli udarac vrata izvuk cipela na linoleumu negdje dolje, udnu kuæe. Velika stopala odzvanjaju klopklop.Mala stopala tap-tap. Cièav glas malog,uzbuðenog djeteta vièe: "Tata, tata!""Ljiga, jesi doma? Još u krevetu?" Djetetovamajka. Lijep glas. Dubok i nizak."Sranje – Bethan!" Panièno gasi cigaretui iskaèe iz kreveta. Na trenutak zabljesnunjegove bokserice dok grabi donji dioprugaste pidame."Ljiga?" Lice mi je poprimilo grimasugnušanja."Jebemti, ubit æe me!" Njegovo je lice upanici. Nikad ne bih rekla da je sposobantoliko se prepasti nakon onolikih jointaprošle noæi."Tko je ona?""Jane, moraš tu èekati, okej? Ona je luda,dobro? Nasilna je! Da nisi ni mrdnula!""Ali moram piškiti.""Ni mrdnula, Jane!"I prije nego sam uspjela bilo što reæi,on je veæ izišao i trèi niza stube, posræuæi ilupajuæi sve do dolje.Sama u toj uasnoj tavanskoj sobi, sjedamna rub kreveta i pritajim se. Èujem gakako razgovara s tom enom. Bethan.Ona se smije. Puno i melodiozno. Nije tosmijeh nekoga tko je lud i nasilan, pa ipakneki ljudi jednostavno skrenu. Jedan trensu savršeno dobro i normalni, a onda u sekundi– klik – i napadnu te noem za rezanjemesa.Sat pokraj njegova kreveta pokazujepetnaest do jedanaest. Petnaest do jedanaest!Trebala bih biti kod kuæe, sjediti zastolom i uèiti na pamet definicije fotosinteze,difuzije i osmoze. Još prije šest satitrebala sam se ušuljati u kuæu, a umjestotoga ja sam èvrsto spavala pod neèijim tuðimpokrivaèem u Ulici Coldstream...Mama me u posljednje vrijeme èestopušta van vratim li se do ponoæi. Doduše,vjeèito se buni i govori da bi stvari biledrugaèije da je tata još tu. Sreæom, tolikoje premorena od posla da joj ne uspijevaèekati me. Dok god sam u krevetu prijenego li je mljekar svojim zujanjem i brujanjempo Ulici Teilo ne probudi, ona sepravi blaeno ignorantnom.Postoji rutina koju moram slijediti.Kad se provuèem kroz ulazna vrata, pridrimzvonce koje se oglašava cin-cin i visis unutarnje strane kako bih sprijeèila njegovooglašavanje. Tada paljivo zatvorimvrata, tako da ni ona ne škripe i ne lupaju,i stanem da izujem cipele. Gmiem krozhodnik, i – podupiruæi se o glavni stupstubišta, zanjišem nogu do èetvrte stubejer donje tri škripe zaista jako. Ostatak jeu redu, no na vrhu stubišta krivudam naprijed-natragda izbjegnem nagazne mine –podne ploèe, i na vratima sam svoje sobe,koja mogu otvoriti samo do pola jer ozbiljnoškripe. U kupaonicu ne idem prijenego što se presvuèem u pidamu. U tomsluèaju, ako se mama probudi i doðeprovjeriti zašto se muvam oko kupaonice,izgledam potpuno nevino kao da sam togtrena ustala iz kreveta. Dosad sam se svakiput izvukla. Zovu me Umijeæe.Dolje klinac galami, "Tata, tata, pogledajovo. Tata, ne slušaš me..."Nisam imala pojma da ima dijete. Je liBethan njegova bivša cura ili je zapravopuno recentnija? Jesu li oni u stvari oenjeni?Ta hitna potreba za mokrenjem zapravoje okrutna kazna. Nisam sigurna je libolje ostati nepomièno sjediti ili hodati.Za probu ustajem i gegam se po sobi, isprvauspravno, a potom se svijam i prigibampod oštrom kosinom stropa. Hodanje sepokazuje lošom idejom za moj mjehur paèim dolazim do najskuèenijeg kraja sobeprestajem i, prekrienih nogu, sjedampred majušni prozor što spaja pod sa stropom.Soba smrdi po travi, znoju i prašini.Pokušavam otvoriti prozor, no on je zaglavljen.Stavljam dlanove na staklo i o njeganaslanjam nos. Vani je nebo kristalnoplavo, èak i kroz ovo prljavo staklo. StadionMillenium izgleda cool. Rijeka Taffsva se bljeska. Izvijem li vrat koliko je godmoguæe u lijevo, razabrat æu obrise vozilai ljudi koji prelaze most Cardiff. Nitko nemiruje osim mene. Nikada nisam vidjelaUlicu Coldstream da izgleda ljepše. Uvijeksam je smatrala prilièno ofucanom zaovaj predio. Sve te prièe o ubojstvima,prepadima i prostitutkama... Ne znamkoliko ih je istinitih, no sjeæam se prièe stelevizijskih vijesti, kad sam bila mala, odjevojèici èije je tijelo ovdje naðeno, zamotanou tepih. Zaboravila sam tu prièu,no Ljiga me ljubazno podsjetio na nju doksmo sinoæ teturali tamnom ulicom, probijajuæise kroz kišu i tminu. Èak mi je pokazaoi kuæu u kojoj se to zbilo. Rijeka jesinoæ bila divlja i tamna.Koliko æu još morati ostati ovdje? Neæumoæi još dugo drati.I što æe reæi Louise kad joj kaem štosam uèinila...Louise je moja najbolja prijateljica.Najbolje se provodimo kad odemo nakoncerte grupe Citizen Duane. Cure uškoli misle da smo èudakinje jer se drimojedna druge i ne interesiraju nas izlascisa štrkljastim deèkima s izbaèenomAdamovom jabuèicom, koji svi jednakopreviše mirišu na dezodorans Insignia.Nama se sviðaju muškarci, ne djeèaci.Pravi muškarci u dvadesetima. Ne nezrelitinejderi. Zar je to toliko èudno?Nije da ne dobivamo mnogo neeljenepozornosti na koncertima grupe CitizenDuane. Odvratni tipovi prilaze nam dokpokušavamo plesati i pitaju mogu li nasèastiti piæem. Nedavno smo odluèile da ihnajprije smotamo, poprièamo s njima, na-icamo par piva i onda ih napucamo.Frka se dogodila prije šest tjedana.Louise i ja bile smo na koncertu grupe CitizenDuane u klubu Ifor Bach i motalesmo neke frajere kao i obièno. Moj je biomjernik i bio je ubitaèno dosadan. Njezinje rekao da je bubnjar. U plastiènoj vreæiciimao je palice i nije prestajao lupati njimapo stolu. Izvodio je svoje male toèke da senapravi vaan. Bili su prave pizde i ja samigrala jednu od naših uobièajenih igrica –rekla sam mu da smo stjuardese i sve to...No, kad sam se okrenula da dobacimLouise onaj ajmo-ih-se-riješiti pogled,bubnjarova usta bila su zabravljena na njezinima,a njegova ruka bila je na njezinojsisi. Nisam mogla vjerovati. Zašto bi sevalila s takvim izgubljenim sluèajem?Boe, stvarno su se valili. Ostatak veèerimorala sam provesti s gospodinomDosadnim Mjernikom, dok su se onignjeèili, drpali i grizli. Kad je to konaènoprošlo i kad smo bile na putu kuæi, imalaje vrat pun ljubavnih ugriza i samodopadanizraz lica. Poèeli su hodati, ona i Tommy,bubnjar. Seksali su se.Louise je postala prava noæna mora upogledu seksa. Onaj samodopadan pogledrazvila je do potpuno nove, sveznajuæeosobe. Inzistirala je na tome da me doposljednje sitnice izvijesti o onome što suona i Tommy zajedno èinili. Što je uvijekbilo popraæeno kratkim, iritantnim usputnimkomentarom kao, na primjer, "Razumjetæeš i ti to jednog dana...". Mrzilasam je zbog onog što je znala.Prošla je noæ bila moja prilika za nadoknadu.Onaj deèko koji radi u pubuConway, veæ neko vrijeme šalje mi signale.Ponekad idem u Conway sa Sarom,jednom od mojih prijateljica koja ivi bli-e od Louise. Sviðao mi se konobar, nekakoilav, taman i krupnih oèiju. Komièannos, koji stoji malo postrance, no ne mo-emo imati sve. Zove se Richie. Prièao jesa mnom, dao mi pokoje besplatno piæe.Iskreno, da nije Louise i Tommya bubnjara,vjerojatno ga ne bih ni pogledala. Kakojest, u srijedu sam uzela stvari u svoje rukei pozvala ga na piæe u pub Chapter.Nisam eljela da Richie pomisli da sepreviše trudim pa sam odjenula traperice– one skroz pripijene. U Chapter samstigla toèno na vrijeme. Richie još nije biodošao pa sam si kupila piæe i sjela za stol ukutu, nisam htjela privuæi panju na sebe.Dvadeset minuta kasnije, Richie još nijebio stigao. Veæ sam gotovo popila svojepivo i tada je – o Boe – ušetao nitko drugido li Tommy bubnjar s nekim od svojihprijatelja gubitnika. Okrenula sam se leðimaprema prostoriji i pokušala se skriti,ali bilo je prekasno – veæ me vidio."Ej, Janey, èekaš nekoga?" povikao je.Mrzim ljude koji me zovu Janey."Aha. Imam sudar, pa ako nemaš ništaprotiv...""Aaa, svakako." Sumnjièavo mi je namignuoi sjeli su za stol do mojega.Nakon još dvadeset minuta èekanja,dok je Tommy bubnjao po svojem stolu,osjetila sam kako mi naviru suze. Tommyse nagnuo prema meni i rekao, "Izgledašvrlo neraspoloeno. Èastim te piæem..."KULTURAIIDENTITETSkrivam se tu veæ vjeènost. Molim Bogada je mama otišla na posao, a da ne znada sam još vani. U suprotnom æe popizditi.A ja, ostanem li ovdje još neko vrijeme,upiškit æu se. Pitam se bih li mogladoæi do WC-a a da me nitko ne èuje..."Dobro, idemo mi," dopire Bethaninglas. "Moram odvesti Dewija zubaru."Odjednom se èuje tapkanje stopala nastubama. Mala stopala. Dolaze prema meni.Nema ormara u koji bih kliznula, nikreveta pod koji bih se zavukla u ovoj rupiod spavaæe sobe. Jedva da imam vremenarazmisliti, a kamoli ustati s poda i pronaæimjesto na koje bih se skrila prije negoli se pomakne kvaka, vrata su veæ otvorena...Ne moe imati više od tri godine. Imaplavu kovrèavu kosu i ogrebana koljena.Lice mu je veliko, otvoreno i ranjivo. Gledaravno u mene, ravno u moje oèi. Oèi sumu velike i sive, kao i njegovog tate. Neèini se uplašenim. Prije opèinjenim.Polako, dok zadravam njegov pogled,podiem prst na usne. I tako ga drim.Dolje još prièaju."Ljigo, ova je kuhinja opasna za zdravlje.Ako eliš da Dewi ostane s tobom,moraš je srediti. Gdje je on, uostalom?""Daj me pusti, Bethan. Nije to sve mojnered. I drugi tu ive."Tada ona kae: "Sranje, sigurno se opetpopeo po prokletim stubama."Odrasla stopala se uspinju. Klincu jekonaèno odvuèena panja. Rado bih pobjegla,ali kamo...Tommy se pojavljuje na vratima. I onda– k vragu! Podie sinèiæa u ruke i privijaga k sebi. Dijete šapæe ocu na uho "Tata,opet je neka teta kod tebe u sobi. Mislimda se skriva," i zarije lice u Tommyjeva prsa."Tako je, Dewi," šapæe mu Tommy."Ona se voli skrivati. Pravit æemo se da jenema. To je tajna. OK?" Gleda me prekoDewijeva ramena. Lice mu je tuno. Blaei ozbiljnije nego li sam ga ranije vidjela.Nekako mi kimne, a onda se okrene iuputi se kroz vrata i niza stube, noseæisvog sina.Slušajuæi Bethan i Dewija kako se opraštaju,otvaranje ulaznih vrata, zvuk rasklapanjadjeèjih kolica na kolniku, osjeæamse posramljeno. Onda kad sam dospjelapod taj pokrivaè, hihoæuæi se, odgurujuæiga i govoreæi ne, rekla sam samoj sebi da toradim za Louise – osveæujem se Tommyjušto je tako podmukao da pokušava spavatis najboljom prijateljicom svoje cure. Zamišljalasam se kako joj sve to govorim,gledam kako njezin bijes raste, tješim jekad se rasplaèe.Sad shvaæam da je cilj moje osvete bilaLouise. Ona se moda puknula s Tommyjem,ali ja sam otišla dalje – ja sam gasmotala i odbila.Meðutim, sad kad je ušao u sobu i onakomi kimnuo, govorio mi je nešto bez rijeèi.Govorio mi je, "Imamo tajne, ti i ja".Još nikada ništa nisam zatajila Louise.Ulazna vrata zalupe. Èujem Tommyjevglas: "U redu je, Janey. Sad moeš izaæi."S engleskog prevela Iva Èorak

Sibirsko pismoSlavko JendrièkoKrtica, opetÈujem kišu kako vièe,svjetlom iz kupaoniceoprat æu sezonsku mrzovolju listopada,list i grad.Trula noæ, rekla bi moja ena.Onda opet tišina,èujem kako pjevam kišu.To su rijeèikojima nagovaram vodu da zakipi u kadi.Nismo biæa spokoja,probijamo se kroz kapi,stvarnost gubi na intenzitetu.Digao se visoki val,s nama i našim roditeljima,mogao bi potopiti èamac.Onda opet tišina.Baci se u trulu noæ,èujem krticu kako dovikuje ispod prozora,Ja trgujem mrakom.AutogolNetko uzvišenne odustaje ispovijedatipticeu nasmijani suton.Netko ne odustajeputovati u izgubljeni zavièaj svile.To bi mogao bitii prosvijetljeni Ja.Jedini samu svemiru sunèani glagol.Jendrièkov iluminatorDigao sam se do neba,kao èarobnjakovo grubo pleteno ue.Dobro je,svemir je moja vagina.Otpali su osmijesi,kao da ih je netko odrezao s lica.Iz prièuve, jer sam se mraèio,suæutni vjetar orgulja otpuhuje snenu kristalovudjecupod razdanjujuæim kapcima.Èujem ljubav kako vièe,doði,procijeni preljub.lavko Jendrièko roðen je 1947. u Komarevu. Afirmaciju je stekaokao “pjesnik oznaèiteljske prakse”. Objavio je deset zbirkipjesama i nekoliko prijevoda izabranih pjesama (na slovenski italijanski jezik). Prošle godine objavio je i izabrane pjesme Orguljaš nakompjuteru. Objavio je, takoðer, i knjigu politièkih eseja. ivi i radi uSisku. Donosimo izbor iz njegova najnovijeg ciklusa Sibirsko pismo.PrometAna, zapali svijeæu,pastir sam u svilenoj pauèini,zebem. Dobro jutromora s neba sletjetiu osunèani doruèak, zebem od imeniceubojica.Rekoh ti, uzletjeli su iz podzemnihgaraa. Hladna krv.Naravno, bilo je suncau retrovizorima.Razmjena toplineÈitav su ivot svanjivali,moje tijelo,moja toplina, moj glas,jer sam te grijao smrti,opet sutra škripe krila,svanjuje u pošti sjeæanjanaivni ideal pisma,mojim tijelom, mojomtoplinom, mojim glasom,ugrij ga smrti.Neizravan govorLjubav je apsolutkojem tei strah,smijemo se meðu duhovima,štošta praznik unese u taj strašnibezdanpupka,Euridika, u vulkanu krtiènjaka,prisjeæam se pupanja ena,zmijarica sam pjesnicima,nitko ne govori ni o kakvom smislu,smijemo se duhovima,na jabuci u voænjakupedeset tisuæa latica raarenihcvjetova;zaštosu nestrpljivizubi,moda je bolje neizravno govoritio ljudima,nisu pèele.Mišljenje poezijeNema me,Poezije Ljubavi,ne! dok ne zašušketaju ðavolicezavodniceu nasmijanom zlatu,Molitva nas presijeca,stani na put suncu,mi smo redovnice iz naoblake,nije da nismo bilekrijesnice,Stani na put sunèevoj djeci,molimo skakuæuæi iz pukotine u pukotinu.Glavni gradNisam li ti pisalana svili jednog davnoga puta.Na svili jednog davnoga pismasmrt oproljeæuje novi dani eli u djetinjstvo.MladomisnikMoj je dragi otacsa mnom u zagrljajugodinamaposlije svoje smrtiu našem voænjakuprièešæivaokrijesnicemjesec je hostijaèujem jabuke kako vièui mi smo posveæeneuspravljene linije izgubljenenevinostièuješ li ih kako vièunjegova na smrt umorna rukaèešlja travua Jamladomisnikzbog svog neodustajanjautkao internet poštarnemamvrijeme.Osjeæanje mrljeOèi pisca svjetlucaju na plai.Dobro je,ponekad osjetiti svoju mrlju.Operi rijeku iza sebe,otisak neba svjedoèi o kupaèu.Pranje mrljaS napršnjakom kapispasi pustinju za anðela.Moete èuti krike piscau Sfinginu krilu. Na smrt pjevamkišu. Digao se visoki val,u njemu peremo svoje mrlje.Samoposluivanje15. sijeènja 2001.suvišak sunca na policama samoposluge,jedan par gladnih oèiju prebogata trpezavuèeza jezik,sveprisutni bog meškolji se u depu,vani na poklopcu kontejnera vrana je oèistilaperje,Sretan Dan,donijela u košari malo hladno sunce,vuèe meza jezik,zato brojala,praznila DepSibirsko pismoMalero,III/51, 15. oujka 2,,1 29Naravno da je bilo sretnih dana.Bili smo dva mlada sveæenika,srce je neizbrisivim slovima zapamtiloprenatalno sunce, nuno prisno èisti put trešnjamau snijegu, posvuda ispod stopala zabaèene sandale.Nosit æe ih Isusu posljednjoj nasmijanoj reèenici.

30 III/51, 15. oujka 2,,1.Davor BeganoviæProfesore Stierle, u Konstanzusmo pa mi se èini prikladnim inaš razgovor zapoèeti konstanèkomtemom estetikom recepcije.S povijesne distance gledano, tajje pravac u znanosti o knjievnosti,govoreæi s Jaußom, nadiðenaparadigma. Kakvo je bilonjezino znaèenje, što je od nje ostalojoš i danas?– Estetika je recepcije bila vanonovo usmjerenje u duhovnimznanostima. Njezin se nastanakpoklapa s nastankom neplodneopozicije izmeðu marksistièkosociološkeznanosti o knjievnostis jedne i strukturalistièke,koja je knjievna djela ili knjievnetekstove htjela analizirati samokao objekte, s druge strane.Jauß je vidio da se na tome podruèju,i to na osnovi hermeneutikei njezinoga daljnjeg razvoja,dâ izgraditi posrednièka pozicijaizmeðu marksistièkog i formalistièko-objektivistièkogimanentizma.Kako se onda moe objasnitiiznimno oštra reakcija marksistana Jaußove teze?– Vjerujem da se tu mora napravitirazlika izmeðu jake, oficijalnereakcije na te teze i fascinacijekoje su one izazvale u znanstvenimkrugovima. Upravo se ukrugu tadašnje Akademije znanostiDDR-a (W. Krauß) pokazalanuda izlaska iz teorijskogzatvora marksistièke teorije odraza,èime bi se otvorili noviprostori za marksistièku znanosto knjievnosti. Takvu je moguænostJauß ponudio znanstvenicimaiz DDR-a tako što je usvoja razmatranja uveo ne samoèitatelja veæ i realnu publiku.Naravno, tim se nudila i moguænostbijega od dijalektièko-materijalistièkepovijesti knjievnostikoja je postala mehanièka.Što se povijesti knjievnosti tièe,mislim da je ona najslabija toèkaestetike recepcije. Istinsko je rekonstruiranjeobzora oèekivanjagotovo nemoguæ problem. Jaußje tu ideju razvio na jednostavnumodelu, na obzoru oèekivanjasrednjovjekovnoga Roman deRenart: u 19. stoljeæu, u kojempostoji veoma razvijen anrovskisustav, a takoðer se mora uèinitiprezentnom i cjelokupnaknjievnost prošlosti, èini seizuzetno teško objektivirati jedanobzor oèekivanja.Karlheinz Stierle teoretièar knjievnostiJezièno podrijetlo knjievnostiKako danas vidite svoj poloaju Konstanzu? Niste li izvan središnjestruje te škole? Nijedan sevaš spis, recimo, ne nalazi u kanonskojantologiji Rezeptionsästhetikšto ju je Rainer Warningsaèinio sredinom sedamdesetihgodina.– Ponajprije, u vrijeme procvataestetike recepcije u Konstanzusam proveo relativno kratko vrijeme,1969. postao sam profesor uBochumu. Osim toga, ja sam Gadamerovuèenik. Od prvoga samsemestra kod njega, u Heidelbergu,studirao filozofiju i mogu reæida mu se još divim i da sam izuzetnosretan kad ga sretnem i danas,u njegovoj stotinu i prvoj godini,aktivnoga u akademskom ivotu.Prema tome, odrastao sam shermeneutikom. Upravo kad jeJauß zasnivao estetiku recepcije,otkrio sam strukturalnu lingvistikui bio njome fasciniran. U jednojsam knjiari u Konstanzu otkrioèuveni osmi broj èasopisaCommunication koji me naveo dase posvetim teoriji pripovjednogateksta. Iz svega se moe vidjeti dase sâm nisam nikada svrstavao ukrug estetike recepcije. Ta je vezautemeljena na drugim osnovama.Naime, rijeè je o mojoj studentskojpovezanosti, iz heidelberškihdana, sa H. R. Jaußom, kadasam mu se divio kao izrazito oštroumnomromanistu, pravomnasljedniku Auerbacha i Spitzera.No, ja sam se više interesirao zamoguænosti jeziènoga oblikovanjakao osnove literarnoga oblikovanja.Za mene je, prema tome,osnova filologije od poèetka biladijalektièki odnos jezika i govora,bio je to temelj na osnovi kojegasam oduvijek elio raditi. I do danasje ostalo tako. Moda se tomoe uèiniti konzervativnim, noja mislim da je napredno. Drugaveza s Konstanzom bila je mojapripadnost skupini Poetik undHermeneutik, velikoj interdisciplinarnojskupini znanstvenika uPanja i knjievna kompetencijaVjerujem da je cijelopodruèje knjievnosti, još idanas, središnji fenomennaše kulturearlheinz Sterle (1936) profesorje na Odsjeku za romanistikuSveuèilišta u Konstanzu. Od1969. do 1988. predavao je na Sveuèilištuu Bochumu, a tada nasljeðuje Hansa RobertaJaußa u Konstanzu. Prevodio je Voltaireai Petrarcu, objavio je niz rasprava inekoliko knjiga: Text als Handlung. Perspektiveneiner systematischen Literaturwissenschaft,München 1975; Der Mythosvon Paris. Zeichen und Bewußtsein derStadt, München 1993. i Ästhetische Rationalität.Kunstwerk und Werkbegriff,München 1997.Drimkatastrofalnim stavmoderne europskehumanistièkeznanosti pokojemu je nunopreuzeti sve onošto dolazi izAmerike i slaviti gakao moderno ilijedino prihvatljivokojoj su spojeni brojni, èak i suprotstavljeniznanstveni uvidi. Unjoj su bili zastupljeni znanstvenicii filozofi poput Blumenberga,Marquarda, Kosellecka ili Luckmanna,eminentni humanisti svlastitom predodbom o duhovnimznanostima, ali osobito zainteresiraniza probleme koje semoglo svladati tek interdisciplinarnommetodom. Dakle, ta grupanikada nije bila potpuno integriranidio estetike recepcije, kaošto se ponekad neopravdano misli.Kao što se moe vidjeti, od samogasam poèetka imao prilikubiti nezavisan i tu sam priliku iskoristiokako bih izgradio osobnuperspektivu u kojoj sam spojiohermeneutiku, estetiku recepcije istrukturalizam, izgradivši teorijujezièkoga djelovanja èiji je rezultatknjiga Text als Handlung. U izradite knjige veliku su ulogu igraliMax Weber, od kojega sam preuzeoideju “djelovanja”, kao i AlfredSchütz, fenomenolog koji jedoveo u vezu Webera i Husserla.Upadljivo je da se u svojimraspravama vraæate znanstvenicimakoji su, takoreæi, utemeljilieuropsku humanioru. Sada stespomenuli Webera i Schützea,znam da je za vas veliku ulogu igralai Bühlerova lingvistika. Kaoda pokušavate dokazati da zahtjevza apsolutnom suvremenošæu,danas gotovo pomodan, nikakonije nuan uvjet osnivanja originalneznanstvene teorije.– Drim katastrofalnim stavmoderne europske humanistièkeznanosti po kojemu je nunopreuzeti sve ono što dolazi izAmerike i slaviti ga kao modernoili jedino prihvatljivo. To mi seponajprije èini neèasnim, a potomi apsurdnim. Ne trebamo nikogatko bi nam pribliio ili jošjednom objasnio Humboldta,Schleiermachera, Diltheya iliMaxa Webera. Moramo sami bitisvjesni te tradicije i zadrati konstantanuvid u nju.Danas na primjeru GérardaGenettea moemo vidjeti kako iortodoksni strukturalisti napuštajuideju o apsolutnoj autonomnostiknjievnoga teksta i poèinjupromatrati djelo kao velikojedinstvo. Moete li se reæi da vi,koji tu poziciju zapravo nikadaniste ni napustili, dolazite opet umodu? Mislim, naravno, na vašuposljednju knjigu Estetska racionalnost.Umjetnièko djelo i pojamdjela.– Ni u jednom trenutku nisamprestao stavljati djelo u središtekao ono mjesto na kojemu medijdolazi do samoga sebe i na kojemuse njegove moguænosti dovodedo krajnosti. U knjievnostije taj medij, naravno, jezik. Knji-evno je djelo tada moguænost ukojoj medij-jezik pronalazi putdo sama sebe i do svoje svijesti,ali se u mediju-jeziku istodobnozgušnjavaju iskustva koja inaèene bi ni prodrla do te svijesti. Takopromatrano, djelo postajemjesto, teorijsko mjesto, svihznakovnih sustava, otprilike kaou Ecovu Imenu rue. Uvijek sambio uvjeren da je djelo najviši oblikestetske racionalnosti, mjestona kojemu se mogu osvijetliti irazjasniti racionalne moguænostianalize i interpretacije, a ne mjestogenijalnog samoostvarenja autora.Estetska se racionalnoststoga moe definirati kao svijesto medijalnosti. Za mene postojipovezanost izmeðu uvida u medijalnestrukture i konkretizacijedjela. Postojanje je medijalnostiprvi uoèio Lessing, utvrdivši dase posebnost estetskoga ne dâdefinirati opæenitim pojmovima(lijepo i tome slièno), veæ da svakimedij postavlja svoje uvjete.Pod tim se pretpostavkama tadamoe pitati o pravilima igre kojasi neki pjesnik postavlja, kako snjima postupa, kakva rješenjapronalazi za probleme koje si jepostavio. I upravo na toj se toèkirazilazim s estetikom recepcije,što sam naglasio veæ u ogledu Štoznaèi recepcija u fikcionalnim tekstovima?,jedinom teorijskom radukoji sam napisao u okvirimateorije recepcije i to po narudbi,jer je po mojemu mišljenju spoznajaunutarnje strukturiranostismještena takoreæi izmeðustrukture djela i strukture iskustva,apsolutno središte. Ta jestrukturiranost kudikamo vanijaod pronalaenja naèina na kojipojedine èitateljske skupine (ene,muškarci, katolici, protestanti,èlanovi SPD-a ili CDU-a) èitajupojedinaène tekstove.Mnemotehnika iintertekstualnostProblemom intertekstualnostiniste se intenzivno bavili, ali steostavili jedan vaan prilog, ukljuèeni u Estetsku racionalnost,pod nazivom Djelo i intertekstualnost.U njemu kaete: “Svakoje djelo istodobno mnemotehnikasama sebe i to svojom koherencijomi unutarnjom figuracijom,a ne samo materijalnim rokomtrajanja njegova medijalnognositelja”. Taj iskaz stoji u jasnojsuprotnosti s pregnantno formuliranimdiktumom Renate Lachmannu kojem se veli da je pamæenjeteksta njegova intertekstualnost.– Prije svega o djelu kao omnemotehnici sama sebe. Ta izrekazapravo nije moja veæ Baudelaireova.On o mnemotehnicigovori u vezi sa slikama Delacroixaza koje veli da ih nije moguæezaboraviti ako ih se jednomvidjelo. Kao kritièar umjetnosti(što mu je bila i profesija), Baudelairestjeèe zanimljivo iskustvo.Šeæuæi se nekom izlobom ilimuzejem pita se: Što sam zadraou pamæenju? Èega se mogu sjetiti?.Postoje djela koja više uopæe nisutu, u sjeæanju, no postoje i djelaèija je struktura toliko evidentnada ih je jednostavno nemoguæezaboraviti, kao naprimjer slikamladog Delacroixa koja prikazujeDanteov i Vergilijev prelazakStiksa. Upravo strukturiranosttoga djela spreèava da ono otklieu zaborav, lijepi ga za pamæenje.Pod tim podrazumijevam mnemotehnikudjela samoga.Ne kreæemo li se sada višepodruèjem sjeæanja negoli pamæenja?Ako je pamæenje, i s njimpovezana mnemotehnika, aktivnostsvjesnog prizivanja dogaðaja,ljudi ili èega drugog iz prošlosti,za sjeæanje se moe reæi daje nekontrolirano, ako ne i nesvjesno,djelovanje koje ureðenooblièje stjeèe tek u formamapamæenja.– Mislim da je tu ipak rijeè orazlièitim perspektivama. Vjerujemda su te dvije stvari bliskopovezane; da je iskustvo umjetnostiuvijek i iskustvo sjeæanja.No, sjeæanje je doista uvijekovisno o pamæenju kao o nekojvrsti osiguranja od vlastita zaborava.Moe se pitati i je li zaboravprotupojam sjeæanja ili protupojampamæenja. Renate Lachmann,a to je vee i uz grupu TelQuel, inzistira, za razliku od mene,na procesu bez subjekta kojije uvijek u igri kada nastaje nekodjelo, dok ja drim da naèin nakoji se u jednom knjievnomdjelu pojavljuje sjeæanje na drugaknjievna djela ovisi o koncepcijidjela samoga. Ne koristi reæi dase na tom mjestu citira to djelo.Tada bi jedno djelo postalo zanimljivotime što se u njemu javljanekoliko tisuæa ukazivanja nadruga. Za estetsku je kvalitetupresudan naèin na koji se ti citatiili ta ukazivanja ukljuèuju u koncepcijudjela. Teorija je intertekstualnostipotpun otklon od dotadašnjegprouèavanja izvora,ona predstavlja potpuno novupredodbu o prisustvu (u odnosuna prijašnje teorije koje bi jednostavnorekle da postoji nekiizvor i da je to jedino što je bitno)u kojoj prepoznajem dimenzijukulturalnoga pamæenja koju,kao ni Renate Lachmann, ne bihdovodio u pitanje. Ta se ideja ve-e uz prouèavanja E. R. Curtiusao kontinuitetu toposa, tradicija.No, postavlja se pitanje moe lise, èisto semiotièki, definirati taintertekstualnost ili pak reæi datekst u dijalogu s drugim tekstovimagubi identitet i postaje tekmoment u širem procesu? Moeli se reæi da, pored tog anonimnogprocesa, postoji i nešto drugo?Ako intertekstualnost trebabiti i dio estetske dimenzije, a nesamo stvar kulturalnoga pamæenja,tada djelo intertekstualnouvuèeno u drugo djelo mora naodreðen naèin postati prezentno.To ovisi o naèinu citiranja, toènomemjesto uvoðenja interteksta,a ne samo o èistoj èinjenicida je on tu gdje jest. U takvom sesluèaju moe govoriti o èistomenciklopedizmu koji ne moe bitii bitan dio estetskoga iskustva.Moju poziciju, ako hoæete, mo-ete pronaæi negdje izmeðu RenateLachmann i Hansa RobertaJaußa: jedan tekst odnosi se premaprethodnim tekstovima,strukturira ih u tom odnosu, izgraðujuæimarkiranu diferencijuprema drugim tekstovima.Paljivo èitanjeI u tekstu o intertekstualnosti,ali i u drugim vašim radovima,javlja se rijeè “panja”. Ona gotovopoput leitmotiva proimavaše pisanje. Zašto je za vas tajpojam toliko bitan?– Panja je elementarno iskustvoèovjeka: paljivo èitanje knji-evnosti poveæava èitateljskukompetenciju. Ako u jednoj Baudelaireovojpjesmi èujem samonjezino lijepo zvuèanje ili opazimjednu ili dvije metafore, tada samtu pjesmu depotencirao. Što znaèida moja investicija u panju nijebila dostatna. Otuda izvlaèim i

