Rogovlje i rogovi - Hrvatske šume

Nakon više izmjena i dopuna Zakona o šumama, upripremi je (ipak) novi Zakon. Postoje li za to nekiposebni razlozi?Organizirano šumarstvo u Hrvatskoj ima tradiciju dužuod 250 godina, tijekom toga vremena donijeto je nizzakona, propisa i normativnih akata temeljem kojihse gospodarilo šumama, sve do najnovijih akata, npr.FSC-a, koji potvrđuju da se šumama u Hrvatskoj gospodarina održiv način. No brojne promjene u društvui novi odnosi uvjetuju i stalne izmjene propisa. Širokalepeza stručnjaka iz različitih šumarskih institucijaimenovanih u povjerenstvo za izradu novoga Zakonadaje naslutiti da će se akceptirati novonastali uvjeti ukojima se radi. No Hrvatske šume imaju brojne zadanepostulate usvojene u Izjavi o misiji, viziji, ciljevimai temeljnim vrijednostima HŠ-a iz prošle godine, kao iu Nacionalnoj strategiji razvoja šumarstva. U njima seutvrđuje da je u državnim šumama potrebno osigurati“održivo integralno gospodarenje, ekološki osjetljivo,ekonomski učinkovito te gospodarenje na socijalnoodgovoran način”. Najave mogućnosti koncesija iliprodaje šuma samo su osobna mišljenja pojedinaca,na što imaju pravo, jednako kao i često spominjanjesredstava OKFŠ-a i njihove drugačije raspodjele. Jurišzvanih i nezvanih na ta sredstva intenzivira se s vremenana vrijeme kao da je to nekakav dar s neba, premdase zna da su ta sredstva strogo namjenska i da se trošeprema transparentnim projektima.Dipl. ing. šum. Darko Vuletićdina, u kojima ćemo nastojati dug naplatiti koliko togod bude moguće, koristeći sva zakonska sredstva imogućnosti. Prošle godine donijeli smo niz mjera kojimaje cilj zaštita i osiguranje naših potraživanja, a ukonačnici i naplata duga. U tom kontekstu u medijima se nedavno puno pisaloo tome kako iz Hrvatskih šuma “ispari milijunkubika godišnje”!To su bajke! To je toliko apsurdno da o tome ne mogugovoriti niti to komentirati! To je čini se bilo vezano za objavljivanje podatakaiz Prve nacionalne inventure šumskih resursa Hrvatske.Taj projekt vodilo je Ministarstvo regionalnog razvoja,šumarstva i vodnog gospodarstva pa odgovore na sva pitanjao podacima iz inventure mogu dobiti od stručnjakakoji su sudjelovali u izradi inventure. O restrukturiranju se govori od 2000. i prve studijekoju su izradili Irci! Od toga vremena puno se togazapravo već promijenilo u HŠ od čega bi se nekiprocesi mogli nazvati restrukturiranjem (osnivanjetvrtki kćeri, grupiranje poslova, npr. rasadnika,itd). Što sljedi na tom planu?Prvu studiju o restrukturiranju izradila je irska tvrtkaCoillte Consult 2002. godine, kada su Hrvatske šume izjavnog poduzeća pretvorene u trgovačko društvo, no onanije provedena. S radovima se nastavilo 2005. angažiranjemšumarskih te stručnjaka s Ekonomskog fakulteta dabi konačno studija “Poslovno upravljanje i organizacijskorestrukturiranje Hrvatskih šuma”, koju je izradila grupastručnjaka s Ekonomskog fakultata pod vodstvom DarkaTipurića, bila dovršena 2009. godine i predstavljenazaposlenima u Hrvatskim šumama. No opća kriza koja jezahvatila i ovaj sektor odgodila je cjelovito provođenjereorganizacije.Neke promjene u tvrtki već smo napravili. Tako je većibroj rasadnika objedinjen u četiri radne jedinice, isto takougostiteljsko-turistički objekti u dvije radne jedinice, dok jeupravo u toku ustrojavanje još jedne takve radne jedinice.Svrha restrukturiranja je racionalno korištenje raspoloživihresursa, kako materijalnih tako i ljudskih. Ako znamoda smo u protekle dvije godine uštedama u poslovanjuuspjeli sanirati gubitak od preko 200 mil. kuna, nastaozbog smanjene prodaje drvnih sortimenata, mislim damožemo slobodno reći da je proces restrukturiranja iu tako teškim uvjetima ipak otpočeo. Neke promjene utvrtki već smo napravili. Tako je veći broj rasadnika objedinjenu četiri radne jedinice, isto tako ugostiteljsko-turističkiobjekti u dvije radne jedinice, dok je upravo u tokuustrojavanje još jedne takve radne jedinice. Osnovana jei radna jedinica “Šumska biomasa”, značajno je smanjenbroj lovišta kojima su gospodarile Hrvatske šume. Usporedose posljednjih godina radi i na zbrinjavanju dijelaradnika i smanjivanju broja zaposlenih u tvrtki. Sve toproveli smo unatoč recesiji posljednjih godina čemu jepridonijelo i odgovorno ponašanje zaposlenih. U svakomslučaju restrukturiranje nije projekt trenutka, nego dugoročniproces. Na posljednjoj sjednici Glavnog radničkog vijećapostavljeno je pitanje po kojem se projektu restrukturiranjemisli provesti i je li ovaj posljednjislužbeno usvojen?BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 3

Da, projekt Ekonomskog fakulteta “Poslovno upravljanjei organizacijsko restrukturiranje Hrvatskih šuma” usvojenje na sjednici Uprave HŠ-a krajem 2009. Oko 130 000 ha šuma još uvijek je pod minama. Izgodine u godinu taj se broj smanjuje, koliko sredstavaHŠ-e ulažu u razminiranje?Lani blizu 60 milijuna kuna, u zadnje tri godine oko200. Ovisno o tome s koliko ćemo sredstava raspolagati,svake godine ćemo nastojati razminirati dio minskisumnjivih površina. Inače, sav posao oko razminiranjasada vodi i pod kontrolom je HCR-a.Moram istaknuti da osim u razminiranje, Hrvatskešume svake godine značajna sredstva ulažu i u protupožarnupreventivu, negdje oko 100 milijuna kuna. Odtoga dio ide lokalnim zajednicama te vatrogasnima postrojbamana krškom području, iz tih sredstava financi-zaštita šumaKARANTENSKI ORGANIZMIKarantenskeštetočinjeLani je u razminiraje uloženo blizu60 milijuna kuna, u zadnje tri godineoko 200. Ovisno o tome s koliko ćemosredstava raspolagati, svake godinećemo nastojati razminirati dio minskisumnjivih površina. Inače, sav posao okorazminiranja sada vodi i pod kontrolomje HCR-a.ra se u tri ljetna mjeseca motrilačka služba koja radi 24sata. Jedan dio sredstava koristi se i za obavljanje različitihšumskih radova koji pridonose smanjivanju opasnostiod požara, kresanja grana, izgradnje protupožarnihšumskih prometnica i drugo. Pregovori o ulasku u EU su u tijeku. Jesu li šumari,odnosno Hrvatske šume spremne za takav izazov?Višestoljetno organizirano gospodarenje šumama,još iz vremena Austrougarske monarhije, očuvanost našihšuma, priznanja i pohvale europskih šumarskih stručnjakaprilikom godišnjih susreta i posjeta Hrvatskoj, sveto daje nam pravo misliti kako hrvatsko šumarstvo ni počemu ne zaostaje od europskog, ili bar europskog prosjeka!Pa europski šumarski krugovi i te kako uvažavaju Zagrebačkuuzgojnu školu, Hrvatske šume nositelj su FSCcertifikata kojim se potvrđuje da se šumama gospodarina održiv način. Stoji činjenica da su Hrvatske šume, ovakoorganizirane, pomalo trom sustav.No pred nama je restrukturiranje, mnoge stvari će semijenjati, no i u tim promjenama mi moramo zadržatisvoj identitet. Ne možemo i ne trebamo se u svemu uspoređivatis nekim drugim zemljama, uostalom ni trenutnostanje nije isto. Kod nas je npr. oko 80 % šuma u državnomvlasništvu, u europskim zemljama 20-ak posto, štoonda određuje i neke druge korake. S druge strane, to jeotvaranje europskog tržišta, drugačijeg načina formiranjacijena drvnih sortimenata, mogućnosti izvoza, itd.Ovdje podsjećam na još jedan “europski” moment.Baš na inicijativu Hrvatskih šuma, Ujedinjeni narodisu 2011. godinu proglasili Međunarodnom godinomšuma koja će se obilježiti nizom manifestacija koje ćevoditi i objedinjavati naše Ministarstvo.Stoga bih na početku još jedne radne godine, kojani po čemu neće biti obična, u ime Uprave htio zahvalitisvim našm radinicima, ponajprije na strpljenjupa onda na zalaganju tijekom protekle godine, a jošviše 2009., kada su svaki na svom radnom mjestu daliosobni doprinos i pomogli u prevladavanju krize. Piše FotoIvica TomićHrvatsko šumarstvosuočeno je s novimopasnostima kojepredstavljajukarantenske biljnebolesti i štetnici, anekoliko njih uočenoje na granicamanaše države ili suveć uneseni te supotencijalno opasništetnici za šumskodrveće.Snažan čovjekov utjecaj na prirodu ipojedine ekosustave negativno utječena očuvanje biološke raznolikostii raznolikosti staništa. Tome pridonosisve ubrzanija urbanizacija i širenje gradova,razvoj novih tehnologija, sveprisutno kretanjeljudi i roba (promet, turizam, trgovina),odnosno proces globalizacije te klimatskepromjene. Biološka se raznolikost smanjujei unošenjem (introdukcijom) stranih (alohtonih)vrsta biljaka i životinja koje ekolozi, zbogprevelikog utjecaja na ekosustav u koji suunesene, nazivaju invazivnim vrstama. Štetočinjena bilju koje su potencijalno štetne zagospodarstvo zemlje, ali još ne postoje u RepubliciHrvatskoj ili su ograničeno proširene,nazivamo karantenske štetočinje bilja. U ciljusprječavanja njihova unošenja ili proširenjapoduzimaju se posebni postupci za suzbijanjeili iskorjenjivanje.Edukacija putem radionica – Hrvatskošumarstvo suočeno je s novim opasnostimakoje predstavljaju karantenske biljne bolestii štetnici, a nekoliko njih uočeno je nagranicama naše države ili su već uneseni tesu potencijalno opasni štetnici za šumskodrveće. Tim povodom održana je početkomtreće dekade studenoga prošle godine ulovačkoj kući Brezovica (UŠP Sisak) i na Šumarskomfakultetu dvodnevna radionica okarantenskim organizmima u šumarstvu, uorganizaciji Hrvatskoga šumarskog instituta.Predavanje pod nazivom “Karantenske bolestii štetnici-opasnost za hrvatsko šumarstvoi novi izazovi u europskom kontekstu” biloje namijenjeno stručnjacima koji su svakodnevnoprisutni u šumama (ekolozi, zaštitari,revirnici “Hrvatskih šuma”). Cilj radionica jeda se oni upoznaju s novim karantenskimbiljnim organizmima, nauče prepoznavanjesimptoma i šteta na pojedinim domaćinimate doznaju o postupcima koje treba provestinakon pronalaska štetnika.Ugrožavanje biološke raznolikosti – Uuvodnom izlaganju je istaknuto kako sezbog ekspanzivnoga globalnoga trgovanja,prijevoza putnika i klimatskih promjena štet -4 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Tijekom predavanja u lovačkoj kući Brezovica (UŠP Sisak)nici udomaćuju izvan svoga prirodnog prostora.Zabrinutost zbog ovih ”egzotičnih kukaca”je opravdana kada se uzme u obzir dau Hrvatskoj šume prekrivaju 47 posto kopnenepovršine. O problemu invazivnih vrstabolesti i štetnika u šumama Europe govorioje prof. dr. sc. Boris Hrašovec (Šumarski fakultet),a njegovo predavanje imalo je naslov”Invazivne alohtone vrste (IAS) u šumarstvu”.On je nazočne upoznao sa svrhom i radomEuropske organizacije za zaštitu bilja (EPPO),a predstavnik Hrvatske je u toj organizacijikoja donosi upute, regulative i upozorenjao karantenskim i drugim biljnim bolestima ištetnicima. Definirajući invazivnu svojtu istaknuoje kako je to ona svojta koja je unesenau područje u kojemu se prirodno ne javlja iu kojemu je sposobna održavati populacijubez ljudske ili bilo kakve druge intervencije.To je strana vrsta znakovita po svojstvunezavičajnosti i intenzivnom širenju, a čijenaseljavanje ili širenje ugrožava biološkuraznolikost (raznovrsnost). Prije dolaska modernogačovjeka-putnika i čovjeka-trgovcaživotne zajednice (šumski ekosustavi) oblikovalisu se prema načelima konkurecije,suparništva (kompeticije) tijekom prirodnogi dugotrajnog procesa. Zasebne i geografskiizolirane evolucijske linije dovedene su uposljednjem stoljeću u stanje dramatičnogsraza, a ugroženo je i ljudsko zdravlje (primjericeazijski tigrasti komarac, Aedes albopictus).Invazivna svojta unesena je u područje u kojemu se prirodno nejavlja i u kojemu je sposobna održavati populaciju bez ljudske ilibilo kakve druge intervencije.Prof. dr. sc. Boris HrašovecPreventivno djelovanje najjeftinije –Tijekom 2008. godine izravni troškovi borbeprotiv invazivnih štetnih vrsta u Europskojuniji dosegli su između 9,6 i 12,7 milijardieura. Prema procjenama stručnjaka, SjedinjeneAmeričke Države godišnje potroše utu svrhu i do 80 milijardi eura! Od 1950. godine,kako navodi Europska agencija za okoliš,godišnje se više od jedne vrste uspijevaudomaćiti na europskom kontinentu, ado danas je zabilježeno 163 najštetnijih stranihinvazivnih vrsta. U bazu podataka (DA-ISIE) uneseno je 10.961 nezavičajnih svojti,a smatra se da ih 10-15 posto predstavljapotencijalnu opasnost za europsku biološkuraznovrsnost. Europska unija poduzimaodgovarajuće korake djelujući putem prevencije,eradikacije (iskorjenjivanjem) te izolacijei usporenoga širenja. Najjeftiniji i naj -učinkovitiji pristup je preventivno djelovanjekoje podrazumijeva bolju kontrolu umeđudržavnom, međugraničnom i međukontinentalnomprometu te tekuću (fluidnu)izmjenu informacija na svim organizacijskimrazinama. Iskorjenjivanje štetočinjamoguće je, ali uz bezuvjetno poštivanje pro-BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 5

tokola. Izolacija i usporavanje širenja pos -ljednja je linija obrane, koja na dulji rok dajedaha iznalaženju trajnijega rješenja.Značaj ranog otkrivanja štetnika –Vrlo je odlučujuće rano otkrivanje (detekcija)štetnika. U SAD-u je načinjen Program zaštitepoljoprivrednih i ostalih prirodnih resursa odrizika povezanih s unosom, udomaćenjem i(ili) širenjem invazivnih stranih vrsta. Rasprava(panel) o karantenskim štetočinjama u šumarstvuinicirana je 2000. godine kao “nasljednik”prijašnje rasprave o fitosanitarnim problemima.Tijekom svoje posljednje godine postojanjabavilo se azijskom rasom gubara (Lymantriadispar), a 1-2 puta godišnje pozornost jeusmjerena na aktualne invazivne strane vrste.U Hrvatskoj su one definirane Zakonom o biljnomzdravstvu te pojedinim pravilnicima, aHrvatski šumarski institut uključen je u njihovuprovedbu, uz provođenje posebnoga nadzora.Potonji obuhvaća službeni postupak sustavnogaprikupljanja i čuvanja podataka o prisutnostištetnih organizama. Uključuje inspekcijskepreglede, praćenje zdravstvenoga stanja biljai sustavno istraživanje na zaraženim, ugroženimi nezaraženim područjima. Svake godinedolazi se do spoznaja o novim patološkim organizmima,primjerice o bolesti na gorskom ipoljskom jasenu, a stječe se dojam da poprimarazmjere širenja kao nekadašnja holandska bolestbrijesta. Ritam otkrivanja bolesti u zadnjih5-7 godina je znatno porastao, a patogeni organizmimogli bi biti katastrofa za Hrvatsku,Mađarsku, Bugarsku, Sloveniju i dr., posebiceza nizinske ekosustave.Karantenski laboratorij u Institutu – Dr.sc. Dinka Matošević (Hrvatski šumarski institut)održala je predavanje pod nazivom“Karantenske bolesti i štetnici-opasnost zahrvatsko šumarstvo i novi izazovi u europskomkontekstu” (izvještajno-prognozni posloviIPP-a i poseban nadzor karantenskihDr. sc. Dinka MatoševićU Europi je do danaszabilježeno 163 najštetnijihstranih invazivnih vrsta. U bazupodataka (DAISIE) unesenoje 10.961 nezavičajnih svojti,a smatra se da ih 10-15 postopredstavlja potencijalnuopasnost za europsku biološkuraznovrsnost.organizama). Za IPP i druge mjere ovlaštenje Hrvatski šumarski institut, provođenjempropisa spomenutog Zakona o biljnomzdravstvu i Zakona o šumama. U okvirusvojih ovlasti Institut obavlja poslove praćenjazdravstvenoga stanja bilja (pregledrasadnika i sjemenskih sastojina), laboratorijskihanaliza, istraživanja iz područjabiljnoga zdravstva, posebnoga nadzora,otkrivanja štetnih organizama, procjenerizika, podučavanja, uvođenja i razvoja informatičkogasustava. Poboljšanja tijekom2010. godine obuhvaćaju uređenje infrastrukturekarantenskoga laboratorija Institutate javni portal “zaštite šuma”: http://stetnici.sumins.hr, na kojemu su općeniteinformacije dostupne široj javnosti, a prijavljivanjemkorisnika (logiranjem) možese ući u interne sadržaje “Hrvatskih šuma”.Prilagodba zakonodavstvu Europske unijepodrazumijeva Direktivu 2000/29/EC, temeljneodredbe u Zakonu u biljnom zdravstvui podzakonske propise.Posebni nadzor (članak 14. Zakona)odnosi se na sustavno prikupljanje i čuvanjepodataka o prisutnosti štetnih organizama(inspekcijski pregledi, praćenje zdravstvenogastanja bilja i sustavno istraživanje zaraženih,ugroženih i nezaraženih područja).Sve to financira Ministarstvo poljoprivrede,a godišnjim programom ministar određujenačin provođenja, nositelje i provoditelje teštetne organizme. Godišnji program Institutaod 2010. čini uzimanje uzoraka (šumarskainspekcija), analizu uzoraka (Institut), predlaganjenovih posebnih nadzora. Programi posebnognadzora 2010. godine odnose se nasljedeće štetočinje: kestenova osa šiškarica,borova nematoda, azijska strizibuba i smolastirak bora. Sa Zavodom za zaštitu šuma ilovno gospodarenje Instituta može se kontaktiratii putem: www.sumins.hr, milanp@sumins.hr i dinkam@sumins.hr. 6 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

štetniciNAJPOZNATIJI KARANTENSKI ŠTETNICIKestenova osa šiškarica,borova nematoda i azijskastrizibuba prijete...Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić, D. Matošević, prezentacijeGovoreći o osi šiškarici na pitomom kestenu(Dryocosmus kuriphilus) dr. sc. Dinka Matoševićiz Hrvatskoga šumarskog instituta jenaglasila kako je to novi, karantenski štetnikkoji je nađen u šumama pitomoga kestena u Hrvatskoj.Tijekom svibnja 2010. pronađen je na nekolikolokaliteta na području naše države. Riječ je o štetnikuiz roda Hymenoptera i porodice Cynipidae (ose miškarice),porijeklom iz Kine, a na europskom kontinentuprvi je put evidentiran 2002. godine u Italiji. Stvara patološketvorevine (šiške) na izbojcima i listovima pitomogakestena. Šiške smanjuju fotosintetsku površinu,zaustavljaju rast izbojaka i smanjuju urod. Proglašen jekarantenskim na području cijele Europe i Hrvatske. Sobzirom na to da je to karantenski štetnik na područjunaše države, na njega se primijenjuju zakonske mjereprema Pravilniku o mjerama sprječavanja, unošenja iširenja kestenove ose šiškarice. Ovaj štetnik može sesmatrati novom, invazivnom vrstom štetnika u Hrvatskojte se sljedećih godina može očekivati njezinoširenje u svim kestenovim sastojinama u Hrvatskoj.Brže se širenje očekuje u okolici Medvednice, u Hrvatskomezagorju i Samoborskom gorju, a neznatnosporije u Istri, okolici Karlovca (Banija) i drugim sastojinamapitomoga kestena u središnjoj Hrvatskoj, no uzpovećanje populacije tijekom sljedeće dvije godine.U Slavonskome gorju nalaze se izolirane populacijekestenovih šuma, u njima štetnik još nije nađen, ali jepotrebno kontrolirati prenošenje zaraženih izbojaka ibiljaka u ta područja.Žućenje krošanja zbog napada borove nematodeOsa šiškarica napitomom kestenusmatra se novom,invazivnomvrstom štetnikau Hrvatskoj te sesljedećih godinamože očekivatinjezino širenje usvim kestenovimsastojinama unašoj zemlji.Dr. sc. Milan PernekDr. sc. Sanja Novak-AgbabaMasovno odumiranje običnoga jasena – O novojopasnoj bolesti jasena (Fraxinus ssp.) u Europi,predavanje je održao prof. dr. sc. Danko Diminić (Šumarskifakultet). U uvodnom je izlaganju istaknuo kakoje masovno odumiranje običnoga jasena (Fraxinusexcelsior) diljem Europe zabilježeno u proteklih desetgodina, a glavni je uzročnik fitopatogena gljiva Chalarafraxinea. Radi se o kroničnoj bolesti, uglavnom sasmrtnim ishodom, a zbog opasnosti odumiranja jasenastavljena je na EPPO Alert listu. Ipak, podaci o patogenosti,biologiji, geografskoj distribuciji i ekonomskomBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 7

utjecaju još uvijek nedostaju. Navedena gljiva identificiranaje i opisana 2006. godine kao nova vrsta. Polovicom2010. godine u Oslu je o ovom uzročniku bolestiraspravljalo 44 stručnjaka iz 23 zemlje, od identifikacijepatogena do mogućih mjera zaštite. Istraživanje teleomorfa(spolnih reproduktivnih organa gljive) ukazujuna vrstu Hymenoscyphus pseudoalbidus. Domaćini ovenove bolesti jasena na europskom kontinentu su običnijasen (F.excelsior), poljski jasen (F. angustifolia) i crnijasen (F.ornus). Za potonju vrstu jasena nisu još zabilježenisimptomi u prirodi, no potvrđena je osjetljivost utestu inokulacije. U Americi i Aziji nema potvrda o osjetljivostivrsta. Karakteristični simptomi prepoznaju se pomalim nekrotičnim pjegama (zonama) na granama i deblu,koje postupnim povećanjem dovode do venuća teodumiranja grana i dijelova krošnji. Aseksualna forma(anaform) gljive Chalara fraxinea razvija spororastućekulture (micelije), a spore (konidije) najvjerojatnije neBrže se širenje kestenove ose šiškarice očekuje u okoliciMedvednice, u Hrvatskome zagorju i Samoborskom gorju,a neznatno sporije u Istri, okolici Karlovca (Banija) i drugimsastojinama pitomoga kestena u središnjoj Hrvatskoj.Karta rasprostranjenosti kestenove ose šiškarice uHrvatskojsudjeluju u zarazi! Kod gljive Hymenoscyphus pseudoalbidusseksualna ili askusna forma (teleomorf) razvijaplodna tijela na peteljkama lista jasena tijekomljeta, a spore (askospore) sudjeluju u zarazi i raznose sevjetrom. U Švicarskoj je njena prisutnost utvrđena 1978.godine, bez simptoma na jasenu. Gljivu Hymenoscyphusalbidus morfološki gotovo da nije moguće razlikovatiod prethodne, u Europi je poznata još od 1851., asmatraju je nepatogenom vrstom. Korištenjem “realtimePCR” testa, kvalitetne metode bazirane na DNA,moguća je brza identifikacija u samo nekoliko sati.Prisutnost bolesti u Gorskom kotaru – Prvisimptomi ove opasne gljive na jasenu zabilježeni su uHrvatskoj u svibnju 2009. godine (područje Zalesine uGorskom kotaru). Primijećeno je odumiranje stabala,grana, grančica i izbojaka, venuće lišća, nekroza i diskoloracijakore u tamnosmeđu boju, a zahvaćena sustabla različite dobi. Uzorci za analizu bila su mladastabla visoka 2,5-3 m, s granama bez lišća, s vidljivomnekrozom kore. Gljiva Chalara fraxinea izolirana je izstanica kore i drva oboljelih grana. Nakon istraživanjau laboratoriju potvrđena je prisutnost ove fitopatogenegljive u našoj državi. Buduća istraživanja trebaproširiti na ostala područja Hrvatske, pratiti pojavusimptoma i jačinu zaraze (sušenja) običnoga jasenate eventualnu pojavu simptoma na ostalim vrstamajasena (poljski i crni jasen).Azijske strizibube i borova nematoda – Izlaganjeo dvjema azijskim strizibubama, (Rod Anoplophora)i borovoj nematodi, (Bursaphelenchus xylophillus)imao je dr. sc. Milan Pernek (Institut), naglasivši kakosu to opasni karantenski štetnici koji napadaju šum-Shema biologije kestenove ose šiškarice-od mlade šiške (1), ličinke u šiški (2),kukuljice (4) i dr., do prezimljavanja u pupovima(7)Simptomi bolesti u mladoj jasenovoj sastojini(uzročnik: Gljiva Chalara fraxinea)8 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

