Skupština Hrvatske vatrogasne zajednice

IntervjuMarijan Lovrenčić – retrospektivadosadašnjeg radaNa prošlogodišnjoj sjednicipredsjedništva VZ Krapinskozagorskežupanije ostavku naradno mjesto županijskog vatrogasnogzapovjednika dao je MarijanLovrenčić, inače i zapovjednikJavne vatrogasne postrojbeKrapina. Marijan Lovrenčić prisutanje u vatrogastvu od 1980.godine i to u dobrovoljnom vatrogastvu,a od 1986. godine članje operativne postrojbe DVD-aMarijan Lovrenčić Šemnica Gornja. Sa formiranjemprofesionalne vatrogasnepostrojbe u Krapinsko-zagorskoj županiji, zapošljava se 1994.godine u Krapini i od tad je u profesionalnom vatrogastvu. Odreformiranja županijskih zajednica po novom Zakonu o vatrogastvuod 2000. godine obnašao je dužnost županijskog zapovjednika.Usporedo s tom dužnošću, Marijan Lovrenčić od2006. godine obnaša i dužnost zapovjednika Javne vatrogasnepostrojbe Grada Krapine. Upravo taj staž od 8 godina bio je ipovod našem razgovoru s njim i kratki presjek rada, iskustvai dojmova o stanju u vatrogastvu u Zagorju i šire. Ostavku nadužnost županijskog zapovjednika podnio je iz osobnih razloga,ali i zbog odnosa sustava vatrogastva na državnoj razini sarazinama u županiji. Kako nam je rekao Marijan Lovrenčić,tu su problemi s dislokacijama, jer oni su svoje obaveze premadržavi izvršili korektno, dok se velik problemi javljaju kodpovrata troškova.Vatrogasni vjesnik: Kao županijski zapovjednik proveliste 8 godina. Radili ste i kao zapovjednik JVP Krapina. Dostaje to obveza, ali i odgovornosti. Možete li nam ukratko rećivaša iskustva u radu sa zagorskim vatrogascima?Marijan Lovrenčić: Ja sam na dužnost županijskog zapovjednikadošao u ono vrijeme nakon donošenja Zakona o vatrogastvu1999. godine, koji je na neki način u našoj županijitek stvorio uvjete za zapošljavanje profesionalnog županijskogzapovjednika i kao takav tu sam dužnost obnašao prvi. To jebilo ono vrijeme kada ta dužnost nije bila baš privlačna i poželjna,a sve je funkcioniralo na volonterskoj bazi i kad su postojaliljudi u vatrogastvu koji su stvarali antagonizam izmeđudobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca. Također, tu samdužnost obnašao i u godinama 2002. i 2003., kad smo imalivelikih problema oko financiranja profesionalne vatrogasnepostrojbe, budući da država nije osigurala dovoljno sredstava.Tada smo počeli organizirati vatrogastvo na drugačijem,teritorijalnom principu, što smatramo vrlo ispravnim. Sadasmo u nekoj drugoj fazi, jer nakon Kornata ništa više nije isto,kada će vatrogastvu trebati prići sa malo drugačijih pozicija.Ono kako ja gledam tih 8 godina u vatrogastvu, puno stvari sepromijenilo donošenjem toga Zakona, odnosno samo vatrogastvodobilo je jako veliku odgovornost, osobito zapovjednidio, i to od DVD-a, vatrogasnih zajednica općina i gradovado Javnih postrojbi i županijskogzapovjednika. Isto tako,tu je velika odgovornost što setiče vođenja intervencija, velikaodgovornost u smislu opremanja,a da istodobno vatrogastvokao takvo nije moglo utjecati nasredstva koja su se za to vatrogastvoizdvajala iz općinskih igradskih proračuna. S druge pakstrane, imali smo inspekciju kojaje redovito nadzirala provedbuZakona o vatrogastvo u smislu Dražen Sinkovićopremanja, ispunjavanja uvjetaza zapošljavanje zapovjednika i tu smo u određenim momentimadolazili u sukob sa zakonskim odredbama. Valja naglasitida nitko u županijskoj zajednici, pa tako i ja kao zapovjednikprotiv primjene tih odredbi, ali trebalo je dati jedan prelazniperiod kao što je to primjer iz naših susjednih zemalja. S drugestrane, bili smo suočeni, i još uvijek jesmo, sa neadekvatnimpravilnicima koji reguliraju vatrogasnu djelatnost. Tako daprimjerice Pravilnik o minimumu tehničke opreme i sredstavaje potpuno isti za središnju opremu za središnju postrojbu ujednom gradu s preko 100 tisuća stanovnika i jednom sa oko 5tisuća stanovnika, što nije logično. Isto tako, ne pravi se razlikaizmeđu manjih seoskih sredina i manjih urbanih sredina, patako imamo situaciju da negdje gomilamo neku opremu gdjenije potrebna, dok se istodobno sredstva ne mogu usmjeravatiza nabavku potrebne opreme za određeno područje.VV: No, jeste li kao županijski zapovjednik bili zadovoljnistavom zagorskih općina i gradova što se tiče financirnjazagorskog vatrogastva? Znamo da su u Zagorju 22 općine igradova uključeni u financiranje profesionalnih vatrogasaca.M. Lovrenčić: U sami počecima rada bilo je različitih načinaizdvajanja sredstava po Zakonu o vatrogastvu, jer se toponegdje shvaćalo kao novi namet. No, nakon 6 godina to jesvugdje postalo uobičajeno i u pravilu se izdvaja u potpunostite s te strane tu nema više problema. Tu je zasigurno doprinioi inspekcijski nadzor koji nije bio samo na razini vatrogasnihdruštava i postrojbi, nego i na razini jedinica lokalne samouprave.Taj se sistem financiranja danas dobro vidi na vrlodobroj opremljenosti vatrogasnih postrojbi na području našežupanije. Naime, dužnost županijskog zapovjednika bila je iusmjeravati ta sredstva prvenstveno za osposobljavanje kadrovai isto tako za nabavku opreme koja je propisana Pravilnikomo minimumu opreme. U tome mislim da smo uspjeli, jeru većini postrojbi, što DVD-a i Javnih postrojbi, imamo zadovoljeneosnovne odredbe tog Pravilnika i na svim se mjestimamože vidjeti bolja opremljenost, od primjerice voznog parkakoji je pomlađen, pa čak i nadopunjen novim vozilima. To uproteklih 8 godina smatram velikim našim uspjehom u našojžupaniji. Isto tako, od 2000. godine došlo je do smjena nekihveljača [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik47