Struka i praksapraška otopi se u litri prokuhane (nije nužno) i ohlađene vode.Pripremljena otopina upotrebljiva je 1 sat, odnosno najviše 24sata ako se čuva na niskoj temperaturi. Otopinom se liječe lakei srednje teške dehidracije. Doza ovisi o stupnju dehidracije iodređuje se na osnovi tablice. Pri predoziranju je moguć prolazniblagi edem očnih kapaka, a u težim slučajevima pogoršavase srčana dekompenzacija, povisuje se krvni tlak i javlja hipernatrijemija.Nakon dugotrajnog uzimanja na očnim se kapcimamogu javiti edemi, koji spontano nestanu nakon prekidaliječenja. Važno je napomenuti da se Rehidromix može izdatii bez liječničkog recepta.Tablica br.2. Doziranje REHIDROMIXA (u ml)Tjelesna masavatrogasca (kg)Liječenje dehidracijeprva 4 satalaka srednjaDoza održavanjaviše od 50 1500-3000 2000-4000 400Nakon prva četiri sata davanja otopine Rehidromixa trebautvrditi kakva je dehidracija:1. manja: daje se doza održavanja dok ne nestanu znaci dehidracije2. jednaka: liječenje se produži za 4 do 6 sati3. teža: liječi se parenteralnoENERGETSKE PLOČICEa) Visokougljikohidratne energetske pločicePrva pločica bogata ugljikohidratima, u obliku zobenih irižinih pahuljica, meda i sirupa od kukuruza ili smeđe riže,proizvedena je sredinom 80-ih. Radilo se o Power Bar-u kojije odmah izazvao boom na američkom tržištu nutricionističkibalansirane hrane i postao omiljena poslastica. Većinatih „ugljikohidratnih bombi“ opskrbljuje organizam s 200 do260 kcal, od kojih bar 50% otpada na ugljikohidrate.Ugljikohidratna pločica oskudijeva u količini bjelančevina(ne više od 10 grama), a može se pohvaliti i minimalnomkoličinom masti. To je važna karakteristika svih prehrambenihartikala namijenjenih za konzumaciju u toku tjelesneaktivnosti (npr. za vrijeme dugih intervencija), jer bjelančevineusporavaju razgradnju glikogena 10 . Glavni sastojakovakvih brzih izvora energije čine šećeri. Naravno, ne bijelišećer, već najčešće med te sirupi dobiveni iz pšenice i smeđeriže. Često u ovoj vrsti energetskih pločica nalazimo i suhovoće (grožđice, smokve, šljive ili marelice), kao dodatni brzoprobavljivi izvor energije za radne mišiće. Proizvođači ovuvrstu energetskih pločica često obogaćuju vitaminskim imineralnim nadomjescima.b) Visokoproteinske energetske pločiceVisokoproteinske pločice su originalno namijenjene bodibilderimakao mali obrok za vrijeme treninga u teretani. Ovdjeih navodimo isključivo u smislu skretanja pozornosti nanjihovo postojanje i svrhu namjene.c) Energetske pločice na hrvatskom tržištuViši rang po kvaliteti predstavljaju pločice koje kupujemo10 Glikogen - polisaharidna makromolekula koja nastaje spajanjem ulanac mnogo molekula glukoze. Organizam pohranjuje glikogen na dva mjesta- u jetri i mišićima.isključivo u specijaliziranim trgovinama sportske hrane poznatihproizvođača poput Twinlab-a, Isostar-a ili Multipower-a i dr..Po cijeni od 15-ak kuna, imamo pločice obogaćene najboljimkombinacijama vitamina i minerala te najdirektnije izvore energijekoje u našem slučaju koristimo kod opskrbe vatrogasaca nadugotrajnim intervencijama ili pri gašenju požara u priobalju .ZaključakOsnovni cilj nadoknade tekućine tijekom vatrogasnih intervencijai neposredno nakon njih je osiguravanje normalnehidracije. Na osnovu dostupnih i relevantnih dokaza, nutricionistipredlažu sljedeće preporuke o količini i sastavu tekućinakoje bi se trebale unositi prije, tijekom i nakon fizičkog rada:Preporuča se konzumiranje nutricionistički izbalansiraneprehrane i unos adekvatne količine tekućineTijekom <strong>vatrogasne</strong> intervencije, vatrogasci bi trebali unosititekućinu u pravilnim intervalima u količini koja je dovoljnada zamijeni gubitak tekućine uslijed znojenja ili konzumiratimaksimalno podnošljive količine tekućine.Preporuča se da temperatura tekućine bude nešto niža odsobne temperature (između 15 i 22 °C). Također je važno da tekućinavatrogascu bude dostupna i u ambalaži adekvatnog volumenakako bi vatrogasac u svom radu bio što manje ometan.Dodatak određenih količina ugljikohidrata i/ili elektrolitapreporuča se kod vatrogasnih intervencija koje traju duže od 1sata jer ovi dodaci neće znatnije utjecati na iskoristivost vode,a mogu poboljšati radne operacije. Što se tiče intervencija kojetraju manje od 1 sata, ne postoje signifikantni dokazi koji dajuprednost različitim napicima nad vodom.Tijekom intenzivnih i napornih vatrogasnih intervencija,koji traju duže od 1 sata, operativnim vatrogascima se preporučaunos ugljikohidrata u količini 30-60 g/h kako bi se omogućilaoksidacija ugljikohidrata i spriječio umor. Ovo se možepostići unosom 600-1200 ml otopine koja sadrži 4 –8 % ugljikohidrata,na sat. Ugljikohidrati mogu biti šećeri (glukoza ilisaharoza) ili škrob (maltodekstrin).Kod dugotrajnih intervencija inkorporacija soli (0,5 – 0,7g/l vode) u rehidratacijske otopine može imati više prednosti:može poboljšati okus tekućine, osigurati retenciju tekućine.Literatura:Batmanghelidj F.: Body´s Many Cries For Water Global HealthSolution, Inc., Vienna, 2001.Internet:www.mojtrener.comwww.nutricionizam.netwww.nutriaktiv.hrwww.nn.hrwww.source.comwww.ferrino.comPropisi:Zakon o vatrogastvu (»Narodne novine«, br. 58/93. i87/96)Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, br. 59/96.)Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN br.5/84 od 14. 02.1984.)Dario Majetić dipl.inž.veljača [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik19
Struka i praksaVožnja vatrogasnih vozila u urgentnim situacijamaSigurnost vatrogasaca u javnom prometuprilikom njihova upućivanja na mjesto požaraili druge vrste intervencija jest od prvorazrednogznačaja u sveukupnoj strukturi organizacijeprotupožarne djelatnosti.Među inim standardnim vježbama, mnogaosnovna vatrogasna društva u Francuskojvode posljednjih nekoliko godina i politikusenzibilizacije osoblja o rizicima prometnogudesa, bilo putem objavljivanja upozoravajućihplakata što « krase » prostorije društava,ili organizacijom tečajeva simulacije vožnje ustvarnim okolnostima prijevoza momčadi ivatrogasnih sredstava pri hitnim intervencijama(što se, dakako, pokazalo, djelotvornijim).Kako je, na primjer, u posljednjih dvadesetakgodina Pokrajinska služba za požare isigurnost Dordogne (izvorno: SDIS), kao uostalomi mnoga druga vatrogasna društva uFrancuskoj, bilježila tužne bilance u učestalimudesima i nesrećama prilikom njihova uključivanja u cestovnipromet, mobilizirali su se oko te problematike i od 2001.godineuveli istinsku politiku cestovne sigurnosti, to jest preveniranjamogućih navedenih rizika pri uključivanju vatrogasnihvozila