sko drveće. U Europi su nađeni na nekoliko lokaliteta.Tijekom prezentacije Pernek je prikazao domaćine,štete i potencijalne opasnosti koje ovi štetnici moguučiniti u šumama Hrvatske. Azijske strizibube (cvilidrete)A. Chinensis (sin. A. malasiaca), engl. kraticaCLB, i A. Glabripennis (A. nobilis), engl. kratica ALB, suunutar roda Anoplophora koji broji 36 vrsta. Njihovoprirodno područje je u tropskim i suptropskim klimatimaAzije. Navedene dvije vrste su vrlo slične, jer suodrasli kukci (imaga) crne sjajne boje s bijelim pjegama(10-20) nepravilnog oblika na elitrama (prednjimkrilcima). Imaju jednu generaciju godišnje, a napadajupotpuno zdrava i vitalna stabla. Budući da su polifagništetnici, njihovi domaćini su vrste iz različitihrodova drveća i grmlja: javora, divljih kestena, joha,breza, grabova, bukvi, jasena, topola, vrba, lijeska, jabuka,krušaka, hrastova, brijestova i dr.Problem tijekom identifikacije – Tijekom identifikacijejavlja se problem jer se ličinke potporodiceLaminae ne razlikuju, no zato je lakša determinacijaodraslih kukaca. Detekcija na živućem stablu sastoji seu promatranju teklina (karakterističnih tamnih pjega),regeneracijskoga žderanja, ozljeda na kori, piljevine iizlaznih rupa, a kod determinacije može doći do zamjenes granotočom i vrbotočom. U svome prirodnomarealu A. Glabripennis (ALB) čini štete zadnjihnekoliko desetljeća (u Kini od 1980.), a A. Chinensis(CLB) ne radi štete. Štete su pronađene na kulturama,urbanom drveću te u oštećenim šumama (vjetrolomi).Prvi nalaz A. chinensis zabilježen je u Italiji 2000.godine (troškovi eradikacije 1,5 milijuna eura), a od A.glabripennis u SAD-u 1996., 1998., 2002. i 2008. godine(troškovi eradikacije čak 373,4 mil dolara). Dosadaje u SAD-u posječeno 28.205 stabala. Eradikacija sesastoji u uništavanju (spaljivanju, malčiranju) zaraženihstabala, a tretiranje pesticidima obavlja se u određenomradijusu od pozitivnoga stabla. Kako bismospriječili ulazak štetnika u Hrvatsku, poseban nadzorobavlja šumarska inspekcija u suradnji s Institutomi Fitosanitarnim sektorom Ministarstva. Vizualno sepregledavaju biljke domaćini, a uzorak sa sumnjivimsimptomima šalje se u Institut na determinaciju.Borova nematoda (Bursaphelenchus xylophillus)potječe iz Sjeverne Amerike, a s borovim je trupcimauvezena u Japan te dalje raširena u Kinu, Korejui Tajvan. U Portugalu je pronađena 1999. na primorskomeboru, a česta je i u Hrvatskome primorju. Naotočje Madeira i u Španjolsku proširena je 2010. godine.Njeni domaćini su vrste iz roda borova (Pinus) tejela, pačempresa, cedrova, ariša i duglazija. Prenosioci(vektori) ovoga štetnika su kukci iz porodica Cerambycidae,Buprestidae i Curculionidae. U početku se inficiraepitelno staničje biljke, karakteristični simptomisu smanjeno izlučivanje smole zelenih stabala, a znakovitoje žućenje i venuće izbojaka s brzim napretkomna grane i čitavu krošnju. Stablo ugiba u razdoblju 30do 40 dana, s milijunima nematoda u granama, deblui korijenu. Preduvjeti za ulaz ovoga štetnika u Hrvatskusu vektori, klima (cijeli Mediteran, dio kontinenta),domaćini (alepski bor) i putevi (kretanje roba, morskeluke). Vizualni pregled i uzimanje uzoraka (po EPPOprotokolu) obavljaju se u šumskim sastojinama u kojimasu uočene veće površine sušenja borovih stabala.Nakon sumnje u infekciju uzorak se uzima motornomi ručnom pilom, sjekirom, svrdlom, a na deset mjestauzima se uzorak do dubine oko 5 cm. Pritom alat moraAzijske strizibube (lijevo: Anoplophora glabripennis; desno: A. chinensis)biti dezinficiran u alkoholu, a treba paziti da se uzorcitijekom uporabe svrdla ne pregrijavaju.Deformacija listova i izbojaka pitomoga kestenaGljiva – uzročnik smolastoga raka bora – Predavanjedr. sc. Sanje Novak-Agbaba (Institut) imalo jenaziv ”Gibberella circinata”-uzročnik karantenske bolestiborova”. Ova gljiva uzročnik je smolastoga rakabora, bolesti različitih vrsta borova, a prepoznatljivaje po rakastim tvorevinama na kori debla i granamate obilnom smoljenju. Prvi put je zapažena u SjevernojKarolini (SAD) 1946. godine, u Kaliforniji 1986., uJapanu 1990., u Južnoj Africi 1994., u Meksiku 1999.,u Čileu 2002. godine. Na europskom kontinentu prviput je zabilježena 2005. u Španjolskoj te 2007. u Italiji.U Americi su domaćini gljive podvrste Pinus ellioti,dugoigličasti bor (P. palustris), kalifornijski bor (P. radi-BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 9

Rakaste tvorevine i obilno smoljenje – Na sjemenuse kao simptom bolesti uočava trulež hipokotila(dijela embrija ispod mjesta na kojemu se držesupke). Klijanci poliježu, iglice venu, suši se stabljikai vrhovi krošnjice. Na mlađim stablima uočava setrulež korijena, a na starijim obilno smoljenje krozrakastu tvorevinu (smolasti rak) te sušenje vrha i cijelekrošnje. Smola obilno curi na mjestu oštećenjarakom, na deblu se vidi lagano zadebljanje, a tkivodebla je oštećeno. Do oštećenja dolazi kombinacijomabiotičkih i biotičkih činitelja pa tako, primjerice, uočavamooštećenja uzrokovana tučom i zarazusmolastim rakom.Stalni pregledi i uzorkovanje – U laboratorijuse obavlja identifikacija patogena (gljivakoja izaziva bolest) odnosno određivanja morfološkihkarakteristika. Primijenjuje se molekularnaidentifikacija (DNA analiza). Europskazajednica propisala je 2007. zbog štetnostigljive poseban nadzor nad njenom pojavom iširenjem. Poseban nadzor uvodi se također i uHrvatskoj, a obuhvaća preglede i uzorkovanje.Na taj način ustanovljava se odsutnost, odnosnoprisutnost bolesti. U nas postoji Pravilniko mjerama za sprječavanje unošenja i širenjagljive Gibberella circinata te Program posebnoganadzora, uz 1-2 puta obavljeni godišnjipregled. Posebni nadzor obavljaju fitosanitarniinspektori (vrtni centri, pošiljke uvezenogsjemena i sadnica) te zaposlenici Instituta usuradnji sa šumarskim inspektorima (šumskirasadnici, šumske sastojine i kulture, urbanodrveće). Hortikulturne rasadnike pregledavajuzaposlenici Hrvatskoga centra za poljoprivrednuhranu i selo. Tijekom provođenja programaposebnoga nadzora dokazuje se da navedeništetni organizam nije prisutan na teritoriju RepublikeHrvatske. Ako je nalaz pozitivan poduzimajuse mjere iskorjenjivanja i sprječavanjaširenja u nezaražena područja. Smolasti rak bora na kori debla-obilno smoljenjekroz rakastu tvorevinu (uzročnik: gljiva Gibberellacircinata)ata), teda bor (P. taeda) i P. virginiana. U Europi su toalepski bor (P. halepensis), obični bor (P.sylvestris), primorskibor (P. pinaster), usukani bor (P. contorta), američkiborovac (P. strobus) i obična američka duglazija(Pseudotsuga menziesii). Za infekciju su potrebni većavlaga i više temperature (mediteranska klima), a gljivainficira sjeme, klijance i stabla. Na kori grana i debla makrokonidijama(većim nespolnim sporama) i mikrokonidijama(manjim sporama), nošenim vjetrom i insektima(Pytophtorus, Ips), uzrokuje smolasti rak kore.Borova nematoda potječe iz SjeverneAmerike, a s borovim je trupcimauvezena u Japan te dalje raširena uKinu, Koreju i Tajvan. U Portugalu jepronađena 1999. na primorskomeboru, a česta je i u Hrvatskomeprimorju.10 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

uzgajanje šumaPOŠUMLJAVANJEU pošumljavanjeprošle godine blizu200 mil. kuna!Piše: Miroslav MrkobradFoto: Dražen DomićHrvatske šume prošle su godine u pošumljavanjei radove vezane za pošumljavanje uložileblizu 200 mil. kuna! To su velika sredstvakoja će u narednom razdoblju omogućitiodrživo gospodarenje ovim višestruko značajnim prirodnimresursom.Najveći dio novca, preko 71 mil. kuna, potrošen jena pošumljavanje (pripremu staništa, sjetvu i sadnju naposječenim površinama, sanaciju opožarenih površina,sjetvu žira na novim površinama i pod stare sastojine,na sadnju sadnica na čistim površinama i popunjavanje)te podizanje ograda za zaštitu novopošumljenihpovršina od divljači. Tim je radovima obuhvaćeno 5.562hektara, od čega većina u kontinentalnom dijelu Hrvatske,a manji dio na kršu. Različite su i vrste sjemena kojesu se sijale u ovim dijelovima: u kontinentalnom dijeluto je hrast lužnjak i kitnjak, jasen, joha, smreka, a u priobaljupinija, primorski bor, čempres, crni bor.Najveći dio novca, preko 71 mil. kuna,potrošen je na pošumljavanje, zatimza radove te podizanje ograda zazaštitu novopošumljenih površina oddivljači. Tim je radovima obuhvaćeno5.562 hektara, od čega većina ukontinentalnom dijelu Hrvatske, amanji na kršu.U cjelokupnoj obnovi šuma, posebno onih najvrjednijihvrsta, važnu ulogu svake godine ima urod sjemena,napose urod žira. Za prošlu godinu može se rećida je urodom bila – dobra.– Urod žira je bio takav da je omogućio pripremu ipošumljavanje svih predviđenih površina, kaže stručnisuradnik za sjemenarstvo, Ivan Šumanovac. No žir nijerodio ravnomjerno; puno ga je bilo u Slavoniji i tek neštomalo na bjelovarskom i zagrebačkom području, dok nadrugim dijelovima uopće nije rodio!U šumarstvima koja preferiraju prirodnu obnovu, kaošto je to hrvatsko, urod žira osigurava obnovu najvrjednijevrste drveta hrvatskih šuma, hrasta lužnjaka, za nekolikogodina.Obilni urod u istočnim dijelovima Hrvatske omogućioje da i ostale šumske uprave dobiju dovoljno žira kako biizvršile planirane uzgojne zahvate.– Još točnije rečeno, žir je rodio samo u Savskom bazenu,dok u Dravskom nije. Tek uz posebno odobrenjeMinistarstva može se sakupljeni žir, koji je inače na različitimterenima različitih provinijencija i genetskih osobina,koristiti i na drugim područjima. Obično, kad je to nužnopotrebno kao prošle godine, kaže rukovoditelj Proizvodneslužbe Branko Belčić.Ukupno je sakupljeno preko 2.581 tona žira za koji jeplaćeno oko 21. mil. kuna te još blizu 30-ak milijuna za radovei podizanje ograda oko pošumljenih površina kakobi se zaštitile od divljači.Pošumljavanja topolom u Šumariji BaranjskoPetrovo SeloPošumljavalo se i sadnicama iz rasadnika Hrvatskihšuma pa je prošle godine posađeno oko 6,9 milijunasadnica različitih vrsta drveća, od čega oko 5,9 mil. sadnicabjelogoričnih vrsta. To je za preko 2,5 mil. sadnica višenego 2009. godine! Kao i svake godine, najviše se pošumljavalohrastom lužnjakom, 2,77 milijuna sadnica, zatimkitnjakom 1,22 mil. komada, poljskog jasena posađeno je700 tisuća komada te 740 tisuća sadnica bukve.Kod crnogoričnih vrsta smreka najzastupljenija je bilasmreka, 300 tisuća sadnica, te u priobalju crni bor 260 tisućasadnica.– Sezona pošumljavanja duže je trajala zbog produženevegetacije, pojašnjava Milan Žgela, stručni suradnik zarasadničku proizvodnju. Dio starijih i većih sadnica hrastalužnjaka sadit će se na proljeće i na terenima Hrvatskihšuma, kao i na ostalim šumskim i drugim površinama.U radove obnove šuma spada i razminiranje površinakoje su još od završetka rata ostale nedostupne. Prošlegodine je za radove razminiranja uloženo blizu 60 milijunakuna, a razminirano je 7 mil. km 2 . (700 ha). Prošle godineposađenoje preko 6,9milijuna sadnicarazličitih vrsta,što je preko 2,5mil. sadnicaviše nego 2009.godine. Posijanoje i više sjemena,posebnožira, čime jeosiguranaosnovnapretpostavkaza potrajnogospodarenje.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 11

godišnja inventura 2010.Nekako će biti!PripremioMiroslav MrkobradIspratili smo 2010.,godinu u kojoj suHrvatske šumebile domaćinnajvećeg svjetskogšumarskogdogađaja;29. svjetskogprvenstvašumarskih radnika.Istodobno smozakoračili ugodinu koju suUjedinjeni narodi,na inicijativuHrvatske proglasiliMeđunarodnomgodinom šuma.Na raskrižju ovih godina pokušavamo se sjetitijoš nekih važnih događanja koja su obilježilaovo recesijsko razdoblje, i kroz tekstove ukojima smo podsjećali na njih. Napravili smo(zbog prostora) mali izbor tema objavljenih u časopisu.Naravno, tekstovi su bitno skraćeni, isto tako izbor jemogao biti i drugačiji (širi), jer puno je tema, pitanja iproblema koje smo obrađivali.Prošla 2010. bila je godina štednje, racionalnogponašanja i nastojanja da se prebrodi kriza. Bila je togodina smanjivanja plaća (prema preporuci Vlade RH)te smanjenja broja zaposlenih čiji se broj, prema najnovijimpodacima, sveo na 8140. Bila je to također godinalaganog oporavljanja drvne industrije i otvaranjanjihovih tržišta te početka plaćanja sirovine (za razlikuod 2009.!). Za akumulirani dug tih godina predstoji svakodnevnabitka. Od tema koje su bile nezaobilazne (i)prošle godine je restrukturiranje tvrtke, najavljeno još2000. godine, a izrađena je još jedna studija, ona Ekonomskogfakulteta, za koju nije posve jasno je li službenoprihvaćena ili je “na čekanju“. Pažnju i znatiželjupotiče najava novoga Zakona o šumama i što bi on tonovoga mogao donijeti (u mislima su nekako sredstvaOKFŠ-a!).Treba se nadati da će se šumarska struka s preko 2,5stoljeća dugom tradicijom organiziranog gospodarenjašumama držati svojih znanstvenih postulata i nećepasti pod utjecaj dnevnopolitičkih potreba! Neovisno onjima, i o svemu, za radnike i njihove dnevne probleme(struja, voda, plin!), i dalje ostaje najvažnije pitanje:hoće li raditi pa onda kakvu će plaću imati. Neki pokazateljiposlovanja nagovještavaju da se tvrtka stabilizirala,da prošlogodišnja bilanca otvara nove mogućnosti.I dalje će biti teško, no svi su sada valjda svjesni da(sami) radom i odgovornim ponašanjem mogu pridonijetipoboljšanju. Ako će se svi tako ponašati, onda ćesigurno „nekako biti“!(BROJ 157/8) RASADNIČARSTVO HRVATSKIH ŠUMAKako restrukturiratirasadničarsku proizvodnjuU UKUPNOJ RASADNIČARSKOJ PROIZVODNJI privatnirasadnici imaju zanemariv i neznatan udio. Do sada jeu Republici Hrvatskoj registrirano, od početka stručnoganadzora, 49 rasadnika, a njih 44 u “Hrvatskim šumama”(432ha) ubilježena su u Upisnik i sudjeluju s 83posto (36 u proizvodnji, 336 ha). Rasadnici proizvedu20-25 milijuna sadnica, a prosječno godišnje isporučeoko 12,5 mil. sposobnih šumskih sadnica za sadnju naterenu, starosti dvije, tri i četiri godine. U kontejnerimase isporučuju jednogodišnje sadnice. Pretežit diosadnica je uzgojen na klasičan način u tlu, od čegalistopadnih 10 milijuna (60 % hrasta lužnjaka), a crnogoričnih1,4 mil. komada (udio smreke 70 %). Godišnjese za priobalje proizvede 1,1 mil. sadnica obloženog ko-Šumsko-hortikulturni rasadnik Hajderovac(UŠP Požega)rijenskog sustava (kontejnerske sadnice). U obnovi našihsastojina sudjeluje 79 % sadnica listača, 12 % četinjačate 9 % sadnica četinjača i listača za krško područje (priobalje).Udio lužnjakovih sadnica iznosi gotovo polovicuproizvodnje (48 %), sa 14 % sudjeluje hrast kitnjak, s 12 %poljski jasen, s 3 % crna joha te s 3 % ostale vrste listača...Rasadnici ne moraju neophodno biti povezani spodručjem Uprave šuma, a za naše je jednodobne šumeplanirano 8 glavnih rasadnika. To su Zalužje (Vinkovci),Višnjevac (Osijek), Lanik (Našice), Hajderovac (Požega),Cernik (Nova Gradiška), Zdenački gaj (Bjelovar), Limbuš(Koprivnica) i Lukavec (Zagreb). Za proizvodnju šumskihsadnica predviđeno je i 8 dosadašnjih manjih rasadnika.Na području prebornih šuma planirana su tri glavnarasadnika: Oštarije (Ogulin), Kuželj (Delnice) i Vujnovićbrdo(Gospić). Na mediteranskom i submediteranskompodručju glavni rasadnici bili bi: Frančeskija (Buzet), Podbadanj(Senj) te Piket, Liskovac i Bična (UŠP Split)...(BROJ 159) UZ SVJETSKI DAN VODA„Kvaliteta vode – izazovi imogućnosti“I OVE GODINE se 22. ožujka obilježava Svjetski dan voda,a središnja proslava bit će organizirana u Nairobiju uKeniji. Tema kojom će se baviti stručnjaci diljem svijetaje „Kvaliteta vode – izazovi i mogućnosti“. Svjetski danvoda po prvi puta u svijetu obilježen je 1993. godine,kao rezultat dogovora međunarodnih stranaka na UNovojopćoj skupštini održanoj u prosincu 1992. g. u Riode Janeiru.Broj stanovnika na Zemlji sve više raste, a samimtime povećavaju se i potrebe za proizvodnjom hrane,kao i potrošnja pitke vode. Glavni potrošač vode je poljodjelstvokoje diljem svijeta troši oko 70 % vodnih zaliha.Industrija se nalazi na drugom mjestu s 24 % svjet -12 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

(BROJ 160) UZ SVJETSKI DAN ZAŠTITE ŠUMAU protupožarnu zaštitupreko 100 mil. kunaOVE GODINE HRVATSKE ŠUME su Svjetski dan zaštitešuma posvetile opožarenim šumskim područjima, odnosnozaštiti šuma od požara.Šumskim požarima čovjek nanosi najveće štete šumskomekosustavu. Na području mediteranskih šumabroj požara i njihova veličina znatno su veći nego u drugimpredjelima. Razlog su visoke temperature praćenesušnim razdobljima, velike površine čistih crnogoričnihsastojina te povećani broj ljudi koji se u ljetnim mjesecimanalazi na Mediteranu. Ne prođe niti jedna godina, ada nije praćena izrazito velikim brojem šumskih požaras tragičnim posljedicama.U Hrvatskoj sezona pojačane zaštite od požara iliprotupožarna sezona traje od 1. 6. – 15. 9. tekuće godine(ako nije posebnom odlukom drugačije odlučeno).Požari, najveći neprijatelji šumaVoda kao zlato!ske potrošnje. Potrošnja vode za kućanske potrebeiznosi oko 8 % ukupne količine potrošene vode. Zalihepitke vode svakim danom sve su manje.Prema podacima UN-a, u posljednjih sto godina potrošnjapitke vode razvija se po stopi dva puta većoj odstope rasta populacije, što znači da će se u idućih dvadesetgodina potreba za vodom povećati čak 650 %.Prema prvom svjetskom izvješću o vodnim zalihama,koji je objavio UNESCO, Hrvatska se po bogatstvudostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu uEuropi, a na 42. mjestu u svijetu. Hrvatska obiluje kvalitetnomvodom i raspolaže velikim vodnim bogatstvom,a 60% vodnog bogatstva Hrvatske nastaje unutar njezinihgranica. Najveći dio vodnih bogatstava nalazi se upodzemlju Gorskog kotara i Like.Od svih regija u Hrvatskoj vodom je posebno bogataLika iz koje, prema podacima stručnjaka, dnevno u Jadranotječe količina vode vrijedna milijardu dolara.Hrvatske šume izrazito ozbiljno shvaćaju svojeobveze u zaštiti šuma od požara u koju svake godineulažu oko 100 mil. kuna. Razdoblje povećanog oprezazapočinje 1. lipnja te traje do 15. rujna tekuće godine,no ovisno o vremenskim prilikama može se i produžiti.Hrvatske šume opremljene su s protupožarnim promatračnicamas kojih se 24 sata nadgledaju kritični šumskipredjeli. Svaka preventiva ujedno je i najbolja zaštita.Važne su i preventivne mjere koje se provode u ciljusprečavanja nastanka požara kao što su šumskouzgojnizahvati i radovi na uređivanju šuma te sve one djelatnostikojima se priprema gašenje požara...(BROJ 161) SVJETSKI DAN BIOLOŠKERAZNOLIKOSTI, 22. SVIBNJADo kraja stoljeća nestatće i do 50 % biološkeraznolikosti!NA KONFERENCIJI UJEDINJENIH NARODA o okolišu irazvoju (UNCED) održanoj u lipnju 1992. godine u Riode Janeiru, 157 država potpisalo je Konvenciju o biološkojraznolikosti. Nakon što ju je ratificiralo 30 zemalja,29. prosinca 1993. godine Konvencija je stupila naBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 13

Velebitska degenijaTrninesnagu i od tada se 29. prosincaobilježava kao Međunarodni danbiološke raznolikosti. Obavezezemalja članica te Konvencije suočuvanje biološke raznolikosti ko -ja obuhvaća sve životinjske i biljnevrste, uključujući travnjake,šume, usjeve, tla, vode na kopnu,mora i druga prirodna bogatstva.Hrvatska je postala punopravnapripadnica Konvencije 5.siječnja 1997. godine...U europskim okvirima Hr -vat ska je jedna od najbogatijihzemalja kada je biološka raznolikostu pitanju. Broj ukupno poznatihvrsta u Hrvatskoj iznosi oko37 000, a pretpostavlja se da ih jei više od 100 000.Pretpostavlja se da ukupanbroj vrsta na našoj planeti doseže10 do 30 milijuna, no svakegodine iščezava 40 000 vrsta, što uvelike smanjuje cjelokupnuekološku ravnotežu i stabilnost.Biolozi su izračunali kako bi u idućih 30 godina moglonestati oko 20% poznatih vrsta, a do kraja stoljećamoglo bi, uz sadašnji trend, nestati i do 50 % biološkeraznolikosti...Odumiranje vrsta zahvaljujućinašim djelatnostima 1000 jeputa veća od prirodne. Nastavi lise izumiranje ovom brzinom 1,3biliona ha Zemljine površine do2050. godine više neće imati svoj"originalni sastav". Što bi nam semoglo dogoditi u slučaju većegizumiranja vrsta mnogo je putaopisivano kroz različite primjere,no jedno od posljednjih istraživanjapokazalo je kako bi u doglednovrijeme nekoliko stotinaljekovitih biljaka, koje se koristeu medicini za proizvodnju gotovopolovice sintetičkih lijekova,moglo potpuno izumrijeti.Jedna od najpoznatijih svjetskihizreka koja je usko vezana uzbioraznolikost svakako je onaAlberta Einsteina koji je rekao:"Kada s lica Zemlje nestanu svepčele, čovječanstvu preostaje još svega četiri godineživota". Naime, pčele oprašuju 80% cvjetnih biljaka, anjihovi plodovi čine trećinu onoga što mi jedemo (jabuke,rajčice itd.)..Nemogućnost očuvanja bioraznolikosti te sve većeodumiranje brojnih vrsta diljem svijeta razlozi su što jeUN 2010. godinu proglasio Međunarodnom godinombiološke raznolikosti.(BROJ 162) 7. MEĐUNARODNI SPORTSKISUSRETI HSŠ-aDelničani prekinulidominaciju Vinkovčana!7. SPORTSKE SUSRETE Hrvatskog sindikata šumarstvau Umagu obilježila je atmosfera skoro jedva dočekanogdruženja s kolegama i pozitivnog ozračja, ekipnapobjeda srčanih Delničana koji su tako prekinuli dominacijuVinkovčana te sportska disciplina potezanjakonopa u kojoj su i 7. put zaredom pobjedu odnijeliZagrepčani, što nije uspjelo nikom dosad!Tako su 7. sportski susreti HSŠ-a završili s malomsmjenom na vrhu i pobjedom Delnica s 57 bodovaispred Vinkovaca s 48 i sve boljih Gospićana s 39 bodova.Za samo dva boda bez medalje su ostali Karlovčani(37), a slijede Našice s 23, Zagreb s 19, iznenađujućevisoko plasirani Split sa 17 bodova itd.Sportske igre je nakon svečanog postrojavanjaotvorio predsjednik HSŠ-a Željko Kalauz koji je,uz ostalo, podsjetio da su u vremenu od posljednjegnatjecanja 2008. potpisana dva dodatka Kolektivnomugovoru kojima je povećana vrijednost boda. Prisutnimase obratio i predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletićkoji je istaknuo da je Uprava dosad poštovala odredbeKU te da će nastojati da tako bude i dalje...Šumarske igre okupile su oko 1500 članova HSŠ-ai njihovih gostiju iz Rumunjske, Slovačke, Slovenije,Mađarske i Poljske, a u 12 disciplina sudjelovalo je oko1000 natjecatelja.U najzanimljivijoj disciplini, malom nogometu,pobjednici su (opet!) Sisak (muški) i Karlovac (žene),a finalne utakmice pratilo je blizu 600 gledatelja svaku,zajedno gotovo jednako kao i promociju Dinamaza državnog prvaka u Maksimiru! Sisak predvođenSajom, Svilokosom i ostalima nedostižan je za ostale...U najatraktivnijoj disciplini, potezanju konopa, Zagorciiz zagrebačke Uprave pišu povijest igara! Opetsu sve rješavali brzo i lako, (u finalu protiv Koprivnice)čime su postali jedina momčad sa svih 7 pobjeda udosadašnjih sedam natjecanja. Ovdje moramo spomenutii odbojkaše na pijesku iz Karlovca sa šest naslovanajboljih (na prvim igrama odbojke nije bilo naprogramu!).Vinkovčani su najsvestranija ekipa jer su osvajalibodove u 11 od ukupno 12 disciplina! Nisu jedino upotezanju konopa.Sa 7. sportskih susreta u Umagu14 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

