KNJIŽEVNA KRITIKA - Zarez

III/55, 10. svibnja 2,,1 3amislite što je sve namijenjeno vašojzabavi: televizijski glazbeniprogrami, televizijski sportskiprogrami, dnevne novine, rodno specijaliziranepublikacije s ciljem postizanja štojaèeg orgazma (tvrde naslovnice Cosmopolitanai Playboya), èitava konzumerskoreklamerskaindustrija proizvoda koji sumanifestno "novi" i vjerojatno èak zabavniza isprobati (ali vam neposredno nipoštone trebaju), kafiæi, noæni klubovi, restoranii fast food prodajni vrganji, turistièkeagencije, cybersex, komercijalna kinematografija,knjievni anrovi s kioska (ljubiæ,western, krimiæ, porniæ, home&gradennaracija, automobilske diskurzivnefantazije itd), biljari, igre na sreæu, popkoncerti... spisak je doista beskrajan. Kakoveli reklama najtiranijeg britanskogtabloida Sun o samome sebi: Mi vam nudimosoènu zabavu. Evo recimo proganjanjefilmske megazvijezde i slike njezinog/njegovognajnovijeg seksualnog partnera.Ili recimo èlanak o prijekoj potrebikupovanja novog (iz mjeseca u mjesec toboe"savršenijeg") modela NIKE tenisica.A imamo i tekst o tome koliko su vanistatusni simboli tipa Pierre Cardineruèni sat te tekst i sliku toga kako trebaizgledati "trofejna ena", to jest privatna,naga erotska igraèka vizualno nespecificiranog,odjevenog i javno "uspješnog"muškarca. No što ako ja recimo odluèimkako se toj "zabavi" NEÆU pridruiti?Tabloidni medij promptno nudi odgovor:oni koji nas ne èitaju su "kvaritelji zabave","komunisti", "ekstremisti", "idealisti", "bezsmisla za humor", "dlakave feministkinje","previše uštogljeni", "neuspješni", u krajnjojliniji: "nebitni". Jer MI, tabloidi, doistai vladamo. Stvarnost je izvan svakesumnje medijska stvarnost, a "mi" vladamomedijima. Ono pak što masovni mediji nikadane otkrivaju svojim dragim potrošaèima,jest da intenzivnim gledanjem televizijeili kupovinom pomodnih artikalakupci zabavljaèkih sadraja zapravo naivnoplaæaju pranje mozga pod dirigiranjemvrlo bogate INDUSTRIJE ZABAVE, èijeprofite naravno ubiru velike kompanije.Megalaganje ili princip lutrijeIndustrija zabave u prvom redu kontroliramisli potrošaèa. Naredba mislimaglasi: zabavljajte se, ivot je kratak, ne smijetepropustiti najnoviji hit Rickyja Martina,Renault Megan, Rickie Lake Show...Zabava zahtijeva frenetièan ritam i brzomijenjanje objekata zabave, da se sluèajnokojim sluèajem ne biste u nešto i udubili.Zabave nikad dosta: ona je dizajnirana kaostalno nova udnja ili kao sistemsko ukidanjeosjeæaja dovršenosti. Zabava nipoštonije isto što i odmor (premda su obojesocijalno programirani). No odmor imatoèno odreðeno trajanje, za razliku od zabave.Buduæi da je sublimacija dosade,udnja zabave je vjeèna. Filmski hit moraimati mnogo nastavaka, inaèe bismo moglipomisliti da nije dovoljno zabavan. Dobrapropaganda koristi se nametanjem nevidljivih,unutarnjih, simbolièkih vrijednosti:ona mijenja i oblikuje naše snove. Lutrijarecimo prodaje san o velikom financijskomzgoditku. HDZ-ova propagandaprodavala je san o nacionalistièkom narcizmu.Sportske novine ili TV programprodaju san participacije u "zabavnim" i"vanim" dogaðajima. Snovi se prodaju fenomenalno.Na njima uvijek debelo zaraðujunjihovi tvorci; konzumenti ostajuopljaèkani i financijski i intelektualno.Propagandna metoda je de facto komiènojednostavna: moramo vas samo uvjeritikako je zabava vrhunac ivota na Zemlji.Zašto biste radili kad moete pijuckatiesticu i sjediti pod ljupkom tendom nacentralnom gradskom trgu? Pritom noseæinajnoviji model dizajnerske odjeæe i elegantnesunèane naoèale koje najbolje odsvega pokazuju koliko ste "uspješni"? Zaštobiste èitali knjige, zašto biste se "muèili"(sigurno vam je poznata ova kolokvijalnafraza), kad moete uhvatiti krivinu? Zaštobiste i na trenutak prekidali zabavu:ako je svijet prepun poruka koje vas pozivajuda se pridruite dokolici, ako vas nasvakom koraku uvjeravaju kako je suprotnost"dosadi" (koja ipak sve više, sve temeljitijeprodire pravovjernog medijskogpotrošaèa) tek upranjavanje uvijeksvjee površnih senzacija, micanje izmjesta u mjesto, od jedne zabavice dodruge zabavice, tada iz zaèaranog krugainternalizirane propagande nema nikakvogizlaza: ljudsko biæe postaje stroj nasilnogzabavljanja.Kvarenje zabaveZašto biste se muèili?Ili što je graðanima Hrvatske "rad",a što im je "zabava"?Ono pak što masovnimediji nikada neotkrivaju svojim dragimpotrošaèima, jest daintenzivnim gledanjemtelevizije ili kupovinompomodnih artikala kupcizabavljaèkih sadrajazapravo naivno plaæajupranje mozga poddirigiranjem vrlo bogateINDUSTRIJE ZABAVE,èije profite naravnoubiru velike kompanijePosao vs. radDihotomijski par nasilnog zabavljanjapredstavlja automatizirano obavljanjeposla. Kako nam toèno pokazuju zagrebaèkiplakati za Prvi maj, izvješeni posvim tramvajskim stanicama, posao je "vrstaZATVORA". Èak je, tvrde plakati,zatvor unekoliko bolji: tamo smiješ primatiposjete prijatelja, dok ti je isto naposlu zabranjeno. Automatizirani nas posaojamaèno i pretvara u zatvorenike, ališto je s radom? Na plakatima se rad uopæene spominje. Praznik rada je zapravopredstavljen kao praznik bijega od "zatvorskogposla". Kao manifestna vrijednost,rad u potpunosti izostaje iz suvremenemedijske slike Hrvatske. Mislim na raddefiniran na klasièan naèin, dakle djelatnostkoja rezultira "promjenom stvarnosti"(unutarnje ili vanjske): svejedno je li takošto smo okopali gredicu ili tako što smoproèitali knjigu. U radu nema nièeg repetitivnog.Po mom mišljenju, rad je igra.Rad je i kreativnost. Teoretièari odmoraNataša Govediæèak tvrde da se od rada odmaramo drugaèijomvrstom rada, aktivnosti ili stvaralaštva.Robijanje poslu i mehaniziranomobavljanju dunosti zasigurno se prekidakada izaðemo iz okvira oèekivanog i poznatog– kada "preradimo" stari sadraj nanovi naèin. Izgleda da sve što nas obnavlja,smiruje, nadahnjuje, ispunjava, zahtijevai neku vrstu aktivnosti (rada). Ukljuèujuæii voðenje ljubavi s ciljem veæe intimnosti,a ne instantnog, ponovno shematiziranogzadovoljenja. Zabava je privlaènaupravo stoga što nudi recepcijskinezahtjevnu automatizaciju navika, alikasnije i otupjelost èula. Po zabavu se uvijekodlazi negdje drugdje, nekome drugome,negdje gdje su vam unaprijed strukturiralivrijeme, prostor i emocije (notorniprimjer: komiène serije koje vam sugerirajuponašanje nadosnimljenim provalamasmijeha). Tvorcima zabave, zabava je posaoi zarada. Korisnicima zabave, zabavaje ugodna šablona i trošak. Rad je zasebnakategorija: kao izvorno samostvaralaštvo,rad me unapreðuje èak i ako na njemu financijskine profitiram (na primjer zatojer ivim u društvu koje favorizira neradnike).Na drugom kraju spektra, fašistièkislogan rad oslobaða funkcionirao je kaojedan od brojnih nacistièkih cinizama,jedna od bezbrojnih zloupotreba etike, ito lanim izjednaèavanjem "rada" s dravnosankcioniranim robijanjem.Zabava izbornih plakataJezik propagande vrlo èesto represivnunamjeru i namjenu skriva iza slogana kojizvuèe bezazleno. Sreæom, zagrebaèki politièkistoeri još nisu svladali ovu vještinudvostrukoga govora: njihovi najnovijiizborni plakati samo što se ne sliju u jednujedinu, kolektivno nemaštovitu i neradnièkusliku: ili nam se na njima obraæakomièno praznim frazetinama (HDZ, idalje nesvjestan apsolutnosti vlastitogagospodarskog i upravljaèkog bankrota,upravo komièno narcistièki tvrdi: "bilismo bolji i bit æemo bolji"), ili gledamonasmiješena lica na plakatu ispranjenomod bilo kakvog politièkog ili reformatorskogsadraja, pri èemu je HNS-ova kandidatkinjaVesna Pusiæ sigurno više od nijemecure rumenih obrašèiæa koja se tekljubazno smiješi muškom poretku saborskegluposti (kako je pak prikazuje izborniplakat). Ili su tu gotovo nezainteresiranoplitki slogani koji neobièno podsjeæajuna srpsku kinematografiju u osamdesetima:biser SDP-ova neznalaštva predstavljaizborna dosjetka "ivjeti kao normalansvijet", inaèe inaèica naziva kvalitetnog jugoslavenskogfilma iveti kao sav normalansvet. Servirano nam je i izborno obeæanjeyuppijevski prestinog posla u staklenimneboderima (HSLS), ali osim dizajnakoji promovira visoki status samo zaodabranu šaèicu poduzetnika, elitu kojase recimo uspjela odškolovati, rad definitivnonije na umu hrvatskim mašinerijamapolitièke propagande. Prevedemo li kompletnuscenu izbornih plakata na jezikteorije medija, shvatit æemo da domaæimpolitièarima jedino vano dokopati se socijalnihpozicija: meðu njima nema ni jednogakoji javno nastupa na razraðenojprofesionalnoj platformi radne etike.Uostalom, kako izgleda stereotip hrvatskogpolitièara, od hijerarhijski niih kadrovado predsjednika: to je muškarac kojikamerama i fotoaparatima pozira s èašicomu ruci (ili od objektiva skriva ukradenuflašu alkohola: sjetite se Škegre); muškarackoji melje isprazne fraze s bitnokonkretnijim školjkama ili pršutom napladnju ispred sebe; muškarac koji izlaziiz luksuznog automobila koji ga vodi najoš raskošniju veèeru. Hrvatski politièar jeosoba kojoj je zabava em stalno osigurana,em besplatna, em do te mjere ritualiziranada je èak moemo pomno i svakodnevnopratiti na dnevnim vijestima. Politièkereforme vjerojatno i kasne zbog togašto se društvo naviklo misliti kako sunam politièari u stvari zabavljaèi, a ne odgovorniradnici.In/verzijaRad vrlo èesto vodi i do zarade, naravno:pod uvjetom da ustrajemo raditi onošto volimo. Industrija zabave nikad vamne bi tako nešto priznala, ponajviše zatojer je rijeè o grupi ljudi koja se bogati pokreæuæiprekidaè naših (èesto inertnih)reakcija u svega dva smjera: posao/zabava,zabava/posao... Automatizirano vršenjedunosti, automatizirano trošenje slobodnogvremena. Praznik rada, tome nasuprot,slavila bih kao moguænost samoizabranogaktiviranja. Makar i vonjom bicikla.Èitanjem knjige. Kopanjem vrta.Slušanjem radijskog koncerta. Ili osnivanjemnove politièke stranke – što bi svakakou zemlji u kojoj ivimo bio najzahvalnijii najprikladniji radni potez.

