IntervjuMarijan Lovrenčić – retrospektivadosadašnjeg radaNa prošlogodišnjoj sjednicipredsjedništva VZ Krapinskozagorskežupanije ostavku naradno mjesto županijskog vatrogasnogzapovjednika dao je MarijanLovrenčić, inače i zapovjednikJavne <strong>vatrogasne</strong> postrojbeKrapina. Marijan Lovrenčić prisutanje u vatrogastvu od 1980.godine i to u dobrovoljnom vatrogastvu,a od 1986. godine članje operativne postrojbe DVD-aMarijan Lovrenčić Šemnica Gornja. Sa formiranjemprofesionalne <strong>vatrogasne</strong>postrojbe u Krapinsko-zagorskoj županiji, zapošljava se 1994.godine u Krapini i od tad je u profesionalnom vatrogastvu. Odreformiranja županijskih zajednica po novom Zakonu o vatrogastvuod 2000. godine obnašao je dužnost županijskog zapovjednika.Usporedo s tom dužnošću, Marijan Lovrenčić od2006. godine obnaša i dužnost zapovjednika Javne <strong>vatrogasne</strong>postrojbe Grada Krapine. Upravo taj staž od 8 godina bio je ipovod našem razgovoru s njim i kratki presjek rada, iskustvai dojmova o stanju u vatrogastvu u Zagorju i šire. Ostavku nadužnost županijskog zapovjednika podnio je iz osobnih razloga,ali i zbog odnosa sustava vatrogastva na državnoj razini sarazinama u županiji. Kako nam je rekao Marijan Lovrenčić,tu su problemi s dislokacijama, jer oni su svoje obaveze premadržavi izvršili korektno, dok se velik problemi javljaju kodpovrata troškova.Vatrogasni vjesnik: Kao županijski zapovjednik proveliste 8 godina. Radili ste i kao zapovjednik JVP Krapina. Dostaje to obveza, ali i odgovornosti. Možete li nam ukratko rećivaša iskustva u radu sa zagorskim vatrogascima?Marijan Lovrenčić: Ja sam na dužnost županijskog zapovjednikadošao u ono vrijeme nakon donošenja Zakona o vatrogastvu1999. godine, koji je na neki način u našoj županijitek stvorio uvjete za zapošljavanje profesionalnog županijskogzapovjednika i kao takav tu sam dužnost obnašao prvi. To jebilo ono vrijeme kada ta dužnost nije bila baš privlačna i poželjna,a sve je funkcioniralo na volonterskoj bazi i kad su postojaliljudi u vatrogastvu koji su stvarali antagonizam izmeđudobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca. Također, tu samdužnost obnašao i u godinama 2002. i 2003., kad smo imalivelikih problema oko financiranja profesionalne <strong>vatrogasne</strong>postrojbe, budući da država nije osigurala dovoljno sredstava.Tada smo počeli organizirati vatrogastvo na drugačijem,teritorijalnom principu, što smatramo vrlo ispravnim. Sadasmo u nekoj drugoj fazi, jer nakon Kornata ništa više nije isto,kada će vatrogastvu trebati prići sa malo drugačijih pozicija.Ono kako ja gledam tih 8 godina u vatrogastvu, puno stvari sepromijenilo donošenjem toga Zakona, odnosno samo vatrogastvodobilo je jako veliku odgovornost, osobito zapovjednidio, i to od DVD-a, vatrogasnih zajednica općina i gradovado Javnih postrojbi i županijskogzapovjednika. Isto tako,tu je velika odgovornost što setiče vođenja intervencija, velikaodgovornost u smislu opremanja,a da istodobno vatrogastvokao takvo nije moglo utjecati nasredstva koja su se za to vatrogastvoizdvajala iz općinskih igradskih proračuna. S druge pakstrane, imali smo inspekciju kojaje redovito nadzirala provedbuZakona o vatrogastvo u smislu Dražen Sinkovićopremanja, ispunjavanja uvjetaza zapošljavanje zapovjednika i tu smo u određenim momentimadolazili u sukob sa zakonskim odredbama. Valja naglasitida nitko u županijskoj zajednici, pa tako i ja kao zapovjednikprotiv primjene tih odredbi, ali trebalo je dati jedan prelazniperiod kao što je to primjer iz naših susjednih zemalja. S drugestrane, bili smo suočeni, i još uvijek jesmo, sa neadekvatnimpravilnicima koji reguliraju vatrogasnu djelatnost. Tako daprimjerice Pravilnik o minimumu tehničke opreme i sredstavaje potpuno isti za središnju opremu za središnju postrojbu ujednom gradu s preko 100 tisuća stanovnika i jednom sa oko 5tisuća stanovnika, što nije logično. Isto tako, ne