IntervjuIntervju s Walterom EggeromPredsjednikMeđunarodne<strong>zajednice</strong> vatrogasnihi spasilačkihslužbi WalterEgger boravio jena poziv <strong>Hrvatske</strong><strong>vatrogasne</strong> <strong>zajednice</strong>od 29. do 30.siječnja 2008. godineu Hrvatskoj.Tom prigodom W. Egger dao je intervjuza Vatrogasni vjesnik.Vatrogasni vjesnik: Cijenjeni gospodineEgger, iako Vas mnogi hrvatskivatrogasci poznaju kao predsjednikaCTIF-a (Međunarodne <strong>zajednice</strong> vatrogasnihi spasilačkih službi), možeteli nam ukratko opisati Vašu vatrogasnukarijeru u Švicarskoj i dosadašnje dužnostiu CTIF-a?Walter Egger: Imao sam sreću da samprošao doslovce sve razine u vatrogastvu.Počeo sam kao “vatrogasni vojnik” kadasam bio nešto stariji od 20 godina; nakontoga sam završio sve tečajeve do vatrogasnogčasnika, postao sam zapovjednikDobrovoljnog vatrogasnog društva gradaRegensdorfa, koji danas ima 16 tisućastanovnika; postao sam predsjednikKantonalne <strong>vatrogasne</strong> <strong>zajednice</strong> gradaZuericha, u kojoj sam izabran u Bern,kao jedan od članova Predsjedništva Vatrogasne<strong>zajednice</strong> Švicarske. Izboromza predsjednika Vatrogasne <strong>zajednice</strong>Švicarske, postao sam ujedno blagajnikCTIF-a. Nakon toga sam bio jednu godinugeneralni tajnik, a dužnost predsjednikaMeđunarodne <strong>vatrogasne</strong> <strong>zajednice</strong>vatrogasnih i spasilačkih službi obnašamveć 4 godine.V. V.: Kao dugogodišnji vatrogasacmožete li nam ukratko opisati najnovijetrendove u strukturi i razvoju švicarskogvatrogastva? Uz statističke podatkei strukturu <strong>vatrogasne</strong> organizacije,zanima nas, koji su temelji i načela uorganizaciji vatrogastva jedne od najbogatijihzemalja svijeta?W. E.: Jedna od najbogatijih zemalja- to ste vi rekli! Njemačka, Švicarskai Austrija su jedne od tipičnih zemalja,koje se zasnivaju na dobrovoljnom vatrogastvu.Najveći broj vatrogasnih postrojbiu tim zemljama organizirani suna dobrovoljnoj bazi. U Švicarskoj npr.djeluje oko 120 tisuća dobrovoljnih i okotisuću profesionalnih vatrogasaca. Tajsustav se kod nas dokazao kao uspješan.Uvjet za to je da su dobrovoljni vatrogascivrlo dobro osposobljeni i opremljeni,a prije svega da ih poslodavci daju naraspolaganje. To se u vremenu konjukturene pojavljuje kao problem, za razlikuu vremenima recesije, kada ljudi nedostajuna radnom mjestu. Taj problem semora u predstojećem vremenu detaljnorazmotriti. Ako želimo dobrovoljne vatrogasceintegrirati u <strong>vatrogasne</strong> postrojbe,moramo stvoriti dobre odnoses poslodavcima, koji će biti spremni datisvoje djelatnike na raspolaganje, odnosnoosloboditi ih za pohađanje tečajeva,usavršavanja i odlazak na intervencije. UKantonu Zurich, od kuda potičem, imamoobvezno osiguranje građevina, kojumora imati svaki vlasnik građevine, i toosiguranje subvencionira općine i gradoveu području vodoopskrbe, kao i kodnabavke <strong>vatrogasne</strong> tehnike i opreme.To, međutim, poslodavcima nije bilo dovoljno,tako da se sada subvencioniraju itečajevi usavršavanja, ali još uvijek se nenadoknađuje trošak nastao zbog izostankas posla i <strong>vatrogasne</strong> tehnike za potrebeusavršavanja. Taj sustav