III/51, 15. oujka 2,,1 31Panja jeelementarnoiskustvo èovjeka:paljivo èitanjeknjievnostipoveæavaèitateljskukompetencijupedagoški zadatak. U preradi iposredovanju kompetencije panje(a sveuèilište se doista moepromatrati kao škola panje) mo-e se poveæati osobna moæ percipiranja.Netko tko je prošao takvuškolu kasnije, u nastavnomprocesu, kao nastavnik moeuèenicima prenijeti takav naèinpromatranja literature i pojaèatinjihovu sposobnost paljivogpercipiranja kao jedan od najvanijihnaèina pristupa knjievnosti.Nedostatak panje moe, vjerujem,i dobru literaturu uèinitidosadnom. Ona se èini dosadnomonima koji nisu sposobnipoveæati uèinak panje potrebanda bi se uopæe spoznala kompleksnostknjievnoga djela. Pristupnopredavanje na Sveuèilištu uKonstanzu što sam ga odraopod naslovom O dimenzijama razumijevanja,govori upravo otom problemu. Povijest pojmarazumijevanja zapravo je povijestpoveæanja uèinka panje. Za razlikuod Jaußa, èija je knjiga Putevirazumijevanja objavljena neposrednopo publiciranju moga predavanjaotvorena hermeneutièkakretnja, ja pokušavam sustavnoosvijetliti ono što predstavljaproširenje sposobnosti percipiranja.Jedan je primjer moja novaknjiga o Petrarci u kojoj elimozbiljno uzeti cjelokupnu anagramatièkudimenziju njegovepoezije. To je moguæe samo recipiranjemSaussureove anagramatsketeorije, uz posredovanje JeanaStarobinskog, koji ju je doistai pretvorio u èistu teoriju dispozicijepanje.Moemo li vašu knjigu Mit oParizu proèitati i kao povijestnastanka moderne? Nije li upravoto razdoblje na odluèujuæi naèinpripomoglo nastanku samogamita?– U svome projektu nisam samopokušao napisati djeliæ povijestiknjievnosti, veæ uzeti zaozbiljnoFoucaultovu ideju o povijestidiskurza. Ta je knjiga, na tisuæustranica, vjerujem, prva istinskiobraðena povijest diskurzau Foucaultovu smislu. Uz to mogujoš i dodati: ono što radi Foucaultzapravo je rekonstrukcijadinamike kakvog diskurza. Ontime ponavlja ono što je prije njegana podruèju mita veæ napravioLevi-Strauss. Ono što je kod Levi-Straussadoista zanimljivo jestda on ne promatra mitove u njihovojpojedinaènosti, veæ pratidinamiku mita u njegovoj kompleksnosti.Po mojem je mišljenjuFoucault ovdje, baveæi se mitovimamodernoga svijeta, a najveæije mit toga svijeta diskurzznanosti, recipirao Levi-Straussa.Stoga mi se – ako sam u svojemrazmatranju u pravu – nunimuèinilo konstruirati, ili rekonstruirati,jedan od mitova modernogasvijeta – naime, mit o Parizu.I to uzimajuæi u obzir nizknjievnih djela koja je dosadašnjapovijest knjievnosti gotovopotpuno zanemarila. Takav je anrtableau de Paris. Petnaest samgodina prikupljao materijal prijenego što sam se primio teme. Pokušaosam obraditi tu potpunonepoznatu knjievnost koju supisali autori od Mercierea doBaudelairea, ali istodobno i pokazatikako se pisanje povijesti Parizanastoji pribliiti izazovu obradematerijala koji je gotovo nemoguæeobraditi – nepredvidivukompleksnost velikoga grada.Htio sam rekonstruirati kvalitativneskokove u tome diskurzupoveæanja kompleksnosti. Naravnoi rekonstruirati povijest panjeprema gradu. Cjelokupna jepovijest panje prema Parizu, pomome mišljenju, paradigmatièkivrhunac dosegla na toèki s kojomsam i završio knjigu – s Baudelaireom.Ono što sam morao napravitibila je razrada brojnih kontekstualnihpovezanosti. Tek se unjoj mnogošto razjasnilo: naprimjer,da Balzac stoji u tradicijitableau de Paris, da se u njegovimdjelima nalazi osnova teorije modekoju je nasljedovao Baudelaire,da se Baudelaire u svojim pjesmamapoziva na opise Pariza kojepronalazi kod Balzaca. Jednomrijeèju, htio sam Foucaultovukoncepciju diskurza okrenutiprotiv samoga Foucaulta i hermeneutièkije otvoriti; sa Foucaultomprotiv Foucaulta opisati jedandiskurz.Petrarcina slika svijetaVaš najnoviji projekt (još u faziintenzivnog istraivaèkog rada)nosi radni naslov Krajoliciduha. Petrarca u svojem svijetu«.Po vama je otkriæe krajolika bitanaspekt horizontalne spoznajesvijeta koja nastaje u otklonu odDanteove vertikalne u kojoj jepogled promatraèa usmjeren iliprema gore (milost Boja i bla-enstvo) ili prema dolje (pakao ikazna Boja).– Godine 1979. objavio samknjigu Petrarca i otkriæe krajolikakoja je u romanistièkim krugovimaizazvala zgraanje. Tada je bilauobièajena tvrdnja: kod Petrarcenema krajolika! Ja sam ga pokušaorazumjeti kao pisca, pjesnikai intelektualca koji je u dotadašnjojrecepciji uvijek bivao izdvojeniz svoga doba i interpretirankao prethodnik humanizma.No, ja ga elim vratiti tamo gdjedoista pripada, u èetrnaesto stoljeæe.U tome stoljeæu bitnu ulogupoèinje igrati, a to je velikanovost, antropološko iskustvo.Petrarca, za razliku od Dantea,svijet više ne shvaæa kao simbolièki,veæ kao realan, u kojemuiza svakog obzora postoji nekidrugi, a taj je svijet mogao iosobno doivjeti, kao strastvenputnik. Najbolji primjer takvogputovanja jest èuveni uspon naMont Venteux. Opæe mjesto dosadašnjihpetrarkistièkih istraivanjabilo je da Petrarca tu planinunikada nije ni posjetio, da jerijeè o knjievnom izumu te da unjega krajolik uopæe nije krajolikveæ simbolièko prenošenje Augustina,što smatram potpunonetoènim. Osim toga, po momuvjerenju za renesansu nije tolikokarakteristièan povratak antici.S Hansom Blumenbergom dr-im da je ona mnoštvo filozofskihsustava, religijskih shvaæanjakoje stoji u bliskoj vezi s nominalizmomkasnoga srednjeg vijeka.Upravo se u tome kontekstustvara bliska povezanost Petrarcei njegova razdoblja.U vašim se ogledima kao veomavana pojavljuje uloga studija.Je li promjena naèina studijau Petrarcinu dobu predstavljalabitnu pojavu koja je moglaobiljeiti i kulturalnu promjenuna pragu epoha?– Kod Petrarce se, ali na osnovisrednjovjekovne predod-be studija (on sam je u Montpelierui Bologni studirao pravo),razvija ideja o privatnomstudiju artes liberales. Realizacijaprojekta takvoga studija u kojemuèovjek otkriva i ostvaruje samasebe povezana je i sa stvaranjemprivatne biblioteke koja jeza Petrarcina ivota prerasla ujednu od najvanijih bibliotekanjegova vremena. Kao strasnogaskupljaèa knjiga moe ga se usporeditisa Montaigneom koji je,na podruèju prikupljanja tiskanihknjiga, poduzeo pothvat slièanPetrarcinu prikupljanju rukopisai kodeksa. O njegovojstrasti svjedoèi i sljedeæa anegdota.Konstantinopolski je biskupu Avignonu pokušao oivjetiideju o ujedinjenju kršæana.Buduæi da je Petrarca stajao vrloblizu kurije, grupa oko biskupastalno se konzultirala s njim, posebiceu vezi s pravnim pitanjima.U znak zahvalnosti za uspješnoobavljen posao na dar jedobio kodeks s izvornim grèkimtekstom Homerove Ilijade iOdiseje za koji se moe reæi da jeprvi primjerak takve knjige naZapadu. O vlastitu ga je troškudao prevesti na latinski. (Sam jerazumio tek nešto malo grèki jerga je uèitelj napustio otišavši nasveuèilište u Padovi.) Što se tièesama Petrarcina studija, moe sereæi da on predstavlja neku vrstupreteèe interdisciplinarnog studijakoji odgovara Humboldtovojideji uèenja u usamljenosti islobodi.Perspektive knjievnostiI za kraj: Što mislite o opæenitomstanju znanosti o knjievnostii knjievne teorije danas?Kakva je njezina perspektiva? Ukolikoj je mjeri moguæe oèuvatizasade tradicionalne klasiène filologije?Je li uopæe nuno njezinopolje proširiti na takav naèinda obuhvaæa i ono što se danas uAmerici naziva »cultural studies«?– Vjerujem da je predodbaznanosti o kulturi u europskojtradiciji standardni pojam još odkraja devetnaestoga stoljeæa. Isâm sam u jednom ogledu govorioo semiotici i znanosti o kulturijoš 1975, kada svega onoga oèemu se danas u Americi govoriuopæe nije bilo. Mislim da jenuno saèuvati nezavisnost uodnosu na te strašne mode. Takavse stav moda moe proglasitistaromodnim, ali ne znam jeli bolje na izvjestan naèin biti racionalan,makar to bilo i staromodno.Moje bi se osnovno polazištemoglo ovako opisati. Tridesetsam godina bio aktivnièlan skupine Poetik und Hermeneutik.Tamo sam se doista bavioonim što drugi danas ele izmisliti,naime interdisciplinarnošæu.Otuda i znam da je glavni uvjetinterdisciplinarnosti disciplinarnakompetencija na èijem seusavršavanju mora raditi cijeli ivot;ako tomu nije tako, interdisciplinarnostse svodi naproizvoljno brbljanje. Ona morabiti proširenje obzora koji jeipak usmjeren na kakav fokus:dakle, unutrašnje sredstvo vlastitekompetencije i vlastitih zadataka.Vjerujem da je cijelo podruèjeknjievnosti još i danassredišnji fenomen naše kulture ida je razumno raditi na tome dasredstva za posredovanje knji-evnosti i njezine tradicije jošbudu dostupna. Literatura jeono mjesto na kojemu je najsnanijekoncentrirana beskrajnaraznolikost kulturalnih fenomena.Tu se na osobito dojmljivnaèin moe izuèavati i jezik kojije, sa svoje strane, mjesto na kojemuse susreæu svi kulturalni fenomeni.Za promatranje tih fenomenaprouèavatelju se knji-evnosti nudi privilegirani polo-aj i nije mi jasno zašto bi ga trebalonapustiti. Ne vidim što bi setime moglo dobiti. To ne iskljuèujeproširenje ovoga fokusa novimiskustvima, ali napuštanjefokusa ne èini se samo beskarakternimveæ i glupim. Ne vidimnikakve potrebe za odbacivanjemjedne perspektive koja setoliko dokazala, koja je tolikovana i za razumijevanje velikihkulturalnih, civilizacijskih vezakakva je, naprimjer, veza izmeðujezika i knjievnosti povezane stim jezikom. Stoga mislim da filologijai, zašto ne, znanost oknjievnosti u društvu još igrajusredišnju ulogu. Televizija ili Internetnisu nadomjestak knjievnekompetencije veæ samo moguænostina rubu vanijih spoznajnihproširenja.

32 III/51, 15. oujka 2,,1.Trojica u tamiBaviti se umjetnošæu izvanZagreba u Hrvatskoj, u mjestima smanje od pedeset tisuæastanovnika, gotovo je nemoguæeShum, Danko Frišèiæ, Davor Mezak,Frane Rogiæ, Galerija Proširenih medija,1. – 7. oujka 2001., ZagrebSilva Kalèiæ“…svet ne poèinje od danas i mi znamo,vidimo, da ovo nije prvi èas anatomijepod kapom nebeskom, ali još semogu saznati nove stvari, posmatranjem,seciranjem i vivisekcijom, praksisomi sumom iskustava koja su namdostupna.”Danilo Kiš, Èas anatomijerosjeèni korisnik zagrebaèkog tramvajatrgnut æe se iz letargije commuteraugledavši billboard na zelenomotoku Doma Hrvatskog društva likovnihumjetnika. Naime, umjetnici koji izlau uGaleriji Proširenih medija pod “zapeèaæenom”Meštroviæevom kupolom, pozirajuna fotografiji s plakata kao tim patologa, usceni prenesenoj s Rembrandtove slike Satanatomije doktora Tulpa (èija je aristotelovska“estetika runog” svojedobno posluilakao predloak za knjigu Èas anatomije DanilaKiša). Postmoderna simulacija (sliènephoto-sessione, u kojima su fotografije aran-Frane Rogiæ, shum ("Trojica u mraku") 2001.Leila Topiæ“ prez! Pazite! Pod je još vlaan“ –ovim je rijeèima završila svoju akcijuTanja Dabo, rijeèka umjetnica. Akcijom laštenja galerijskog prostoraautorica se predstavlja na Salonu mladih1998. i nastavlja svoje akcije lašteæi,ovoga puta, prostor Galerije MiroslavKraljeviæ, prije poèetka svake izlobe izciklusa Blind Date.Tajna slovaProjekt Blind Date je zamislio voditeljGalerije Branko Franceschi u suradnji sChrisom Byrneom, direktorom NewMedia Scotlanda, a namjera je istraivanjemoguænosti meðusobne komunikacijeumjetnika koji potjeèu iz razlièitih sociokulturnihsredina. Ovoga puta zajednièkiizlau Smiljana Šafariæ, mlada slikaricai videoumjetnica iz Koprivnice, kojaje sudjelovala na nekoliko studentskihizlobi i na videofestivalu Estavar Liviau Francuskoj, te Anne-Marie Copestake,Razgovor se nastavljaJe li moguæa komunikacija izmeðuumjetnika iz razlièitih geopolitièkihsredina?Bind Date 2, Anne-Marie Copestake iSmiljana Šafariæ, Galerija Miroslav Kraljeviæ,Zagreb, 5–29. oujka 2001.kiparica iz Glasgowa koja se predstavilapublici na brojnim multimedijskim izlobamau Velikoj Britaniji, Europi, Australijii Novom Zelandu. Zajednièka idejabila je stvaranje ambijenta, u smislutotalnog umjetnièkoga djela, u kojemjednaku vanost zauzima zvuk, boja,svjetlost i miris. “Pri ulasku u galerijskiprostor osjetile smo kako je tvrd, racionalani nekako muški. eljele smo gatransformirati kako bi se u njemu osvijestiliosjeæaj, emocija i doivljaj; to jebio poèetak našeg zajednièkog rada” objasnilaje Smiljana. Njezin ambijent èinetelevizor umotan u sintetièki krznenimaterijal i nasuprot njemu postavljenacrvena fotelja. S druge strane, Smiljanakao dio okruenja svog videorada palimirisne štapiæe, pretvara hladnu bijelurasvjetu galerije u raspršenu crvenu kojaosvaja prostor, a bitan dio ambijenta èinii fluidna, progresivna glazba èije autorstvopotpisuje Zvuk broda.Tema Smiljanina videorada je cvijeæekoje snima koristeæi iskljuèivo krupnekadrove što se pretapaju. Za mladu umjetnicucvijeæe je višeznaèan simbol, onoza nju simbolizira ljepotu, obilje boja,raðanje novog ivota, saetak ivotnogciklusa ali i pritajenu erotiku. Smiljanaobjašnjava: “Moja je elja da ljudi ponov-Shum, "Trojica u mraku", 2001.irane prema predlošcima tradicionalneumjetnosti, provode, primjerice, CindySherman ili Yasumasa Marimura transvestitskomManetovom Olimpijom) podcrtanaje detaljem: na zamrznutoj videosliciprividu dokumentarne naravi prizora doprinosidisplay, koji biljei vrijeme kad je prizornavodno “uhvaæen” (17:25:46). Na tajrad u eksterijeru dovezuju se u izlobenomprostoru videozapisi Danka Frišèiæa: metastvarnesnimke tiskovno reproduciranihfotografija Tesle u pokusima s izmjeniènomstrujom, zatim anamorfozne lubanje s HolbeinovihAmbasadora, snimke navodno izvršeneobdukcije na izvanzemaljcima (prièemu nije bitno je li teksaški “sluèaj Roswell”dokumentarni ili reirani predloak,tj. pripada li faktièki znanosti ili fenomenološkiX-dosjeima)... Kao maksimalno hiperboliziranu“predodbu o predodbi” (kakonavodi Goran Blagus u katalogu izlobe),Frišèiæ proizvodi snimke slikovnih (blowups)motiva pod tzv. oštrim kutom od 45stupnjeva i tako ih sfumatno zamuæuje iizoblièava do neprepoznatljivosti i zatimjoš jednom “briše” prepoznatljivost implodiranihmotiva reproduciranjem na ekranupoloenom na bok.Virtualni prozoriKompjutorski generirana akcijska heroinaDavora Mezaka, u akciji neobuzdanogkrika, ekspresivno je iskrivljene anatomije,ima dvostruku sklopivo-rasklopivu usnušupljinu, hipertrofirane mišiæe (ako je èetrnaestmišiæa potrebno aktivirati za osmijeh,a trideset šest za poljubac, ova junakinja biih koristila mnogo više). Mezakov “antropotehnièki”lik pokrenut u virtualnomprostoru – cyber-estetièki hibrid Lare Croft(kojoj, kao snu svih adolescenata, slièioblinama; “Sex puta tehnologija jednako jebuduænost”, tvrdi G. Ballard) i GigerovaAliena – na inkjet printevima velikog formataakordira s apstraktnim halucinantnimšarama videoklipova na ekranima, izboèenimprema prostoru kojim gaze posjetitelji.Autor kao mnogo puta do sada sempliraanalgono i digitalno.Frane Rogiæ na èetiri strane svijeta je(wraparound) u galerijskom krugu postaviovirtualne prozore koje taj èudnovato projektirani montanim parapetima definiranprostor u stvarnosti nema. Rijeè je o poliperspektivizacijigalerijskog prostora, loopvideoprojekciji noænih eksterijernih uliènihprizora, intenzivnog automobilskog i tramvajskogprometa, koji uistinu udara navanjske zidove izlobenog prostora, smještenogusred krunog toka. “Kao, slika šareneslike, a zanimaju ga tjelesne izluèevinepa onda to poistovjeæuje sa zidovima krozkoje probijaju TV izluèevine “dosade”stvarnosti” (Marijan Crtaliæ, O izlobi jezikomizlobe). No komunikacija interijera ieksterijera je samo privid, umjesto “ivoglinka” autor nam je ponudio asinkronusnimku. Kao Mezakova slika krika, i Rogiæevrad je slika šumova (buke gradskogprometa). Mjereæi kompasom, Rogiæ je uoèioda su na Trgu rtava fašizma na èetiristrane svijeta raskršæa.Alkemija ili znanostSpecial guest star je Marijan Crtaliæ, kojije – ne mogavši se pridruiti trojici autorakao “izlobeni podstanar” – ipak na izlobiprisutan esejistièko-romansiranim tekstom,pisanim tehnikom toka svijesti, u katalogu.Osim toga je na otvaranju izlobeimprovizirao perfomans, apliciravši selotejpomna zid pozivnicu (koja time poprimaznaèenje izloška) naslovljenu na Crtaliæa,ali vraæenu pošiljatelju. Na omotnice je,naime, bila ispisana Marijanova adresa prebivališta,ulica i kuæni broj u Sisku, kombiniranas poštanskim brojem Zagreba gdjeautor zaista stanuje. Nije sporno baviti seumjetnošæu izvan Zagreba u Hrvatskoj, umjestima s manje od pedeset tisuæa stanovnika,gotovo je nemoguæe.Zajednièko Trojici u tami je slikarska vokacija,no Frišèiæ, Mezak i Rogiæ u svojimprojektima okušali su se u drugim vizualnimmedijima, digital craftu i videoinstalacijama,kao naèinima istraivanja oblika percepcijei tehnološke brzine virtualne civilizacije.Njihovi radovi odlièno akordiraju sasadašnjim trenutkom “metafizièke mutacije”(prema M. Houellebecqu) svijeta silicijskemikroelektronike i organtecha, nakonotkriæa genoma opsjednutog bioetikom.Iako, umjetnost je moda (ipak) blia alkemijinego znanosti.Anne-Marie Copestake, Bez naslova, 2001.Smiljana Šafariæ, Bez naslova, 2001.

III/51, 15. oujka 2,,1 33no doive cvijeæe, ali na svoj naèin. Neelim nametati svoj doivljaj, stvaranjemambijenta ostavljam slobodan prostor zaosvještavanje emocija koje cvijeæe moeosloboditi. Crvena boja takoðer ima jakusimboliku. Osim toga, to je boja s najduljomvalnom duljinom i prva dolazi dopromatraèa, to je boja srèane èakre, to jeboja vatre, energije i boja središta svijeta.”Granicu izmeðu stvarnog prostoraGalerije, ambijenta, promatraèa i videoradaumjetnica naglašava sintetskimomotaèem oko televizora eleæi na tajnaèin oznaèiti i naglasiti u svijesti gledateljarazliku izmeðu videovremena i sadašnjeg,promatraèeva vremena, kao iideju da je televizor zapravo samo "kutija"s pokretnim slikama. “Cvijeæe kojeUkidaju se pojmovidrugosti Istoène Europe iumjetnosti centraZapadne Europesam snimala na Dolcu i Cvjetnom placusada je sigurno veæ uvelo, mrtvo. Onošto je snimljeno i preneseno u medij videaostaje na neki naèin vjeèno, ne mijenjase", naglašava autorica. U tom kontekstutreba shvatiti i uvelu ruu u vazipostavljenu kraj televizora koja je takoðerdio ambijenta. Ona slui kao oznakakraja jednog ivotnog ciklusa, kao kontrastivom (ali ipak virtualnom) cvijeæu,kao svojevrsni memento mori.Kako glas pretvoriti u objekt?Anne-Marie Copestake izloila je videoradi papirnatu skulpturu. U svom videoraduumjetnica tematizira nemoguænostdublje spoznaje sredine u kojoj jeboravila veoma kratko. Ono što umjetnicaopaa samo su površinski tragovi ivotai zato u radu i koristi upravo tragove,otiske. Svojom kamerom Anne-Mariekrupnim kadrovima biljei tragoveljudskih koraka ostavljene na mokrojzemlji, vlanom asfaltu, svjeoj boji… Uopaanju svakodnevnog ivota umjetnicaizdvaja i nalazi zanimljivim vizualnuformu slova “è” te objašnjava: “Ovo jeglas ali i znak s kojim se prvi put u ivotususreæem i smatram ga veoma zanimljivim.Za mene je to potpuno nova formai zato sam snimala neonske natpise ukojima se taj znak, tj. slovo nalazi.” Drugidio rada škotske umjetnice sastoji seod dvije velike papirnate vreæe naslonjenejedne na drugu koje su napravljene odraznobojnog papira. Ono što povezujenjezina dva rada upravo je glas “è”. Naime,Anne-Marie Copestake bavi se pisanjem,a kako je ujedno i kiparica zanimaje kako pojedini glasovni znak pretvoritiu trodimenzionalno tijelo te napominje:“eljela sam taj glas oprostoriti, uèiniti gaskulpturom, zato sam provela istraivanjei otkrila porijeklo tog slova u glagoljici,zato sam na svoje vreæe nacrtala upravoglagoljièku formu tog glasa. Onapovezuje moja dva rad u cjelinu, glas jeisti ali je forma samog glasa potpunodrugaèija.”Pitanje koje projekt Blind Date postavljaje: je li moguæa komunikacija izmeðuumjetnika iz razlièitih geopolitièkihsredina? Ishod ovoga susreta na slijepodviju umjetnica daje odgovor: veæsamom idejom o stvaranju zajednièkogambijenta dvije mlade umjetnice su stvorileprostor za meðusobnu komunikaciju,ali i za komunikaciju s publikom. Njihovzajednièki nastup ukazuje na izmirenjeumjetnièkih antagonizama izmeðujugoistoka i sjeverozapada Europe. Dakle,u sluèaju ove izlobe ukidaju se pojmovidrugosti Istoène Europe i umjetnosticentra Zapadne Europe.Luka Bekavacanašnja scena elektronièke glazbe,optereæena kroniènom hipertrofijom,mlaðim glazbenicima nudiogranièen broj naèina na koje se moguprobiti. Jedan naèin (primamljiviji onimakoji gravitiraju plesnim krajevima elektronike)svakako moe biti stilsko izdizanjeiznad uniformiranih, subanrovskiorganiziranih “pravaca” èiji je zvuk èestobitno uvjetovan presetima odreðenihprograma i uskim repertoarom ritmièkihuzoraka koji se koriste. Drugi naèin, èešæevezan uz svjesno radikalne autore,moe biti suradnja s diskografskim kuæamakoje svoj ugled grade upravo proteiranjemekstremnijih izrièaja (kakve su,primjerice, Mille Plateaux ili Source Research).Magnétophone je svoj debi ostvariotreæim, pomalo neoèekivanim putem– vezivanjem uz legendarnu ali u posljednjevrijeme prilièno inertnu diskografskukuæu 4AD, koja se do sada nije pretjeranobavila elektronikom.Vid Jerajan prije mariborske radionice odr-ani su koncerti i promocija novihizdanja dueta Kurzmann/Stangl:Schnee i Krebbs/Neumann: Rotophormen,dok je kao poanta druenja 27. sijeènjas austrijskim glazbenicima ChristophomKurzmannom i BurkhardomStanglom, kroz glazbenu radionicu u im-4AD – izgubljen u vremenuRad 4AD oduvijek je bio izravna posljedicameandriranja ukusima njezina osnivaèa,Ivo Watts-Russella, èiji je glazbenientuzijazam pomogao stvaranju nizaopusa koji æe ostati zabiljeeni kao kljuènetoèke “nezavisnog rocka” osamdesetih.Podsjetimo, The Birthday Party iBauhaus poèeli su se probijati prijati upravou okrilju 4AD-a, a veæi iskorak odpostpunk norme èine skupine s kojimase 4AD najèešæe poistovjeæuje – CocteauTwins, Dead Can Dance i This MortalCoil, èiji je zvuk (kombiniran s dizajnerskimradom Olivera Vaughna iz kuæe 23Envelope) rezultirao medijskom slikombajkovitog umjetnièkog kolektiva kojistvara u nekom gotovo paralelnom svijetu.Krajem osamdesetih takav je tip audiovizualnestilizacije potrošen pa Watts-Russell regrutira neke donekle klasiènijerock-izvoðaèe (Pixies, Throwing Muses),a s Lush i Pale Saints više-manje uspješnosudjeluje i u “neopsihodeliènom” revivalu(èiji su nesporni prvaci ipak ostali MyBloody Valentine i diskografska kuæaCreation).Meðutim, devedesete su veæini razvikanihimena 4AD-a donijele raspad, raskidugovora ili drastièan pad kreativnihpotencijala, a Watts-Russell nije uspiounovaèiti glazbenike koji bi umjetnièkomili komercijalnom vrijednošæu doseglirazine zvijezda iz osamdesetih (islandskiGus Gus ili umjereno hvaljenitradicionalisti Red House Painters, Mojave3 i Tarnation mogu biti izdvojeni kaorubni sluèajevi). O gubitku starog entuzijazmai svjeine svjedoèio je i novi projektWatts-Russella The Hope Blister, kojije – bez obzira na svoju decentnu ljepotu– odisao teškom dosadom podgrijanihi simplificiranih ideja i koncepcijakakve su veæ odavno bile prokušane uThis Mortal Coil. Krajnji dokaz nesnala-enja u vremenu bio je regres kvalitetenekad vrhunskog dizajna 23 Envelope,koji je – u najboljim izdanjima – uspiodosegnuti tek razine razdraujuæe predvidljivogmanirizma.Nakon konaènog preseljenja Watts-Russella iz Londona u Kaliforniju aktivnosti4AD-a su se mogle opisati jedinokao dosadne i veæ pomalo uzaludne. Napustioga je i niz imena iz “donjeg doma”njegova kataloga, tako da se popis stalnihizvoðaèa sveo na desetak osrednje zanimljivihi popularnih skupina. U takvusu situaciju, iz slijepog kuta, uletjeli Magnétophonekoji, dakako, svojim debijemnisu 4AD-u povratili staru slavu, ali sumu posluili u pokušaju transformacijeiz otunog lobija konzervativnih rutinerau obnovljenu platformu nesputane i,više od svega, napredne kreativnosti.Easy listening za posustaleradikaleŠto dakle, nudi Magnétophone kaosvjea akvizicija 4AD-a kataloga? Ukratko,ništa što bi moglo radikalno promijenitisituaciju – kako samog 4AD-a, tako ielektronièke scene koja s njim nema nikakveveze. Trinaest skladbi ovog albumaostaje negdje u širokim i zabavnim podruèjimakoja su sredinom prošlog desetljeæasvojim antologijskim albumima zacrtaliAphex Twin, ì-ziq ili Autechre, a kojau usporedbi s današnjim trendovima outer-limitselektronike zvuèe gotovo kaopop-glazba (što je zanimljiva indikacijaDiskretan šarm veæ viðenogPrvi album skupineMagnétophone govori više o onomešto se njegovim autorima sviðanego o onome što su samisposobni napravitiMagnétophone, I GuessSometimes I Need To Be Reminded of HowMuch You Love Me(4AD, 2000.)Vano je statiIZ(Z)VEN, Dani glazbenihinovacij, Klub Kibla, Maribor,27. sijeènja 2001.brze preobrazbe vrijednosne ljestvice“radikalnosti” u suvremenoj elektronici).Naravno, furiozni drum’n’bass elementikakvi su svojedobno krasili neke od najboljihradova gorespomenutih imena, ovdjeviše ne postoje u nekom razaznatljivomobliku; jasnija veza sa scenom sredinedevedesetih moe se zamijetiti u formulirelativno konvencionalne pop-melodije(èesto infantilno slatkaste ili tehnièkipomalo primitivno izvedene, poputglazbene pratnje za razne kompjutorskeigre) na koju je dograðen paljivo destruirani produkcijski izoblièen ritam.Velik broj skladbi, poèevši s uvodnomOh Darlin’, koja je ujedno i prvi singl (iostala imena su jednako neprimjerena:Why Stop When It Feels So Good, LoveNeeds You...) graðen je upravo takvomizvedbenom logikom, što Magnétophonevuzvuku daje stanovit pop-šarm – dakako,ne u smislu stvarnog hit-potencijalanego u vidu privlaènosti kakvu imaju,primjerice, Add N To (X).Sve navedeno moda ostavlja dojamelaborirane zamjerke, ali I Guess SometimesI Need... nipošto nije loš album; manamu je (ako se to uopæe moe oznaèitikao mana) samo to da takoðer nije nitiposebno inovativan – èak ni u okvirimakoje si je sam odredio; on jednostavnoviše govori o onome što se sviða njegovimautorima nego o onome što su samisposobni napraviti. Stilski obrasci preuzetiod poznatijih i nadahnutijih glazbenikaovdje su doraðeni samo u smislukombinatorike veæ viðenih elemenata,odnosno stvaranja u preraðenim okvirima.To ipak ne znaèi da je dosadno slušatiMagnétophone: iako je veæ nakon prvihnekoliko minuta albuma posve predvidljivou kojim æe se stilskim granicamaoperirati, neoèekivani lomovi u ritmu,nagli dinamièki skokovi ili vratolomnizaokreti u produkcijskom “bojanju”,èesto i u granicama samo jedne stvari, èineovaj album pošteno odraðenom cjelinom,a barem inicijalni dojam svjeinesvakako ima veze i s oèekivanjima kojasmo mogli imati od posustale produkcije4AD.U konaènici, bez obzira na sve gorenavedeneograde, I Guess Sometimes INeed... ipak treba preporuèiti – bilo kaoeasy listening za sve koji su voljeli tvrðikraj Warp Records produkcije u proteklihpet-šest godina, bilo kao nenaporan uvodu elektroniku koja ne aspirira suhoparnojeksperimentalnosti, ali ni banalnom ispunjavanjutrišno normiranih pravila.Koliko god taj zakljuèak bio sumoran, èinise da su Magnétophone i 4AD jednodrugome podjednako popravili imid.provizaciji, ostalo shvaæanje “…da setrenutak kada treba stati èini jednakovanim, kao i ono što zapravo sviraš.”Na radionici se skupilopetnaestak mladihljudi, koji su u improvizacijuušli kroz tradicionalistièkeimprovizacijskeobrascete moemo smatrati korisnim što je naseminaru o novim improvizacijama bilogotovo manje publike negoli voditelja.Sudionicima seminara su se u zajednièkomsessionu predstavili BurkhardStangl (elektrièna gitara, gudalo), ChristophKurzmann (klarinet, laptop) i AndreaNeumann (Innenklavier, što je zapravosamo kordijera klavira, bez klavijature).Improvizacija se sastoji u negacijitonike, usredotoèena je na redukcionistièkei minimalistièke tehnike. Doista,Neumannova je predmetima koji inaèespadaju u Wasserleitung, preparacijom izvlaèilašumove iz svojeg instrumenta.Projekt Rotophormen evocira konkretnuglazbu, sjetimo se pritom Malecovihpionirskih nastojanja, koja danas velikimdijelom prua pravila igre cut’n pasteu isamplingu, kako kae Ignaz Schick, berlinskipost-free jazz saksofonist, koji jesaksofon zamijenio elektronikom, nastupajuæiu duetu s Neumannovom.Kljuèna imena za glazbu predstavljenuna radionici su i Werner Daefeldecker iUli Fusseneger (Polwechsel), austrijskiglazbenici Christof Kurzmann, ChristianFennesz, Dieter Kovacic te JimO’Rourke, Kevin Drumm i MartinSiewert iz Chicaga, kao i etikete HatHut, Random Acoustics, Durian, Charhizma,Erstwhile Klangforum Wien, doksliène tendencije imaju i skladatelj GiacintoScelsi i èelistica Frances-MarieUitti. Projekt je obojen i politièki jerglazbenici svoja nastojanja usmjerujuprotiv aktualne austrijske vlade.