pravi se razlikaizmeđu manjih seoskih sredina i manjih urbanih sredina, patako imamo situaciju da negdje gomilamo neku opremu gdjenije potrebna, dok se istodobno sredstva ne mogu usmjeravatiza nabavku potrebne opreme za određeno područje.VV: No, jeste li kao županijski zapovjednik bili zadovoljnistavom zagorskih općina i gradova što se tiče financirnjazagorskog vatrogastva? Znamo da su u Zagorju 22 općine igradova uključeni u financiranje profesionalnih vatrogasaca.M. Lovrenčić: U sami počecima rada bilo je različitih načinaizdvajanja sredstava po Zakonu o vatrogastvu, jer se toponegdje shvaćalo kao novi namet. No, nakon 6 godina to jesvugdje postalo uobičajeno i u pravilu se izdvaja u potpunostite s te strane tu nema više problema. Tu je zasigurno doprinioi inspekcijski nadzor koji nije bio samo na razini vatrogasnihdruštava i postrojbi, nego i na razini jedinica lokalne samouprave.Taj se sistem financiranja danas dobro vidi na vrlodobroj opremljenosti vatrogasnih postrojbi na području našežupanije. Naime, dužnost županijskog zapovjednika bila je iusmjeravati ta sredstva prvenstveno za osposobljavanje kadrovai isto tako za nabavku opreme koja je propisana Pravilnikomo minimumu opreme. U tome mislim da smo uspjeli, jeru većini postrojbi, što DVD-a i Javnih postrojbi, imamo zadovoljeneosnovne odredbe tog Pravilnika i na svim se mjestimamože vidjeti bolja opremljenost, od primjerice voznog parkakoji je pomlađen, pa čak i nadopunjen novim vozilima. To uproteklih 8 godina smatram velikim našim uspjehom u našojžupaniji. Isto tako, od 2000. godine došlo je do smjena nekihveljača [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik47
Aktualnostigeneracija onih koji su vatrogastvo vodili u onom operativnomsmislu. Upravo u tom smislu smo pristupili školovanjujako velikog broja operativnih vatrogasaca na području cijeležupanije, od kojih je veći broj onih koji su išli u viši rang školovanja.Ono što je važno napomenuti je to da smo već dvijegeneracije vatrogasaca doveli do završnog čina do kojeg ih mimožemo školovati, a to je za vatrogasnog časnika, što smatramojako potrebnim. Kao nastavak tog ciklusa osposobljavanjapočeli smo i osposobljavanje za specijalnosti i mislimo da jeto nužno kako bi vatrogastvo moglo odogovoriti na sve izazovekoji se javljaju na intervencijama. Tu postoji opet jedanproblem s Pravilnikom, jer ne možemo zapravo osposobljavatizbog nepostojanja programa i ovlaštenih ustanova. Problemoko osposobljavanja javlja se i kod profesionalnih postrojbi,jer vatrogasci kada završe vatrogasnu školu ne dobivaju nikakvauvjerenja da su osposobljeni za rad s hidrauličkim aparatom,motornom pilom, sa dišnim spravama, što je nužnopotrebno. U tom segmentu treba napraviti neke promjene, našto mi ne možemo utjecati.VV: Koji su još problemi u radu s kojima ste se susretalikao županijski zapovjednik?M. Lovrenčić: Osim početnih problema oko financiranja,tu su problemi oko školovanja zapovjednih kadrova u vatrogastvui shvaćanja ozbiljnosti tog posla. To je posao koji zahtijevaodređena odricanja, ali zahtijeva i velika znanja. Tu su joši problemi oko nepostojanja jedinstvene linije zapovijedanja.Sustav u vatrogastvu funkcionira do županijske razine. Međutim,od županijske razine vatrogastvo nam se dijeli na jedandio profesionalnih postrojbi koje ustrojbeno i zapovjedno gravitirajuprema DUSZ, a isto tako i DVD-a koji u osobi načelnikaHVZ-a vide svoju čelnu osobu u operativnom smislu. Činimi se i da se vatrogastvo previše odmaklo od operative, odnosno,vatrogastvo vode ljudi koji sa operativom nemaju nekihdodirnih točaka. To je i razlog zbog kojeg mi danas nemamosustav školovanja koji bi bilo potrebno prilagoditi postojećimprilikama i zahtjevima, nemamo usklađene podzakonske akte,nemamo tipizirana vatrogasna vozila. To se manifestira i nažupanijske <strong>zajednice</strong>, odnosno, to sam i ja osjetio u svojemradu. Nadalje, trebalo bi hitno urediti status