Skupština Hrvatske vatrogasne zajednice

Županijske vijestimenuti jeste da smo već dvije generacijevatrogasaca doveli do završnog čina dokojeg ih mi možemo školovati, a to je zavatrogasnog časnika, što smatramo jakopotrebnim. Kao nastavak tog ciklusaosposobljavanja počeli smo i osposobljavanjeza specijalnosti i mislimo daje to nužno kako bi vatrogastvo mogloodgovoriti na sve izazove koji se javljajuna intervencijama. Tu postoji opet jedanproblem s Pravilnikom, jer ne možemozapravo osposobljavati zbog nepostojanjaprograma i ovlaštenih ustanova.Problem osposobljavanja javlja se i kodprofesionalnih postrojbi, jer vatrogascikada završe vatrogasnu školu ne dobivajunikakva uvjerenja da su osposobljeniza rad s hidrauličkim aparatom, motornompilom, s dišnim spravama, što jenužno potrebno. U tom segmentu trebanapraviti neke promjene, na što mi nemožemo utjecati.V.V.: Koji su još problemi u radu skojima ste se susretali kao županijskizapovjednik?M. Lovrenčić: Osim početnih problemau financiranju, tu su problemiškolovanja zapovjednih kadrova u vatrogastvui shvaćanja ozbiljnosti tog posla.To je posao koji zahtijeva određenaodricanja, ali zahtijeva i velika znanja.Tu su još i problemi nepostojanja jedinstvenelinije zapovijedanja. Sustavvatrogastva funkcionira do županijskerazine. Međutim, od županijske razinevatrogastvo nam se dijeli na jedan dioprofesionalnih postrojbi koje ustrojbenoi zapovjedno gravitiraju prema DUSZ, aisto tako i DVD-a koji u osobi načelnikaHVZ-a vide svoju čelnu osobu u operativnomsmislu. Čini mi se i da se vatrogastvopreviše odmaklo od operative,odnosno, vatrogastvo vode ljudi koji soperativom nemaju nekih dodirnih točaka.To je i razlog zbog kojeg mi danasnemamo sustav školovanja koji bi bilopotrebno prilagoditi postojećim prilikamai zahtjevima, nemamo usklađenepodzakonske akte, nemamo tipiziranavatrogasna vozila. To se manifestira i nažupanijske zajednice, odnosno, to sam ija osjetio u svojem radu. Nadalje, trebalobi hitno urediti status dobrovoljnogvatrogasca kad je na intervenciji. Onnema nikakvih prava iz radnog odnosaniti beneficije ukoliko je na tom požarunekoliko sati ili nekoliko dana. I u našojse županiji osjeća problem prisustvovanjaintervencijama koje traju više odnekoliko sati. I dobrovoljci imaju svojeobveze i poslove. Što se tiče profesionalnihvatrogasaca, hitno treba urediti njihovstatus prilikom odlaska u mirovinu,posebice u onim slučajevima kada tajvatrogasac ne može zadovoljiti uvjete izliječničkog pregleda koji su dosta strogi.To se posebno osjeća u manjim postrojbamakoje nemaju dovoljno ljudi, kaoprimjerice u našoj županiji.V.V.: Vi i dalje ostajete raditi kao zapovjednikJVP Krapina. Kakva je vašasuradnja s Područnim uredom za zaštitui spašavanje?M. Lovrenčić: Ta uprava nije zamišljenaloše. Mi s njima surađujemo dobro.Međutim, to treba shvatiti uvjetno.Područni ured nije zamišljen u smisluda pomaže operativi vatrogastva, negoda bude koordinator nekih službi. No,teško je biti koordinator ako niste upoznatis funkcioniranjem svih tih službi.Ja to odgovorno tvrdim. Smatramda premalo ljudi shvaća rad primjericeu vatrogastvu. Ipak, moram pohvalitidobru suradnju s Uredom u smislu dasu nam stavili na raspolaganje opremubivših Centara za uzbunjivanje koja njimaviše nije potrebna i tu smo naišli narazumijevanje. Tu je ta suradnja došlado jedne krajnje granice, bez obzira nadobru volju i jedne i druge strane. Otežavajućaokolnost za nas vatrogasce upočetku formiranja tog ureda je to što seformiralo još jedno mjesto dojave za intervenciju.I nakon početnih nesuglasica,uspjeli smo vrijeme od dojave na 112do prosljeđivanja tih poziva do drugihslužbi maksimalno skratiti.V.V.: U svom ste se poslu često družilis vatrogascima iz Slovenije. Što je kodnjih dobro i što bi se moglo primijenitikod nas?M. Lovrenčić: Mi sa susjednom regijomŠmarje pri Jelšah imamo i operativnusuradnju, ne samo deklarativnu.Imamo niz zajedničkih vježbi i imalismo zajedničke intervencije na jednoji drugoj strani granice na kojima smouspješno odradili vatrogasni posao. Štose tiče nekih usporedbi, mislim da su unekim dijelovima bolje uredili vatrogastvood nas, primjerice u pogledu Pravilnikao osposobljavanju, Pravilnika ominimumu tehničke opreme, kategoriziralisu vatrogasne postrojbe, tipiziralivozila i ono što je najvažnije, oni imajustrogo odijeljeno operativni dio oddruštvenog.V.V.: Ostajete i dalje zapovjednikJVP Krapina?M. Lovrenčić: Ostajem i dalje u vatrogastvuprisutan kroz rad JVP Krapinagdje sam zapovjednik, ostajem idalje u Komisiji za osposobljavanje VZKZŽ kao predavač iz nekoliko predmeta,ostajem dalje u radu DVD-a ŠemnicaGornja i svoje mislim usmjeravati k’daljem osposobljavanju operativnih vatrogasaca.Ja sam završio seminar za instruktoraza rad sa simulatorom plamenihudara, u organizaciji Profesionalnihvatrogasaca Hrvatske. To je onaj dio kojimeni čini zadovoljstvo i za koji smatramda je srž vatrogastva.Marijan Lovrenčić, novi županijskizapovjednikNakon Marijana Lovrenčića, dužnostžupanijskog zapovjednika odlukompredsjedništva VZ KZŽ preuzimaDražen Sinković, zapovjednik ZJVPZabok. Dražen Sinković rođen je 1970.godine, u DVD-u Zabok je od 1978. godine,dakle punih 30 godina, a od 1994.je profesionalni vatrogasac. Od 2000.godine zapovjednik je ZJVP Zabok, od2001. zapovjednik je VZ Grada Zaboka,a od 2005. zamjenik županijskog zapovjednikaVZ KZŽ. Dražen Sinković vatrogasnije tehničar sa višom stručnomspremom, oženjen je i otac dvoje djece teživi u Zaboku.V.V.: Što vi mislite o vašem nasljednikuDraženu Sinkoviću i njegovim budućimzadaćama?M. Lovrenčić: Ništa se bitno nećepromijeniti u zagorskom vatrogastvu.Na moje mjesto dolazi dosadašnji zamjenikžupanijskog zapovjednika.Kontinuitet razvoja u zagorskom vatrogastvuje osiguran. On se bavi operativnimvatrogastvom i jako dobro poznajesituaciju u našoj županiji.veljača [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik65