24. nedjelja kroz godinu B

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU BUvodU današnjem Markovu evanđelju Isus se direktno obraća svojim učenicima s pitanjem: „Štogovore ljudi, tko sam ja?“ Isus je do tada znao da ga mase prihvaćaju kao političkog Mesiju,onoga koji će ih osloboditi od rimskih okupatora, onoga koji će im dati kruha, koji će ihliječiti i činiti ono što oni žele. Ali Isus to nije; i to ne želi biti. Zbog toga će i mase bitirazočarane. Isusovo pitanje ide dalje. Došao je trenutak da on sazna što njegovi učenicizapravo misle o njemu. On želi doznati istinski identitet svojih učenika. Zato je važnije ovodrugo pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Želi doznati jesu li se njegovi najbliži, oni kojeje izabrao kao svjedoke svoga djela, uzdigli iznad općeg mišljenja o njemu. Jesu li njegoviučenici uočili cjelovitu istinu njegova poslanja ili su se dali zavesti onim što drugi misle onjemu. Petar u ime svih ispovijeda vjeru u njegovo mesijanstvo, prepoznaje dio njegovaidentiteta koji se puno i ne razlikuje od općeg stava. Petar riječima ispovijeda pravovjernost.Riječi: „Ti si Krist, Pomazanik!“ sažimaju svu bit Isusova propovijedanja i djelovanja. On jeonaj Očekivani, Mesija, Onaj koji će donijeti spasenje. No, ta riječima izrečena vjera još nijenašla put u Petrovu životu. Petar u Kristovu liku, u tom trenutku, još nije pronašao svojidentitet. Isus prihvaća Petrovu vjeroispovijest, ali zna da ona nije potpuna. On vjeruje, ali želiići drugim putem. On ne želi Boga koji trpi, Boga koji spašava odbačenošću i križem. Onižele moćnoga Boga, Boga dobrih osjećaja, zabavnog i radosnog, opuštenog i bezbrižnog,Boga po ljudskim mjerilima, a ne po Božjim. I Petar kao čovjek želi od svog Učitelja otklonitkriž i služenje. Strah je Petra nasljedovati takvog učitelja. Pravi učenik slijedi učitelja.Najava„Što vi kažete tko sam ja?“ U tome pitanju stoji temelj učeničkog identiteta. Jesam lidosljedan svojim životnim obećanjima i započetim putovima? Kakav sam dakle? S čim ili skim se poistovjetiti, biti isti. Kršćanin svoj identitet traži u Isusu, u svome shvaćanju Krista, umjeri prihvaćanja Krista. Želimo li Kristov identitet, valja nam Krista prihvatiti, s njime trpjetii umrijeti sebi samima. Uz Krista suputnika imamo i Krista supatnika.Tumačenje čitanjaPrvo čitanja (Iz 50, 5-9a)Prorok Izaija rođen je 765. godine pr. Kr., u Jeruzalemu. (Neki čak misle da je bio izkraljevske obitelji. Bio je visoko izobražen, s kraljevima u povjerljivim odnosima. UzJeruzalem i Sion srcem i dušom vezan). Godine 740., kada je umro kralj Uzija, bio je pozvanmeđu proroke. Pozvan je da naviješta propast Izraela i Judeje kao kaznu za nevjernost naroda(6, 1-13). Svoju proročku službu obnašao je kroz četrdeset godina. U periodu prorokovanjaviše puta je odstupio, a razlog je bio uglavnom kada ga kralj nije slušao. Izaija kao prorok vrloaktivno sudjeluje u političkim zbivanjima u svojoj zemlji, što je od njega učinilo narodnogjunaka. Bio je i vrlo nadaren pisac. Sjaj njegova stila i sadržaj pisanja čine od njega velikog„klasika“ Biblije. No njegova je veličina najprije vjerskog značenja. Izaija u svom pozivudoživljava Boga kao neizmjerno svetog, drugačijeg od ljudi, uzvišenijeg od ovoga svijeta.Njegovo shvaćanje Boga krije u sebi nešto pobjedničko i strašno u isti tren. Bog je Sveti, Jaki,Moćni, Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, sveopći Stvoritelj i jedini upravitelj čovječanstva.Stoga je za Izaiju grijeh izraz ljudske oholosti koja je protiv Boga usmjerena, kojom se čovjekdiže protiv Boga. Stoga je posljedica grijeha nužno kazna. Prorok iznosi grijeh Judeje kaopobunu naroda protiv Boga. Izaija je širokogrudan i prema drugim narodima. U Božje1