dobrovoljnog vatrogascakad je na intervenciji. On, kao što smo to i vidjeli,nema nikakvih prava iz radnog odnosa niti nikakve beneficijeukoliko je na tom požaru nekoliko sati ili nekoliko dana. I unašoj se županiji osjeća problem prisustvovanja intervencijamakoje traju više od nekoliko sati. I dobrovoljci imaju svojeobaveze i poslove. Što se tiče profesionalnih vatrogasaca, tuhitno treba urediti njihov status prilikom odlaska u mirovinu,posebice u onim slučajevima kada taj vatrogasac ne može zadovoljitiuvjete iz liječničkog pregleda koji su dosta strogi. Tose posebno osjeća u manjim postrojbama koje nemaju dovoljnoljudi, kao primjerice u našoj županiji.VV: Vi i dalje ostajete raditi kaozapovjednik JVP Krapina.Kakva je vaša suradnja s Područnim uredom za zaštitu i spašavanje?M. Lovrenčić: Ta uprava nije zamišljena loše. Mi s njimasurađujemo dobro. Međutim, to treba shvatiti uvjetno. Područniured nije zamišljen u smislu da pomaže operativi vatrogastva,nego da bude koordinator nekih službi. No, teškoje biti koordinator ako niste upoznati s funkcioniranjem svihtih službi. Ja to odgovorno tvrdim. Smatram da premalo ljudishvaća rad primjerice u vatrogastvu. Ipak, moram pohvalitidobru suradnju s uredom u smislu da su nam stavili na raspolaganjeopremu bivših Centara za uzbunjivanje koja njima višenije potrebna i tu smo naišli na razumijevanje. Tu je ta suradnjadošla do jedne krajnje granice, bez obzira na dobru volju ijedne i druge strane. Otežavajuća okolnost za nas vatrogasce upočetku formiranja tog ureda je to što se formiralo još jednomjesto dojave za intervenciju. I nakon početnih nesuglasica,uspjeli smo vrijeme od dojave na 112 do proslijeđivanja tihpoziva do drugih službi maksimalno skratiti.VV: U svom ste se poslu često družili s vatrogascima izSlovenije. Što je kod njih dobro i što bi se moglo primijenitikod nas?M. Lovrenčić: Mi sa susjednom regijom Šmarje pri Jelšahimamo i operativnu suradnju, ne samo deklarativnu. Imamoniz zajedničkih vježbi i imali smo zajedničke intervencije najednoj i drugoj strani granice na kojima smo uspješno odradilivatrogasni posao. Što se tiče nekih usporedbi, mislim da suu nekim dijelovima bolje uredili vatrogasvo od nas, od Pravilnikao osposobljavanju, Pravilnika o minimumu tehničkeopreme, kategorizirali su <strong>vatrogasne</strong> postrojbe, tipizirali vozilai ono što je najvažnije, oni imaju strogo odijeljeno operativnidio od organizacijskog.VV: Ostajete i dalje zapovjednik JVP Krapina?M. Lovrenčić: Ostajem i dalje prisutan kroz rad JVP Krapinagdje sam zapovjednik, ostajem i dalje u Komisiji za osposobljavanjeVZ KZŽ kao predavač iz nekoliko predmeta,ostajem dalje u radu DVD-a Šemnica Gornja i svoje mislimusmjeravati ka daljem osposobljavanju operativnih vatrogasaca.Ja sam završio seminar za isntruktora za rad sa simulatoromplamenih udara, u organizaciji Profesionalnih vatrogasaca<strong>Hrvatske</strong>. To je onaj dio koji meni čini zadovoljstvo i za kojismatram da je srž vatrogastva.Nakon Marijana Lovrenčića, dužnost županijskogzapovjednika odlukom predsjedništa VZ KZŽ preuzimaDražen Sinković, zapovjednik ZJVP Zabok. Dražen Sinkovićrođen je 1970. godine, u DVD-u Zabok je od 1978.godine, što je ove godine punih 30 godina, a od 1994. jeprofesionalni vatrogasac. Od 2000. godine zapovjednik jeZJVP Zabok, od 2001. zapovjednik je VZ Grada Zaboka,a od 2005. zamjenik županijskog zapovjednika VZ KZŽ.Dražen Sinković vatrogasni je tehničar sa višom stručnomspremom, oženjen je i otac dvoje djece te živi u Zaboku.VV: Što vi mislite o vašem nasljedniku Draženu Sinkovićui njegovim budućim zadaćama?M. Lovrenčić: Ništa se bitno neće promijeniti u zagorskomvatrogastvu. Na moje mjesto dolazi dosadašnji zamjenikžupanijskog zapovjedništva. Kontinuitet razvoja u zagorskomvatrogastvu je osiguran. On se bavi operativnim vatrogastvomi jako dobro poznaje situaciju u našoj županiji.Dean Stulić48 Vatrogasni vjesnik veljača [ 2008 ]