(BROJ 163/4) ŠUMSKIEKOSUSTAV – OŠTEĆENOST ŠUMAŠume još uvijek zdrave –oštećenost krošanja tekneznatno povećana!U USPOREDBI S 2008. kontrola (monitoring) oštećenostišuma za 2009. godinu u Republici Hrvatskoj pokazala jedaljnje, premda neveliko, povećanje značajne oštećenostistabala svih vrsta drveća (s 30,0 na 31,2 %) – naglašenoje to na seminaru o procjeni oštećenosti krošanja,održanom u lovačkom domu Peski Šumarije Đurđevac(UŠP Koprivnica) potkraj prve dekade srpnja. Istaknutoje kako je značajna oštećenost listača također porasla uodnosu na prethodnu godinu (s 25,0 na 26,4 %). Trendrasta oštećenosti listača je od 1987. (6 %) do 1995. (27,7%), a zatim slijedi pad do 1998. (16,8 %), kada se zadržavana približno istoj razini. Od 2003. godine evidentiran jeponovni rast koji se nastavlja do 2008. i prošle godine.Značajno povećanje oštećenosti lužnjaka –Utvrđeno je povećanje oštećenih stabala hrasta lužnjaka(s 41,9 % na 45,4 %). Kod ove listače oštećenost sebitno povećala s 33,0 % u 2007. na navedenu vrijednostu 2008. Prošlogodišnja oštećenost hrasta kitnjaka iznosi31,2 %, što je za 1,7 % više nego 2008. godine (23,6 %).Oštećenost obične bukve nije se bitno mijenjala u zadnjih10 godina (4-10 %), a lani je iznosila 11,5 %. Kodčetinjača je oštećenost nepromijenjena (50,2 %)...Kod spornoga lužnjakovog stabla br. 14Prijemi za hrvatske šumare11. MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA IŠUMARSKE TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010.MÜNCHEN, 14. – 18. 7. 2010.Nova šumarska tehnologijavodi pojednostavljenjuradovaJEDAN OD NAJVEĆIH SVJETSKIH SAJMOVA šumarstvai šumarske tehnologije Interforst, što se svake četirigodine održava u Münchenu u Njemačkoj, bilježi40. godišnjicu. I 11. po redu Interforst, koji je održanod 14.-18. srpnja na već znanoj lokaciji Novoga sajmau Münchenhu (MMI), bio je smotra vrhunskih tehnologijakako u specijaliziranim šumarskim poslovima (odpošumljavanja, sječe i izrade drveta, prijevoza), tako iu obradi drveta.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 15

Sudionici simpozijanost ovog znanstvenog skupa za cjelokupno šumarstvoHrvatske.Uvodno, plenarno izlaganje imao je prof. dr. MatyasCsaba, član Mađarske akademije nauka, profesorna Zapadno - mađarskom šumarskom fakultetu u Sopronu,na temu: „Budućnost bukve na jugoistoku Europeiz perspektive ekološke evolucije“. Dolazak velikogbroja šumarskih znanstvenika izvan Europe na ovajskup ohrabruje ga u razmišljanjima što će biti u budućnostis bukvom. A svoje poglede i stručna opažanjapredstavio je u 12 točaka ključnih za budućnost bukveu razdoblju do 2050. godine.Tijekom dva dana prezentirano je 40-ak znanstvenihradova i 20-ak posterskih izlaganja...Antun Zlatko Lončarić(BROJ 168) PILANSKA INDUSTRIJAJUGOISTOČNE EUROPEPreviše pilana srascjepkanim interesima izaostalom tehnologijomZNATAN BROJ OD 2500 PILANA koje posluju na područjujugoistočne Europe suočen je danas s velikimizazovima uzrokovanim sirovinskim, financijskim i tržišnimproblemima, nestabilnim cijenama, zastarjelimi neučinkovitim tehnologijama, nedostatkom ulaganjai strategije, manjkom obrazovanoga stručnog kadra,rascjepkanim interesima. Istaknuto je to na 1. kongresupilanara jugoistočne Europe u Slavonskome Brodu, potkrajlistopada, kojega su organizirali časopis “Drvo i namještaj”te Drvni klaster, pod visokim pokroviteljstvomVlade Republike Hrvatske (Ministarstvo regionalnogarazvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva). Temakongresa imala je naslov:”Slaba tehnološka ulaganja inedostatak sirovine-mogu li pilane opstati?”. Nazočnoje bilo više od 300 sudionika, predstavnika drvne industrije,šumarstva, državnih i obrazovnih institucija, gos-Suvremeno pilansko postrojenje (krojačnice)podarskih komora i dr. iz zemalja regije (Slovenija, Hrvatska,Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora), sektorskistručnjaci iz Europske unije te dobavljači tehnologija izNjemačke, Austrije, Italije i Francuske...Tijekom kongresa je naglašavano kako na tržištudjeluje previše pilana s različitim i rascjepkanim interesima,trenutačno se koristi samo 60 posto prerađivačkogakapaciteta, a iz godine u godinu smanjuje setržište slobodne sirovine.U radu kongresa sudjelovali su i predstavnici“Hrvatskih šuma” , Šumarskog fakulteta i Hrvatskekomore inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Pozdravljajućinazočne, Darko Vuletić, predsjednik UpraveHrvatskih šuma, istaknuo je kako su šumari stalniposlovni partner pilanarima, ali da smatra kako ih definitivnotoliko ne treba. Krunoslav Jakupčić, voditeljUŠP Zagreb, govorio je o tome kako “Hrvatske šume”u pozitivnom smislu znatno utječu na konkurentnostproizvoda hrvatske drvne industrije (rabati, kasaskonto) te odgodama plaćanja, no problemi nastajutijekom naplate, jer čak 20 posto kupaca čini 80 postoproblema u naplaćivanju... BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 17

Sastojina gdje je uspješno obavljen naplodni sijekVeć početkom 1800-tih godina selo Vrbanja broji1081 žitelja, a posebno nagli razvoj doživljava kada jepočelo jače iskorištavanje spačvanskih hrastika sredinomXIX. stoljeća.U početku, osim za potrebe Krajišnika, drvo se koristiloza pepeljarenje, a kada su stranci iz zapadnih predjelaHrvatske počeli dolaziti u Slavoniju, otpočela jesječa hrastika za proizvodnju francuske dužice i brodskegrađe. Pojavljuje se nedostatak radne snage pa uVrbanju i druga mjesta Cvelferije stižu i doseljenici izzapadnih dijelova Hrvatske na sječu hrastika. Nazivajuih Kranjci, ali dolaze i razni majstori i trgovci iz drugihsjevernih dijelova Austro-Ugarske monarhije, Slovaci,Česi, Mađari pa i Židovi kao bankari. Podižu se pilane,tako da su u Vrbanji već u drugoj polovini XIX. stoljećačetiri pilane, „Slavonija“ d.d., „Kraft&Tukery“, „Lagere“,a i domaći mještanin Bačoka podiže svoju pilanu kojase i najduže održala, sve do prije nekoliko desetljeća.Zbog naglog razvoja i izgradnje novih kuća koje subile po uzoru na zidane, od cigle iz Austo-Ugarskemonarhije, osnivaju se i dvije ciglane, dvije štrikerskeradnje koje su uglavnom proizvodile špenzle, glavnozimsko ruho za muške, dvije mesnice, a zbog povećanogbroja djece i čak tri škole – pučka 1831. godine zadomaći živalj, njemačka i židovska za djecu pridošlihstranaca. Zbog povećanog broja šumskih radnika, alii drugih mještana, podiže se i bolnica od 20 krevetau kojoj rade dva liječnika i časne sestre kao medicinskesestre te i ljekarna. Vrlo brzo Vrbanja broji i više od3000 stanovnika.Domaći živalj uglavnom su šumarski radnici, kirijašii ostali, dok se stranci bave trgovinom, bankama,štedionicama i unosnijim poslovima trgovine drvetom.Tako se navodi kako je samo od 1890. do 1893.g.proizvedeno i prodano godišnje 10 milijuna akovanjemačke bačvarske građe i čak 25 milijuna komadafrancuske dužice.Povodom 1000. obljetnice ugarskog kraljevstva,u Budimpešti je održana Milenijska izložba. Kaoposebni eksponat za izložbu, iz Vrbanje, iz predjelaSočna, bio je utovaren na čak četiri teretna vagonatrupac hrasta od 21 metar dužine i 8o cm promjera,„ravan kao svijeća, bez ijednog čvora". Osim tog trupca,uz njega su bile postavljene i tri hrastove kocke –mase po jedan kubik. Po završetku izložbe svi izloženieksponati hrvatskog paviljona prodani su, a dobiveninovac uložen je u izgradnju Šumarskog doma u Zagrebu,u kojem je danas i Direkcija Hrvatskih šuma. Naprijelazu stoljeća Vrbanja dobiva i prvi telefon.Početkom XX. stoljeća Vrbanja ima i zatvoreni klubengleskog tipa za goste iz Županje, jer je u to vrijemeveć bilo Engleza koji su u Županji imali tvornicutanina, ali i iz drugih mjesta diljem Slavonije, jer je tobio jedini takav klub. Zatim se uspostavlja i telefonskaveza sa Županjom, nešto kasnije i rasvjeta po ulicama.To vrijeme možemo nazvati procvatom sela i zlatnimdobom Vrbanje koje je trajalo do početka I. svjetskograta, podsjeća upravitelj Šumarije Vrbanja, dipl. ing.Luka Vukovac.Šumarija Vrbanja danas je jedna od najuspješnijihšumarija, druga po veličini u Upravi šuma Vinkovci.Zgrada šumarije podignuta je 1986.godine, usamom centru mjesta. U to vrijeme bilo je uposlenooko 180 radnika, dok ih je danas 76.Šumarija gospodari s oko 8.300 hektara šuma i šumskogzemljišta, od čega je produktivno oko 7.900 ha, usamo jednoj gospodarskoj jedinici, Vrbanjskim šumama!Ukupna drvna masa iznosi oko 3 milijuna kubnihmetara, od čega na hrast lužnjak otpada 60 posto, naGROBLJEIZ BRONČANOG DOBADjelatnici Zavičajnogmuzeja StjepanaGrubera iz Županjesu u suradnji i uzstručnu pomoćkolega sa sveučilištau Southamptonu(UK) tijekom mjesecakolovoza 2010.godine nastavilisustavno istraživanjeprapovijesnog grobljau Vrbanjskoj šumi,koje je započelo jošpretprošle godine.Studenti, predvođeniprofesoricom dr.Sandy Budden, došlisu kako bi dali svojdoprinos saznanjimao zajednicamabrončanog doba, jerse pretpostavlja da jeovo groblje staro 4000godina, što znači dapripada brončanomdobu.Do sada su pronađena104 grobna humkarazličitih veličina,a pravo je čudo dajoš uvijek postoji,jer je većina ovakvihnalazišta uništenaizoravanjem. Timešto je groblje ostaloočuvano dobili smopriliku vidjeti kako suhumci izgrađeni, štosadržavaju, ali i kakosu se članovi zajedniceiz tog toba sastajalida bi pokojnicimaiskazali poštovanje,kaže Andrea Malovoz,arheologinjaZavičajnog muzeja uŽupanji.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 19

poljski jasen oko 15, grab čini 19 posto, te 6 posto naostale tvrde i meke listače. Prosječna godišnja zaliha jeoko 70.000, a etat 57.000 kubnih metara. Prirast je oko427 metara kubnih/ha.Gospodarsku jedinicu Vrbanjske šume čini pet revira:„Radiševo“ s revirnikom dipl. inž. Zlatkom Baltom,„Tromeđa“, revirnik dipl. inž. Zvonimir Rukavina, „Bok“,o kojem brine revirnik dipl. inž. Josip Vuić, zatim „Boljkovo“,revirnik dipl. inž. Drago Čurčić te revir „Svenovo“,koji vodi dipl. inž. Mladen Đaković. Pomoćik upraviteljaŠumarije je dipl. inž. Zlatko Jokić. U Šumarijije uposleno još 13 šum. tehničara, pet lugara, jedanlovočuvar, 21 sjekač, pet djelatnika u administraciji teostalo osoblje.Primjerak hrastovog trupca iz šumskog predjelaBoljkovo pripremljen za put u BudimpeštuUtovar trupca većih dimenzija i težine posebnom dizalicom izprošlo jesenske sječineRazbacivanje žira traktorskim razbacivačem u naplodnom sijeku– Važeća gospodarska osnova za Vrbanjske šumevrijedi do 2014. godine, što znači da smo trenutačnou šestoj godini njezina trajanja. Svi uzgojni radovi i radovisječe prate propisanu dinamiku. Uređivanje tla,čišćenje donje etaže, sjetva žira i drugi radovi propisaneobnove obavljeni su već u drugoj godini važenjaOsnove na 227 ha, a prošle jeseni žir je posijan na 352ha žira otkupljenog u našoj Šumariji Vrbanja te nešto uŠumariji Strošinci, kaže Vukovac.Uzgojnim radovima u Šumariji se pridaje velikavažnost. Sadnjom sadnicama pošumljen je 21 ha, jer jeprethodno pomlađivanje dobro uspjelo. Osnova propisujenjegu pomladka i mladika na 1215 ha, čišćenjesastojina na 742 ha, doznaku glavnog prihoda na 631ha, a doznaka prethodnog prihoda na 6352 ha. Suzbijanjepepelnice i ostalih bolesti izvršeno je na 580 ha.Podizanje ograda obavljeno je u dužini 17 km, tako daŠumarija sada ima ukupno 33 km ograda.– Prošle godine na našim površinama sakupilismo i 155.000 kg žira, uz preuzete iz Strošinaca, 27.000kg, razbacali smo na 352 ha u kratkom vremenu uzpomoć traktorskog rasipača. Za popunjavanje sadnicamapoljskog jasena utrošili smo 46.000 sadnica, aovog proljeća ćemo još zasaditi 46.000 sadnicama hrastalužnjaka, u reviru Svenovo, nabraja zadatke upraviteljVukovac.Prošle jeseni, već početkom rujna otpočeli smo sdosada najobimnijim poslom u našoj Šumariji, sječom20 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

prirodaNAJSTARIJA STABLA NA ZEMLJIGinko biloba„živući fosil“Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaU skupini najstarijihstabala na našojplaneti vodećemjesto pripadavrsti Ginko biloba,koje je CharlesDarwin nazvao živimfosilom. Jedini ježivi organizam izmezozoika, vremenau kojem su živjelidinosaurusi.Kao simbol dugovječnosti te poveznica izmeđudaleke prošlosti i sadašnjosti, Ginko bilobase smatra jednim od svjetskih čuda kojeje preživjelo i katastrofu poput one u Hirošimi.Prigodom pada atomske bombe na grad izumroje gotovo sav biljni i životinjski svijet u okolici, ali supreživjela stabla ginka. Zadivljuje njegova otpornostna razna zagađenja u okolišu, zbog čega su danas sviveći gradovi u Japanu i SAD-u, odnosno drvoredi zasađeniovim prekrasnim stablima.Pradomovina mu je Kina, a odatle se proširiogotovo po cijelom svijetu, po svim kontinentima. Imemu potječe od kineske riječi gin-kio, što znači srebrniplod (marelica). Kako mu je po obliku list nalikna pačja stopala, u Kini ga još nazivaju i Icho Ba (toje izvedenica od izraza za pačja stopala). U Europi jepoznat i pod nekim drugim imenima poput: slonovodrvo, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrnamarelica, stablo djed-unuk. U našoj zemlji nazivase dvorežanjski ili dvokrpasti ginko, zbog izgledalista , ali je poznat i pod imenom japanska lijeska.U Kini su ginko najčešće uzgajali budistički svećenicisadeći ga oko hramova, samostana, u vrtovimapalača. Godine 1691. Engelbert Kaempfer otkrio gaje i u Japanu, a 1784. prenijet je i u SAD.Doživi duboku starost od 3000 do 4000 godina.Danas širom Kine, Sjeverne i Južne Koreje rastu idesetine stabala starijih od 3000 godina. U Kini su paksamo dva stabla za koje se procjenjuje da su starijaGinko – živući fosilDanas širom Kine, Sjeverne i JužneKoreje rastu i desetine stabala starijihod 3000 godina. U Kini su pak samodva stabla za koje se procjenjuje da sustarija od 4000 godina.od 4000 godina. Stabla rastu u jugoistočnoj pokrajiniGuizhou. Prvo se nalazi u mjestu LI JIAWAN (100 kmzapadno od Guiyanga) kod grada Hungasi. Starosti jeoko 4500 godina i zovu ga „Veliki kralj ginka“. Drugose nalazi u mjestu Tiantan (regija Changshun), staroje oko 4000 godina, visine je 50 metara i godišnjedaje oko 1490 kg sjemena, nazivaju ga „Kineski kraljGinka“.Fosilni ostaci ginka22 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

O važnosti ginka svjedoče u Kini najstariji zapisi,poput onog iz 11. stoljeća, iz vremena vladavinedinastije Sung. Najstariji zapis o njegovoj ljekovitostipotječe iz vremena vladavine dinastije Han 2800. g.pr. Krista.U japanskoj književnosti prvi put ga spominje pjesnikSocho 1530., a često se spominje i u haiku pjesmama.Od 17. do 19. stoljeća pojavljuje se često urezanna mačevima, keramici, broševima, kopčama za kosu,iglama i ogrlicama. Kao znakoviti simbol u srednjemvijeku, list ginka nalazi se uklesan na obiteljskim grbovima,hramovima, na odjeći gejša (kimonima i sl.).U Europi u koju je donesen u 18. stoljeću, opjevaoga je u svom poznatom spjevu 1815. Johan WolgangGoethe.U svijetu je od davnina poznat po svojoj ljekovitosti.U ljekovite svrhe koristi se list, sadržaj koštice,ali i korijen i kora. Iz listova se dobiva ginkov ekstrakt(GBE). Vrlo je skup jer sadrži niz ljekovitih svojstava.Najveći proizvođači tog ekstrakta u svijetu su SADi Francuska, nešto manje Njemačka i Kina. Najvećeplantaže ginka u svijetu nalaze se u Južnoj Karolini uAmerici i oko Bordeauxa u Francuskoj. U 2008. po zaradiod ljekovitog bilja u svijetu na prvom mjestu bioLišće ginkaU Hrvatskoj je prvostablo zasađenou 18. stoljeću,godine 1777.i to u perivojuJankovićevogdvorca u Daruvaru.U Hrvatskoj je prvo stablo zasađeno u 18. stoljeću,godine 1777. i to u perivoju Jankovićevog dvorca uDaruvaru. Oko 1850. – 1860. zasađen je jedan muškiginko u perivoju u Virovitici. Danas ih nalazimo i u Vrbanićevomperivoju u Karlovcu, u Botaničkom vrtu uZagrebu te u jednom od parkova grada Osijeka.Ginko je dvodomna listopadna biljka, a postoje ženskai muška stabla. Cvatu tek kad dosegnu 40 godinastarosti, kada se sa sigurnošću može utvrditi radi li seo muškim ili ženskim stablima. Dosegne visinu i do tridesetakmetara i više, a promjer mu može biti veći i oddevet metara. Stabla stara do stotinjak godina imajupravilnu i okruglastu krošnju koja kasnije poprima nepravilanoblik. Kod mlađih stabala (do tridesetak godinastarosti), kora je tamnosiva i uglavnom glatka, udubokoj starosti je ispucala i tamnosmeđa. Lišće je lepezastogoblika, sastoji se od dva režnja, na rubovimasu listovi urezani i valoviti s nizom paralelno razgranatihžila. U proljeće je boja listova svijetlozelena, ljeti tamnozelena,a u jesen zlatnožuta ili žuta. Ne voli sjenu, voli isključivosunce (osim u ranoj mladosti), može podnijeti ivrlo niske temperature i do -30 stupnjeva Celzijusa. Vrloje otporan na mnoge bolesti i štetnike.je ginko, ispred kamilice i kadulje. Zanimljivo je da seljekovitost ginka počela ispitivati u svijetu tridesetihgodina prošlog stoljeća, a da su gotovi preparati usavršenitek poslije 1989. Danas se njima najčešće liječebolesti povezane s cerebralnom, perifernom i mikrocirkulacijom.Osim u ljekovite svrhe, u Kini i Japanu sjemenkeginka jedu se pržene kao grickalice i smatraju se posebnimspecijalitetom, ali se koriste i kao dodatak hrani. Otome je već 1784. pisao u djelu pod nazivom „Flora Japonica“Thunberg. Zanimljivo je da se i jedna od najboljihvrsta viskija u svijetu proizvodi od njega i da po njemunosi naziv „Ginko“. Prodaje se u bocama od 0,7 dl i dosežecijenu po boci od 200 eura.Danas se ginko uzgaja gotovo po cijelom svijetu, prijesvega zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i kao ukrasmnogih drvoreda u gradovima. Tako je i u našoj zemljitijekom 2009. uzgojeno oko 30000 komada ginka, biloiz sjemena ili sadnica. Kod nas se trenutno radi uglavnomo uzgoju ove vrste u obiteljskim gospodarstvima.Preduvjeti za njegov masovniji uzgoj postoje, nakontinentu i priobalju, zahvaljujući umjerenoj klimi idobrom zemljištu. BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 23

životŽIVOT JE UTRKAŠUMAR I ATLETIČAR VLADO STAREŠINIĆŠumar koji je „pretrčao“svijet!Piše: Miroslav MrkobradFoto: osobna arhiva,M. MrkobradŠumarski inženjerVlado Starešinić(1948.) upraviteljje Šumarije DugaResa u karlovačkojUpravi. Uzovaj redovni iodgovorni posao uslobodno vrijemeon živi još jedandrugi, paralelniživot – sportski. Većviše od 40 godinabavi se atletikom,još točnijetrčanjem, međuostalim i najtežomatletskomdisciplinom,maratonom (42195m). To je život kojiga nadahnjuje,duga i vječnaljubav koja traje.Evo male pričeo tome životu,o toj ljubavi.Vrijeme Božića i Nove godine vrijeme je darivanja.Uoči Božića prošle godine, 15. prosinca,Vlado Starešinić, šumarski inženjer iz Karlovcapo zanimanju, atletičar po vokaciji, darovaoje sam sebi najdraži poklon-istrčao je utrku života, maratonna Antartiku (Južnom polu)! U konkurenciji 32atletičara i pet atletičarki Starešinić je (i) kao najstarijisudionik (62) osvojio zavidno 14. mjesto. Istrčavši ovajledeni maraton („Antarctic Ice Marathon“) na jedinomkontinentu na kojem dotad nije trčao, Starešinić je postaočlan ekskluzivnog kluba od samo 66 atletičara nasvijetu koji su trčali na svih sedam kontinenata („ TheSeven Continet Marathon Club“)!Karlovčani koji svoje slobodno vrijeme provodeuz neku od četiri rijeke ljepotice koje prolaze krozili oplahuju ovaj grad (Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica),svaki drugi dan u kasno poslijepodne, nakon završetkaradnog vremena, na nasipu uz Koranu imaju priliku vidjetivisokog mršavog trkača markantnih crta lica kakoustaljenim tempom “grabi“ nasipom. To Starešinić odrađujetjednu porciju treninga, „hrane bez koje ne može“,kako bi u subotu ili nedjelju bio spreman za neku odutrka. I tako već više od 40 godina ovaj član Atletskogkluba „Ka-tim“ iz Karlovca te kilometre pretvara u utrkes kojih donosi medalje i pehare. Odavno ih više ne broji,one su tu nijemi svjedoci i postulat jednog načina životai jedne ljubavi koja traje, traje...Je li ovom utrkom stavljena točka na „i“ obzirom i nagodine i na brojne druge (uglavnom financijske!) problemevezane za putovanja na daleke destinacije?– A ne! Kad sam istrčao Antartik, dosad najtežimaraton, za koji mi je trebalo otprilike dva sata višenego što je to uobičajeno (5.44,45), nakon strašnihmuka pa praznine i osjećaja da je gotovo, u nekomkutku mozga već se pojavilo pitanje: „A gdje je sljedećautrka?“, opisuje stanje stvari Starešinić. Želja mu je trčatii na Sjevernom polu, a ta osma utrka donosi članstvou „Grand slam clubu“. A trebalo je uopće stići do startaledenog maratona! Najprije 25 sati avionom da PunataNa radnom mjestu u Šumariji Duga ResaVlado Starešinić u utrci Sydney RunningFestival 2007.Arenasa u Čileu pa nakon više odgoda zbog nevremenadalje avionom do samog Antartika i smještaja u kampu,prilagodbe na uvjete te konačno, 15. prosinca i sameutrke. U Punta Arenasu živi dosta Hrvata pa je Starešinićbio i gost na Radiju Polar, u emisiji za iseljene Hrvate štoga vodi Huan Perić Lopišić. Isto tako primio ga je i počasnikonzul Rudi Mijač, a bio je i gost u Hrvatskom klubukoji vodi Margita Mihovilović.– Temperatura za vrijeme utrke bila je između -12na startu i -18 C na cilju, uz povremeno neugodni vjetarpropadali smo u snijeg do gležnja, premda je stazomprije nas prošao ratrak i ugazio stazu. Bio sam sa62 godine najstariji natjecatelj, dok je najmlađa bila24 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Amerikanka Sarah Oliphanat sa samo 15 godina, kojaje, možete li to vjerovati, već članica „Grand slam cluba“.U utrci je sudjelovao i Irac Paul Grealis, mlađi od mene20-ak godina, koji se kod kuće u posebnom hambarus upuhivanjem snijega s vjetrom i na niskoj temperaturi,simulirajući uvjete na Južnom polu, pripremao zautrku. Stigao je iza mene, a kasnije mi je u opuštenojatmosferi nakon večere i nekoliko rumova čestitao rekavši:„Ti si jak čovjek!“Vlado Starešinić (1948.) je nakon završetka gimnazijeu Karlovcu i Šumarskog fakulteta u Zagrebuprvo radno mjesto (1974.) našao u Šumariji Josipdol,potom je obavljao različite poslove u ondašnjem ogulinskomOOUR-u, a od 1980. – 85. radio je i kao predavačna Šumarskoj školi u Karlovcu. Ima dosta mojih đakaiz tih godina, prisjeća se, koji su sada na odgovornimfunkcijama, voditelji uprava i upravitelji šumarija. Jošjednom se vraća u Josipdol kao upravitelj Šumarije paradi kao šef komercijale u ogulinskoj Upravi, a od 1993.radi u karlovačkoj Upravi, trenutno kao upravitelj Šumarijeu Dugoj Resi.Atletikom se bavi od 1966. počevši u „nekada velikomAK Željezničaru“. Trčao je najprije srednje pruge,1500 i 3000 m da bi u zrelijim godinama, 1978. počeotrčati najtežu atletsku disciplinu, maraton. Iz te godinepamti i svoj prvi maraton, onaj u Münchenu, a do danasih je nanizao - 32!Za vrijeme intervjua u Radiju Polar uPunta Arenasu (Čile)– Trčim u pravilu jedan maraton godišnje, najvišedva te 20-25 drugih kraćih utrka, na 10-20 km, uglavnomu Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji.Prije ledenog maratona na Antartiku Starešinićje svoje članstvo u ekskluzivnom klubu sedam kontinenatazaslužio istrčanim utrkama u Čazmi, Münchenu,Berlinu, Rotterdamu, što se Europe tiče, potom u Africi,u Egiptu (Luxor, Dolina kraljeva). Za maraton u Aziji, uPekingu, vežu ga ne baš lijepe uspomene; nije se prijaviona vrijeme, nije pomogla ni intervencija Ambasadepa je krenuo samoinicijativo. Htjeli su ga izbaciti na polautrke, no nije se dao i istrčao je do kraja!– Užitak je bio trčati u Americi, u New Yorku, Chichagu,Bostonu, a jako teško u Srednjoj Americi, u Havanina Kubi, gdje je vlaga bila nepodnošljiva i tu utrkupamtim kao jednu od najtežih. Nije ni čudo jer se trčaloobalom Atlantika! Jednako teško bilo je i u Egiptu, noovdje zbog potpunog nedostatka vlage!Za Južnu Ameriku gdje je, pripremajući se za utrkuu Rio de Janeiru (Brazil) pet dana proveo spavajući načuvenoj plaži Copacabani, vežu ga lijepe uspomene.V. Starešinić uz dio kolekcije bezbrojnih medalja i pokalaBEZ MEDALJE NA KUBIU svom sportskom životu Starešinićje imao i prepisku s čuvenimkubanskim i jednim od najboljihsvjetskih atletičara, dvostrukimolimpijskim pobjednikom (1976.) na400 i 800 m Albertom Huantorenom.Nakon što po završetku maratonau Havani 2007. godine nije stigaouzeti medalju, jer su ih uručivalidrugi dan, obećali su mu je poslatiu hotel. No nisu, pa je pisao pisma,nazivao ih i konačno im poslaomail. Odgovorio je sam Huantorenaobećavši da će sve biti u redu. No dodanas medalja nije stigla!Domaćini su ih, između ostalog, poveli i u ribolov na piranena Amazoni! Nitko, naravno, nije uhvatio ništa, zaturiste je piranu gotovo nemoguće upecati, dok udicunije bacio jedan ruski maratonac i uhvatio-dvije! Bila jeto priča dana, jer to se jednostavno ne događa! U Australijise okušao u Sydnyu.Osim što je jedini hrvatski sportaš koji je trčaona sedam kontinenata, Starešinić je rekorder po brojuuzastopnih pobjeda u svojoj starosnoj kategoriji gdje ihje nanizao 65!Zanimljive priče i doživljaji s brojnih svjetskih destinacijabili bi dostatni za jednu knjigu. Dok sjedimo u njegovojkancelariji u dugoreškoj Šumariji prvih dana novegodine, već pravi planove za 2011. Želja je – Boston, gdjese trči najstariji, možda i najteži maraton na svijetu poznatpo brdu nazvanom Heartbreak Hill na kojem mnogizastaju („Brdo koje lomi srce“), ali i po tome što može trčati25.000 natjecatelja – i niti jedan više!BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 25

