Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

O važnosti ginka svjedoče u Kini najstariji zapisi,poput onog iz 11. stoljeća, iz vremena vladavinedinastije Sung. Najstariji zapis o njegovoj ljekovitostipotječe iz vremena vladavine dinastije Han 2800. g.pr. Krista.U japanskoj književnosti prvi put ga spominje pjesnikSocho 1530., a često se spominje i u haiku pjesmama.Od 17. do 19. stoljeća pojavljuje se često urezanna mačevima, keramici, broševima, kopčama za kosu,iglama i ogrlicama. Kao znakoviti simbol u srednjemvijeku, list ginka nalazi se uklesan na obiteljskim grbovima,hramovima, na odjeći gejša (kimonima i sl.).U Europi u koju je donesen u 18. stoljeću, opjevaoga je u svom poznatom spjevu 1815. Johan WolgangGoethe.U svijetu je od davnina poznat po svojoj ljekovitosti.U ljekovite svrhe koristi se list, sadržaj koštice,ali i korijen i kora. Iz listova se dobiva ginkov ekstrakt(GBE). Vrlo je skup jer sadrži niz ljekovitih svojstava.Najveći proizvođači tog ekstrakta u svijetu su SADi Francuska, nešto manje Njemačka i Kina. Najvećeplantaže ginka u svijetu nalaze se u Južnoj Karolini uAmerici i oko Bordeauxa u Francuskoj. U 2008. po zaradiod ljekovitog bilja u svijetu na prvom mjestu bioLišće ginkaU Hrvatskoj je prvostablo zasađenou 18. stoljeću,godine 1777.i to u perivojuJankovićevogdvorca u Daruvaru.U Hrvatskoj je prvo stablo zasađeno u 18. stoljeću,godine 1777. i to u perivoju Jankovićevog dvorca uDaruvaru. Oko 1850. – 1860. zasađen je jedan muškiginko u perivoju u Virovitici. Danas ih nalazimo i u Vrbanićevomperivoju u Karlovcu, u Botaničkom vrtu uZagrebu te u jednom od parkova grada Osijeka.Ginko je dvodomna listopadna biljka, a postoje ženskai muška stabla. Cvatu tek kad dosegnu 40 godinastarosti, kada se sa sigurnošću može utvrditi radi li seo muškim ili ženskim stablima. Dosegne visinu i do tridesetakmetara i više, a promjer mu može biti veći i oddevet metara. Stabla stara do stotinjak godina imajupravilnu i okruglastu krošnju koja kasnije poprima nepravilanoblik. Kod mlađih stabala (do tridesetak godinastarosti), kora je tamnosiva i uglavnom glatka, udubokoj starosti je ispucala i tamnosmeđa. Lišće je lepezastogoblika, sastoji se od dva režnja, na rubovimasu listovi urezani i valoviti s nizom paralelno razgranatihžila. U proljeće je boja listova svijetlozelena, ljeti tamnozelena,a u jesen zlatnožuta ili žuta. Ne voli sjenu, voli isključivosunce (osim u ranoj mladosti), može podnijeti ivrlo niske temperature i do -30 stupnjeva Celzijusa. Vrloje otporan na mnoge bolesti i štetnike.je ginko, ispred kamilice i kadulje. Zanimljivo je da seljekovitost ginka počela ispitivati u svijetu tridesetihgodina prošlog stoljeća, a da su gotovi preparati usavršenitek poslije 1989. Danas se njima najčešće liječebolesti povezane s cerebralnom, perifernom i mikrocirkulacijom.Osim u ljekovite svrhe, u Kini i Japanu sjemenkeginka jedu se pržene kao grickalice i smatraju se posebnimspecijalitetom, ali se koriste i kao dodatak hrani. Otome je već 1784. pisao u djelu pod nazivom „Flora Japonica“Thunberg. Zanimljivo je da se i jedna od najboljihvrsta viskija u svijetu proizvodi od njega i da po njemunosi naziv „Ginko“. Prodaje se u bocama od 0,7 dl i dosežecijenu po boci od 200 eura.Danas se ginko uzgaja gotovo po cijelom svijetu, prijesvega zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i kao ukrasmnogih drvoreda u gradovima. Tako je i u našoj zemljitijekom 2009. uzgojeno oko 30000 komada ginka, biloiz sjemena ili sadnica. Kod nas se trenutno radi uglavnomo uzgoju ove vrste u obiteljskim gospodarstvima.Preduvjeti za njegov masovniji uzgoj postoje, nakontinentu i priobalju, zahvaljujući umjerenoj klimi idobrom zemljištu. BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 23