Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Amerikanka Sarah Oliphanat sa samo 15 godina, kojaje, možete li to vjerovati, već članica „Grand slam cluba“.U utrci je sudjelovao i Irac Paul Grealis, mlađi od mene20-ak godina, koji se kod kuće u posebnom hambarus upuhivanjem snijega s vjetrom i na niskoj temperaturi,simulirajući uvjete na Južnom polu, pripremao zautrku. Stigao je iza mene, a kasnije mi je u opuštenojatmosferi nakon večere i nekoliko rumova čestitao rekavši:„Ti si jak čovjek!“Vlado Starešinić (1948.) je nakon završetka gimnazijeu Karlovcu i Šumarskog fakulteta u Zagrebuprvo radno mjesto (1974.) našao u Šumariji Josipdol,potom je obavljao različite poslove u ondašnjem ogulinskomOOUR-u, a od 1980. – 85. radio je i kao predavačna Šumarskoj školi u Karlovcu. Ima dosta mojih đakaiz tih godina, prisjeća se, koji su sada na odgovornimfunkcijama, voditelji uprava i upravitelji šumarija. Jošjednom se vraća u Josipdol kao upravitelj Šumarije paradi kao šef komercijale u ogulinskoj Upravi, a od 1993.radi u karlovačkoj Upravi, trenutno kao upravitelj Šumarijeu Dugoj Resi.Atletikom se bavi od 1966. počevši u „nekada velikomAK Željezničaru“. Trčao je najprije srednje pruge,1500 i 3000 m da bi u zrelijim godinama, 1978. počeotrčati najtežu atletsku disciplinu, maraton. Iz te godinepamti i svoj prvi maraton, onaj u Münchenu, a do danasih je nanizao - 32!Za vrijeme intervjua u Radiju Polar uPunta Arenasu (Čile)– Trčim u pravilu jedan maraton godišnje, najvišedva te 20-25 drugih kraćih utrka, na 10-20 km, uglavnomu Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji.Prije ledenog maratona na Antartiku Starešinićje svoje članstvo u ekskluzivnom klubu sedam kontinenatazaslužio istrčanim utrkama u Čazmi, Münchenu,Berlinu, Rotterdamu, što se Europe tiče, potom u Africi,u Egiptu (Luxor, Dolina kraljeva). Za maraton u Aziji, uPekingu, vežu ga ne baš lijepe uspomene; nije se prijaviona vrijeme, nije pomogla ni intervencija Ambasadepa je krenuo samoinicijativo. Htjeli su ga izbaciti na polautrke, no nije se dao i istrčao je do kraja!– Užitak je bio trčati u Americi, u New Yorku, Chichagu,Bostonu, a jako teško u Srednjoj Americi, u Havanina Kubi, gdje je vlaga bila nepodnošljiva i tu utrkupamtim kao jednu od najtežih. Nije ni čudo jer se trčaloobalom Atlantika! Jednako teško bilo je i u Egiptu, noovdje zbog potpunog nedostatka vlage!Za Južnu Ameriku gdje je, pripremajući se za utrkuu Rio de Janeiru (Brazil) pet dana proveo spavajući načuvenoj plaži Copacabani, vežu ga lijepe uspomene.V. Starešinić uz dio kolekcije bezbrojnih medalja i pokalaBEZ MEDALJE NA KUBIU svom sportskom životu Starešinićje imao i prepisku s čuvenimkubanskim i jednim od najboljihsvjetskih atletičara, dvostrukimolimpijskim pobjednikom (1976.) na400 i 800 m Albertom Huantorenom.Nakon što po završetku maratonau Havani 2007. godine nije stigaouzeti medalju, jer su ih uručivalidrugi dan, obećali su mu je poslatiu hotel. No nisu, pa je pisao pisma,nazivao ih i konačno im poslaomail. Odgovorio je sam Huantorenaobećavši da će sve biti u redu. No dodanas medalja nije stigla!Domaćini su ih, između ostalog, poveli i u ribolov na piranena Amazoni! Nitko, naravno, nije uhvatio ništa, zaturiste je piranu gotovo nemoguće upecati, dok udicunije bacio jedan ruski maratonac i uhvatio-dvije! Bila jeto priča dana, jer to se jednostavno ne događa! U Australijise okušao u Sydnyu.Osim što je jedini hrvatski sportaš koji je trčaona sedam kontinenata, Starešinić je rekorder po brojuuzastopnih pobjeda u svojoj starosnoj kategoriji gdje ihje nanizao 65!Zanimljive priče i doživljaji s brojnih svjetskih destinacijabili bi dostatni za jednu knjigu. Dok sjedimo u njegovojkancelariji u dugoreškoj Šumariji prvih dana novegodine, već pravi planove za 2011. Želja je – Boston, gdjese trči najstariji, možda i najteži maraton na svijetu poznatpo brdu nazvanom Heartbreak Hill na kojem mnogizastaju („Brdo koje lomi srce“), ali i po tome što može trčati25.000 natjecatelja – i niti jedan više!BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 25