Zaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelovakoji su se okivali željezom, a rabilo se nekoliko vrstadrva koja su kolari zvali plemenitim: jasen, brijest,bagrem i breza.Jaram za par volovaAlat drvodjeljeKotač zaprežnih kolakove <strong>šume</strong>. Te <strong>šume</strong> tvore šumske biljne zajednice u kojimaraste i mnogo drugog drveća i grmlja.Zaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelovakoji su se okivali željezom. Za njihovu izradu rabilose nekoliko vrsta drva koje su kolari zvali plemenitimdrvima: jasen, brijest, bagrem i breza. Od drva za loženjerazlikovala su se posebnim svojstvima i kvalitetom.Plemenito drvo je čvrsto, može se lako i lijepo obraditipa su se od njih izrađivale razne rukotvorine. Orah,trešnju, kesten i šljivu koristilo se za izradu namještaja,hrast i kesten za izradu bačvi. Ta su drva bila skupocjenai teško su se nabavljala. Kolari su bili u stalnoj brizi hoćeli imati novo drvo kada potroše stare zalihe. Kada binetko došao naručiti kola ili neki njihov dio, a nije imaonovaca za platiti, često je u zamjenu davao stablo jasenaili brijesta. Nakon rušenja stablo se pustilo da odležigodinu dana, a potom se odvozilo u pilanu gdje su sedaske pilile na col (2,5 cm).Ponekad se po drvo moralo ići i do udaljenih mjesta.Danas u opustjelom Žumberku drva ima više. Nekadašnjeoranice pomalo zarastaju u šumarke jasena, brijestai bagrema, čija stabla često rastu tako blizu da smetajujedno drugom. Za ogrjev se najviše koristilo bukovodrvo, no prema riječima Dragana Vukšića bagrem svojimpucketanjem vatri daje poseban čar.Zaprežna kola bila su najvažnije i najsloženijeprijevozno sredstvo na selu. Njihova izrada zahtijevalaje vještinu i poseban alat, osobito za izradu kotača.Upravljački dio kola je rudo, drvena motka uz koju seuprežu tegleće životinje. Rudo je pričvršćeno za prednjitrap kola i njegovim zakretanjem zakreću se i prednjikotači u željenom smjeru. Prednji i zadnji trap spojenisu dugačkim oblim drvom zvanim »švora«. Dužina kolamože se po potrebi promijeniti pomicanjem zadnjegtrapa duž »švore«. Na trapove se oslanjaju ljestve za sijenoili koš za prijevoz krumpira ili gnoja. Njihov prednjikraj spojen je s prednjim trapom metalnim klinom, takoda se trap može zakretatiti.Kotači se sastoje od platnice, špica i glavine kotača.Platnica je zakrivljeni obod kotača okovan tankim željeznimobručem i povezan s glavinom drvenim špicama.Kotači su međusobno spojeni željeznom osovinom, načije se krajeve uglavljuje glavina kotača. Za kočenje kolapostavljena je uz stražnje kotače poprečna drvena gredicakoja se uz njih priteže željeznim vijkom s ručicom.Tegleće životinje se u rudo uprezalo na dva načina:volove i krave u jaram, a konje u ham. Par volovauprezao se u dvostruki jaram, a jedan vol uprezao seu jarmić ili samac. Jarmić za jednog vola napravljen jeod pruta savijenog u obliku slova U. Kada su se voloviuprezali u paru, rabio se jaram koji se sastojao od dvijeparalelno postavljene gredice. Gornja gredica je volunasjedala na šiju, dok je donja dolazila ispod vrata. NaOsnovni radni stolkolara i drugihdrvodjelja bio je»hoblbank«, klupa zahoblanje ili blanjanje,koju su Žumberčaniiskrivljeno zvali»obelbank«.Najsloženija spravabila je »drahštajn«,tokarski stroj nakojemu se obrađivalatrupina ili glavinakotača.48 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.