u javni promet.Usmjerena na tri prevladavajuće teme, ova se politika oslanjana:• senzibiliziranje svih aktivnih sudionika postrojbi vatrogasnihdruštava koji su po liniji službe zaduženi za protupožarneintervencije;• informiranje vozača i odgovornih zapovjednika o njihovimpojedinačnim obvezama i poštivanju propisa Zakona osigurnosti na cestama;• dodatno osposobljavanje vozača u cilju maksimalnogizbjegavanja sudioništva u prometnim udesima i nesrećama, aako to nije moguće, smanjivanja njihove pogubnosti.Statistička studija cestovne akcidentologije vatrogastva tefrancuske regije ubrzo je iznjedrila dvije spoznaje. Prva je pokazalada je u 60 % nesreća s tjelesnimstradanjima, odgovoran biovozač-vatrogasac. Druga ukazujeda je kategorija vozila koja se najčešćenašla u cestovnim udesima(više od 70 % nesreća) bila naravnoona koja se na godišnjoj razininajčešće koristi (osobna zapovjednavozila, ambulanta vatrogasnavozila za pružanje prve pomoćistradalima na požarištu, navalnagasiteljska vozila,…).u slučaju prometnog udesa valjaosloboditi srednju trakuAkcije senzibilizacijeTankoćutnost vozača je možda i najvažnijatočka na kojoj inzistira gore navedeni SDIS.U proteklih pet godina održana su 182 informativnasastanka kojima je prisustvovalo 56% ukupnog efektiva pokrajinskih društava.Uspješno je provedena kampanja upozorenjaputem internog oglašavanja i plakatiranja,kao i provjera poznavanja zakonskih propisao cestovnoj sigurnosti i ponašanja u javnomprometu u koji se nužno pri urgentnim protupožarnimintervencijama uključuju vatrogasnavozila.Usporedo s time, provedena je i lokalnaakcija upozorenja na neminovnu prisutnostvatrogasnih vozila u prometu i napose pri njihovimhitnim intervencija, kojom se željelo« omekšati » javnost i, na neki način, zamolitiostale sudionike u prometu na povećani oprezu takvim prilikama.Navedene akcije izobrazbe i usavršavanjau vožnji vatrogasnim vozilima u javnom cestovnom prometuodvijaju se periodično i traju tri dana, na zatvorenom mješovitomvoznom krugu zemlja-asfalt, a provjera je prepuštenanacionalnoj federaciji auto-sporta, jedne profesionalne organizaciješto je zadužena za skrb o općoj sigurnosti u cestovnomprometu pod geslom “Bolje se ponašati”.Teoretski tečajevi prethode praktičkim vježbama tijekomkojih se deset do dvanaest polaznika upućuje o tehnici naglogkočenja npr., uzimajući u obzir učinke brzine vozila, te prilagodbena iznenadne teškoće proklizavanja i nekontroliranoggubljenja smjera.Svijest o rizicima na cestiNamjera tih tečajeva jest da se spoznaju rizici i doprineseboljem osvajanju vještina u vožnji i ponašanju vatrogasacavozača.Tijekom 30 tečajeva u proteklih pet godina provjerenoje 300 vatrogasaca.Svi su oni jedinstveni u mišljenju koliko im znači ta vrstadodatne obuke u ovladavanju vozilima (reakcija, razmak…)koliko i u tehničkom smislu (refleksni manevri u uvjetima urgentnogcestovnog prelaska do mjesta požara.Naravno, individualna ponašanjase mijenjaju. S parkom odoko 350 vozila, teško je načinitineku fiksnu krivulju broja udesa,no izvjesno je da su te preventivnemjere znakovito umanjile ponajvišematerijalne posljedice udesa (bilježise smanjenje do 40 % troškovapopravka vozila), što je svakakoohrabrujuće da se nastavi u tompravcu.(am)20 Vatrogasni vjesnik veljača [ 2008 ]