ocjenjujem vrlodobrim. Vatrogasci operativno djeluju uvatrogasnim postrojbama do starosti odotprilike 50 godina. Na taj način nemadodatnih troškova s otpremninama, mirovinamai slično kao kod profesionalnihvatrogasaca, već se smatra da su završilisa službom u vatrogasnoj postrojbi, izkoje automatski istupaju. Važnim mi sečini, da se vatrogasnoj mladeži poklanjavelika pažnja, jer to je budućnost. Mladežnije vezana uz radna mjesta, tako dabez problema mogu upoznavati temeljevatrogastva, i to čine u tjednim tečajevima,što je povoljnija varijanta, negoodrasle uzimati s radnih mjesta, kojionda tamo nedostaju. To cijenim specijalnoovdje u Hrvatskoj, gdje se punoradi s vatrogasnom mladeži, koju trebauzeti za ozbiljno. Treba im se dati osjećajda su uistinu dio <strong>vatrogasne</strong> postrojbe,da se na njih računa, da ih se od početkaispravno obučava i daje temeljna znanja ivještine iz vatrogastva.Da li si mogu priuštiti dva komentara:Prvo bih istaknuo, da se racionalnostidaje velika važnost u Švicarskoj, imolim pojašnjenje oko navedenih statistika.Tih 120 tisuća vatrogasaca djeluje uoko 3.400 lokalnih jedinica samouprave(općina i gradova).V. V.: Možete li predstaviti radCTIF-a, kao i glavne ciljeve, koje ste sipostavili kao Predsjednik CTIF-a?W. E.: Sukladno Statutu, zadatakCTIF-a je jasan: izmjena informacija izmeđuzemalja članica. To znači npr. dazemlje koje imaju posebne ugroze kao štosu mediteranske zemlje, s velikim brojemšumskih požara, da se upravo iz tihzemalja pozivaju stručnjaci da sudjelujuna konferencijama i simpozijima, kakobi znanje koje su stekli u praksi, proširilina što veći broj ljudi, odnosno da sene mora uvijek iznova “otkrivati kotač”.Taj statutarni temelj ispunjavamo na načinda djeluje 7 stručnih povjerenstava,koja organiziraju stručna savjetovanja, učijem radu su pozvane da sudjeluju svezemlje članice. Mi smo tako dvije godineza redom organizirali simpozij o zaštitiod požara u tunelima. Iako su najduži tuneliu planinskim zemljama, postoje tunelii u nizinama, kao što su podvožnjaciispod rijeka i kolodvora, koje se takođersmatra tunelima. Za požare u tunelimaposebno se treba uvježbavati i za njih setreba specijalno pripremati. Tako se znanjašire kako bi svi od toga imali koristi.Središnji Ured u Berlinu pomaže nam usavladavanju svakodnevnih aktivnosti icilj je da nas svi vatrogasci mogu osloviti.Želimo popraviti i kontakte s EuropskomUnijom, ali i surađivati s ostalimmeđunarodnim organizacijama, poticatina izmjenu iskustava i naravno da smozainteresirani da se poveća broj zemaljačlanica. Imamo izuzetno dobre kontaktes Južnom Amerikom i Dalekim Istokom(npr. Japan) i cilj nam je da, uzimanjemdaljnjih zemalja u članstvo, možemo širitinaše horizonte i na taj način zastupatišto širu bazu vatrogasaca. Naravno, imamoi pridružene članice koje nas i financijskipodupiru. One nemaju pravo glasau Skupštini, ali im omogućujemo dapredstavljaju svoje proizvode i da putemrada u povjerenstvima mogu sudjelovatiu donošenju odluka.V. V.: Zahvaljujem se na detaljnomodgovoru. Sada jedno pitanje, koje nasu Hrvatskoj posebno interesira: Kakoocjenjujete budućnost angažiranja dobrovoljnihvatrogasaca u vatrogasnimpostrojbama?W. E.: Upoznao sam