prirodaNAJSTARIJA STABLA NA ZEMLJIGinko biloba„živući fosil“Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaU skupini najstarijihstabala na našojplaneti vodećemjesto pripadavrsti Ginko biloba,koje je CharlesDarwin nazvao živimfosilom. Jedini ježivi organizam izmezozoika, vremenau kojem su živjelidinosaurusi.Kao simbol dugovječnosti te poveznica izmeđudaleke prošlosti i sadašnjosti, Ginko bilobase smatra jednim od svjetskih čuda kojeje preživjelo i katastrofu poput one u Hirošimi.Prigodom pada atomske bombe na grad izumroje gotovo sav biljni i životinjski svijet u okolici, ali supreživjela stabla ginka. Zadivljuje njegova otpornostna razna zagađenja u okolišu, zbog čega su danas sviveći gradovi u Japanu i SAD-u, odnosno drvoredi zasađeniovim prekrasnim stablima.Pradomovina mu je Kina, a odatle se proširiogotovo po cijelom svijetu, po svim kontinentima. Imemu potječe od kineske riječi gin-kio, što znači srebrniplod (marelica). Kako mu je po obliku list nalikna pačja stopala, u Kini ga još nazivaju i Icho Ba (toje izvedenica od izraza za pačja stopala). U Europi jepoznat i pod nekim drugim imenima poput: slonovodrvo, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrnamarelica, stablo djed-unuk. U našoj zemlji nazivase dvorežanjski ili dvokrpasti ginko, zbog izgledalista , ali je poznat i pod imenom japanska lijeska.U Kini su ginko najčešće uzgajali budistički svećenicisadeći ga oko hramova, samostana, u vrtovimapalača. Godine 1691. Engelbert Kaempfer otkrio gaje i u Japanu, a 1784. prenijet je i u SAD.Doživi duboku starost od 3000 do 4000 godina.Danas širom Kine, Sjeverne i Južne Koreje rastu idesetine stabala starijih od 3000 godina. U Kini su paksamo dva stabla za koje se procjenjuje da su starijaGinko – živući fosilDanas širom Kine, Sjeverne i JužneKoreje rastu i desetine stabala starijihod 3000 godina. U Kini su pak samodva stabla za koje se procjenjuje da sustarija od 4000 godina.od 4000 godina. Stabla rastu u jugoistočnoj pokrajiniGuizhou. Prvo se nalazi u mjestu LI JIAWAN (100 kmzapadno od Guiyanga) kod grada Hungasi. Starosti jeoko 4500 godina i zovu ga „Veliki kralj ginka“. Drugose nalazi u mjestu Tiantan (regija Changshun), staroje oko 4000 godina, visine je 50 metara i godišnjedaje oko 1490 kg sjemena, nazivaju ga „Kineski kraljGinka“.Fosilni ostaci ginka22 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.
O važnosti ginka svjedoče u Kini najstariji zapisi,poput onog iz 11. stoljeća, iz vremena vladavinedinastije Sung. Najstariji zapis o njegovoj ljekovitostipotječe iz vremena vladavine dinastije Han 2800. g.pr. Krista.U japanskoj književnosti prvi put ga spominje pjesnikSocho 1530., a često se spominje i u haiku pjesmama.Od 17. do 19. stoljeća pojavljuje se često urezanna mačevima, keramici, broševima, kopčama za kosu,iglama i ogrlicama. Kao znakoviti simbol u srednjemvijeku, list ginka nalazi se uklesan na obiteljskim grbovima,hramovima, na odjeći gejša (kimonima i sl.).U Europi u koju je donesen u 18. stoljeću, opjevaoga je u svom poznatom spjevu 1815. Johan WolgangGoethe.U svijetu je od davnina poznat po svojoj ljekovitosti.U ljekovite svrhe koristi se list, sadržaj koštice,ali i korijen i kora. Iz listova se dobiva ginkov ekstrakt(GBE). Vrlo je skup jer sadrži niz ljekovitih svojstava.Najveći proizvođači tog ekstrakta u svijetu su SADi Francuska, nešto manje Njemačka i Kina. Najvećeplantaže ginka u svijetu nalaze se u Južnoj Karolini uAmerici i oko Bordeauxa u Francuskoj. U 2008. po zaradiod ljekovitog bilja u svijetu na prvom mjestu bioLišće ginkaU Hrvatskoj je prvostablo zasađenou 18. stoljeću,godine 1777.i to u perivojuJankovićevogdvorca u Daruvaru.U Hrvatskoj je prvo stablo zasađeno u 18. stoljeću,godine 1777. i to u perivoju Jankovićevog dvorca uDaruvaru. Oko 1850. – 1860. zasađen je jedan muškiginko u perivoju u Virovitici. Danas ih nalazimo i u Vrbanićevomperivoju u Karlovcu, u Botaničkom vrtu uZagrebu te u jednom od parkova grada Osijeka.Ginko je dvodomna listopadna biljka, a postoje ženskai muška stabla. Cvatu tek kad dosegnu 40 godinastarosti, kada se sa sigurnošću može utvrditi radi li seo muškim ili ženskim stablima. Dosegne visinu i do tridesetakmetara i više, a promjer mu može biti veći i oddevet metara. Stabla stara do stotinjak godina imajupravilnu i okruglastu krošnju koja kasnije poprima nepravilanoblik. Kod mlađih stabala (do tridesetak godinastarosti), kora je tamnosiva i uglavnom glatka, udubokoj starosti je ispucala i tamnosmeđa. Lišće je lepezastogoblika, sastoji se od dva režnja, na rubovimasu listovi urezani i valoviti s nizom paralelno razgranatihžila. U proljeće je boja listova svijetlozelena, ljeti tamnozelena,a u jesen zlatnožuta ili žuta. Ne voli sjenu, voli isključivosunce (osim u ranoj mladosti), može podnijeti ivrlo niske temperature i do -30 stupnjeva Celzijusa. Vrloje otporan na mnoge bolesti i štetnike.je ginko, ispred kamilice i kadulje. Zanimljivo je da seljekovitost ginka počela ispitivati u svijetu tridesetihgodina prošlog stoljeća, a da su gotovi preparati usavršenitek poslije 1989. Danas se njima najčešće liječebolesti povezane s cerebralnom, perifernom i mikrocirkulacijom.Osim u ljekovite svrhe, u Kini i Japanu sjemenkeginka jedu se pržene kao grickalice i smatraju se posebnimspecijalitetom, ali se koriste i kao dodatak hrani. Otome je već 1784. pisao u djelu pod nazivom „Flora Japonica“Thunberg. Zanimljivo je da se i jedna od najboljihvrsta viskija u svijetu proizvodi od njega i da po njemunosi naziv „Ginko“. Prodaje se u bocama od 0,7 dl i dosežecijenu po boci od 200 eura.Danas se ginko uzgaja gotovo po cijelom svijetu, prijesvega zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i kao ukrasmnogih drvoreda u gradovima. Tako je i u našoj zemljitijekom 2009. uzgojeno oko 30000 komada ginka, biloiz sjemena ili sadnica. Kod nas se trenutno radi uglavnomo uzgoju ove vrste u obiteljskim gospodarstvima.Preduvjeti za njegov masovniji uzgoj postoje, nakontinentu i priobalju, zahvaljujući umjerenoj klimi idobrom zemljištu. BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 23