4 III/55, 10. svibnja 2,,1.s v i b a n j 2 , , 1Muzej zajednici – zajednica muzejuGalerija Ivana Meštroviæa iMeðunarodni dan muzeja,14. – 21. svibnja 2001.Ponedjeljak, 14. svibnja1. Intervencije umjetnika Ante Jerkoviæa u javnimprostorimaKako bismo ujedinili Meštroviæeve prostore i javnespomenike u Splitu, pozvali smo suvremenogaumjetnika Antu Jerkoviæa da intervenira na šestgradskih lokacija. Akcija æe trajati od 14. do 17.svibnja, ovim redom izvoðenja: Kaštelet, GalerijaMeštroviæ, Luka Botiæ, Majka i dijete, Marko Maruliæ,Grgur Ninski.Utorak, 15 svibnja1. Intervencije u javnim prostorima(Anto Jerkoviæ)2. Likovna radionica za likovno nadareneosnovnoškolce (mentor: Loren ivkoviæ Kuljiš od 10do 13 i od 15 do 18 h)Uèenici æe uz vodstvo mentora, prof. Umjetnièkeakademije kipara Kaimira Hraste i njegova asistentaLorena Kuljiš-ivkoviæa, raditi po Meštroviæu.3. Likovna radionica za polaznike Centra JurajBonaèiIvana Kekez i Ljiljana Buzov, zajedno sa svojimradnim terapeutom, prof. likovne kulture Sašomivkoviæ, modelirat æe glinene skulpture na temuMeštroviæevi javni spomenici u Splitu. (od 10 do12:30 h)Srijeda, 16 svibnja1. Intervencije u javnim prostorima(Anto Jerkoviæ)2. Likovna radionica za likovno nadarene osnovnoškolce(mentor: Kaimir Hraste, od 10 do 12:30 h)3. Likovna radionica za polaznike Centra J. Bonaèi(Mentor: Saša ivkoviæ, od 10 do 12:30 h)Èetvrtak, 17. svibnja1. Intervencije u radnim prostorima2. Likovna radionica za likovno nadareneosnovnoškolce (mentor: Loren ivkoviæ Kuljiš, od 10do 13 i od 15 do 18 h)3. Likovna radionica za polaznike centra JurajBonaèi (mentor: Saša ivkoviæ, od 10 do 12:30 h)4. Studenti konzervatorskog odjela Umjetnièkeakademije Sveuèilišta u Splitu, s restauratoricomanom Matuliæ Bilaè, radit æe na preventivnoj zaštitimuzejske graðe u èuvaonicama5. Dotakni i prepoznaj Meštroviæeva djela nastavakje prošlogodišnjeg projekta Dotakni i vidiMeštroviæeva djela, a zamišljen je tako da slijepeosobe na temelju opisa i uz pomoæ kustosa i uèenikaiz grupe Baština – nama je stalo, pokušaju prepoznatijednu Meštroviæevu skulpturu. Doivljaji sudionikazabiljeit æe se diktafonom.petak, 18 svibnja1. Likovna radionica za polaznike Centra JurajBonaèi (mentor: Saša ivkoviæ, od 10 do 12 h)2. Glazbeni hommage MeštroviæuU vremenu od 10 do 12 i od 15 do 18 h, uèeniciSrednje muzièke škole Josip Hatze i studenti Muzièkeakademije u Splitu muzicirat æe na instrumentimakoji se javljaju kod Meštroviæevih skulptura s muzièkimtemamaU 12 h koncert Edite Topiæ-Kopeczky (harfa) iSnjeane Bosotina-Jelaviæ (flauta)M. Marais: Les Folies d’EspagneC. W. Glûck: Orphee, (Scne des Champs-Elysées)J. Ibert: EntracteB. Wystraete: Improvisation et variationG. Biset: Entracte (III èin opere Carmen)U 13:30 h fra Antun Mrzleèki svirat æe na lutnji(S. L. Weis: suita d-mol, suita g-dur, pasacalle d-dur, J. S. Bach: suita BMW 1007)Po završetku èitave akcije odrat æe se izlobaodabranih radova sudionika likovne radionice.Mjesto svih dogaðanja (osim projekta Ante Jerkoviæa:Galerija Ivana Meštroviæa.)Od 15 – 21. 5. ulaz u Galeriju Meštroviæ iKaštelet bit æe slobodan (utorak – subota: 10 – 18h, nedjelja: 10 – 15 h)autor i voditelj idejnog projekta: Maja Šeparoviæ,kustosicasuradnik na projektu “Intervencije u javnimprostorima”: Dalibor Pranèeviæ, kustosGrammy na balkanskiUz dodjelu Porina, 6. svibnja 2001.Branko Kostelnikodjela nacionalne diskografske nagrade Porinprošle nedjelje u Makarskoj otvorila je neka odsveprisutnih pitanja i problema na našoj popsceni. Nisam sklon iæi u globalno i ad hoc «pljuvanje»takve nagrade, a s druge strane, oèito je da se svake godineponavljaju slièni problemi i greške, kako u organizacijitako i u samoj koncepciji. Mislim da je Porin kao glazbenadiskografska nagrada doista potreban, no drugo jepitanje kako i na koji naèin provesti koncepciju dodjelenagrade.Uvijek istiNaime, temeljni je problem velik broj nagrada na malomtrištu, što za rezultat poluèuje devalvaciju nagradepa tako dodjela nagrade u sebi ima i negaciju sebe same.Rješenje devalvacije bilo bi moda nešto slièno poput koncepcijeFilmskog festivala u Puli ili Jadranske lige u košarci.Ili, jednostavno, smanjenje broja nagrada i/ili prebacivanjePorina na dvogodišnje odravanje. Kako malo trištediktira i malu prodaju, tako se autori koji imaju kvalitetu ikontinuitet izdavanja albuma objelodanjuju, u pravilu,svake dvije godine. Posljedica toga je da svake parne godineimamo stalno dva ili tri mainstream imena, a sljedeæeneparne godine nastupaju ostala dva imena.S druge strane, koliko god je opæeprihvaæena ona staraizreka da se o ukusima ne raspravlja, svake godinesmo svjedoci krupnih grešaka poput onih kada je svojedobnogrupa Gustafi, nakon 15 godina djelovanja, dobilanagradu za najboljeg debitanta. Samo biraèko tijelo i Upravniodbor Porina svoju (ne)zrelost iskazuje nekim, unajmanju ruku, èudnim nominacijama, koje su zacijelorezultat politike kompromisa. Jer, kako drukèije protumaèitida za pop album godine nagradu dobiva latinosastav Cubismo, dok za ostale anrove poput jazza, hiphopa i rocka postoje zasebne kategorije. Ili, prevedeno,postavlja se pitanje: u kojoj je mjeri iskaz Bolesne braæeili Psihomodo popa manje pop od Cubisma? Iz toga proizlazivrlo jednostavan zakljuèak: ili se trebala, s obziromna popularnost tog podanra u svijetu, utemeljiti i ta kategorijaili pak ravnopravno u konkurenciju za pop albumgodine ukljuèiti i predstavnike ostalih podanrovapoput Bolesne braæe ili Tram 11.Slièan je problem s uvrštavanjem grupe Let 3 u konkurencijualternativne glazbe. Svakom je dobrom poznavateljujasno da su Let 3 gotovo klasièan rock sastav koji samou imidu koristi elemente glam rocka i campa, a elementeperformansa koristi za privlaèenje medijske panje. I torade više nego sjajno. Meðutim, našoj ljestvici podjele stilovai anrova oni su za Porinove glave još uvijek, nakon20 godina bavljenja rock glazbom, alternativa.Karakteristièni detaljiNekoliko detalja na ovogodišnjoj dodjeli privuklo jeposebnu panju. Ponovno osmišljen i za naše krajeve jošuvijek provokativan nastup Leta 3 u uniformama bivšeJNA, èiji ironijski kontekst (pucanje u zrak, kolo…) MarijanBan, inaèe simpatièni kantautor i prostodušni momakpodgrijan "dobrom kapljicom" jednostavno nije razumio,zatim pronicljiv, hrabar i buntovan, nekonfomistièki govorgenijalnoga glazbenika Matije Dediæa (Bravo maestro!),sjajan, svjetski imid i interpretacija nenadmašne JosipeLisac (Bravo Lady!) te eskivaa Psihomodo popa koji sudobivši Porina (iako nezaslueno jer se bolji rock ipakpraši u Gajnicama uz Hladno pivo) pobjegli za veæu lovuna izbor za Miss, na konkurentsku Novu TV èiji je jedan odvlasnika gospodin Liliæ koji je, gle sluèaja, i gazda Psihiæimau Croatia Recordsu. Toliko o nelojalnoj konkurenciji imonopolu u divljem kapitalizmu na balkanski naèin i “velikomi beskompromisnom rockeru” Gopcu.Prazan procijepI na koncu Cubismo. Premda nominirani u rekordnih13 (!) kategorija, dobili su "samo" 5 od kojih (da budemcinièan) dva idu suradnicima za omot i video, no skrenulisu na sebe panju medija i napravili dobar marketinškipotez pred najavljene europske svirke. Uspjeh Cubismajoš jedan je pokazatelj stanja na domaæoj sceni kao i potvrdateze da kod nas èesto pali direktno prevoðenje izvana.Rijeè je, istina, o vrhunskim glazbenicima. Meðutim,kada sastav koji uzima "zdravo za gotovo" simpatièanobrazac – latino glazbu – i izvodi ga tehnièki gotovosavršeno, ali bez velikoga autorskog zahvata, i tako postajenajbolji ovogodišnji band u Hrvata, onda se doistamoramo zamisliti. Ne mogu se oteti dojmu da je mnogimpomodnim konzumentima pop glazbe i brojnim mediokritetskimpiskaralima latino grupe Cubismo idealan supstitutza novokomponiranu glazbu. Ritam postoji, moešnjihati kukovima i razbijati èaše, još si i u trendu, a nitkoti ne moe reæi da si "seljak". U procijepu izmeðu folkdancera i narodnjaka s jedne te raznih izvoðaèkih skupinakoji izvode trenutaèno popularan glazbeni anr s drugestrane, bilo bi normalno za oèekivati da postoji èitavniz autorskih uradaka koji bi bili nositelji kvalitete i perjanicepop glazbe. Barem kada je rijeè o zemlji o kojojkrui fama da ima jaku glazbenu scenu. Talente – da, jakeindividualce – da, ali scenu…hm.Grozdana Cvitaneæ dugo osjeæamo da turistimatreba ponuditi što višesadraja iz prostora kulturekoji bi bili dovoljno atraktivnida privuku njihovu pozornost.S druge strane, nevjerojatna je èinjenica,ali turistièkim djelatnicimanije nepoznata, da mnogi turistikoji izabiru touroperatore zanašu zemlju uglavnom nisu upoznatini s kojim kulturnim programomkoji bi bio neki, makar i dodatnirazlog, da se izabere odreðenomjesto ili program u Hrvatskoj.Štoviše, postoje i neka istra-ivanja o odnosu kulture i turizmakoja pokazuju da ni naša najpoznatijaljetna kulturna zbivanjane znaèe previše za booking.Ipak, takve èinjenice ne èude kadKulturni turizam – konaènoCulturelink, Institut zameðunarodne odnose (IMO)Zagreb i Zavod za obnovuDubrovnika, uz potporu InstitutaOtvoreno društvo, nositelji su isuorganizatori Prvogameðunarodnog seminaraposveæenog kulturi i turizmuKultura: pokretaèka snagaurbanog turizma u Dubrovniku18. i 19. svibnjase zna da booking poèinje krajemjedne sezone, a rasporedi našihkulturnih zbivanja èesto nisupoznati ni pred poèetak. Ostajebaština, a o tome kako i kolikonju znamo ponuditi nije suviševeselo da bi bilo bitno.Akcija i atrakcijaSeminar u Dubrovniku, na kojemsu sudjelovanje najavila mnogapoznata imena teoretièara spodruèja kulturnog turizma u svijetu(mahom iz Velike Britanije iNizozemske), kao i struènjaci kojise tom temom bave kod nas,podrali su Ministarstvo kulture iMinistarstvo turizma. Iskustvapokazuju da su potencijali velikijer su turisti koji oèekuju i traekulturne sadraje, skloniji trošenjuod korisnika tzv. masovnogturizma. Oni su znatieljniji i obrazovaniji,borave due i troše više,a o tome kako im se obraæatikao korisnicima seminar æe progovoritikroz moguænosti razvojakulturnog turizma kao prioritetnogtrišta na razlièitim razinama:u lokalnoj zajednici, gradu, regiji idravi, o tome što sve moe bitikulturna ponuda i potranja u turizmute koje su joj pozitivne, akoje negativne strane.Gradovi su pouzdan èimbenikkulturne turistièke ponude, ali štosve ispuniti kao preduvjete da bituristi birali eljena odredištakompleksno je pitanje koje obuhvaæaraspon od infrastrukture,prometne povezanosti i dodatnihsadraja, do osmišljenog kulturnogpredstavljanja kao atrakcije iaktivnosti. Slijedi pitanje što je akcija,a što atrakcija i što turisti višecijene? Ili na koji naèin cijene razlièitevrste ponude?Organizatori ovogodišnjegadubrovaèkog seminara odrali su ikonferenciju za novinare na kojojsu Biserka Cvjetièanin, DanielaAngelina Jelinèiæ i Vjekoslav Vierdagovorili o razlozima skupa,oèekivanjima i moguænostima. Dase situacija mijenja pokazala su ipitanja novinara na konferenciji,ali i nekih drugih zainteresiranih.Naravno, negativnih i tunih temanije nedostajalo, a i sumnja u našentuzijazam nije prošla bolje.Ipak, prošle su nas godine nauèilekako rješenja više nema unaprijed,a sva znanja treba steæi da bi moglabiti primijenjena.Dubok zimski sanJoš je krajem prošle godineministrica turizma izjavila kakobooking na stranim turistièkimtrištima ide tako dobro da æenam nedostajati leaja! Upravoto je ona vrsta turizma koju bi,izmeðu ostalog i nastojanjima zajednièkogdjelovanja kulture i turizma,trebali izbjeæi. Jer rijeè je oturizmu koji traje jedva dva ljetnamjeseca i ostatak godine sanjaduboki zimski san. RazgovoriKultura i turizam stoga bi trebalipotvrditi da je turizam moguæ cijelugodinu ili barem puno dueod srpnja i kolovoza. Naravno,sve što smo dosad uèili i radili ukorist vlastite štete neæe biti lakoprevladati. Mnogo projekata,dobre volje i realno sagledavanjestanja ne bi li se realno i poboljšavalobit æe potrebno da bi zaivjeleideje koje tek treba saslušati iprema njima se odrediti. ZasadMinistarstvo kulture objavljujebilten kulturnih manifestacija (sinformacijama koje govore o kulturnimzbivanjima šest mjeseciunaprijed) i šalje ih u svijet. Zanimljivoje da svoje programenajbolje predstavljaju oni kojihne kišu od naše medijske skandalozneprašine, ali znaju što radedanas i što planiraju. Radovipredstavljeni na seminaru bit æeobjavljeni u zborniku. Moda èinjenicada æe posebna šansa u nekimaod tih radova biti ponuðenapozitivnim primjerima neštoznaèi za poèetak.Osim toga, ocjenjujuæi šanserazvoja kulture u Hrvatskoj,Charles Landry prepoznao ih je upovezivanju kulture i turizma.Put od prepoznavanja do realizacijekod nas je dug. Jer, nikako dase naviknemo da ono što mi podrazumijevamodrugi ni ne nasluæuju.Na nama je da im to kaemo.Da podijelimo èinjenice kadih i sami organiziramo u suvislimprojektima.

