speleologijaDINARSKI KRŠJama Bezdanjača kod Vrhovarheološka i geomorfološkaPiše FotoZdenko Marković, prof.Jama Bezdanjačaotkrivena je u ljeto1960. u okviruširih istraživanjaspeleologa u ovompodručju. Vijesti otome i neki artefaktidostavljeni suArheološkom muzejuu Zagrebu. Za tosu osobito zaslužnispeleolog VladoBožić i njegova ekipa.U srpnju i kolovozu1965. organizirano jesustavno istraživanjejame pod vodstvomRužice Drechsler-Bižić i suradniceVere Vejvode, višihkustosa Arheološkogmuzeja u Zagrebu.Zbog relativnoteškog pristupa tesame složenostijame pozvani sugeografi - speleolozii paleontolog MirkoMalez iz Zagreba.Ovako šarolikodruštvo znalo je iobavilo sve poslovepa i više od onoga štose od njih zahtijevalo.Šire okružje Bezdanjače pod brdom Vatinovcempripada masivu Male Kapele. Šumovit krški terenstrmih gorskih strana. U malim zelenim dočićimatu i tamo poneka kućica i sjenik, stabalca šljivaUzdužni profil i tlocrt jame Bezdanjačei jabuka. Ove potonje zna otresti medvjed u prolazu dabi se osladio. Kraj je naoko pitom, ali mu šuma skriva vapnenačkudivlju krševitu narav. Tu su stotine špilja i jamaili kako bi ovdašnji rekli – "bezdanki". U jedrim jurskim ikrednim vapnencima voda ponire kroz pukotine u podzemlje.Uopće u kršu, voda je na površini rijetka pojava.Malobrojne modro-zelene krške ljepotice poput Zrmanje,Krke i Cetine dospiju do mora. One druge, ponornice,poniru. Ponegdje, uz istočnu obalu Jadrana, izvirus morskog dna kao "vrulje". Jama Bezdanjača nekad jebila protočna, ali samo u donjem dijelu. O tome svjedočemorfološki oblici poput divovskih lonaca i uglačanestijene. Ljudski skeleti i artefakti zato su nađeni samo usrednjem i gornjem dijelu. Otvor jame i "dimnjak" od 40metara vertikale nemaju ponorske karakteristike. Vodakoja se zadržava u nekim dijelovima jame je nakapnicasa stropova.Tijekom tektonskog izdizanja Dinarida (koje trajei danas) jame se produbljuju erozivnim i posebno korozivnimradom vode. Neveliku zemlju Hrvatsku krš prekrivana oko 50 % površine. Duboki krš se razvio tamogdje su slojevi vapnenca debljine i više tisuća metara.Trupine Velebita, Biokova, Dinare dopiru daleko ispod razinemora. Tzv. pritki krš nalazimo u predjelima Korduna iBanije, ponegdje na Ivanščici, Medvednici, Papuku i Krndiji.Najdublje jame za sada su Lukina jama (1355 m) nasjevernom Velebitu, Ledenica u Velikom lomu (Velebit),Balinka u Maloj Kapeli i druge.Posebnost Bezdanjače kao arheološkog lokalitetaveć je i u tome što je bila nekropola - mjesto sahranjivanjadavnih žitelja u brončanom dobu. Sva pogrebnamjesta umrlih ili poginulih Ilira i onih prije njih bila suna primjerenim, ocjeditim mjestima poviše naselja. Kaoi naša današnja groblja. Podalje od poljodjelskih i livadnihpovršina. Prenapučenost u krškim gorskim krajevimauvjetovala je stalnu "glad za zemljom".Nema tragova da je netko stalno živio u Bezdanjači. Tusu ljudski kosturi i oni životinjski koji su dislocirani. Povremenose navraćalo zbog sahranjivanja i radnji vezanih zapripremu pokojnika za vječni počinak. Ispod vertikalnoggrotla dubine oko 40 m ispod površine, desnom kraku upovećoj dvorani, nije se sahranjivalo. Ovdje se pripremalahrana za mrtve, o čemu svjedoči nekoliko ognjišta, keramičkeposude za kuhanje te ostaci većih posuda tzv. pitosaza