rad većeg brojavatrogasnih postrojbi u Hrvatskoj. Mogureći da je vatrogasna tehnika u međunarodnimrazmjerima vrlo dobra. Vidiosam <strong>vatrogasne</strong> postrojbe koje raspolažunajmodernijom opremom, za razliku odnekih zemalja članica. Vjerujem da ćevatrogasna organizacija u Hrvatskoj snovom opremom i tehnikom postavljenezadatke moći dobro savladavati. Takođerću istaknuti da je Hrvatska jedna od najaktivnijihzemalja u CTIF-u. Hrvatskavatrogasna organizacija u većinu tijela ipovjerenstava šalje svoje predstavnike ijasan je interes da se iskoristi mogućnostrazmjene iskustava i znanja, da je Hrvatskazainteresirana na sudjelovanju, ali iveljača [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik23
IntervjuW. Egger, M. Brlečić, A. Sanader, Z. Biškup, Ž. Popović i B. Klemenićda dijeli svoja iskustva. Tu je ispunjenotemeljno načelo davanja i pružanja. Sviimamo korist ako je što veći broj članicauključen u rad stručnih povjerenstava. Iovu priliku koristim da se zahvalim Hrvatskojvatrogasnoj zajednici na značajnomdoprinosu svojih vatrogasaca u timtijelima i povjerenstvima.V. V.: Nešto o pojmu pokrivanjaprostora gustom mrežom vatrogasnihpostrojbi i kako postići i za sve građaneosigurati uravnoteženu zaštitu. Smatram,da na to pitanje dobrovoljno vatrogastvodaje najbolji odgovor.W. E.: U potpunosti se slažem sVama. U posljednje vrijeme se u nekimzemljama pokazalo da nije moguće osiguratioptimalno pokrivanje prostoragustom mrežom vatrogasnih postrojbi.Mi u Švicarskoj i Centralnoj Europismo mišljenja da se neke nesreće moženajbolje savladati velikim brojem dobrovoljnihvatrogasaca. U većim gradovima<strong>vatrogasne</strong> postrojbe su sastavljene odprofesionalnih vatrogasaca jer morajuviše puta dnevno izlaziti na intervencije.Tamo su oni potrebni. Za događaje ururalnim sredinama po našem mišljenjuprikladni su dobrovoljni vatrogasci.V. V.: Hrvatski vatrogasci 2007. godinebilježe do sada najtežu požarnusezonu u kojoj je izgubljeno 13 vatrogasnihživota. Tu mislim na kornatskutragediju i stradanje jednog vatrogascana otoku Hvaru. Na globalnoj raziniuočava se sve veća opasnost od šumskihpožara. Da li Europska Unija, odnosnoUN u tom pogledu namjeravajunešto poduzeti?W. E.: Događaji s ozlijeđenim ili čaksmrtno stradalim vatrogascima ili civilnimosobama uvijek su grozan događaj,koje svakako nikada ne želimo, alikoje je vrlo teško trajno izbjeći. Upravošumski požari protekle su godine pokazali,da postoje događaji, koji potvrđujuizuzetnu opasnost našeg zvanja. Dobroosposobljavanje, dobra oprema, dobrousavršavanje i izmjena iskustava su vrlovažni. I za prekogranične ispomoći će svremenom biti sve više traženo nebirokratskoprelaženje granica. U EU smo uzadnje vrijeme čuli mišljenja, u kojima sespominje nabavka dodatnih vatrogasnihzrakoplova. I takva tehnika će pomagatida se bar djelomično smanjuje opasnosttakvih tragedija. Ali, u tom pogledu jepred nama velik put, o kojem će se jošpuno trebati raspravljati. Spominje se imeđunarodna intervencijska postrojba.Kada i gdje će ona biti locirana, kakve zadaćei kompetencije će imati, nije još uvijekjasno, ali je sigurno da neke zemlje natakvim velikim katastrofama neće moćiizlaziti na kraj s vlastitim