Nakon utrke života – zastava HŠ na Antartiku!Na jednoj od brojnihutrkaIspred hrvatskog grba u Punta Arenasu (Čile)U isti mah u glavi se roje problemi; treba osiguratisredstva za put, uplatiti startninu, boravak...Najviše trkača, oko 40.000, okupe maratonske trkeu Berlinu, Londonu i New Yorku.– Ipak, najradije pamtim New York!Atmosfera je fantastična, oko 2,5 milijuna gledateljaprati trkače uz stazu, a na cilju, u Central parkuokupi se njih 400 tisuća! Na ulazu u cilj svakog trkačadočekuje glazba! To je nezaboravno.Nemoguće je pobrojiti sve nastupe, a gotovo jednakoteško pobjede, medalje („To se mjeri u kilogramima!)i pehare („Ima ih preko 150!“) karlovačkogšumara u njegovoj dugoj sportskoj karijeri. No evonekih od uspješnih nastupa prošle 2010. godine: Zim -ska riječka liga u kojoj se trči osam utrka; Jaskanskabrdska liga; Štajerski koruški pokal; Slovenski pokal.Apsolutni je državni veteranski prvak u krosu 2007;trostruki prvak Balkana u krosu, itd. itd.Starešinić je i inicijator utrke na Petrovoj gori „Utrkakralja P. Svačića“ i to je valjda jedina atletska utrkakoju organiziraju šumari! „ZID“ NA 32. KILOMETRU! Zlatne godine za maratonce su između 30.i 40., tada su u naponu snage, iskusni.Maraton je test mentalne i fizičkeizdržljivosti, test volje, no možda prije svega– ljubavi. Svaki maraton je priča za sebe, aopet svi imaju nešto zajedničko-„zid“, kakoatletičari običavaju zvati krizu koja se upravilu pojavljuje oko 32. kilometra! U timtrenucima sve otkazuje, noge postaju olovne.Ako to prebrodi, maratonac će završiti trku.S druge strane, svi mi znamo koliko možemopa otprilike koliko mogu i drugi! Meni se činida sve ovisi o tome kakav si taj dan i to jeono što bitno određuje uspjeh! Važno je nepreforsirati u početku, ako to napraviškazna te stiže na tom 32. km.Neki tada odustaju, često poznati i velikitrkači, kako bi na taj način izbjegli slabiplasman! Jednom se to dogodilo i velikomFincu i olimpijskom pobjedniku Lasse Virenu(5000 i 10000 m u Münchenu 1972.) namaratonu u New Yorku.Važne su naravno okolnosti i uvjeti,ponajprije gdje se trči. Ja na europskimstazama nemam problema, nema potrebe zaposebnim prilagođavanjem. Ali na drugimkontinentima stvari se drastično mijenjajutako da se, npr. u Australiji, nisam uspiodobro prilagoditi! Oni idu spavati, menise ne spava i obratno!SPONZORIDok svi drugi natjecatelji imajubogate sponzore i u pravilu nemajubriga s logistikom, Starešinić se samnajprije mora pobrinuti za to! Nastupna Antartiku pomogli su Hrvatskešume, HŠD Zagreb, Uprave Karlovac,Gospić, Požega, Buzet, Zagreb, Sisak.26 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

europska unijaPOGLED NA HRVATSKU BRISELSKI DNEVNIK KAKO SE PRIPREMITI ZA ULAZAK U EU4Pogled prema EU sve je jasniji!Piše: Irena Devčić BuzovFoto: ArhivaNovinarkaHrvatskih šumaIrena Devčić Buzovprovela je mjesecdana u Briselu,stažirajući u EUi promatrajućiizbliza kakofunkcioniraadministrativnicentar Europe,radeći također napromociji svoje,Zadarske županije.Evo što nas svečeka prilikom(prije) ulaska u EU.UprijestolniciEuropske unije boravila samu povoljno vrijeme, baš kad je Španjolskazavršila sa svojim šestomjesečnim predsjedništvom,a vodstvo preuzela Belgija.Hrvatska je zatvorila dva te otvorila posljednja tripoglavlja. Pregršt događaja. No, osvrnimo se na našepristupanje Europskoj zajednici.Za vrijeme boravka u Briselu, na sami spomenzemlje iz koje dolazim, kod svakog sugovornika istareakcija: „Užurbano se pripremamo za vaše pristupanjeEU, očekujemo vas u našoj obitelji krajem 2012.godine, a to je jako brzo“. Čini mi se da je „euforija“našeg pristupanja ovdje veća nego li u Hrvata. Naravno,pri tome mislim na „naše“ prijatelje, a to sudefinitivno Njemačka i Austrija. Njihovi zastupnici ueuropskom parlamentu veliki su zagovaratelji Hrvatske.Upravo po pitanju našeg što skorijeg pristupanjaEU zatražila sam sastanak s Doris Pack, dobrompoznavateljicom prilika na zapadnom Balkanu, kakooni to geografski vole reći. Prema njezinom viđenjustvari, većih prepreka više ne bi smjelo biti. Smatrada je 2012 g. apsolutno realna i očekivana. Iznimnoje zadovoljna s trenutnom Vladom u RH, a o premijerkiKosor imala je samo riječi hvale. Pitam je jeli to po „ženskoj“ liniji s obzirom da je Pack poznata ikao veliki borac za ženska prava. Drago joj je, naravno,da je na čelu zemlje žena, no, kaže, nije to razlog.Premijerka Kosor jako dobro kotira među europskimpolitičarima, to sam čula s više strana. Možete mesmatrati pristranom ili ne, ali zaista samo prenosimšto sam tamo čula. Vrlo slično mišljenje imao je i IvoVajgl, Slovenac i zastupnik unutar grupe liberala. No,o njemu ćemo nešto kasnije. Pack je pomalo ljuta nanaše susjede te mi prepričava i svoj razgovor s visokopozicioniranim slovenskim političarom unutarEPP grupe, kaže, unatoč tome što smo iz iste obitelji,sramim se vaših postupaka. Vrlo oštre riječi, morampriznati.O istoj tematici razgovarala sam i s austrijskimzastupnikom Berndom Posseltom, izvjestiteljemiz sjene za Hrvatsku unutar EPP grupe. Naime,da kratko objasnim način funkcioniranja. U Europskomparlamentu postoje tri velike političke grupe,a to su Europska pučka stranka, Socijal-demokrati iLiberali, osim njih u manjem broju zastupljene su ineke druge grupe te naravno i nezavisni zastupnicikoji ne pripadaju niti jednoj skupini. Za svako pitanjeo kojemu se raspravlja unutar EP-a jedan zastupnikdobije zadatak biti izvjestitelj. To bi značilo da je tatema prepuštena njemu te se on za nju priprema ipostaje stručnjak za to područje. U slučaju pristupanjaHrvatske EU, glavni izvjestitelj je Hans Swobodaiz grupe S&D. No, sve ostale grupe imenuju tzv. izvjestiteljeiz sjene koji također pozorno prate i proučavajuproblematiku te teme te o tome izvještavajukolege na sastancima svojih grupa. Nakon diskusijegrupa prihvaća zajedničko stajalište koje izvjestiteljiz sjene iznosi pred Europski parlament. Dakle, na tajnačin stvari ovdje funkcioniraju. Drugim riječima, nepetlja se svatko u svašta, povode se za onom „punobaba kilavo dijete“. U trenucima rasprave na plenarnimsjednicama bude svega stotinjak zastupnika iličak i manje (od ukupnih 750), odnosno samo oni kojiimaju nešto za reći, ostali su prisutni samo za vrijemeglasanja. No, na sastancima grupa prisutni su gotovosvi, jer upravo to je mjesto gdje se donose odluke izauzima stajalište koje će grupa iznijeti na plenarnojsjednici parlamenta.No da nastavim – izvjestitelj iz sjene za EPPgrupu po pitanju pristupanja Hrvatske EU je već spomenutiBernd Posselt iz Austrije, a za grupu LiberalaIvo Vajgl iz Slovenije (možda vam je poznat kao bivšislovenski ministar vanjskih poslova). Razgovaralasam i s jednim i s drugim. Posselt ima sličan stav kaoi Pack (ipak su iz iste grupe). Smatra da smo stigli dopred sam vrh, ali i naglašava da vrlo često baš posljednjimetri uspona znaju biti najteži. Po njemu2012., godina je našeg ulaska u punopravno članstvo.Pregovori idu dobro, suradnja je izvanredna i snaše i s vaše strane, ali… Opet neko ali! Pa, nastavljaPosselt, treba se pripremiti za sva moguća iznenađenjakoja mogu eventualno iskrsnuti u zadnjem trenutku.Ruku na srce nisu baš svi oduševljeni vašimulaskom. A tko nije, pitam naivno. Nadam se da Vamsusjedi više neće raditi većih problema, no tu je jošuvijek neriješeno pitanje Ljubljanske banke pa ondaNE Krško. No, ipak ono što je bitno, da je referendumu Sloveniji prošao. Pa onda ni Nizozemci vam nisubaš naklonjeni, no pitanje topničkih dnevnika sve serjeđe spominje i mislim da će to tako i završiti. Nisuvam skloni niti Britanci. Za kraj kroz smijeh mi govoriposljednju stvar: E da, znate tko ima prigovorena visoki stupanj korupcije u vašoj zemlji – ni više nimanje nego rumunjski zastupnici!?Želja mi je bila naći se i sa slovenskim zastupnikomda čujem i njihovu stranu. Ivo Vajgl bio je vrlodrag i simpatičan i srdačno me primio na razgovor.Započeo je s time da je i sam napola Hrvat, majka muje s Pelješca. No, smatra, Hrvati pate od kompleksamanje vrijednosti, kaže, volite se praviti da ste jakovažni i veliki, to je kod vas česta pojava. Kako samsama zatražila ovaj sastanak nisam ulazila u raspravei nepotrebne lamentacije jer sam i došla čuti slovenskomišljenje. I dobila sam ga. Vajgl kaže kako je Hrvatskana najboljem putu da 2013.g. postane članicaEU. Zašto sad pobogu 2013., a svi spominju godinuranije. Pa, objašnjava Vajg, čisto radi administracije,Europska unija voli čiste datume pa bi radi toga moglipostati članovi 1.1.2013 g. Živi bili pa vidjeli! Po njemuje također bitan referendum koji je prošao, a za ostalapitanja iskreno vjeruje u mudrost J. Kosor i B. Pahora imogućnost dogovora i sporazuma.Sve u svemu, pogled prema Hrvatskoj iz Europskeunije nikada nije bio bolji. Europska administracijanaveliko se priprema za naš ulazak, pitanje je kolikose mi pripremamo za nju? BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 27

vegetacija OTOČJAGALAPAGOSOvako izgleda „visoka“ šumaNa otočju GalapagosPiše: Olga JovanovićFoto: Goran Šafarek, Olga Jovanovićraste 560 različitih biljnih vrsta!Galapagos jevjerojatno jedno odnajpoznatijih otočjana svijetu. Nekolikoasocijacija nam seodmah budi predočima – Darwin, zebei teorija evolucije.Nimalo ne zaostajuni goleme kopnenekornjače s usamljenimGeorgom kaopredvodnikom tepriče. A tu su, naravno,još i plavonogeblune, morskeiguane, pingvini...No, malo je onih kojiGalapagos povezujus jedinstvenomvegetacijom, iako jeupravo ovdašnja florajedan od najljepšihprimjera evolucije naotocima.Otočje Galapagos se sastoji od 15 većih, trimanja otoka te 107 otočića i hridi. Ono je uokvirima geološkog računanja vremena vrlomlado otočje te su najstariji otoci (Espanola,Santa Fe i Floreana) stari svega 4-5 milijuna godina, a najmlađitek oko milijun.Otočje je nastalo iznad jedne od srednjeoceanskihbrazdi, hlađenjem magme na površini litosfere. Upravoje ovakav postanak ključan za biološki svijet na otočju,jer su se vrste naseljavale kako je koji otok nastajao. NaGalapagosu i danas postoje aktivni vulkani, sa zadnjomerupcijom 2009. godine. Za razliku od brojnog otočjadiljem oceana, čija je nadmorska visina obično mala, naGalapagosu nalazimo nekoliko vulkana čija nadmorskavisina seže i iznad 1500 metara. Upravo je ta visina ključnaza razvoj tako bogatog biljnog i životinjskog svijetakojeg možemo podijeliti u vegetacijske zone.Naseljavanje – Otočje je nastalo hlađenjem magmei na njemu u početku nije bilo nikakvog života, samogole stijene. Naseljavanjem ptica, polako su se naselile iprve biljke. Gotovo dvije trećine biljaka svoje rasprostranjenjena otočju mogu zahvaliti upravo pticama koje su usvom želucu i na perju pomogle u prenošenju sjemenki.Malo manje od trećine sjemenki je stiglo vjetrom, dok suostale, poput brodolomaca, doplutale nošene morskimZajednica mangrovastrujama do otočja. Većina biljaka je podrijetlom iz JužneAmerike, a manji dio iz Srednje i Sjeverne. Dolaskom ljudidonešene su i mnoge „domaće“ biljke. One su strane zaGalapagos pa spadaju u alohtone vrste, dok su neke odnjih postale i invazivne te potiskuju lokalnu floru. Zabilježenoje oko 240 alohtonih vrsta, od ukupno oko 560. Odtoga je čak jedna trećina (oko 170) endemskih vrsta, štoznači da žive samo ovdje i nigdje drugdje na zemlji.Vegetacijske zone – Kao što je već spomenuto, vegetacijskezone Galapagosa ovise najviše o nadmorskojvisini, ali i o stranama svijeta te vjetrovima i vlazi koja dolazis oceana.Obalna zona je većinom zimzelena i za razlikuod ostalih zona najviše ovisi o tipu obale, a ne o klimi. Uzaklonjenim obalama većinom nalazimo zajednice man-28 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

grova koje još spadaju i u vlažnu obalnu zonu. Mangrovečine tzv. šume u moru i rastu u plitkim, muljevitim uvalama.Rastu u brakićnim vodama, ali podnose i veće količinesoli. Suha obalna zona obuhvaća pješčane plaže iobale pod utjecajem plime. Na pješčanim obalama rastuloze, trave i sukulentno žbunje. Većinom su to niske,puzajuće biljke. Najčešći stanovnik obala su pepeljuge(rod Atriplex) koje često tvore neprohodno klupko.Suha zona koja se nadovezuje na obalu prekrivanajveći dio arhipelaga. Čini ju polupustinjska vegetacijakojom dominira listopadno drveće i grmlje, poputpripadnika roda Bursera te zimzelene vrste otporne nasušu poput mlječike iz roda Croton te kaktusa iz rodovaJasminocereus i Opuntia. U ovoj zoni raste i jedinstvenilava kaktus (Brachycereus nesioticus) koji je jedina poznatavrsta iz ovog roda. Biljke koje rastu u ovoj zoniimaju posebne prilagodbe na sušu, poput malog lišća idubokog korijenja, a neke su jednogodišnje biljke kojesušnu sezonu preživljavaju u obliku sjemena. Najvišabiljka koja nadrasta sve u ovoj zoni je Hippomane mancinella,s plodovima poput jabuka, ali nažalost otrovnih.Kako je ovdje kompeticija za vodom izuzetno velika,biljke gotovo nikad ne rastu zajedno, već udaljene jednaod druge.Kako se penjemo po otočju tako biljke postajusve češće i dolazimo do prijelazne zone. To je intermedijarizmeđu suhe i scalesia zone i ovdje dominirajudruge vrste od obje susjedne zone. Biljke su još uvijekvećinom bjelogorične, ali su puno gušće i raznolikijeod onih u suhoj zoni. Također, često je vegetacija tolikoraznolika da je teško odrediti dominantnu vrstu. Ovdjejoš uvijek raste nisko drveće i grmlje, uključujući i endemičnuvrstu pega pega (Pisonia floribunda) koja je nazivdobila po lišajevima koji na njoj rastu, a pega znači ljepljiv.Česta je i voćka guaybillo (Psidium galapageium),srodnik guave. Ovdje raste i galapagoška rajčica kojapodnosi veliki salinitet tla.Prijelazna zona se polako stapa sa zimzelenom šumomscalesie, prema kojoj se i zove scalesia zona. Iakospada u porodicu glavočika, s bijelim cvjetovima poputtratinčica, izgledom i veličinom je to prava šuma (5-15m) i to vrlo vlažna, bujna i oblačna te podsjeća na pravudžunglu. Ovdje su česte kiše i visoka vlaga zbog garue,neobičnog vremena koje je između kiše i magle. Korai grane su većinom obrasle mahovinama i lišajevima.Ovu vrstu šume nalazimo samo na višim otocima (300-600 m nv). Tlo na kojem raste ova šuma je vrlo plodno teje zbog tog izrazito ugrožena sječom, za dobivanje poljoprivrednihpovršina i pašnjaka. Također, svinje i kozekoje je donio čovjek dodatno ugrožavaju ovu šumu jerse mlade životinje često hrane mladicama. U ovoj šuminalazimo veliki broj vrsta, od čega su mnogi endemi.Osim toga, čovjek je unio i guavu, invazivnu grmolikuvrstu koja raste jako gusto te oduzima hranjive tvari iprostor za rast autohtonih biljaka.Smeđa zona je prijelazna zona između guste scalesiašume i miconia grmolike vegetacije. To je otvorenaOtočje je nastalo hlađenjem magmei na njemu u početku nije bilonikakvog života, samo gole stijene.Naseljavanjem ptica polako su senaselile i prve biljke.Otočje Galapagos se sastoji od 15većih, tri manja otoka te 107 otočićai hridi. Ono je u okvirima geološkogračunanja vremena vrlo mlado otočjete su najstariji otoci (Espanola, SantaFe i Floreana) stari svega 4-5 milijunagodina, a najmlađi tek oko milijun!Opunita kaktusšuma u kojoj dominiraju lijane (Uncaria tomentosa), oštrolist(Tournefortia pubescens) i pomoćnica (Aunistus ellipticus).Drveće je u ovoj zoni gusto obraslo epifitima, mahovinama,jetrenjarkama i papratima te u sušnoj sezoni ovebiljke daju smeđi izgled, odakle i naziv. Ova zona je gotovou potpunosti nestala s otočja dolaskom čovjeka.Nastavljajući uspon dolazimo do miconia zone,nazvane po nekad dominantnoj biljci Miconia robinsoniana,danas jednoj od najugroženijih biljnih vrsta naotočju. Visine 3-4 metra, ova endemična biljka je gotovonestala ispašom.U najvišoj pampa zoni, na vrhovima vulkana, gotovouopće nema ni drveća ni grmlja. Većinu vegetacijeu ovom pojasu čine paprati, trave, šaševi i trske. Dominantnavrsta je drvenasta paprat Cyathea weatherbyana.Na otvorima vulkana s vodenom parom ponekad semogu naći i orhideje. Ovo je i najvlažnija zona, pogotovou sezoni garue, odnosno magle koja je s jedne stranejako tanka i ne stvara probleme s vidljivošću, dok je sdruge strane tako vlažna da se kapljice odmah konden-Brachycereus nesioticusBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 29

Jedna od brojnih darwinovih zebaVegetacija dinaZajednica biljaka iz porodice mlječika nalik kaktusu30 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

ziraju. U ovom pojasu ponekad padne i do 2.5 metarakiše godišnje te ovdje uvijek pušu vjetrovi.Galapagos i teorija evolucije – Galapagos je jedinstvenootočje što se tiče i flore i faune. Neke od životinjadošle su s američkih kontinenata (morski lavovi,flamingosi, zebe, pletilje...) dok su neke prevalile dalekiput čak s Antarktika uz pomoć morskih struja (tuljani,pingvini). Pošto se uvjeti od otoka do otoka razlikuju,tako su se i različite vrste bolje prilagodile na jednom,a neke na drugom otoku, a neke skupine su potpunoizostale. Tako na primjer na otočju nema vodozemaca,a ima dosta gmazova, ima puno ptica, a svega nekolikosisavaca, puno trava i papratnjača, a mali broj vrsta s velikimcvjetovima ili teškim plodovima.mala enciklopedijašumarstvaKuningamija(Cunnighamia)Biljni svijet je postao izrazito osjetljivte je čak 82 % endemskih vrstaugroženo i prijeti im izumiranje.Ptice fregate gnijezde se na grmlju i niskom raslinjuUpravo zbog tako različitih uvjeta za život među otocimai biljke su se morale prilagoditi te su negdje dominantnejedne vrste, a na drugom potpuno druge. Takosu se i životinje, koje jako ovise o biljnom pokrovu, moraleprilagoditi lokalnim uvjetima, što je rezultiralo dasu se kroz vrijeme razvijale nove podvrste i vrste, svakanajbolje prilagođena svom okolišu.Najpoznatiji primjer su Darwinove zebe, koje su ovisnoo dostupnoj hrani razvijale različite oblike; kljunajakiveliki kljun za tvrde sjemenke ili zašiljeni kljun zakukce. Tako brzoj evoluciji pogodovalo je i stanište bezvelikih predatora.Baš kao i jedinstveni životinjski svijet Galapagosa,tako je i biljni svijet iznimno važan, ako ne i važniji.Naime, upravo o biljnom svijetu ovisi i opstanak životinjskihvrsta, mnoge od kojih su usko specijaliziraneupravo samo na jednu vrstu biljaka. Dolaskom ljudi naotočje biljni svijet je postao izrazito osjetljiv te je čak82% endemskih vrsta ugroženo i prijeti im izumiranje,dok su dvije vrste već izumrle. Kao što je već spomenuto,uzrok tome su domaće životinje (najviše koze) teinvazivne vrste biljaka. Stablo “kineske jele” (Cunninghamia lanceolata)Piše: Ivica TomićFoto: ArhivaKuningamijesu značajnovazdazelenoistočnoazijskodrveće izporodicetaksodijevki,a poznate sutri vrste, međukojima sudvije s Tajvanai jedna izkontinentalneKine.Rod kuningamija (Cunninghamia) obuhvaćavazdazeleno istočnoazijsko drveće iz porodicetaksodijevki (Taxodiaceae). Poznate su tri vrste,među kojima su dvije s Tajvana i jedna izkontinentalne Kine. To je jednodomno drveće čunjastekrošnje s pršljenasto razmještenim granama u mladihi nepravilno raspoređenih grana u starijih primjeraka.Grančice su povinute, njihovi vrhovi vise. Sušenjem donjihgrana na deblu ostaju okrugle ljevkaste udubine.Pupovi su okruglasti, ljuskavi, a cvjetni su veći od lisnih.Listovi su linealni, lancetasti, spiralno poredani, pojedinačni,kožasti, prema vrhu suženi te bodljikavo ušiljeni.Na vršnim su izbojcima smješteni unaokolo, a na postranimnagusto raspoređeni u dva niza. Ostaju na granama5-6 godina. Cvjetovi su jednospolni. Muški su u vršnomvaljkastom cvatu, oblikuju se u jesen, a otvaraju u travnju.Ženski cvatovi su okruglastog oblika, obično 1-4 navrhu izbojka. Češer je jajolik te sastavljen od kožastih,ovalnih, nepravilno napiljenih i ušiljenih ljusaka koje susvojim vrhovima neznatno otklonjene; pokrovne ljuskene postoje. Poslije dozrijevanja češer ne otpada. Svakačešerna ljuska ima po tri usko okriljene sjemenke kojekliju s dvije supke (kotiledona).BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 31