34 III/51, 15. oujka 2,,1.Trpimir Matasoviægodini stogodišnjice smrti GiuseppeaVerdija programi se opernihkuæa širom svijeta pune prijesvega naslovima ovog neupitnog velikanatalijanske opere. Takva obljetnica ovegodine u sjenu baca sve ostale operneskladatelje. Naravno, u sredini kao što jenaša, koja muku muèi s postavljanjemèak i repertoarnih Verdijevih ostvarenja,teško bi bilo oèekivati da æe se itko makarsjetiti da je prije 25 godina preminuojoš jedan velikan opernog stvaralaštva.Sreæom, Beè i nije tako daleko, pa tako ihrvatski poklonici glazbe BenjaminaBrittena uz relativno prihvatljive troškovemogu barem u austrijskom glavnomgradu mogu vidjeti uprizoreno jedno odBrittenovih remek-djela – operu BillyBudd.Dvosjekli maè izvornostiPomama za izvornim predstavljanjemdjela pojedinih skladatelja krajem 20.stoljeæa postala je opæe mjesto svjetskeglazbene reproduktive. No, dok je vraæanjenotnim izvornicima u mnogimsluèajevima opravdano tenjom za uklanjanjemdesetljeæima, pa i stoljeæima,nakupljanog interpretacijskog balastaili pak kompromisima za kojima su samiskladatelji posezali pritisnuti teretomizvodilaèke prakse, povratak izvornojinaèici Brittenove opere Billy Buddnešto je dvojbeniji korak. Kao što jepoznato, Britten se rijeko upuštao upreraðivanje svojih veæ dovršenihAseksualna gay operaRedatelj Willy Decker uèinio je svešto je bilo u njegovoj moæi dapredstavi èitanje lišeno bilo kakvihhomoerotskih elemenataBenjamin Britten: Billy Budd. Beèkadravna opera, 12. veljaèe 2001.skladbi – u glazbeno-scenskom opusuto je uèinio jedino još s operetom PaulBunyan. Razlozi skraæivanja BillyjaBudda s èetiri èina (izvorna verzija iz1951.) na dva (1960.) bili su prvenstvenodramaturške naravi. U skraæenojinaèici Billy Budd je dramaturški zbijenijii konzistentniji, a usput su poboljšanai neka instrumentacijska rješenja.Ipak, posljednjih je godina otpuhnutaprašina i s izvorne verzije te su takozaredale scenske izvedbe pa i dva vrhunskadiskografska izdanja, koja dirigentskipotpisuju Kent Nagano i RichardHickox. No, dok snimke pruajuuvod u finese izgubljene u konaènojverziji, scensko uprizorenje neizbjenona vidjelo iznosi i manjkavosti izvornika.A taj je izvornik nedvojbeno inferioranpreradbi, èega je uostalom Brittenbio itekako svjestan. Usprkos ponekomizgubljenom detalju, skraæeni Billy Buddne samo da je uvjerljiviji, nego i uspjevadramaturški ostati vjeran predloškuistoimene novele Hermana Melvillea,zahvaljujuæi i izvanrednom libretušto ga supotpisuju Eric Crozier i ni manjeni više nego E. M. Forster.Manjkavosti izvornika nije uspio unajnovijoj beèkoj produkciji u potpunostiprikiriti ni dirigent Donald Runnicles,koji je usprkos tome ostvario interpretacijuna zavidnoj umjetnièkoj razini.Nekarizmatièna postavaU glazbenom pogledu ova produkcijani inaèe nije odudarala od visokih standardauobièajenih u Beèkoj dravnoj operi.Bariton Bo Skovhus u naslovnoj ulozi plijenioje neophodnom scenskom karizmatiènošæu,a i vokalno je ovu iznimno zahtjevnuulogu ostvario maksimalno suvereno.Ipak, za razliku od scenskog nastupa,vokalni nije bio obiljeen osobitom karzmatiènošæu.A to znaèi da se njegovopjevanje sluša s uitkom, ali i zaboravlja slakoæom.Ljubimac beèke publike Neil Shicoffkao Kapetan Vere slovi za pjevaèa specijaliziranogza Brittenove uloge. No, svatkotko je èuo kako je istu tu ulogu svojedobnoantologijski interpretirao Brittenovpartner (ili blizak prijatelj, kako èitamo uprogramskoj knjiici) Peter Pears, moratæe biti svjestan da Shicoff Brittenovu idealudoduše tei, ali mu se ipak ne pribliavadovoljno.Da bi barem jedan èlan protagonistièkogtrokuta bio na visini zadatka, pobrinuo seEric Halfvarson u ulozi Claggarta. Ispravnopojmivši svoj lik demonskog negativca(usporediv s Jagom u Verdijevu Otellu),Halfvarson je i scenski i vokalno dominiraosvakim prizorom u kojem se pojavljivao,na taj naèin dodatno podcrtavši Brittenovuopsesiju fenomenom nièim opravdanogzla.elimo li biti pošteni prema Beèkoj dravnojoperi, moramo naglasiti i da su produkcijuznaèajno upotpunili brojni odredakvalitetni epizodisti, kao i izrazito eksponiranmuški zbor, koji je u više prizorabio glavni nositelj dramske tenzije.Reija bez erosaNaposljetku, dolazimo i do najdvojbenijegaspekta najnovijeg beèkog uprizorenjaBrittenova Billyja Budda – reije. Nijenuna osobita vještina èitanja izmeðuredaka da bi se otkrila jedna od osnovnihdramaturških potki ove partiture – dovoljnoje samo znati neke osnovne podatkeo posrednim i neposrednim autorima(Melville, Forster, Britten). A tu je još iprogramska knjiica u kojoj su svoje zasluenomjesto našli Thomas Mann i JeanGenet, pa èak i nekoliko fotografija (doduše,iznenaðujuæe èednih) autorskogdvojca Pierre & Gilles.Usprkos svemu tome, redatelj WillyDecker uèinio je sve što je bilo u njegovojmoæi da predstavi èitanje lišeno bilo kakvihhomoerotskih elemenata. A kako se uBillyju Buddu na sceni ne pojavljuje nijedanenski lik, tako je èitava predstavaostala bez i najmanje doze ikakvog erosa.Ostaje tako tek arhetipska prièa o borbidobra i zla, u èijoj konaènici dobro (Billy)ubija zlo (Claggart), ali zbog toga i samobiva osuðeno na smrt od strane sveprisutnogapsoluta (Vere). Naravno, ta je prièaprisutna veæ kod Melvillea, no negiranjemerosa (a ne negiraju ga ni Melville, ni Forster,ni Britten) postupci trojice protagonistaostaju bez ikakve motivacije, dramaturškineopravdani i nerazumljivi.Propušteni vlak za 21. stoljeæeI tako, zahvaljujuæi Willyju Deckeru,Beèka je dravna opera pokazala još jedanaspekt svoje dvoliènosti – jedna je gayopera predstavljena u latentno homofobnomèitanju. Billy Budd nije doduše gayopera na naèin koji je to primjerice HarveyMilk Stewarta Wallacea, no ne valja zaboravitida je napisana gotovo dva desetljeæaprije Stonewalla, kada je unošenjehomoerotskih elemenata na glazbenu scenubilo nešto na što se, osim Brittena, odvaiojoš samo Michael Tippett. No, Stonewallse dogodio prije više od tridesetgodina. Veæ smo i u 21. stoljeæu, u kojemvlak elementarne tolerancije neæe èekativiše nikoga. Pa ni Beèku dravnu operu.Jakša Zlatarlazbena natjecanja – da iline? Praksa je ovu dilemudavno razriješila jer je “ep opobjedniku” utkan u curriculumskoro svakog vanijeg glazbenogumjetnika. Nije stoga èudno štoje Nizozemac Gustav Alink popisaosto internacionalnih i oko èetiristonacionalnih pijanistièkihnatjecanja samo u Italiji. U Hrvatskojtrenutaèno postoje samo tripijanistièka natjecanja, koja se odravajubijenalno: dravno natjecanjeuèenika i studenata glazbe tedva internacionalna, Eptino natjecanjei Etide i skale (ovo potonjeima poseban program posveæenVano se natjecatiKorist Eptinog natjecanjabez sumnje je velika, jer jepruila moguænost našimmladim pijanistima da senadmeæu kod kuæe, prijenego što æe krenuti u svijetna veæa natjecanjaDrugo Eptino natjecanje zamlade pijaniste, Osijek19. – 27. sijeènja 2001.preteno tehnici sviranja). Na dr-avnom natjecanju koje se odravaprijavljeni su 234 uèenika i studentaklavira od 4884, koliko ihtrenutaèno ima u Hrvatskoj.Odakle tako velik interes i imamoli previše pijanistièkih natjecanja,kako misle neki? Oèito je kakonatjecanja omoguæuju mladimada se maksimalno pripreme, zbogèega mogu procijeniti i dalje usavršitiosobne moguænosti i vještine.Mogu otkriti i svoje mjesto uveæoj ili manjoj populaciji natjecateljai što je vanije procijeniti kakomogu sudjelovati, što je premaMaslowu vrlo vaan motivacijskifaktor. Naravno, natjecanja imajui svoje negativne aspekte, naposepsihièke, ali to je kompetitivnarealnost današnjice i od nje nemazaštite. Napokon, mnogi kandidatipristupaju natjecanju bez osobitihpretenzija, jednostavno kakobi prosvirali program ili vidjeli kakonatjecanje izgleda.Premalo natjecanja u nasEptino internacionalno natjecanjeza mlade pijaniste odrano je uOsijeku od 19. do 27. sijeènja iokupilo je pedesetak mladih pijanistaiz 19 zemalja. Mnogo ili malo?Kako je rijeè o neafirmiranomnatjecanju (ovo je tek drugo Eptinonatjecanje), smatramo da je odzivbio prilièno dobar. Potrebne sugodine i godine kontinuiranog radada bi neko natjecanje postaloprepoznatljivo i privlaèilo mladenatjecatelje u veæoj mjeri.Ipak, korist Eptinog natjecanjabez sumnje je velika, jer je pruilamoguænost našim mladim pijanistimada se nadmeæu kod kuæe, prijenego što æe krenuti u svijet naveæa natjecanja. I upravo èeste pritubekako naši natjecatelji lošeprolaze na svjetskim natjecanjimau velikoj su mjeri razultat i pomanjkanjanjihova iskustva, odnosnonemoguænosti da se èešæesuoèavaju sa svim teškoæama kojetakvo nadmetanje sadri. Stogaslobodno moemo reæi da natjecanjanemamo previše nego premalo,a to pokazuje i navedeni broj zainteresiranihsvih uzrasta. Što se tièenivoa njihove izvedbe, i on je donekleovisan o moguænosti nastupanjai natjecanja i tako je krugzatvoren.Èlanovi meðunarodnog irijaEptinog natjecanjabili su: MariannAbraham (prof. konzervatorijaBartok u Budimpešti i predsjednicaEpte Maðarske), HerveN’Kaoua (prof. konzervatorija uBordeauxu), Leonid Sincev, predsjednikirija (prof. konzervatorijau Sankt Peterburgu), SalvatoreSpano (prof. konzervatorija u Trapaniju,Italija), Todor Svetiev(prof. Akademije u Skopju i predsjednikmakedonske Epte) te profesorizagrebaèke Muzièke akademijeDamir Sekošan i Jakša Zlatar.Oni su ocjenjivali 49 kandidata iz19 zemalja, podijeljenih u tri kategorije:A (od 10 do 14 godina), B(od 14 i 17 godina) i C (od 17 do21 godine).NagraðeniPobjednici u kategoriji A bili su:I. nagrada: Zsofia Nemethi (Maðarska),II. nagrada: Arthur Nordheim(Rusija), III. nagrada: MiaMiljkoviæ (Hrvatska) i IV nagradaLinda Leine (Latvija).U kategoriji B: I. nagrada: AttilaMesariæ (Hrvatska), II. nagrada:Laszlo Borbely (Maðarska), III.nagrada: Angyalka Mayer (Maðarska)i IV. nagrada Ognenka Gerasimovska(Makedonija).U kategoriji C: I. nagrada: GiulianoGuidone (Italija), II. nagradaTatjana Tonkih (Rusija), III. nagrada:Sten Lassmann (Estonia) i IV.nagrada Zrinka Ivanèiæ (Hrvatska).Dobitnici iz Maðarske u mlaðimkategorijama (polaznici specijalneškole, odnosno konzervatorija Bartoki Akademije Liszt) pokazali suvisok domet klavirske pedagogije uMaðarskoj, koji je vrlo dobro povezanu vertikali preko glazbenihškola pri konzervatoriju, gdje seškoluju izuzetno nadarena djeca.Napose se to vidjelo u svirci 13-godišnje Zsofie Nemethi koja jebriljantno izvela zahtjevan program,poput Chopinovih Variationsbrillantes ili Weinerove Teme s varijacijama.Nagraðeni iz Rusije pokazalisu svu vještinu veæ tradicionalnoproslavljene ruske klavirskeškole. Još su se dva natjecatelja izinozemstva posebno istaknula: EstonacSten Lassmann i Talijan GiulianoGuidone. Potonji izvedbomjednog od najteih djela klavirskeliteraure: Lisztovom Sonatom u h-molu.Èetiri nagraðena natjecatelja izHrvatske pokazala su solidno pijanistièkoumijeæe, napose AtillaMesariæ s Lisztovim djelima Maðarskomrapsodijom br. 15 i Veneziae Napoli.Osim navedenih podijeljene su inagrade za najbolju izvedbu domaæegdjela. Za ovo natjecanje trojicahrvatskih skladatelja napisali su vrlouspjele skladbe koje su u velikojmjeri obogatile hrvatsku klavirskuliteraturu. Za najbolju izvedbuskladbe White and black DavoraKuljeriæa dobili su nagradu u kategorijiA Zsofia Nemethi i ArthurNordheim. Za izvedbu Toccate TomislavaŠabana nagraðen je u kategorijiB Laszlo Borbely, a za Momentsmusicaux Dubravka DetonijaElina Bertina.Natjecanju je prethodio Djeèjipijanistièki festival na kojem su nastupiliuèenici do deset godina. NakonFestivala uprilièen je i okruglistol o temi ”Kako otkriti, zaštititi irazvijati pijanistièki talent” kojeg jevodio prof. Vladimir Krpan, predsjednikEpte Hrvatske. Taj razgovoro osmišljavanju vertikale edukacijskogprocesa u nastavi klavirabio je svojevrsni motto cijelog natjecanja,svrha organiziranja ovognatjecanja i razlog zalaganja za buduæanatjecanja, od kojih æe prvobiti za mlade pijaniste opet za dvijegodine u Osijeku te za one starije,do 32 godine, u Zagrebu.

III/51, 15. oujka 2,,1 35Branko Kostelnikoran Predin i Zagreb volese javno! Tako je još od samihpoèetaka karijereovog šarmantnog Štajerca ranihosamdesetih, kada je s mariborskomgrupom Laèni Franz èestobio rado viðen gost širom Hrvatske,predstavljajuæi materijale snekih od svojih sjajnih devet studijskihalbuma. Da je Predin zagrebaèkojpublici još omiljen autor,posvjedoèili su svi koji su teosmomartovske veèeri posve ispunilisjedeæa mjesta zagrebaèkeTvornice.Šampion autorske pjesmeUz veæ davno priznati šarm,snanu autorsku liènost, zavidnuumješnost skladanja odliènih autorskihpjesama i uvijek spretnoodabrane grupe kvalitetnih glazbenihsuradnika, Predin – voða,pjevaè i skladatelj Laènog Franzaosamdesetih te jaki kantautor devedesetih– ima još »ono nešto«što ga emotivno i duhovno veeza naše krajeve. Dva su razlogašto je tomu tako. Osnovni je tajšto je Predin, uz Darka Rundeka,jedini novovalni autor sklon autorskojpjesmi, a stasao poèetkomosamdesetih, koji je opstaokao autor s kredibilitetom i koji idalje sklada pjesme s razlogom ipokriæem. A probrana hrvatskapublika to zna cijeniti. Mijenjajuæise i razvijajuæi, prilagodivšiglazbenu matricu novim afinitetimai novim interesima, Predinje zadrao osobnost i snagu umjetnièkogizraza i tijekom devedesetih,bilo suraðujuæi sa skupinomŠukar koja izvodi romskuglazbu (album Mentol bombon)ili kreæuæi se vodama gipsy swingau okviru suradnje s Mar Djangokvartetom (album Ljubimec izomare) bilo spajajuæi pop, jazz išansonu u pjesmama na slovenskom,francuskom i engleskomeu suradnji sa skupinom OrkesterAdijo pamet (album Lovec na sanje).Podsjetimo, Adijo pametnaslov je drugog, ponajboljeg albumaFranza. I dok je Rundekprvi dio devedesetih proveo dalekood skladanja i nastupa snalazeæise u Parizu a vrativši se snimanjuploèa u drugoj polovicidevedesetih, ponovno se nametnuona domaæoj sceni kao neprijeporanautoritet i autorski predvodnik,ostali vodeæi autori zagrebaèkognovog vala iz osamdesetihsvojom su gotovo nerazumljivomskladateljskom apstinencijom(Štuliæ, Stubliæ) ilipretvaranjem u mainstream rockautore koji štancaju predvidljiveploèe bez osobnosti (Houra)potpuno otvorili prostor upornomi dosljednom Predinu. Stogaje upravo Predin istinski nastavljaèi sljedbenik šampiona autorskepjesme u ovom dijelu Europe,Arsena Dediæa, pa suradnjas velikim Arsenom na ploèi Svjedoci– prièe nije, dakako, nimalosluèajna.Odlièna svirka i odliènaatmosferaKada se uzme u obzir i èinjenicada Predin, na nastupu uivo,dobrano koristi ne samo iskustvaveæ i izrièaj legendarnog JimmyjaStaniæa (tu ponajprije mislim našarmantno i opušteno prièanjeviceva i anegdota izmeðu pjesama,a posljednjim ploèama pribli-io se i glazbenim elementimakoje on rabi) te da odlièno govorihrvatski jezik, potpuno je razumljivoduševljeni prijem publikena osmomartovskom koncertuu zagrebaèkoj Tvornici. U punadva i pol sata odliène svirkeprateæih vrhunskih glazbenika,Predin je, izvodeæi skladbe s nedavnoobjavljene ploèe, ali i svojevrsnigreatest hits odabir s prošlihtrinaest albuma (legendarniklasici Praslovan, Stari vojak,Dobra svirka iz DeeleMijenjajuæi se i prilagodivšiglazbenu matricu novimafinitetima, Predin jezadrao osobnost i snaguumjetnièkog izraza itijekom devedesetihZoran Predin i Orkester Adijopamet, Tvornica, Zagreb,8. oujka, 2001.Uvrštavanjemautora Predinovakalibra sastavljaèprograma pokazaoje zavidnunaobrazbu ipronicljivostZarjavele trobente, Èakaj me idruge) aranmanski dakako prilagoðennovom glazbenom ruhu,publici priredio vrhunski uitak izabavu. Publika nije ostajala dunate je vrsnim poznavanjem Predinovarepertoara i ukljuèivanjemu izvedbe pjesama dala pundoprinos odliènoj atmosferi teveèeri. Izvedbom internacionalnogbloka pjesama poput maðarsko-romskeplesne poskoèiceMentol bombon, starog klasikafrancuske šansone, prigodnièarskeLe vie en rose u originalu teosobnim viðenjem gipsy swingana slovenskom Èastni krug i Utrujenièarovnik, Zoran Predinpokazao je da itekako ima svijesto vremenu u kojem djeluje. Stogaæe, siguran sam, u narednimmjesecima tu njegovu ukusnuglazbenu musaku sa zanimanjemi veseljem pojesti posjetiteljiklupskih prostora i dvorana širomEurope. Uostalom, s MarDjango kvartetom veæ je, tijekomprošle dvije godine, nastupio uParizu, Londonu, Beèu, Edinburghu,Pittsburghu i Melbourneu.A »konceptualnim« puštanjems razglasa nezaboravne kraljicefrancuske šansone EdithPiaf po završetku nastupa Predinje dokazao kako je zreo i osviještenautor koji ne samo da ne krijesvoje istinske uzore veæ mlaðimfanovima ukazuje na pravevrijednosti.Koncerte umjesto okruglihstolova?Jedina mala zamjerka cijelomnastupu jest poneko ponavljanjeisprièanih viceva i skeèeva. Naime,kako sam stalni posjetiteljPredinovih nastupa u Zagrebu,neke sam viceve u njegovoj interpretacijièuo i prošlog ljeta, takoðeru Tvornici. I na koncu, moramspomenuti nešto što, kaostalna tema, svaki put samo dolijevaulje na vatru. Rijeè je, naime,o kulturnoj politici jedne zemlje.Predinov zagrebaèki nastup uZoran Predinpokazao je daitekako ima svijesto vremenu u kojemdjelujeTvornici bio je navodno organiziranu okviru Slovenskih dana uZagrebu. Uvrštavanjem autoraPredinova kalibra sastavljaèprograma pokazao je zavidnunaobrazbu i pronicljivost, a Predini njegov nastup vjerojatno sunajbolji naèin promicanja slovenskekulture. Nisam siguran današi kulturni djelatnici na dravnojrazini u sliènim prigodamašalju pozive Rundeku, Gustafimaili Legenu, na primjer. Moj je dojamda su ti umjetnici za njih idalje neozbiljni vagabundi kojisviraju neku èudnu glazbu i kojeslušaju neki èudni klinci. Oni ihdakako, u velikoj veæini, uopæene razumiju. Oni ne razumiju dasnaga, osobnost i talent DarkaRundeka, primjerice, moe uèinitiviše za promociju Hrvatskeno stotine glava koje na nekakvomokruglom stolu razglabaju otome da se »mora poboljšati stanjeu hrvatskoj kulturi« te da je»hrvatska kultura oduvijek dioeuropske«. Ili se varam?Donna Lee Saxophone QuartetVid Jerajokojni afroamerièki avangardist JuliusHemphill s duhovno srodnimglazbenicima 1976. godine pokreæeprvi kvartet saksofona World SaxophoneQuartet, spajajuæi ritam, improvizaciju i“open-ended” strukturu. Kao poznatijiinstrumenti iz saksofonske obitelji èine gaalt-, sopran-, tenor-, i bariton-saksofon,stvarajuæi prepoznatljiv zvuk u dijaloškimaštovitim aranmanima. Kreativne i izraajnemoguænosti saksofonskih kvarteta,danas nezaobilazne pojave, kako “ozbiljne”,tako i “kreativne” glazbe, zagrebaèkojsu publici poznate preko Bijenala,gdje je u tom formatu mogla vidjeti i priredbuKoncerta za udaraljke Johna Cagea.Donna Lee Saxophone Quartet poèastio jeredakciju Zareza nastupom na promociji49. broja. Intervju koji slijedi vodili smosa Zdenkom Ivanušiæem, Andrejem Henigmanomi Vanjom Ilekoviæem, dok smoJazz je sazrijevanjeAkademija ne potièe uèenjeglazbe kojom se bavimoèetvrtog èlana Damira Horvata prepustilièarima koje veljaèa nudi studentima.Kako ste ušli u jazz? Gdje biste u njemuhtjeli biti, a gdje jeste?– Jazz je naèin ivota, ako ga ne iviš,ne moeš ga ni svirati. Bez love, krova nadglavom. Ja sam duan curi lovu za saksofon.U jazzu sam zbog èiste glazbe i iz zadovoljstvamuziciranja. Bavimo se jazzom,vjebamo po više sati dnevno. Pitanje jehoæemo li steæi publiku i postati poznatijiili æemo ostati underground. Ustalili smose, nova je postava zajedno šest mjeseci.Dobro se osjeæamo, jer nam iva svirkabolje èini i to nas nosi naprijed. Kvartet jena prvom mjestu. Iako smo akademskiglazbenici, tamo od ovoga ništa nismonauèili. Jer naša akademija ne potièe uèenjeglazbe kojom se bavimo. U cijeloj smoEuropi u specifiènoj situaciji. Ovo štoznamo, morali smo sami nauèiti, kao i ostalizagrebaèki jazzeri, koji su se sami obrazovali,umjesto da smo to nauèili naAkademiji, sistematski i metodièki, prije ibolje. To našu glazbu ne èini lošom, ali tajnam se trud mogao bolje isplatiti i ubrzatisam proces.Èini mi se da niste ni sasvim u tradicijini u moderni… Kako biste svoju glazbuobjasnili drugima?– To je jazz za 21. stoljeæe. Ne moemoiæi naprijed bez korijena. Atomskoj fiziciu temelju je najbanalnija jednadba. Rijeèje o èistoj evoluciji, ne o retro-stilu. Veæ ifree-jazz, avangardu, smatramo tradicijom.Suvremeni avangardisti u svom izrazunegiraju fraze, radikalno prekidajuæi stradicijom…– Ne zamjeramo im, ali je rijeè o razlièitompristupu. De gustibus non est disputandum…Podijelio bih to što podrazumijevašna avangardnu i na free scenu.Nismo free, veæ avangarda, jer luèimo razlikuizmeðu ta dva pojma. Avangarda sebazira na tradiciji, pomièuæi granicu naprijed.Free negira tradiciju i poèinje od nule.Parker je bio avangarda, Steve Colemanjest avangarda.Buduæi da vaša glazba nije dio trenda,je li vam to otegotna okolnost za uspjeh?– Bilo bi nam drae da je ekonomska situacijabolja, ljudi bi imali više vremena imoguænosti da se posvete konzumiranjuglazbe i kulture opæenito. U poèecimasmo se traili kroz klasiku i pisane aran-mane. S vremenom je postalo vidljivo daje neizvjesno, što se tièe publike. S višešanse za sviranje bilo bi više publike.U Hrvatskoj postoje neki kvarteti saksofona.Jeste li po èemu s njima srodni?– Ne pripadamo sceni HGU-a ilinekog kluba. Pripadamo mladoj sceni kojatrai prostor za vjebanje. Ideja o nastankukvarteta potjeèe još iz poèetka devedesetih,kad smo se zaposlili u SPOHVu.Mi imamo svoje specifiènosti, spajajuæidva pristupa: prvi: glazbeno-umjetnièkoafirmativan,i drugi: koji sam po sebi imaelemente zabave, što je u tradiciji jazza.Kakav je odaziv publike?– Znakovito je da je odaziv bolji izvanZagreba. U klubu Uljanik u Puli, kao i uSlavonskom Brodu, prostor je bio dupkomispunjen. Zagreb kao metropola trebaobi pretpostavljati jasnu vibraciju izmeðukulture i subkulture. Meðutim, klubovikoji toboe promoviraju našu vrstuglazbe nemaju sluha za nas. Primjerice,traio sam kontakt u HGU-u i HUOKUuradi eventualnog nastupa u klubu Sax,neprofitabilnom klubu HGU-a, da predstavimsvoj sastav kao punopravni èlanHGU-a, no nisam dobio nikakav odgovor,èak ni negativan, što dovoljno pokazujeodnos tih udruga prema neafirmiranimansamblima i glazbenicima.Razluèili smo što vam znaèi tradicija injezine smjernice u kontekstu jazza ilikreativne glazbe… Je li u vašem sluèajurijeè o nastavku duhovnih zasada velikanajazza poput Coltranea, Milesa, Ellingtona,ili tek o akademizmu?– Muzika je nastala da potakne duhovnost.Ne volimo rijeè “akademija”, priznajemosamo akademsku èetvrt… Akademijanas je samo usmjerila, nismo moglisazrijeti do sredine svojih dvadesetih godina,koliko školovanje obièno traje. Jazzje sazrijevanje i svaki od nas ima svoj put isvoje usmjerenje, što samo moe doprinijetikvaliteti kvarteta.