III/55, 10. svibnja 2,,1 5Oblaci i uèU povodu premijere drame Naranèa uoblacima Ivane Sajko i gostovanja ansamblaZeKaeM-a u CaracasuKarlo NikoliæIvanèica Taraderancuski institut prireðuje poklonicimaprimijenjene umjetnosti dvazanimljiva predavanja u petak 18.svibnja u 11 sati, u Muzeju Mimara. KustosicaOdjela primijenjene umjetnostiMuzeja Louvre Danielle Gaborit-Chopin,odrat æe predavanje pod nazivom Gotièkaslonovaèa, a s Michelangelovim Robovimaæe nas poblie upoznati Jean-RenéGaborit, kustos Odjela za skulpturu MuzejaLouvre.Istoga dana priredit æe se i susret s autoromknjige Biblioklasti, mesija i autodafeGérardom Haddadom. Dakle, 18. svibnja u19 sati, u biblioteci Francuskog institutaupoznajte tog agronoma, medicinara, psihoanalitièarai pisca, èiji radovi prouèavaju iKustosi Louvrea iGérard Haddad u Zagrebuusporeðuju religijske i psihoanalitièke teme.U dvama djelima, Gutati knjige i Biblioklasti,on razraðuje novu teoriju simbolistièkogoca koja se temelji na doktrini JacquesaLacana i na osnovnim postavkamamonoteizma. Ovu æe teoriju Haddad uBiblioklastima suèeliti s kljuènim politièkimfenomenom našeg vremena – totalitarizmom.Prema rijeèima autora, "totalitarizamproizlazi iz susreta znanstvenog diskursai praiskonske fantazme prisutne usvim kulturama i religijama, fantazme obrisanju ljudskog Zakona". Djelo je u prijevoduVladimire Mirkoviæ izašlo prošle godineu izdanju naklade Antibarbarus.Ususret 18. tjednu suvremenog plesaana 19. svibnja u Hrvatskomnarodnom kazalištu nastupitæe Emilio Greco s predstavomDouble points I & II. EmilioGreco, nizozemski koreograf talijanskogpodrijetla, kojeg se publikaTSP-a sjeæa po izvrsnoj koreografijiExtra Dry, izvedenoj naTjednu suvremenog plesa prijedvije godine.reæeg svibnja odrana je konferencija za medijeZagrebaèkog kazališta mladih u povodu premijeredrame Naranèa u oblacima mlade spisateljiceIvane Sajko te gostovanja ansambla na Fundateneofestivalu u Caracasu s predstavom Tri sestre A. P. Èehova.Na poèetku je ravnatelj kazališta Slobodan Šnajderistaknuo ZeKaeM-ovo glumaèko pojaèanje; tri nove, kakoje rekao, zvijezde u nastajanju su osjeèkom HNK-upreoteti Krešimir Mikiæ i Saša Anonèiæ te od 1. svibnjapoluslubeno statuirana otkvaèena gospodièna NinaVioliæ. Šnajder je zatim prepustio rijeè ekipi za 5. svibnjanajavljene Naranèe u oblacima. U predstavi glume:Marija Kohn, Doris Šariæ Kukuljica, Zoran Èubrilo, EdvinLiveriæ, Krešimir Mikiæ te u ulozi DJ-a sam redatelj BornaBaletiæ. Redatelju je asistirao Saša Boiæ, scenograf ikostimograf su Goran Petercol i Doris Kristiæ, a autor video-materijalai skladatelj poznati umjetnici Simon B.Narath i Hrvoje Crniæ Boxer. Radnja predstave neodreðenoje smještena u disco klub pred umornim fajruntom,ili èekaonicu nekog popljuvanoga kolodvora, azapravo se radi o èistilištu, kada bi u to vjerovali. Konferencijije prisustvovao èitav ansambl, no, naalost, ne iautorica teksta (za koji je, inaèe, dobila nagradu MarinDriæ) Ivana Sajko. Borna Baletiæ, izmeðu ostalog, rekaoje da je "praizvedba svakoga hrvatskog teksta dogaðaj,a naroèito je tako u zadnje vrijeme kad s Akademijedramske umjetnosti izlazi mlada generacija pisacakoji pišu uspješno, ali dobivaju više nagrada no što se tikomadi izvode". Dodao je da bi pokušaj uprizorenja semantièkislobodne forme Ivane Sajko u vrijeme generacijegavelijanaca izgledao potpuno apsurdno te da seunatoè njegovoj elji da to bude poèetak oformljavanjanekog novoga generacijskog pisma o tako neèem ipak nemoe govoriti. Nije propustio zahvaliti se Mariji Kohnkoja je komadu pridonijela, kako iskustvom tako i izuzetnomglumaèkom intuicijom. Marija Kohn redatelju jeuzvratila kompliment izjavivši da to što joj se pred umirovljenjedogodila ovakva predstava smatra èudom kojejoj je podiglo moral i elju da i dalje glumaèki istrauje.Naranèa u oblacima je veæ izvedena kao radio drama naHrvatskom radiju te kao ispit na ADU, a ovo je njezinaprva prava scenska izvedba. Dva tjedna nakon praizvedbena domaæem terenu predstava æe biti igrana i uNjemaèkoj.Uspjeh u CaracasuDrugi dio konferencije posveæen gostovanju ZeKaeMas Èehovljeve Tri sestre na meðunarodnom Fundateneofestivalu u Caracasu povela je glasnogovornica ansamblaUrša Raukar. Na venezuelanskoj kazališnoj smotriodranoj od 31. oujka do 15. travnja sudjelovalo jedvadeset i osam inozemnih te dvadeset i pet domaæihskupina, s pedeset i dvije razlièite predstave. Tri sestreigrane su tri puta (13., 14. i 15. travnja) svaki put predoko tisuæu gledatelja, a u Caracasu je ponovljen uspjeh sfestivala u Bogoti. Gradski ured za kulturu kulturnjaèkoje putešestvije potpomogao sa sto tisuæa kuna, Ministarstvokulture sa sto trideset i pet tisuæa, a ZeKaeM je ipakIskonscenaAgata Junikumorao izdvojiti još sto i pedeset tisuæa iz vlastita proraèuna.Urša Raukar je naglasila: "Odjeci predstave postoje,i glumaèki i reijski smo svrstani meðu najbolje izvedbe.Hrvatska drava bi se trebala više pozabavitikulturom kao izvoznim proizvodom, a gostovanja u novimsredinama smatram i korisnim u preispitivanjuvlastite situacije i moguænosti. Naša je predstava u Caracasudobila nove trenutke koji je nadopunjuju, produbljujui poboljšavaju. Za Krleino Kraljevo dobili smopoziv na festival u Buenos Airesu".Samonagraðivanje na MarulovimdanimaNa kraju Slobodan Šnajder iskoristio je priliku da izlijenešto uèi na ovogodišnje Marulove dane. Osvrnuose na nesposobnost hrvatskoga teatra da osigura validnekriterije, èinjenicu da ljudi, poput Zlatka Viteza, sebipripisuju nagrade nazvao je popriliènom smijurijom, izakljuèio: "Nije nam jako stalo do nagrada ako njih nema,ali ako se veæ radi o konkurenciji onda iri mora bitivjerodostojan i naš posao pravedno vrednovan. Ako tonije moguæe, najavljujem da æu pred ansamblom na vrijemeotvoriti pitanje našega daljnjeg sudjelovanja naMarulovim danima. Nije iskljuèeno da zajednièki odluèimoda tamo jednostavno više ne idemo". Fundateneofestival u Caracasu nije imao iri ni nagrade. Tamo jeansamblima osnovno mjerilo kvalitete izvedbe bila neposrednareakcija publike.skonscena najavljuje još jednu premijeru.Rijeè je o predstavi Enigmatskevarijacije, poetiènoj ljubavnojdrami francuskoga autora srednje generacijeErica-Emmanuela Schmitta, kojiovaj komad smatra svojim najautobiografskijimdjelom. Prièa o dvojici muškaracazaljubljenih u istu enu, razlikama isliènostima u njihovu odnosu premanjoj, ivotnim iznenaðenjima, razoèaranjima,propalim planovima premijerno jeizvedena u u sezoni 1996./97. s AlanomDelonom u glavnoj ulozi.Eric-Emmanul Schmitt roðen je 1960.u Lyonu, a studirao je knjievnost i glazbu.Nakon praizvedbe prve drame 1991.djela mu postaju popularna i izvan Francuskete se prevode i izvode na engleskomjeziku.U Maloj sceni premijerno æe 17., 18. i19. svibnja biti izvedene Enigmatske varijacijeu reiji Neve Rošiæ s TonkomLonzom i Borisom Svrtanom u glavimulogama.organizaciji Hrvatskih nezavisnih nakladnika,a pod pokroviteljstvom Ministarstva kultureRH, obavljene su sve pripreme za predstavljanjehrvatske knjievnosti na Meðunarodnom sajmuknjiga u Jeruzalemu od 7. do 11. svibnja ove godine.Izloba hrvatskih izdanja koncipirana je u tri dijela.U prvom dijelu bit æe predstavljeno 48 autora, tj. istotoliko fikcionalnih i nefikcionalnih djela, što ih je izrecentne hrvatske produkcije odabrao Seid Serdareviæ.U drugom dijelu bit æe izloeno narednih 100 naslovašto ih je Zdravko Zima izdvojio kao predstavnike Hrvatskeproze 1945-2000.Treæi dio izlobe, naslovljen Judaica u Hrvatskoj,predstavit æe kulturne i izdavaèke aktivnosti idova uSajam knjiga u JeruzalemuHrvatskoj – izdanja idovske opæine i ostalih idovskihinstitucija od 19 st. do danas, djela autora (idovskih ineidovskih) koji se bave temama idovstva i judaizma(na podruèju knjievnosti, znanosti i novinarstva) tezasebno knjige Zore Dürnbach, Eve Grliæ i Julije Koš. SelektoriceJudaice su Zagorka Gligora (NSB) i Julija Koš(idovska opæina), pri èemu je kao savjetnik u projektusudjelovao Slavko Goldstein.HNN je izdao i prigodni katalog, (kojeg je uredioSeid Serdareviæ), u kojemu su, osim navedenih djela,popisani i svi hrvatski izdavaèi te njihovi kontakti.Veæina knjiga æe, u suglasnosti s izdavaèima, nakonsajma biti poklonjena Nacionalnoj i sveuèilišnoj biblioteciu Jeruzalemu.rvatski dravljani nemaju problema,briga niti ih oèekuje neizvjesnabuduænost. Posla ima više nego dovoljno,radi se i po 12 sati, na dva-tri radnamjesta. Naravno, reèeno pripada dalekojbuduænosti. Za sada, kao jamac svijetlebuduænosti, imamo tek izobilje izbora.S njima smo svaki dan sve blie Europi,ali onoj iz ranih tridesetih godina.Od desnice do ljevice i natragNovi lokalni izbori trebali bi pokazati“nova” kretanja – ako ih uopæe ima. Buduæida su velika oèekivanja nakon 3. sijeènjasplasnula te da nema definirane demokratskeopozicije nego samo “nazovidemokratske”, oèekuje se neizbjean porastapstinenata glasaèa i vladajuæe ioporbene scene. Pa ako bi sadašnji politièarii znanstvenici i bili u stanju napravitiprogram odriva rasta, koji bi njihovinasljednici u hodu doraðivali, problem jeu stranaèkim strukturama popunjenimaposlušnim, ali za bilo kakav rad nesposobnimkadrovima. Nije to ova ili onastranka, na vlasti ili u oporbi – to su, jednostavno,sve hrvatske stranke od desnicedo ljevice i natrag. Novih ideja koje bikrasile nove stranke, kao i novih ljudi kojibi to bili u stanju provesti, moe seoèekivati tek za godinu ili dvije. Kolikoæemo do tada biti duni, koliko æe mladihi perspektivnih izgubiti ivce i s putovnicomispariti daleko na Zapad, teško jeprocijeniti, ali sigurno ih neæe biti višenego manje.Kratko i jasnoSiromašan izborsiromašnih glasaèaOni koji su opstajali iskljuèivo zahvaljujuæipravovremenom svijanju vrata nemaju što raditini u izvršnoj ni u zakonodavnoj vlastiPavle KaliniæStruka je na razne naèine ponienazadnjih šezdesetak godina. Koliko god tonepismenima, polupismenima i onimakoji se tako osjeæaju izgledalo nestvarno,ipak je Hrvatska u intelektualnom, znanstvenomi bilo kojem kreativnom smisluznaèajno zaostala za svojim, poglavitozapadnim poluokruenjem. Nerealno je ioèekivati da se moe napredovati s ovakvimsveuèilištima: ne misli se pritom samona tehnološki i materijalni zaostataknego prvenstveno na profesore koji suveæinom posljedica negativne selekcijezadnjih nekoliko desetljeæa. Oni koji supostali profesori bez jednoga ozbiljnijegznanstvenog rada, koji se kite intelektualizmombez jedne originalne ideje u cijelomsvom malom ivotu, sigurno ne mogupospješiti, a još manje inicirati, znanstveniiskorak koji je Hrvatskoj itekakopotreban.Uravnilovka je mrtvaAko Hrvatska u ovom trenutku nemadovoljno kadrova usporedivih po kvalitetisa zapadnim fakultetima, neophodnobi bilo angairati odreðen broj njihovihsveuèilišnih profesora. Oni bi biliplaæani barem onoliko koliko su bili plaæenina sveuèilištima s kojih su došli, atrebali bi osigurati u iduæih desetak godinasebi dostojne zamjene. Svaka bi vlada,i ova i sve naredne, trebala imati domaæei strane savjetnike s referencama sposlova koje su do sada obavljali i zaposlove za koje æe biti unajmljeni. Ministriza ovakva vremena moraju biti ljudis imenom i prezimenom i s rezultatimaiz onoga što su do sada radili. Na takovana izvršna mjesta ne mogu dolazitiljudi koji su cijeli ivot bili iskljuèivodio stranaèke strukture, tako da dolaskomna vlast naplaæuju više desetljeæaposlušnosti i lojalnosti. Oni koji su opstajaliiskljuèivo zahvaljujuæi pravovremenomsvijanju vrata nemaju što raditini u izvršnoj niti u zakonodavnoj vlasti.Surovo, ali jedino moguæe ako se eli iæinaprijed, a ne uporno zaostajati. Oni kojisu pokušali uravnilovkom riješiti sveprobleme doivjeli su povijesni poraz,kao i njihova teza da svi mogu biti sve.Svidjelo se to komu ili ne, to je jednostavnonemoguæe. Neostvarivo.

6 III/55, 10. svibnja 2,,1.Krsto Cviiæ i Dušan JanjiæOmer KarabegU januaru je ugledni amerièkianalitièar Thomas Friedman napisaou New York Timesu da biBosnu i Hercegovinu trebalo etnièkipodijeliti jer je, kako onsmatra, multietnièki ivot u njojmoguæ samo uz pomoæ NATOvihtrupa, dok se sredinom prošlogmarta u Wall Street Journaluoglasio Lord Owen, nekadašnjiizaslanik Evropske unije za podruèjebivše Jugoslavije, s idejomda bi trebalo crtati nove etnièkegranice na Balkanu. GospodineCviiæu, jesu li ti glasovi usamljeniili imaju podršku i u nekimuticajnijim politièkim krugovima?– Cviiæ: Da ste mi ovo pitanjepostavili prije, recimo, èetiri-petgodina, recimo, u vrijeme Dejtonskogsporazuma u Bosni iHercegovini, pa i poslije toga,sve do 1997., moda i 1998. godine,ja bih vam rekao da još uvijekima dosta ljudi na Zapadu koji otome razmišljaju. Sada su tousamljeni glasovi. U mojoj rodnojSlavoniji rekli bi trla baba landa joj proðe dan. To su pojedinaènamišljenja koja, koliko je menipoznato, nemaju nikakvu podrškumeðu ozbiljnim politièarima,u ministarstvima i vladama naZapadu. Mislim da sada nije nadnevnom redu prekrajanje granica,veæ, rekao bih, njihovo peèaæenjekako ne bi bilo daljnjihpromjena.Dayton za Kosovo– Janjiæ: Mene sadašnja situacijapomalo podseæa na onu kojusmo imali devedesetih godina kadase i u Evropi i u State Departmenturazmišljalo da na neki naèintreba prihvatiti realnost etnièkepodele. To istovremeno neznaèi i menjanje spoljnih granica.Meðutim, moram priznati da imadosta onih, to se, recimo, oseæa iu Beogradu, èak i u vladajuæimkrugovima, koji se zalau za nekuvrstu unutrašnje podele ne dirajuæispoljne granice. Što se menelièno tièe, ja spadam meðuone koji smatraju da je, kad je upitanju Kosovo, potrebna nekavrsta regionalnog dogovora, nekiDayton 2, ne da bi se promenilegranice, nego da bi se postigaodogovor o tome šta da se radi kakobi se spreèilo nasilje kojeproizvode oni koji bi eleli damenjaju granice.Gospodine Cviiæu, slaete li ses tim da se sve više razmišlja ounutrašnjim granicama, poputonih koje postoje u Bosni i Hercegovini?Moglo bi se reæi da jeZapad na neki naèin umoran odBalkana. Poseban šok za zapadnepolitièare bili su sukobi u Makedonijikoji su izbili u trenutkukada se Zapad ponadao da se situacijapoèela smirivati nakonpada Miloševiæa. Vjerojatno suse mnogi od njih u strahu zapitali:"Zar opet sve ispoèetka", pa suonda dobila legitimitet i razmišljanjau smislu – hajde da ih podijelimoda se ne bi više tukli.