Kuningamija (Cunninghamia lanceolata) je do 25 mvisoko drvo gorskih predjela južne i središnje Kine kojetvori prostrane sastojine na visini 750-1300 m.Javlja se u suptropskim zimzelenim te mješovitimlistopadnim šumama i jedna je od značajnijih icjenjenijih azijskih četinjača.Grančice s iglicama i češerimaAtraktivni kultivar ‘Glauca’Kuningamija, “kineska jela” (Cunninghamialanceolata) je do 25 m visoko drvo gorskih predjelajužne i središnje Kine koje se javlja do 1300 m nadmorskevisine. Krošnja mu je čunjasta, deblo ravno, korasmeđa, nepravilno ljuskava, u pukotinama crvenkasta.Grane su na mladim biljkama pršljenasto raspoređene,a na starijim nepravilno. Izbojci su u početku svijetlozelene,kasnije tamnozelene boje, tijekom zime postajucrvenkastosmeđasti, a u proljeće poprimaju prekrasnezeleno-narančaste i smeđe tonove. Iglice su kožaste,tvrde, sjedeće, duge 3-7 cm, široke 3-5 mm, tanke, linealnokopljaste, najšire u donjoj trećini, dugačkog bodljikavogvrha i fino napiljenoga ruba. Zavojito su i gustoraspoređene, pri osnovi srpasto povijene te izgledajukao da su dvoredne. Na vršnim su izbojcima radijalnorazmještene. Odozgo su iglice svježe zelene, gole i sjajne,s dvije uske, neuočljive pruge puči. Odozdo su svijetlozelene,s dvije široke, bijele do plavkastobijele prugepuči. Tijekom zime poprimaju bakrenu boju.Cvjetovi su jednospolni, muški u subtermalnim resastimcvatovima, a ženski se oblikuju pri vrhu izbojaka;otvaraju se tijekom travnja. Češeri su jajoliko okruglasti,dugi 2,5-5 cm, isto toliko široki. Imaju smeđaste, tanke itrajne ljuske, nazubljena i nepotpuno prilegla ruba. Naljusci su po tri sjemenke duge 6-7 mm, široke 5-6 mm teokriljene tankim krilcem, poput onih kod sekvoje. Biljkadobro rodi nakon petnaestak godina starosti.Cijenjeno parkovno drvo – Kuningamija se razmnožavasjemenom i reznicama, a izbojci tjeraju iz panjai korijenja. Općenito se razmnožava relativno lako,reznice se uzimaju samo s vršnih izbojaka, a vegetativninačin razmnožavanja primijenjuje se i tijekom podiza-U južnoj i zapadnoj Europi “kineskajela” uzgaja se kao parkovno drvo.Poznati su njeni kultivari ‘Compacta’(patuljast oblik bez vršnog izbojka)i ‘Glauca’ (izrazito plave iglice),a postoje još kultivari ‘Samurai’,‘Chason’s gift, ‘Little Leo’ i dr.Velika kuningamija (Cunninghamia konishii)nja šumskih plantaža. Primjerci nastali iz reznica običnosu lošijega uzrasta. Biljka voli zaštićene, poluzasjenjeneprostore, vlažno, ocjedno i duboko pjeskovito-ilovastotlo, no to nije uvjet za njen uzgoj. Naime, dobro raste nasvim podlogama, osim na neplodnom pijesku ili kamenjaru.Budući da podnosi vrlo niske temperature, iakoone izazivaju posmeđenje listova, prikladna je i za klimukontinentalnoga dijela Europe. Osjetljiva je na jako suncei visoke temperature. Raste relativno brzo, a ako se32 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Ispucala kora debla sa crvenkastim pukotinamau početku ne oblikuje središnje stablo, obično nastajenepravilni, dekorativni grm. U južnoj i zapadnoj Europiuzgaja se kao parkovno drvo. Poznati su njeni kultivari‘Compacta’ (patuljast oblik bez vršnog izbojka) i ‘Glauca’(izrazito plave iglice), a postoje još kultivari ‘Samurai’,‘Chason’s gift, ‘Little Leo’ i dr. U Hrvatskoj primjerkekuningamije nalazimo u glavnome parku u Opatiji, astabalca u zagrebačkom Maksimiru stradavala su zbogstudeni i kasnoga mraza.Značajna azijska četinjača brzoga rasta – “Kineskajela” je šumsko drvo koje u domovini tvori prostranesastojine na visini 750-1300 m, a javlja se u suptropskimzimzelenim te mješovitim listopadnim šumama. Toje jedna od značajnijih azijskih četinjača brzoga rasta,cijenjena u Kini (naziv san-mu), Japanu (koyosan) i Vijetnamu(samon), a otkrio ju je 1702. godine na otokuChusan britanski botaničar i liječnik James Cunningham.Pogodna je za pošumljavanje i sadnju uz putoveu planinskim provincijama. Drvo je većinom žućkasto,ugodnoga mirisa, mekano, vrlo lako i trajno, otporno natrulež i djelovanje štetnih kukaca (termiti). Upotrebljavase u građevinarstvu (unutarnja i vanjska gradnja), brodogradnji,drvnoj industriji (celulozno drvo, proizvodnjanamještaja, parketa), a služi i za izradu šibica, sanduka,lijesova i dr.U šumskoj sastojiniVelika kuningamija (Cunninghamiakonishii) je drvo koje raste u područjuumjerene klime, postigne visinu do50 m, a prsni promjer joj je do 2,5 m.Mlada biljkaTajvanska kuningamija (Cunninghamia kawakamii)prirodno je rasprostranjena na Tajvanu gdje narasteu visinu do 15 m. Prema duljini iglica i češera ovaje vrsta na prijelazu (intermedijarna) između velike kuningamijei “kineske jele”. Od njih se razlikuje po kraćim imanjim ušiljenim iglicama, manjim češerima, sa cijelim,kraćim i više zaobljenim ljuskama te po manjem sjemenu,dugim 4-5 mm. Velika, gorostasna kuningamija(Cunninghamia konishii) je, također, drvo s Tajvanakoje raste u području umjerene klime. Postigne visinudo 50 m , a prsni promjer joj je do 2,5 m . Kora deblaje crvenosmeđa i mirisava. Iglice su kraće i uže nego u“kineske jele”, a češeri dugi do 2,5 cm. BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 33

ljekovito bilje CRNIKIMJoš su stari Egipćani crnimkimom liječili nadutost!Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaČahura sa sjemenkamaAko se za nekubiljku može rećida uspješnoliječi gotovo svebolesti, to je crnikim (Nigella sativaL.). Poznat je i ponazivima crnjika,kalica, primorskikumin, crnikoriandar, ćurekot,čorokota…Crni kim su upotrebljavali još u starom Egiptuza vrijeme vladavine faraona. U grobnici faraonaTutankamona pronađene su bočice s uljemcrnog kima. Njime su liječili niz zdravstvenihtegoba poput problema s izlučivanjem mokraće, nadutostii bolova u trbuhu. Carica Kleopatra njegovalaje svoje tijelo tim ljekovitim uljem. Prorok Muhamed usvojoj knjizi poznatoj pod nazivom „Hadith“ spominjeda se crnim kimom liječe sve bolesti, osim smrti. U vrijemevladavine Karla Velikog i Ljudevita Pobožnog moralisu seljaci, korisnici zemlje, saditi crni kim, što znači dase nije koristila samo u ljekovite svrhe, već i kao začin.Prije se ova ljekovita biljka dosta uzgajala i u seoskimvrtovima, danas nažalost mnogo manje, ali se kao začinkoristi umjesto papra i kima.Opis biljke: jednogodišnja je biljka koja može narastiod 30 do 60 cm. Listovi su na stabljici izmjenični,trostruko perasto razdijeljeni, pojedini dijelovi lista suuski i suličasti. Stabljika može, ali i ne mora biti razgranjenas rjeđim dlakama. Na vrhu stabljike razvijaju seveliki modri cvjetovi bez čaške. Sjemenke su oštro trobridaste,naborane i crne. Posebnost ove ljekovite biljkeje čahura sa sjemenjem. Isprva je zeleno smeđe boje.Kako sjemenke dozrijevaju čahura se suši, poprimasmeđu boju iz koje ispadaju sitne crne sjemenke iz kojese dobiva ulje.Stanište: Prirodno stanište mu je zapadna Azija,jugoistočna Europa i Bliski istok, kao kultiviran raste ucijelom svijetu kao vrtna biljka. Nalazimo ga u primorskimkrajevima gdje raste po travnjacima i napuštenimpoljima.Vrijeme cvatnje: od svibnja do rujna.Miris i okus: mirisom podsjeća na komorač i anis,okusom je gorak i pikantan pa služi kao zamjena za crnipapar.Branje: skupljaju se čahure sa sjemenjem, sjeme sepo potrebi dosušuje.Sadrži (sjemenke biljke): proteine, ugljikohidrate,zasićene i nezasićene masne kiseline, tiamin, niacin,folnu kiselinu, kalcij, željezo, beta karoten, saponine..Dosadašnja istraživanja koja se intenzivno provodeod 1959. u više od 200 različitih instituta i sveučilišta,dokazala su veliku ljekovitost ulja crnog kima. Ispitivanjemje dokazano da on ne djeluje izravno na pojedineorgane, već na cijeli organizam preko imunološkogsastava. Možemo ga primijeniti u liječenju sljedećihbolesti: hemoroida, ekcema, neurodermitisa, psorijaze,astme, bronhitisa, kašlja, bolova u zglobovima, upalapluća, bolova u želucu i crijevima, šećerne bolesti, upalesinusa, bubrežnih kamenaca…Ulje crnog kima uzima se oralno, inhalacijom ili paknanošenjem na kožu utrljavajući.Kod oslabljenog imuniteta (kad je tijelo podložnočestim infekcijama i upalama): preporučenoje uzimati 25 kapi tri puta tijekom dana od tri do šestmjeseci. Već poslije dvotjednog uzimanja ovih kapioboljeli se osjećaju bolje i snažnije.Bolovi u trbuhu i crijevima, nadimanje: u 2 dltoplog mlijeka umiješa se dvije žlice meda i dvije čajnežlice ulja crnog kima. Uzima se tri puta tijekom danaprije jela.Ekcemi, neurodermitis, psorijaza: napravi se pri -pravak koji se nanosi na kožu u omjeru; 50 ml crnogkima, 30 ml ulja noćurka i 20 ml ulja pšeničnih klica.Artritis, reuma: Zagrijati ulje crnog kima i masiratioboljela mjesta. Piti tri čajne žličice ulja crnog kima triputa na dan.Opadanje kose: umasira se limun u vlasište i ostavise petnaestak minuta. Poslije toga se kosa opere i osušite se utrlja od ½ do jedne čajne žličice ulja crnog kimau kosu.Glavobolja: čelo i sljepoočnice masiraju se kimovimuljem. Pije se 1/2 čajne žličice ulja poslije jela, tri pu -ta na dan.Sinusitis: U inhalacijsku posudu stavi se ulje crnogkima te se time inhalira. Istodobno treba uzeti jednučajnu žličicu, odnosno tri puta tijekom dana ulje kodakutnog stanja upale sinusa.Kimovo ulje vrlo je učinkovito i kod liječenja raznihvrsta tumora (npr. gušterače), a smanjuje i štetne posljedicekod zračenja i kemoterapija. U tom smislu je Saveznauprava za kontrolu lijekova i hrane u SAD-u 1996.odobrila njegovu uporabu u tretmanima kancerogenihbolesti za sprječavanje neželjenih posljedica učinka kemoterapijei jačanja imuniteta.Kontraindikacije: ne bi ga trebale uzimati trudnice,u većim količinama od propisanih te ljudi koji imajuproblema sa želucem i crijevima. Cvijet crnog kima34 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

LOVOR (ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA)Lovorov vijenac simbol jeslave, besmrtnosti i mudrostiLišće lovoraUstaroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grčkimbogom proročanstva, poezije i izlječenjakoji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomenna neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne. Dafne sepretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovoudvaranje. Apolonov hram imao je krov napravljen odlovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štiteod bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ iApolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim antiseptikomi zaštitnikom od bolesti.Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicimaOlimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkihnatjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolonovučast 586 g. pr. Krista. Starogrčke proročice iz Delfaproricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije sepreporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastukakako bi se predvidjela budućnost.LovorPoznati srednjovjekovni pjesnik i filozof DanteAlighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi.U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti oduroka i vještica.U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovimvijencem na glavi. Rimski carevi lovorov su vijenac koristilikao simbol trijumfa i besmrtnosti. Rimljani su ga nosilii oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na tajnačin štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrijemegrmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije.Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom haralakuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šumamavjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze.U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simboliziraniu kultu boga Shive što se smatra muževnom inebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao štosunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava davide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno. Tijekomstoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štitećiod zlih sila tame i nesretne sudbine. „Štakori ugibaju odnjegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. Pucketanjelovorovih listova u plamenu odavno je smatranosretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve.Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovormora obvezno saditi u vrtovima. Rimski gurman Apiciussmatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom.U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danaskite lovorovim grančicama.Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm podrijetlom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sredozemlju.Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje ina kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovorovešume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana iOpatije. Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno,malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskojžupaniji.Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhute gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, a ženskineugledni. Plod je bobica.Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i ljekovitate začinska. Ugodni miris listova potječe od eteričnogulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobivenoulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe.Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja,čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. Lovorov listpomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodovakoristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnihmišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinficira.U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigodomkonzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin ujela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljajuse suhi lovorovi listovi.Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska)ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne prihode.I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začinnamijenjen širem tržištu.Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lovro,Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne i sl.Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku možese uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kaoživicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogatoi vlažno tlo.U mnogim zemljama i danas je lovor simbol akademskogpostignuća pa se mnogi uspjesi nagrađujulovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovubiljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorikama“,što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati ranijimuspjesima.Prožet misticizmom i proročkom slavom, lovor i „njegove“legende kroz povijest ostaju vječne. Od pamtivijekalovor, što mulatinsko ime govori(Laurus nobilis),simbol je mudrostii slave. Smatran jesvetim drvom, uBibliji se spominjevezan uz obilje islavu. U kršćanstvusimboliziraKristovo uskrsnućekao povod trijumfačovječanstva.Karlo Veliki donioje 812. naredbukojom se lovormora obveznosaditi u vrtovima.Rimski gurmanApicius smatraoje ovu ljekovitubiljku iznimnimzačinom.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 35

šumsko raslinjeZELJASTE BILJKEDobričica(Glechoma hederacea)Piše: Ivica TomićFoto: ArhivaNalazimo jeu svijetlimlistopadnimšumama i šikarama,gajevima, narubovima šuma,u živicama, naobalama rijekai potoka, odnizinskog dobrdskog pojasa.Na rubu šumske sastojineDobričica, koturac (Glechoma hederacea)je zeljasta višegodišnja biljka iz porodiceusnatica (Lamiaceae; Labiatae), rasprostranjenapo cijelom svijetu, a pretežito na područjuSredozemnoga mora i srednje Azije. Dobričicaraste u većem dijelu europskoga kontinenta i Aziji, audomaćena (naturalizirana) je u Sjevernoj Americi. Narasteu visinu 30-40 cm, ima četverobridnu, golu stabljikuili sa po rubovima vrlo kratkim, priljubljenim, premadolje savijenim dlačicama. Stabljika je s uzdignutimi puzećim dijelovima koji nose listove i tijekom zime.Uspravno stoje samo oni ogranci koji su nositelji cvjetova,a nakon cvatnje rastu i dalje prilegnuti u obliku vriježa,puzeći po zemlji te tjerajući korijenje i nove izdanke.Cvatnja i u jesen – Listovi su bubrežastog oblika,nasuprotni, na licu znatno tamniji i sjajniji nego na naličju,nerijetko s primjesom crvenkaste boje. Dugi su4-35 (-80) mm, široki 6-40 (-80) mm. Oni na puzećemdijelu stabljike imaju dužu peteljku od onih listova kojisu na uspravljenim ograncima i srcoliki. Cvjetovi su dvousnati,duguljasti, plavi ili svijetloljubičasti, ponekadružičaste ili bijele boje. Do šest cvjetova skupinasto jeraspoređeno u pazušcima gornjih i srednjih listova, uprividnim pršljenovima. Čaška je duga 5-6,5 mm, a zupcisu joj 3-4 puta kraći od njene cijevi. Vjenčić je dug 10-22 (-25) mm. Cvijet ima četiri prašnika. Biljka cvate odtravnja do lipnja, a nerijetko i po drugi put u jesen. Plodje smeđi cjepavac, dug oko 2 mm, koji se raspada načetiri plodića (oraščića).U svijetlim listopadnim šumama – Dobričicu nalazimou svijetlim listopadnim šumama i šikarama, gajevima,na rubovima šuma, u živicama, na obalama rijekai potoka, od nizinskoga do brdskog pojasa. Uspijeva navlažnim zasjenjenim mjestima, a česta je i na vlažnimlivadama, ledinama i travnjacima, uz plotove, jarke, grmljei putove, u blizini naselja. Raširena je i kao korovpo poljima, njivama i vrtovima. U sastavu je brojnih nizinskih,poplavnih šumskih zajednica, a karakterističnaje vrsta reda Populetalia albae. U Hrvatskoj je vrlo čestai rasprostranjena biljka, a iznimka su primorski krajevi smediteranskim raslinjem. Raste u sloju prizemnoga ra-U Hrvatskoj je vrlo česta i rasprostranjena biljka, a iznimkasu primorski krajevi s mediteranskim raslinjem. Raste usloju prizemnoga rašća u šumi crne johe s trušljikom, šumihrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem te ušumi hrasta lužnjaka i običnoga graba sa cerom.šća u šumi crne johe s trušljikom, šumi hrasta lužnjakai velike žutilovke s drhtavim šašem te u šumi hrasta lužnjakai običnoga graba sa cerom.Hranjivost izdanaka i listova – Biljka je izrazitojakog i ugodnog aromatičnoga mirisa te neznatno gorkogi trpkog okusa. Za jelo se upotrebljavaju aromatičniDijelovi biljkemladi izdanci i listovi koji se beru prije cvatnje, tijekomproljeća i jeseni. Sadrži gorke tvari, trijeslovine (tanine),zelenkasta eterična ulja, smolu, šećer, kremenu kiselinu.U mladim listovima ima 25-65 mg% vitamina C i približno10 mg% karotina. U usporedbi s većinom drugihsamoniklih usnatica, skuhana dobričica može poslužitii kao ukusno povrće (varivo pripremljeno kao špinat).U nekim državama koristi se kao začin, a u Njemačkojfino usitnjene listove ove aromatične zeljanice dodajuproljetnim juhama, salati, namazima, varivima, jajima iliih jedu na kruhu s maslacem. Ovu biljku ne bi trebalokonzumirati sirovu u većoj količini, jer neprokuhani listovinisu sasvim neotrovni.36 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

foresityŠUME ZA GRADOVEZAJEDNIČKA AKCIJA PULE, ROVINJA I CELJAListovi i svijetloljubičasti cvjetoviPrimjena u pučkoj medicini – U pučkoj se medicinidobričica koristi u sljedećim pripravcima: čaju,kapima, sokovima i ljekovitim vinima. Bere se čitavabiljka u cvatu ili pojedinačni listovi i cvjetovi. Sušenjese obavlja u potpuno tankom sloju, najbolje pojedinačno,na sjenovitom mjestu ili na prozračnom tavanu. Podljekarničkim (farmakopejskim) nazivom Herba Hederaeterrestris ili Herba Glechomae upotrebljava se za liječenjedišnih organa i bronhijalne astme, tijekom upalemokraćnih putova, za smirenje kod histerije. Potiče izlučivanježelučanih sokova, olakšava želučane i crijevnePiše FotoChristian GalloZajedničkarevitalizacijaurbanih šumaZa jelo se upotrebljavaju aromatičnimladi izdanci i listovi koji se berutijekom proljeća, prije cvatnje.Dlakava dobričica (Glechoma hirsuta)probleme, povoljno utječe na izlučivanje bubrežnihkamenaca, smiruje bolove kod gihta i reume. Svježimladi listovi služe za pripremu salate, a ujedno liječenavedene bolesti. Pranje čajem od dobričice pomažeu liječenju krasta, šuge i ostalih kožnih osipa domaćihživotinja.Vrlo srodna vrsta je dlakava dobričica (Glechomahirsuta) koja je snažnije razvijena i izrazito dlakava. Svidijelovi su pokriveni dugim, bijelim, stršećim dlačicama,vjenčić je veći, a plod duži. Raste češće u zatvorenim šumamai na sjenovitim mjestima, a manje na otvorenomprostoru, u termofilnim listopadnim šumama i šikarama,od nizinskog do brdskog područja. Između navedenihdviju vrsta postoje mnogi prijelazni oblici i prirodnikrižanci (bastardi). Glavna SkupštinaUjedinjenihnaroda proglasilaje 2011. godinuMeđunarodnomgodinomšuma s ciljempodizanja svijestio održivomupravljanju iodrživom razvojusvih tipova šuma.Na tom bi tragugradovi Rovinj iPula zasigurnoposebnoproslaviliMeđunarodnugodinu šumakada bi uspjeliiz europske kasedobiti značajnasredstva krozkandidiraniprojekt „Šumeza gradove– Foresity“Park šuma ŠijanaIz grada Rovinja, Upravnog odjela za proračun,gospodarstvo i europske fondove doznajemo neštoviše o spomenutom projektu. U okviru “IPAOperativnog programa Slovenija-Hrvatska 2007. –2013.“ grad Rovinj u suradnji sa gradom Pula, Javnomustanovom Natura Histrica, Istarskom županijom teslovenskim prekograničnim partnerima općinom Celjei Mestni gozd – Celje kandidirao je projekt “Šumeza gradove – Foresity“. Projekt je kandidiran u sklopuprioriteta Očuvanje zaštićenih područja, ekološki značajnihpodručja i kulturne baštine. Ukupni proračunprojekta iznosi 687.537,78 eura (85% iz EU), od čegabi 127.248,21 eura bilo namijenjeno za ulaganja u Parkšumu Zlatni rt – Punta Corrente. Projekt predviđa obnovu,revitalizaciju i uspostavljanje sustava održivogkorištenja gradskih šuma u Puli, Rovinju i Celju. Ova zaštićenapodručja ekološki su veoma značajna za mikroklimuovih gradova te izravno utječu na svakodnevniživot velikog broja stanovnika i posjetitelja. Projekt jeusmjeren na jačanje regionalnog identiteta kroz očuvanjei revitalizaciju prirodnih bogatstava od velikoglokalnog značaja te na upravljanje i daljnje korištenjezaštićenih područja s održivim značajkama.BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 37

Jedan od prioritetnih ciljeva projekta je povećatijavnu svijest o prirodnim bogatstvima u prekograničnojregiji te uspostaviti i proširiti prekograničnu mrežustručnih djelatnika za zajedničku zaštitu i promociju urbaneprirode. Uključivanje interesnih skupina u zaštitu,održavanje i upravljanje šumama, prema principimaparticipativnog planiranja, zajedničke pripreme i provođenjaedukacija, unapređenja sportsko-rekreativnihi umjetničkih sadržaja dat će doprinos suštinskom poboljšanjuizgleda, namjene i održivosti korištenja šuma.Navedenim aktivnostima doprinijet će se prekograničnojpromociji urbane prirode, suživotu ljudi i šumskihekosustava te motiviranju lokalnih aktera za uključivanjeu daljnje aktivnosti na zaštiti prirode.Projektom će biti izrađeni nacrti planova upravljanjagradskim šumama, a također i krajobrazna studija zaZlatni rt - Punta Corrente u Rovinju te idejno rješenje zaŠijansku šumu u Puli.Park šuma Zlatni rtUkupni proračun projekta iznosi 687.537,78 eura (85%iz EU), od čega bi 127.248,21 eura bilo namijenjeno zaulaganja u Park šumu Zlatni rt - Punta Corrente38 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.Glavne aktivnosti bile bi: Održavanje radionica i edukacijskih aktivnosti naZlatnom rtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi te izradaedukacijskih staza; Ugovaranje nabave i sadnja novog sadnog materijalai opremanje prostora za edukaciju; Posjeti djece između triju navedenih gradova; Održavanje tiskovne konferencije u Rovinju te periodičnoobjavljivanje tematskih priloga u lokalnimmedijima; Izrada brošure i karte za Zlatni rt – Punta Corrente iŠijansku šumu; Nabava i postavljanje dječjeg igrališta na Zlatnomrtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi; Izrada i postavljanje informativnih tabli na Zlatnomrtu – Punta Corrente i Šijanskoj šumi,Radionice sa edukacijskim sadržajima pomoći ćeedukaciji i uključivanju interesnih skupina, dok će većibroj promotivnih materijala doprinijeti većoj zainteresiranostilokalnog stanovništva za aktivnosti u šumi. Krajemprojekta bit će organizirana završna konferencija nakojoj će biti predstavljeni sveukupni rezultati projekta.Ciljevi: kroz učinkovitu sinergijsku suradnju međupartnerima razviti inovativni pristup upravljanju gradskimšumama kao dijelu urbane sredine od izuzetnogznačaja; pomoću dorađenog i isprobanog modelaupravljanja, kojeg potvrđuju primjeri dobrih praksa,postići napredak u prepoznavanju ekoloških i socijalnihfunkcija gradskih šuma i kod drugih gradova u Slovenijii Hrvatskoj; popularizirati gradske šume kao dragocjeni novo prepoznat prostor za razvoj kontinuirane ekološkeedukacije školske mladeži koji kroz iskustva i doživljajeu prirodnoj sredini nadopunjava postojeće nastavneprograme; razvijanje novih pristupa osvještavanjui promociji prirodne i kulturne baštine gradskih šuma.Specifični ciljevi: razvoj i uspostava sistema upravljanjagradskim šumama u Celju, Puli, Rovinju; revitalizacijadegradiranih područja gradskih šuma; uspostavainfrastrukture i opreme gradskih šuma s ciljem jačanjanjihovih socijalnih funkcija; razvoj edukativnog programaza školsku mladež u gradskim šumama na temezaštite prirode, ekologije i održivog razvoja; promocijaurbane prirode, postignutih rezultata i najboljih praksa,razmjena znanja i iskustava.Park šuma Šijana

Uz ove dvije glavne vrste, zajednicu krase još hrastmedunac, planika, lovor, lemprika, zelenika, mirta, tršljai druge. Svaka ova vrsta čini djelić mozaika kojemu jeljudska ruka pridodala još duglazije, jele, čemprese, cedrovei nezaobilazne borove.Park je prošaran putovima i stazama uz koje nalazimoaleje čempresa i pinije (većim dijelom iz dobaHütterotta), uz glavnu livadu nalazimo gorostasne cedrovesađene u obliku zvijezde, dok sa vrha napuštenogkamenoloma puca pogled na rovinjski poluotok,na otoke Svete Katarine i Svetog Andrije, na prekrasneplaže i na morsku pučinu.Paviljon na samom rtu građen 1890. preuređen jeu ugostiteljski objekt, dok je stara lugarnica građenaProjekt predviđa obnovu, revitalizaciju i uspostavljanjesustava održivog korištenja gradskih šuma u Puli,Rovinju i Celju.O spomenutim park šumama bilo je već riječi učasopisu Hrvatske šume. Ukratko, park šuma Zlatni rt –Punta Corrente najstariji je zaštićeni objekt na područjuIstarske županije s vrlo visokim estetskim vrijednostima.Zakonsku zaštitu uživa još od 1948. godine. Tadaje park proglašen prirodnom rijetkošću, jer »predstavljaljepotu i ukras toga kraja«. Godine 1961. sljedi drugorješenje po kojem Zlatni rt – Punta Corrente uživa zaštituu kategoriji park-šume na površini od 52 ha. Podizanjepark šume započelo je krajem 19. stoljeća. Godine1890. Georg Hütterott, poduzetnik iz Trsta, oduševljenklimom u Istri i krajobrazom rovinjskog arhipelaga kupuječetiri otoka u južnom dijelu i to otok Sv. Andrije,Maškin, Šturago i otok Sv. Ivana. U narednim godinamapočinje s otkupljivanjem privatnih posjeda, južno odgrada na predjelima Punta Corrente, Montaura, Škarabe,Monvija i Monte Mulinija. Uređene su staze, zasađenašesterokraka zvijezda himalajskih cedrova, aleječempresa i pinija, formirane livade okružene duglazijomi soliternim egzotičnim čempresima. Na ograđenojpovršini nekadašnjih pašnjaka, vinograda i maslinika,pošumljavanjem pomno odabranim mediteranskimi egzotičnim biljkama podignut je pravi park. Danaspark-šuma Zlatni rt – Punta Corrente i dalje predstavljaiznimno bogatstvo u vegetacijskom smislu. Livadeokružene prirodnim i sađenim šumama čine prostor ukojem se učestalo boravi. Prirodne šume čini zajednicahrasta crnike i crnog jasena.1908. obnovljena te je u njoj postavljena muzejska zbirkaposvećena obitelji Hütterott.Park šumu Šijana čine sađene alohtone listačei četinjače te šumska zajednica hrasta medunca i bijelogagraba koja se miješa sa elementima zajednice hrastacrnike i crnog jasena. Osnovna obilježja korištenja datirajuiz doba Austro-ugarske vladavine u Puli, kada jepodručje osmišljeno i izvedeno kao gradski park. Tadaje za potrebe parka produžena postojeća tramvajskapruga do ulaza u šumu. Godine 1964. šuma je proglašavazaštićenim područjem – park šumom na površiniod 152 ha. Prema radu Đure Rauša i Željka Španjola iz1995. godine, u park – šumi zabilježeno je 98 vrsta listačai 18 vrsta četinjača alohtonih i autohtonih drvenastihvrsta. Čitava park-šuma isprepletena je desecima kilometaraputova i staza koji su otvoreni samo za pješačkii biciklistički promet. Glavni dio je prostrana centralnalivada (Kaiserwiese) na kojoj se nalazi dječje igralište iugostiteljski objekt.Model urbane šume podrazumijeva i mogućurekonstrukciju parka temeljenu na povijesnoj matrici, tj.korištenjem svih saznanja o načinu uređenja i korištenjašume kroz povijest. Kako su se ove dvije park-šumepočele uređivati još u vrijeme Austro-ugarske vladavine,bit će ih posebno zanimljivo uređivati po prvotnojmatrici.Kada je riječ o današnjem korištenju ovih dviju parkšuma,u kontekstu gradskoga parka, ono je bitno različitogintenziteta. S obzirom na svoju površinu i na brojstanovnika Pule, park-šuma Šijana je malo posjećena.U posljednje dvije godine broj posjetitelja je doneklepovećan, zahvaljujući uvedenom dodatnom sadržaju.Park – šuma u Rovinju, obzirom na to da je položena uzmore, je posebice ljeti (pre)opterećena posjetiteljima.Takve različite situacije bitno utječu na revitalizaciju idaljnje planiranje korištenja istih.U vrijeme velikih pritisaka na prirodu općenito, važnostšuma rapidno raste. Istovremeno je i pritisak (stres)na čovjeka sve veći. U oslobađanju stalno prisutnogstresa park-šume predstavljaju lijek nadomak ruke. Stoga,šume ovakvog tipa, kojima su općekorisne funkcijevišestruko izražene, zahtijevaju intenzivno i konstantnoodržavanje. Zato držimo palčeve da spomenute šumeprođu ovu kandidaturu! Park šuma Zlatni rtBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 39

lišajeviZANIMLJIVA PRIRODALišajevi rastu nasvim mjestimakugle zemaljske!Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaNajneobičniji subiljni organizmina Zemlji, nemajukorijenje, rastusvugdje i namjestima gdjeto ne uspijevavećini biljaka pa ihnazivaju i „kaosomprirode“. Izvrsnisu indikatorionečišćenja zraka.Lišajevi.Lišaj na kamenuLišajevi su najneobičniji biljni organizmi na Zemlji.Nastanjuju sve dijelove zemljine kugle,počevši od onih s najnepovoljnijim uvjetima zaživot, krajeve polarnih hladnoća (pronađeni suna Himalaji na 7000 metara nadmorske visine), ali pronađenisu i u predjelima tropskih vrućina. Zanimljivo jeda su u nekim područjima našeg planeta jedini stanovnici.Tu stvaraju preduvjete za život drugih biljnih organizamapoput mahovina, ali i ostalih biljaka (kao i prije400 milijuna godina kada su se prvi puta pojavili).Obzirom da nemaju korijenja, rastu i na mjestimagdje to ne uspijeva većini biljaka (na zidovima, krovovima,nadgrobnim spomenicima i sl.).Složeni su organizmi (simbioza algi ili gljiva i bakterija).Osim njih niti jedna druga poznata vrsta organizamana Zemlji ne predstavlja takvu ekološku zajednicu,stoga ih nazivaju i „kaosom prirode“. U toj zajednicialge opskrbljuju lišaj produktima fotosinteze, a gljivepomoću hifa upijaju mineralne i organske spojeve ivodu te mu na taj način omogućuju preživljavanje.Spadaju u odjeljak nižih biljaka steljnjača. Premaizgledu steljke dijele se u sedam vrsta: zrnati, korasti,ljuskasti, listasti, grmasti, složeni i želatinozni. Ima ih irazličitih boja: žutih, narančastih, bijelih (boja se određujeu suhom stanju jer u dodiru s vlagom mijenjajuboju). Prema podlozi za koju su pričvršćeni dijele se na:terestričke (na tlu), epilitske (na stijenama), epifitske (nadrveću ili drugim biljkama).U prošlosti su se lišajeve koristili u ishrani stoke (sjevernipredjeli skandinavskih zemalja), proizvodnji nekihboja (lakmus papir), medicini (poznati islandski lišaj učinkovitje protiv kašlja), neke od vrsta koriste se i u izradi raznihparfema, neki u medicini za proizvodnju antibiotika.U 15. stoljeću u Europi ih koriste kod problema s kosom,protiv žutice, ali i stavljaju kao prilog u salate i u juhe.Uglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćomzraka, u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju.Kao korisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznatisu pedesetih godina prošlog stoljeća. Na onečišćenjeatmosfere posebice su osjetljivi lišajevi na koriUglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćom zraka,u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju. Kaokorisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznati supedesetih godina prošlog stoljeća.Lišaj na drvetušumskog drveća. Njihova prisutnost, kako po vrstamatako i po brojnosti, predstavlja najbolji pokazatelj onečišćenjazraka na određenom području. Smanjenjememisija teških metala i ostalih zagađenja lišajevi se „vraćaju“na drveće. Kao primjer, ovdje ćemo spomenuti Wittmannai Turka koji su takva zapažanja otkrili u okoliciLondona, Leobena te na području Ruhra u Njemačkoj(izvor Šumarski list 1985.)Najčešće korištenu metodu mjerenja kvalitetezraka uz pomoć lišajeva razvili su Urlich Kirschbaum iVolkmar Wirth 1997. Metoda je jednostavna i pouzdana,ali zahtijeva određenu dodatnu opremu i posebnaspecijalistička znanja iz područja lihenologije (nauke olišajevima). Veže se uz ime oca lihenologije Erika Aharijusa,koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće izdao cijeliniz udžbenika vezanih uz ovu problematiku.Na području BIH, u okolici Sarajeva krajem devedesetihgodina prošlog stoljeća, na pet lokacija u graduskidan je sa stabala lišaj Hypogymnia physodes da bise utvrdio stupanj onečišćenosti zraka. U nekim europskimzemljama (Italija, Njemačka i Švicarska) obvezna jeuporaba lišajeva kod mjerenja onečišćenja zraka.U Hrvatskoj su lišajevi (Lihenoflora) dosta slaboistraženi pa tako nemamo ni specijaliziranog stručnjaka (lihenologa)koji bi se posebno bavio ovom problematikom.U prošlosti su se proučavanjem naših lišajeva uglavnombavili strani stručnjaci ili planinari poput našeg De-40 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

indija UDVADESET DANANarančasti lišajU Hrvatskoj je evidentirano više od1000 vrsta, a pretpostavlja se da ihima i više. Njihova rasprostranjenostuvjetovana je različitim ekološkimčimbenicima.gena (1936.-1938.). Ozbiljnije sustavno proučavanjelišajeva na prostorima bivše države obavio je Fran Kušan.Podaci su objavljeni u djelu „Prodromus flore lišajaJugoslavije“.Istraživanja u našoj zemlji nastavljaju se sredinomdevedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući tomenapravljen je i prvi crveni popis lišajeva Hrvatske. Nažalost,za sada na hrvatskom jeziku ne postoji niti jedanpriručnik za njihovu determinaciju, za to se uglavnomkoristi strana literatura. To je moguće iz razloga jer kodlišajeva nisu pronađeni endemi.Iz priručnika o lišajevima, autorice mr. sc. Ane-Marije Partl, saznajemo da je u našoj zemlji evidentiranoviše od 1000 svojti, pretpostavlja se da ih ima i do 1100.Njihova rasprostranjenost uvjetovana je različitim ekološkimčimbenicima (prirodnim i antropogenim). Ugroženisu nestajanjem staništa, promjenom mikroklime tekao što smo već spomenuli onečišćenjem zraka. No, daim je moć preživljavanja vrlo velika dokazano je jednimistraživanjem iz 2005., eksperimentom koji je vodio LeopoldoSancho sa Sveučilišta u Madridu. Dvije različitevrste lišajeva bile su pohranjene u kapsulama koje suposlane u Svemir u ruskoj raketi „Sojuz“. U Svemiru sukapsule otvorene, lišajevi su bili izloženi zrakopraznomprostoru, ali i svemirskim zračenjima. Poslije petnaestdana vraćeni su na Zemlju potpuno neoštećeni, čimeje dokazana njihova izdržljivost u ekstremnim uvjetima.Razmnožavaju se nespolno (nakupinama algi iliglji va) te dijelovima steljke ili spolno (samo gljivomkoja nakon klijanja spore mora pronaći odgovarajućualgu ili ciljano bakteriju kako bi se ponovo stvorilališajna zajednica. Danas je na Zemlji poznato oko20000 vrsta lišajeva. Dobiji, , perači odjećeu Mumbajiu,oprat će vam dvojehlače i majicuza pet kuna!Ulaz u ašramBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 41

Piše FotoDario KauzlarićU turističkimkatalozima Indijuse obično prikazujekao zemlju iznimneraznolikosti i snažnihkontrasta, zemljubogatu okusima imirisima, i kulturomkoja seže u dobado kojeg ne dopirujasni tragovi. To jeIndija currya, rikši,krava, nesnonihvrućina i monsuna.No, ta karnalna Indijasamo je dio cjelinekoja u sebi sadržii znanje drevnihznalaca, ršija, čije suse spoznaje održaledo modernog dobakroz obrede, slavlja inačin poimanja životaIndijaca. To je Indijamistika i misticizma,gurua, onih koji suspoznali IstinskuStvarnost, Indijajoge, reinkarnacije,Božanske Svjesnosti,Bezuvjetne Ljubavi,Indija na granicibajke i znanstvenefantastike.Tri nastavka ove pričezapravo su premaloda se dočara ovajsvijet. No pokušajmo.Nakon osmosatnog leta zrakoplovom na linijiFrankfurt-Bangalore i dvoipolsatne vožnjetaksijem stiže se u Puttaparthi, sjedište jednogod najvećeg duhovnih učitelja SathyeSai Babe i sveučilišni gradić s 10.000 stanovnika. Smještenje na jugu Indije u državi Andra Pradesh, dijeluIndije koji se još naziva i Deccan.Predodžba o Puttaparthiju kao mirnom i tihom mje -stu uronjenom u tišinu brzo se raspline. Kada se stalnomzvuku sirena pridoda zvuk napjeva koji slave Boga, štood ranog jutra do kasne večeri odzvanja sa zvučnikapostavljenih na stupovima javne rasvjete, brzo shvatiteda Indijac voli čuti, ali voli i da ga čuju. Uz to, pogledna raščupane stupove javne rasvjete s kojih se snoplježica razdvaja na sve strane govori o iznimnoj sklonostiimproviziranju ovdašnjih stanovnika.Sam Puttaparthi, njegove ulice, pročelja zgrada,hramovi i tržnice, ulične reklame – sve vas podsjećada se nalazite u mjestu u kojem je boravište poznatogduhovnog učitelja. Sve je Sathya i sve je Sai.No, najizravniji podsjetnik da se nalazite u blizinisvete osobe jesu pomalo neobjašnjivi mehanizmi kojise počnu pokretati na tjelesnoj i mentalnoj razini. Bezobzira na privid, naizgled običnog mjesta, samim timešto u njemu boravi Osoba Božanske Svjesnosti, Puttaparthije mjesto visokih energetskih vibracija.Uz glavnu ulicu, nasuprot ašramu, nalazi se niz trgovinasa suvenirima i tekstilom, mjenjačnice i internet-kafeite priličan broj restorana. Cjenkanje prilikomkupovine je itekako preporučljivo, jer su prodajne cijenevišestruko uvećane od onih nabavnih. Dovoljanbroj restorana s indijskom, tibetskom i zapadnom kuhinjombrinu se da posjetitelji budu siti. Restorani suuredni, hrana i više nego ukusna, a osoblje je ljubazno.Klima je u Puttaparthiju u ovo doba godine i više nougodna, s temperaturama od proljetnih 22 °C, do gotovoljetnih 28 °C, popraćenih relativno niskom vlažnošćuzraka.Kako izgleda uobičajeni dan u Puttaparthiju za onekoji su došli na daršan – svečev pogled?Glavno mjesto događanja je ašram PrasanthiNilayam, Utočište Najuzvišenijeg Mira. U ovaj hramulazi se već u 4.00 ujutro i uz pjevanje ostaje do 9.00sati (pjevaju se Bhajani, a nakon toga Aarti), a programse nastavlja poslijepodne u 15.00 i traje do 18.10 kadaslijedi meditacija za sve sljedbenike iz drugih zemalja.Na daršan se dolazi u čistoj, najčešće bijeloj odjeći,sve što sa sobom smijete ponijeti su jastuk i nešto novca,a u programu se sudjeluje bosonog. Nakon daršanaiz ašrama izlazite puna srca i mirne duše.Mumbai – Dobiji – perači odjećeJedna od znamenitosti Mumbaija sui dobiji – perači odjeće. Za nešto višeod 5 kuna oprat će vam dvoje hlače imajicu. Naravno, sve se radi ručno.Sam ašram smješten je duž glavne ulice i osim hramaza daršan u njemu se nalaze i mnogobrojni apartmanii sobe za smještaj štovatelja, uz povoljne cijene.U ašramu se nalazi i trgovina u kojoj ćete povoljnije nobilo gdje drugdje u Puttaparthiju moći kupiti sve potrepštineza život. Kupovina u ašramskoj trgovini imai jednu osobitost. Naime, prijepodne smiju kupovatisamo žene, dok je poslijepodne rezervirano za muškarce.Općenito, prilikom održavanja daršana muškarcii žene su razdvojeni; muškarci sjede na jednoj strani,a žene na drugoj...Sathya Sai Baba jedan je od najpoznatijih, akone i najpoznatiji indijski duhovni učitelj. Njegovo učenjepotiče ljubav i služenje, nenasilje, visoku moralnostu djelovanju i ophođenju te poštivanje svih živihSathya Sai Baba (saibaba)Sathya Sai, svemirski centarMumbai – Slumovi42 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Puttaparthi – vreva na ulicamabića. Pritom sve religije smatra jednakovrijednima naputu do spoznaje i naglašava zajedničku poruku ljubavikoja je u njima sadržana.Riječi imena koje nosi, Sathya Sai Baba znače: Istina– Božanska Majka – Božanski Otac. Ime koje će nositiu sljedećoj inkarnaciji je Prema – Ljubav. Sathyu SaiBabu često oslovljavaju i s Bhagawan, što znači svet,odnosno božanski. Osim kao duhovni učitelj, SathyaSai Baba dao je i nemjerljiv doprinos u praktičnom rješavanjuproblema lokalnog stanovništva poput kvalitetneopskrbe pitkom vodom, kao i rješavanje ostalihkomunalnih problema. Sathya Sai Baba je, također,osnovao i Sveučilište u Puttaparthiju te izgradio bolnicuWhitefield u predgrađu Bangalorea, opremljenunajmodernijim instrumentarijem u kojoj medicinskoosoblje bez ikakve naknade pruža svima potrebnuliječničku skrb.Reklo bi se – pomalo nestvaran životopis koji stavljazdravi razum na ozbiljnu kušnju. No, o tome koliko jeSathya Sai Baba poštovan govori i Sveučilišni stadionna kojem je održano rođendansko slavlje ispunjen doposljednjeg mjesta, uz nazočnost najviših dužnosnikaiz političkog i kulturnog života.Glavna uloga Sathye Sai Babe je, ipak, ona duhovnogučitelja.Mumbai je najveći indijski grad, glavni grad državeMaharastra i drugi najveći grad na svijetu, odmahiza Mexico Cityja. Od ribarskog naselja pretvorio se ugrad u kojem se ostvaruje 5% indijskog brutto nacionalnogdohotka. Otvaranjem Sueskog kanala grad jepostao glavna azijska izvozna luka, što je utjecalo nanjegov nezadrživ rast.Ovaj megalopolis sa službenih 14 milijuna stanovnika,a neslužbenih barem još upola toliko, davno je nadrastaomogućnost njegovih vlasti i stanovnika da gaodržavaju funkcionalnim. Mnoštvo dotrajalih fasada najoš relativno novim zgradama, hrpe smeća, slumovi kojise prostiru do unedogled govore tome u prilog. Za nekogatko se doselio u Mumbai, slumovi u pravilu predstavljajujedinu mogućnost smještaja. Oni su posljedicaneučinkovite urbanizacije, stanogradnje koja ne uspijevapratiti ritam doseljavanja te tržišta stanova koji suvećini cijenom nedostupni.No, unatoč na prvi pogled neprivlačnom načinu stanovanja,u slumovima je zaživjela zasebna kultura stanovanjai suživota. Dio slumova posjeduje komunalnu infrastrukturui struju. Često su stanovnici izvrsno organiziranite su u mogućnosti boriti se za kvalitetne uvjete života.Mumbai je i središte indijske tvornice zabave, popularnogBollywooda. Po količini proizvedenih filmova Bollywoodje odavno nadmašio poznatiji Hollywood, no kvalitetomto tek treba učiniti. Ništa bez dobrog scenarija...Jedna od znamenitosti Mumbaija su i dobiji – peračiodjeće. Za nešto više od 5 kuna oprat će vam dvojehlače i majicu. Naravno, sve se radi ručno. Koliko je tomukotrpan, ali i bitan posao za zajednicu, govori i činjenicada su se dobiji, po kastinskom sustavu šudre,uspjeli izboriti za povlašten status. Mumbai – Neboderi – pokazatelj gospodarskog rastaGaneša, otklanjateljpreprekaSathya Sai Baba rodiose 23. studenog 1926.u Puttaparthiju kaoSathyanarayana Raju.Sa 14 godina ubo gaje škorpion od čijegse uboda onesvijestio.Povrativši svijest počeoje recitirati drevne svetestihove na Sanskrtu iponašati se, kako su toopisali njegovi roditelji,pomalo histerično, što ihje potaknulo da ga vodebrojnim liječnicimai svećenicima. Dvamjeseca kasnije spoznaoje i objavio ukućanimasvoj pravi identitet.Najavio je i svojusljedeću inkarnacijukoja će uslijeditiosam godina nakonšto napusti sadašnjezemaljsko tijelo.Također, štovatelji gaoslovljavaju i sa Swami,odnosno onaj koji sepoznaje, onaj koji jeznalac, onaj koji jeovladao upravljanjemsobom..BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 43

lovstvoZANIMLJIVA PRIRODARogovlje i rogovi– sličnosti i razlikePiše FotoZoran TimaracGlavna razlika je utome što se starorogovlje odbacujei novo izrastasvake godine, arogovi se nosecijelog života istalno rastu, nosve manjei manje.Stepenasti razvitak rogovlja jelenaJelenski rogOd naših divljih papkara, onih koji u Hrvatskojžive od prirode ili su unešeni (autohtoni ialohtoni), rogovlje imaju obični jelen, jelenlopatar, jelen aksis i srna, a rogove divokozai muflon. Kod ovih prvih rogovlje nose samo mužjaci,izuzetno rogovlje mogu imati i ženke. Kod ovih drugihrogove imaju i divojarci i divokoze, a kod muflona mužjaci,a ženke rijetko mogu imati tri do pet centimetaraduge roščiće.I rogovlje i rogovi se nose na glavi i na prvi pogledje to slično, ali ima više razlika. Kod mužjaka je toturnirsko oružje za osvajanje i očuvanje ženki, teritorijaili poretka u krdu, u čemu je uz tjelesnu snagu važna iveličina (jačina) rogovlja ili rogova.Kod divokoza veličina rogova nema presudnu uloguu poretku krda. Zapaženi su slučajevi da su divojarci sjednim ili oba slomljena roga zauzimali visok položaj uporetku krda. Nedostatak u tom pogledu nisu bili ni deformiranirogovi ni uski raspon.Rogovi divokozeRogovi divojarca i divokoze se razlikuju i po tomese može odrediti spol. Divojarac po pravilu ima jače,u donjem dijelu deblje rogove, kuke su jače savijene ioštrije, a šiljci su više razmaknuti. Rogovi divokoze su upodnožju tanji pa izgleda da su rožišta jače razmaknuta,nego kod divojarca. Mogu biti vrlo visoki i imati velikiraspon. Ponekad su rogovi divokoze vrlo slični onimadivojarca pa kada ne bi bilo drugih znakova razlikovanjaspolova, rogovi bi bili nesiguran znak.Rogovi divokoza i muflona služe i kao amortizer kodpadova i odrona kamenja, za obranu od grabežljivaca, anavodno imaju i određenu ulogu u hlađenju tijela. Teškirogovi muflona služe i kao neke vrste balansera u skokovimapo stijenama.Slično je i s rogovljem mužjaka iz obitelji jelena, kadanose rogovlje. A kada su bez rogovlja, više se uzdaju unoge – da pobjegnu i udare neprijatelja oštrim papcima.Glavna razlika između ove dvije skupine krupnedivljači je u tome što se tijekom ciklusa rasta i odbacivanjarogovlja staro odbacuje i novo izrasta svakegodine, a rogovi se nose cijelog života i stalno rastu.Rogovlje raste na rožištu, produžetku čeone kosti, kaovišak razjene tvari, ali i iz pričuva organizma. Rast je vezans aktivnošću cijelog niza žlijezdi s unutrašnjim lučenjem,a u pojedinim godinama zavisi o prilivu materijalaza građu i sunčeve svjetlosti. Taj priliv ovisi o prehranitijekom rasta, ali i ranijih godina, jer se tvari za rogoveskladište u kostima i kasnije po potrebi oslobađaju.Rogovlje raste pod zaštitom posebnog produžetkakože rožišta, koje se naziva ruinje, bast, liko ili čupa. Imapokosnicu, gusto je protkano živcima, posjeduje mirisnežlijezde i pokriveno je dlačicama.U vrijeme rasta rogovlja tvari za njegovu građu dovodese krvlju kroz dvostruki krvotok. Vanjski je izmeđurunja i njegove pokosnice, a unutrašnji vodi iz srži rožištau hrskavicu roga u rastu. Rog raste donošenjem tvarina vrh, to mu je najmlađi dio, dok je vanjski najstariji.Kasnije rogovlje okoštava odozdo prema gore, čisti se idobiva tamniju boju od krvi i njene reakcije sa sokovimabiljaka o koje se rogovlje čisti.Rogovlje se s godinama grana do izvjesnogstupnja, ali broj parožaka nikako ne govori o broju godinatih vrsta divljači, kao što netko pogrešno misli. Kodprestarjele divljači rogovlje nazaduje u jačini, visini, brojuparožaka i drugom.Oblik i jačina rogovlja je jedan od kriterija u određivanjustarosti muških grla u obitelji jelena. Primjerice,kod srnjaka u mladosti glavni dio mase rogovlja nalazise iznad prednjeg paroška. U starih i prestarjelih srnjakaglavna masa roga je ispod prednjeg paroška. Dobrimladi srnjak ima dugačke i jake paroške, u starosti suparošci kraći i postepeno se gube. Obično prvi nazaduje44 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