kraljevstvo ulaze svi narodi, a ne samo Izrael. Svi će narodi biti spašeni. Takvom porukom,takvom teologijom, Izaija će imati veliki utjecaj na slijedeća pokoljenja, na Novi zavjet. Izaijaje izvršio silan utjecaj na svoje učenike, ne samo u svoje vrijeme nego i mnogo kasnije, uvrijeme babilonskog sužanjstva: Drugog Izaije (usp. Deuteroizaija) i nakon njega Tritoizaija).Današnje 1. čitanje govori o „Sluzi Jahvinu“ koji po biblijskim tumačima pripada tzv.„Drugom Izaiji“ (42-53), a stihovi spadaju u „Treću pjesmu o Sluzi Jahvinu.“ Ovdje osobnogovori Sluga: „Gospodin Bog uši mi otvori…Leđa podmetnuh onima što me udarahu, aobraze onima što mi bradu čupahu i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.Gospodin Bog mi pomaže,…i znam da se neću postidjeti.“ Bog sudi nevjeru, ali i spašava.Šalje Slugu, Sina svoga da djeluje. U ovoj trećoj pjesmi Sluga se ne pojavljuje kao proroknego kao vjerni Jahvin učenik koji ima zadaću da i on poučava one koji se „boje Boga“ tj.sve pobožne Judejce, ali i sve izgubljene i nevjerne „koji hodaju u tmini.“ „Sluga“ je odvažani potpuno odan Bogu i njegovoj pomoći, prihvaća progonstvo, sve dok mu Bog ne pribavikonačnu pobjedu. U ovim stihovima nalazimo Muku Gospodina našeg Isusa Krista. SlugaOčev suočio se sa zlom i zlima. Radi vjernosti Ocu i njegovoj volji on je smireno i hrabro, uzogromne muke, pošao ususret smrti na križu. To je učinio za sve nas – za čovječanstvo.Psalam (Ps 116, 1-6. 8-9)Psalam 116 je „Pjesma zahvalnica.“ Pjesnik zahvaljuje Gospodinu, jer mu on pomaže kadčuje vapaje njegove: „Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje.“ Vjernik ide hrabronaprijed sa svojim mukama, jer je Gospodin uz njega i uvijek ga vodi u dobro: „…Snašla memuka i tjeskoba. Tada zazvah ime Gospodnje: 'Gospodine spasi život moj!'…Gospodin čuvabezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. Stihovi ovoga Psalma se mogu prenijeti na IsusaKrista: „On mi život od smrti izbavi.“ i svakog njegova učenika koji izdržava i najtežetrpljenje koje podnosi radi Boga: „Hodit ću pred licem Gospodnjim u zemlji živih.“ Kršćanin –patnik – mučenik slijedi svoj i Kristov put i hrabro ide naprijed u najteže muke.Drugo čitanje (Jak 2, 14-18)Sveti Jakov, Isusov apostol nastavlja konkretnu i oštru pouku svojih vjernika. On im kaže, nesamo govor „da, da,“ nego djela. Vjera bez odgovarajućih djela slična je lijepim riječima kojeupućujemo patnicima bez pomoći. Vjera sama za sebe ostaje mrtva. Tek djelo dokazuje pravuvjeru (Jak 2, 18-20). U današnjem 2. čitanju čuju se ove riječi: „Što koristi, braćo moja, akonetko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?“ Ako je netko gladan i bezodjeće, neće mu pomoći naša lijepa riječ, nego naše djelo, da ga obučemo i nahranimo. Dakle,„vjera ako nema djela, mrtva je u sebi.“ Ovo je bit današnjeg čitanja. Ako netko kaže: „Tiimaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazatisvoju vjeru.“ Npr. netko vam kaže: ja vjerujem u Boga, pa unatoč tom vjerovanju – laže,krade, psuje, ubija, radi svašta što ne valja! Što je to, nego lažna vjera, jer će mnogi čestitiljudi na njegovu riječ „vjerujem u Boga,“ pomisliti da se on i ponaša „prema zapovijedimaBožjim,“ a ne da radi ono što je sasvim suprotno tim zapovijedima. To bi bila „mrtva vjera“ili „lažna vjera,“ jer nije praćena konkretnim djelima po Božjim zakonima. Onaj tko imatakvu „lažnu vjeru“ nema nikakve tolerancije spram drugih ljudi i njihova mišljenja – nepoštuje druge ni njihovu vjeru. Najbolja je kombinacija: vjeruj, ali i djeluj! Poslanica jasnopokazuje da se u prvom redu misli na djela milosrđa i ljubavi, usmjerena prema bratu ili sestrikoji su „goli i bez hrane svagdanje.“ Vjera u djelu donosi spasenje u Kristu.Evanđelje (Mk 8, 27-35)U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike:„Što govore ljudi tko sam ja?“ Oni mu rekoše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opetda si neki od proroka.“ On ih upita: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „ Ti2