sredstvima. Ubudućnosti će, pojačano globalizacijom,i nadalje biti potrebno vršiti pripreme zasusjedsku pomoć na koju moramo bitispremni.V. V.: Jedan također izuzetno važansegment rada vatrogasaca je upravljanjeinformacijama, skupljanje statistika,ali i ispravno postupanje u odnosimas medijima. Kako Vi gledate na tenove izazove u područjima lokalnog,ali i globalnog izvješćivanja?W. E.: Sigurno nije bez osnova izrekainformacija je sve. Bez informacija neuspješnesu intervencije. Bez informacijapuno toga krene po zlu. Samo optimalnainformacija odozdo prema gore ili odozgoprema dolje je važna, ne samo na intervencijama,nego i na osposobljavanju.Informacije su kako za pošiljatelja, tako iza primatelja neophodne, i bez njih nemarukovođenja. Što se tiče odnosa s medijima,to pitanje se uvijek iznova postavlja.Ja kažem među vatrogascima, da ses medijima treba ophoditi kao s partnerom.Što se bolje informacija prenese odvoditelja intervencije ili odgovornih osobaprema medijima oni će manje vremenaizgubiti, a ispravno će se izvješćivatio događaju. Tada više nema špekulacija,odnosno mediji žele kompetentne informacijei njih proslijediti, jer to je njihovozanimanje. Ja imam razumijevanja kadareporteri ponekad žure na požare, i odmahtraže informacije. Oni trebaju našeinformacije. Što je bolja naša informacija,to je iskrenija, otvorenija i pravednijainformacija u novinama. Mediji su našpartner, a ne protivnik, kojega po mogućnostiželimo isključit. Moramo s njimasurađivati. I, ako to funkcionira, dase te informacije ispravno razmjenjuju, inaš će rad biti prikazan u pravom svjetlu.Tada su informacije svrhovite i istinite.V. V.: Kako vidite ulogu hrvatskogvatrogastva u regiji, u (jugoistočnoj)Europi i podunavskim zemljama?W. E.: Smatram da je Hrvatska vatrogasnazajednica i hrvatsko vatrogastvo nadobrom putu. Tehnički su dobro opremljeni.Sudjelovanje u aktivnostima nameđunarodnoj razini koristi i CTIF-u ihrvatskim vatrogascima. Važno je i znatišto se događa izvan zemlje. Vašim aktivnimradom u Koordinaciji podunavskihzemalja, gdje se okupljaju sve podunavskezemlje, utvrđuju se i raspravljajuzajednički problemi, što je važan korakprema europskom vatrogastvu. I u tojKoordinaciji je Hrvatska jedna od vodećihzemalja, gdje imate i tajnika, te stenazočni na svim sjednicama. U budućnostije važno da ne zatvaramo oči preddogađajima, koje ne možemo spriječiti.Mi možemo spriječiti njihove posljedice,ali to zahtijeva angažman, hrabrost, vrijemei toleranciju.V. V.: Imate li na kraju poruku premahrvatskim vatrogascima?W. E.: Mogu samo reći: Nastavite kaodo sada! Vi ste na ispravnom putu! Činimi se da je hrvatsko vatrogastvo na izvrsnojrazini. Danas sam bio na jednojvažnoj Skupštini <strong>Hrvatske</strong> <strong>vatrogasne</strong><strong>zajednice</strong> gdje ste izabrali predsjednika.To je provedeno s puno stila. Kao i kodsvih izbora, bilo je pobjednika i gubitnika.Kada si, međutim, možemo pogledatiu oči i dok se i nadalje međusobnouvažavamo, mislim da je naše zvanje vatrogascana ispravnom putu. Posebno uHrvatskoj sam uočio uzornu korektnosti demokratsko ponašanje i to je ispravniput za napredak i uspjeh.Razgovarao: M. Starčević24 Vatrogasni vjesnik veljača [ 2008 ]