36 III/51, 15. oujka 2,,1.Treæi pozivTom MagillJeste li svjesno ukinuli podjeluna izvoðaèa naspram gledatelja,graðanina naspram zakonodavca(pretvorivši gledatelja u izvoðaèai graðanina u zakonodavca),ili je to nekako došlo samopo sebi?– Ne bih rekao da se radilo oplanu. Radilo se o reagiranju nasasvim odreðene ekonomske uvjete.Demokracija je, znate, jedanuistinu prekrasan sustav, ali je istotoliko i nedovoljno razraðena:kao glasaè imate izuzetnu moæ usvojim rukama, no èim glasujete,tu moæ gubite. To je paradoksalnasituacija, u kojoj moæ onda iznovadobivate tek za dvije, èetiriili osam godina, kada opet moeteglasovati i izgubili svoju politièkumoæ onog momenta kad jeupotrijebite. U meðuvremenu stenemoæni. Postavilo se pitanje kakoda graðane uèinimo svjesnimatransakcije koja se tu zbiva. Delegiratisvoju moæ nekoj drugojosobi je strašno – time gubitevlastitu moæ i postajete samopromatraè nekoga drugoga. Vimoete u tu osobu imati povjerenja,moete joj vjerovati, ali jednoje kad èovjek govori svojimglasom, a sasvim nešto drugo kadnetko govori umjesto njega. Utom sluèaju, èak i kad je rijeè opoštenoj, inteligentnoj, kreativnojosobi, ona nikad ne moe ispravnoprenijeti ono što ste bašvi eljeli reæi. Tako smo mi do takozvanogkonfrontacijskog javnogkazališta, kasnije nazvanogZakonodavnim kazalištem, u bitistigli sluèajno, ali s vrlo staromeljom: oduvijek smo naime eljelibolje zakone. Htjeli smo sekonfrontirati s postojeæim manjkavostimapolitièkog i ekonomskogsustava. Htjeli smo graðaneuèiniti odgovornima za sve što seu gradu dogaða. Stvoriti jednuposebnu tranzitivnost, u kojojsvi (pa i ja!) mogu iskazati štoele. I to u kazalištu.Amaterska i profesionalna ligaDa bih to pojasnio, ponekaddajem primjer nogometa u Brazilu.S jedne strane postoje izvrsniprofesionalni igraèi, s druge stranepostoji jaka amaterska scena.Nedjeljom je promet u pojedinimulicama ili trgovima Rija tedrugih gradova Brazila zatvorenkako bi ljudi mogli igrati nogomet.Amatersko igranje nogometanije prijetnja profesionalnoj ligi–rijeè je, naprotiv, o aktivnojpodršci profesionalnom nogometu:ako svi igraju nogomet, sviæe ga bolje razumjeti. Bit æemnogo zainteresiraniji za odlazakna utakmicu ili njezino praæenje.Ista stvar vrijedi i za kazalište:kad bi se svi bavili teatrom,profesionalno bi kazalište svakidan bilo puno zbog toga jer bi svieljeli znati "što rade" oni drugi.Stoga bismo mogli zakljuèiti kakodanašnja nepopularnost profesionalnogkazališta ima veze stime što se narod njime nedovoljnobavi na amaterskoj razini;ljudi nedovoljno sudjeluju.Mislite li da je ista stvar i s politikom?– Da, isto je i s politikom.Identièno. Ako moete sudjelovatina skupovima i javnim diskusijama,ako znate da æe se vašglas èuti, da æe se vaše glasovanjeuzeti u obzir, sigurno æete višesudjelovati u politici. U Sao Paolui St. Andrereu, dakle milijunskimgradovima, pokušavamo uposljednjih godinu dana uvestinešto što se zove "participacijskibudet", odnosno sustav u kojemgraðani izravno odluèuju što æeuèiniti s novcem koji pripadagradu. Diskusija o novcu zapravouopæe nije kvantitativna. Ona jekvalitativna, zato što graðani samiodluèuju hoæe li svoj novacdati bolnici koja æe njime kupitinovi rendgenski ureðaj ili æe njimepoveæati plaæu doktora i sestara.To nije jednostavna dilema.Novac je uvijek pitanje moæi; datinovac nekome znaèi nekomedati moæ. O tome raspravljamo ukazalištu.Znaèi, Vi kazalište koristitekako biste ogolili politièke mehanizme?– Da.I kako biste politièare uèiniliodgovornima?–Da. Samo u St. Andrereu, otkadsmo poèeli u kazalištu raspravljatiparticipacijski budet,broj posjetitelja naših raspravapoveæao se tri do èetiri puta. Došaoje i gradonaèelnik, ali nisamsiguran što je on mislio.Kulturalne selidbe metodeSmatrate li opasnim što svojukazališnu metodologiju, dizajniranuza jedan kulturalni kontekst,"selite" u druge socijalne kontekste?– To bi bilo opasno kad bih jabio tvorac nekakvog katekizmaili recepta koji bi se na sasvim istinaèin morao igrati i u Brazilu i uSjevernoj Irskoj. No meni je bitnonešto drugo: kao u nekakvojinteraktivnoj mail-listi vano mije da svi graðani neke sredineIstina je uvijek terapeutskaOrganizirajuæi Radionicukulturalne konfrontacije,osmišljenu prema modelukazališnog aktivistaAugusta Boala, još jednomnajtoplije zahvaljujemosvima koji su se do sadprijavili za suradnju. Pozivje još otvoren, a timpovodom donosimo iodlomke intervjua koji jeBoal 1998. godine daoirskom kazalištarcu inovinarumogu sudjelovati u raspravi; dasvi mogu reagirati. Iduæeg tjednaidem u London. Ondje je, recimo,1986. Margaret Thatcher izjavilakako "njoj ne trebaju ljudida stvaraju zakone, ona ih moesama stvarati". Ja mislim drukèijei zato æu pokušati u Londonupokrenuti svoje Zakonodavnokazalište. Morat æemo ondjesmisliti novu scenografiju, novuprièu, novu simbolièku okosnicu.Ali otkrivanje istine o stvarnimdruštvenim problemima bitæe metodološki blisko mojimbrazilskim iskustvima.Mislite li da otkrivanje pune istinemoe umjesto oslobaðanjaizazvati kolektivnu paranoju?– Vjerujem da je istina terapeutskai da njezino otkrivanjevodi k rješavanju problema kojeimamo – i kao pojedinci i kaodruštvo.Tespisov iskorakŠto Vam najviše prigovaraju išto ste iz toga nauèili?– Kritièari misle da ono što jaradim "nije kazalište". Misle da jeto "populistièka politika". Èimnešto nije obraðeno u knjigama,Ako je, primjerice,Vlada tajnoglasovala da biljnirezervat pretvori uveliki trgovaèkicentar, naše æekazalište na takvonemoralnoponašanje pokušatišto hitnije ikonkretnijereagirati javnominteraktivnompredstavomèim se neèiji rad ne moe prepoznatiprema modelima iz prošlosti,kritièari æe biti vrlo zbunjeni.Zbog toga sam i poèeo pisatiknjige: valjda po logici dokazivanjakako moje kazalište postoji jerpostoje knjige o njemu. Jedinošto elim od kritièara jest da meprestanu ignorirati i da mi priznajupostojanje. Tespis, kao prvaosoba u antièkoj Grèkoj koja jenapustila discipliniranu grupukorskih pjevaèa i plesaèa, odva-ivši se na samostalnu glumaèkuizvedbu, predstavlja jednog odmojih najjaèih kazališnih uzora.Njegov èin pobune izmislio je tipkazališta koji me zanima. Isto takomislim da bi svatko trebaoimati pravo na obrazovanje, nabilo kakvo uèenje, na bavljenjeumjetnošæu - to je istinski smisaopopulizma: dostupnost znanja.Demokratsko pravo svakoggraðanina trebalo bi biti, primjerice,da doktorira ako to eli. Svibi morali imati pravo realiziratisvoje interese i talente.Recite nam nešto više o ulozipublike u Vašim predstavama.– Dolazi i starija i mlaða publika,odnosno, nema dobne diskriminacije.Mislim da je tometako jer èak i vrlo mala djeca koristekazališne metode uèenja odruštvenim pravilima. U svojimigrama djeca igraju razlièite uloge,kroz njih aktivno uèeæi kakose u društvu ponašati. Zanimljivoje da djeca igraju "tipske" uloge:doktore, policajce, pljaèkaše...Igraju društvene tipove, ali igrajuih bez ikakve autocenzure, ogolivšiih do osnovnih principastrukovnog ili politièkog ponašanja.Šteta što negdje oko jedanaestegodine veæina nas izgubitaj mimetièko-kritièki potencijal.Ne mislimo da jetrajnost scenarijavjeèna – dapaèe,vano nam je dabudu najaktualnijiupravo u trenutkuizvedbeSveopæe kazališteMislim da ga interaktivna kazališnapredstava moe ponovnoaktivirati. Ideal je Mozart, koji senikada prestao igrati i nikada nijeprestao stvarati glazbu. Doiviosam da i dobno zrelije osobe izlazena pozornicu i poèinju igratiulogu odabranu po principu onogašto ih uasno muèi ili nervira udanom društvu: kakav je to zanjih bio uitak, kakva pobjeda!Njihovom sreæom zarazila bi sesva publika. Igrao sam u izrazitosiromašnim sredinama, radnièkimèetvrtima, u psihijatrijskimbolnicama, gdje ljudi nikad nisuimali kazalište niti su ikada drugamoputovali na predstave, aliipak su uspjeli ostvariti kreativnikazališni èin. Hoæu reæi da "kazalište"nije nikakvo posebno mjesto,mjesto u koje samo neki imajupristupnicu: kazalište postojisvuda gdje postoji društvo.Kako konkretno ukljuèujetepubliku u predstavu?– Prije predstave ja i moji kazališnisuradnici razgovaramo otome što nam se èini trenutaènonajteim problemom neke sredine.Zatim pozovemo sve kojepoznajemo da o tom problemunapišu mali tekst, mali scenarij, sulogama. Svatko ima pravo predloititeme, scene i likove koji senjoj/njemu èine vanima. Svatkoih ima pravo i izvoditi. Slijedi fazautvrðivanja konsenzusa: neketeme ispadaju iz igre dok drugedobivaju sve veæi broj glasova. Sprofesionalnim glumcima razraðujemoscenarij pobjednièke teme.Rijeè je o kolektivnom autorstvu– svi smo "vlasnici" i svismo "autori" poèetnog scenarijaizvedbe. Na temelju tog scenarijaglumci javno izvode improvizacije.Pokušavaju razgovarati s publikom.U jednom trenutku prepuštajupublici da "uskoèi" u ulogui samostalno "dopiše" naš poèetniscenarij. Nikada ne objavljujemoni poèetne ni odigranescenarije, zato što nam se èini daje njihov pravi "vlasnik" u stvaripublika. Ne mislimo da je trajnostscenarija vjeèna – dapaèe, vanonam je da budu najaktualnijiupravo u trenutku izvedbe. U tomeje naša politiènost. Ako je,primjerice, Vlada tajno glasovalada biljni rezervat pretvori u velikitrgovaèki centar, naše æe kazalištena takvo nemoralno ponašanjepokušati što hitnije i konkretnijereagirati javnom interaktivnompredstavom. Opæenito,protivim se bilo kakvom tajnomglasovanju. Isto sam tako protivniksvih kukavièkih delegiranjaglasaèkog prava: strašna je istinada u Brazilu do pedesetih godinaXX. st. ene nisu smjele glasovatiako nisu bile udane, a ako subile udane, za njih se smatrao odgovornimmu. Èim je neka obiteljimala muškog èlana, on sesmatrao odgovornim za enskeèlanove. Ista uskrata glasaèkogprava dugo je pogaðala i afroamerièkostanovništvo – smatralose da je za crnca uvijek odgovoranbijelac. To nije istina. Seksizami rasizam ubrajam u najveæazla suvremenog svijeta. Svi morajuimati pravo na javni govor, bezdelegiranja odgovornosti. Problems klasiènim kazalištem tièe setoga da je ono obièno previše automatizirano,previše rigidno iekskluzivno da bi mu se eljelipridruiti svi èlanovi društva.Kazalište je postalo previše profesionalno.Zašto svi ne bi imalipravo na pozornicu? I, još vanije:zašto kazalište ne bi ljude èinilosretnima? Ja svoju publikupozivam da se usudi zahtijevatida bude sretna.Izabrali i preveli:Nenad Hrgetiæ i Nataša Govediæ

III/51, 15. oujka 2,,1 37PremijereNataša Govediæteoriji, svako gledanje i svako igranjeima svoju politièku okosnicu –kao što se raspelo ili dravnikovportret gledaju na politièki sasvim odreðennaèin, isto se tako pod okriljem "samorazumljivosti"(to znaèi: tihe propisanosti ilinormativnosti) kriju i ostala simboliènokodificirana ljudska tijela, ponašanja teokoliši. Šovinistièko kazalište primjericenastoji pokazati inferiornost, malignost ilinevanost enskih likova, nastoji enezadrati u striktno definiranim ulogama(njihov repertoar, premda malen i svodivna "majku, kurvu, sveticu, luðakinju", ipakopstojava stoljeæima). Tradicionalno i šovinistièkokazalište nastoje, štoviše, uvjeritipubliku kako su sve društvene ulogekoje uopæe moemo igrati unaprijed zacrtanei fiksne: ako patrijarhalnom poretkuodgovara da ena nema nikakvu socijalnumoæ, šovinistièko æe kazalište ensku nemoæpokušati prikazati kao "bogom danu".U obranu opæe povijesti kazališta trebareæi kako je Euripid bio neusporedivofeministièniji autor od mnogih pisaca devetnaestogi dvadesetog stoljeæa. Tradicionalistièkoglumište tih najbliih nam dvIjuepoha vrlo èesto nosi masku "esencijalizma",znaèi tvrdnje kako postoji apriorna"suština" teksta ili nekakva nepatvorena"bit" tijela; izabiruæi oportuno zaboravitikako je poprište formiranja bilo kojegznaèenja u pravilu artificijelno, dogovorno,procesualno, jezikom posredovano.Nasuprot konzervativnim snagama, feministièkokazalište, u svim svojim raznolikimsadrajima (od liberalnog do radikalnogfeminizma), pokazuje izrazito konstruktivistièkikarakter oblikovanja društvenihi umjetnièkih znaèenja. Feministice,slièno poststrukturalistima i postkolonijalistima,ukazuju na ideologijsku zloupotrebukategorija kao što su "prava ena","ena po sebi", "tijelo po sebi" ili "tekstpo sebi". Svaki od ovih pojmova nudinam se kao mehanizam "poeljne" identifikacije,no samim time i ogranièavanjaenskog subjekta. Sada veæ klasièna tezaBeauvoirove kako se "ne raðamo kao ene,nego enama postajemo" nalazi nastavak udjelima suvremenih autorica poput MoniqueWittig i Judith Butler, usmjerenihna prouèavanje naèina kojima nas društvo(èak i fizièki) OBLIKUJE u rodne i/ilispolne stereotipe. Feministièke teatrologinjepoput Jill Dolan, Peggy Phelan, JaneGallop ili Elin Diamond znanstvenim susredstvima rastoèile brojne klišeje falocentrièkogmimezisa. Na primjeru dvajuhrvatskih predstava pokušat æemo ustvrditipostoji li feministièko kazalište i u našemkontekstu.Anna WeissAutor najnovije &TD-ove premijere,komada naslovljenog enskim imenomAnne Weiss, jest muškarac, Mike Cullen.Prijevod s engleskog obavili su Jasen Bokoi Damir Munitiæ. Munitiæ je ujedno iredatelj predstave Anna Weiss, Boko je"dramaturški suradnik". Scenograf je VlatkoPauliæ. Samo su dvije glumaèke ulogepripale enskim izvoðaèima: psihoanalitièarkuAnnu igra Ana Kariæ, pacijenticuLynn Nataša Dangubiæ, a najkontroverznijilik Lynnina oca Davida tumaèi SlavkoJuraga. Time ne elim reæi kako muškitim kazalištaraca nije u stanju napraviti feministièkupredstavu – dokaz kako to jestmoguæe predstavljaju mnoge kazališne ilifilmske reije Ingmara Bergmana, ali elimnaglasiti da se u sluèaju hrvatske inscenacijeAnne Weiss definitivno radi omuškoj kontroli konceptualiziranja enskihlikova. U tom je kontekstu vano istaknutikako se sie drame Anna Weiss(primjerice, na cyber-stranicama MikeaCullena, baš kao i u &TD-ovoj programskojknjiici) reklamira kao rašomonskimozaik iz kojega navodno nije moguæezakljuèiti tko je koga u djetinjstvu zlostavljao,ali zaboravlja se napomenuti daglavne uloge unutar Cullenova komadadefinitivno imaju tipièni psihoanalitièkiaduti: djetinjstvo, seksualnost i retrospektivnorazmatranje prošlosti. Još jednostavnijereèeno, Lynn i Anna nisu samo lijeènicai pacijentica, nego i sadašnje ljubavnice,kao što Lynn i David nisu samootac i kæi nego ih je (tvrdi Lynn, dok Davidporièe) nekoæ povezivalo incestuoznonasilje oca nad vlastitom djevojèicom. Uoriginalu, Anna Weiss donosi vrlo zanimljivukritiku psihoanalitièke manipulacijesjeæanjima i osjeæajima pacijenata, samimtime i kritiku narativnosti psihoanalitièkestruke. Škotski autor protivi se nasiljuJEZIKA psihoanalize isto onoliko kolikose protivi i FIZIÈKOM nasilju. Pacijentje prikazan kao rtva tuðih "uèitavanja",odnosno kao osoba koja ne uspijeva samostalnosastaviti razbijene komadiæe privatnebiografske prièe. U hrvatskoj inscenacijiAnna Weiss puno je jednostavnijadrama, napravljena u tipièno šovinistièkomperformativnom kljuèu: jedna glumicau njoj stalno urla i eksplozivno gubikontrolu u praktièki svakoj replici (AnaKariæ kao psihoanalitièarka), druga glumicaili šuti ili plaèe ili shrvano pokušavaprogovoriti (Nataša Dangubiæ kao pacijenticai rtva incesta), a muškarac kojemje jedinom donekle poklonjeno scenskopravo na smirenost i zdrav razum ipak ujednom trenutku do te mjere "poludi" daprelazi i na fizièko nasilje, ali sve zato štosu ga te histerièarke "opravdano" razgnjevile(Slavko Juraga nalazi se u ulozi ocaoptuenog za seksualno zlostavljanje).Hrvatska interpretacija Anne Weiss stogaŠto je to feministièko kazalište?Uz Ping Pong u koreoreiji JasneFrankiæ Brkljaèiæ te Annu Weiss ureiji Damira MunitiæaAnna WeissU filozofskom smislu,svako napuštanjepatrijarhalne podjelerodova na subjekte(muškarci) i objekte(ene), svako stvaranjeintersubjektivne javnekomunikacije, siguran jeznak postpatrijarhalnog,ako ne i feministièkogteatrafoto: Nino ŠoliæPrizor iz predstave Ping Pong u koreoreiji Jasne FrankiæBrkljaèiækroz enske uloge ponovno uspostavljapatrijarhalne predrasude o enama kojenavodno nisu "uraèunljive", nisu "pouzdanisvjedoci", a nisu ni "pri sebi" (još su ktome i lezbijke), pa onda "nije ni èudno"što muškarci katkad na njih "podivljaju".Esencijalistièki reèeno, ena je ovdje shvaæenakao benigna ili opasna luðakinja; posebnokada se prihvati kakve "moænije"struke (ovdje: psihoanalize). Najgore jesvakako prošla naslovna junakinja komada,kojoj je Ana Kariæ, igrajuæi je sve vrijemekao bijesnu furiju, oduzela bilo kakvuuvjerljivost, emocionalnu gradaciju iliemocionalnu motiviranost. NatašaDangubiæ uspjela je doèarati nesigurnost iranjenost svog lika, ali nije iskoristila završnusliku preuzimanja "kontrole" nad krhotinamasvoje lijeènice i ljubavnice; nijeni u jednom trenutku raskinula s pozicijomrtve. Drama koja uvelike pregovarao pitanju tko to ima moæ odreðivanja našegsvjetonazora (samim time nudeæi i implicitneemacipacijske strategije), u Munitiæevojreiji postaje suzna devetnaestostoljetnamelodrama enske nemoæi; dodatnopojaèana i vizualnim kadrovima kiše,projicirane u stranjem planu malene&TD-ove pozornice (publika je naime izgledališta nepotrebno preseljena na pozornicu).Šovinistièko kazališteprimjerice nastojipokazati inferiornost,malignost ili nevanostenskih likovaPing PongTekst predstave Ping Pong napisala jeSilvija Šesto, koreoreiju potpisuje JasnaFrankiæ Brkljaèiæ. Glume: Mira Bosanac iVanda Vujaniæ. Mjesto izvedbe nije ni jednozagrebaèko repertoarno kazalište veæCentar za kulturu Trešnjevka (èitaj: nepravednomarginalizirani prostor izvanuega gradskog centra). Ovom se predstavomrazbija lijepa zbirèica tradicionalistièkihkonvencija: nema linearnog zapleta;nije u pitanju ni "èisto" verbalistièkokazalište, ali jednako toliko ni "èisti" teatartijela; reija nije montano "nevidljiva"(dapaèe, barokno ukrašeni rezovi izmeðureplika pojaèavaju uèinak izgovorenih reèenica);napušten je konvencionalan, fizièkiukoèen i primarno vokalni naèin glumezagrebaèkog ADU-a; odbaèen je takoðeri koncept glumca kao pasivnog utjeloviteljaspisateljskog i redateljskog veleumlja.Ping Pong eli isprièati dvije male prièe– jednu o gorkom kièu enske sudbine,kièu koji obièno završava s puno marljivoispeèenih kolaèiæa te isheklanih stolnjaka,ali i s teškim osjeæajem besmisla ili bolesti(ovdje: rakom); drugu pak prièu o slatkomkièu enske sudbine, u kojoj šlagerSamo jednom se ljubi konotira kako je sreæaza ene moguæa jedino kroz romantiènuvezu s muškarcem. I gorki i slatki kiè(prvi izvodi Vanda Vujaniæ, drugi MiraBosanac) elegantnim su ironijskim obratimaismijani i "oglodani" do kostiju – svakaheroina, naime, usamljena je te kao osobapodjednako nerealizirana. Reijski, JasnaFrankiæ Brkljaèiæ glumice odijeva u sliènebijele kostime, na granici putne i bolnièkeodjeæe, tako da bjelina njihovih uniformiizvrsno korespondira i s bjelinom lopticastolnog tenisa. U ovoj predstavi, ping-pongloptice postaju metafora svih "malih" isvakodnevnih stvari koje nikako ne dospijevamodovesti u red jer su dovoljno sitneda od nas negdje odskakutaju, otkoturajuse, ne daju se prikupiti ni prikovati, ne dajuse podvesti ni pod kakav poredak. U tomeje, inzistira Frankiæ Brkljaèiæeva, njihovakazališna tajna: nered loptica tjeranas na jedino što zbilja ima smisla: IGRU.Pa premda predstava ismijava stalnu potrebudomaæica da nekamo pobjegnu, spremivšise za put i onda bezbroj puta odlo-ivši kofere, naposljetku završivši predstarim redovima polica za hranu u grotesknom"Disneylandu" suvremenog supermarketa(redateljica ovdje koristi zanimljiveprojekcije dijapozitiva), završni prizor,u kojem glazbena jazz-podloga navodijunakinje na improvizirani ples, obeæavaekstatièni feminizam u stilu EmmeGoldman, koja je recimo izjavila: Ako nemogu plesati, ne elim biti dio vaše revolucije.Više od kuæne lutke i lutkine kuæeU rasutom teretu loptica predstave PingPong, osim glumica, nalaze se i dvije drvenelutke, bez spolnih obiljeja, koje dodatnokomentiraju ljudske geste izgubljenosti,usamljenosti, nervoze, oèaja, zamrlosti,zatvorenosti. Pripadajuæi do krajasvijetu "malog kuænog kazališta" protagonistica,ove lutke nisu samo igraèke ili kazališnialteriteti izvoðaèica nego i kritikanemoæi kazališne igre kada igranje ostajerazdvojeno od publike, izolirano na privatnufikciju za privatnu utjehu. Kao da igrasama po sebi nije dovoljna ako nije i javna;ako ne ukljuèuje sudjelovanje gledateljstva.Takvoj bi se obostrano aktivnoj igripublike i izvoðaèa htjela pribliiti èitavapredstava Ping Pong; ne mareæi za idejuaristotelijanske "zatvorenosti" ili "zakljuèenosti"kazališnog djela. Njezin je feminizamu realiziranju enskog lika kao stvarateljice,a ne "oponašateljice" postojeæihkonvencija. Samim time Ping Pong nudi inovu politiku gledanja/igranja socijalnihrola. Bojim se da je jedina mana ovog reformatorskogpristupa u prevelikom idealiziranjuumjetnosti – kao da ono "jedino"što enu (ili muškarca) moe osloboditineizbjeno vodi kroz biranje nekoga odumjetnièkih poziva. Sociološka je istinadosta drugaèija: veæ je i ovladavanje zanatomili stjecanje znanja ili prakticiranjeprofesije veliki korak u enskoj samostalnosti.Zato su predstave poput Anne Weiss,u kojima je enski lik egzemplarno prikazankao prekršitelj svih profesionalnihkriterija struke, èista kazališna – šovinistièka– demagogija. Ping Pong, tome nasuprot,mogli bismo ubrojiti u feministièkepredstave veæ i zato što se ondje osporavapostojeæa patrijarhalna distribucijamoæi: ene su pozvane da izaðu iz "zatvorenogdomaæinstva", kao i da prestanu sa"zatvaranjem ustiju". Reformizam ovakvogfeminizma svakako je vezan i za nenasilnostpromjena, dok je recimo Anna Weissnapravljena tako da agresivnošæu igreizaziva i agresivnost gledatelja. U filozofskomsmislu, svako napuštanje patrijarhalnepodjele rodova na subjekte (muškarci)i objekte (ene), svako stvaranje intersubjektivnejavne komunikacije, siguranje znak postpatrijarhalnog, ako ne i feministièkogteatra. Ta vrsta nove subjektivnosti,nastale nakon temeljite postmodernistièkekritike kartezijanskog, "racionalnog"i u pravilu muškog subjekta, poklanjamoæ samoartikulacije svim rodnim,spolnim, statusnim i dobnim dionicimasuvremenog društva.

38 III/51, 15. oujka 2,,1.Luka Bekavacapstinencijskim devedesetima hrvatskije film uporno razoèaravao inajdobronamjernije entuzijaste kojisu se nadali, bar u domaæem kontekstu,jednostavno dobrom filmu. Svaki je novinaslov toliko potkopavao eventualni optimizams kojim mu se pristupalo da subrojni filmofili principijelno odustali odhrvatskog filma – ne zbog snobovskogprijezira prema “prorocima iz vlastitoggrada” nego zbog odsustva proizvoda kojibi mogli, ako ne konkurirati filmskoj produkcijikoju uvozimo, onda barem istinskikoegzistirati s njom. Uzroci te situacijevjerojatno pripadaju genezi filmskogproizvoda, odnosno organizacijskom lancukoji stoji iza njega, pa æu se zato uovom tekstu zadrati samo na “razini fenomena”– onome što smo, kao bespomoænigledatelji, imali prilike vidjeti, a štoje imalo veliku vanost za automatiziranurecepciju filma Nebo, sateliti.Nebo, sateliti i orbitenovijeg hrvatskog filmaPrièa nije nestala iz Neba, satelita– samo se prilagodila mediju ukojem je izvedena, umjesto da gapokuša nadvladatiNebo, sateliti (2000.); reija: Lukas NolaNipošto ne elimomalovaavati uspjehe uprostoru u kojem postojiNolin film (a to je,ukratko, prostormoguænosti sinkronitetas inozemnim filmom);samo mislim da je njegovnajveæi, za hrvatski filmnajvaniji uspjeh upravoto što je u taj prostorušaoanr hrvatskog filmaOsnovnim problemom drim èinjenicuda je veæina hrvatskih filmova devedesetihslijedila nekolicinu utabanih stazica kojesu dovele do stilske konvergencije izlagaèkihprocedura, èime je “hrvatski film”postao pojam kojim se odreðuje ekonomska,geografska, ali i stilska pripadnost nekogdjela. Ovdje nije moguæe izvesti nekakavteorijski tvrd stilistièki profil takvihfilmova, ali moemo nabrojati osnovne,svima dobro poznate “lutajuæe stileme”:“nezamjetna reija”, usredotoèenje na naraciju(èija je izvedba nerijetko nezgrapnaili nesuvisla), pretjeran verbalizam (preuzetiz kazališne prakse), sklonost realistièkojdispoziciji s rijetkim poetskim nadgradnjamau funkciji (katkad èak didaktièkipostavljenog) simbolièkog poantiranjacjeline... Unutar nesretnog anra hrvatskogfilma mogli smo razlikovati i nekepodanrove, primjerice, pompoznu re-imsku grotesku, realistièku socijalnudramu ili korektnu ali izvedbom konformistièkiobuzdanu populistièku komediju,a mogla se jasno prepoznati i mlaðagrupa koja je pokušala djelovati kao zdravaprotutea sklerotiènom mainstreamu,iako – u pravilu – s razoèaravajuæim rezultatima.Svaki je od tih podanrova slijedioneke principe, bilo da je rijeè o nepostojanjuironijskog odmaka, koji se tada nunoraðao i hipertrofirao u uasnutom gledatelju,bilo da je rijeè o forsiranju karikaturalneizvedbe, èija je komediografska ambicioznostpovremeno premašivala stvarnedomete.“Nesvrstana” grupa mladih autora ostalaje izmeðu potpune realizacije svojihpotencijala i podèinjavanja imperativu osrednjosti.Primjerice, Rušinoviæev Mondobobo, svojedobni “zalog bolje buduænosti”,svojim je manifestnim raskidom s nazadnimpraksama ostavio odbojan dojamiritantnog pozerstva koje je zapelo u samonametnutomokviru “posebnosti”.Puška za uspavljivanje Hrvoja Hribara dr-ala se konvencionalnijih poetièkih naèela,ali se oslobodila veæine uobièajenihanrovskih mana domaæeg filma, postavšitime ozbiljan konkurent za titulu najboljegnaslova devedesetih. Meðutim, iakojoj se, gledano iznutra, ništa bitno nijemoglo zamjeriti, umjerenom je izvedbompodbacila u (kontekstualno presudno vanom)jasnom diferenciranju svojih dostignuæau odabranoj formi od niza promašajakoji su tu formu potpuno obezvrijedili.Tako se, umjesto zauzimanja povlaštenogmjesta kakvo joj je pripadalo, utopila ubezliènu masu filmova koji su tiho nastalii, s razlogom, tiho nestali.Autorstvo nad PrièomNakon ovako sagledanih parametara novijeghrvatskog filma, neke stvari postajujasne: Nebo, sateliti je film koji je morao bitidoèekan tendenciozno, a nakon gledanjadoivljen kao “strano tijelo”. Promotivninapor “strukovnih krugova” nije mogaoimati stvarnog odjeka: brojne pozitivne recenzijenisu ostavile dojam da je o stvarnomzaokretu od prosjeka, a sve (dodušeposve zasluene) nagrade s Pulskog festivalanisu mogle biti iskorištene kao relevantnareklama – naime, Festival koji jenagrade u istim kategorijama uporno dijelioi prošlih godina (sjeæate li se kome...?)nije mogao zadrati kredibilitet nakon štosu njegovi laureati dospjeli u kina i pokazalise u kontekstu ostatka repertoara lišeniutješnih okvira festivalske konkurencije.Nakon što je uz ovaj film povezan i pojam“rat”, apriorno je nepovjerenje publike dobiloposve dovoljne temelje.Meðutim, pravi je recepcijski problempoèeo tek kad smo pogledali Nolin film i,sreæom, dobili nešto posve drugaèije odsvega što smo realno mogli oèekivati. Nebo,sateliti nisu posve logièna dopuna Nolinogopusa – neke paralele mogu se povuæisa stiliziranom psihodramom Dok nitko negleda, a s Ruskim mesom je jedina dodirnatoèka odreðen stupanj mozaiènosti (minijaturuSvaki put kad se rastajemo ovdje jemoda bolje zaobiæi). Posebnost tog filma,naime, ne lei u drastiènom skoku u kompetencijiizvedbe onih komponenti koje suu novijem hrvatskom filmu bile problematiène;ona se nalazi u svjesnom iskoraku knovoj, u svijetu odavno samorazumljivojkategoriji – dakle, u jednom više sistemskomnego kvalitativnom transferu. Nipoštone elim omalovaavati uspjehe uprostoru u kojem postoji Nolin film (a toje, ukratko, prostor moguænosti sinkronitetas inozemnim filmom); samo mislim daje njegov najveæi, za hrvatski film najvanijiuspjeh upravo to što je u taj prostor ušao.Osnovna je toèka razlikovanja ovog filmaod domaæe konkurencije èinjenica da jenjegov redatelj postavio okvire narativne,vizualne i auditivne izgradnje i napravio istinski(zastarjelim rjeènikom) autorski film.Za velik dio auditorija (a, èini se, iproizvodnih snaga) pojam autorskog filmaznaèi iskljuèivo nasilje nad Prièom, SvetimGralom svake dobre kinematografije; nadobudniredatelj svojim konceptom moePrièu samo upropastiti, a publika, pretpostavljase, ne eli gledati unutrašnjost glaveautora nego dobru iluziju stvarnosti. Svepejorativne konotacije pojma “autorskogfilma” zadrava i potpuno besmislen i besadrajanpojam “art-filma”, takoðer recentnolijepljen na film Nebo, sateliti. Kaoda se, u sluèaju obaju pojmova, zapravo sugerirausmjerenost filma prema nekoj“posveæenoj” (ili bar abnormalnoj) publici,koja je – uz redatelja – jedina sposobnaprobiti hermetièki oklop forme i shvatitiSmisao, dok su, valjda, “obiènim” gledateljimablii neki intelektualno neutralnijisadraji. Istina je, sasvim predvidljivo, malodrugaèija: Nebo, sateliti je “samo” filmkoji nije ogranièio svoje aspiracije na suvisloposredovanje prièe ili “zanatski solidnu”izvedbu (iza koje se èesto krije beznadnobezidejna reakcionarnost); to je film èije suizraajne moguænosti svjesno i potpunomobilizirane u cilju kreiranja proizvodakojem osnovna namjera nije pripovijedanjenego ispunjenje svih potencijala svojeg medija.Što to konkretno znaèi za strukturu filmaNebo, sateliti? Svakako ne skretanje uradikalan izrièaj koji bi Nolu od igranogfilma odveo u smjeru bliskom jedino teorijskikompetentnoj publici. Osnovna razlikaNeba, satelita i veæine novijih hrvatskihfilmova lei u slobodnom i današnjiciprimjerenom pristupu sintaksi narativnogfilma, èija je glavna metoda eliptièno aliposve jasno izvoðenje fabule. Nola gledateljane tretira kao filmskog erudita ali nitikao posve nepismenu osobu, kakvu je najèešæeanticipirao klasièno graðen domaæifilm sa svojim anakronim vokabularom ipredmodernistièkom poetikom. U globalnimrazmjerima, naravno, Nebo, sateliti neotvara neka nova podruèja, ali bez ustezanjalomi narativni slijed u niz labavo vezanihepizoda, koje zatim iznutra oblikuje sodmjerenim naglaskom na visoko estetiziranojvizualnosti. Ova metoda nije besmislenoisforsirana, èemu svjedoèi i kontroliranokorištenje sadrajno nemotiviranih,efektnih kratkih kadrova (èesto sa zanimljivomaudiokulisom), koji u veæini sluèajevaimaju interpunkcijsku funkciju – ne razbijajuunutrašnji kontinuitet sekvenci (kakoto obièno biva u “videospotovski” reiranimfilmovima), nego povezuju razaznatljivei više-manje diskretne elemente ulako gledljivu cjelinu. Naglašavam, neizostavnaPrièa nije nestala iz Neba, satelita –samo je prilagodila svoju formu prirodnomjeziku medija u kojem je izvedena, umjestoda ga pokuša nadvladati.Povratak filmskoga glumcaJoš se jedan element koji je èesto bio sastidom prešuæivan vraæa preko ovog filmau vokabular kritièara – filmski glumac.Davno izreèena teza da je Boidarka Fraitjedina autentièno filmska glumica u Hrvatskojuistinu nije bila statistièki kuriozum,u što smo se mogli bolno uvjeriti unizu filmova devedesetih. Glumac je, ukratko,imao neopravdano preuvelièanu te-inu kakvu je imala i prièa, sabotirajuæi takoartikulaciju ue filmskih izraajnih moguænostite prisiljavajuæi naraciju na raznorazna(filmskom mediju potpuno neadekvatna)dijegetièka rješenja. Najveæa je negativnosttog fenomena bila u èinjenici dase taj, ovdje moda nepravedno uopæenGlumac, odbio prilagoditi razlici kontekstakoja bi nuno nastajala u transferu izkazališta u film, a to bi rezultiralo nezgrapnomdisproporcijom izmeðu izraajnihkonvencija kazališne glume i razumljivenemoguænosti filmske sintakse da je adekvatnoposreduje. “Plauzibilnost” glumaèkograda na filmu èesto je tonula baš podimperativom kitnjaste i groteskno verbaliziranesimulacije stvarnosti, koja se zapravosvodila na udovoljavanje pukoj konvencijionoga što jedan tip umjetnosti smatrarealnim, a ne goloj, nepripremljenoj realnostikao takvoj. Tako je Glumac ostaopetrificirana vrijednost, prenesena iz kazalištagotovo poput mrtve graðe, spustivšise tako s razine aktivnog i konstitutivnogelementa u izgradnji filma na status pukeinterferencije u redateljskog izvedbi.Nebo, sateliti raskida s tom tradicijom:oslanjajuæi se primarno na kontroliranugestu, a tek se potpomauæi oskudnim dijalozima,filmski glumac ponovno poèinjedjelovati kao element koji je uspješnoukotvljen u sintaksu medija kojem pripadate s njom suraðuje ne slijedeæi pri tomeego trip svoje bezgrešne – i za film najèešæebeznaèajne – dikcije (što su neki kritièaripogrešno protumaèili kao nepostojanjepravih likova u filmu). To se odnosi na gotovosve izvedbe (uvjetan izuzetak predstavljajuneke epizode èija je prenaglašenost,ipak, fabularno posve utemeljena), kojesu krajnje odmjerene i, u najpozitivnijemmoguæem smislu, podreðene cjelini, i tekkao takve poèinju istinski ivjeti (najboljiprimjer za to jest uloga Barbare Nole). Posebansluèaj predstavlja zagonetan glavnilik, èija je semantièka neodredivost postignutaupravo odustajanjem od zahrðalih izvedbenihstereotipa i fokusiranjem na fizièkuglumu i suradnju s kamerom. U tomsmislu, reæi da Filip Nola (Jakov Ribar)kao da veæinom uopæe ne “glumi”, predstavljanajveæi kompliment koji se, bar uovom trenutku, nekom filmskom glumcuu Hrvatskoj moe dati.Ostale kvalitete filma Nebo, sateliti, takoðernezanemarive u kontekstu domaæegfilma, èešæe su hvaljene, pa æemo ih na krajusamo pobrojati: nepostojanje fašistoidnevrijednosne polarizacije tipiène za hrvatskiratni film (ali bez gubitka etièkeperspektive), inventivna i prvoklasno izvedenamontaa (koja, uz jednako zanimljivzvuk, predstavlja najatraktivniju tehnièkukomponentu filma), dosljedno stiliziranafotografija (koja ne guši znaèenjski aspektkadra) i, konaèno, razvijen osjeæaj za uporabuglazbe – od razine ilustrativnosti, doosmišljenih audiovizualnih leitmotiva.U zakljuèku, ponovimo: vanost ovogfilma je primarno u vještom i potpunomizbjegavanju bezbrojnih ali, naalost, uobièajenihnegativnosti, ali i u pozitivnimvrijednostima koje je ponudio kao èvrstukonkurentnu opciju filmskoj “srednjojstruji”. Svatko tko je na bilo koji naèin jošblagonaklono postavljen prema hrvatskojkinematografiji duguje sebi bar jedno gledanjefilma Nebo, sateliti.

III/51, 15. oujka 2,,1 39Sandra AntoliæSveèane temean uoèi otvaranja desetihDana hrvatskog filma uzagrebaèkoj Kinoteci gledaose filmski maraton. Ta nepopularnanaslovna sintagma iznazivlja HTV-ovih programskihrepriza aludira na duge pedagoškestaze Filmsko-televizijskogodjela zagrebaèke Akademijedramske umjetnosti.Utemeljitelji, Ante Babaja,Nikola Tanhofer, Radojka Tanhoferi Dušan Vukotiæ proizvelisu brojne zahvalne generacijeredatelja, snimatelja i montaerai uglavnom su oni sedmogaoujka došli potvrditi svoje vezesa školom koja ih je odgojila.Cjelodnevni program sastojaose od nekoliko “blokova”; Filmovistudenata iz drugih zemaljai sredina, a onda kronološki Sedamdesete-osamdesete,Devedesete,prvi puta, Devedesete, drugiputa – i tematski – Poliveni poljevaè– studentski filmovi sadašnjihprofesora, te Rani radovi –studentski filmovi redatelja kojisu snimili dugometrani film.U trideset godina rada naADU snimljeno je oko šestofilmova. Premda taj broj nepredstavlja cjelokupni opsegprodukcije, jer izostaju vjebestudenata snimanja i montae ivideo ili televizijske vjebe i radovi,za obljetnièku je prigoduprikazan èetrdeset i jedan kratkidokumentarni, tj. kratki igranifilm, meðu kojima i jedananimirani.Izbor je bio informativan, ane reprezentativan, ogranièenprvenstveno stanjem vrpci, naroèitoonih starijih filmova uglavnomsnimljenih na preokretnojvrpci. “Premda Akademijadjeluje javno i odgaja studenteza rad u javnosti, ona sama sedosta 'èuvala' istupa u javnosti.Osnovni cilj maratona je stoga ibio da se iskoriste spomenuteobljetnice i pojaèa 'vidljivost'Akademije u javnosti”, kaeprodekan za film i TV NenadPuhovski. "Kriteriji na kojima sezasniva izbor prvenstveno susudjelovanja na festivalima studentskihfilmova u Münchenu iTel Avivu, kao i ocjene koje sustudenti dobili za pojedine radove.Tekuæe temePrigodni kratak razgovor sobljetnièarskih je skrenuo na neketekuæe teme Akademijina rada.“Svaka škola, pa tako i filmska,mora se stalno mijenjatida bi mogla pratiti razvoj djelatnostiza koju školuje struènjake.ADU se mijenjala svih ovih godina,uvodila nove kolegije, pozivalanove nastavnike i primjenjivalanove tehnologije. Naalost,Akademija je u tome bilaèesto ometana, ne samo notornombesparicom, veæ nedostatkomjasnih kriterija u kulturnojpolitici kao i nizom zakonskihrješenja koja se odnose na fakultetei akademije, a prije su prilagoðenaznanstvenim nego umjetnièkimsredinama”. Puhovskirazmišlja i o jednostavnim, a efikasnimi efektnim rješenjimakoja bi unaprijedila rad. “Upravosmo otvorili novi raèunalni centar,a uskoro æemo i kafiæ! No,govoreæi ozbiljno, nema jednostavnihrješenja. Prije svega potrebnoje znati kamo se eli iæi paonda pronaæi put. Akademijanajprije mora postiæi konsenzuso prihvaæanju srednjoroènogarazvoja i onda za nj pokušatipronaæi sredstva. Moguæe je urelativno kratkom vremenu poboljšatiprodukcijsko okruenjeu kojem nastaju studentski filmovi,na primjer odrediti budetza svaki od njih, pa makar to biloi 500 kuna, i omoguæiti studentimada što prije shvate realitetprave produkcije. U tom æeposve sigurno najviše pomoæinovi studij produkcije koji bi ujesen trebao zapoèeti s radom”.Prije trideset godina krenulose s multimedijskom koncepcijomstudija reije kakvu njegujuneke druge umjetnièke škole uEuropi, da bi naknadno zagrebaèkaškola odvojila kazališnuod filmske reije. “Prva generacija,1969., kojoj i sam pripadam,imala je u prve dvije godine zajednièkunastavu iz kazališne ifilmske reije. To je meðutimzahtijevalo izuzetne napore studenata,i do šezdeset sati aktivnostitjedno, pa je napušteno.Akademci trèe poèasni krugAkademija dramskihumjetnosti obiljeilatridesetu obljetnicu radaFilmsko-televizijskogodsjeka, a Anti Babajidodijeljena povelja Brezakao utemeljitelju filmskihstudija na ADUCjelodnevni filmski maraton7. oujka u KinoteciIzbor je bioinformativan, a nereprezentativan,ogranièen prvenstvenostanjemvrpci, naroèitoonih starijihfilmova uglavnomsnimljenih napreokretnoj vrpciOsim toga, ritam rada u kazalištui na filmu dosta je razlièit paga je teško uskladiti u maloj sredinikakva je ADU”, misli NenadPuhovski smatrajuæi da jePrije tridesetgodina krenulo se smultimedijskomkoncepcijomstudija reijekakvu njegujuneke drugeumjetnièke školeu Europiipak potrebno nastojati da studentisvake specijalnosti što višesudjeluju u nastavi i produkcijionih drugih.Premda je osamdesetih ADUbila otvorena mnogim studentimaiz drugih republika bivše dr-ave, ratnih su devedesetih glavninuèinili domaæi. Trasa suradnjesa svijetom postoji prvenstvenokroz Imaginarnu akademijuu Gronjanu i Filmsku školuu Athensu, u Ohiu na kojojradi Rajko Grliæ.EpilogSveèani program obljetnièkogmaratona obiljeile su ovacijeprofesorici Radojki Tanhofer,dugogodišnjoj proèelnici Odsjekaza filmsku i televizijsku montau,kojoj su studenti, kolege ipoznavatelji filma odobravanjem

40 III/51, 15. oujka 2,,1.MakutuC. K. Stead4. Debelasmeða enapjeva na kišiike Newall, i dalje zabavljajuæiBertieja Winterstokeaprièom koja je zapravoO'Dwyerova (Zapravo? Modaje zapravo njegova!), suoèava se snesavršenošæu pamæenja – takoje ivo i potpuno u jednom trenutku,tako nasumièno i isprekidanou sljedeæem. Moe se sjetitimaraea Franine maorske rodbine,kuæe za sastanke, stare kuie sizblijedjelim mokom na bradi,staraca koji sjede na stolcima natrijemu i naginju se naprijed oslanjajuæise na debele, izrezbareneštapove. Marae i mjesna trgovinabili su na plai na kraju duge, ravneceste, s dubokim jarkom sjedne strane zaraslim u vrbe i porubljenimlanom, dok je s drugestrane bio zaštitni pojas borova.Oko kilometra uz tu cestu bila jevelika, ruševna kuæa Franinih bakei djeda; tu su on i Frano boravilikad su išli "na sjever" zajednoprovesti praznike – najprije sLjubom, Franinom majkom, aposlije, kad su dovoljno poodrasli,sami. (…)A onda, kilometar i pol uzobalu od maraea, samo nekolikometara od obale, okrenuta premanjoj bila je kuæica u kojoj su Franiniroditelji, Ljuba i Joe, ivjeliprije nego što je Joe otišao u rat.Kuæa je još pripadala Ljubi; zatvorenaje kad je Joe otišao a sadse otvarala samo kad bi Frano i.K. Stead, roðen u Aucklandu1932. godine, stekao je meðunarodniugled pedesetih i šezdesetihgodina kao pjesnik i kritièar.Njegovo najpoznatije kritièko djelo TheNew Poetic: Yeats to Eliot prodano je uviše od sto tisuæa primjeraka, a nakladase i dalje obnavlja. Isto tako uspješna jenjegova knjiga o Katherine Mansfield,Letters and Journals. Do 1986. bio jeprofesor engleskoga i knjievnosti naSveuèilištu u Aucklandu, a onda se povukaoi u potpunosti posvetio pisanju.Objavio je deset romana (Smith'sDream, Five for he Symbol, The singingWhakapapa, All Visitors Ashore, TheDeath of the Body, Sister Hollywood, TheEnd of the Century at the End of theWorld, Villa Vittoria, The blind Blondewith Candles in her Hair, Talking aboutO’Dwyer ), deset zbirki poezije, dvijeknjige kratkih prièa i nekoliko eseja teuredio antologije novozelandske kratkeprièe, kratke prièe Mauricea Duggana,te knjigu suvremene kratke prièe junogPacifika. Jedini je novozelandski pisackoji je dobio nacionalnu knjievnu nagradui za poeziju i za prozu od koje sunagraðena dva romana All Visitors Ashore(u nas prevedeno Svi posjetitelji naobalu!, Nakladni zavod Matice hrvatske,1997) i Singing Whakapapa. Jedan je oddvojice Novozelanðanina izabranih uèlanstvo Kraljevskog literarnog društva.U Novom Zelandu i Velikoj Britaniji C. K.Stead cijenjen je kao najvrsniji stilist usuvremenoj knjievnosti engleskog govornogpodruèja. Roman Makutu uskoroæe objaviti zagrebaèki Meandar.ona odluèili otiæi onamo. Do njenije bilo ceste, dolazilo se pješiceili na konju za oseke – uz plau,oko stijena pa uz još jednu plau,oko još jedne skupine stijena – ieto je, jedva nešto više od vikendice,tri sobe, spremnik za vodu,vanjski zahod i crna jama, na zaravnipokraj potoka koji je mirnotekao izmeðu trske i izlijevao seu more. (…)No ono što moe reæi svojemprijatelju jest to da je tu, u maraeuPanapinih whanaua prvi put(i jedini na Novom Zelandu) vidiokapetana Donovana 'Dwyera."Whanau", dobroæudno gunðaWinterstoke. "Marae. Preveditemi to, dragi moj. Prevedite". IMike to uèini prije nego što nastavi."Najprije je bila dobrodošlica",nastavlja. "Powhiri..."A onda, oèekujuæi Winterstokeovprigovor, zastane da objasnikako se u maraeu doèekuje gost– vikanje ena, izazov ratnika nastrai, sporo pribliavanje gosta injegova društva, oprezno podizanjepredmeta spuštenog na tlo.Je li se sve to dogodilo? Mikemisli da jest, ali nakon toliko desetljeæane moe biti siguran dastvarnom dogaðaju nije dodaopojedinosti drugih, kasnijih. Priliènoje siguran da je bila karanga– povik kuia – i sporo, dojmljivo,dostojanstveno pribliavanje kuæiza sastanke Donovana 'Dwyera,odlikovanog èasnika koji sevratio iz rata i došao izvijestitimaorsku obitelj kako je jedan odnjihovih hrabrih sinova, koji jebio u njegovoj jedinici, poginuou bitci.O'Dwyer je došao u posjetkoji je trebao trajati do sutradan;dobro je poèeo, ali je završio jakološe. U poèetku je dobrodošlicabila srdaèna, tuna i ganutljiva.Bilo je suza i zagrljaja – suza zavoljenim Joeom Panapom, zagrljajaza èasnika koji je došao takodaleko da se susretne s njegovomobitelji i isprièa im kako je umro.Ali poslije je (koliko se Mike sjeæa)O'Dwyer otišao razgovaratisamo s najbliom rodbinom i tadaje poèela svaða. Bila je tu Ljubakao Joeova udovica; ali, modazato što je bila Pakeha, ilizbog plemenskog protokola, èinilose da nema nikakvog autoritetaili barem da je njezin poloajnii od poloaja Joeovih roditelja,braæe i sestara, pa èak i strinei strica. Upravo su potonji, osobitostrina, koju su svi znali kaotetu Pixie (i bojali je se), tu mirnutunu komemoraciju pretvorilinajprije u prepirku a onda i uogorèenu svaðu koju, buduæi dase veæinom odvijala izmeðu èlanovaobitelji, na maorskom, i zatošto su dvojicu djeèaka tjeralikad god bi ih vidjeli da se pribli-avaju i pokušavaju shvatiti štose dogaða, barem Mike nije razumio.(…)Zbog neèega je smatrao da sumu neki èlanovi obitelji Panapauèinili nepravdu – toliko su djeèaciuspjeli shvatiti; a njegovareakcija bila je tako ratoborna isilovita da je nisu odobravali èakni oni (naizgled veæina) koji subili na njegovoj strani. Iznenadaje izbila tuènjava, poletjele su šake,ali su u hipu O'Dwyera i strica,koji se uvrijedio zbog neèegašto je reèeno o teti Pixie Panapi,uspjeli razdvojiti.Dok su ih ostali pokušavaliumiriti i pomiriti, Ljuba je reklaMikeu i Frani da moraju u krevet.Odglumivši poslušnost, djeèacisu brzo pobjegli u zaljev.Kad su se vratili, veæ je bio mrak;na trijemu su gorjele dvije petrolejkebacajuæi svjetlost na skup, advije strane u prepirki razišle suse na suprotne krajeve vrta. Èinilose da je Donovan O'Dwyerodveæ pijan da bi se tukao ili svaðao.Joeovi roditelji bili su uzrujani,kao i Ljuba, koja je djeèakepovela unutra, mahnula iznadnjih vlanim flanelskim krpicamau simboliènom pranju i odvela ihna spavanje u sobu u prednjemdijelu kuæe, podalje od buke izbivanja. Neko su se vrijeme dogovaralida æe se prikrasti i vidjetišto æe biti dalje, a onda su zaspali.Mikea su rano ujutro probudiladva zvuka – enski glas koji jepjevao na maorskom i romor kiše.Prvo je èuo pjevanje. Èinilomu se da traje i traje, nešto èudno,zloslutno i zanimljivo što muje bockalo svijest; ali njegovo setijelo, umorno od napora tog danai mnogih dana prije, opiralo.Pjevanje se uklopilo u san koji jesprijeèio da se potpuno probudi.(…)Kad se Mike dovoljno razbudioda ustane i poðe vidjeti što sedogaða, našao je Franin krevetprazan. Nije bilo svjetla, ali je umraku velike seoske kuhinje, ukojoj se najviše boravilo, naletiona jednu osobu pa na drugu, mekatijela koja su se kretala naslijepoi mrmljala nešto na engleskomi maorskom. Drugi su bilina stranjem trijemu i kad sezagledao u mrak, prepoznao jeobrise Frane i njegove majke kakostoje zajedno uz ogradu. Krajnjih su bili Franini baka i djed,zagrljeni oko struka. Svi su gledaliu kišu, u smjeru iz kojeg jedolazilo pjevanje.Tada je, pogledavši kamo onigledaju, Mike vidio goli lik tetePixie. U polumraku rane zore –svjetlosti prije svjetlosti – razaznaoje oblik i sjaj njezina debelog,glatkog, vlanog tijela i crni,gotovo uljasti odsjaj njezine koseprilijepljene uz glavu i leða dok jehodala amo-tamo i pjevala nateènom, zvuènom maorskom. Ujednoj je ruci drala O'Dwyerovuèasnièku kapu a u drugoj prutkoji je usmjerila na malu, bijeloolièenu kuæicu u kojoj je èasnikspavao, ali iz koje nije dopiraonikakav zvuk ni znak svijesti.Mike se primaknuo Frani i njihovje razgovor, kako ga on sadmoe rekonstruirati, tekao otprilikeovako:"To je tvoja teta Pixie.""Aha.""Nema ništa na sebi.""Znam.""Što to radi?""Baca makutu na kapetana.""Baca što?""Makutu. Zato se svukla.""Što je to makutu?""Kletva.""Zašto? Što je uèinio?""Nemam pojma.""Pitaj mamu.""Pitao sam. Neæe mi reæi."Njihov se razgovor nastavio usliènom tonu, bezizraajno i jednostavno,kako veæ govore malidjeèaci."Zašto dri njegovu kapu?""Zato što je na njoj njegovawairua.""Što je wairua?""Ne znam. Valjda kosa.""Što misli tvoja mama?""Ne sviða joj se to.""Je li ljuta?""Aha. A i moji tupuna.""Zašto je ne zaustave?""Ne mogu. Nitko ne moe.""Zašto ne?""Boje se."I to je bilo ono, sjeæa se Mike,što je osjetio èak i u mraku – njihovstrah. Ali, sam ga nije osjeæaojer je teta Pixie bila gola i njemuse zbog toga èinila bezopasnom."Èega se boje?", upitao je."Nje. Mogla bi ga baciti i nanjih.""Što, makutu?""Aha. Ona to moe svakomeuèiniti.""Je li ona vještica?""Tako nešto. Mislim da je.""Što æe se dogoditi kapetanu?""Ne znam. Moda umre."Ali O'Dwyer nije umro. Spavaoje ne blaenim nego pijanimsnom i tek je ujutro doznao da jena njega baèen urok – ne najgorikoji je teta Pixie znala baciti, kojibi, prema mišljenju starijih Panapa,sasvim sigurno znaèio smrt,nego sljedeæi po redu. Pjesma štoju je pjevala dok je drala vlasinjegove kose znaèila je da morazauvijek otiæi u progonstvo. Nadomaæem tlu nikada neæe napredovatii, ako ostane, postat æeslab, beskoristan i sebi i drugima,postupno æe se razboljeti i umrijeti.eli li opstati, morat æe otiæidrugamo, postati dijelom whanau-a-rerea– obitelji prognanika.Tako je rekla teta Pixie, a Panapesu joj vjerovali. DonovanO'Dwyer sad je bio osuðen ivjetiu tuðini, zauvijek nesretan unekoj dalekoj zemlji.Koliko se Mike sjeæa,O'Dwyer se sljedeæeg jutra ponašaokao èasnik i gospodin. Kad sepojavio, lice mu je bilo sjajno iostrugano, kakvo èovjek ima samokad se obrije starinskombritvom; vojnièki podšišana kosabila mu je vlana i zaèešljana,uniforma èista i uredna, èizmeulaštene. Èak je i kapa koju je tetaPixie drala na kiši (osim akoto nije bila rezervna, za hitne sluèajeve)izgledala èisto i gotovosuho. Ali, kako je Mike rekaoWinterstokeu, drugo se nijemoglo ni oèekivati. O'Dwyer jetada još bio aktivni èasnik. Zacijeloje bilo mnogo teih noæi nakonkojih se morao brzo oporavitii biti spreman za jutarnjuprozivku."Vjerojatno je zakljuèio da nijetrebao dolaziti", kae Mike."Loše se ponio, a i oni – ili je onbarem tako mislio. Htio je samošto prije otiæi. Prema svima seponašao uljudno i s poštovanjemali nikoga nije pokušavao šarmirati."I vrijeme se smirilo. Kiša jeprestala, u zraku više nije bilovlage, nebo je bilo bistro, moremirno. Cijeli se svijet caklio iblistao u ivim bojama, oštrihobrisa.Sredinom prijepodneva O'Dwyerje odrao kratak govor malojskupini u maraeu. Rekao im jeda je kao Pakeha ponosan što jeneko vrijeme sluio u Maorskombataljunu – a to je trebalo potrajatisamo tako dugo dok ne promaknudovoljno maorskih vojnikai oni ne preuzmu odgovornostzapovijedanja. Osobito je ponosanšto je bio brat po orujuJoeu Panapi, èovjeku velike snage,hrabrosti i smirena prihvaæanja."Odajem poštovanje Joeu Panapi",rekao im je O'Dwyer."Odajem poštovanje njegovojmajci i ocu, braæi i sestrama iosobito njegovoj eni Ljubi i sinuFrani. alim zbog njegovesmrti i zbog vašega gubitka. Poštujemnjegovu uspomenu. Jedinošto vam još mogu reæi jest da JoePanapa ivi sa mnom i uvijek æeivjeti."A onda, ne èekajuæi da vidi štoæe još traiti od njega, stavio jekapu, gurnuo èasnièki štap podruku, odmarširao do kapije gdjega je èekao vojni automobil s vozaèem,okrenuo se, vojnièki pozdraviokuæu za sastanke i njezinazlokobnog, izrezbarenog zaštitnikate otišao."Dobar izlaz", kae Winterstoke."Nisam siguran da je bio dobarza njih", kae Mike. "Ono štoje rekao bilo je u redu. Ali, samotako otiæi... Maori ne vole da sebrza.""Ali, što je mislio o kletvi? Je lije shvatio ozbiljno?"Mike odmahne glavom i ispijeostatak piva. "Ne vjerujem. Modaposlije. Ali tada ne. Poznavaoje Maore. ivio je s njima više oddvije godine. Putovao je s njima,borio se uz njih, gledao kakoumiru. Znao je koliko vole dramatiènost.Èak i tad oni su jošivjeli u dva svijeta – voljeli su sepoigravati njima. Osim toga,Don je bio racionalist. Znao jekoliko ozbiljno treba shvatitiprimitivnu kletvu. Ali, vidite,poslije, tu u Oxfordu, èinilo seda se ostvarila u njegovu ivotu.Ili je barem on tako mislio. A rekaobih da mu se tada ta zamisaoveæ poèela sviðati, jer je svojemosjeæaju neuspjeha time dao maloivopisnosti.""To mu je postala izlika.""Tako nešto. Ali, zacijelo jepomalo osjeæao i da je stvarno...""Uklet?""Da. Èak i ako nije vjerovao uto, èak i ako je to racionalno odbacivaokao primitivne bljezgarije– ipak je to bila samo debelatamnoputa ena koja je pjevalana kiši – on je ipak zapeo uOxfordu gdje zapravo nije eliobiti, ili je mislio da ne eli biti,previše je pio, uvaljivao se u nevolje,nije ostvario svoj potencijal,uvjeravao se da bi kod kuæebio sretniji. A to je manje-višebilo upravo ono što mu je tetaPixie prorekla."Prevela Ljiljana ŠæuriæGlosar maorskih rijeèihaere razbogomkarangapojanjekuiauvaena starija enamakutukletva, urokmaraeplemensko sastajalištemokotetovaa na licumokopunaunuciPakehaNovozelanðanin europskogpodrijetlapowhiridobrodošlica na maraeutapusveto, tabutena koepozdravtupunadjedovi (ili preci)waiatapjesmawairuaduhwhanauobiteljwharemaorska kuæa koja se sastojiod samo jedne prostorijePripremila: Jadranka Pintariæ