– Cviiæ: Postoji velika opasnost,ne od neke nove utrke zaprevlast u jugoistoènoj Evropi iod borbe za zone utjecaja, veæ odtoga da svijet, umoran od Balkana,digne ruke od njega i da poèneono èega sam se uvijek bojao– da ga marginalizira. Samo bikrajnji oèaj mogao natjeratisvjetske politièare da poènu razmišljatio ponovnom prekrajanjuBosne i Hercegovine, kao što suu posljednje vrijeme traili nekikomentatori, pa da kau – hajdeda pripojimo Republiku SrpskuSaveznoj Republici Jugoslaviji,Hercegovinu i moda još nekekrajeve, preteno naseljene Hrvatima,Hrvatskoj i da ostavimoneku mini muslimansku ili bošnjaèkudravicu. Zamislite samokakav bi to posao bio za ministarstvavanjskih poslova, za vojnekomandante, ekonomske institucijei tako dalje. Kakva bi to ludostbila da se ta mala Bosna, kojajedva preivljava od inozemnepomoæi, opet dijeli u ne znamkoliko dijelova! To bi samo donijeloglavobolju navodnim matiènimzemljama, a da i ne govorimoo tome kave bi izglede dapreivi imala mala bošnjaèka dr-avica.Siti rataUzeo sam taj najdrastiènijiprimjer, jer mi se èini da on najboljepokazuje svu nerealnosttakvih razmišljanja. Ne slaem ses gospodinom Janjiæem da sadašnjasituacija podsjeæa na poèetakdevedesetih godina. Mislim da tuzaista ne postoji paralela. Meðunarodnazajednica neæe pristatina neke velike promjene, modaæe poraditi na tome da se potvrdistatus quo, recimo kad je rijeè oKosovu, ali neæe htjeti nikakvevelike promjene, jer je jednostavnodosta vremena prošlo, palo jemnogo ljudskih ivota, potrošenisu novci i sada je manje-višesvemu tome došao kraj. I zato seide na potvrðivanje postojeæeguz, moda, neke formalne preinake.Smatram da za to postoji jošPrigrabimo što više dok ne bude kasnoO tome predstoji liprekrajanje granica naBalkanu razgovarali su izLondona Krsto Cviiæ,politièki analitièar uKraljevskom institutu zameðunarodna pitanja ibivši urednik britanskogEconomista za srednju ijugoistoènu Evropu, a izBeograda Dušan Janjiæ,sociolog i direktor Forumaza etnièke odnoseCviiæ: Samo bikrajnji oèaj mogaonatjerati svjetskepolitièare da poènurazmišljati oponovnomprekrajanju Bosnei Hercegovinejedan razlog – umorni su i ljudina Balkanu, umorni su i glavniigraèi, nema više velikih projekata,onog entuzijazma za promjenamakakav je postojao u bivšojJugoslaviji poèetkom devedesetihgodina. Narod je tada još biosit, zaposlen, ljudi su se znalioduševljavati ovim ili onim, togasada više nema. Mislim da Balkanupredstoji razdoblje od baremnekoliko desetljeæa stvarnog mira.Ne vjerujem da bi mogao izbitineki novi rat u toj regiji.– Janjiæ: Kad sam rekao da meova situacija podseæa na poèetakdevedesetih, mislio sam ne nekeautore poput Georga Kenneyja,koji ponovo plasiraju ideje o podeli,i na ekstremiste koji bi danaprave svoje drave osjeæajuæida se pribliava trenutak kada æese priznati i na neki naèin institucionalizovatistatus quo. Tu, presvega, mislim na Jelaviæa, odnosnoHDZ u Bosni i Hercegovini, ina ekstremiste na jugu Srbije i uMakedoniji. Oni vuku ekstremnepoteze ne bi li zauzeli što boljustartnu poziciju kada doðe dotoga da se utvrdi status quo.Tu sada, po mom mišljenju,dolazimo do kljuène taèke. Izgledada se je ceo ovaj proces raspadaJugoslavije i unutrašnjih sukobakoje je on proizveo pribli-io nekom kraju. Došao je trenutakda se sve to reguliše normamameðunarodnog prava i zbogtoga se javlja nervoza i na terenu,a moram reæi, i u nekim ministarstvimau svetu. Evo, uzmimo primerCrne Gore. Evropska unijaotprilike ima ovakav stav – mipodravamo demokratska rešenja,to jeste ono za šta se opredelegraðani i jedne i druge federalnejedinice, ali rešenje mora bitinaðeno u okviru demokratskeJugoslavije.To "ali" mene je uplašilo i podsetilona ponašanje meðunarodnezajednice devedesetih godina.Imao sam prilike da o tome razgovaramu jednom vanom evropskomministarstvu i rekaosam im da, ako ele da pomognuu nekom konfliktu, onda trebada utvrde proceduru, da pomognuljudima da se dre procedure,a ne da zadaju krajnje rešenje.Jer, ako kau "u okviru Jugoslavije",onda je to krajnje rešenje.Onda mi je jedan èovek iz togministarstva objasnio da oni zapravoimaju strah da æe nezavisnostCrne Gore dovesti do nezavisnostiKosova, a da æe to ondaprouzrokovati raspad Bosne.Brak bez strastiGospodin Janjiæ je ustvari pomenuotakozvanu teoriju dominoefekta. Njeni zagovornici rezonujuotprilike ovako: ako CrnaGora dobije nezavisnost, ondai Kosovo ima pravo na samostalnudravu, a ako Kosovo postanenezavisno, onda i RepublikaSrpska i Hrvati u Bosni i Hercegoviniimaju pravo da se odcijepeod Bosne i Hercegovine i prikljuèematicama – Srbiji i Hrvatskoj.Vai li teorija domino efektaza balkanske prilike?– Cviiæ: Dobro sam upoznat stom teorijom koja je bila posebnoaktualna šezdesetih, sedamdesetihgodina. Sjedinjene AmerièkeDrave, a i neke druge zapadnezemlje, imale su panièanstrah da æe, ako Vijetnam padne,cijela Jugoistoèna Azija postatikomunistièka, a zapravo se vidjeloda je najveæa opasnost za stabilnostregije dolazila upravo odpokušaja da se sprijeèi procesemancipacije Vijetnama. To govorimkao netko tko nikada nijebio simpatizer takozvanog oslobodilaèkogreima u Vijetnamu.Pokazalo se da je Vijetnam pao ida nikakav domino efekt nijepokrenut.Ako se ta teorija pokazala netoènomu Jugoistoènoj Aziji, jošje manje primjenjiva na JugoistokEvrope. Tek na tom podruèjuona apsolutno nema nikakveosnove. Griješe oni ljudi u zapadnimministarstvima koji seboje nezavisnosti Crne Gore.Ako, bi, recimo, Crna Gora nareferendumu izglasala nezavisnost,sigurno je da mnogi ljudi iu Crnoj Gori i u Srbiji time ne bibili zadovoljni, ali nema ni govorao tome – osobito sada poslije

III/55, 10. svibnja 2,,1 7uhiæenja Slobodana Miloševiæa –da bi itko u Saveznoj RepubliciJugoslaviji pomišljao na upotrebusile protiv Crne Gore. Sve bise završilo na miran naèin.Ako u jednom braku koji veæionako, a to svi priznaju, ne funkcioniradosta godina, netko zatrairastavu, teško mu je to uskratiti.Bio sam nedavno u Beogradui na osnovi razgovora kojesam tamo vodio stekao sam dojamda u Srbiji ne postoji nekastrastvena elja da se po svaku cijenuzadri sadašnji odnos. Prematome, mislim da ne bi trebalopredimenzionirati taj problem.To kaem imajuæi u vidu strahovanjanekih zapadnih vlada o èemuje govorio gospodin Janjiæ.Scenarij na klimavim nogamaNezavisnost Crne Gore nemoe izazvati nikakav dominoefekt. Sluèaj Kosova je drukèiji.Mislim da ne moe biti rijeèi onezavisnosti Kosova, ali itekakomora biti rijeèi o nekom programuautonomije Kosova, kako bise politièke energije koje tamopostoje, kako pozitivne tako inegativne, mogle mobilizirati napozitivan naèin. A što se Bosne iHercegovine tièe, sumnjam da bibilo Hrvatska, bilo Savezna RepublikaJugoslavija imale elju dau svoje okrilje prime te problematiènejedinice koje tamo postoje.Sve u svemu, mislim da su,kad je u pitanju podruèje bivšeJugoslavije, svi ti domino scenarijina vrlo klimavim nogama.Gospodine Janjiæu, mislite li ivi da su domino scenariji na podruèjubivše Jugoslavije samoprazna prièa?– Janjiæ: Eventualna nezavisnostCrne Gore ne bi imala nikakvogdirektnog uticaja na Kosovoi na Bosnu i Hercegovinu.To je sistem koji se gradio tri godine,koji ima svoje strukture kojefunkcionišu, u kome se poštujeprocedura, i tamo ne bi mogaoizbiti konflikt bez pomoæi Beograda.A, kao što je gospodinCviiæ rekao, u Beogradu nema višenikog kome pada na pamet dapomae neki oruani sukob ili dau njemu uèestvuje.Kad se prave paralele, albanskipolitièari sa Kosova nikad se nepozivaju na Crnu Goru. Oni bise u svojim zahtevima pre moglipozivati na Republiku Srpsku itraiti status kakav ima taj entitet.Inaèe, ja mislim da u ovomtrenutku na podruèju bivše Jugoslavijeimamo dva epicentrakrize – jedan je Bosna i Hercegovina,a drugi Kosovo. Što se tièeBosne i Hercegovine, pre svegahrvatskih zahteva za autonomijom,tamošnja kriza se pribliavaraspletu. Ja mislim da postojiprostor da se naðe jedno kompromisnorešenje koje bi podrazumevalotri kantona. Ne verujemda bi to dovele do raspadaBosne i Hercegovine. Malo æe jefederalizovati, ali i omoguæiti daljudi preuzmu potpunu odgovornost.Jer, kantoni i danas imajuvlast, druga je stvar što nisu osposobljenida je vrše.Mislim da je taj problem zreoza rešavanje i da æe brzina kojomæe se on rešavati zavisiti od procesarekoncilijacije izmeðu Srbijei Hrvatske, kao i od integracionihprojekata, ekonomskih i drugih,koji bi obuhvatili Bosnu iHercegovinu, Hrvatsku, Srbiju iCrnu Goru.Albansko pitanje ne postojiKosovo je mnogo specifiènijiproblem. Prvo, zato što su tragovirata još svei. Drugo, zatošto je tamo bilo sprovedeno estokoetnièko èišæenje, pa je ondausledio revanš. Po mom mišljenju,maksimum koji bi se mogaopostiæi u ovoj fazi krize je da akterisednu za sto i da ne zatvarajuopcije. Jedna je opcija opstanakunutar Srbije, ne mogu govoritio Jugoslaviji, a druga – dogovoro eventualnoj nezavisnostiKosova. Naravno, ova drugaopcija ne dolazi u obzir sada, negokasnije, kada se prilike na Kosovustabilizuju.Ja, naravno, nisam advokat nezavisnostiKosova zato što bihhteo da se oslobodim, kako se toponekad u Beogradu kae, Albanacajer oni, navodno, ne zaslu-uju da ive sa nama, nego zatošto je realnost takva: mnogo jezla uèinjeno i bit æe potrebnomnogo generacija da kosovskiAlbanci prihvate neku vrstu politièkogpripadanja Beogradu. Mojapoenta je sledeæa: domino efekatne moe da funkcioniše uovoj fazi krize na podruèju bivšeJugoslavije i mislim da je sadaglavni problem u tome da se naðebalans izmeðu onog što su etnièkizahtevi i onog što su postojeæegranice.Gospodine Cviiæu, u kojojmjeri neriješeno albansko pitanje,koje se sada iskazuje u svojsvojoj oštrini, moe biti uzrokveæe nestabilnosti na Balkanu?– Cviiæ: Smatram da albanskopitanje ne postoji. Odmah æu toJanjiæ: Mnogo je zlauèinjeno i bit æepotrebno mnogogeneracija dakosovski Albanciprihvate nekuvrstu politièkogpripadanjaBeograduargumentirati. Ako pogledatešto se danas dogaða u Albaniji, aja pratim tamošnja zbivanja i razgovarams vodeæim ljudima, vidjetæete da u Albaniji nema nikakvajasnijeg opredjeljenja, pani pritajenog, za neku veliku albanskudravu koja bi ujedinilasve Albance. Pitajte obiène Albance,mislim Albance koji sudravljani Republike Albanije,oni za to nemaju nikakvog interesa.Oni su zaokupljeni ekonomskimi socijalnim problemima.Znaèi, Albanija nije Pijemont.Je li to moda Kosovo, kaošto neki tvrde? Pa kakav Pijemontmoe biti Kosovo?Kosovo, istina, pokazuje neketendencije, moglo bi se reæi da uovome što se danas dogaða uMakedoniji ima nekih elemenataideje o Velikom Kosovu, ali kakoKosovo moe postati nositeljprojekta o Velikoj Albaniji. Boljimpoznavateljima albanskihprilika jasno je da odnosi izmeðuAlbanaca koji ive u Makedoniji,Albaniji, Crnoj Gori, na Kosovui u uoj Srbiji, nipošto nisu odnosimeðu ljudima koji zajednièkirade na ostvarenju neke velikenacionalne ideje. Ne vidim nisnage niti voðe koji bi bili sposobnito provesti, a ne postoji nimoguænost da se takva ideja provedeu djelo, jer to nitko ne bidopustio.Što bolja startna pozicijaGospodine Janjiæu, mislite li ivi da su nerealni strahovi od VelikeAlbanije?– Janjiæ: Mislim da jesu. Taènoje to što gospodin Cviiæ kae oAlbaniji. Meðu tamošnjim politièarimaneæete naæi nikoga ko govorio velikoj Albaniji, èak ni SaliBeriša ne govori o tome. Ali postojinešto drugo. Postoji neka vrstanestabilnosti, neizvesnosti,tenzija na prostoru naseljenomAlbancima ili, da budem precizniji,u junom delu bivše Jugoslavijei Balkana. S tog stanovištamoemo govoriti da albansko pitanje,ipak, postoji, ali ne kao velikoalbansko,èak ni kao velikokosovsko.Ono što celu tu situaciju èinineizvesnom jeste nedefinisanopitanje Kosova. Zna se da Kosovode facto nije pod Srbijom, da jede iure pod Jugoslavijom, da protektoratmeðunarodne zajednicekoji postoji nad Kosovom nijedo kraja definisan, tako da je ondosta zavisio od Kouchnera kojije celu stvar vodio malo jednostrano.Ne kaem da je on kriv, onje èinio maksimum u jednom nedefinisanomokviru. Zbog togabi bilo neophodno da se definišekakvu vrsta samouprave i demokratskihinstitucija treba izgraditina Kosovu i posebno dase utvrde mehanizmi zaštite manjina– Srba, Roma i Bošnjaka.Mislim da bi to u mnogome relaksiralosituaciju, da bi nateralokosovske politièare, èak i one najekstremnije,da se bave pitanjimarazvoja demokratije. To bi ihjednostavno udaljilo od onogaèime su sada zaokupljeni, a to nijeideja Velikog Kosova veæ nastojanjeda se zauzme što boljastratna pozicija uoèi, kako onimisle, novog deljenja karata naBalkanu. Jer, i na Kosovu se prièao prekrajanju granica, pa ekstremistikau – hajde da prigrabimošto više dok ne bude kasno.Ima onih koji misle se sukobizmeðu Makedonaca i Albanacane moe riješiti bez uvoðenjaprotektorata u Makedoniji. Pritom navode da su i sukob u Bosnii Hercegovini i sukob na Kosovuzavršeni dolaskom stranih trupai nekom vrstom meðunarodnogpokroviteljstva u Bosni i Hercegovinii klasiènim protektoratomna Kosovu. Kakvo je vaše mišljenje?– Janjiæ: Ja lièno mislim dakriza u Makedonija zahteva energiènijii jasniji odgovor i Evropskeunije i amerièke administracije.Makedonija ne moe da izazovenikakav balkanski rat, ali,ukoliko se Evropska Unija iSjedinjene Amerièke Drave buduponašale ravnodušno, moglobi doæi do lagane libanonizacije,to jeste do navikavanja na sukobe.Kratko reèeno, meðunarodnazajednica je sada na velikom ispitu.Makedoniji ne treba nikakavprotektorat, veæ pritisak da sepostigne trajan dogovor izmeðuMakedonaca i Albanaca i ekonomskapomoæ. Naravno, ako seMakedoniju prepuste libanonizaciji,na kraju æe, nakon deset-petnaestgodina haosa, protektoratbiti neophodan, ali mislim da sadaon nikome ne treba. Ono štoMakedoniji sada treba jeste ekonomskoi politièko prisustvomeðunarodne zajednice.Makedonija ima šansu– Cviiæ: Razvoj situacije uMakedoniji zavisit æe ne samood uloge meðunarodne zajednice,veæ i od ponašanja susjeda.Pozdravljam èinjenicu da je Grèkapromijenila politiku koju jeprema Makedoniji vodila prijenekoliko godina. Grèka je sadasvestrano zainteresirana za stabilnostu Makedoniji, a to pokazujei razina grèkih investicija umakedonsku privredu. Drugisusjedi nisu toliko bogati kaoGrèka. Bugarska ne moe mnogouèiniti u ekonomskom pogledu,ali se ponaša konstruktivno.Mislim da makedonski susjedisada zaista nemaju lošenamjere prema Makedoniji ispremni su da pomognu da seona odri. I zato drim da Makedonijaima šansu da proðe bezrata, a i bez libanonizacije o kojojje govorio gospodin Janjiæ ikoju bi pod svaku cijenu trebalosprijeèiti.

8 III/55, 10. svibnja 2,,1.Sead Muhamedagiæme ove (austrijske?) znanstvenicesvjetskog ugledakoja se svojim zapaenimradovima i osobito predavanjimaiz socijalne psihologije posebiceprofilirala na nekim amerièkim iengleskim sveuèilištima nije unas stjecajem okolnosti dovoljnopoznato ni uem krugu struènjaka.Nemar austrijskih znanstvenih(i politièkih) moænika imaoje pak za posljedicu da djelo ovefascinantne ene najveæim dijelomostane nepoznanicom èak iširoj javnosti njene stvarne domovinekoju ovdje silom prilikamoramo staviti pod upitnik. Ovana alost hotimièna ignorancijašto se u raznim pojavnim oblicimaèak i u novom tisuæljeæu bezteškoæa dade detektirati u dnevnojsvijesti zemljopisno nam nedaleke,a i po malograðanskommentalitetu prilièno bliske AlpskeRepublike najveæim je dijelomplod nedavno zapoèetog iprivremeno iznovice odloenogobraèuna s muènim bremenomaustrijske nacistièke prošlosti izkoje je politièki sve manje atraktivnikoruški “slobodnjak” JörgHaider još donedavno uzmagaocrpsti impozantnu biraèku privr-enost. Ta i takva rodna grudanetom preminule Jahode nastojalase, doduše, tijekom posljednjihdesetak godina formalnodonekle iskupiti, obasuvši ponosnustaricu raznim priznanjimai odlièjima, èemu se s više iskrenostipridruio i njen rodnigrad Beè. Taj trend nisu, meðutim,slijedila austrijska sveuèilišta,a s obzirom na ideološkusrodnost mnogo se više moglooèekivati i od socijalista okupljenihu Socijalistièkoj stranci Austrije(SPÖ) koja je u suspektnojkoaliciji s konzervativnim narodnjacima(ÖVP) dugi niz godinasuoblikovala austrijsku politièkusvakodnevicu.Propušteno se, dakako, sprampokojnice više ne moe nadoknaditi.No ipak sam uvjeren da æenepokolebljiva misaonost i s mukomsaèuvana razboritost kojomodišu Jahodin minuli ivot iznanstveni rad – kako u Austrijitako i drugdje (i kod nas, nadamse!) – uskoro naiæi na dolièan odjek.Ovaj znanstveno nepretenciozan,prigodno sroèen napiseli posluiti kao poticaj znati-eljnicima u èije se redove ovanapredna austrijska idovka i samarado svrstavala.Šutnja na materinskom jezikuMarie Jahoda roðena je 26. sijeènja1907. u naizgled dobro asimiliranojbeèkoj idovskoj obitelji.U rodnom gradu diplomiralaje psihologiju 1932. godine.Profesori su joj izmeðu ostalihbili Karl Bühler i Sigmund Freud,a oštroumnosti njena empatijomproeta uranjanja u kritièko promišljanjekompleksnosti društvenihodnosa uvelike je pridonijelopasionirano èitanje publicistièkihtekstova iz pera KarlaKrausa. Godinu dana nakon stjecanjasveuèilišne diplome Jahodajavnosti prezentira svoju još uvijekzanimljivu studiju o nezaposlenimau Marienthalu. Radoviove vrste u ono su doba u mnogoèemu bili pionirski pokušaji štoih moemo smatrati preteèomdanas toliko cijenjene interdisciplinarnosti.Pritom još valjaimati na umu i èinjenicu da je prvaaustrijska republika tih tridesetihgodina proivljavala svojevrsnuaustrofašistièku agoniju.Dok je u susjednoj Njemaèkojveæ zapoèela nacistièka strahovlada,u Austriji je na djelu bilatzv. staleška drava (Ständestaat)u kojoj su se demokratske slobodestubokom smanjivale, pa je takoi ambiciozna Jahoda zbog aktivnasudjelovanja u socijalistièkompokretu morala u ilegalu.Tako se 1936. zbog prokazivanjaod strane nepoznatog dojavnikanenadano našla iza rešetaka. Punihosam mjeseci danomice je bivalaprivoðena u policiju na saslušanje,a jednog dana pod nosjoj je bio gurnut list papira popraæenpitanjem: “Jeste li spremnizauvijek napustiti ovu zemlju,ako Vas mi sada pustimo da odete?”Za mladu majku koja je mjesecimabila odvojena od nejakekæeri bilo je ovo pitanje više negostrašno, prisiljavajuæi je da za samonekoliko minuta donese najteuodluku svoga ivota – odlukukoja joj je sreæom spasila ivot.Odmah po izlasku iz zatvoraJahoda je emigrirala u Englesku,gdje se uspješno nastavila bavitiznanstvenim radom. Jednaod zapaenih studija iz tog periodabilo je istraivanje o slušanostiradija i utjecaju tog medijana svakodnevni ivot.God. Jahoda 1946. odlazi uAmeriku. Najprije predaje naColumbia University, a nakonena nepokolebljivemisaonostiMarie Jahoda(Beè, 26. sijeènja 1907. -Sussex, 29. travnja 2001.)stjecanja amerièkog dravljanstvapreuzima katedru socijalnepsihologije u New Yorku. U Engleskuse vraæa 1958., a 1965. osnivana sveuèilištu u Sussexu katedrusocijalne psihologije. Tu je1973. doèekala umirovljenje, nakonèega joj ovaj mirni grad najugu Engleske prua ugodnoutoèište do kraja ivota što seokonèao tihim uminuæem u nedjelju29. travnja ove godine.Bezoèno iznuðeni potpis upolicijskom uredu bolno se zasjekaou dušu mlade ene koja napuštanjemAustrije zapoèinje višegodišnjuprosvjednu šutnju nanjemaèkom, svome materinskomjeziku. Premda je nakontoga govorila i pisala samo na engleskom,sama je sebe nakonmnogo godina prilikom obavljanjauobièajene kupovine u jednombritanskom duæanu zateklakako broji i raèuna na njemaèkom.Tek tada je zapravo postalasvjesna da je to oduvijek baš takoèinila – pa èak i onda kada su bijesi gorèina zbog nacistièkihnedjela nad idovima u njoj istinskikulminirali. I kada su napokoniz Austrije poèeli stizatistidljivi pozivi da za biranu publiku(izvan sveuèilišnih prostora)u Beèu i Salzburgu odri kojeprigodno predavanje, Marie Jahodaponovno se vratila jezikusvoje mladosti, ne mogavši, meðutim,zanemariti štetne posljediceove prisilne šutnje. Jezik je,naime, poput cvijeæa koje vene,suši se i lagano odumire, ako senjime aktivno ne sluimo. Dobroje to shvaæala ova suptilnaznanstvenica, ali je isto takodobro znala i to da i šutnja morado kraja izreæi svoj muèni, nemuštimonolog.Socijalna psihologija: tjesnac ilipuèina?Vrijeme Jahodina ulaska uznanstveni rad ujedno je i doba ukojemu se na kliskom tlu izmeðupsihologije i sociologije sve uèestalijepoèinju oèitovati tektonskiporemeæaji što su velikim dijelomposljedica uèmalosti bašonog dijela akademske psihologijekoji se tijekom prve èetvrtineminulog stoljeæa etabliraopod pjenušavom neizrièajnošæudvoèlane sintagme socijalna psihologija.Marie Jahoda ove je èinjenicebila svjesna još u Beèu, alise po dolasku u Englesku koju suu to doba sve više muèili probleminezaposlenosti i rastuæe socijalnebijede suoèila s nasušnompotrebom da se unatoè teškoæamasnalaenja u stranom ambijentušto prije uhvati u koštac smoda najveæim izazovom predkojim se našla u svom znanstvenomradu. Shvatila je, naime, dase zadaæa psihologa ne sastoji samou analiziranju individuuma,nego da socijalna psihologijamora iæi korak dalje, iznalazeæimetode kojima æe se psihologijskojanalizi moæi podvrgnutidruštvo u cjelini. Potom bi se ovadva analitièka aspekta trebala štobolje objediniti, pa bi tako – istièeJahoda – “socijalna psihologijamogla postati svojevrstan eponimkoji obuhvaæa i individualnoi socijalno”. Samo se na taj naèinsocijalna psihologija moe istrgnutiiz 19. stoljeæu primjerenogropstva u stegama eksperimenta istatistike, kako bi se, izvan ovogtjesnaca, mogla zaputiti na puèinuodnosa što se neprekidno generirajuna razini socijalnoga.Na ovaj bismo naèin iz publicistièkevizure mogli saeti najvanijemisaone postulate što ihje tijekom svoga znanstvenièkogdjelovanja gorljivo zastupala MarieJahoda. Uvijek je iznova upozoravalana ishitrenu dihotomijuizmeðu socijalne psihologije kojanaglašavanjem individualnostigubi iz vida kolektivnost (psiholologijska)i one druge koja odveærado zaboravlja individuum,rasplinjujuæi se u naizgled brizantnim(redovito tek parcijalnim)analizama pragmatskiodabranih socijalnih struktura(sociologijska inaèica). Jahoda sepak zalae i za objektivno mjerljivokao i za subjekt, polazeæinajprije od kolektivnoga, kakobi, naznaèivši prikladan okvir,prionula uz individualno.Postmoderno doba s globalizacijomkao trenutaèno kurentnimtrendom tumaèenja svega isvaèesa uskoro æe i na teorijskepostulate Marie Jahode bacitinovo svjetlo. Na kraju ovog prigodnogprisjeæanja na znanstvenicukoja je u svom dugom ivotuumjela svrhovito govoriti irazloito šutjeti, vjerujem da æenjen rad i na ovim našim prostorimanailaziti na više zanimanja– navlastito meðu intelektualcimakoji se bez krzmanja upuštajuu nerijetko riskantnu izazovnostbavljenja društvenim znanostima.*Više o ivotu i djelu MarieJahode vidi na internet-adresi:http://science.orf.at.N A R U D B E N I C ANeopozivo naruèujem knjiguFANTASTIÈNI BESTIJARIJ HRVATSKE 2(353,00 kn) po pretplatnièkoj cijeni od280,00 kn.Pretplatu izvršiti na NISKA d.o.o.,Kolarova 4, 10 000 Zagreb,iro raèun: 30105-601-351011sa naznakom za knjiguFANTASTIÈNI BESTIJARIJ HRVATSKE 2.Kopiju uplatnice sa toèno naznaèenomadresom kupca poslati na adresu:NISKA d.o.o., Kolarova 4, 10 000 Zagreb

III/55, 10. svibnja 2,,1 9Kiril MiladinovInteruniverzitetskom jecentru u Dubrovniku od17. do 25. travnja i ove godineodran postdiplomski kursPodijeljena društva, ovaj put s temom'Globalizacija’ i dravljanstvo.Rad je bio organiziran u pettematskih radionica.Prva je radionica bila Manjine,multikulturalnost i dravljanstvo,i u njoj su se razvile dvije dijelomsuprotstavljene koncepcije odnosaprema aktualnim izazovimamultikulturalnosti. U prvom suse dijelu Heribert Adam i KogilaMoodley koncentrirali na problemepovezane s nastojanjima dase etnièke suprotnosti razriješepravnim sredstvima i zastupali sutezu o nunosti ukljuèivanja izvanpravnihmehanizama u etnièkikondicionirane sukobe. Zatosmatraju da globalizaciji pravnogsistema treba ponuditi alternativukoja bi se više oslanjala na idejepomirenja, lijeèenja rana i opraštanja.Kao primjer za to navodeJunoafrièke komisije za istinui pomirenje, koje su, oslanjajuæise na lokalne tradicije rješavanjakonflikata i odustajuæi od restitutivnihmodela pravednosti,trebale doprinijeti otkrivanju istineo dogaðajima za vrijemeapartheida. S druge strane, izlaganjaSrðana Vrcana i TonèijaKuzmaniæa implicitno su polemiziralas takvim naèinima prevoðenjapartikularnosti konkretnihidentiteta u univerzalizampolitièkog odluèivanja. Vrcan jeanalizirao suvremenu modifikacijuparadigme politièkoga usmjeru politike identiteta. On jenasuprot komunitaristièkomshvaæanju Charlesa Taylora, pokojemu je politika identiteta rješenjeza probleme koji proizlaze izsukoba suvremenog svijeta, suprotstaviorefleksivno individualistièkuperspektivu Ulricha Becka,po kojoj je politika identiteta upravosam problem našeg doba.Kuzmaniæ je pak naglasio potrebuodravanja distinkcije socijalnogai politièkoga, koja se gubi u novimparadigmama politièkoga.Sposobnost kretanja pojedinacaizmeðu njihovih uloga citoyena ibourgeoisa, dranje tih dviju razinaodvojenim, on smatra samimsredištem moderniteta. Glavnopitanje oko kojega se zatim vodilarasprava bilo je koliko su ta razlikovanjaodriva bez pretpostavkeda razina politièkoga predstavljavrijednosno neutralnu arenuza odmjeravanje identitetâ.Nova generacija ljudskih pravaDruga je radionica Globalizacija,dravljanstvo i rod konkretiziralaopæu temu skupa na specifiènorodnoj problematici, a organiziraloju je nekoliko sudionicaprojekta Meðunarodnog enskogsveuèilišta (ifu) odranog uljeto 2000. u Hannoveru, Hamburgu,Kasselu i Suderburgu. Napoèetku je Sabina Mihelj prikazalaodnos enskog pokreta i reformatorskihciljeva ifu-a u okvirimatradicionalnog sveuèilišnogsistema. Šest je sve relevantnijihtema koje su bile predmet ifu-a:tijelo, grad, informacija, migracije,voda i rad. Njihova globalnostmeðu ostalim je omoguæila dase rad sveuèilišta strukturira nainterkulturalnim osnovama,zbog èega je sluèaj ifu-a izuzetnopogodan da se pitanja roda i feminizmapostave u globalni okvir.U nastavku je Vlasta Jalušièinterpretirala teoriju HannahArendt s dravljanskog i rodnogstajališta, u kontekstu razlikovanjadruštva, politike i privatnosti.Kiril Miladinov je govorio opovratku konzervativizma krozpostpatrijarhalne konstrukcijeobitelji, Suzana Kovaèeviæ prezentiralaje rezultate zagrebaèkogistraivanja o nasilju nad enama,a Laura Stovel tematiziralaje odnos ena i nasilja, suprotstavljajuæistereotipnim predod-bama o enama rtvama njihovuèestu poticateljsku ulogu unasilju, osobito kada se radi o ratovima.U završnom dijelu radioniceprezentirano je nekolikopolitièki slojevitih instalacija. FaridaHeuck, Manueal Unverdorbeni Elisabeth Strasser prikazalesu projekte Pass-Fix, Èekaonica iPrivremeni dom. Dodatno su usklopu radionice organiziranejoš dvije diskusije, o konstrukcijamaobitelji i enama i nasilju.Treæa radionica imala je naslovInstitucionalni okvir za demokratskodravljanstvo. Prvo je izlaganjeodrao arko Puhovski,izlauæi povijest razvoja ljudskihprava kroz moralne teorije i povezujuæitaj razvoj sa suvremenomproblematikom. Govorio jeo odnosu prve i druge generacijeprava (graðansko-politièkih i socijalno-ekonomskih)i postaviopitanje o moguæoj sljedeæoj generacijiosnovnih ljudskih prava,koja bi ukljuèivala pravo na mir,zdrav okoliš, raspolaganje prirodnimbogatstvima i na razvoj.Brad Roth je analizirao proturjeèjasadrana u maksimi meðunarodnogprava da “svi narodiimaju pravo na samoodreðenje”.Problem je u tome što se kao narodishvaæaju stanovništva suverenihdrava, tako da maksimaostaje bez praktiènog znaèenja.Na kraju kao kriterij za priznavanjeprava na samoodreðenjepreostaje samo izloenost nekemanjine izrazitoj samovolji veæine,i to ako je ta manjina zemljopisnokoncentrirana na teritorijukoji se moe definirati. Zatim jeSimone Dietrich govorila oproblemima Kosova, a ShannonOrr analizirala je sporazum izmeðukanadske drave i Inuita oizdvajanju dijela sjeverozapadneKanade u posebni teritorij. Mitjaagar je govorio o koncepcijamadravljanstva u modernim nacionalnimdravama i o naèinimapostizanja ravnotee izmeðu interesadrava i pojedinaca. Problemenameæu implicitna proturjeèjaizmeðu definiranju dravana osnovi njihovih titularnih nacijai moderne etnièke i kulturalneneutralnosti koncepcije dr-avljanstva. Kao moguæa obeæavajuæarješenja za odnos drave ipojedinca spominje ideju univerzalnogdravljanstva ili doivotnopolitièko obrazovanje koje bisjedinjavalo stanovnike nekogpodruèja, bez