Skupština Hrvatske vatrogasne zajednice

Županijske vijestinik VZ KZŽ. -Do sada smo osposobilioko 80 vatrogasaca, a već je započeo dogovoroko održavanja tečajeva i u Zabokui u Zlataru, tako da bi još jednim ciklusomzavršili ovaj dio osposobljavanjana području cijele Županije- rekao je zadovoljniGlas. –Ovdje je jako puno mladihljudi, što nas posebno veseli i ovo jebilo još jedno stručno usavršavanje kojeje bilo potrebno. Ono što je važno je toda ste tijekom ovog osposobljavanja svipokazali puno volje i znanja- rekao jeMarijan Lovrenčić, županijski vatrogasnizapovjednik, koji je svima uručio zasluženapriznanja na prigodnom slavljuu Pregradi.Marijan Lovrenčić – osvrt nadosadašnji radDean StulićNa prošlogodišnjoj sjednici PredsjedništvaVZ Krapinsko-zagorske županijeostavku na dužnost županijskogvatrogasnog zapovjednika dao je MarijanLovrenčić, inače i zapovjednik Javnevatrogasne postrojbe Krapina. MarijanLovrenčić u vatrogastvu je od 1980. godinei to u dobrovoljnom vatrogastvu, aod 1986. godine član je operativne postrojbeDVD-a Šemnica Gornja. S formiranjemProfesionalne vatrogasne postrojbeu Krapinsko-zagorskoj županiji,zapošljava se 1994. godine u Krapini i odtad je u profesionalnom vatrogastvu. Odreformiranja županijskih zajednica ponovom Zakonu o vatrogastvu od 2000.godine obnašao je dužnost županijskogzapovjednika. Usporedo s tom dužnošću,Marijan Lovrenčić od 2006. godineobnaša i dužnost zapovjednika Javnevatrogasne postrojbe Grada Krapine.Ostavku na dužnost županijskog zapovjednikapodnio je iz osobnih razloga,ali i zbog odnosa sustava vatrogastvana državnoj razini s razinom u županiji.Kako nam je rekao Marijan Lovrenčić,tu su i problemi s dislokacijama, jer onisu svoje obaveze prema državi izvršilikorektno, dok se velik problemi javljajukod povrata troškova.Vatrogasni vjesnik: Kao županijskizapovjednik proveli ste 8 godina. Radiliste i kao zapovjednik JVP Krapina.Dosta je to obveza, ali i odgovornosti.Kakva su Vaša iskustva u radu sa zagorskimvatrogascima?Marijan Lovrenčić: Ja sam na dužnostžupanijskog zapovjednika došaou vrijeme nakon donošenja Zakona ovatrogastvu 1999. godine, kada su naneki način u našoj županiji tek stvoreniuvjeti za zapošljavanje profesionalnogžupanijskog zapovjednika. To je bilovrijeme kada ta dužnost nije bila bašprivlačna i poželjna, a sve je funkcioniralona volonterskoj bazi, vrijeme kadasu neki ljudi u vatrogastvu stvarali antagonizamizmeđu dobrovoljnih i profesionalnihvatrogasaca. Također, tu samdužnost obnašao i u godinama 2002. i2003., kada smo imali velikih problemau financiranju profesionalne vatrogasnepostrojbe, budući da država nije osiguraladovoljno sredstava. Tada smo počeliorganizirati vatrogastvo na drugačijem,teritorijalnom principu, što smatramovrlo ispravnim. Sada smo u nekoj drugojfazi, jer nakon Kornata ništa višenije isto, kada će vatrogastvu trebati prićis malo drugačijih pozicija. Ono kakoja gledam tih 8 godina u vatrogastvu,puno stvari se promijenilo donošenjemtoga Zakona, odnosno samo vatrogastvodobilo je veliku odgovornost, osobitozapovjedni dio, i to od DVD-a, vatrogasnihzajednica općina i gradova dojavnih postrojbi i županijskog zapovjednika.Isto tako, tu je velika odgovornostšto se tiče vođenja intervencija, velikaodgovornost u smislu opremanja, a daistodobno vatrogastvo nije moglo utjecatina sredstva koja su se za to vatrogastvoizdvajala iz općinskih i gradskihproračuna. S druge pak strane, imalismo inspekciju koja je redovito nadziralaprovedbu Zakona o vatrogastvo usmislu opremanja, ispunjavanja uvjetaza zapošljavanje zapovjednika i tu smou određenim momentima dolazili u sukobsa zakonskim odredbama. Valja naglasitida nitko u županijskoj zajednici,pa tako ni ja kao zapovjednik nisu biliprotiv primjene tih odredbi, ali trebaloje dati prelazni period kao što je to primjeriz naših susjednih zemalja. S drugestrane, bili smo suočeni, i još uvijek jesmo,sa neadekvatnim pravilnicima kojireguliraju vatrogasnu djelatnost. Takoje primjerice, Pravilnik o minimumutehničke opreme i sredstava, potpunoisti za središnju postrojbu u gradu s preko100 tisuća stanovnika i s onim od 5tisuća stanovnika, što nije logično. Istotako, ne pravi se razlika između manjihseoskih sredina i manjih urbanih sredina,pa tako imamo situaciju da negdjegomilamo neku opremu gdje nijepotrebna, dok se istodobno sredstva nemogu usmjeravati za nabavku potrebneopreme za određeno područje.V.V.: No, jeste li kao županijski zapovjednikbili zadovoljni stavom zagorskihopćina i gradova što se tiče financiranjazagorskog vatrogastva? Znamo da su uZagorju 22 općine i gradova uključeniu financiranje profesionalnih vatrogasaca.M. Lovrenčić: U sami počecima radabilo je različitih načina izdvajanja sredstavatemeljem Zakona o vatrogastvu,jer se to ponegdje shvaćalo kao novi namet.No, nakon 6 godina to je svugdjepostalo uobičajeno i u pravilu se izdvajau potpunosti te s te strane tu nema višeproblema. Tu je zasigurno doprinio i inspekcijskinadzor koji nije bio samo narazini vatrogasnih društava i postrojbi,nego i na razini jedinica lokalne samouprave.Taj se sistem financiranja danasdobro vidi na vrlo dobroj opremljenostivatrogasnih postrojbi na području našežupanije. Naime, dužnost županijskogzapovjednika bila je i usmjeravati tasredstva prvenstveno za osposobljavanjekadrova i isto tako za nabavkuopreme koja je propisana Pravilnikomo minimumu opreme. U tome mislimda smo uspjeli, jer su u većini postrojbi,što DVD-a i javnih postrojbi, zadovoljeneosnovne odredbe tog Pravilnika ina svim se mjestima može vidjeti boljaopremljenost, od primjerice voznog parkakoji je pomlađen, pa čak i nadopunjennovim vozilima. To u proteklih 8 godinasmatram velikim našim uspjehom u našojžupaniji. Isto tako, od 2000. godinedošlo je do smjena nekih generacija onihkoji su vatrogastvo vodili u operativnomsmislu. Upravo u tom smislu smo pristupiliškolovanju velikog broja operativnihvatrogasaca na području cijele Županije,od kojih je veći broj onih s višim rangomškolovanja. Ono što je važno napo-64 Vatrogasni vjesnik veljača [ 2008 ]