Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Sastojina gdje je uspješno obavljen naplodni sijekVeć početkom 1800-tih godina selo Vrbanja broji1081 žitelja, a posebno nagli razvoj doživljava kada jepočelo jače iskorištavanje spačvanskih hrastika sredinomXIX. stoljeća.U početku, osim za potrebe Krajišnika, drvo se koristiloza pepeljarenje, a kada su stranci iz zapadnih predjelaHrvatske počeli dolaziti u Slavoniju, otpočela jesječa hrastika za proizvodnju francuske dužice i brodskegrađe. Pojavljuje se nedostatak radne snage pa uVrbanju i druga mjesta Cvelferije stižu i doseljenici izzapadnih dijelova Hrvatske na sječu hrastika. Nazivajuih Kranjci, ali dolaze i razni majstori i trgovci iz drugihsjevernih dijelova Austro-Ugarske monarhije, Slovaci,Česi, Mađari pa i Židovi kao bankari. Podižu se pilane,tako da su u Vrbanji već u drugoj polovini XIX. stoljećačetiri pilane, „Slavonija“ d.d., „Kraft&Tukery“, „Lagere“,a i domaći mještanin Bačoka podiže svoju pilanu kojase i najduže održala, sve do prije nekoliko desetljeća.Zbog naglog razvoja i izgradnje novih kuća koje subile po uzoru na zidane, od cigle iz Austo-Ugarskemonarhije, osnivaju se i dvije ciglane, dvije štrikerskeradnje koje su uglavnom proizvodile špenzle, glavnozimsko ruho za muške, dvije mesnice, a zbog povećanogbroja djece i čak tri škole – pučka 1831. godine zadomaći živalj, njemačka i židovska za djecu pridošlihstranaca. Zbog povećanog broja šumskih radnika, alii drugih mještana, podiže se i bolnica od 20 krevetau kojoj rade dva liječnika i časne sestre kao medicinskesestre te i ljekarna. Vrlo brzo Vrbanja broji i više od3000 stanovnika.Domaći živalj uglavnom su šumarski radnici, kirijašii ostali, dok se stranci bave trgovinom, bankama,štedionicama i unosnijim poslovima trgovine drvetom.Tako se navodi kako je samo od 1890. do 1893.g.proizvedeno i prodano godišnje 10 milijuna akovanjemačke bačvarske građe i čak 25 milijuna komadafrancuske dužice.Povodom 1000. obljetnice ugarskog kraljevstva,u Budimpešti je održana Milenijska izložba. Kaoposebni eksponat za izložbu, iz Vrbanje, iz predjelaSočna, bio je utovaren na čak četiri teretna vagonatrupac hrasta od 21 metar dužine i 8o cm promjera,„ravan kao svijeća, bez ijednog čvora". Osim tog trupca,uz njega su bile postavljene i tri hrastove kocke –mase po jedan kubik. Po završetku izložbe svi izloženieksponati hrvatskog paviljona prodani su, a dobiveninovac uložen je u izgradnju Šumarskog doma u Zagrebu,u kojem je danas i Direkcija Hrvatskih šuma. Naprijelazu stoljeća Vrbanja dobiva i prvi telefon.Početkom XX. stoljeća Vrbanja ima i zatvoreni klubengleskog tipa za goste iz Županje, jer je u to vrijemeveć bilo Engleza koji su u Županji imali tvornicutanina, ali i iz drugih mjesta diljem Slavonije, jer je tobio jedini takav klub. Zatim se uspostavlja i telefonskaveza sa Županjom, nešto kasnije i rasvjeta po ulicama.To vrijeme možemo nazvati procvatom sela i zlatnimdobom Vrbanje koje je trajalo do početka I. svjetskograta, podsjeća upravitelj Šumarije Vrbanja, dipl. ing.Luka Vukovac.Šumarija Vrbanja danas je jedna od najuspješnijihšumarija, druga po veličini u Upravi šuma Vinkovci.Zgrada šumarije podignuta je 1986.godine, usamom centru mjesta. U to vrijeme bilo je uposlenooko 180 radnika, dok ih je danas 76.Šumarija gospodari s oko 8.300 hektara šuma i šumskogzemljišta, od čega je produktivno oko 7.900 ha, usamo jednoj gospodarskoj jedinici, Vrbanjskim šumama!Ukupna drvna masa iznosi oko 3 milijuna kubnihmetara, od čega na hrast lužnjak otpada 60 posto, naGROBLJEIZ BRONČANOG DOBADjelatnici Zavičajnogmuzeja StjepanaGrubera iz Županjesu u suradnji i uzstručnu pomoćkolega sa sveučilištau Southamptonu(UK) tijekom mjesecakolovoza 2010.godine nastavilisustavno istraživanjeprapovijesnog grobljau Vrbanjskoj šumi,koje je započelo jošpretprošle godine.Studenti, predvođeniprofesoricom dr.Sandy Budden, došlisu kako bi dali svojdoprinos saznanjimao zajednicamabrončanog doba, jerse pretpostavlja da jeovo groblje staro 4000godina, što znači dapripada brončanomdobu.Do sada su pronađena104 grobna humkarazličitih veličina,a pravo je čudo dajoš uvijek postoji,jer je većina ovakvihnalazišta uništenaizoravanjem. Timešto je groblje ostaloočuvano dobili smopriliku vidjeti kako suhumci izgrađeni, štosadržavaju, ali i kakosu se članovi zajedniceiz tog toba sastajalida bi pokojnicimaiskazali poštovanje,kaže Andrea Malovoz,arheologinjaZavičajnog muzeja uŽupanji.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 19