III/51, 15. oujka 2,,1 41Boris BeckIzmeðu zahoda i beskrajaAmélie je padala sve doknije otkrila da ima krilaAmélie Nothomb Strah i trepet,prevela Ivana Carette-Šojat,Vukoviæ&Runjiæ, Zagreb, 2001.itajuæi Strah i trepet AmélieNothomb, na moje nemalozaprepaštenje, dogodilomi se isto što i junaku Sasvim nemoguæeprièe Giovannija Papinija:njega je, naime, posjetio riði mladiæs knjigom u kojoj je do najsitnijihpojedinosti bio opisan njegov(junakov, ne mladiæev!) ivot,sa svim tajnim i èesto sramnimpojedinostima. No, dok samse mladi ja zaposlio kao pripravniku Ministarstvu N, dvadesettrogodišnja Amélie u Strahu i trepetu,s diplomom romanistike,svoju je karijeru zapoèela kaoprevoditeljica slubenih dopisa,najnia na hijerarhijskoj ljestviciu divovskoj kompaniji Yumimoto.Ubrzo je otkrila da nadreðeniod nje trae samo jedno: da jedegovna kao što su ih i oni jeli doknisu postali nadreðeni, kao što ihi oni jedu od svojih nadreðenih ikao što ih jedu svi ostali zaposlenida ih ne bi otpustili. Amélie toèak nije niti smetalo – buduæi daje kao kæi belgijskog veleposlanikaroðena u Japanu, svoje je zaposlenjeu japanskoj tvrtki do-ivljavala kao povratak vjeèno izmièuæemdjetinjstvu. Ali jednostavnonije imala sreæe: zbog nepremostivihkulturalnih razlikagovna je gutala na pogrešan naèini samo navlaèila na sebe sve veæi iveæi bijes šefova i tonula sve niei nie. Rezultat? Nadobudnumladu prevoditeljicu, sa znatnimtalentima za ispitivanje trišta,zaduili su da skrbi o èistoæi zahodana èetrdeset èetvrtom katuYumimotove zgrade i da u njimauvijek bude papira.Nemoj se ljutitiPrijevozno je sredstvo ovogknjievnog putovanja lift s naslovnice:èitav se roman odvija podneonskim svjetlima i u kondicioniranomzraku poslovnog nebodera,a sva je radnja penjanje ispuštanje na rang listi uposlenika.Represivna atmosfera pogubnoutjeèe na Amélie-san: dodjeljujujoj zadaæe za koje uopæe nemasklonosti, dok joj poslove za kojeje zbilja nadarena oduzimaju zbogkršenja procedure i time joj, kao Urvnju Hermanna Hessea, razmrvljujuidentitet, pa joj èak zabranjujui da govori japanski kojim seizvrsno slui! Jezoviti su njeziniopisi kancelarijskog terora i njegovautjecaja na rtve: Amélie fizièkireagira kad je god pozivajuna odgovornost muèninom; verbalnenapade identificira kao silovanje(i doista, tijekom posebnookrutne grdnje dopredsjednikakompanije Amélieina šefica Fubukizapada u stanje regresije iglasom osmogodišnje djevojèicecvileæi moli gospodina Omochija:Nemoj se ljutiti); Amélie, izluðenanerješivim zadacima, zapada uuredu u halucinantno stanje, svlaèise gola, istresa na sebe koš zasmeæe i gubi svijest.Strava je, meðutim, pola prièe,a mašta, ironija i humor druga polovica.Dok su u romanu FinnaSoeborga I takvih ima namješteniciMinistarstva za obnovu vrijemeispunjavali apstraktno uredskovrijeme igranjem potapanjabrodova (a Olsen je tek na zadnjojstranici saznao da uopæe ne radi uMinistarstvu unutarnjih poslovate je smjesta krenuo u potragu zasvojim radnim mjestom) mladaBelgijanka zamišlja kako se baca snebodera, kontemplira o higijenite sastavlja zabavne studije o odnosuJapanaca prema radu(Amélie se ne èudi tome što se Japanciubijaju nego tome što se neubijaju više), prema Zapadnjacima(prezrivom) i enama (eponimnistrah i trepet odnose se na preopruèljiveenine osjeæaje dok gledamuškarca). Da je Amélie zapravopisac, a ne kotaèiæ u Yumimotovustroju, daje se naslutiti i iz njezinebespomoænosti s brojevima: posaokoji Fubuki uèini za dvadesetminuta sata Amélie nije u stanjuobaviti ni za mjesec dana. NesposobnostAmélie da prepiše nizbrojeva bez pogreške zbunjuje Japance,ali ne i nju: zateèenim poslodavcimabezuspješno objašnjavada njezina inteligencija osjeæapotrebu da bude korištena! Nobirokracija ne treba njezinu inteligenciju,a njezine tragikomièneneuspjehe u nastojanjima da budekorisna èlanica Yumimotove obiteljiJapanci pripisuju ili kretenizmuili sabotai. U oba sluèaja lijekje jednostavan: u zahod s njom!Sreæom, zahod je imao prozor:”Prozor je bio granica izmeðuuasnog svjetla i prekrasnog mraka,izmeðu zahoda i beskraja, izmeðuhigijene i onog što je nemoguæeoprati, izmeðu zahodskogkotliæa i neba. Dokle god budupostojali prozori, i najmanje æeljudsko biæe na zemlji imati vlastitidjeliæ slobode.”Sve je ovo istinaBuduæi da sam i sam traumatiziranuredskim maltretiranjem (uMinistarstvu N, iako, uzimajuæi uobzir Olsenov sluèaj, moda je tobilo i neko sasvim drugo ministarstvo),teško mi je izaæi iz zrcalaAmélie Nothomb: sve je toènoopisala. Ali ni Amélie Nothombne da se iz njega: “Sve je ovo stopostotnaistina! Ova prièa nije odmene zahtijevala ni trunku mašte.”I Amélie i ja zamijenili smouredsku rutinu knjievnošæu, ali,koje li razlike! Belgijanka, kao ikralj David, poslije najdubljeg padadoivljava apoteozu. Améliesanodraðuje svoj jednogodišnjiugovor u zahodu, vraæa se 1991. uEuropu i iduæe godine objavi uspješanroman Ubojièina higijena.Knjievna bulimija, koja je mladuAmélie gušila u Yumimotu, našlaje papir na koji se razlila. Praznuuredsku formu autorica je ispunilaizvrsnim stilom, mehanièkepokrete prepisivanja pisanjem,formulare knjievnom poviješæu,birokratske strukture romanomza koji joj zanosna i zastrašujuæaFubuki šalje èestitku – na japanskom:Amélie muèiteljica dozvoljavada govori, voda je puštena,zahodska je školjka èista! Zadnjastranica romana sve izvræe: muèiteljisu postali dobroèinitelji, a rtvaliterarna zvijezda. Njezine sumuke iskupljene, ali, zapravo, samasi je za njih kriva – traila jesvoju sudbinu ondje gdje je nijebilo. A opet, da je nije ondje tra-ila, ne bi bilo niti knjige!I onda svake godine novi roman,sve do osmog, Straha i trepeta,koji je Francuska akademijanagradila kao najbolji roman1999. Poslije Straha i trepeta slijedijoš romana. Bog se na japanskomkae isto kao i papir, ali seAmélie više ne mora brinuti imali ga u zahodima ili ne. Ona je konaènoslobodna da se suoèi sasvojim Neprijateljem, a njega, kakosama kae, moe pobijediti jedinopisanjem.ÈasopisiDiskrepancija, studentski èasopis zadruštveno-humanistièke teme, broj 2;urednik Kuno Kardov, Zagreb, 2000.Milan Pavlinoviæiskrepancija tematski,koncepcijskii sadr-ajno predstavlja premarijeèima uredništvaodgovor na rascjep izmeðu"akademskogsvijeta profesora i akademskogsvijeta studenata".Ciljeve uredništvaiz prvog broja(multidisciplinarnost,kvaltetni studentski radovi, otvaranje novihpodruèja, promocija društvenih i humanistièkhznanosti) nastavljeni su i ovdje. Prvibroj iz travnja 2000. bavio se kulturnomtranzicijom, ovaj broj bavi se globalizacijomi identitetima, a za sljedeæi broj u pripremije temat Hrvatska u diskrepanciji. Iakoje rijeè o studentskom projektu, èasopis itekstovi odlikuju se ozbiljnošæu, kvalitetom,znanstvenim diskurzom, obaviještenošæui aktualnošæu. Èasopis èak donosiprecizne upute za suradnike koje zauzimajupunu karticu! Diskrepancija izlazi dvaputgodišnje u 500 primjeraka, a osim u tiskanomobliku moe se u potpunosti pronaæi ina web stranicihttp://filozof.ffzg.hr/kssd/casopis.U ovom broju predstavljeno je pet tematskihradova studentica i studenata politologijei sociologije zagrebaèkog Sveuèilišta,a objavljena je i skraæena doktorska disertacijaslovenskog autora Tadeja PraprotnikaKompjuterski posredovana komunikacijai problem spolnog identiteta koja objašnjavadualizam muškog i enskog govora uvirtualnoj komunikaciji. Autor diskurzivnomanalizom otkriva èimbenike koji odreðujuspolne razlike i unutar cyberspacea.Korisnice i korisnici u kompjutorskoj komunikacijiprojiciraju ustaljene, predvirtualne,realne obrasce i dalje zadravajuæi(nametnuti) spolni identitet. Jednako je zanimljivi kvalitetan rad Rave – primjer globalnesubkulture za 21. stoljeæe studenta sociologijeTea Matkoviæa. Autor opisuje kategorijekoje karakteriziraju rave pokretkao globalnu subkulturu mladih. Inovativnostrave subkulture nalazi se u njezinojtranzitornosti – na kretanju izmeðu grupa iprostora, više nego na pripadnosti nekojspecifiènoj zajednici. Privremenim vezivanjemza rekonstruirane i ahistorijske prostore,ignoriranjem verbalnog, zauzimanjemvremena i prihvaæanjem relativno akontekstualnihoblika ekspresije i iskustva, raveriidentitet lokalne kulture potiskuju u drugiplan. Kao takva, rave kultura je primjer globalne,univerzalno razumljive subkulturemladih suvremenog svijeta.Inspirativan i poticajan tekst o procesuglobalizacije i primjeni ljudskih prava napisaoje apsolvent zagrebaèke politologijeEnes Kulenoviæ. Autor se pita podrazumijevali sve veæa povezanost i globalni konsenzuso temeljnoj moralnoj poziciji konsenzuso ljudskim pravima. Razmatrajuæidvije za sada nepomirljive pozicije, univerzalizami suvremene teorije ljudskih prava sjedne strane, i kulturni relativizam te kulturološketradicije razlièitih ljudskih zajednicas druge strane, autor pomalo pesimistiènozakljuèuje da smo još daleko od univerzalnogmoralnog konsenzusa ili prihvaæanjarazlièitosti.Dva teksta na razini informativnog pregledaprogovaraju o eventualnom ujedinjenjuEurope te o moguænosti izbora i odluèivanjamalih drava o procesu globalizacije.U rubrici Prijevodi predstavljeno je predavanjeGlobalizacija Anthonyja Giddensa,najvanijeg engleskog socijalnog filozofadanašnjice. Prema Giddensu trenutaèniglobalni poredak nije voðen konkretnomljudskom voljom, veæ se pojavljuje u anarhiènom,nepredvidljivom oblièju nošenmješavinom ekonomskih, tehnièkih i kulturnihimperativa. Drugi prevedeni tekst jeO znanju i moæi francuskog poststrukturalistaMichaela Foucaulta. Za gostovanja uZagrebu intervjuiran je John Keane, teoretièarmedija i demokracije, o temi medija utranziciji u srednjoj i istoènoj Europi. Diskrepancijana kraju donosi dio bibliografijefilozofskih knjiga i èlanaka prevedenih nahrvatski te prikaze i recenzije stranih i domaæihknjiga i dogaðaja iz podruèja sociologije.Sve u svemu, vrlo dobar èasopis gdjesu studenti potpuno iskoristili moguænostda se bave znanstvenim prouèavanjem suvremenogdruštva.Bosna franciscana, 13/2000. godina VIII.544 str., Èasopis Franjevaèke teologije Sarajevo,ISSN 1330-7487Grozdana Cvitanije lako prikazatièasopis koji naviše od pet stotinastranica sadri višeod èetrdeset tekstova spodruèja religije, povijesti,politike i kulture,a uz komentare i studijeu njemu je i osamnaestosvrta na još veæi brojknjiga recentne hrvatskei bosanskohercegovaèke nakladnièkedjelatnosti. U rubrici Dokumenti u ovombroju moguæe je na tridesetak strana naæirazne tekstove i dokumente koje izraavajustavove raznih, mahom nevladinih organizacijabosanskohercegovaèkih Hrvata premaratu u BiH te ureðenju te drave prije inakon Daytona, a pod zajednièkim naslovomDeklaracije Sabora Hrvata i Hrvatskognarodnog vijeæa BiH. Prvu od njih, iz sijeènja1994., potpisao je fra Luka Markešiækoji je i autor naslovnog teksta najnovijegbroja Bosne franciscane: Istina u pluralizmusvijeta. A taj tekst prikaz je jedne vjerojatnotrajnije deklaracije od onih što ih politièaridonose u BiH, tj. deklaracije GospodinIsus (Dominus Isus) - o jedincatosti i spasiteljskojuniverzalnosti Isusa Krista i Crkvekoju je rimska Kongregacija za nauk vjereobznanila 6. kolovoza prošle godine, a izrièitoje potvrdio i sam papa.Fra Ivan Šarèeviæ autor je dvaju tekstovaod kojih u jednom, Duh Sveti i proroèkauloga redovnika, preispituje ulogu redovništvau okviru dvaju pitanja što ih katolièkiredovnik danas postavlja u Bosni. Rijeèje o pitanju Za koju sadašnjost elim ivjeti?a u kontekstu: kako u situaciji kakva jestposvjedoèiti kršæanskoga Boga. Naizgledjednostavan uvjet sadran u dopuštenjuBogu da uðe u neèiji ivot, u proroštvu jeprvi i najvaniji uvjet. Kroz Isusovo nauèavanjepo prorocima izrasta smisao i ulogaproroštva kao zauzetosti za druge, a èija jespoznaja u ljubavi, dakle ljubavi prema drugima(iz koje izrastaju razne praktiène uloge),jer to se poslanje temelji na iskustvu ljubaviBoga Oca i same ljubavi Duha Svetoga.I drugi Šarèeviæev tekst u èasopisu na nekinaèin slijedi preispitivanje dijelova Crkve uodnosu na poslanje. To je prilog raspraviokruglog stola Crkveni tisak na pragu treæegtisuæljeæa pod naslovom Vjerski tisak kaosredstvo evangelizacije - Odgovornost za Rijeè,èovjeka i šutnju. Nezaobilazni Huntingtoni njegov Sukob civilizacija preispitujeMile Babiæ, a nekoliko priloga pripada islamsko-kršæanskomdijalogu za kojiSeyyed Hosssein Nasr kae kako je iz potoèiæasredinom stoljeæa na njegovu krajuprerastao u rijeku. Njegov tekst Islamskokršæanskidijalog: problemi i prepreke kojetreba promisliti i nadvladati prenesen je izamerièkog èasopisa Islam and Christian-Muslim Relations.U posljednjem broju Bosne franciscaneobjavljen je i zadnji tekst – studija Bosanskii humski iluminirani rukopisi nedavno preminulepovjesnièarke umjetnosti i suradniceèasopisa Planinke Mikuliæ. Stjepan Paviæsjetio se svojeg meštra (Razgovor s meštrom)fra Berislava Gavranoviæa u povodu10. obljetnice smrti bivšeg visoèkog profesora.To su samo neki od naslova što ih donosiobimni broj novog broja Bosne franciscaneu kojoj zanimljive priloge iz baštinepišu Dorothe König, Andrija Zirdum i drugi,dok su razloge za suèeljavanja pronašliIgnacije Gavran i Ante Škegro.

42 III/51, 15. oujka 2,,1.Ivo Vidanutor ovog romana, Vlatko Perkoviæ,poznat je splitski kazališni èovjek –dramatièar, redatelj i teoretièar predavaè– koji taj svoj profil nastoji legitimiratii ovim svojim prvim romanom. Okosnicazbivanja dogaðaji su u teatru, od pozornicedo zloupotrijebljene mašinerije samoupravneprocedure, a jedan od dvajuglavnih likova znamenita je, obrazovana isenzibilna balerina, imenom Loretta Gall.Središnji pripovjedaè pak njezina je kæi Dona(kasnije Donna), a radnja teèe i prelamase u odnosu majke i kæeri. Nije to u literaturièesto opisani sukob dviju generacija,ali ni prosvjetiteljski proces odgajanja, negonešto zaèudno treæe. Osim toga, Donau dijalogu s majkom postupno produbljujenastajanje i nestanak meðusobne fascinacijenjezinih roditelja, a u njezinu pripovijedanjuoèituje se osamostaljivanje i potvrdanjezine osobnosti.Teatar u roman stavljenMoglo bi se moda èak ustvrditida Perkoviæ istrauje seksualnostna naèin na koji to dosad kod nasnije bio sluèajVlatko Perkoviæ: Ja, Donna Gall ili ÈekajuæiCesaria, Laus, Split, 2000.Roman o identitetuMoglo bi se reæi da je Perkoviæev tekstroman o identitetu. Prema okolnostimanjegova zbivanja prepoznajemo problemenejednoznaènog uoèavanja politièkih, klasnih,profesionalnih i etnièkih nepodudarnosti,koje se kroz krize izazvane fizièkimhendikepom umjetnice i razlièitostimaukusa i ivotnih naèela majke i oca kristalizirajuu problematici Donine spoznajevlastita spolnog funkcioniranja. Cesario unaslovu aluzija je na situaciju u Shakespeareovojkomediji Na tri kralja ne sasvimanalognu ovoj u romanu. Renesansna Violaslui ilirskom vojvodi Orsinu da presvuèenau mladiæa imenom Cesario svojim šarmom,vještinom uvjeravanja i emocionalnimutjecajem skloni ravnodušnu gospuOliviju da prihvati vojvodinu ljubav. KodShakespearea prerušavanje sasvim je izvanjsko,ali dovodi do zaljubljivanja ene uenu, èiji spol druga osoba ne prepoznaje;èini se da je mladiæ, što ga u romanu Donaoèekuje kod kuæe, takoðer svojim seksualnimosobinama osjetljiva – ali i dosjetljiva –ena. Dona je spremna za osjetilnu ljubav,koju njezina rafinirana, izvanredno senzitivnamajka doèarava verbalizacijom vlastitaiskustva. Tu Perkoviæev roman postaje –unutar naše knjievnosti – prilièno eksperimentalan.Akcija: pribliavanje buduæihljubavnika, dakle ritam radnje, a tako i stil,dakle struktura reèenice i inventivnost metaforikekoja je gradi, rjeènik, po sebi suzdran,koji ipak doèarava pun doivljaj prirodneseksualnosti, sve to proizvodi lirsku,a erotikom natopljenu atmosferu.Istraivanje seksualnostiMoglo bi se moda èak ustvrditi daPerkoviæ istrauje seksualnost na naèin nakoji to dosad kod nas nije bio sluèaj. Naju-arenija su baš mjesta na kojima do erotiènogkontakta dolazi izmeðu majke i kæeri.Homoerotiènost se javlja u sugeriranju incestualnihsklonosti, kao i u trenucima iskrenostiizmeðu stroge vjernice Tee i njezineprema vjeri ravnodušne i strastima otvoreneprijateljice, djevice Done. U perspektivitransseksualnosti ocrtava nam se lik,što ga Dona zove Cesariom, a svijet glume,preuzimanja uloga u kazalištu i u ivotnimsusretima izjednaèuje predstavu s transvestizmomkao oblikom samoizraavanja darovitih.Sve je to graða za psihoanalitièko istra-ivanje, obrise kojega autor naznaèuje, aline iskorištava na razini lucidnog otkriæa.Zato najprovokantniji dio njegova tekstanije i najuspjeliji: preopširni opisi odjeæe,pokreta, dodira, nadomještaju prikaz subjektivnostikoju ipak podrazumijevaju. Narubu smo nadraivanja osjetilnosti kao svrhesame sebe. Bezbroj puta tako spominjuse dojke, ali je sugestivnije što se èesto spominjugaæice. One se svlaèe, dre u rukama,nabacuju na dojke, a pritom razotkrivajuono što su pokrivale, da bi na jednom mjestu,tako, dovele i do masturbacije u vlaku.“I stala sam se milovati, polako, njeno,silno sretna što mi jagodice prstiju nailazena toliko obilje soènosti da su im dodiri lišenisvake nasilnosti, puni mekoæe i umilnosti,kao pritajena uvertira za mahnitu solotoèku razigrane balerine, koja za svojušto uspjeliju završnicu ponajprije u pamæenjetijela sabire mnoge draškave motiveuzdrhtalih glazbala skrivenih u utrobi plesališta,da bi je oni malo potom, silno razvijenii osnaeni samom ljepotom svogzvukovlja, s lakoæom mogli zavijoriti uvis iprivesti do vrtoglavih uzastopnih piruetana rasplesanim prstima.”Èovjek pozornice i zanat pripovjedaèaMetaforika je, s obzirom da to govoriLorettina kæi, sasvim opravdana, ali takvesu reèenice ipak preduge, a opisane kretnjeèesto prekomplicirane da bi na lascivan naèinizazvale maštu. Tematika je meðutim natim mjestima jednaka pornografiji, iako su,kao svojedobno Lawrenceova, Perkoviæevanastojanja ambicioznija i zato zanimljiva.Njegov knjievni postupak podrazumijevai slojeve pripovijedanja u kojemu se suoèavajuosobnosti pojedinih likova, razine razmišljanjai uoèavanja u jednom istom èasusvijesti naznaèene su tako da se one dubljeobiljeavaju kurzivom. Uz ivim citatimapopraæenu tematski bitnu nazoènost Shakespearea,aluzije na situacije u RacineovojFedri, atmosferu Baudelairea, neizreèenoosjeæanje kod Èehova, sudbinu pjesnika iopernog lika Andrea Cheniera pokazuje literarniraspon u koji Perkoviæ pokušavasmjestiti i svoje preokupacije na tragu estetiziranogerotizma s poèetka stoljeæa. Narazini realizma, meðutim, iznevjerava onošto je postigao odvanošæu svojih sugestijao moguæim tajnama osobnosti. Uz likovekoji su mu nesimpatièni, karijeristi i oportunisti,poèevši s Doninim ocem, vezuju segrubi, èak prostaèki izrazi. Politièki diskurstakvih likova zvuèi pak prenaivno i anakronièanje u odnosu na vrijeme u kojemu seu romanu izgovara. Smeta i preèesto vokativnoobraæanje u dijalozima. Ono je valjdanamjeran signal – da ne bismo zaboravilikomu je govor upuæen. Perkoviæ, èovjekpozornice, još svladava zanat pripovjedaèa.Ono što nam na taj naèin eli reæi zasluujenjegovu odvanu odluku: pomak k zanjega novom anru.Sanja JukiæTko je ja u zrcalu?Osim što spretno baratamotivsko-tematskim istilskim repertoarom RadeJarak je u prvoj zbircipokazao i upuæenost ufunkcionalnost jeziènogamaterijalaRade Jarak, Demon u parikupaonice, Meandar,Zagreb, 2000.ade Jarak, inaèe poznat pokontinuiranom kritièarskombavljenju poezijom,paralelno je stvarao svoj poetskitekst koji je, eto, i uknjien upjesnièkim naslovima najopremljenijemnakladnièkom poduzeæu– zagrebaèkom Meandru. Nespornaje prisutnost zbilje u najmlaðemuhrvatskomu pjesništvuu najrazlièitijim tekstnim realizacijamapa ni poezija Rade Jarkanije ostala imuna na taj utjecajnivanjski pokretaè.Pjesme u knjizi svrstane su udvije na prvi pogled jezièno-stilskii tematsko-motivski razlièiteskupine. Distancirana i donekledisciplinirana pozicija materijalnogai duhovnoga okruja u odnosuna subjekt u prvome ciklusu,u drugome se ciklusu transformirau kaotiènu smjesu razlièitihcivilizacijskih jezika koja fokusirasvaèiji ivot, kako to autorprecizno kae. Time je priliènotoèno odredio i metamorfozupovremeno èak auto-kontemplativnoraspoloenoga subjekta,identitetno neuhvatljivoga, gotovoshizofrenoga, koji proizvodiisto takve nizove semantièkikontradiktornih struktura.U potrazi za izgubljenimsvetištemU prvome, znaèenjski homogenijempoetskome bloku, subjektrabi stvari i ljude koji ga okruujuza istraivanje prostoravlastitoga biæa. U tim potragamanema nehotiènosti. Dapaèe, osjetise pozorni odabiriz široke ponudevanjskih podraajavezanih uz prijatelje,èlanove obitelji, sluèajnesugovornike iliprolaznike, a najèešæavremenska perspektivau njegovojvizuri je prošlost.Retrospektivni krokijiotkrivaju više razinaperfekta i povezanisu s razlièitimintenzitetom subjektoveupitanostinad vlastitim identitetom.Što su sjeæanjaprivatnija, intimnija,to je, paradoksalno,njegova izgubljenostveæa. Štoje blii epicentrusvojega podrijetla,to su slike pohabanije,reducirane naminimalistièke isjeèkeiz djetinjstva i,kao takve, najboljesvjedoèanstvo razrušenogaidentiteta(Ono malo sjeæanja je kao pusta/melankoliènazemlja – razrušenai intimna.), koji se, metaforièki,u zamagljenu zrcalu prošlostiizoblièuje u nepoznati, èudovišnilik demona (Pogledao sam u zrcalo./Umjestosvog lica vidio samoblak pare/kako se polako razilazii iznenada iz dubine…/…izlaziglava demona.). Obrise svojegaduhovnoga biæa subjekt pokušavauèiniti jasnijima fizièki ga locirajuæiu konkretni prostor (kuæa)ili u odnosu na konkretni prostor(otoci), a u intenzivnoj spreziprošlosti i sadašnjosti, kojom seeli preskoèiti vremenski jaz i štopreciznije odrediti veza izmeðuuzroka i posljedice, izmeðu onogakakav je bio i kakav je sada (iakoniti jedno stanje ne moeimenovati nekom odreðenomkategorijom). Ono što je zajednièkospomenutim lokacijama,tj. ono èime one donekle govoreo subjektovoj poziciji je izoliranost,usamljenost, izloenost hirovimapuèine, naletima vjetra,zimskim kišama (Daleki otoci,Naši prozori, Otok)… Samotništvotoga svojevrsnoga autsajderau svijetu (zatvorenoga u interijeru-sobi,zapravo alegoriji dubokeosame) koji je izloen ivotnimolujama (i umnoen u sudbinamadrugih likova u ovoj poeziji,primjerice u pjesmama Kao klinac,Tramvaj, Avdo iga, Mornar…),nije samo po sebi tolikodeprimirajuæe, koliko je obeshrabrujuæaèinjenica nepostojanjaili nedostupnosti opcija kojebi potencijalno mogle promijenititakvo stanje. Subjekt, iakopovremeno iscrpljen brojnimusamljenièkim pokušajima potrageza izgubljenim središtem (Kina),ne krivi druge ili okolnostiza svoju identitetnu dislociranost,veæ gradi specifièan obrambenimehanizam koji se sastoji odkonstruiranja alternativnoga, fikcionalnogasvijeta na temeljimaneispunjenih oèekivanja (Mrak)ili èak od iskrene fascinacije takvomsvojom pozicijom (Dalekiotoci).Uloga èitateljaU drugome ciklusu – HabanaStar – mir i narativnost prethodnogaciklusa išèezavaju u leksièkom,sintaktièkom i semantièkomkošmaru intimnih, intertekstualnih,intermedijalnih itranstekstualnih iskustava takoda èitanje zahtijeva intenzivnijupozornost. Neoznaèena isprepletenostrazlièitih iskustvenihrazina naglašena je kratkoæom ibrzinom izmjenjivanja logièkinespojivih kadrova. Ubrzanoprotjecanje informacija, èestozaèudnih, grotesknih slika, optereæujei ometa potpunu, kontinuiranurecepciju te se svodi napovršno registriranje slika bezponiranja u dubinu, u sadraj.Tekst upravo ovdje eli oponašatiaktualnu zbilju, prikazati jetakvom kakva je – kao sveopæikaos, pri èemu subjekt, odnosnosubjekti koji se u njemu izlau,postaju sporedne figure, a u funkcijiistoga toga cilja. Pravi subjektu toj prièi je èitatelj kojegase eli isprovocirati na preispitivanjevlastite uloge i moguænostiopstanka u takvome svijetu.Osim što spretno barata motivsko-tematskimi stilskim repertoaroms ciljem prezentiranjaonoga što ga ponajviše zaokuplja,a to je (beznadna) potraga zapodrijetlom i identitetom, RadeJarak je u ovoj prvoj zbirci pokazaoi upuæenost u funkcionalnostjeziènoga materijala oblikujuæiga prema ehu koji eli proizvesti(od gotovo pripovjednesintakse u prvome dijelu do upravosuprotne varijante – izlomljenihsintaktièkih vratolomija udrugome).