Prije nekoliko godinau Radatovićima jeosnovana udrugaZavičajno društvoŽumberak, sa zadaćomda štiti i čuvaprirodne i kulturnevrijednosti, ali irazvija etički odnosčovjeka prema prirodi,kulturi i životu.Na sebe je preuzelabrigu o zavičajnomuzejskojzbirci izloženoju prostorijamanapuštene Osnovneškole.Zbirka čuva odzaborava prošlosttog dijela Žumberka,način života i radanjegovih stanovnika,poljoprivrednika,stočara, zanatlijai trgovaca. Starezanate za sada predstavljajupostolarskai stolarska radionicate tkalački stan. Stari»drahštajn« MilanaVukšića također jenašao svoje mjesto umuzeju, no još uvijekčeka majstora koji ćepopraviti i zamijenitidotrajale dijelove. Akada ponovno budesastavljen, članoviudruge s veseljemće okretati njegovveliki kotač i dlijetomobrađivati drvo, dokće pilovina frcati nasve strane.Stolarska radionica zavičajno-muzejske zbirkekrajevima su gredice bile povezane uspravnim prečkama.Jaram se uz rudo pričvršćivao jarmenicom, okruglomgužvom sapletenom od pruća.Teško je reći koliko je vremena bilo potrebno za izradujednih kola. Radnog vremena nije bilo, a posao nakolima ponekad se morao prekidati zbog radova u polju.No, solidno napravljena kola od biranog drva i okovanakod dobrog kovača mogla su trajati od dvadesetdo trideset godina.Prvu preinaku zaprežna kola doživjela su zamjenomdrvenih kotača gumenima. Osim kotača, ostali dijelovikola nisu se promijenili, a tegleće životinje i dalje su služileza vuču. Takva kola nazivaju se gumenjak i još ih seponekad može susresti po Žumberačkim putovima.Radionica u dvorištu – Dragan Vukšić sjeća sekako je njegov otac bio najsretniji kada je radio svojposao. Nije imao radionicu pa je ljeti i u proljeće kolaizrađivao u dvorištu, a zimi u kuhinji gdje su svi živjeli.Tokarski stroj zvan »drahštajn«Njihovo dvorište uvijek je bilo puno drva. Otac bi svakikomad uzimao u ruku i znalački ga odmjerio, unaprijedznajući kada bi mu i za što mogao zatrebati. Drvoza kotače, koje je on najviše izrađivao, trebalo je bitipotpuno suho pa se sušilo i do dvije godine. Osim dvojicešegrta, koji su otišli nakon završenog zanata, drugihpomoćnika nije imao. Pri podizanju i namještanjuteških i velikih komada drva pomagala su djeca, dižućiih pomoću poluga.Alati kojima su se kolari koristili pri izradi drvenihdijelova bili su vrlo jednostavni. Imali su njemačkenazive jer su dolazili iz Njemačke i Austrije. Najprije ihse kupovalo na sajmovima oko Maribora i Ljubljane, akasnije u Novom Mestu i Metlici. Jednom nabavljenialati bili su dragocjeni pa su se brižljivo čuvali. Pomoćnealate za obilježavanje drvenih dijelova kolar je najčešćeizrađivao sam.Kada su drveni dijelovi za zaprežna kola bili napravljeni,kovači su ih još morali okovati. Okivali su segotovo svi dijelovi, čak i jaram. Platnica kotača oblagalase željeznom trakom. Zbog toga su kolari i kovači tijesnosurađivali i obično su u dogovoru zajedno izrađivalijedna kola. Većina sela imala je svoje kovače, u nekimaih je bilo čak nekoliko. Za kovače je uvijek bilo mnogoposla. Osim kola, okivali su plugove, drljače i razne alatete potkivali volove.Kada bi do kovača došao neki drveni dio kola, onbi odmah znao koji kolar ga je izradio. Ponekad, kad jehitno trebalo popraviti neki dio kola, kolar ga je mogaosam i okovati. No, u pravilu, zanatlije se nisu miješali jedandrugome u posao.Očuvanje baštine – Ubrzo nakon Drugog svjetskograta, Milan Vukšić morao je otkazati svoju obrtnicu.Prestao se baviti poslom koji je najviše volio i u kome jestekao puno znanja i iskustva. U novoj državi privatnikese smatralo nepoželjnim pripadnicima starog društva.Predstavnici vlasti dolazili bi u sela, odmjeravali posaozanatlija i određivali porez koji oni nisu mogli platiti.Nisu shvaćali da će nestankom kolara nestati i kola, a sanjima i ono malo poljoprivrede i stočarstva kojima su seŽumberčani bavili. Napuštena žumberačkakućaBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 49