si Pomazanik – Krist!“ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kakoSin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace,da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu ipoče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „ Nosi se od mene,sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Tada dozva narod i učenike paim reče: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ideza mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene ievanđelja, spasit će ga.“Današnje Markovo evanđelje postavlja pred nas pitanje čovjekova, kršćaninova identiteta.Često se u životu pitamo o našem uspjehu, o našem neuspjehu, o našim planovima, ali i onjihovoj promašenosti. Tada se javlja sumnja jesmo li smo na krivom putu, sada ili ranije.Postavljamo si pitanje „Kakav sam?“ „Jesam li dosljedan svojim životnim obećanjima izapočetim putovima?“ To je pitanje identitete – izjednačenost s onim što nas određuje.Traženje identiteta uvodi čovjeka (nas) u životno razmišljanje: „ S čim, ili s kim“ biti isti. Isusu današnjem evanđeoskom odlomku postavlja pitanje svojim učenicima: „Što govore ljudi,tko sam ja?“ Na to pitanje brzo mu odgovoriše. Govore: „Da si Ivan Krstitelj,…da siIlija,…da si neki od proroka.“ Isus zapravo zna što ljudi o njemu misle i govore, ali želi čuti injihovo mišljenje, želi saznati koliko su ga oni shvatili i razumjeli. Kroz ova pitanja Isus ćeotkriti istinski identitet svojih učenika. Isus zna da ljudi, masa koja ga je slijedila očekujepolitičkog Mesiju: Osloboditelja od rimskog jarma, Hranitelja zemaljskim kruhom, Liječnikaod zemaljskih bolesti i rješavanja mnogih drugih njihovih pitanja. Ali Isus to nije; i to on neželi postati. Isusova Božja misija je sasvim drugačija. I upravo s postavljenim pitanjimasvojim učenicima došao je trenutak da sazna što oni misle o njemu. Bili su dugo zajedno i usvemu što je činio i govorio i posve je normalno što želi saznati kakvu su sliku o njemu injegovom poslu stekli. Prvo ih pita što ljudi o njemu misle i govore. Kakvo je opće javnomnijenje? Danas bi rekli: što o njemu pišu tiskovine, kako ga prikazuju elektronički medij(radio i TV), društvenog priopćavanja. Dojam je pozitivan, u medijima uživa veliki ugled.Prepoznaju ga kao pozitivnog velikana, Mesiju, Kralja, svoje povijesti. Od njega očekujupuno, očekuju zemaljskog osloboditelja, vežu ga uz ličnosti s posebnom osobnošću kao što subili Ivan Krstitelj, Ilija ili neki od proroka. Lijepa slika, ali Isus nije zadovoljan njome. On želidoznati jesu li se njegovi najbliži, oni koje je izabrao kao svjedoke svoga djela, izdigli iznadopćeg mišljenja o njemu. Zato im postavlja drugo važnije pitanje: „A vi, što vi kažete, tko samja?“ U tome pitanju stoji temelj učeničkog identiteta. Apostol Petar u ime svih ispovijedavjeru u njegovo mesijanstvo. Petar prepoznaje jedan vid njegova identiteta koji i nije punorazličit od općeg mišljenja. On riječima ispovijeda pravovjernost: „Ti si Pomazanik – Krist!“Ove riječi iznose svu bit Isusova propovijedanja i djelovanja. On je onaj Očekivani Mesija,Onaj koji će donijeti Spasenje. Isus prihvaća Petrovu ispovijest, ali zna da je jednostrana i dane sadrži pravu sliku o Bogu. Dakle, ta riječima izrečena vjera još nije našla puta u Petrovuživotu. Petar u Kristovu liku nije pronašao svoj identitet. On vjeruje ali želi ići drugim putem.Budući da nije potpuno pristao na Isusov put, ne razumije i ne prihvaća Isusovu objavu daMesija ima proći putem patnje, osude i umiranja. Predstavljajući svoj put, Isus poučava: „Sinčovječji treba mnogo pretrpjeti, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, bitće ubijen i nakon tri dana uskrsnuti.“ Nakon tri dan bit će uskrišen, to je Božje djelo. Ljudičine zlo, oni muče, razapinju ga na križ – ubijaju. Nad tim ljudskim djelima- nedjelima,pobjedu slavi Božje djelo. Kristov identitet nije u onome što ljudi misle o njemu, niti u onomešto će oni činiti s njime, nego u onome što je Božji naum spasenja, u onome što će nebeskiOtac na kraju učiniti – Isus će biti uskrišen. To je osnovni događaj o Isusu. Petar, gledajućisamo ljudskim očima, ne vidi Očevo djelo. Vidi samo ono što će učiniti ljudi, pa Isusapokušava odvratiti od toga puta. Želi mu nametnuti drugi put, svoj put do uspostave obećanog3