obzira na njihovoklasièno dravljanstvo. Na krajuje Kevin Deegan Krause tematiziraonove konfliktne potencijale,naglasivši da novije podjelenemaju jednoznaèno socijalneosnove, veæ da politièko vodstvomoe igrati vrlo vanu ulogu unjihovu formiranju, što iziskujenove metode prouèavanja, ali nudii moguænosti za bolje objašnjavanjedruštvenih i politièkihpromjena.Transformacije identitetaÈetvrta je radionica bila posveæenatemama politièkog obrazovanja.Otto Feinstein je govorioo problemima koji se u uvjetimaglobalizacije postavljajupred politike inkluzije, i o novimteškoæama na koje u tim uvjetimanailazi ideal samoodreðivanja(ionako još daleko od realizacijei na lokalnoj razini). Predstavioje i deklaraciju sa sveuèilišnihkonferencija u Wingspreadu1998. i 1999. godine, kojima jecilj bilo formuliranje strategija zaobnovu politièke misije sveuèilišnogistraivaèkog rada, kakopripremanjem studenata za sudjelovanjeu demokraciji tako iangairanjem fakultetskog osobljaza razvoj i upotrebu znanja sasvrhom unapreðenja društva.Iz globalizacijske perspektivePodijeljenosti – kakopojedinaènih društava,tako i samog globalnogdruštva – sve se teemogu gurati pod tepihstarih ideoloških formulaPodijeljena društva,Interuniverzitetski centar,Dubrovnik, 17–25. travnja 2001.Maja Uzelac je prezentiralaprogram obrazovanja za miroljubivorazrješavanje konflikta kojise provodio na 87 hrvatskih školau prošlih pet godina i prikazalanjegove rezultate.U petoj radionici Preko granicai s one strane nacionalnih dravaprvo je bilo izlaganje Saše Bo-iæa o ulozi dijaspora u transnacionalizacijiEurope. On smatrada se, iako je transnacionalizacijavjerojatno najrelevantniji socijalni,ekonomski i politièki procesdanašnje Europe, teoretièari dosadanisu konkretnije posvetiliulozi koju u njemu igraju dijaspore.Zato se njegovo izlaganjekoncentriralo na njihovu aktivnuulogu i skiciralo glavna polja nakojima se aktivnosti dijasporapresijecaju s transnacionalizacijom.Zatim je Laura Šakaja predstavilarezultate istraivanja ostereotipu Balkana meðu zagrebaèkimmladima. Na osnovi tihrezultata razlikovala je “imaginativnezone” koje su u osnoviprimjene tog pojma na pojedinebalkanske zemlje. SimonaZavratnik-Zimiæ analizirala jekonsekvencije formiranja tvrdešengenske granice izmeðu Slovenijei Hrvatske. Maria OliveiraRoca govorila je o imigrantima uPortugalu i o naèinima organiziranjadoseljenika iz bivših kolonija,a Milan Mesiæ je razmatraorazlièite modele dravljanstva uokvirima evropskih nacionalnihdrava. Irina Molodikova govorilaje o rezultatima istraivanjamigracijskih tokova izmeðu zemaljabivšeg Sovjetskog Saveza io tome kako su se ti tokovi mijenjaliu prošlim desetljeæima, aosobito nakon raspada zajednièkedrave. Posljednje su bile dvijekritièke analize globalizacijskihprocesa. Indraneel Sircar jerelativirao tezu da aktualna globalizacijapredstavlja radikalnonov naèin opisivanja svijeta kojibi sadravao više nego što je sadranou teorijama transnacionalizacijei kompleksne ovisnosti.Sabina Mihelj govorila je o mitovimai realnosti današnjih modelaidentiteta i o transformacijiidentitetâ u sklopu globalizacije.Kultura današnjeg globalizacijskogdruštva organizirana je nanaèin supermarketa: proces globalizacijene guši, nego upravozahtijeva i podrava oèuvanjetradicija u “èistom” obliku kakobi svjetske police uvijek bile punešarenih, jasno definiranih iprepoznatljivih proizvoda.Svakako bi bilo neprimjerenokada bi se navedeno mnoštvo temai pristupa pokušalo saeti ujednom zakljuèku ili kada bi secijeli kurs htjelo svesti na zajednièkinazivnik koji bi trebao bitikonkretniji od dileme izraene unjegovu naslovu. Upravo je tomnoštvo i raznorodnost tema idiskursa vjerojatno i prednostkoja ovaj kurs èini jednim od najkondenziranijih,a sigurno i najplodnijihskupova Interuniverzitetskogcentra. Teorijski prilozi,prezentacije empirijskih rezultatas raznih podruèja i prezentacijeumjetnièkih projekata i pokušajaoivljavanja ustajalih akademskihi znanstvenih strukturane mogu se sklopiti u jedinstvenusliku, ali upravo zato vrlo uvjerljivosvjedoèe o pluralnosti kojase danas mora uzimati u obzir kadase govori o transformacijamasocioloških problema i metodanjihova rješavanja u kasno postmodernodoba. Globalizacija,toliko èesto denuncirana kaomotor unificirajuæih procesa, iovom se prilikom pokazala terminomkao stvorenim za posredovanjenajrazlièitijih teorijskihpoticaja. Moda je pretjeranasimplifikacija kada se kae dasuvremeni globalizacijski procesidovode do društvenih podjela èijaje radikalnost neusporediva spodjelama prošlosti, ali sigurnose moe reæi da upravo iz globalizacijskeperspektive podjele postajuvidljivije, osvještenije te seutoliko i prikazuju kao dramatiènije.Tako se upravo u sve globaliziranijemsvijetu podijeljenosti– kako pojedinaènih društava, takoi samog globalnog društva –sve tee mogu gurati pod tepihstarih ideoloških formula, i te jeprednosti nove situacije i ovajskup znao iskoristiti.Dominantni problemAli, naravno, neki stari problemiipak ostaju neriješeni i nakonovog kursa. I ovaj se putkroz cijeli skup provlaèila staraskrivena nelagoda pri baratanjuosnovnim pojmovima: tematiziranjepodijeljenosti u društvima injihovo nadilaenje uvijek se iznovavraæa problemu kako riješititeškoæe koje se javljaju pri definiranjusamog pojma identitetai njegovih klasifikacija. Nastojanjeda se formuliraju koncepcijeidentiteta koje bi bile u stanjuapsorbirati sukobe ili bar ponuditirecepte za njihovo rješavanjei dalje doivljava neuspjehe. Bezobzira na sva priruèna, a u konkretnimsluèajevima èesto zaistai korisna razlikovanja identitetana fundirajuæe i subverzivne, kaoda se sama koncepcija identitetakao prieljkivane instancije pomirenjau društvu i smirivanjakonceptualnih nemira u svojojdubini svaki put opire miroljubivojinstrumentalizaciji. Tako semoe reæi da se kurs moe razumjetii kao još jedna praktiènademonstracija Beckove/Vrcanoveteze o novim politikama identitetakao dominantnom problemunašeg vremena. Zvuèi paradoksalno:èini se nekako intuitivnoplauzibilnim da je bez pojmaidentiteta nemoguæe operacionalnokonceptualizirati podvojenosti,a istovremeno se svakiput pokazuje da ih na osnovitakve konceptualizacije nije moguæeprevladati. Moda bi bilodovoljno osloboditi se te intuicijei odustati od pozivanja naidentitete. Kognicionisti bi onošto izostaje u ovom danas veæklasiènom paradoksu teorijedruštva vjerojatno odmah prepoznalikao jednostavan sluèaj iskljuèivanjaorgana lateralnogmišljenja i savjetovali: ako se A iB meðusobno poništavaju i jošnisi našao AB koji bi razriješionjihovu nesnošljivost, ako usprkossvim svojim naporima i naporimadrugih pametnih ljudi nemašdojam da si danas blie tomAB nego što si bio juèer, i akopostoje mnogi ozbiljni ljudi kojiiznose razloge koji su za njih dovoljnida zakljuèe da takav AB nemoe ni postojati – zašto si odluèani dalje insistirati na snu o AB,a ne radije jednostavno izbrisatiiz svojega modela A i B? Ne valjdasamo zato što bi to bio “liberalizam”?

10 III/55, 10. svibnja 2,,1.posljednje su vrijeme našui svjetsku panju privukliafganistanski Talibanisvojim radikalnim i drastiènimuništavanjem velikih, starih idragocjenih kipova Bude i drugihbudistièkih spomenika. Pogledajmomalo, zašto su ti afganistanskiTalibani uništavali tespomenike? Zamislite, samo zatošto su ti spomenici posveæenijednoj drugoj vjeri, naime budizmu,a Talibani su islamskevjeroispovijesti te kao muslimaninisu mogli podnijeti da im tiBudini kipovi “nagrðuju njihovmuslimanski duh”.Paljenje kuæaKad se nad talibanskim uništavanjemspomenika druge vjeroispovijestiišèuðavaju i zgraaju nekedruge zapadne, pa i istoènezemlje, èak i poklonici islama, ondato izgleda bar donekle normalno,razlono i logièno, ali kad seto dogaða i u današnjoj Hrvatskoj,onda tu baš nešto i ne štima!Suvremenici smo naših hrvatskihTalibana, koji nisu mogli dopustitida im okolinu zagaðuju srpskobudistièkii partizansko-budistièkispomenici bilo koje vrste, pa suih upravo talibanskom dosljednošæui radikalnošæu temeljitoporušili i uništili, što èine još i danas(uz blagoslov “nove demokratskevlasti”).S kojim se pravom naša hrvatskajavnost i svi naši pravi Hrvatizgraaju nad tim afganistanskimTalibanima, kada za desetakgodina (pa ni danas) nisu ni jednomrijeèju osudili rušenje spomenikapartizanima koji su imoslobodili zemlju od fašista i nacista,kao i ustaša, i omoguæili imda se naðu meðu europski priznatimantifašistièkim narodimaposlije Drugoga svjetskog rata.A kau da je uništeno više od tritisuæe spomenika.U Smiljanu kraj Gospiæa, NikolaTesla, koji je i našim talibanskimneandertalcima, kao i èitavusvijetu, doveo svjetlo te mogugledati svoju Hrvatsku talibanskuvidjelicu (HTV), kako imsvakodnevno soli pamet hadezeovskimvijestima. Tom su Tesliodmah po dolasku na vlast 1991.najprije spalili rodnu kuæu, a ondasrušili i spomenik u èuvenuDivljenje i divljanjeTalibanska subraæa po duhuZašto je spomenik ustaškom koljaèu Juri Francetiæu još netaknut?Gospiæu. Dok bi se drugi narodipodièili time što se u njihovu krilurodio svjetski poznat i zaslu-an genij (koji se javno ponosio isrpskim rodom i hrvatskom domovinom),naši su hrvatski Talibanibili i ostali “posve drukèijegmišljenja” (Boe, èuvaj nas odtakva dubokog i snanog mišljenja,od kojega ti proðu trnci ukièmi!). Hrvatsku ni najmanjenisu zaprepastili ti i takvi barbarskipostupci njezinih vlastitihTalibana, to nije smetalo ni našekulturne djelatnike.Paljenje knjigaA onda se pojavio još jedanpravi hrvatski Taliban, SlobodanPraljak, koji je u interesu talibanskepravovjernosti, a protivbudistièko-muslimanskih neprijateljasrušio èuveni stari most uMostaru. Za taj svoj barbarskitalibanski èin taj isti Praljak (èijeje prezime turskog porijekla!)izjavio je u nekoliko navrata dabi on ponovno srušio taj mostna opæe divljenje (i divljanje)svih ovdašnjih i tamošnjih “pravihHrvata”! I nikome ništa, nemanikakva zgraanja, nego bašodobravanja: Bravo, naši praviTalibani! Samo naprijed, takotreba s tim budistima!Zatim je od Voðe i njegovihdoglavnika došla direktiva da seMilan Kangrgaiz svih javnih i školskih bibliotekaimaju baciti u smeæe, uništitii spaliti sve srpsko-budistièkeknjige. Jedan od talibanskihvoða na poloaju ministra financija,zvani Škegro (koji podnovom vlašæu još uvijek nijeprocesuiran zbog toga, a neæe nibiti!) izjavio je da æe iz dravnihsredstava dati koliko god trebanovaca, da se iz biblioteka “oèistenepoæudne budistièkeknjige”. To se onda masovnoprakticiralo tako da su i školskadjeca morala po školskim dvorištimapod vodstvom svojih talibanskihnastavnika i uèiteljapaliti knjige, kako bi se nauèilapravom domoljublju u slavu talibanskekulture.Treba ipak priznati da našihrvatski Talibani znaju katkadbiti i samokritièni pa na svojimplemenskim okupljanjima potrgovima gradova ne samo vièu,nego i nose transparente s porukama:“Svi smo mi norci!”, paim treba i vjerovati.Bolje bi bilo šutjetiSve to, kao i pljaèkanje,uništavanje i paljenje srpskobudistièkihkuæa po Baniji,Kordunu, Lici, Dalmatinskojzagori nije smetalo Hrvatezbog zlodjela njihovih “pravihpredstavnika” Talibana, pa sesada nemaju prava licemjernozgraati nad našom subraæompo duhu afganistanskim Talibanima.Bolje i primjerenije bilobi da – šutimo! Nema tu nikakverazlike! Ona se sastoji samou tome što hrvatski Talibaninekanjeno pišaju po budistièkimgrobovima, a za razliku od“nepodobnog budistièkog Tesle”diu spomenik ustaškom,“pravohrvatskom” koljaèu JuriFrancetiæu pa on i dalje stoji –netaknut!nesputan odioznim skrupulama, crni jeolvejs u crnim gaæama poput grive nadivljem vrancu. Dosadašnje bijele ver-lište. Sa strane matirane treæine prijanjajuuz gaæni stremen ko slièica u albumusa svjetskog nogometnog prven-Maskirna proteza za upijanjeBolje Always nego nikaduloak obrubljavali nasipi od gaæa.Ovaj èin, koji nije nepoznat televizijskomgledateljstvu zahvaljujuæi ispovjedalaèkimreklamnim spotovima (izlijevanjesirupa od malina po bijeloj košuljiili plavo obojenom eksperimentalnomtekuæinom zalijevane raznemarke konkurentskih higijenskih ulo-aka) donio mi je takvu radost vjero-Sandra Antoliæila su to vremena kad je karlovaèkatvornica vate proizvodila enskeuloške. Pet centimetara široki,petnaest dugaèki i dva visoki, jednimkubnim decimetarom dijelili su predziðesamoupravljaèevog uitka od vrlopopularnih konfekcijskih gaæica izomiške tvornice trikotae. Bila su tovremena kad se pakete uloaka u duæanuzamatalo u bijeli papir i lijepilo selotejpoms koluta kraj blagajne da bi uvreæici lièili na mljevenu kavu za poklon.Bila su to vremena kad je omladinkasvoja prva menstrualna iskustva dijelilas uèenièkim kolektivom na satu razrednezajednice.Pljaèka lokalne pošteU vremenima tima, kad je i menstrualnakrv tekla za opæu stvar, nezamislivoje bilo da nezamislivo bude nosititanga gaæice bez specijalno kreiranoganatomskog dnevnog uloška kojieni, djevojci (jednostavno: tangerici)prua nezamisliv osjeæaj sigurnosti. Tajosjeæaj, koji se moe porediti tek s udajomza tipa s bemveom i rezidencijalnomvilom, ništa je prema osjeæaju kojieni, djevojci jednostavnoj, prua anatomskidnevni uloak firme Alwaysdostupan sad i u crnoj boji. Pasent crnimenskim gaæama koje su u muškojseksualnoj argonistici poziv na snošajzije na kojima se raznobojni sekreti izpredziða tek boleljivo koæopere, sadse èine poput bijednih meðufaza na putuka svedizajnu potrepština.Srednja traka olvejsa aktivna u ispijanjusokova zbog vrste materijala laganosvjetluca poput lamea na bluzi za kaza-stva. Crni olvejs nastoji poput crnca utunelu ivjeti inkognito. Proæi nezapa-eno kad doðe do zapaanja.Mora se priznati da je eni neugodnosuoèavanje s istinom da je bez dnevnihpomagala zapravo poluinvalidna.No, otkad je trište diskretnom maskirnomprotezom za upijanje odgovorilona raširenu pojavu enske inkontinencije,korisnice su sigurne da ih nipri pljaèki lokalne pošte neæe otkriti bijelidetalj.Pokus na stoluVeæu moæ upijanja probala sam nedavnopokusom na stolu u vikendici.Najprije smo provjerili lijepljenje zastoljnjak, a zatim eð uloška. Na dnevniuloak olvejs stalo je skoro dva decilitravode i još je mogao upijati Mozartliker i ostatak iz flaše ajer konjaka.Tek potom zapoèelo je prelijevanje, alido njega vjerojatno ne bi došlo da suvanja reklami da sam drugoga dana pojelatri ko vrag zdrave djeèje èokolades diskretnom kolièinom E 223-ja i E-445-ova.Buduæe korisnice crnoga artikla saenskih polica, koje u samoposluzi nalazimouvijek kraj onih sa sredstvimaza ribanje vecea i dezinficijensa za peænice,svoju sklonost detalju, što je preduvjetza prepoznavanje i kupnju artikla,zasigurno su potvrdile i na svimdrugim ivotnim planovima. To su enekoje s muškarcem u lohanim mokasinamane bi ni do bankomata, maltezerene bi jer se zmau, a dijete bi/jesunazvale Kea, Rin, Vej... Takve su enedakako vrlo zaèuðene što ih uz crnogau duæanu ne èeka veæ i raznobojna paleta.I ne smatraju potrebnim isticatikako pod paletom misle samo na paletuove sezone modernih boja za spasirats gaæama za spasirat s uloškom.Tankim! Dnevnim!www.zarez.hr