držanje namirnica. Ovdje su se privremeno odlagali iartefakti koji su poslije polagani uz mrtve u lijevom krakukoji se stepeničasto spušta do dna, do dubine od 182 m.Grobovi su uglavnom skupni, nisu pokriveni kamenjem,položeni na prirodno uravnjenim kamenim plohama.Oprema pokojnika je skromna, što nije slučaj koddrugih grobišta ilirskih plemena, kasnije Japoda i drugih.Uz skelete je ponešto oružja, više alata kojim su se umrlislužili za života, nešto brončanog nakita – narukvice,ogrlice s nešto kuglica od jantara. Uz skelete često leženagorjele smrekove "luči".Uopće, od artefakata je najviše keramičkih posuda raznihveličina, bez mnogo ukrasa, od kojih su neke potpunoočuvane. Ispod jednog skeleta i lubanje ležao je slojsuhe paprati, a ispod nje krzno, vjerojatno srne. Kao daje pokojnik za života bio uglednija osoba. Kada su istraživačipomakli ovaj nalaz, zbog kasnijeg transporta, osjetiose neugodan miris koji se sporo širio uz tlo. Hladni zrak upodzemlju je težak i ne rasteže se. Ovdje je stalna temperaturaizmeđu 3 i 4°C! I tako stoljećima.Svakodnevni boravak u jami, u trajanju 8-10 sati,zahtijevao je i "posebne" pripreme na površini. Premaspeleološkim pravilima. Nekoliko minuta odmora odPosebnost Bezdanjače kaoarheološkog lokaliteta već je i utome što je bila nekropola - mjestosahranjivanja davnih žitelja ubrončanom dobu.50 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.
ina jeposebnostOkomite stijene na ulazu u jamuTopografska skica okolice Bezdanjačestrmog uspona, doručak te obavljanje prirodnih potrebau šumi. Oblačenje kombinezona, priprema rasvjete idruge opreme, uzimanje tekućine, ako već dan prije nijebila ostavljena. U jami vladaju druga pravila: uz karabitnosvjetlo na kacigi obavezno baterija u džepu, ne pij vrućutekućinu iz termosice jer ćeš prehladiti grlo, ako ti seukoče noge ili leđa od klečanja ili čučanja otiđi do drugihvidjeti kako im ide posao...U podzemlju je važna ljudska društvena atmosfera.Tako sve prolazi bez neugoda od stalne hladnoće,mrklog mraka oko tebe ili nedaj bože neke tjeskobe odzatvorenog prostora. Toga naravnonema kod speleologa, a nismo primijetiliniti kod arheologa. Poslovisu bili raspoređeni prema planu radovai sklonosti pojedinaca. Ustvari,zanimljivi poslovi. Jedan ili višedana si na premjeru jame, crtanjutlocrta, uzdužnih i poprečnih profila,nekoliko dana na "klesarskim"poslovima, na rasvjeti i fotografiranjui dr. Radi se i o višesatnom klečećempoložaju tijela da bi se nekolikokeramičkih posuda oslobodilooštrim dlijetom i laganim čekićemod podne sigovine (kalcita). Lokalitetpovršine nekoliko kvadrata trebanacrtati, fotografirati, u vrećicespakirati nalaze, na milimetarskompapiru precizno unijeti sve detaljegrobišta. Na nekoliko kamenih policavidljivo je da se ondje usitnjavaoi miješao oker da bi se njimepremazala samo glava pokojnika,jer ga očito nije bilo u izobilju. Radise uglavnom o željeznom oksidu zbog kojega kasnije,nakon istrunuća tkiva, lubanja poprima smeđe – crvenkastuboju. Od zapadne do srednje Europe prethistorijskiumjetnici oslikavali su zidove i stropove špilja okerom iugljenom. Ovdje toga nema niti u tragovima. Materijalnakultura življa, koji je ovdje pred oko 4800 godina prebi-BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 51