12.07.2015 Views

Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

grova koje još spadaju i u vlažnu obalnu zonu. Mangrovečine tzv. <strong>šume</strong> u moru i rastu u plitkim, muljevitim uvalama.Rastu u brakićnim vodama, ali podnose i veće količinesoli. Suha obalna zona obuhvaća pješčane plaže iobale pod utjecajem plime. Na pješčanim obalama rastuloze, trave i sukulentno žbunje. Većinom su to niske,puzajuće biljke. Najčešći stanovnik obala su pepeljuge(rod Atriplex) koje često tvore neprohodno klupko.Suha zona koja se nadovezuje na obalu prekrivanajveći dio arhipelaga. Čini ju polupustinjska vegetacijakojom dominira listopadno drveće i grmlje, poputpripadnika roda Bursera te zimzelene vrste otporne nasušu poput mlječike iz roda Croton te kaktusa iz rodovaJasminocereus i Opuntia. U ovoj zoni raste i jedinstvenilava kaktus (Brachycereus nesioticus) koji je jedina poznatavrsta iz ovog roda. Biljke koje rastu u ovoj zoniimaju posebne prilagodbe na sušu, poput malog lišća idubokog korijenja, a neke su jednogodišnje biljke kojesušnu sezonu preživljavaju u obliku sjemena. Najvišabiljka koja nadrasta sve u ovoj zoni je Hippomane mancinella,s plodovima poput jabuka, ali nažalost otrovnih.Kako je ovdje kompeticija za vodom izuzetno velika,biljke gotovo nikad ne rastu zajedno, već udaljene jednaod druge.Kako se penjemo po otočju tako biljke postajusve češće i dolazimo do prijelazne zone. To je intermedijarizmeđu suhe i scalesia zone i ovdje dominirajudruge vrste od obje susjedne zone. Biljke su još uvijekvećinom bjelogorične, ali su puno gušće i raznolikijeod onih u suhoj zoni. Također, često je vegetacija tolikoraznolika da je teško odrediti dominantnu vrstu. Ovdjejoš uvijek raste nisko drveće i grmlje, uključujući i endemičnuvrstu pega pega (Pisonia floribunda) koja je nazivdobila po lišajevima koji na njoj rastu, a pega znači ljepljiv.Česta je i voćka guaybillo (Psidium galapageium),srodnik guave. Ovdje raste i galapagoška rajčica kojapodnosi veliki salinitet tla.Prijelazna zona se polako stapa sa zimzelenom šumomscalesie, prema kojoj se i zove scalesia zona. Iakospada u porodicu glavočika, s bijelim cvjetovima poputtratinčica, izgledom i veličinom je to prava šuma (5-15m) i to vrlo vlažna, bujna i oblačna te podsjeća na pravudžunglu. Ovdje su česte kiše i visoka vlaga zbog garue,neobičnog vremena koje je između kiše i magle. Korai grane su većinom obrasle mahovinama i lišajevima.Ovu vrstu <strong>šume</strong> nalazimo samo na višim otocima (300-600 m nv). Tlo na kojem raste ova šuma je vrlo plodno teje zbog tog izrazito ugrožena sječom, za dobivanje poljoprivrednihpovršina i pašnjaka. Također, svinje i kozekoje je donio čovjek dodatno ugrožavaju ovu šumu jerse mlade životinje često hrane mladicama. U ovoj šuminalazimo veliki broj vrsta, od čega su mnogi endemi.Osim toga, čovjek je unio i guavu, invazivnu grmolikuvrstu koja raste jako gusto te oduzima hranjive tvari iprostor za rast autohtonih biljaka.Smeđa zona je prijelazna zona između guste scalesia<strong>šume</strong> i miconia grmolike vegetacije. To je otvorenaOtočje je nastalo hlađenjem magmei na njemu u početku nije bilonikakvog života, samo gole stijene.Naseljavanjem ptica polako su senaselile i prve biljke.Otočje Galapagos se sastoji od 15većih, tri manja otoka te 107 otočićai hridi. Ono je u okvirima geološkogračunanja vremena vrlo mlado otočjete su najstariji otoci (Espanola, SantaFe i Floreana) stari svega 4-5 milijunagodina, a najmlađi tek oko milijun!Opunita kaktusšuma u kojoj dominiraju lijane (Uncaria tomentosa), oštrolist(Tournefortia pubescens) i pomoćnica (Aunistus ellipticus).Drveće je u ovoj zoni gusto obraslo epifitima, mahovinama,jetrenjarkama i papratima te u sušnoj sezoni ovebiljke daju smeđi izgled, odakle i naziv. Ova zona je gotovou potpunosti nestala s otočja dolaskom čovjeka.Nastavljajući uspon dolazimo do miconia zone,nazvane po nekad dominantnoj biljci Miconia robinsoniana,danas jednoj od najugroženijih biljnih vrsta naotočju. Visine 3-4 metra, ova endemična biljka je gotovonestala ispašom.U najvišoj pampa zoni, na vrhovima vulkana, gotovouopće nema ni drveća ni grmlja. Većinu vegetacijeu ovom pojasu čine paprati, trave, šaševi i trske. Dominantnavrsta je drvenasta paprat Cyathea weatherbyana.Na otvorima vulkana s vodenom parom ponekad semogu naći i orhideje. Ovo je i najvlažnija zona, pogotovou sezoni garue, odnosno magle koja je s jedne stranejako tanka i ne stvara probleme s vidljivošću, dok je sdruge strane tako vlažna da se kapljice odmah konden-Brachycereus nesioticusBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 29

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!