III/55, 10. svibnja 2,,1 11Eksperti i ekscentriciKao što bitna društvena ipolitièka pitanja nisu samostvar rigidne stranaèkepolitike, koja je kod nasmetastazirala na svesastavnice vlasti i ivota,tako ni pitanje GMO-a nemoe biti prepuštenoodlukama najvišihpolitièkih instancijaOkrugli stol Što Hrvatska trebanapraviti u pogledu genetskimodificiranih organizama?,Europski dom, Zagreb, 26. travnja2001Hrvoje JuriæÈini se kao da jedoista zapoèelajavna rasprava oGMO-ima, a toznaèi i o znanosti,etici, ekologiji,medicini, pravu,ekonomiji i politici“ ovom èasu, biotehnologijaje u svakom sluèaju vodeæeoruje, bilo komedrago ili ne. Vodeæi svjetskiznanstvenici zakljuèuju da ona,iako je u zaèetku, ima moguænostida pomogne poboljšanjuljudskog zdravlja, a uz to dolazi idobra hrana o kojoj ovisi zdravljeljudi i ivotinja. Unatoè takvojjednodušnoj suglasnostiznanstvenika postoje druge dvijegrupe ljudi. Jedna je široka javnost,koja je zbunjena i ne znakako da se odnosi prema biotehnologiji,a drugu posebnu grupacijupredstavljaju pojedinci kojiele svim silama diskreditirati iminirati tehnologiju.” Ove rijeèi,koje je akademkinja Sibila Jelaskaizgovorila na okruglom stoluŠto Hrvatska treba napraviti upogledu genetski modificiranih organizama?– naalost ne odgovarajustanju stvari. Na njezinu alosti na alost svih onih koji sebave ovom problematikom. Naime,ako bi ova simplificiranatroèlana podjela bila toèna, èitavarasprava o genetski modificiranimorganizmima bila bi suvišna.Jer u tom sluèaju, uz znanstvenedileme, èije je rješenje samopitanje vremena, ne bi postojaliekološki, ekonomski, društvenii politièki aspekti problemaGMO-a, niti bi se postavljalaetièka pitanja u vezi s njima. Ukratko:kada bismo mogli reæi daširoka i sve glasnija rasprava oGMO-ima postoji samo zato štose kompetentnima (”dobrima”),dakle znanstvenicima, u djelokrugneopravdano i agresivno miješajunekompetentni, tj. oni“zbunjeni” (javnost) i “loši”(eko-aktivisti, “grupe zadrtihprotivnika tehnologije”, rijeèimaS. Jelaske) – doista bi bilo mnogolakše pronaæi definitivne odgovorena pitanja o GMO-ima.Ali tako jednostavno nije. Niti jesada tako, niti bi problem primjenerezultatâ naprednih genetièkihistraivanja uopæe mogao bitiraspravljan u sklopu ovako reduciraneslike pozvanih i nepozvanihza sudjelovanje u diskusijina tu temu.Pro & contra GMStavovi koji su se mogli èutina ovom okruglom stolu, koji jeorganiziralo Ministarstvo zaštiteokoliša i prostornog ureðenja, ito u povodu ratifikacije meðunarodnogProtokola o biološkoj sigurnosti,pokazali su slojevitostproblema i nemoguænost da seznanstvenike jednoznaèno svrstau pro-, a sve ostale u contra-grupaciju.Uvodno citiranu tvrdnjudemantirali su veæ prisutnostMarijana Jošta, poznatog znanstvenikai protivnika upotrebegenetièkoga inenjeringa u poljoprivredii proizvodnji hrane teDraška Šermana, èije je izlaganjetakoðer predstavljalo uvjerljivprinos razmatranju opasnosti odnekontroliranih genetskih manipulacija.No, sve i da nismo na licumjesta mogli upoznati takvestavove kao opovrgavajuæe primjere,bi li se rasprava o primjenamagenetièkog inenjerstva umedicini ili poljoprivredi doistasmjela ogranièiti samo na krugeksperata, kako je sugerirala našauvaena znanstvenica? Unatoèpodršci koju je ona imala od nekihdrugih sudionika skupa(primjerice, akademika eljkaKuæana), veæina se prisutnih slo-ila u tome da ne samo pravo, negoi obvezu sudjelovanja u ovojraspravi imaju i znanstvenicidrugih struka, te javnost. Uostalom,sâmo organiziranje ovogaskupa trebalo je upoznati širokujavnost sa znaèenjem ratifikacijeKartagenskog protokola, kao prvogsporazuma koji na svjetskojrazini regulira problematiku prekograniènogkretanja GMO-a teotvoriti struènu raspravu o tomaktualnom pitanju, u koju bi seukljuèili kako nadlena dravnatijela, tako i nezavisni struènjacite nevladine udruge. Kako je uuvodnoj rijeèi na okruglom stoluistaknuo ministar BooKovaèeviæ, porast interesa javnostiza tu problematiku i sveglasniji zahtjevi za njezinom regulacijompouzdani su pokazateljirazvoja demokracije u nas. Takoaktualna problematika regulacijepitanja oko GMO-a, eksperimentiranjas njima, njihova distribuiranjai proizvodnje, moebiti koristan probni kamen demokratskerasprave i procedurekod nas. A to, prije svega, znaèiAktualnaproblematikaregulacije pitanjaoko GMO-a, eksperimentiranjasnjima, njihovadistribuiranja iproizvodnje, moebiti koristan probnikamen demokratskerasprave iprocedure kod nasda nitko nije nepozvan, pa èak nimanje kompetentan za raspravu– kada je rijeè o njemu samome.Multidisciplinarnost ipluriperspektivnostStoga problem GMO-a, kao idrugi slièni problemi koji proizlazeiz upotrebe novih znanstveno-tehnološkihdostignuæa, nijeviše samo problem “matiènih”znanosti i njima odgovarajuæetehnologije. Štoviše, taj problem,po svojoj naravi, više nije i nemoe biti samo znanstveni problem,makar bio razmatran i multidisciplinarno.Kako je to naovome skupu formulirao etièarAnte Èoviæ, jedini diskurs koji jeprimjeren ovome pitanju i drugim,s njim povezanim bioetièkimpitanjima, jest onaj pluriperspektivni.Dakako, polazišnutoèku uvijek predstavljaju znanstveneèinjenice koje su predmetrasprave, ali njihova široka upotreba,koja na primjeru GMO-a iGM-hrane najjasnije dolazi doizraaja, zahtijeva jednako takoobuhvatne mehanizme regulacijei kontrole. To znaèi da veæ u inicijalnojfazi rasprave do rijeèimoraju doæi ne samo eksperti, veæi oni koje veliki broj znanstvenika-genetièarasmatraju laicima, anerijetko i ekscentricima. Meðunjih se prvenstveno ubrajajuekološki aktivisti, predstavnicicivilne scene, koje je na okruglomstolu predstavljao DamjanBogdanoviæ iz Zelene akcije. Onje u svome izlaganju analiziraostanje s GMO-ima u Hrvatskoj iiznio neke konkretne prijedlogeregulacije ovih pitanja. Pritom jeupozorio i na zid nerazumijevanjao koji graðani i civilne udrugeudaraju pri svakom pokušajuda se ukljuèe u rješavanje ovihproblema. No, zašto su uopæevani ovi “laièki” glasovi? Kaošto bitna društvena i politièka pitanjanisu samo stvar rigidnestranaèke politike, koja je kodnas metastazirala na sve sastavnicevlasti i društveno-politièkogivota, tako ni pitanje GMO-aBubamarabez krila?ne moe biti prepušteno odlukamanajviših politièkih instancija,èiji bi jedini savjetnici bili znanstveniciu sprezi s industrijomkoja uvelike inicira i ostvarujenjihova znanstvena postignuæa.Ako je Bogdanoviæ ukazao nato gdje se i na koji naèin moe itreba djelovati po pitanju GMOa,veæ spomenuti Ante Èoviænastojao je odgovoriti na pitanje“Zašto?”, tj. odgovor na pitanjepostavljeno u nazivu ovog okruglogstola potraiti u sferi filozofijei napose (bio)etike. Èoviæpritom nije samo naèelno istaknuopotrebu filozofijskog i etièkogfundiranja rasprave o ovojproblematici, veæ je pokazao ikako je kratak put od filozofijskoetièkihpromišljanja do “konkretnijih”pitanja kao što su onaekonomska i politièka. To je ponajprijedošlo do izraaja u njegovuprijedlogu da se Hrvatskaproglasi zemljom bez GM-organizamai proizvoda, buduæi da bita odredba mogla funkcioniratikao etièki kodeks, gospodarskiprogram i turistièki slogan.U Hrvatskoj ništa novo?S obzirom na liniju podjele,koja je na ovome skupu bila jednakojasna kao što je to bio sluèaji dosad u sliènim prilikama(primjerice, u principu rada i usamome radu Vladina Bioetièkogpovjerenstva radi praæenja problematikeplasmana na trište proizvodakoji sadre ili se sastoje odGMO-a), odnosno s obzirom nastare sporove kojima je optereæenasvaka nova rasprava na ovu temu,moglo bi se reæi – u Hrvatskojništa novo…No, èini se da sena ovome planu u Hrvatskojipak zbiva nešto novo. Èini sekao da je doista zapoèela javnarasprava o GMO-ima, a to znaèii o znanosti, etici, ekologiji, medicini,pravu, ekonomiji i politici;rasprava koja bi mogla – akobude zadovoljavajuæe artikulirana– postati primjer na kojemuæemo prepoznati i uvjebavatisvoju volju i sposobnost za demokraciju.Dakako, to jest i posvoj prilici æe i biti rasprava kojapati od svih veæ poznatih boljkinaših javnih rasprava. Veæ su,naime, uoèljivi, kao i predvidljivi:nevoljkost za otvaranje i voðenjerasprave, glasni mediji, nezainteresiranigraðani i šutljivi intelektualci,dijeljenje etiketa “kompetentnih”i “nekompetentnih”, samodjelomièna transparentnostpredmeta rasprave itd. No, kakva-takvarasprava ipak je poèela.Najave iz Ministarstva zaštiteokoliša i izjava samoga ministraKovaèeviæa, da æe i odlukama oovoj tematici i odlukama iz podruèjasrodnih tema prethoditijavne rasprave sa sudjelovanjemstruènjaka i graðana – svakakoobeæavaju. Ako se zaboravi naprethodna neugodna iskustva stakvim obeæanjima, ostaje prostoraza nadu u otvorene raspravei optimalna rješenja za sve njihovesudionike, od znanstvenikado graðana. No, ostaje takoðerprostora i za pitanje: tko takverasprave doista eli i tko æe doistau njima sudjelovati?

12 III/55, 10. svibnja 2,,1.Frankenstein-FoodZnamo li što jedemo? ili Biološkeèinjenice, etièka pitanja idruštvene implikacije GM-hraneHrvoje Juriæko uzmemo kao polazište tezu daono èega nema u medijima zapravoni ne postoji, pa ovu tezu prispodobimoproblemu genetski modificirane(GM) hrane – moemo reæi da problemGM-hrane postoji. I ne samo da postoji.Ako polazišna teza dopušta i kolièinskostupnjevanje, moemo reæi da je problemGM-hrane (“problem” = tema ili “problem”= nešto prijeporno, dvojbeno) jednaod vanijih stvari koja zaokuplja današnjisvijet. Po inerciji ili pak iz istinskog interesa,èak su i domaæi mediji, a onda i njihovigledatelji/slušatelji/èitatelji – koji sezajednièki okreæu uglavnom “strogo politièkim”senzacijama – problem GM-hraneuoèili kao nešto što je vrijedno panje. Ato ipak nije sluèajnost.Èitanje i pisanje genetskog pismaKrajem 20. stoljeæa bili smo svjedociizbijanja biologije na èelo cjelokupne znanostinaše epohe. Biologija je, zahvaljujuæisvojim veæ danas usavršenim sposobnostima,ali i još neozbiljenom potencijalu,postala motor znanstvenog napretka ifaktor koji æe, sasvim izgledno, odluèujuæeutjecati na ivot Planeta u buduænosti,i to u svim aspektima, od biološkog dodruštvenog. Stoga nisu pretjerane tvrdnjeonih koji, oduzimajuæi primat fizici, veæza 20. stoljeæe kau da je to bilo stoljeæebiologije, a nisu pretjerana ni predviðanjakarakteristike koje prirodnim putem ne binikada nastale. Drugim rijeèima, ako sunam Mendel, Watson, Crick & Co., zajednos recentnim istraivanjima ljudskogagenoma, omoguæili da dosad nerazumljivenizove slova uredimo u nizove razumljivihreèenica i èitave knjige, sada imamo moguænostda te proèitane nizove mijenjamoprema vlastitu nahoðenju i u razlièite svrhe.Koristeæi usporedbu s èitanjem i pisanjem,ove bi se metode mogle prispodobitiliterarnim metodama Tristana Tzare, WilliamaBurroughsa ili Charlesa Bernsteina,koji su, “sjeckajuæi” veæ gotove tekstove iBubamarabez krila?binu. Kao humanist, vidim sposobnostsvoje vrste da upravlja vlastitom evolucijomu tolikoj mjeri da æe postati jedno odnjezinih najljepših dostignuæa; sposobnostkoja ljudsku vrstu razlikuje od svih drugihvrsta.” Ono što nalazimo u Hullovomiskazu vjere u znanost i nade u boljitakPobjedonosni pohod tjelesnostiPrimarna biološka odreðenost èovjekatjelesnošæu – kao osnovom njegovabitka, koja je neukloniva i neukidiva èaki u najrigidnijim dualizmima ili filozofijskimkoncepcijama koje stoje u dugojtradiciji “zaborava tijela” – u posljednjevrijeme, èini se, kreæe u svoj pobjedonosnipohod. Promišljanje fenomenatjelesnosti sve je prisutnije, i to ne samou znanstvenim, filozofijskim (ontologijskim,antropologijskim, etièkim…) ilipsihologijskim ili biomedicinskim raspravama,veæ i u tzv. svakodnevnom ivotu.To vai kako za temeljna pitanjakao što su roðenje i smrt, tako i za “manje”probleme kao što su, primjerice, seksili lijeèenje. Ili pak prehrana. Veæ“kravlje ludilo” i slinavka, da navedemsamo “udarne teme”, stavljaju mnoštvoupitnika na ono za što se donedavno èiniloda nikada neæe postati stvar koja jevrijedna takvih razmišljanja i odlukapred kojima se danas nalazimo. Naime:što jedemo? što smijemo jesti? i što trebamojesti?Sve i ako zanemarimo etièko-prehrambenaupozorenja aktivista za zaštituili osloboðenje ivotinja, nekoæ benignapitanja Voliš li jesti meso? ili Kakvo mesovoliš jesti? sada su poprimila prijeteæi oblik:Smijemo li jesti meso? ili Kakvo mesosmijemo jesti?No, postaje sve jasnije i to da se oveprijetnje ne odnose samo na mesojede imesoljupce. Vegetarijanci i vegani takoðernisu pošteðeni prijetnji s tanjura.Tzv. zdrava hrana više se ne moe jednoznaènoizjednaèiti s hranom koja jeuzgojena ili proizvedena organski. “Nezdravahrana” više, naime, nije samo onakoja je bila kemijski tretirana prije negošto smo je donijeli u našu kuhinju i nastol. Granicu izmeðu “zdravog” i “nezdravog”danas je