III/51, 15. oujka 2,,1 43Daša Drndiæništenje Srednje Europe Gaussje pisao 1989. ili 1990. godine.Oni koji su knjigu proèitali(Durieux, Zagreb, 1994.),moda se sjeæaju predgovora u kojemautor dokazuje kako “velika ibogata” Europa u procesu ubrzanogekonomsko-vojno-politièko-kulturnogte monetarnog ujedinjenjapokušava, i polako uspijeva, usisatiuništiti-rašèlaniti-depersonificiratiregionalizirati-minimiziratine samozemlje Srednje Evrope nego i zemljemalo junije i zemlje malo istoènijeod Velikog Gazde. Potom,Gauss kroz sudbine i djela desetoricepjesnika i prozaista podrijetlomiz “rubnih” podruèja Srednje Evropeargumentira svoju tezu i dokazujekako proces demontae kontinentane poèinje juèer – on traje èitavostoljeæe i kusur. Taj Gaussovpredgovor radikalan je, ali predgovorje predgovor, pa se èesto èitaovlaš ili preskaèe. Osim toga, predgovorise ne bave detaljima. Tada,1990, rat na prostoru bivše Jugoslavijetek je uzimao zalet, vrpoljio se,komešao se, njegovi inicijatori a potomi glavni akteri stjecali su kondicijuza poèetak krvavog juriša. Gaussjoš nije imao dovoljno opipljivihdokaza za argumentiranje svoje lucidnei opravdane ljutnje; na “pozornici”vladao je kakav-takav (artificijelni)red.Sedam godina kasnije, kada Gausspiše Europski abecedarij, za koji1997. dobiva prestinu NagraduChales Veillon, klupko europskezbilje ubrzano se odmotava, paradoksalno,postajuæi sve zamršenije.Bujanje perifernog sustavaEuropski abecedarij zapravo jerazraðen, abecedno sistematiziran(ili ispremještan) politièko-socijalno-kulturološkimaktualnostimaobogaæen predgovor Uništenja SrednjeEurope. U njemu se, ovaj put“klasificirano”, u natuknice tipa Balkan,Disident, Granica, Identitet, Iseljavanje,Jezièna policija, Lega Nord,Nacija, Nacionalizam, Regionalizami tako dalje, govori o golemom, o paniènomstrahu Velike Evrope od oèitog,za sada još relativno benignogbujanja njezina perifernog krvoilnogsustava, sustava koji ne zbogmultietnièkih i kulturoloških razlièitostinego zbog njegovog eklatantnogsiromaštva, prijeti razaranjublaeno izoliranog, ekonomski, kulturološki,idejno, demagoški homogeniziranog,inkapsuliranog (kao tumor)tkiva jedne tehnokratsko-malograðanske,pohlepne tvorevine.Bez zazora, posve izravno i jednostavno,utoliko ubojitije, Gaussdokazuje kako se ponovno raðanjeeuropskog humanizma temelji napreziru prema ljudima i da “NovaEuropa” kao cijenu ulaska u njezinsofisticirani geto trai da se stoljeæazajednièkog ivota izbrišu iz pamæenjanaroda koji u njoj ive. Gauss rekapitulirana kraju svoje knjige: “Oèišæenaod svih zloèina, Europa nalaan naèin postaje sinonimom demokracije,tolerancije, ljudskog dostojanstva…Skoro se èini da EuropaStoljetna demontaa kontinentaGauss dokazuje kako seponovno raðanjeeuropskog humanizmatemelji na preziru premaljudima i da “NovaEuropa” kao cijenu ulaskau njezin sofisticirani getotrai da se stoljeæazajednièkog ivota izbrišuiz pamæenja naroda koji unjoj iveKarl-Markus Gauss, Europskiabecedarij, preveo MarijanBobinac, Durieux, Zagreb, 2001tako mnogo govori o svojoj povijestizapravo zato da bi je potisnula u zaboravi barem jednom ostvarila jednakost:u sveopæoj amneziji europskihnaroda, u sveopæem i jednakomzaboravu”.Sve je u paradoksuMa koliko jednostavno izreèene,Gaussove teze opredmeæene veæ u nazivimanatuknica njegova abecedarija(natuknice-eseji obu-hvaæaju samopo tri-èetiri stranice, a neke i manje),kao bezbroj oštrih spirala, naizgledspiralica, vrte se u beskonaènost i bušeli buše. Ništa nije jednostavno u tojEvropi, nikada nije ni bilo. Sve je uparadoksu, sve što se izgradi, sve štoona, moæna i bogata “ujedinjena” Europaporodi, pretvara se u svoj izrod.Ne postoji konaèna slika tog monstrumadjeèjeg lika. Konture današnjeEvrope (one otisnute na zastavama,plakatima, privjescima za kljuèeve, šalicamaza kavu, kalendarima, majicama,one iscrtane u obliku utogzvjezdanog kruga na nevino plavomnebu) Gauss oslikava brišuæi prljavštinus njezina lica. To je Europa uneprekidnom kretanju koje sama nastojipetrificirati, Europa koja se kontinuiranotransformira u vlastitu deformaciju.Njezina globalna slika samoje odraz njezinih dijelova; njezinglobalni nacionalizam, njezin ne bašvješto prikriveni fašizam, njezin autizam,njezina autoritarnost, hrane sena putridnom tkivu njezinih perifernih(siromašnih) dijelova – njezinih“provincija”, njezinih regija, koje ona,Velika Europa (bogata Europa) promovira,koje “odgaja”, modelira, istodobnobjeeæi od njih kao vrag odtamjana. I ne samo da od njih bjei:kako bi opstala, mora ih zatrti.Evropski jezici, primjerice, tvrdiGauss, nestaju. Evropski jezici danassu njih èetiri-pet jezika koji drmajutrištem i kulturom. Ostali “mali inepotrebni” jezici guše se, umiru utragiènoj izolaciji, pod kaznom, svedok ne pokleknu, sve dok Veliki Bratne potapša svoje “štiæenike” i ne kae,sad je okej, moete priæi, proces amnezije(identitet, zavièaj, tradicija),proces lobotomizacije, krenuo je iobeæava.UDETako Europa raste, a zapravo sesmanjuje. Osuðujuæi etnièki homogenenacionalne drave, Nova Europakreæe u stvaranje nove (etièki)homogene skupine na svom teritoriju– kreira europsku naciju, UjedinjeneDrave Evrope, saèinjene “pomilosti onih koji su malo jednakijimeðu jednakima i malo europskijiod drugih Europejaca”. U pozadinisvega, naravno, ne èuèe ideali – nihumanizam, ni sloboda, ni pojedinac,ni demokracija, ni graðanska,vjerska itd. prava. Spiritus movenstreæe milenijske hidre, kiklopa našegdoba, jest novac, samo novac (iliotmjenije – uspješno poslovanje,profitabilna poslovnost).U procesu lingvistièke i idejnevivisekcije (da ne kaemo sofisticiranogèereèenja) Male i Velike Evrope,Gauss uoèava brojne moralnei povijesne apsurde koji se u njoj,toj Evropi, tim Europama, stoljeæimagnijezde da bi se sada nekakoutemeljile, uhvatile korijena. Bit apsurdasu (naizgled) besmislice (besmisao),a njih, te besmislice (pogubnedetalje) iz ivota Stare i NoveEvrope koje su trenutaèno uopasnom tihom (i ne baš tihom) sukobu,Gauss izvlaèi kao èarobnjakiz vreæe. Otud i duh i duhovitost unjegovim opservacijama. Njegovaduhovitost odraz je i njegove lucidnostii nimalo ne otupljuje oštrinuideje, pogotovo ne njegovu kritiènost.Tako, primjerice, u natukniciSusjedi Gauss opisuje reproduktivne,genetske i biološke osobineobiènog kuænog ohara, tog više tisuæagodina starog (i omraenog)kukca te kako ga, kroz udomaæenenazive, percipiraju razlièiti evropskinarodi: u Francuskoj on je “pruskiohar”, u zapadnoj Njemaèkoj zovuga “francuz”, u istoènoj – “rus”, uItaliji i u dijelovima bivše Jugoslavije,postaje “blatella tedesca”, odnosno“bubašvaba”. Šteta što se Gaussnije sjetio imena oharu srodne vrste,skarabeja, koji se narodski zovebalegar ili govnovalj. Metafora bi bilapotpuna.Gaussov jezik soèan je i jednostavan,a misao slojevita. PrijevodMarijana Bobinca – odlièan. Upravozbog takvog direktnog jezika (nemamuljanja, nema zabušavanja, nemamalo hoæu – malo neæu) teze kojeiznosi argumentirane su i beskompromisne.Jedna od omiljenih Gaussovihrijeèi jest “borniran”. Ona sekao lajtmotiv pojavljuje gotovo usvakoj natuknici njegova abecedarija,postajuæi neka vrsta trade-markaza ono što njezin fan osuðuje, protivèega sustavno die glas. Zabrinutza pojedinca (ma gdje, ma tko onbio), Gauss raskrinkava, ljepše reèeno– razlae, ideju europskog humanizmazagovarajuæi temeljnu,suštinsku demokraciju i jednakost.A kao AustrijaGaussov abecedarij, naravno, poèinjeslovom A. Pod slovo A autor jemogao ubaciti razlièite pojmove relevantneza percipiranje sadašnje Evrope:asimilacija, autizam, alijenacija,aberacija, abonman, abnegacija, administracija,aneks (aneksija), širokomu je polje. Ali Gauss (Salzburg,1954.), mudro i civilizirano, kreæe odvlastitog praga, od natuknice Austrija,te pokušava izvuæi ono što trunepod (austrijskim)tepihom. Pa kae:“Stvari su se izvitoperile na fatalannaèin. Oni koji su se svojom huškaèkompolitikom u zemlji estoko, ustrajnoi uspješno trudili da u inozemstvuunište ugled Austrije, sadanajglasnije narièu zbog toga što namse èini nepravda.” O kome on to? Okojoj zemlji?Karl-Markus Gauss politièki jeteoretièar, oštrog i jasnog esejistièkogiskaza. Kao knjievni kritièar,(urednikje prestinog èasopisaLiteratur und Kritik) ima “mek” (sofisticiran)literarni diskurs, osjeæaj zadetalj koji rabi kao sredstvo za oslikavanjei valorizaciju cjeline, pa jenjegov zahvat širok a zamah jak.Njegov su alat paradoks i dijalektika.Njegovi tekstovi podsjeæaju na umivenogChomskog. To je uznemirujuæeštivo. Ono rastjeruje i osobne ikolektivne magle, stvara propuh. Èitaocimakoji radije tavore u inkapsuliranimsvjetovima nacionalne euforijei kvazi-identiteta, predlaem listanjekuharica (nacionalna jela) iliknjiga o uzgoju kuænih ukrasnih biljaka.Od toga ne boli glava.P. S.Èitajuæi Gaussa, pitala sam sekako je jednu zapadnoeuropskunagradu mogla dobiti knjiga kojapoziva na ozbiljno preispitivanje(na demontau i remont) gotovosvega što suvremena (bogata) Europatrenutaèno konstruira, svjesnada njezine “gazde” ne spadaju u onekoji okreæu drugi obraz. Onda samdoznala da Švicarska (za sada) odbijapregovore o pristupanju Evropskojuniji. A Nagrada CharlesVeillon švicarska je nagrada.knjiara i antikvarijat «konzor»,Ilica 42, 10 000 Zagrebtelefon/fax: 488 31 88 488 31 87 488 31 76radno vrijeme: 9-21PREPORUKA:– Babac, Marko: Jezik montae pokretnih slika,Clio, Beograd, 2000. – 119 kn– Majhut, Berislav: 'Neusporediva' protiv sluèajnesliènosti, Faust Vranèiæ, Zagreb, 2001. – 95 kn– Weber, Max: Sociologija religije, KruZak, Zagreb,2000. – 170 kn– zbornik Kiberprostor, Kibertijela, Cyberpunk,Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. – 180 knSNIENJE:– Banac, Ivo: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji,Durieux, Zagreb, 1995. – 170 kn– Budiša, Edo: Ponovo probuðeni èovjek,Naklada Matthias, Labin,1999. – 70 kn– Danto Arthur C.: Preobraaj svakidašnjeg,KruZak, Zagreb, 1997. – 80 kn– Šimpraga, Dalibor – Štiks Igor: 22 u hladu,Celeber, Zagreb – 80 kn

44 III/51, 15. oujka 2,,1.Irena Matijaševiæevolje s rodom (GenderTrouble, 1990) – temeljnoje djelo Judith Butler izakojega slijedi niz – Tijela koja znaèe,Ekscitabilan govor i Psihièki ivotmoæi – koji obogaæuje i razraðujenjegove teze. Nevolje sukoncipirane kao htijenje da feministièkomišljenje, umjesto dosadašnjegmanje ili više izrazitogpridonošenja iluziji subjekta,prihvati i moguænost novog,drukèijeg politièkog djelovanjazasnovanog na sagledavanju utemeljujuæihkategorija spola, roda iudnje kao uèinaka odreðenihoblika moæi. Politièko predstavljanjeu slubi feminizma zahtijeva,naime, razmjerno koherentnukategoriju “ena”, iako su univerzalnu“enskost ” otprije osporiliantropološki dokazi o nepostojanjuuniverzalnog patrijarhata i iakoizolirana proizvodnja “ene”zanemaruje povezanost spolne/rodneosi s drugim identitetnimosima (rase, klase, etniciteta )u razlièitim kulturno-povijesnimkonstelacijama.Spol je samo jedanNefeministièke definicije enskogsmatraju se izrazima biološkogesencijalizma (kulturalni rodkao izraz biološkog spola) ili èistogesencijalizma (kulturalni rodkao ekspresija “rodne sri”). No,i suvremene feministièke definicijevlastitog subjekta obiljeenesu nedoumicom spola/roda. Ponajprije,pitanjem èemu slui rodako je veæ spol kulturalna konstrukcija.Butler, na pozadiniFoucaulta, smatra spol kulturalno-diskurzivnimkonstruktom,ne podravajuæi, meðutim, predoslovnutezu o kulturom nametnutojmorfologiji koja imenujedijelove tijela kojih moda inema, barem ne onako sirovo kakoje zastupa Monique Wittig.Za Wittig, spol/rod u postojeæemjeziku oznaèava samo ene;muško, buduæi da je neomeðenospolom, istoznaèno je s osobom,subjektom i univerzalnim. Poimanje“oslobaðanja” M. Wittigpodlijee, utoliko, vjeri u moguænostzadobivanja nove supstancije,nove kategorije feminizma,koja æe biti osloboðenaakcidentalnog, atribucije spola,tj. ene. Butler Wittig ovaj suprotstavljaLuce Irigaray koja istièeda se ene nikad ne mogu razumjetiprema modelu “subjekta”konvencionalnih predstavnièkihsustava jer nisu unutarmuške ekonomije binarne oprekesubjekta (muškog) koji krozproizvodnju svojeg “Drugog”(manjka, tj. ene) stvara sebe,nego su razlika u odnosu na tuekonomiju. Za Monique Wittigspol je uvijek enski. Za Irigaray,istièe Butler, spol je samo muški:“enski spol nije jedan” negomnogostruk.Butlerièin kritièki prikaz Wittigovei Irigarayeve pokazuje daizlaz iz identitetnih prièa kojetrai politièko predstavljanje nevodi nuno u nijekanje predoèivosti,predstavljivosti ene (Irigaray)niti pak san o nadilaenjuspola i jednoznaènih proizvodabinarnog iskljuèivanja moe zadobitipolitièku uèinkovitostpredvidi li došašæe postspolnogfeministièkog subjekta. Ono štose istièe kao nedostatak analiziranogprotu/post lakanovskogfeminizma Irigarayeve, pa i semiotièko-majèinskogotporasimbolièkom-oèinskom zakonuu Julije Kristeve, jest njihovaneprevodivost u kulturne prakseroda.Fukoovski feminizamButlerièino novo utemeljivanjefeministièke teorije i politike,stoga, polazi od toga da nije dovoljnoistraivati kako bi se “enu”(ili “ene”) moglo potpunijepredstavljati u jeziku i politicinego bi feministièka kritika moralaprihvatiti fukoovski uvid dasubjekt (feminizma) proizvode isputavaju one iste strukture moæipreko kojih se tei emancipacijijer zakon, juridièki poredakproizvodi ono što potom predstavlja.Zakon, uostalom, proizvodii pojam “subjekt prije zakona” da bi se mogao pozivati natu svoju tvorevinu – recimo,“prirodno ensko” ili “sr enskoga”–kao utemeljujuæu premisu,koja æe legitimirati regulacijuu èvrste rodne identitete.Rod je, onda, kulturalno/diskurzivnosredstvo kojimse “spolna priroda “ ili “prirodnispol” proizvode i uspostavljajukaopredkulturalni/preddiskurzivni.“To što granicediskurzivne analize pretpostavljajui unaprijed prisvajajumoguænosti zamislivih i ostvarivihrodnih konfiguracija u kulturine znaèi da je bilo koja ili da susve rodne moguænosti otvorenenego samo to da ogranièenja diskurzivnouvjetovanog iskustvapostavljaju granice analize”.Zadaæa feminizma nije, naravno,odbaciti predstavnièku politikujer ne postoji poloaj izvanpolja moæi koja tvore juridièkestrukture jezika i politike: Butlerièinakritika kategorija (rodnih)Ne-volja za rodButler, na pozadiniFoucaulta, smatra spolkulturalno-diskurzivnimkonstruktom, nepodravajuæi, meðutim,predoslovnu tezu okulturom nametnutojmorfologiji koja imenujedijelove tijela kojih modai nemaJudith Butler Nevolje s rodom,enska infoteka, Zagreb, 2000,prevela Mirjana Paiæ-Juriniæidentiteta što ih te juridièkeprakse “stvaraju, naturaliziraju iimobiliziraju” je, reklo bi se,priprema zlokobnog uvida da je“djelovanje protiv” sredstvo odr-avanja postojeæeg oblika društvenezbilje, od kojega se misliloda se oslobaða.(Post) strukturalistièki zakon –zabrana. A gdje je moæ?Foucault je u Povijesti seksualnostipokazao da potiskivanje eljenuno proizvodi elju koju æepotiskivati. Proizvodnost moæije zakrivena, a ono što se istièejest njezino prohibitivno, regulacijskotj. zakonsko djelovanje.Butlerova to primjenjuje na zabranurodoskrvnuæa, podsjeæajuæida zabrana edipske heteroseksualneudnje veæ sadri, iakoskriveno tj. implicitno, i zabranuhomoseksualnosti. Temelj kulture,strukturiranje u skupine èijase krv ne miješa, zakon egzogamijei patrilinearizam, “ime oca”i cijeli niz posljedica zabraneEdipove udnje za majkom nisu,dakako, predmet kritièkog propitivanja.Ono na što se upozoravajest samo to da je homoseksualnostkao moguænost tek implicitnoproizvedena edipskomzabranom te da kao veæ ukljuèenau nju podlijee jednako nunomzakonu potiskivanja. To,dakle, ne znaèi, istièe se, da i onapostoji samo u predsimbolièkom,u udnji kao “zakonu majke”koja æe prihvatom zakonasimbolièkog poretka, jezika, tj.zakona oca biti uspješno potisnuta.Ona je jednostavno manjemotivirana zabrana u odnosu nazakon nemiješanja krvnih srodnikai utoliko se ne moe reæi dakultura poèinje njezinim potiskivanjem.Butlerova zato smatralošim sve obrane neheteroseksualnogidentiteta koje ga vraæajuu “predsimbolièko” te istièe dasu “ti identiteti konkretna kulturalnamoguænost”. “Nemislivo jepotpuno unutar kulture, ali potpunoiskljuèeno iz dominantnekulture ”. Primjedba koju se tojtvrdnji moe uputiti – da je razlogtome neosiguravanje reprodukcijevrste – mogla je biti valjanomsamo u onom dobu kojeje manje od današnjeg znalo otehnologiji proizvodnje ivota.«Jadne» prakse psihotièkoggovoraDokazivanje politièke upotrebljivostiFoucaultove teze oambivalentnom djelovanju moæijasno je suprotstavljeno uvijeksamo prohibitivnom poimanjuzakona, u Levi Straussa , ali i Lacana.S druge strane, lakanovskase psihoanaliza smatra realnijomod Wittigina utopijskog postspolnogsubjekta: ona se kreæeunutar zadanog heteroseksualnognormativizma. Butlerova istièeda je jezièno-simbolièkomoda ipak manje u vlasti univerzalnog“zakona Oca” negolito vodeæe (post)strukturalistièkepretpostavke prikaza kazuju.Wittigino zamišljanje “postspolnog”poèiva na suprotnom poimanjujezika-simbolièkog poretka,ne nuno u znaku prihvaæanjaporicanja udnje (majke) “u imeOca”. “Jezik je sredstvo i oruðekoje nije nipošto mizogino usvojim strukturama nego jedinou svojim primjenama”. Postavkao proizvodnosti zabrane dio jeFoucaultove teze o nepostojanjuspola bez moæi: oni se uvijekpreklapaju. Time se porièe, implicitno,prepostavka emancipacijskeili subverzivne spolnostikoja bi mogla biti slobodna odregulacijskog reima, od zakonakojima se jedino proizvodi socijalnazbilja. Butlerova je (najizrazitijeu Psihièkom ivotu moæi)dokazivala da se svako koncipiranjeotpora zadanim oblicima socijalnezbilje koji je izvan nje, izvannjezina zakona, svodi na psihièkiotpor, vidljiv u praksiomaški, koje podrivaju identitetzadobiven u simbolièko-jeziènomporetku ili pak kae u Nevoljis rodom, na “jadne” praksepsihotièkog govora ili druge uglavnomIstokom nadahnute otporelogosu u Kristeve. Pomakprema procesualnom viðenjurodnog identiteta valja, upravostoga, sagledavati i šire od “performativaroda” kao jedinog izlazaiz krunog kretanja najutjecajnijihfeministièkih postavkivlastitoga subjekta/osobe. Obranafeministièke i/ili queer politikeje, naime, i obrana Foucaultaod recepcije koja u njega uoèavasamo fatalistièko, s cinièkimprimjesama, tvrðenje samoproturjeèenjau sri subjekta, kojipotvrðuje moæ i onda kad joj seopire jer je sve što postoji, što jeproizvedeno, dakle sve za èimeposee, pa i on sam, uèinak generativnemoæi koja se, iz nekograzloga (koji imenuje Genealogijamorala, iako Butlerova govori io razlici izmeðu Foucaultoveproduktivne moæi i Nietzscheovevolje za moæ) oèituje samokao prohibitivna.ParodiranjaKako, nakon prihvaæenih razgradnjii “fatalistièkih” uvida, ipakoblikovati politiku djelovanjaprotiv zabrane-zakona tj. prohibicijskoglica moæi? Otkrivši nam injezino proizvodno lice, Butlerovapredlae da se tim proizvodimasluimo, ali mimo namjera kojesu ih pokrenule. Da ih, dakle, parodiramo.Time se, ujedno, suprotstavljaonom Foucaultu koji jei sam, upozorava, povremenopodlijegao iluziji preddiskurzivnelibidne mnogostrukosti i tvrdiomoguænost slobodno lebdeæih atributaspola – bez koherirajuæespone identiteta, tj. pretpostavljenogkontinuiteta izmeðu spola,roda i udnje.Pseudokomièni ekskursTu zasluuje spomen i CarrollovaCerigradska maèka (u Šoljanovuprijevodu) koju spominjeFoucault, kojega preprièava Butler,koju preprièavam... Iako jemoguæe vratiti se i samom cereku,bez maèke, i bez Carrolla,Foucaulta, Butlerove. Ili propitationo èega nema, a to je onajbitni, identificirajuæi dio uvijekrodnog tijela. Bez Carrollovaoriginala teško je reæi zašto onane bi bila macan–maèor–macho?Sretnu moguænost – da “ono”bude maèe – uskraæuje ilustracijaJohna Tenniela: glava mu/joj jeveæa od Alicine. Uostalom “maèe”je izrazito rodno obiljeenou kolokvijalnoj uporabi u susjednomnam jeziku. (ivotinjstvonacionalnih i/ili regionalnih rodnihimena opširna je tema: konj,vol, majmun, (muška) svinja/krava,koza, kokoš. Ono štota dva uglavnom krivo sparenaali ipak uzajamno definirajuæaniza razlikuje jest to što se u prvommeðu ivotinjskim sinonimimaponekad pojavi i nekadobra “riba”, prava “maèka”; unizu do njega takvih pojava nema.)Butlerova kae da “oznaka rodakao da kvalificira tijela kao ljudskatijela: trenutak u kojem dijetepostaje ljudskim biæem jestonaj u kojem se odgovara na pitanje:je li deèko ili curica?”.Uostalom, je li se rodilo dite? Iliopet “ništa”?Ne-volja govori više od troublePerformativizam ne krije dugNietzscheu, s tom razlikom štose oslobaðanje od gramatièkogesencijalizma odvija kao oslobaðanjeod prvenstva imenica“muškarac” i “ena”. Ukine li seto dvoje kao trajne supstancije,disonantna se rodna obiljeja vi-

III/51, 15. oujka 2,,1 45še neæe moæi prihvaæati kao sekundarneakcidentalne atributerodne onotologije, koja æe ostatinetaknuta. “Nema nikakvogrodnog identiteta iza izraajaroda; taj identitet performativnokonstruiraju sami ‘izraaji’koji se smatraju njegovim uèincima”(str. 37). Isticanje “rodakao uèinka” svakako je neprimjetnijeu mehanièkim, ispravnimponavljanjima zadane rodnenorme/zakona. Ponavljanje se,pak, ne moe izbjeæi jer je jedinimehanizam kulturalne reprodukcijeidentiteta. Uvidi li se dinamikadvostruke, ambivalentnemoæi, i budu li proizvodinjezinih regulacija parodijskiskretani sa svojeg predviðenog,ispravnog puta, bit æe jasnije da“zbilja roda” nije jedina moguæazbilja. Neispravna korištenjapostojeæih rodnih konfiguracijaneæe, meðutim, biti samo suvišnaili nevidljiva u polju društveno-simbolièkividljivog “negoæe moda i proširiti granice vidljivosti”.To je, ugrubo, i naèinna koji u Kontingenciji, hegemoniji,univerzalnosti ona govori ostatusu “univerzalnog”, pojmakojem je zadano stalno širenje,ukljuèivanje novoga jer bi zaustavljanjeu nekoj od definicijabilo upravo njemu strano. Kao isve drugo što se bez i minimalnogobjasnidbenog kontekstaèesto izvlaèi upravo iz Butlerièinihtekstova i formulacija “širenjepolja vidljivog” mogla bi se,recimo, vrlo subverzivno (!)prihvatiti kao inaèica remboizma.Da nije teorijskog okvirakoji razlikuje zabranu i iskljuèenje(foreclosure)... Butlerièinocijelo djelo govori o dvostrukojzabrani, o zabranjenom kojeg jezabrana prikrivena, veæ podrazumijevanasljedeæom, jedinomza kulturu nunom zabranom.Ono što se iskljuèilo ne mora seni proizvesti da bi se moglozabraniti: ono, stoga ne postoji.Jer “ne postoji poloaj izvanpolja moæi, a polje moæi tvorejuridièke (prohibitivne) strukturejezika i politike”.Sadašnja subverzija mogla bipostati buduæa norma. Butlerova,meðutim, nudeæi definiciju“identiteta u stalnom postajanju”teško moe biti shvaæenakao propisivaè(ica) ièega osimidentitetne kreativnosti što, netreba ni isticati, takoðer moebiti prisila. Nevolje s rodom subile pokušaj, upozorava i u intervjuimai novijim predgovorimaknjizi, samo opisa uvjetamoguænosti (rodnog) identiteta.Ali ne samo rodnog identiteta,nego i identiteta uopæe. Parodijaje, naime, ponuðena samounutar “rodno/spolnih” tema,što vrijedi opetovano isticatiako ni zbog èega drugog ondada bi se izbjeglo parodiranjeButlerièina parodiranja. Ono se,naime, nakon Nevolja s rodomimenuje u “politiku performativa”,s jasnim oslanjanjem nateoriju govornih èinova i Derridaovuinterpretaciju Austina.Butlerova, dakle, i izvan problemaroda/spola dokazuje da “koherencija ili kontinuitet nisulogièka ili analitièka obiljejaosobnosti nego prije normespoznatljivosti koje se društvenopostavljaju i odravaju” (str.31); da poststrukturalizam mo-e biti podlogom “djelovanju”ako prethodno osigura promjenuuvrijeenog poimanja politièkogdjelovanja kao èina suverenasubjekta, ali da pritom ipakne odbaci subjekt, svodeæi ga nafilozofsku figuru rijeèi-misli.Potonji pristup, objasnit æe autoricakasnije, podcjenjuje jezièno-gramatièkezahtjeve kojeneinteligibilan pojedinac trebaprihvatiti da bi postao uoèljiv irazumljiv društveni subjekt.Psihièki ivot moæi oblikuje“tropološku pretpostavku subjekta”,kao odgovor na dvije,prema Butlerovoj, prejednostranevladajuæe postavke subjekta.Uèinak nevoljaNevolje s rodom su otvorenopriprijetile klasiènom humanizmu.Slavoj iek u Kontingenciji,hegemoniji, univerzalnostiupozorava Butlerova na moguænostda promjena vrste tj. “roda”promijeni i samu opæu kategoriju,tj. èovjeka. One su, nadalje,i izvan akademskih krugova,proizvele ljutnju i identitetnosigurnih homoseksualaca i,dakako, heteroseksualaca. Uzto, stil je okvalificiran kao autoritativnomuški “teak”, zasnovan,pak, na olakim, presmjeliminterpretacijama vanih autora iukupnom miješanju filozofije,sofistike i knjievnosti, pa i previše“seksi” tema s ozbiljnim filozofemima.(Iznimku tvori samoprva, razmjerno nepopularnaknjiga, Hegelijanske refleksijeu dvadesetostoljetnoj Francuskoj).Temeljna, pak, primjedbaMarthe Nussbaum istièe “svoðenjepolitièkog djelovanja namikropolitiku parodijskog subvertiranja,na rubovima društva.”Da politika performativanije isto što i pojedinaène gestetransvestitskog preoblaèenja,upozorava Butlerova u studiji oekscitabilnom govoru, u kojojpreko Bourdieuova “habitusa”gradi sponu performativa kaoritualne, zajednièke prakse iuèinaka koje ona postie kad tijelonaturalizira ono što izvodi,kad mu se uèini njegovim, “prirodnim”ono što oponaša, uvjebava...U intervjuima je i ublailapoimanje identiteta kaouvijek tegobnog, istièuæi da onnosi i zadovoljstvo, ali i svijest okontingentnosti njegove steèenosti.Pojašnjava i da koherentnostsubjekta, kad se nameæedrugome, ima elemente nasilja.Nevolje s rodom mogu, uz ostalemoguæe uporabe u njoj reèenog,biti i jedan od manje iliviše legitimnih naèina buðenjaelje za zavirivanjem u opus svimadobro poznatih autora, akoveæ ne i cjelinu feministièkogmišljenja na koje se referira.Autorica, doduše, priznaje datekst ima u sebi više izvora, i nesamo tekstualnih, nego ih moerekonstruirati. Iskustvo èitanjapotvrdit æe još jednom da Butlerièino(ne i sve feministièkoteorijsko) problematiziranje kategorijeenskog i/ili afirmiranjeistospolnog “kao uzgredno”proizvodi iznimno zanimljiveuvide, koji, sukladno tome, tra-e zasijecanje u postojeæe tkivoznanja o poststrukturalizmu. Ito, u sluèaju Butler, na razmeðusvih podruèja njegova oèitovanja:antropologije, socijalneteorije, psihoanalize i filozofije.Naposljetku, moguænost prevoðenjapoststrukturalizma u politikudjelovanja – ima li se u vidunjegov zazor od suverenogsubjekta, kao osnovnog uvjeta“djelovanja”– je ono što u najutjecajnijesuvremene fukoovke,prema nekima, najznaèajnijeteoretièarke devedesetih, uz nevoljeroda i spola, barem podjednakogolica.Hrvoje Juriævremena na vrijeme kodnas u javnosti izbije raspravao pobaèaju, pa sedanima i tjednima novinskistupci pune èlancima, anketamai pismima èitatelja, u kojima seuglavnom povišenim tonom izraavajustavovi “za i protiv pobaèaja”.Takoðer, odreðeni brojtzv. pro-life aktivista, koji su uHrvatskoj mahom pripadniciKatolièke crkve, predano radi napromicanju stava “pobaèaj =ubojstvo”, o èemu svjedoèe,primjerice, letci koje se moepronaæi u èekaonicama domovazdravlja ili oko kapelice na zagrebaèkomGlavnom kolodvoru.No, iza èitave ove medijske bukei “vidljivog” rada aktivista, postojii odreðeni broj znanstvenika,lijeènika, filozofa i teologa,koji se doista ozbiljno baveproblematikom pobaèaja i pitanjimakoja zadiru mnogo dubljeod pukog izjašnjavanja za ili protiv.Praktièno postupanje vezanoza pobaèaj, naime, trebalo bipretpostavljati i postojanje odreðeneteorijske podloge. Bez tesprege svako je izvikivanje parolaunaprijed osuðeno na lakrdijašenje.Bez obzira na konaènizakljuèak i njemu primjerenodjelovanje, potrebno je daklepromišljati ontološki, moralni ipravni status ljudskog embrija, au raspravi se koncentrirati nautemeljene argumente, premdase svatko u obrazovanju svojihstavova oslanja i na vlastitu moralnuintuiciju.Iz katolièke perspektiveJedan takav teorijski pokušajimamo pred sobom. Radi se oknjizi Status ljudskog embrija,zborniku radova sa simpozijakoji je o toj temi odran u Zagrebu,Opatiji i Splitu, od 14. do17. oujka 2000, u organizacijiVijeæa Hrvatske biskupske konferencijeza obitelj i uz podrškuPapinske akademije za ivot.Zbornik, koji kao urednica potpisujeAna Volariæ-Mršiæ (tajnicaVijeæa HBK-e za obitelj), pojavljujese kao prva knjiga u novopokrenutomnizu Donum vitaeCentra za bioetiku Filozofskoteološkoginstituta Drube Isusove.Centar je i dosad, poglavitou okviru biblioteke Bioetika,bio agilan izdavaè bioetièke literature,za što je zasluan ponajprijesveprisutni pater ValentinPozaiæ. Pored kratkoga predgovorai simpozijskih pozdravnihrijeèi, zbornik Status ljudskogembrija donosi pet priloga talijanskihi hrvatskih autora.Iako ne toliko brojni, ovi prilozipokrivaju gotovo sve aspektepitanja o statusu embrija: biologijski,ontologijski, antropologijski,etièki i pravni, koji su, naravno,ovdje promotreni iz katolièkeperspektive. Najopseniji inajzanimljiviji èlanak, Biološkaosnova identiteta i statusa ljudskogembrija, potpisuju dvojicaTalijana, Angelo Serra, profesoremeritus humane genetike narimskom katolièkom SveuèilištuSacro Cuore i Roberto Colombo,profesor humane biologije namilanskom Sveuèilištu PresvetoSrce te bioetike na Papinskom lateranskomsveuèilištu u Rimu.Njihov èlanak potvrðuje da se upitanju odreðenja statusa embrijane moe uzeti u obzir samo jedanaspekt, iako u odreðenoj zasebnojraspravi on moe bitinaglašen. Bazirajuæi se prvenstvenona biologijskim spoznajamavezanima za ljudski embrij,autori s mjerom ulaze u raspravus razlièitim biologijskim teorijamao “poèetku ivota”, što ondanuno zadire i u druga podruèja,od ontologije do prava. Rezultatnjihove rasprave i kritièkog osvrtana neke znaèajnije odredbestatusa ljudskog embrija naalostje ovakav: “Èini se da propadasvaki pokušaj postizavanja suglasnosti,makar i u nekim najosnovnijimtoèkama.” No, da to neznaèi kako se i na samo jednojstrani ne moe doæi do zanimljivihi vrijednih postignuæa, svjedoèiveæ sljedeæi èlanak Antropološkistatus ljudskog embrija, RamonaLucasa Lucasa, profesoraantropologije na Papinskomsveuèilištu Gregoriana u Rimu.Takoðer o statusu ljudskog embrijau svjetlu antropologije(teološke antropologije) piše veæspomenuti Valentin Pozaiæ, profesormoralne teologije na FTIjui FFDI-ju u Zagrebu, a IvanFuèek, umirovljeni profesor moralneteologije na rimskoj Gregoriani,razmatra etièki vidik statusaljudskog embrija, odnosnofetusa. Peti i posljednji èlanak,onaj Carla Casinija, predsjednikaTalijanskog pokreta za ivot,posveæen je pravnome statusuembrija. Iako se jednak zakljuèakdade izvesti i iz drugih priloga uovom zborniku, u Casinijevuèlanku osobito dolazi do izraajaèinjenica da je odreðivanje pravnogastatusa embrija ne samo vrlovaan aspekt èitave rasprave ostatusu embrija, veæ i toèka u kojojpoèinju i konaèno svršavajusve rasprave o tom pitanju. Polazeæiod konkretnoga primjera –jedne preporuke Skupštine VijeæaEurope, u kojoj se kae da jeznanstveni napredak “doveo embriji fetus u vrlo nesigurno pravnostanje” i da “njihov pravniPravni status embrijaU Papinoj encikliciEvangelium vitae nije svereèeno, što znaèi da se nipro-life stav danas nemoe uvjerljivo braniti beztrijezne i otvorenerasprave sa suprotnimstavomStatus ljudskog embrija, ur. AnaVolariæ-Mršiæ, Centar za bioetikuFilozofsko-teološkog institutaDrube Isusove, Zagreb, 2001.status u ovom trenutku nije odreðenzakonom” – Casini najprijerazmatra znaèenje izraza pravnistatus, da bi se potom posvetiopravnim kriterijima za definiranjepravnoga statusa ljudskogembrija, sadraju njegova pravnogstatusa i njegovu mjestu usadašnjem pozitivnom pravu, ito sve pod vidom mišljenja daveæ i embriju valja priznati statuspravnoga subjekta.Bez pro i contraZamjetljivo je, naalost, daprilozi inozemnih autora svojomrazinom nadmašuju priloge domaæihautora. Time elim reæi – ato potvrðuje prvenstveno èlanakSerre i Colomba – da se i katolièkistav o osobitom statusu ljudskogaembrija dade utemeljiti ibraniti argumentirano, na temeljuznanstvenih èinjenica i filozofijski,a ne tek pozivajuæi se na crkvenedokumente i èlanke autorakatolièke orijentacije bez obzirana njihovu vrsnoæu. Još pojednostavljenije,nije sve reèeno uPapinoj enciklici Evangelium vitae,što znaèi da se ni pro-life stavdanas ne moe uvjerljivo branitibez trijezne i otvorene raspravesa suprotnim stavom. Rijetki domaæiteolozi i filozofi katolièkeprovenijencije potpuno i iskrenozastupaju takvo stajalište. Rezultattoga je ne samo izostanak dijaloga(postizanje kompromisa,sve i ako je moguæe, ovdje nije temom),nego i sniavanje raspravena razinu dijeljenja etiketa pro icontra. Tako, na primjeru pobaèaja,oni koji se ne izjašnjavaju jednoznaènoprotiv pobaèaja dospijevajuprotiv svoje volje i uvjerenjau kategoriju onih koji navodnopodravaju praksu pobaèaja.To je, dakako, potpuna besmislica,jer ne biti nedvosmisleno protivpobaèaja ne znaèi automatskibiti za pobaèaj u smislu njegovapromicanja.Kako je i iz ovoga bilo vidljivo,pitanje o statusu ljudskog embrijavezano je u prvome redu za pitanjepobaèaja. No, razvoj znanstvenihistraivanja na podruèjugenetike raspravu o embriju proširujena pitanje o njegovom statusus obzirom na prenatalnugensku terapiju ili, u posljednjevrijeme, tzv. terapeutsko kloniranjeembrija koje je nedavno zakonskiodobreno u Velikoj Britaniji.Širenje podruèja u kojemuovo pitanje dolazi do izraajarazlog je više da mu se posvetipozornost, iako se tu još uvijekradi o istom sklopu problemâ ukojem su polazišta i glavne tezeveæ utvrðene.Vratimo se zakljuèno knjizi.Status ljudskog embrija vrlo dobroreprezentira katolièki stav o tompitanju. Sumišljenici æe u njemupronaæi teorijsku podršku svomestavu, a neistomišljenici jasnoobrazloene teze za raspravu.Zbornik je tako koristan usprkospojedinim prigovorima koji muse mogu uputiti. Jer: u našoj siromašnojliteraturi o ovom pitanjunedostaje ozbiljnih rasprava s objestrane bojišnice. A jedino takverasprave mogu nadglasati neplodnubuku koja se èesto die uime ivota.

