Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

životŽIVOT JE UTRKAŠUMAR I ATLETIČAR VLADO STAREŠINIĆŠumar koji je „pretrčao“svijet!Piše: Miroslav MrkobradFoto: osobna arhiva,M. MrkobradŠumarski inženjerVlado Starešinić(1948.) upraviteljje Šumarije DugaResa u karlovačkojUpravi. Uzovaj redovni iodgovorni posao uslobodno vrijemeon živi još jedandrugi, paralelniživot – sportski. Većviše od 40 godinabavi se atletikom,još točnijetrčanjem, međuostalim i najtežomatletskomdisciplinom,maratonom (42195m). To je život kojiga nadahnjuje,duga i vječnaljubav koja traje.Evo male pričeo tome životu,o toj ljubavi.Vrijeme Božića i Nove godine vrijeme je darivanja.Uoči Božića prošle godine, 15. prosinca,Vlado Starešinić, šumarski inženjer iz Karlovcapo zanimanju, atletičar po vokaciji, darovaoje sam sebi najdraži poklon-istrčao je utrku života, maratonna Antartiku (Južnom polu)! U konkurenciji 32atletičara i pet atletičarki Starešinić je (i) kao najstarijisudionik (62) osvojio zavidno 14. mjesto. Istrčavši ovajledeni maraton („Antarctic Ice Marathon“) na jedinomkontinentu na kojem dotad nije trčao, Starešinić je postaočlan ekskluzivnog kluba od samo 66 atletičara nasvijetu koji su trčali na svih sedam kontinenata („ TheSeven Continet Marathon Club“)!Karlovčani koji svoje slobodno vrijeme provodeuz neku od četiri rijeke ljepotice koje prolaze krozili oplahuju ovaj grad (Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica),svaki drugi dan u kasno poslijepodne, nakon završetkaradnog vremena, na nasipu uz Koranu imaju priliku vidjetivisokog mršavog trkača markantnih crta lica kakoustaljenim tempom “grabi“ nasipom. To Starešinić odrađujetjednu porciju treninga, „hrane bez koje ne može“,kako bi u subotu ili nedjelju bio spreman za neku odutrka. I tako već više od 40 godina ovaj član Atletskogkluba „Ka-tim“ iz Karlovca te kilometre pretvara u utrkes kojih donosi medalje i pehare. Odavno ih više ne broji,one su tu nijemi svjedoci i postulat jednog načina životai jedne ljubavi koja traje, traje...Je li ovom utrkom stavljena točka na „i“ obzirom i nagodine i na brojne druge (uglavnom financijske!) problemevezane za putovanja na daleke destinacije?– A ne! Kad sam istrčao Antartik, dosad najtežimaraton, za koji mi je trebalo otprilike dva sata višenego što je to uobičajeno (5.44,45), nakon strašnihmuka pa praznine i osjećaja da je gotovo, u nekomkutku mozga već se pojavilo pitanje: „A gdje je sljedećautrka?“, opisuje stanje stvari Starešinić. Želja mu je trčatii na Sjevernom polu, a ta osma utrka donosi članstvou „Grand slam clubu“. A trebalo je uopće stići do startaledenog maratona! Najprije 25 sati avionom da PunataNa radnom mjestu u Šumariji Duga ResaVlado Starešinić u utrci Sydney RunningFestival 2007.Arenasa u Čileu pa nakon više odgoda zbog nevremenadalje avionom do samog Antartika i smještaja u kampu,prilagodbe na uvjete te konačno, 15. prosinca i sameutrke. U Punta Arenasu živi dosta Hrvata pa je Starešinićbio i gost na Radiju Polar, u emisiji za iseljene Hrvate štoga vodi Huan Perić Lopišić. Isto tako primio ga je i počasnikonzul Rudi Mijač, a bio je i gost u Hrvatskom klubukoji vodi Margita Mihovilović.– Temperatura za vrijeme utrke bila je između -12na startu i -18 C na cilju, uz povremeno neugodni vjetarpropadali smo u snijeg do gležnja, premda je stazomprije nas prošao ratrak i ugazio stazu. Bio sam sa62 godine najstariji natjecatelj, dok je najmlađa bila24 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.