kraljevstva. On želi od svog Učitelja udaljiti križ i služenje. Slijediti Učitelja koji ide putempredaje u ruke neprijatelja, za Petra je značilo ići u propast, u promašenost. Kad je Isus vidioPetrovu reakciju da ne razumije i da ga odvraća od njegova spasenjskog puta, reagira vrlooštro, obraćajući se Petru ovim riječima: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što jeBožje, nego što je ljudsko!“ U Isusovu prijekoru koji upućuje Petru prepoznaje se svaradikalnost predaje u volju Očevu. Sudeći po onome kako je Isus reagirao, Petar se nije tolikobojao za njega nego za sebe. Ako je učitelj dao život za svoje poslanje, zar isto ne čeka iučenika? Strah je Petra nasljedovati takvoga učitelja.Takav strah pred trpljenjem iodbačenošću Isus naziva sotonskim, dakle, nečim što najviše udaljava od Božje spasiteljskelogike. Isus Petra ne osuđuje i ne izbacuje iz zajednice učenika, nego mu je to potvrda da nerazumije i da ih mora još više uputiti u svoje djelo. Prekorava ga što je zaboravio svoje mjestonasljedovanja i što je, vođen ljudskim mislima, htio preuzeti mjesto vođe puta. Isus je Put,istinski put, jer je potpuno predan u Očevu volju. Isus uporno nastavlja učenje kako učenikatako i naroda i kaže im: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svojkriž i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svojporadi mene i evanđelja, spasit će ga.“ Nasljedovanje uključuje tri važna trenutka: Prvi jeodreći se samoga sebe, tj. pobijediti u sebi ljudske planove i želje. Treba razlikovati ono što jeBožje, a što je ljudsko. Drugi trenutak istinskog nasljedovanja jest uzeti svoj križ. Time Isusne zapovijeda nužno trpljenje ili poniženje. Križ je slika služenja. Prihvatiti „svoj križ“ značipostati slugom svima. Odreći se samoga sebe i uzeti svoj križ – slijedi treći korak: ići zaIsusom. To znači, nositi svoj križ i ostati na Isusovu putu. To je put svakog kršćanina.Pitanja za razgovor• Kako odlomak iz Izaijine Knjige opisuje „Slugu Božjega?“• Tko je „Sluga Božji?“ Kako se on ponaša? 1. čitanje.• Koga Psalam 116 opisuje i kako on zahvaljuje Bogu?• Što apostol Jakov govori svojoj braći, vjernicima, kako treba živjeti vjeru? 2. čitanje.• Što znači „vjera bez djela,“ a što je „djelotvorna vjera?“• Zašto Isus pita svoje učenike: „Što govore ljudi, tko sam ja?• Što govori drugo Isusovo pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“• Zašto Isus Petru kaže ljutito: „Nosi se od mene, sotono,…?“• Što znače Isusove riječi: odreći se samoga sebe, prihvatiti svoj križ, ići za Isusom?• S kim i s čim se kršćanin treba identificirati?Molitva vjernika• Gospodine, Za tvoju Crkvu: neka hrabro i svjedočanski naviješta tvoje spasenje,darovano po Kristovu križu, unatoč duhu svijeta koji odbacuje trpljenje i patnju,molimo te!• Gospodine, svim svojim učenicima i svim kršćanima, daj spoznati da nasljedovatiKrista znači prihvatiti i nositi svoj životni križ, molimo te!• Gospodine, obdari s požrtvovnošću i radosnom ljubavlju, sve one koji su zauzeti uskrbi za siromašne, potrebne i nemoćne, molimo te!• Gospodine, nama ovdje sabranima, daj da naša djela uvijek budu odraz vjere koju smotvojom milošću primili, molimo te!• Da , Isuse, ti si Krist, ti si Pomazanik. Ti si ispunjenje svih naših očekivanja. Ti si onajkojemu sve možemo reći. Ti si naš Krist, naš Mesija, naš Spasitelj. Nemamo drugoga,Isuse! Imamo samo tebe i samo se u tebe pouzdajemo. Dođi nam, Isuse i spasi nas!Molimo te!4