46 III/51, 15. oujka 2,,1.Andrea Zlatarrethodni roman DašeDrndiæ Canzone di guerra“završio” je sintagmom nijekraj. Nisam o tome razmišljala svedok njezinu novom romanu Totenwande.Zidovi smrti nisam trebalanaæi “poèetak”. A on se nalazi,dakako, izvan korica same knjige,na stranicama Canzone di guerra(od 61. stranice, za one koji kanezavirivati) gdje zapravo poèinjepripovijedanje o Konradu Košeu,glavnom liku i pripovjedaèu u Totenwandeu.Konrad Koše je, doznajemo,roðen 1939. godine u Zagrebu,od oca Hrvata (“odlièan šahisti osrednji ustaša”) koji 1941.emigrira i majke idovke (ZlataKoše, roðena Weiss) koja za rataradi u dravnoj slubi. Te biografskeèinjenice u Canzonama DašaDrndiæ koristi kao polazne toèkeza razvoj prièe: pripovijedanje seraèva u razlièitim linijama, od komunistièkeilegale za vrijemeNDH do glazbenih priredbi u fašistièkomlogoru Theresienstadtu.Prièa se razvija slobodno, neprestanoprelazeæi iz osobne razine na razinuobiteljske sage i dalje, konstruirajuæisloene, gotovo nevjerojatneveze meðu pojedinaènimakterima. Ono što je svim likovimau obama romanima zajednièko, toje da su njihove sudbine kriišta povijesti,da se u njihovim ivotimalome kljuèni dogaðaji povijestidvadesetoga stoljeæa. Totalitarizmi,ratovi, logori, ubojstva, muèenja.Kaotièna tragedija dvadesetogstoljeæaTotenwande stoga nije toènooznaèiti kao prièu o Konradu Košeuveæ je rijeè o prièama KonradaKošea, o nizu pojedinaènih sudbinakoje su isprepletene u zajednièku,veliku ali i kaotiènu tragedijuSuoèavanje s prošlošæuDokumentarna uvjerljivosti literarna sugestivnosttemeljna su obiljejapripovijedanja uTotenwandeuDaša Drndiæ: Totenwande,Meandar, Zagreb, 2000.dvadesetog stoljeæa. Cinièni i okrutnipostupci ivota jedne likovespajaju u paradoksalne veze, dokdrugima onemoguæuju upoznavanjei komunikaciju. Obitelj, koja biu normalnim situacijama predstavljalaprvi i temeljni okvir društvenogidentiteta otkriva se, u obiteljskimpripovjednim stablima kojagradi Daša Drndiæ, najslabijomtoèkom identiteta, a èesto postaje imjesto lai i falsifikacije. Totenwandepoèinje neobiènim romanesknimpostupkom, isljednièkimispitivanjem, koje autorica odabirekao dijalogizirani narativni okvirsvih drugih prièa. Konrad Košeodgovara na istraiteljeva pitanja ostanovitoj Jaqueline Heissmeyer iunutar istranog postupka pišesvoj iskaz, tekst koji se odlikuje isvojstvima ispovijesti i svojstvimasvjedoèanstva. Pišuæi, Koše krianeke od napisanih odlomaka, koji,pak, èitateljima ostaju na uvid kao“prekrieni” dijelovi teksta. Takavnam pripovjedni postupak signaliziras jedne strane nesigurnost“pripovjedaèa”, što on zapravo elikazati, a s druge èini vidljivim moguænostprièe da u svakome trenutkuskrene u nekom drugomdogaðajnom pravcu. Košeovo pripovijedanjeuvlaèi u sebe razlièiteformalne postupke i tipove teksta:crtanje porodiènog stabla, privatnei povijesne dokumente, leksikografskenatuknice, biografsko pripovijedanje,pjesme i ivotopisPaula Celana, pisma i osobne prepiske,sudska izvješæa. Dokumentarnauvjerljivost i literarna sugestivnosttemeljna su obiljeja pripovijedanjau romanu Totenwande.Izoblièenost ivotaCijeli roman ispisan je na osikoja vodi od osobnog i biografskogdo povijesnog i univerzalnog. Dokumentimuzeja Yad Vashem i popissvih logora koji su saèinjavalikoncentracijski kompleks Neuengamme,stoje na jednoj strani teosi, a sadistièke erotske scene Košeai Jacqueline predstavljaju krajnjutoèku fikcionalnog, onu kojadodiruje fantastièno. Pripovjednoumijeæe Daše Drndiæ èitatelja dovodiu situaciju da se ta dva polaspoje u jedno: povijesno dokumentiranidogaðaji pokazuju svoju fantastiènustranu, svoju unutarnjuizoblièenost koja nas prisiljava daponištimo znaèenje sintagme smisaoivota. Holokaust, koji je stvarnatema romana, upravo je to –poništenje ivota i poništenje smisla.Vrhunac toga fantazmagorijskopovijesnogkaosa predstavlja drugidio knjige pod naslovom ZubaloLile Weiss, koji je u cjelini iskazan udijaloškoj, odnosno poliloškoj formi.Polifoni diskurs u Zubalu LileWeiss satkan je od glasova Hitlera,Staljina, Konrada Košea, Lile, Rimme,Lenke... – dakle niza povijesnihi fikcionalnih osoba, “poznatih” i“nepoznatih”, koje bivaju izjednaèenetekstom. Iako se u smislupretpostavljive kronologije dogaðajaZubalo Lile Weiss ne dovezujena prvi dio knjige, njihova je unutarnjasveza tematske i motivskeprirode. I zubalo, naposljetku, pratimojoš od Canzone di guerra.Procedura isprepletanja privatnihsudbina i “velike prièe” svijetapovezuje sve niti: kurva JacquelineHeissmayer otkriva se kao kæerdoktora Kurta Heissmayera koji jeu logorima eksperimentirao s djecom.Zlokobni virus tuberkulozeovako ili onako stie i do glavnogjunaka Konrada Košea koji je ionako– unaprijed i izunutra – zaraenvirusom smrti i ubijanja.Paralelne prièe: Paul Celan,KosovoUnutarnji knjievni provodnimotiv u Totenwandeu je biografija ipjesnièki opus Paula Celana. KonradKoše pred istraiteljem izgovarana hrvatskom i njemaèkom Celanovestihove, njegovu “Fugusmrti”. Celan, pjesnik koji se ubiou pedesetoj godini, skoèivši u Seinu.“Na Pesah ili na Hitlerov roðendan,kako se uzme”, ispisujepripovjedaè – Koše u jednom odbiografskih okvira u tekstu. Celan,jedan od preivjelih iz rumunjskih“logora s prisilnim radom”. Pjesnikpoznat po hermetiènoj poeziji, jeziènomi smisaonom eksperimentu,ponekad na rubu razumljivosti.U njegovoj pjesnièkoj biografijisasvim je oèigledan vrlo visok stupanjtranspozicije osobnog iskustva.Trauma je ono što se ne moeizgovoriti: koliki su preivjeli izkoncentracijskih logora skonèalisamoubojstvom zato što se terettraume i teret krivnje (zato što suostali ivi) nisu mogli podnositi.Na drugome mjestu u knjizi –paralelni svijet deportacije stanovitogM. K. iz Prištine. Svjedoèanstvoo deportaciji vlakom iz proljeæa1999. godine. Paralelni svjetovi,moguæi svjetovi, za Dašu Drndiænisu svjetovi utopije, bajkovite slikesretnijih ivota nego izbjeglièkivagoni, djeca odijeljena od roditelja,logori smrti, zidovi smrti graðeniuvijek iznova. Zato i posljednjareèenica Totenwandea glasi: “imajoš”. Nije samo rijeè o pripovjednompostupku oznaèavanja “otvoreneforme” romana, o naznaci dase romaneskni ciklus Canzone diguerra i Totenwande nastavlja. Reèenicaje ispisana sitnim slovima aligovori jasno: još ih ima, zidovasmrti, oko nas. Zidovi smrti romanesknisu odgovor Daše Drndiæ naCelanovu Fugu smrti.Holokaust i tekstKontekst suvremene hrvatskeknjievnosti ne èini se najprimjerenijimokvirom za situiranje romanaTotenwande. Kada sam, podovršetku drugoga èitanja, odluèilaknjigu “trajnije” smjestiti na polices knjigama, nisam je stavila poredFeriæa i Tomiæa. Napravila sammali razmještaj i na èetrdesetakcentimetara smjestila proze za kojemi se èinilo da idu zajedno: TotenwandeDaše Drndiæ, Konclogorna Savi Ilije Jakovljeviæa, Zar je toèovjek Prima Levija, ivjeti ili pisatii Kakva lijepa nedjelja JorgeaSempruna. Semprun i Levi kao dvaopreèna naèina suoèavanja s prošlošæu:Levi, jedna u nizu rtava holokaustakoje su se ubile desetljeæimaposlije; Semprun, kao primjerstalnoga kontrapunktiranja ivotai smrti, u kojemu pisanje/izgovaranjedoivljenoga postaje naèinda se preivi smrt. Uz to, svezakRepublike iz 1996. godine u kojemje Slobodan Šnajder preveo i komentiraoAdornov tekst Što znaèi:odraðivanje prošlosti, La Caprinustudiju Representing the Holocausti tako redom. Posljednjemjesto u nizu popunio je novi svezakEuropskoga glasnika s prijevodomslavnoga teksta HannahArendt Eichmann u Jeruzalemu.Iako kasnimo za originalom višeod trideset godina, ne bih povodomobjavljivanja toga prijevodalakonski rekla “bolje ikad, nego nikad”,veæ mi se èini da dolazi u pravièas. U pravi èas – za koga? Upravi èas za one koji smatraju dajame pune leševa nikada nisu dobrozatrpane, ma koliko debeli bilislojevi vapna i zemlje. Za prijevodte knjige, na alost, uvijek je pravièas, rekla bi vjerojatno DašaDrndiæ. Adornov pojam odraðivanjeprošlosti svakako nam moe bitiod koristi u razumijevanju razlogakoji su Dašu Drndiæ mogli voditiu pisanju Totenwandea. I u razumijevanjunaše suvremenostikoja se nadaje kao primjereniji,prirodni kontekst za èitanje togaromana, potiskujuæi stvarne povijesnedogaðaje iz sredine dvadesetogstoljeæa. Adorno svoju raspravupiše 1959. godine, niti sasvimblizu niti vrlo daleko (dovoljno dalekone postoji, ne treba se time zavaravati)od vremena holokausta.“Poništavanje sjeæanja prije je uèinakodveæ budne svijesti nego njezineslabosti”, piše Adorno i nastavlja:“U zaboravljanju onoga štojedva da je prošlo èuje se i bijeszbog neèega što svi znaju: da se,naime, nešto mora izgovoriti dokrajanajprije samome sebi, da bi seonda moglo prigovoriti drugome”.Prošlost moe biti “odraðena”tek onda kada se odstrane njeziniuzroci, smatra Adorno, i ta njegovapostavka i danas stoji. Konstantnoobnavljanje fašizma svjedoèi otome da još postoje isti interesikoji su oblikovali fašizam i prijepola stoljeæa, nacionalni i politièki,da još funkcioniraju isti mehanizmikoji proizvode rasne predrasudei sve što onda iz njih slijedi.Totenwande. Zidovi smrti umeðunaslovu nosi in memoriam.U znak sjeæanja. Dakle, protiv zaborava.Zlatko Viduliæo izlaska Zareza (15. veljaèe) pojavilose po novinama poprilièno huškaèkihtekstova o novom izdanjuBabiæ–Finka–Moguševa Hrvatskog pravopisaa da bi bilo potrebe da i Zarez u nekolikopriloga nastavi u sliènom stilu. Naroèito seistako g. Boris Beck, a iznenadio je i g. NevenJovanoviæ.Beck je svoj uradak, u kojem je, toboe,prema novom pravopisu, ocjenjivao pismenostnekih uglednih pisaca i jezikoslovaca,napravio toliko bezobzirno, da èovjeku padnena pamet da zaviri u impresum da bi vidiotko to tako nešto moe dopustiti, alimoda je on naprosto izigrao neèije povjerenje.Osim što doista iznenaðuje da je LjudevitJonke napisao upravo ono što Beck navodi,gdje je to Beck u Pravopisu našao oblike kaoJedan ili dva pravopisaUz tekstove Prisiljenatradicija NevenaJovanoviæa i Moj hrvatskijezik Borisa BeckaZarez br. 49prjedmet, trjebati, privrjedan, naprjedak,prjevoditi i potrjeba?Jovanoviæ je mlad ali ugledan struènjakza klasiènu filologiju, i nije mi poznato zaštose onako arko ukljuèio i u pravopisnu problematiku.Na stranu onaj èlanèiæ u kojempravopisom starijem od iliraca eli razotkritii ismijati namjere pravopisaca. Osvrnuo bihse na èlanak Prisiljena tradicija u kojem kaeda eli pokazati "kako problem izgleda akoga pokušamo izreæi jasno i hladne glave".Dok u Glasu Koncila od 18. veljaèe D.G.(uvjeren sam da je to lektor GK DomagojGreèl koji je i sam pisao pravopisni priruènik)kae da se novo izdanje Pravopisa "razlikuje,uvjetno reèeno, jedino u tri novine",pa spominje ne æu, pisanje je iza tzv. "pokrivenogar" te pisanje suglasnika d i t ispred cu imenica s nastavkom -dac, -dak, -tac i -tak, a u kratkom èlanku uspio je spomenuti iprimjere pa i iznimke, dotle Jovanoviæ uzimau obzir samo ne æu i pisanje rijeèi tipa pogrješka,ali zato uoèava i kae kako su te sitnenovine nabijene simbolièkim znaèenjem. Odmahdodaje kako je te nove propise javnostdoivjela više kao ideološku nego kao lingvistièkuinovaciju pa piše: "Baš kao i naziv nacionalnevalute, ove jeziène geste asocirajujavnost prvenstveno na 'korienski' pravopis iNDH" (sic!).Eto, tako treba! I mlad èovjek je nauèioda treba spomenuti "korienski" pravopis iNDH iako baš promjene tipa ne æu i pogrješka,mislim, i nisu glavna karakteristika tog"korienskog" pravopisa. Glavno je da se neštobilo kako moe povezati s NDH i onda suuzaludna bilo kakva objašnjenja. I za takvopostupanje nije bilo dosta pedesetak godina,veæ tako treba èiniti in aeternum! Ali meni seèini da bi bilo najbolje da se zbog NDH naprostoodreknemo i hrvatskog jezika! Ako ganaime ustaše i nisu uspjeli mnogo izmijeniti,oni su se ipak njime sluili i tako su ga zauvijekopoganili.Ako su novine tipa ne æu i pogrješka nabijenesimbolièkim znaèenjem, ali opsegom,kako veli Jovanoviæ, ipak sitne, kako to da onmalo dalje tvrdi da "zbog njih postaje nepismena,ili manje pismena, ogromna veæina ivihduša u Hrvatskoj"? Pa ipak ne sumnjamda Jovanoviæ kao klasièni filolog jako dobrozna ne samo to da velika veæina i bez tih novinanije previše pismena, nego i zašto je tometako. A kako se moe tvrditi da su problemiza buduæu pismenost ne æu i pogrješka?Pa nismo li mogli proèitati neèiju duhovitostkako pravopisu koji propisuje da pišemo neæu kaemo neæu? Onom tko je to proèitao nepreostaje drugo negoli da to prihvati ili neprihvati, ali ne mora više ništa uèiti. Što semene tièe, a ipak ne spadam meðu one kojisu stariji od osamdeset godina, poslije Drugogsvjetskog rata (do 1960.) pisao sam neæu po pravilima Boraniæeva Pravopisa: "ne serastavlja od glagola". S obzirom na rijeèi tipapogrješka pamtili smo pravilo da j ispadaako doðe suglasnik + r + j pa se to moe idrukèije pamtiti. To pravilo mi je vrlo èestopadalo na pamet, jer se, barem u crkvenomjeziku, rijetko èulo, a pogotovo rijetko pisalonpr. bezgrješan, bezgrešnost i sl. No nitko minikad nije rekao da je pogrješka, bezgrješanitd. nasljeðe "korienskog" pravopisa i AntePaveliæa. Uostalom, taj pravopis, sve i dasmo htjeli, nismo mogli dobiti u ruke, jer bito onda bilo kanjivo i za onoga tko bi gatraio, a pogotovo za onoga tko bi ga dao. Asad Jovanoviæ tvrdi kako "pogrješka ovu zajednicutrenutaèno ivih hrvatskih graðanapodsjeæa na Antu Paveliæa, a ne na IvanaBroza i Tomu Maretiæa; to je èinjenica".To,tvrdi, kod mene nije èinjenica, a mislim danije ni kod velike veæine onih koji uopæe vodemalo više raèuna o pravopisnim èinjenicama,a smiješno je govoriti o "najmanje èetiri milijuna"koji bi o tome tako mislili. No, zacijeloæe unaprijed tako misliti ako se netko budetrudio da tako misle.Ovo moje pisanje nipošto ne znaèi damislim kako novom izdanju Pravopisa netreba ništa prigovarati. Neka o njemu pišesvatko tko misli da ima što reæi, pogotovo jezikoslovci,ali u pisanju bi trebalo izbjegavatihuškanje. Pisanje bez huškanja moda bidovelo do toga da u novom izdanju ne budenièega s èime se struènjaci ne bi slagali. Ipakelim reæi da spominjane novine ne mogu bitiuzrokom još veæe nepismenosti. Uzrok nepismenostidoista je uglavnom izvanjezièni.Zna se naime što je bilo s hrvatskim jezikomod Beèkog dogovora pa sve do onog Novosadskogza koji kau da je bio vrhunac jeziènogunitarizma.Sloio bih se sa zakljuèkom Nevena Jovanoviæada huškanju treba suprotstaviti jednostavneprosvjetiteljske vrline: razum, logiku,jasnoæu, znanje, hrabrost. Jedino mi seèini da nije uvijek jednostavno reæi koliko jenešto razumno, logièno itd., a mislim da toovaj put u priliènoj mjeri vrijedi i za èlanakPrisiljena tradicija. Ukoliko je nešto više ilimanje jezièno opravdano, onda ne morasmetati što u jeziènoj èinjenici moe biti i nekiizvanjezièni razlog. Pa vrijeme je da veæjednom stvorimo tradiciju na osnovi, recimo,nekakvog zagrebaèkog dogovora. Zašto bi toikomu smetalo kad je pjesnik odavna o jezikurekao: "Po njemu si sve što jesi"?!

III/51, 15. oujka 2,,1 47ÈasopisiDušanka ProfetaOp.a., kulturni magazin i katalogknjiga, broj 1, glavni urednik ValerijJurešiæ, izdavaè Faust Vranèiæ d.o.o,Zagreb, sijeèanj 2001.agazin Op.a. izišao je krajemprošle godine s numeracijomnulti broj, koja je ukazivala da jerijeè o ispitivanju pulsa èitateljstva imarketinškoj isplativosti projekta.Broj jedan svjedoèi da je publikacijanašla èitatelja, a s obzirom na to da sadrii koristan katalog knjiga, vjerojatnoi korisnika. Recimo odmah: za našeprilike Op.a. izleda izuzetno dobro,tiska se na kvalitetnom papiru, bogatoje ilustriran i formatom dojmljiv. Op.a.,dalje, nije klasièni èasopis, što i podnaslovkulturni magazin kae, pa jepristup temama nešto leerniji, namijenjendoista širokom spektru ‘potrošaèa’kulture. Katalog knjiga, kratke kritiketekuæe knjievne produkcije te nizpriloga o knjievnim temama svjedoèeda knjievnost ima prednost, no naæiæe se ponešto i za ljubitelje stripa, filma,fotografije. Op.a. posveæuje panjui dogaðajima na dalekovidnici, putempokojeg komentara u tekstu Knjigom uglavu II te razgovora s DubravkomMerliæem, sada veæ bivšim zaposlenikomdotiène ustanove. Kritiziran èestozbog rasporeda priloga središnjegDnevnika, Merliæ objašnjava o èemuovisi redoslijed: “Ponekad i o mom raspoloenju,kako elim spojiti blokoveda to ima neku dramaturgiju. A najvanijeod svega, Dnevnik se prije gledaotako da se u prve tri minute znalo štoæe biti do kraja. Sad se gledatelji više nemogu opustiti, moraju do kraja gledati,jer nekada vane stvari i teme stavimona kraj da bismo zadrali napetost”.Malo dalje, odgovarajuæi na pitanje trebali koji put prešutjeti informaciju,Merliæ meðu ostalim kae: “I ovih smodana imali dilemu oko toga pustiti iline snimke èovjeka sa Zrinske gore kojise raznio. Tu je moda ipak trebalo bitioprezniji. Dnevnik u pola osam ipakgleda i puno djece”. Nije mi sasvim jasno,moram priznati, na èemu se zapravotemelji(la) ureðivaèka koncepcija.Polusatna napetost, ali s cenzurom jezivihprizora. Moda je cijela prièa jednostavnija:informirati roditelje i tehorde djece nekim redom i logikom.Osim informacije o kulturnim zbivanjima,kako vidite, Op.a. nudi i dostazabave.Quorum, èasopis za knjievnost,br. 5-6, urednici Miroslav Miæanoviæ iRoman Simiæ, Zagreb, 2000.“ njievnosti zemalja s kojimadijelimo i nešto više od komadiæazemljovida dosad su, uzrijetke i èasne iznimke, bile predstavljenesporadièno, s malo sluha za aktualnostili nedovoljno zanimanja za‘rad na terenu’. O nekima od njih, poputnorveške ili suvremene njemaèke,maðarske ili poljske knjievnosti, znalose jako malo, a kad je informacija idolazila, pojavljivala se u obliku prièeobjavljene u èasopisu ili ponekog zalutalogromana” – obraæa se u uvodnikuuredništvo èitateljstvu. Opservacija je,na alost, više nego toèna. Posljednjiprošlogodišnji broj Quoruma najava jeza sedam antologija europskih prièa iprièa Commonwealtha koje æe se uskoropojaviti u nakladi MD-a. Broj donosiizbor njemaèke, norveške, slovenske,maðarske, talijanske i poljskekratke prièe, te nastavlja seriju izborakratkih prièa Commonwealtha. Kolikoje truda za izbore takve vrste potrebno,govori i broj prevoditelja: devetnaestoronjih trebalo je naæi što nijenimalo lako kad su ‘svjetski jezici u pitanju,a kamoli kada je rijeè o ‘egzotici’poput norveškog jezika. Pojava ovogaQuoruma i najava antologija èine mi seizuzetno vanima. Godinama veæ raspravljamoo problemima koje imajuknjievnosti‘malih jezika’i istodobnonjegujemozavidan autizampremadrugim knji-evnostimakoje takoðernastaju namalim jezicima.Nadamse da kvorumašineæestati samo naovim izborimajer nedostaje još mnogo toga. Grèka,rumunjska, albanska, makedonska,austrijska, švedska, finska, islandska,belgijska, nizozemska, portugalskai, naravno, bugarska proza nama supoprilièna nepoznanica. Nadam se daæe agilno uredništvo uspjeti naæi i prevoditeljeza još ‘egzotiènije’ jezike, pamoda jednog dana saznamo i, luksuzali, što se piše u mnogoljudnoj Kini, naprimjer. U svakom sluèaju: Bravo zakvorumaše!Tvrða, Èasopis za knjievnost, umjetnosti znanost, broj 1-2, glavni urednikarko Paiæ, Ivaniæ Grad, 2000.asopis Tvrða najmlaði je èlanzajednice èasopisa za knjievnost,a pomalo neobièan nazivu uvodniku naslovljenom Utvrðivanjeobjašnjava glavni urednik arko Paiæ:“Kad oivljavamo tradiciju povratkomu javni prostor govora jedne arhaiènerijeèi, onda to ne znaèi da namje nakana biti èuvarima povijesti kaomuzeja ili mauzoleja. Mi hoæemo neštoposve drukèije. Otvoriti prostor uhrvatskoj èasopisnoj produkciji meðugeneracijskomdijalogu, tematiziranjuonih globalnih problema koji suistodobno “naši”, intimni i lokalni ikoji se u podruèju knjievnosti, umjetnostii znanosti ogledaju kao izazovinašeg vremena.” Koncepcijski, Tvrðaje najblia Europskom glasniku kojidri poslovièno visok standard u izboruautora i obrada tema. Broj otvaratematski blok posveæen egzilu upripremi Ljiljane Filipoviæ, temi kojojje ne tako davno bio posveæen i brojKnjievne smotre. Blok je naslovljenStanje zvano egzil i sadri tekstoveLéona i Rebecce Grinberg, EdwardaSaida, Adornov esej Pitanja intelektualneemigracije, Toccatu i fugu zastrance Julije Kristeve, Stanje koje zovemoegzil Josifa Brodskog… Dovoljnoveæ na poèetku da èovjek nabaviTvrðu, no nije to sve. Pessoina Knjiganemira s popratnom bilješkom TanjeTarbuk i esejem San i preobrazbearka Paiæa, blok naslovljenNietzscheovo stoljeæe, Beckett kaopjesnik, Tristan Tzara i esej o odnosudade i nadrealizma Višnje Machiedoslijede u nastavku. Proze SlobodanaŠnajdera, Draena Katunariæa, BorislavaVujèiæa i Tihomira Mraoviæa,poezija Milorada Stojeviæa… Sve usvemu, Tvrða je èasopis za koji je odpoèetka jasno da æe se na policamakuæne biblioteke slagati u niz kao njegov‘stariji brat’ Europski glasnik.Rijeèi, Èasopis za knjievnost, kulturui znanost Matice hrvatske Sisak,glavna urednica Ðurðica Lasiæ-Vukoviæ, broj 4/2000.ovi broj Rijeèi središnji dioposveæuje Zvonimiru Mrkonjiæu,dobitniku nagrade Goranovvijenac 1999. godine. Kako kaeBranko Maleš u uvodu naslovljenomPortret, Mrkonjiæ je “èovjek iz èije sukritike i prijevoda svojedobno uèilisvi mladi kritièari koji su voljeli domaæistih. ”Analitièke preglede Mrkonjiæevapjesništva daju TonkoMaroeviæ, Cvjetko Milanja i SanjinSorel. Goran Rem objašnjava golemiutjecaj Mrkonjiæeve knjige Suvremenohrvatsko pjesništvo objavljene1971. godine na promišljanje pjesništvau nas, povezujuæi pojavu knjige spojavom postmoderne u hrvatskoj literaturi.Drugi veæi blok posveæen je Anðeluu ofsajdu Zorana Feriæa. Iako je èitateljstvosteklo dojam da je o Feriæureèeno gotovo sve što se moglo reæi,kritièarka Jagna Pogaènik i polaznicistilistièkog seminara III. godine kroatistikeKrešimira Bagiæa nude nove ivrlo raznovrsne interpretacije Anðelau ofsajdu. Ono što iznenaðuje i veselijesu lucidnost i oštrina studentskihopservacija. Studenti izbjegavaju ikritièarski konsenzus koji su o Feriæupostigli njihovi stariji kolege. TekstBranke Drageljeviæ naslovljen je JaFeriæa ne mrzim. Bojim ga se, a FedraGrenjo, autorica teksta Tri boje: crno,crno i…crno, zakljuèuje: “Unatoèsvemu, vratit æemo mu se kao što semušterija uvijek iznova pojavi na štajgi.Znamo da æe nas razoèarati, da tojoš uvijek nije najbolji doivljaj, alivratit æemose.” I jošjedna pohvala:studentipokazuju dapostmodernistièkeigreanrova vrlodobro provodeu djelo.Meðu njihovimtekstovimauz klasiènuformu kritike nalazimo intervju,pismo upuæeno autoru, fingiranupolemiku.Rijeè u ovom broju ipak je najveæimdijelom u znaku poezije. Osimtekstova posveæenih pjesništvu ZvonimiraMrkonjiæa, naæi æemo uz njegovupoeziju i poeziju Slavka Jendrièka,Ivice Prtenjaèe, Piotra Kepinskog.Ljubiteljima proze ostaje Pavlièiæevaprièa Stiska oko Siska. Kritiku u rubriciKritièarev obzor potpisuje IvanBoièeviæ.dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.comuredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ, Iva Plešeredaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan,Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Nataša Iliæ,Agata Juniku, Pavle Kaliniæ,Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Dušanka Profeta,Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ,David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: eljko Zoricalektor: Kristian Lewistajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo HrvatskaMinistarstvo kulture Republike HrvatskeCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloitilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.