prednji parožak. Ruža je često ovješena i prekriva diorožišta. Ikre i brazde su najizraženije kod srednjedobnihsrnjaka u naponu snage. Jako stari srnjaci imaju po praviluglatko rogovlje.Rogovi druge skupine su kožnog podrijetla, aizrastaju na nastavku čeone kosti – rožištu. Ono se prvorazvija potpuno samostalno u vezivnom tkivu kože načelu, a tek kasnije srasta s čeonom kosti. Rožnata masakao tuljac obavija rožište.Rožište raste u visinu, a koža koja ga obavija luči rožnećelije za rast roga. Svake godine se stvara novi slojrožnate tvari između kože i sloja roga, izraslog u prethodnojgodini. Tako mlađi sloj dospijeva odozdo, ispodi unutar starijeg sloja rožine. Zato je vrh roga najstariji, aosnova najmlađi dio.Rogovi stalno rastu, a najviše u prvim godinamaživota. Kasnije se intenzitet rasta sve više smanjuje.Rogovi ne rastu jednako ni u tijeku jedne godine. Usporavanjeili potpuno zaustavljanje rasta je u zimskimmjesecima i ima za posljedicu stvaranje prstenastihgodišnjih usjeka, pršljenova-godova. Po njima se možeodređivati starost, ali se ne smiju pobrkati s tzv. ukrasnimpršljenovima. Rogovi muflona, primjerice, moguimati ukupno 60 do 80 pršljenova.Rogovlje i rogovi mogu biti nepravilni. Češći je toslučaj kod rogovlja, posebno kod onih srnjaka. Uzroci suhormonalni poremećaji kod rasta, oblikovanja i razmjenetvari, razne povrede čeone kosti, rožišta i roga, ranjavanjatijela i drugi. Zanimljivo je da ranjavanje tijela naKod mužjaka je to turnirsko oružje zaosvajanje i očuvanje ženki, teritorija iliporetka u krdu, u čemu je uz tjelesnusnagu važna i veličina (jačina) rogovljaili rogova.jednoj strani ima za posljedicu slabiji rog na suprotnojstrani tijela. Neke nepravilnosti (i jačina) se mogu ispravitisljedeće godine, druge su trajne.Najzanimljivija nepravilnost je šubarasto ili gubastorogovlje, tzv. perika ili guba. Nastaje kao posljedica nedostatkaspolnog hormona. Perika stalno raste, možeprekriti oči i usta, lako se povređuje i može doći do upalei uginuća. A mogu je i upljuvati muhe.Kod druge skupine bolesti i povrede tijela ogledajuse u nepravilnom rastu rogova, samo ako su bile u ranojmladosti, rijetko kasnije. Već izrasli rogovi ne mijenjajuoblik, samo slabije prirašćuju. Kod divokoza rogovimogu biti uskog raspona, kuke savijene prema van iliunutra, rogovi mogu biti različite debljine i dužine. Najčešćenepravilnosti su nastale kao posljedica mehaničkihpovreda, uglavnom od padova i odrona kamenja.Kod divokoza su redovita pojava slomljeni ili odlomljenirogovi. Rog se može sasvim slomiti, nekada ioba. Ako rog ostane na rožištu, tako da se sasvim ne otkine,može srasti u raznim položajima, po pravilu koso.Donji dio roga i dalje redovno raste.Rogovi muflona mogu biti loše zakrivljeni, preuskogili preširokog raspona. Nepravilna zakrivljenost možebiti takva da šiljci rogova urastu u lubanju, obično poredočiju, što može završiti smrću. Kako divokoze i muflonine odbacuju rogove, slabi rogovi, nepravilnosti ioštećenja ostaju trajno.I rogovlje i rogovi mužjaka su trofeji, kod divokozai rogovi ženki, što je izuzetak kod naše divljači. Zatolovcima nije svejedno kakvi su pa su jedan od kriterijauzgojnog odstrjela, posebno kod muških grla u obiteljijelena. Vrijednost im se uspoređuje sa starošću, a trajnenepravilnosti također podliježu uzgojnom odstrjelu.Kod divokoza je teže provoditi mjere uzgojnog odstrjelapa je jedan od osnovnih kriterija tjelesna snaga. Zanimljivoje da se može odrediti trofejna vrijednost rogovadivokoza, ako je odlomljen vrh samo jednog roga. Kodmuflona je lakše provoditi mjere uzgojnog odstrjela, aosnovni kriterij je pravilnost i veličina rogova u određenojstarosti. Najzanimljivijanepravilnostje šubarasto iligubasto rogovlje,tzv. perika iliguba. Nastajekao posljedicanedostatkaspolnog hormona.JelenSrnjakBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 45

ibolov TEHNIKERIBOLOVARibolov štekomnadoštekavaju (umeću jedan u drugi). Taj dio se nalaziiza ribiča na posebnom roleru. Top setom se sustav smamcem zabaci u vodu. Top set se zatim našteka naostatak štapa – šteke koju potom ribič »izgurava« koristećiroler iza sebe prema mjestu gdje lovi i na kojemje primamljivao ribu. Kada dođe s mamcem i plovkomna tu poziciju, cijelu dužinu štapa podiže iznad vode i(najčešće) klačenjem zabacuje sustav u vodu. Plovakse nalazi tek pola metra do metar od vrha šteke. Kadariba zagrize, ribič kratkim potezom kontrira i kvači ribuudicom te je izvlači obrnutim postupkom. Zadnji diošteke navlači na roler do pozicije kada može rukomodštekati vršni dio – top set, a potom ribu ili izvlači izvode ili je navlači u podmetač i s njim ribu izvlači van.Ovako se lovi štekomPiše FotoSiniša SlavinićZahvaljujućinatjecateljima ulovu ribe udicomna plovak, razviose ribolov štekomili polagaljkom,dugim štapovimačiji se dijelovi„uštekavaju” ili„naštekavaju”jedan na drugi.Posljednjih godina sve je više i običnih ribolovaca,rekreativaca, koji su prihvatili ribolovštekom, zbog njenih prednosti. A to je, prijesvega, ta što omogućuje preciznu prezentacijumamca na jednom mjestu te ribolov veoma finimsustavima riba širokog raspona veličine. U tom pogledušteke se i dijele na one za ribolov manje, bijele ribei za ribolov šarana, odnosno krupnije ribe. Kada su sepojavile na natjecateljskim stazama, prije četrdesetakgodina, šteke su bile veoma skupe i nedostižne velikombroju ribolovaca. Danas ih rade brojni proizvođači ribolovneopreme i to u širokom rasponu kvalitete i cijena,od onih »rekreativnih«, čija je cijena tek stotinjak eura,pa do onih profesionalnih – natjecateljskih, čija cijenamože biti i veća od 3.000 eura. Iako ih proizvode i u dužinamai do 16, a eksperimentalno i preko 16 metara,na natjecanjima i u slobodnom ribolovu se najčešćekoriste one duge od 11 do 13 metara. Na službenim natjecanjimapropisana je njihova maksimalna dužina zapojedine kategorije pa tako seniori mogu koristiti štekeduge do 14,50 m, seniorke do 11 m, itd.A što je u stvari šteka? To je štap kojim se sustav(najlon + plovak + olovo + predvez s udicom) ne zabacuje»preko glave« ili bilo kakvim zamasima sa strane,kao u ostalim tehnikama ribolova s plovkom (npr. direktašem).Šteka se sastoji od dva dijela. Vršni ili tzv.top set je teleskopski dio (plus dio koji se nadoštekava,s obzirom na dubinu vode na kojoj se lovi) na kojem senalazi sustav s udicom i mamcem koji je dug koliko isam top set. Drugi dio šteke se sastoji iz dijelova koji seCijena je tek stotinjak eura, no oneprofesionalne – natjecateljske štekemogu doseći cijenu i višu od 3.000eura!Ribolov štekom ili polagaljkom omogućuje boljuprezentaciju mamca, ali ono što je najznačajnijeomogućuje sigurniju kontru i sigurnije ulove ribe teribolov finim sustavima i po vjetrovitom vremenu i valovitojvodi. Na pozicijama gdje se običnim štapom nebi moglo zabacivati, štekom se lovi bez problema.Štekom i veoma finim sustavima i najlonima malogpromjera moguće je loviti i velike ribe. To omogućujeguma koja je provučena kroz vršni dio – top set. Osimkrupnih deverika, babuške, mrene, podusta i sl., zahvaljujućigumi, štekom se uspješno mogu loviti i amuri išarani. Uostalom, u svijetu je postao veoma popularani ribolov na tzv. carpodromima (u stvari ribnjacima),posebnim, pojačanim i čvršćim štekama, tzv. carp štekama,ili samo s carp top setovima. Štekom se podjednakouspješno može loviti i na zatvorenim vodama ina tekućicama.Težina šteka, zahvaljujući materijalima iz kojih seizrađuju, nije velika. Šteka u punoj dužini (14,5 m +prolunga) teška je oko 1.000 grama. Ribolov štekom jeveoma zanimljiv i, uz pravilno odabran sustav, mamcei primamu, može dati bogat ulov uz puno zadovoljstvana vodi. Štekom i veoma finim sustavima i najlonima malog promjera moguće je lovitii velike ribe. To omogućuje guma koja je provučena kroz vršni dio – top set.Osim krupnih deverika, babuške, mrene, podusta i sl., zahvaljujući gumi,štekom se uspješno mogu loviti i amuri i šarani.46 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Zaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelovakoji su se okivali željezom, a rabilo se nekoliko vrstadrva koja su kolari zvali plemenitim: jasen, brijest,bagrem i breza.Jaram za par volovaAlat drvodjeljeKotač zaprežnih kolakove šume. Te šume tvore šumske biljne zajednice u kojimaraste i mnogo drugog drveća i grmlja.Zaprežna kola bila su napravljena od drvenih dijelovakoji su se okivali željezom. Za njihovu izradu rabilose nekoliko vrsta drva koje su kolari zvali plemenitimdrvima: jasen, brijest, bagrem i breza. Od drva za loženjerazlikovala su se posebnim svojstvima i kvalitetom.Plemenito drvo je čvrsto, može se lako i lijepo obraditipa su se od njih izrađivale razne rukotvorine. Orah,trešnju, kesten i šljivu koristilo se za izradu namještaja,hrast i kesten za izradu bačvi. Ta su drva bila skupocjenai teško su se nabavljala. Kolari su bili u stalnoj brizi hoćeli imati novo drvo kada potroše stare zalihe. Kada binetko došao naručiti kola ili neki njihov dio, a nije imaonovaca za platiti, često je u zamjenu davao stablo jasenaili brijesta. Nakon rušenja stablo se pustilo da odležigodinu dana, a potom se odvozilo u pilanu gdje su sedaske pilile na col (2,5 cm).Ponekad se po drvo moralo ići i do udaljenih mjesta.Danas u opustjelom Žumberku drva ima više. Nekadašnjeoranice pomalo zarastaju u šumarke jasena, brijestai bagrema, čija stabla često rastu tako blizu da smetajujedno drugom. Za ogrjev se najviše koristilo bukovodrvo, no prema riječima Dragana Vukšića bagrem svojimpucketanjem vatri daje poseban čar.Zaprežna kola bila su najvažnije i najsloženijeprijevozno sredstvo na selu. Njihova izrada zahtijevalaje vještinu i poseban alat, osobito za izradu kotača.Upravljački dio kola je rudo, drvena motka uz koju seuprežu tegleće životinje. Rudo je pričvršćeno za prednjitrap kola i njegovim zakretanjem zakreću se i prednjikotači u željenom smjeru. Prednji i zadnji trap spojenisu dugačkim oblim drvom zvanim »švora«. Dužina kolamože se po potrebi promijeniti pomicanjem zadnjegtrapa duž »švore«. Na trapove se oslanjaju ljestve za sijenoili koš za prijevoz krumpira ili gnoja. Njihov prednjikraj spojen je s prednjim trapom metalnim klinom, takoda se trap može zakretatiti.Kotači se sastoje od platnice, špica i glavine kotača.Platnica je zakrivljeni obod kotača okovan tankim željeznimobručem i povezan s glavinom drvenim špicama.Kotači su međusobno spojeni željeznom osovinom, načije se krajeve uglavljuje glavina kotača. Za kočenje kolapostavljena je uz stražnje kotače poprečna drvena gredicakoja se uz njih priteže željeznim vijkom s ručicom.Tegleće životinje se u rudo uprezalo na dva načina:volove i krave u jaram, a konje u ham. Par volovauprezao se u dvostruki jaram, a jedan vol uprezao seu jarmić ili samac. Jarmić za jednog vola napravljen jeod pruta savijenog u obliku slova U. Kada su se voloviuprezali u paru, rabio se jaram koji se sastojao od dvijeparalelno postavljene gredice. Gornja gredica je volunasjedala na šiju, dok je donja dolazila ispod vrata. NaOsnovni radni stolkolara i drugihdrvodjelja bio je»hoblbank«, klupa zahoblanje ili blanjanje,koju su Žumberčaniiskrivljeno zvali»obelbank«.Najsloženija spravabila je »drahštajn«,tokarski stroj nakojemu se obrađivalatrupina ili glavinakotača.48 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Prije nekoliko godinau Radatovićima jeosnovana udrugaZavičajno društvoŽumberak, sa zadaćomda štiti i čuvaprirodne i kulturnevrijednosti, ali irazvija etički odnosčovjeka prema prirodi,kulturi i životu.Na sebe je preuzelabrigu o zavičajnomuzejskojzbirci izloženoju prostorijamanapuštene Osnovneškole.Zbirka čuva odzaborava prošlosttog dijela Žumberka,način života i radanjegovih stanovnika,poljoprivrednika,stočara, zanatlijai trgovaca. Starezanate za sada predstavljajupostolarskai stolarska radionicate tkalački stan. Stari»drahštajn« MilanaVukšića također jenašao svoje mjesto umuzeju, no još uvijekčeka majstora koji ćepopraviti i zamijenitidotrajale dijelove. Akada ponovno budesastavljen, članoviudruge s veseljemće okretati njegovveliki kotač i dlijetomobrađivati drvo, dokće pilovina frcati nasve strane.Stolarska radionica zavičajno-muzejske zbirkekrajevima su gredice bile povezane uspravnim prečkama.Jaram se uz rudo pričvršćivao jarmenicom, okruglomgužvom sapletenom od pruća.Teško je reći koliko je vremena bilo potrebno za izradujednih kola. Radnog vremena nije bilo, a posao nakolima ponekad se morao prekidati zbog radova u polju.No, solidno napravljena kola od biranog drva i okovanakod dobrog kovača mogla su trajati od dvadesetdo trideset godina.Prvu preinaku zaprežna kola doživjela su zamjenomdrvenih kotača gumenima. Osim kotača, ostali dijelovikola nisu se promijenili, a tegleće životinje i dalje su služileza vuču. Takva kola nazivaju se gumenjak i još ih seponekad može susresti po Žumberačkim putovima.Radionica u dvorištu – Dragan Vukšić sjeća sekako je njegov otac bio najsretniji kada je radio svojposao. Nije imao radionicu pa je ljeti i u proljeće kolaizrađivao u dvorištu, a zimi u kuhinji gdje su svi živjeli.Tokarski stroj zvan »drahštajn«Njihovo dvorište uvijek je bilo puno drva. Otac bi svakikomad uzimao u ruku i znalački ga odmjerio, unaprijedznajući kada bi mu i za što mogao zatrebati. Drvoza kotače, koje je on najviše izrađivao, trebalo je bitipotpuno suho pa se sušilo i do dvije godine. Osim dvojicešegrta, koji su otišli nakon završenog zanata, drugihpomoćnika nije imao. Pri podizanju i namještanjuteških i velikih komada drva pomagala su djeca, dižućiih pomoću poluga.Alati kojima su se kolari koristili pri izradi drvenihdijelova bili su vrlo jednostavni. Imali su njemačkenazive jer su dolazili iz Njemačke i Austrije. Najprije ihse kupovalo na sajmovima oko Maribora i Ljubljane, akasnije u Novom Mestu i Metlici. Jednom nabavljenialati bili su dragocjeni pa su se brižljivo čuvali. Pomoćnealate za obilježavanje drvenih dijelova kolar je najčešćeizrađivao sam.Kada su drveni dijelovi za zaprežna kola bili napravljeni,kovači su ih još morali okovati. Okivali su segotovo svi dijelovi, čak i jaram. Platnica kotača oblagalase željeznom trakom. Zbog toga su kolari i kovači tijesnosurađivali i obično su u dogovoru zajedno izrađivalijedna kola. Većina sela imala je svoje kovače, u nekimaih je bilo čak nekoliko. Za kovače je uvijek bilo mnogoposla. Osim kola, okivali su plugove, drljače i razne alatete potkivali volove.Kada bi do kovača došao neki drveni dio kola, onbi odmah znao koji kolar ga je izradio. Ponekad, kad jehitno trebalo popraviti neki dio kola, kolar ga je mogaosam i okovati. No, u pravilu, zanatlije se nisu miješali jedandrugome u posao.Očuvanje baštine – Ubrzo nakon Drugog svjetskograta, Milan Vukšić morao je otkazati svoju obrtnicu.Prestao se baviti poslom koji je najviše volio i u kome jestekao puno znanja i iskustva. U novoj državi privatnikese smatralo nepoželjnim pripadnicima starog društva.Predstavnici vlasti dolazili bi u sela, odmjeravali posaozanatlija i određivali porez koji oni nisu mogli platiti.Nisu shvaćali da će nestankom kolara nestati i kola, a sanjima i ono malo poljoprivrede i stočarstva kojima su seŽumberčani bavili. Napuštena žumberačkakućaBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 49

speleologijaDINARSKI KRŠJama Bezdanjača kod Vrhovarheološka i geomorfološkaPiše FotoZdenko Marković, prof.Jama Bezdanjačaotkrivena je u ljeto1960. u okviruširih istraživanjaspeleologa u ovompodručju. Vijesti otome i neki artefaktidostavljeni suArheološkom muzejuu Zagrebu. Za tosu osobito zaslužnispeleolog VladoBožić i njegova ekipa.U srpnju i kolovozu1965. organizirano jesustavno istraživanjejame pod vodstvomRužice Drechsler-Bižić i suradniceVere Vejvode, višihkustosa Arheološkogmuzeja u Zagrebu.Zbog relativnoteškog pristupa tesame složenostijame pozvani sugeografi - speleolozii paleontolog MirkoMalez iz Zagreba.Ovako šarolikodruštvo znalo je iobavilo sve poslovepa i više od onoga štose od njih zahtijevalo.Šire okružje Bezdanjače pod brdom Vatinovcempripada masivu Male Kapele. Šumovit krški terenstrmih gorskih strana. U malim zelenim dočićimatu i tamo poneka kućica i sjenik, stabalca šljivaUzdužni profil i tlocrt jame Bezdanjačei jabuka. Ove potonje zna otresti medvjed u prolazu dabi se osladio. Kraj je naoko pitom, ali mu šuma skriva vapnenačkudivlju krševitu narav. Tu su stotine špilja i jamaili kako bi ovdašnji rekli – "bezdanki". U jedrim jurskim ikrednim vapnencima voda ponire kroz pukotine u podzemlje.Uopće u kršu, voda je na površini rijetka pojava.Malobrojne modro-zelene krške ljepotice poput Zrmanje,Krke i Cetine dospiju do mora. One druge, ponornice,poniru. Ponegdje, uz istočnu obalu Jadrana, izvirus morskog dna kao "vrulje". Jama Bezdanjača nekad jebila protočna, ali samo u donjem dijelu. O tome svjedočemorfološki oblici poput divovskih lonaca i uglačanestijene. Ljudski skeleti i artefakti zato su nađeni samo usrednjem i gornjem dijelu. Otvor jame i "dimnjak" od 40metara vertikale nemaju ponorske karakteristike. Vodakoja se zadržava u nekim dijelovima jame je nakapnicasa stropova.Tijekom tektonskog izdizanja Dinarida (koje trajei danas) jame se produbljuju erozivnim i posebno korozivnimradom vode. Neveliku zemlju Hrvatsku krš prekrivana oko 50 % površine. Duboki krš se razvio tamogdje su slojevi vapnenca debljine i više tisuća metara.Trupine Velebita, Biokova, Dinare dopiru daleko ispod razinemora. Tzv. pritki krš nalazimo u predjelima Korduna iBanije, ponegdje na Ivanščici, Medvednici, Papuku i Krndiji.Najdublje jame za sada su Lukina jama (1355 m) nasjevernom Velebitu, Ledenica u Velikom lomu (Velebit),Balinka u Maloj Kapeli i druge.Posebnost Bezdanjače kao arheološkog lokalitetaveć je i u tome što je bila nekropola - mjesto sahranjivanjadavnih žitelja u brončanom dobu. Sva pogrebnamjesta umrlih ili poginulih Ilira i onih prije njih bila suna primjerenim, ocjeditim mjestima poviše naselja. Kaoi naša današnja groblja. Podalje od poljodjelskih i livadnihpovršina. Prenapučenost u krškim gorskim krajevimauvjetovala je stalnu "glad za zemljom".Nema tragova da je netko stalno živio u Bezdanjači. Tusu ljudski kosturi i oni životinjski koji su dislocirani. Povremenose navraćalo zbog sahranjivanja i radnji vezanih zapripremu pokojnika za vječni počinak. Ispod vertikalnoggrotla dubine oko 40 m ispod površine, desnom kraku upovećoj dvorani, nije se sahranjivalo. Ovdje se pripremalahrana za mrtve, o čemu svjedoči nekoliko ognjišta, keramičkeposude za kuhanje te ostaci većih posuda tzv. pitosaza držanje namirnica. Ovdje su se privremeno odlagali iartefakti koji su poslije polagani uz mrtve u lijevom krakukoji se stepeničasto spušta do dna, do dubine od 182 m.Grobovi su uglavnom skupni, nisu pokriveni kamenjem,položeni na prirodno uravnjenim kamenim plohama.Oprema pokojnika je skromna, što nije slučaj koddrugih grobišta ilirskih plemena, kasnije Japoda i drugih.Uz skelete je ponešto oružja, više alata kojim su se umrlislužili za života, nešto brončanog nakita – narukvice,ogrlice s nešto kuglica od jantara. Uz skelete često leženagorjele smrekove "luči".Uopće, od artefakata je najviše keramičkih posuda raznihveličina, bez mnogo ukrasa, od kojih su neke potpunoočuvane. Ispod jednog skeleta i lubanje ležao je slojsuhe paprati, a ispod nje krzno, vjerojatno srne. Kao daje pokojnik za života bio uglednija osoba. Kada su istraživačipomakli ovaj nalaz, zbog kasnijeg transporta, osjetiose neugodan miris koji se sporo širio uz tlo. Hladni zrak upodzemlju je težak i ne rasteže se. Ovdje je stalna temperaturaizmeđu 3 i 4°C! I tako stoljećima.Svakodnevni boravak u jami, u trajanju 8-10 sati,zahtijevao je i "posebne" pripreme na površini. Premaspeleološkim pravilima. Nekoliko minuta odmora odPosebnost Bezdanjače kaoarheološkog lokaliteta već je i utome što je bila nekropola - mjestosahranjivanja davnih žitelja ubrončanom dobu.50 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

ina jeposebnostOkomite stijene na ulazu u jamuTopografska skica okolice Bezdanjačestrmog uspona, doručak te obavljanje prirodnih potrebau šumi. Oblačenje kombinezona, priprema rasvjete idruge opreme, uzimanje tekućine, ako već dan prije nijebila ostavljena. U jami vladaju druga pravila: uz karabitnosvjetlo na kacigi obavezno baterija u džepu, ne pij vrućutekućinu iz termosice jer ćeš prehladiti grlo, ako ti seukoče noge ili leđa od klečanja ili čučanja otiđi do drugihvidjeti kako im ide posao...U podzemlju je važna ljudska društvena atmosfera.Tako sve prolazi bez neugoda od stalne hladnoće,mrklog mraka oko tebe ili nedaj bože neke tjeskobe odzatvorenog prostora. Toga naravnonema kod speleologa, a nismo primijetiliniti kod arheologa. Poslovisu bili raspoređeni prema planu radovai sklonosti pojedinaca. Ustvari,zanimljivi poslovi. Jedan ili višedana si na premjeru jame, crtanjutlocrta, uzdužnih i poprečnih profila,nekoliko dana na "klesarskim"poslovima, na rasvjeti i fotografiranjui dr. Radi se i o višesatnom klečećempoložaju tijela da bi se nekolikokeramičkih posuda oslobodilooštrim dlijetom i laganim čekićemod podne sigovine (kalcita). Lokalitetpovršine nekoliko kvadrata trebanacrtati, fotografirati, u vrećicespakirati nalaze, na milimetarskompapiru precizno unijeti sve detaljegrobišta. Na nekoliko kamenih policavidljivo je da se ondje usitnjavaoi miješao oker da bi se njimepremazala samo glava pokojnika,jer ga očito nije bilo u izobilju. Radise uglavnom o željeznom oksidu zbog kojega kasnije,nakon istrunuća tkiva, lubanja poprima smeđe – crvenkastuboju. Od zapadne do srednje Europe prethistorijskiumjetnici oslikavali su zidove i stropove špilja okerom iugljenom. Ovdje toga nema niti u tragovima. Materijalnakultura življa, koji je ovdje pred oko 4800 godina prebi-BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 51

