Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Prije nekoliko godinau Radatovićima jeosnovana udrugaZavičajno društvoŽumberak, sa zadaćomda štiti i čuvaprirodne i kulturnevrijednosti, ali irazvija etički odnosčovjeka prema prirodi,kulturi i životu.Na sebe je preuzelabrigu o zavičajnomuzejskojzbirci izloženoju prostorijamanapuštene Osnovneškole.Zbirka čuva odzaborava prošlosttog dijela Žumberka,način života i radanjegovih stanovnika,poljoprivrednika,stočara, zanatlijai trgovaca. Starezanate za sada predstavljajupostolarskai stolarska radionicate tkalački stan. Stari»drahštajn« MilanaVukšića također jenašao svoje mjesto umuzeju, no još uvijekčeka majstora koji ćepopraviti i zamijenitidotrajale dijelove. Akada ponovno budesastavljen, članoviudruge s veseljemće okretati njegovveliki kotač i dlijetomobrađivati drvo, dokće pilovina frcati nasve strane.Stolarska radionica zavičajno-muzejske zbirkekrajevima su gredice bile povezane uspravnim prečkama.Jaram se uz rudo pričvršćivao jarmenicom, okruglomgužvom sapletenom od pruća.Teško je reći koliko je vremena bilo potrebno za izradujednih kola. Radnog vremena nije bilo, a posao nakolima ponekad se morao prekidati zbog radova u polju.No, solidno napravljena kola od biranog drva i okovanakod dobrog kovača mogla su trajati od dvadesetdo trideset godina.Prvu preinaku zaprežna kola doživjela su zamjenomdrvenih kotača gumenima. Osim kotača, ostali dijelovikola nisu se promijenili, a tegleće životinje i dalje su služileza vuču. Takva kola nazivaju se gumenjak i još ih seponekad može susresti po Žumberačkim putovima.Radionica u dvorištu – Dragan Vukšić sjeća sekako je njegov otac bio najsretniji kada je radio svojposao. Nije imao radionicu pa je ljeti i u proljeće kolaizrađivao u dvorištu, a zimi u kuhinji gdje su svi živjeli.Tokarski stroj zvan »drahštajn«Njihovo dvorište uvijek je bilo puno drva. Otac bi svakikomad uzimao u ruku i znalački ga odmjerio, unaprijedznajući kada bi mu i za što mogao zatrebati. Drvoza kotače, koje je on najviše izrađivao, trebalo je bitipotpuno suho pa se sušilo i do dvije godine. Osim dvojicešegrta, koji su otišli nakon završenog zanata, drugihpomoćnika nije imao. Pri podizanju i namještanjuteških i velikih komada drva pomagala su djeca, dižućiih pomoću poluga.Alati kojima su se kolari koristili pri izradi drvenihdijelova bili su vrlo jednostavni. Imali su njemačkenazive jer su dolazili iz Njemačke i Austrije. Najprije ihse kupovalo na sajmovima oko Maribora i Ljubljane, akasnije u Novom Mestu i Metlici. Jednom nabavljenialati bili su dragocjeni pa su se brižljivo čuvali. Pomoćnealate za obilježavanje drvenih dijelova kolar je najčešćeizrađivao sam.Kada su drveni dijelovi za zaprežna kola bili napravljeni,kovači su ih još morali okovati. Okivali su segotovo svi dijelovi, čak i jaram. Platnica kotača oblagalase željeznom trakom. Zbog toga su kolari i kovači tijesnosurađivali i obično su u dogovoru zajedno izrađivalijedna kola. Većina sela imala je svoje kovače, u nekimaih je bilo čak nekoliko. Za kovače je uvijek bilo mnogoposla. Osim kola, okivali su plugove, drljače i razne alatete potkivali volove.Kada bi do kovača došao neki drveni dio kola, onbi odmah znao koji kolar ga je izradio. Ponekad, kad jehitno trebalo popraviti neki dio kola, kolar ga je mogaosam i okovati. No, u pravilu, zanatlije se nisu miješali jedandrugome u posao.Očuvanje baštine – Ubrzo nakon Drugog svjetskograta, Milan Vukšić morao je otkazati svoju obrtnicu.Prestao se baviti poslom koji je najviše volio i u kome jestekao puno znanja i iskustva. U novoj državi privatnikese smatralo nepoželjnim pripadnicima starog društva.Predstavnici vlasti dolazili bi u sela, odmjeravali posaozanatlija i određivali porez koji oni nisu mogli platiti.Nisu shvaćali da će nestankom kolara nestati i kola, a sanjima i ono malo poljoprivrede i stočarstva kojima su seŽumberčani bavili. Napuštena žumberačkakućaBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 49