Pogrebni prilozikod jednog od grobovavao bila je skromna, a život mukotrpan i racionalan. Većinanesuglasica pa i međuplemenskih ratova događala sezbog zemlje, pašnjaka ili izvora vode. Ionako visok mortalitetbivao je povećan epidemijama bolesti, tako da senekoliko mrtvih tijela u jednom navratu spuštalo u jamu.Gdje su živjeli ti ljudi? Na vrhu Vatinovca naziru seostaci gradine u bukovoj šumi. U podnožju je dolac BrakusovaDraga gdje je suvremeni čovjek donedavno živio.Druge dolce prekrila je šuma. Obližnja naselja Vrhovine iZalužnica danas su izložene depopulaciji. Iskopom višearheoloških sondi možda bi se u dolcima pojavili artefaktikoji bi potvrdili život u naseljima.Istraživanju Bezdanjače prethodili su i tehnički zahtjevniradovi. Drvnu građu za stepenice i rukohvatena vertikalnom ulazu trebalo je nabaviti u Vrhovinamai dopremiti je šumskom strminom Vatinovca do otvorajame. Tri dana su geografi - speleolozi Ivo Baučić, MilanVresk, Stanislav Novaković i Zdenko Marković viseći itražeći oslonce gradili "stubište" u podzemlje u dubinuod 40 metara. Domaći majstor – tesar, čudeći se čudom"što se to ovdje radi", bio je zlata vrijedan. Nalazi su svakidan otpremani do ribogojilišta u Ličkom Lešću, gdje suu podrumima imali slične meteorološke uvjete onima uBezdanjači. Tako nije bilo problema s možebitnim brzimraspadanjem pojedinih nalaza.Prethistorija srednje Europe solidno je istražena.Naravno, ima još lokaliteta koji nisu otkriveni i onih kojise istražuju. U ranobrončanom dobu bronca se izrađivalau Egiptu, na Bliskom istoku te Srednjem istoku. Jantar jeod Baltika putovao tzv. Jantarskim putem do Sredozemljai drugdje. U starijem željeznom dobu trgovalo sebroncom i željezom, a rude je bilo u današnjoj Njemačkoj,Češkoj, Karpatima te u Alpama. Kod nas nešto u Gorskomkotaru i Petrovoj gori. Ta skromna rudišta željezadanas su iscrpljena. 52 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

obljetniceUZ PEDESETU OBLJETNICUORGANIZIRANOGŠUMARSTVAObilježena50. godišnjicaŠG DelnicePiše FotoVesna PlešeU Delnicamaobilježenapedeseta obljetnicaorganiziranogšumarstva Gorskogkotara.Sa svečanosti u DomuOSRH u DelnicamaDodjela priznanjanajboljimaIzložba fotografija i lovačkihtrofejaPrigodnim svečanostima tijekom prosincaprošle godine, u Delnicama je obilježena pedesetaobljetnica organiziranog šumarstvana području Gorskog kotara i pedeset godinaŠumskog gospodarstva Delnice.Početkom prosinca u prostorijama OSRH u Delnicamaotvorena je izložba pod nazivom „Šuma“, uokviru koje je prikazano gospodarenje šumama krozprošlost i sadašnjost, izložene su bile i fotografije„Šuma okom šumara“, lovački eksponati, zatim dječjiradovi (likovni i literarni na temu šume), a prezentiranje i način izrade šindre.Što to rade šumari i kako čuvaju šumu govorilisu nazočnoj djeci („vrtićarcima“ i osnovnoškolcimagoranskih škola) šumari iz delničke podružnice FranjoJakovac, Dario Majnarić i Željko Kauzlarić. Djecasu se zahvalila šumarima na uloženom trudu na najljepšimogući način; prigodnim programom, recitacijamai pjesmama.Uz djecu, otvorenju izložbe prisustvovali su njihoviučitelji, šumari te predstavnici lokalnih samoupravaGorskog kotara.Obzirom da je bio raspisan natječaj na temu „Štoto šumi šuma“ za najbolji dječji likovni i literarni uradakna području Županije, najboljima su dodijeljenenagrade i priznanja, a uručio ih je voditelj delničkepodružnice Robert Abramović.Svečanosti je bio nazočan i Damir Delač, tajnikHŠD-a, koji je svim nazočnima čestitao na ovim vrijednimjubilejima te napomenuo da je 2011. proglašenaMeđunarodnom godinom šuma.Obilježavanje ovih vrijednih jubileja nastavljenoje sredinom mjeseca susretom dijela radnika bivšegGPŠG i ŠG Delnice s poslovodstvom delničke podružniceu Lovačkom domu Delnice. Skupu je nazočio i HermanSušnik, državni tajnik u Ministarstvu regionalnograzvoja šumarstva i vodnog gospodarstva.Bila je to prigoda da se svi zajedno prisjete rada i poslovanjau proteklih pedeset godina. Šumarsku strukutreba otvoriti prema javnosti, ona je pokretač svekolikedruštvene i gospodarske situacije, ali i pokretač razvojaStari i novi zaposlenici ispred Lovačkog domau Gorskom kotaru. Želja nam je da se prisjetimo svegaonoga što je šumarstvo napravilo u prošlosti, ali i štotreba raditi i ubuduće, naglasio je Abramović.O povijesti šumarstva Gorskog kotara te poslovanjuŠG Delnice (od 1960. do 2010.), uz prigodnu videoprezentaciju starih fotografija govorio je rukovoditeljOdjela za uređivanje šuma Boris Pleše.Osobnu iskaznicu delničke podružnice, poslovanje,projekte koji su ostvareni u posljednjih desetakgodina te planove i suradnju s lokalnom samoupravompredstavio je voditeljAbramović. Napomenuoje da će tijekom2011. u znak obilježavanjaovih vrijednih obljetnicabiti tiskana monografija.U njoj će biti riječio uspjesima goranskogšumarstva (o izgradnjišumskih prometnica,izra di osnovne državnekarte, o uspješnoj informativnojdjelatnosti,o obilježavanju raznihobljetnica, darivanjusmre ke Papi, ulaganjimau turističku djelatnost.Materijala ima dosta, dioje već prikupljen, koristitće se i bogata arhiva nekadašnjegmjesečnikaŠG Delnice „Goranskilist“, arhiva šumarija, kaoi materijal iz dvije monografijetiskane uz desetui dvadesetu obljetnicuŠG Delnice i knjigu Gorskikotar.„Vjerujem da ćemose ovom monografijomna dostojan način odužitibrojnim generacijamaGorana čiji je životbio i ostao vezan uzšumarstvo“, istaknuo jeBoris Pleše. KRONOLOGIJA 24. svibnja 1960. Kotarskinarodni odbor Rijeka donosiodluku o osnivanju Šumskoggospodarstva Delnice u čijemsu sastavu Šumarije Tršće, Gerovo,Prezid, Crni lug, Delnice,Skrad, Ravna gora, Mrkopalj,Fužine, Rijeka, Klana, Opatija,Mali Lošinj, Zalesina. Krajem 1960. ukidaju se ŠumarijeLokve i Zalesina 1962. u sastav ŠG Delnice ulaziTransport Delnice 1. svibnja 1962. osniva se Građevnauprava Krajem 1971. osniva se Odjelza uređivanje šuma Delnice 1972. Šumarija Mali Lošinj izdvajase iz sastava ŠG Delnice 1973. izdvaja se i ŠumarijaOpatija iz ŠG Delnice, dolazido osnivanja OOUR-a 1974. se osniva Zajednica šumarstvaTršće 1975. se osniva OOUR DrvenjačaFužine 1. srpnja 1978. osniva seOOUR za uređivanje i projektiranjeu šumarstvu 1985. „Drvenjača prestaje poslovatiu sastavu ŠG Delnice,osniva se Goransko-primorskoŠG Delnice 1. siječnja 1991. osniva se JP„Hrvatske šume“. U delničkojUpravi od 1. siječnja 1996.posluje i novoosnovana ŠumarijaLokveBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 53

običajiDAN SV.VINKA U ŠUMARIJI ILOKVinograd blagoslovljen,samo da ga je više!Piše FotoMiroslav MrkobradDan Sv. Vinka,(Vinkovo,Vincekovo,Vinceška, SvetiVincencije) kojisimboličnimorezivanjemvinove loze 22.siječnja označavapočetak radovau vinogradu, uzMartinje (11.studenoga)jedan je od dvanajznačajnija„vinska“ blagdanau našim krajevima.Blagoslov vinograda, zalijevanje trsa - fra JosipŠoštarić, upravitelj Žarko LončarGosti su pomno pratiliblagoslovNarodni običaji na Vinkovo su različiti baš kaošto su različite i vrste vina iz naših vinograda.Ovaj se blagdan obilježava i diljem Europe,a začetak štovanja toga Sveca potičeiz Španjolske.Među šumarima, Vinkovo se tradicionalno obilježavau Šumariji Ilok.Ni hladni sjeverac od kojeg su se ledile ruke, nitisnijeg što je tih dana zatrpavao Ilok i okolicu nisu spriječilebrojne vinogradare da na blagdan Sv. Vinka, 22.siječnja, obave tradicionalni obred rezanja vinove lozekao uvod u brojne vinogradarske i podrumarske poslove,ali i, prema narodnom vjerovanju, kao svojevrsnumolitvu pa i predviđanje kakav će urod biti ovegodine! Običaji ne smiju nestati, oni su dio tradicijenašeg naroda, a to što su u pojedinim krajevima zemljerazličiti samo svjedoči o bogatstvu i kulturi narodnepredaje i nasljeđa. Kao što su različita i imenapod kojima se slavi ovaj „vinski“ blagdan: Vincekovo,Vinkovo, Vinceška, Sv. Vincencije...Kobasice obješene o trs, vino kojim će se sve to zalititi„kako bi godina bila rodna“, dobrodošli prijatelji i gosti,u velikih proizvođača i svećenik, scena je iz vinogradailočke Šumarije u Šarengradu te hladne snježne subote22. siječnja. Nakon što je upravitelj Šumarije Žarko Lončar,šumar i jednako takav zaljubljenik u vinograd (spomenimojoš i lovac!), odrezao nekoliko izdanaka vinoveloze, fra Josip Šoštarić iz samostana u Šarengradu zazvaoje „Božji blagoslov na rad ljudskihruku da nam podare jošbolji urod“, zalio trs i posvetiovinograd. Ceremoniju su gostipažljivo odslušali te se vratilina središnje mjesto, oko velikevatre, gdje su kušajućikobasice i slaninu pečene naštapu uz vatru, uz čašicu vina(kako kobasice i kulen ne bibili suhi!) proslavili mnogimajedan od najdražih blagdana!Kod velikih proizvođačau vinogradu su neizostavni itamburaši, povorka obilazi vinogradi podrume pa se tradicionalniobred zna odužiti. Aneki, kao što je to ove godinebilo u gospodarstvu Trs u Iloku,koje smo obišli, proslavuuz brojne goste, tamburaše ikapljicu održavaju navečer.– Običaj je da se odreženekoliko izdanaka, odneseS Vinceške u BaranjiVINCEŠKA U BARANJIObilježavanje dana Sv. Vinka u kontinentalnomdijelu naše zemlje, u vinorodnim područjima gdjeje uzgoj vinove loze i proizvodnja vina, tradicija jeduga nekoliko stoljeća. U siječnju vinograd miruje,a prvi posjet dolazi upravo na dan Sv.Vinka, 22.siječnja, zaštitnika vinara i vinograda. Svaki pravivinogradar koji drži do sebe i svog vinograda, tajdan prvi puta u novoj godini odlazi obići trsove. Alinikada ne ide sam već sa svojom većom ili manjomdružinom kako bi odrezao koju grančicu i vidio kolikokapi će iz nje iscuriti pa saznao kakva će muberba biti! Kako bi iduća berba bila što bolja, natrsove se objesi koji par kobasica i sve to zalije svinom, što znakovito naznačuje želju za plodnošćutrsa i dobrim urodom vinograda. Tako su i našiprijatelji mr. sc. Boris Drenjančević i njegov kolegai prijatelj vinogradar dipl. inž. Zvonko Brdar, samostalnitaksatori iz osječkog Odjela za uređivanjeUŠP Osijek, na Vincešku pozvali u vinograd članoveosječkog ogranka planinarskog društva „Šumar“.A poslije tradicionalnog obreda u vinograduzna se, nastavlja se u baranjskim podrumima, kojeBaranjci zovu gatori, uz glazbu i pjesmu, druženje iveselje dugo u noć. (zlo)54 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.

Iločka šumarija obrađuje 8 ha vinogradazdravi život PUŠENJEI ZDRAVLJEDodatne loševijesti za pušačeSVETI VINKOSv. Vinko ranokršćanski je mučenik, đakonVincentius, rođen u Saragozi (Španjolska) u IV.stoljeću. Stradao je mučeničkom smrću u dobavladavine cara Dioklecijana koji je progonio kršćane.Mučen, preminuo je najvjerojatnije 22. siječnjau Valenciji, gdje je i pokopan. Zaštitnikomvinograda i vinogradara postao je jer se mrcvarenjetijela Sv. Vinka, curenje i hvatanje krvi poistovjećujesa branjem, lomljenjem grožđa i hvatanjemmošta.Postoji legenda koja govori kako su u našekrajeve, prije svega u područja gdje su boravilerimske legije, vinovu lozu donijeli rimski vojnicikoji su je za svoje potrebe sadili.Navodno postoje rimski zapisi u kojima sespominjegdje je rimski car Prob zasadio prve čokotevinske loze na obroncima Fruške gore.Sv. Vinka se prikazuje kao lijepog mladića,ogrnutom odjećom pastira u ondašnjoj Dalmaciji,oznakom mučeništva. Moći su mu preneseneu Lisabon gdje se i danas čuvaju.kući i stavi u vodu. Prema tome koliko se pupova otvori,orezivat će se vinova loza manje ili više. Ako se otvori manjepupova, ostavljat će ih prilikm orezivanja više na lozi,objašnjava ovaj obred Lončar.Šumarija Ilok nekada je uz gospodarenje šumskimkompleksom (oko 1800 ha), obrađivala i 84 ha vinogradai u podrumima u Pajzošu proizvodila među ostalim ivrhunski traminac. U ratu je podrum zajedno s lovačkimdvorcem i ostalim zgradama razrušen, vinograd minirani zakorovljen, tako da se danas obrađuje tek osam hektara.Ima naznaka, kaže Lončar, da bi se proizvodnja moglaproširiti, sve ovisi o tome koliko će u ovoj krizi biti sredstava.A niti cijena grožđa nije stimulativna, od lani je palaza 30 posto! PišeDr. Ivo BelanTopli plinovi u dimu cigareteometaju normalan mehanizamčišćenja pluća. Kad čovjekudahne zagađen zrak,onda se strane, vanjske čestice u tomzraku, nagomilaju u bronhijima. Trepetljike,koje se normalno nalaze nasluznici bronha, svojim fiziološkimmicanjem guraju natrag, prema gore,te strane čestice, skupa sa stvorenomsluzi. Kada ta smjesa dođe do ždrijela,bez ikakve štete bude progutana iliiskašljana van.Međutim, kod pušača topli plinoviu dimu cigarete poremete tajmehanizam čišćenja bronha. Svete nečiste čestice iz udahnutog zagađenogzraka nagomilavaju se naunutarnjoj strani dušnica (bronha) uplućima, umjesto da budu izbačeneiz pluća. Dim cigarete usporava pa čaki zaustavlja proces čišćenja pluća. Uprosječnog pušača, da ne govorimo okroničnom pušaču, koji praktički pripaljujecigaretu za cigaretom, taj mehanizamčišćenja ne dobiva nikakvurealnu šansu da se ponovo aktivira,osim kad pušač spava. Do jutra je onskupio toliko sluzi u svojim plućimada mora jedino uz pomoć kašlja sve toizbaciti.Čak i kašalj ne obavi u potpunostisvoj posao. Neizbježno, začepljenidišni putovi u plućima pružaju odličnupodlogu za infekciju. Istovremeno, nastavljeniučinci nepotpuno pročišćenihpluća i štetnih kemijskih spojevau samom cigaretnom dimu rezultirajudestrukcijom milijuna plućnih stanicai razvojem dišnih oboljenja kao štosu kronični bronhitis i emfizem ili čak,moguće, rak. Faktor koji može dodatnodoprinijeti oštećenju pluća je suženjekapilara u plućima, kao posljedicadjelovanja nikotina. To suženje sprječavada krv pomogne u obnavljanjuoštećenog tkiva.Međutim, pušenje učini još višenego što je ometanje mehanizma začišćenje pluća. Izgleda da i sam činPušačima zaista nije lako.S vremena na vrijeme čujusamo loše vijesti koje suu vezi s pušenjem. Nalaziispitivanja govore da jezagađen zrak za pušačeopasniji nego za nepušače.pušenja čini zagađenost zraka opasnijom.Utvrđeno je da kad zagađenzrak prolazi kroz toplu zonu cigarete,krute se čestice pretvaraju u paru.Zbog toga su u mogućnosti proći krozfizičke barijere, kao što je filter na cigareti,i nastaviti svoj put u pluća. Dakle,zbog toga su pluća pušača napadnutane samo kemijskim spojevima iz dimanjegovih cigareta, nego također i sčitavim spektrom kemijskih para iz zagađenogzraka.Jedno nedavno ispitivanje obavljenona grupi od 370 radnika koji rades azbestom pokazalo je da među nepušačimanije zabilježen ni jedan slučajraka pluća, dok je među pušačimaplućni rak bio daleko češći nego što bise očekivalo u normalnoj, uobičajenojmuškoj populaciji pušača. Objašnjenjeznanstvenika za ovu povećanukoincidenciju je prisustvo kemijskihsupstanci u zagađenoj atmosferi, kojesamo još uvećavaju već prisutnu štetuna plućima prouzrokovanu samim dimomcigareta.Alternative za pušača koji tražizaštitu od zagađenog zraka su vrlooskudne. On može: smanjiti broj popušenihcigareta kad je indeks zagađenogzraka visok; ograničiti svoje pušenjena zračno-kondicioniran prostor(ured, automobil); produžiti vremenskirazmak između dvije cigarete kakobi se dalo trepetljikama na sluznicidušnica šansa da ojačaju između dvijepopušene cigarete; živjeti u mjestugdje je zrak čist.Kao zadnji izlaz, naravno, je potpunoprestati pušiti, što svatko možeučiniti. BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 55

8. bjelovarski salon fotografije“šuma okom šumara”HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO OGRANAK BJELOVARwww.hsd-bjelovar.hrsume.hrorganizira povodom 20. lipnja Dana hrvatskog šumarstvažiriranu izložbu8. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE “ŠUMA OKOM ŠUMARA”S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM1. Izložba će se održati u Bjelovaru od 10. lipnja do 10. srpnja2011. godine.2. Fotografije se primaju do 22. travnja 2011. godine na sljedećuadresu:HŠD Ogranak Bjelovar, Matošev trg 1, 43000 Bjelovar3. Fotografije za izložbu odabire Ocjenjivački sud od pet članova.4. Ocjenjivački sud proglašava GRAND PRIX SALONA, 3 najboljepojedinačne fotografije i 3 najbolje serije fotografija,te odabire fotografiju za plakat Salona.5. Ocjenjivački sud će dodijeliti do 3 pohvale za pojedinačnufotografiju i do 3 pohvale za seriju fotografija.6. Dobitnik Grand prix-a postaje predsjednik Ocjenjivačkogsuda slijedećeg Salona i ostvaruje pravo na samostalnuizložbu u prostoru i vremenu održavanja slijedećeg salona.7. Sve odluke Ocjenjivačkog suda su konačne i neopozive.8. Svaki će autor dobiti katalog izložbe na adresu iz prijavnice.Prijavnicu i detaljnije informacije o Natječaju i izložbi možete vidjeti na web stranicama HŠD – ogranka Bjelovarhttp://hsd-bjelovar.hrsume.hr ili se izravno obratiti kolegi ŽELJKU GUBIJANU na e-mail: zeljko.gubijan@hrsume.hrodnosno na njegov broj: ++385(0)98 453 324 (VPN 4385).Organizacijski odborPRIJAVNICAzaIme i prezime autora:Adresa i mjesto stanovanja:Telefon / mobitel:E-mail:Stručna sprema i zvanje:Naziv tvrtke u kojoj radite:Adresa tvrtke:Radno mjesto:Kratki životopis s naglaskom na bavljenje fotografijom:Pravila Natječaja:a) motiv fotografije mora biti u okviru zadane teme “Šumaokom šumara”;b) pravo sudjelovanja na izložbi, osim članova Hrvatskogašumarskoga društva te svih zaposlenika i umirovljenika “Hrvatskihšuma”, imaju i sve zainteresirane osobe iz šumarskestrukeu zemlji i inozemstvu;c) od organizatora zatražite i ispunite prijavnicu na kojoj jepotrebno obavezno popuniti sve podatke koji se u njojtraže, a za koje svaki autor osobno odgovara. U protivnom,nepotpuno ispunjene prijavnice neće se uzimati u obzir;d) svaki se autor može prijaviti na Natječaj s najviše 10 pojedinačnihfotografija, a maksimalno 2 fotografije mogu bitizamijenjene serijama od po 3-6 fotografija (serija se brojikao jedna fotografija);e) fotografije moraju biti neopremljene; duže stranice fotografijene smiju biti manje od 24 cm niti veće od 30 cm.Zbog anonimnosti pri žiriranju, na polenini fotografije trebanapisati samo naziv fotografije, te uz fotografije priložitii digitalni zapis na prenosivom mediju;f ) organizator ima pravo postavljanja izložbe i u drugim mjestima,sve do kraja veljače 2011. godine;g) organizator se obvezuje primljene materijale vratiti autorimado kraja ožujka 2012. godine;h) svaki autor osobno odgovara za prikazani motiv i bez naknadedozvoljava reprodukcije i objavljivanja u izdanjimaHŠD-a kao i u ostalim medijima i publikacijama u svrhupromidžbe Salona, osim ako autor izričito ne zabrani objavljivanje.sudjelovanje na izložbi 8. BJELOVARSKISALON FOTOGRAFIJE “ŠUMA OKOM ŠUMARA” smeđunarodnim sudjelovanjemNazivi fotografija i serija fotografija koje prijavljujete (serije posebno napomenite):1.6.2.7.3.8.4.9.5.10.Suglasan-na sam s korištenjem izabranih fotografija sukladno pravilima iz Natječaja.Mjesto i datum prijavePotpis

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. ZagrebPredsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko VuletićGlavni urednik:Miroslav MrkobradNovinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Pleše iIvica TomićUređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka BakranAdresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: direkcija@hrsume.hrmiroslav.mrkobrad@hrsume.hrUredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.Tehnički urednik:Stjepan PepelnikGrafički urednik:Milivoj MilićTisak:Intergrafika TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19Naklada: 6200CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicu nijemoguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.Naslovna stranica:KapiMarinko BošnjakovićZadnja stranica:Priroda se zaigralaMarinko Bošnjakovićdječji kutak ŠUMALISTA, ŠUMA BLISTAList od hrasta je onak,ko voda, vijugav!Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima „Sesvete“ iz Sesveta, „Josipdol“ iz Josipdola, „Ivana BrlićMažuranić“ iz Sl. Broda, te Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinskurehabilitaciju Krapinske Toplice, s novim programom koji je opet osmislila naša suradnica, i samaodgojiteljica, Ljiljana Ivković.U ovoj školskoj godini pišemo o šum skom drveću i, dakako, crtamo ga! Projekt je nazvan “Šuma lista, šumablista”, a cilj ove suradnje i dalje je isti: djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto voljeti šumu i prirodu ikako ih čuvati. U šumi raste različito drveće; bjelogo rično i crnogorično (bre za, jela, hrast, vrba, smreka, javor,lipa, kesten, bukva), i svako od njih je posebno i zanimljivo. U svakom broju pisat ćemo o jednoj vrsti, i crtati ju.Danas je na redu – hrast. Odgojiteljice Višnja Bertović Kroflin (Sesvete), Nataša Juričić (Josipdol) i Snježana Belo -šević (K. Toplice) poslale su nam nekoliko dje-čjih radova (i zanimljivih mišljenja!) o ovom vrijednom drvetunaših šuma.Filip Kelčec 6,9 g. –DV SesveteDanijel 6 g. – Krapinske TopliceLaura Mudrić 6,4 g. –DV SesveteMaja 4 g.– Krapinske topliceErik Vrbanović5,4 g. –DV JosipdolPripremilaLjilja IvkovićAnamariaMarinić5,6 g. –DV Josipdol– Hrast raste u šumi i jako je debeli kad jestar. Pročitali smo u vrtiću da hrast može živjeti500 godina, a to je jaaakooo puno.Petra– Plod hrasta je žir. Divlje svinje i vjeverice ušumi jedu žirove.Antonija– Od hrasta se rade stolovi, stolice, ormari,a mogu i parketi. Teta je rekla da se od hrastarade pragovi, one daske za tračnice.Maja– Hrast ima debelu koru, a kako on stari ikora je deblja i hrapavaDanijel(Predškolska skupina Mravci u OŠ pri Specijalnojbolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice)– To je drvo koje ima crte po sebi, po stablu ižiru, a iznad stabla ima grane i lišće. Kad primišlišće onda je glatko, a kad ga gledaš na jesenima različite boje i do zime padne na zemlju.Hrast raste na livadi ili u šumi i tu se skrivajuživotinje. Hrast je živo biće jer pije vodu, hranise s onim kaj mu daje zemlja – ko mi kadjedemo vitamine. Hrast i diše – ima puno kisikai daje ga nama. Da je hrast mrtav vidimo ak jesuh ili ga ljudi presječu da bi pravili papir ilinamještaj ili parket, ali ne bi smjeli tak da se mimožemo igrati sa žirekima.E.D. DV „Sesvete“– Hrast ima veliku krošnju da nam bude hladili da mogu skakati vjeverice. List od hrasta jeonak, ko voda, vijugav, ima ko valove, takvogje oblika. Na sebi ima žir - to je ko lješnjak,smeđi i ima kapicu s pikicama po sebi. Kad žirpadne na pod mogu ga pojesti divlje svinje iliga pokrije lišće pa ima novi mali hrastić!