puno tee povuæi. Onase više ne moe povuæi, takorekuæ, navanjskoj, a pogotovo ne na vidljivoj površini;problemi s hranom su puno dublji,i to u svakom smislu. Ta dubina problemanajuoèljivija je upravo u sluèaju GMhrane.Jer: genetske modifikacije zadirupuno “dublje” od svih dosad poznatih ikorištenih postupaka vezanih za uzgoj iproizvodnju hrane, a time se ujednopostavljaju i “dublja” pitanja.No, da bi se uopæe odgovorilo na pitanješto je to “genetski modificiranahrana”, odnosno kako stoji s biološkimèinjenicama, etièkim pitanjima i društvenimimplikacijama vezanim za taj problem– potrebno je barem spomenuti onošto u tom nazivu stoji prije same hrane,a to su genetika i genetske modifikacije.da æe 21. stoljeæe nesumnjivo moæi ponijetitaj zvuèni naziv.Glavni razlog tog zamaha biologije krijese ponajprije u znanstvenom osvajanjunovih podruèja u polju genetike. Od prvihistraivanja nasljeðivanja, dakle, od utemeljenjagenetike do molekularne biologijei genomike, genetika se pravocrtnorazvijala u najutjecajnije, najuzbudljivije inajprijepornije podruèje suvremene znanosti.Od Mendelova otkriæa gena, prekoprijelomne toèke koju predstavlja Watsonovoi Crickovo otkriæe dvostruke spiraleDNK, do usavršavanja biotehnologije iosobito bioinformatike, genetika je, a snjom i biologija, izašla iz sjene znanstvenihlaboratorija te dospjela na prve stranicenovina i u udarne termine televizijskihvijesti. Human Genome Project, dakako,najsvjeiji je i najbolji primjer za to. Od19. stoljeæa do projekta kartiranja i sekvencioniranjaljudskog genoma, genetikaje nastojala nauèiti èitati genetsko pismo.No, kako je i inaèe èitanje neodvojivo odpisanja, paralelno s tim razvojem tekao jerazvoj istraivanja moguænosti manipuliranjasve jasnijim genetskim materijalom.Tako današnji znanstvenici više nisu pukièitatelji, veæ ujedno i pisci donedavno tajnovitogagenetskog pisma. Mnogima zastrašujuæiizraz “genetièki inenjering”drugi je naziv za moguænosti tog pisanja inapore oko njega.Genetièki inenjering – pokušat æu pojednostavitineke njegove definicije – predstavljaoblikovanje novih kombinacija nasljednogmaterijala, odnosno manipuliranjenasljednim materijalom, koje ili pospješujerazvoj razlièitih karakteristika kod manipuliranihorganizama ili pak stvara novedobivajuæi na taj naèin sirovi materijal rijeèî,na temelju sluèajnosti oblikovali noveprozne ili poetske uratke. Èinjenica je pakda ciljevi i svrhe genetièkih cut&paste-metodanisu (primarno?) estetski, niti se oslanjaju(primarno?) na sluèajnost, veæ postavljajuodreðene znanstvene ciljeve i svrhete ih nastoje postiæi i ispuniti. Pitanje o timpostavljenim ciljevima i svrhama jest onatoèka iz koje izviru sva pitanja vezana zagenetièki inenjering. Stoga, po strani odreagiranja “na prvu loptu” – bilo euforiènog,bilo skeptiènog, bilo apokaliptiènog –ipak treba razmatrati ono što genetièki in-enjering donosi, odnosno (potencijalne)koristi i štete od genetièkog inenjeringa.Kao biologija i kao genetika opæenito,tako se i istraivanja i primjene genetièkoginenjeringa odvijaju u cjelokupnompodruèju ivoga. Iako su u to ukljuèeni imikroorganizmi, razmatranje koristî i štetâod genetièkog inenjeringa ogranièit æuna uvrijeenu podjelu stupnjeva organskogna biljke, ivotinje i èovjeka.“Prave” koristi od genetièkoginenjeringaKrenimo od “gospodara ivoga svijeta”– èovjeka. Brojne su koristi koje genetièkiinenjering obeæava za èovjeka. Obeæanjasu velika, a nade sukladne njima. RichardT. Hull, amerièki filozof i zagovornik potpuneslobode znanstvenih istraivanja, toje izrazio ovako: “Moje tipiène reakcije naznaèajne napretke znanosti jesu èuðenje iradost: èuðenje zbog kompleksnosti znanjaznanosti i njegove stope rasta, odnosnoradost zbog toga što ivim u vremenuu kojem znanost nudi toliko obeæanja onašem golemom utjecaju na ljudsku sud-koji bi ona mogla donijeti, moemo smatratisimptomatiènim za onaj dio intelektualacai “obiènih graðana”, koji dostignutistupanj znanstveno-tehnološkog razvojaoptimistièno smatraju visokim stupnjemkoji tek otvara moguænosti daljnjeganapretka. U tom smislu koristi su trostruke.U mikro-sferi, genetika i genetièki in-enjering ostvarili bi korist za svakoga pojedinca,koji bi, zahvaljujuæi primjeniznanstvenih rezultata, mogao postatizdraviji, bolji i sretniji. U mezo-sferi, ostvarilabi se na taj naèin društvena korist:zdraviji/bolji/sretniji graðani èinili bizdraviju, bolju i ureðeniju zajednicu, štoznaèi da bi uvjeti ivota u odreðenoj zajednicibili mnogo bolji. U makro-sferi,pak, ovom bi logikom bili poboljšani uvjetiljudskoga ivota na Zemlji, što znaèida bi globalna korist od primjene genetièkoginenjeringa bila kako zdravija, bolja iureðenija biosfera, tako i zdraviji, bolji isretniji ljudski rod.Nasuprot “optimistima” stoje oni kojina najnovije rezultate znanstvenih istraivanjate njihovu moguæu ili aktualnuprimjenu, gledaju u najmanju ruku sumnjièavo,odnosno smatraju da je znanstveno-tehnološkacivilizacija s recentnim uspjesima(“uspjesima”) napravila samo jošjedan korak dalje prema svojoj propastiili, blae reèeno, dodatno produbila krizuu kojoj se veæ desetljeæima nalazi. A tukrizu predstavlja zapravo vakuum izmeðudosad nesluæene moæi koju je èovjek putemznanosti i tehnologije dobio, s jednestrane, i nespremnosti za rješavanje moralnihdilema koje upotreba te moæi nosisa sobom, s druge strane.S obzirom na oba stava, genetièki ine-

III/55, 10. svibnja 2,,1 13njering donosi, dakle, i izvjesne koristi iizvjesne štete. Koje su koristi “prave”, akoje “lane”? Za “apriorne skeptike” valjaodmah napomenuti da se iskoristivi i korisnirezultati genetièkog inenjeringa pojavljujuu mnogim podruèjima našega ivotagdje ih nismo ni svjesni. Genetièkiinenjering donio nam je, naime, mnogestvari od kojih bismo teško odustali, a dase uz to ne odreknemo i mnogih pogodnostikoje su s njima povezane. Radi se,prije svega, o medicini, o bio-medicinskimistraivanjima i lijeèenju. Ono što je danasveæ u širokoj upotrebi moglo bi se, premaobeæanjima znanstvenika, višestruko umnoiti.Dijagnosticiranje bolesti, pre-natalnoi post-natalno, bilo bi unaprijeðeno;pre-natalno i post-natalno lijeèenje (“genskaterapija”) te otkrivanje i proizvodnjalijekova za bolesti koje danas predstavljajumoru èovjeèanstva bili bi takoðer uvelikeunaprijeðeni. Èak i ono što u èestopovršnim interpretacijama izaziva jezu recipijentainformacija iz znanosti – kloniranje– moglo bi donijeti neke koristi. Tzv.terapeutsko kloniranje ljudskih embrija,koje je nedavno zakonski dopušteno u VelikojBritaniji, unaprijedilo bi ne samo istraivanjenasljednih bolesti i moguænostinaèina njihova lijeèenja, veæ i transplantacijskumedicinu, buduæi da bi se usavršavanjemte tehnike mogli “uzgajati” organiza transplantaciju, kojih iz razlièitih razlogauvijek i posvuda manjka. Zaboravimo linaèelna protivljenja reproduktivnom kloniranjuèovjeka, mogli bismo reæi da bièak i ono moglo donijeti izvjesne koristi:neplodni heteroseksualni parovi ne bi seviše morali oslanjati samo na dugotrajne ièesto neuspješne metode umjetne oplodnje,a homoseksualni parovi bi na ovaj naèinmogli dobiti potomstvo uz manjeproblema negoli je to danas sluèaj.“Lane” koristi od genetièkoginenjeringaNo, sve ove koristi, koje sam nazvao“pravima”, imaju i svoje nalièje. U nekimse toèkama, naime, pokazuju lanima, odnosnoviše se ne pokazuju kao koristi, negokao štete. Jednako kao i u sluèaju koristi,i štete su manje-više potencijalne, paje kondicional primjerenija forma za njihovoizraavanje. Dijagnosticiranje na temeljugenetske osnove pojedinca ne bi, takogledano, donijelo samo koristi za otkrivanjei lijeèenje bolestî, veæ bi imalo iizrazito negativne i neprihvatljive posljedice.Zamislimo samo jednu moguænost,koja je zapravo veæ stupila na scenu, takoda više nije samo science-fiction. Sustavzdravstvenog osiguranja, koji se zasnivana privatnim osiguravajuæim društvima,potpuno bi personalizirao naèin na kojifunkcionira. To znaèi da bi svaki pojedinac,kao potencijalni bolesnik i korisnikzdravstvenih usluga, bio promatran s obziromna svoje naslijeðeno biološko ustrojstvo,ali – buduæi da od zdravstvenogosiguranja nešto i oèekuje – takoðer i sobzirom na svoju “isplativost”. Osiguravajuæedruštvo bi uvidom u “genetskiI.D.” pojedinca moglo odluèiti hoæe li gapristati osigurati ili ne. Dakle, je li se onpo svojim genetskim predispozicijamauopæe isplati kao osiguranik: hoæe li eventualnitroškovi njegova lijeèenja nadmašitinjegova dugogodišnja ulaganja. Drugiprimjer jest zapošljavanje. Veæ i danas pojedinetvrtke pri zapošljavanju kalkulirajus biološkim predispozicijama i zdravljempojedinca; sramotno odluèivanje o zaposlenjuene s obzirom na to je li veæ majkaili æe tek roditi (i shodno tome, koristitiporodiljski dopust) samo je najpoznatijiprimjer diskriminacije na osnovi biološkihpredispozicija. Moguæe je, dakle, pretpostavitida bi takvo korištenje spoznaja genetikeizazvalo novu vrstu diskriminacije,koja više ne bi bila rasna ili spolna, veæ bise temeljila na suptilnom genetskom ustrojstvupojedinca. Ovaj socijalni aspekt,usprkos jasnim naznakama u današnjici,ipak spada u sferu futurologije. No, to štosmo u podruèju znanosti osuðeni i napredviðanje, ovo pitanje ne èini irelevantnim.Jednako kao ni pitanje o bio-medicinskimštetama od genetike i genetièkoginenjeringa. Moemo li uopæe znati štoæe “genska terapija” koja vodi izlijeèenjupojedinca izazvati u sljedeæim generacijama?Moemo li se pouzdati u prepostavkuda lijeèenje jedne bolesti neæe izazvatineplaniranu pojavu druge? Moemo li radostuspjehom utemeljiti na nepredvidivomradu genâ? Moda i moemo u sluèajulijeèenja za koje se pretpostavlja da æepomoæi ne samo pojedincu, veæ i njegovimbiološkim nasljednicima. No, kadaizaðemo iz sfere lijeèenja kao poboljšavanja,a to je prije svega “stvaralaèko” podruèjegenetskih manipulacija koje se nazivakloniranjem, još je tee pronaæi jednoznaèanodgovor. Naime, reproduktivnokloniranje predstavlja obeæanje koje suveæ danas objeruèke prihvatili pojediniznanstvenici i njihove mušterije vrlo sumnjivihnamjera. Èinjenica da (još uvijek)faktor odgoja igra barem jednaku ulogu uodrastanju pojedinca kao i genetsko ustrojstvo,obeshrabruje namjere kloniranjanajizvrsnijih predstavnika ljudskoga roda.No, ipak, nade su još uvijek prisutne:stvoriti odrede Einsteinâ ili Mozartâ, bezobzira na moguæu protuteu odredâ novihHitlerâ ili Sadamâ. (Sadam je, by the way,veæ izrazio elju da ga se klonira.) Dakle,ako se kao svrha ne postavi lijeèenje neplodnostiputem kloniranja – koje sam veæspomenuo, a koje se u takvim raspravamavrlo rijetko spominje – jedina svrha kloniranjabilo bi prilièno nesigurno kloniranje“izvrsnikâ” ili nedvojbeno dvojbeno kloniranjeego-manijakâ. U oba sluèaja, i vjerojatnou nekim drugim, postavlja se pitanjeÈemu?, na koje još nema zadovoljavajuæegpozitivnog odgovora.Bolja svinja = kvalitetnija svinjetinaVratimo se sada uem i izvjesnijempodruèju genetièkih manipulacija. Potencijalnekoristi i štete od genetièkog inenjeringakod èovjeka za èovjeka ukratkosu prikazane. No, one, u otprilike jednakomomjeru, postoje i na drugim stupnjevimaivoga. Kako dakle stoji, ponajprije,s koristima i štetama od genetièkog inenjeringas obzirom na ivotinje? Ovdjepak moemo govoriti o dvostrukim koristimai štetama: onima za ljude i onima zasame ivotinje.Genetski modificirane ivotinje ljudimasvakako donose nekakvu korist. Onanije povezana samo s medicinom, kada sena GM-ivotinjama eksperimentira u svrhuistraivanja odreðenih ljudskih bolestii pronalaska lijekova za njih, ili se transgeneivotinje koriste kao izvor organa zatransplantaciju. Korist je, prema današnjemstanju stvari, prvenstveno ekonomska.Sadašnjem sustavu izrabljivanja ivotinjatrebaju, naime, bolje ivotinje. Genetskomodificiranje doista omoguæujeuzgoj ivotinja s odreðenim (ljepšim, boljim,korisnijim) izabranim karakteristikama.To mogu biti i ljepši kuæni ljubimci,npr. psi i maèke, i bri konji za utrke, iizdrljiviji i agresivniji borbeni pijetlovi, ikrave koje æe davati veæe kolièine mlijeka ištošta drugo. Last, but not least: “bolja svinja”= kvalitetnija svinjetina! No, potencijalnaili aktualna kratkoroèna korist donosii izvjesne rizike za èovjeka; primjertransgenih ivotinja kao izvora organa zatransplantaciju, koje u ljudski organizammogu donijeti nova, nepoznata virusnaoboljenja, za sada je najpouzdaniji, ali inajpliæi kontraargument. Dublji kontraargumentizahtijevaju nešto dublji misaoninapor. Jer tu se više ne radi samo o kratkoroènojkoristi od GM-ivotinja za èovjeka,veæ i o samim ivotinjama, ako uopæesmatramo da se pritom radi i o njima.Za same ivotinje (ili “ne-ljudske ivotinje”,kako preciziraju neki animal-liberation-filozofi)korist od genetièkog inenjeringaje nikakva. GM-miš koji “sam odsebe” na svome tijelu stvara kancerogeneGM-miš koji “sam odsebe” na svome tijelustvara kancerogenestanice ili GM-bubamarakoja ne moe letjeti, eda bi svojom statiènošæutemeljitije tamanila nekenametnike na usjevima –genetskimmodifikacijama nisu,pak, trajno ošteæenisamo kao jedinkestanice ili GM-bubamara koja ne moeletjeti, e da bi svojom statiènošæu temeljitijetamanila neke nametnike na usjevima– genetskim modifikacijama nisu, pak,trajno ošteæeni samo kao jedinke. Buduæida neki od takvih organizama ne ive samou izoliranim laboratorijskim uvjetima,posljedice genetskih modifikacija takoðerne mogu biti izolirane. Iako nam, u odreðenomsmislu, mora biti stalo i do ivota(ako veæ ne egzistencije) pojedine bubamareili miša, šteta je vidljivija na makrorazini:što to znaèi za pojedinu vrstu i, konaèno,što to znaèi za biološku ravnoteu?Modificiranje i/ili destruiranje jedne karikeu lancu ivoga moglo bi imati štetneposljedice za èitav razraðeni i osjetljivisustav ivoga. Sve i ako odreknemo vrijednostivome uopæe, a buduæi da èovjekjoš uvijek nema naèina izdvojiti se iz togsustava, jasno je da i naizgled “sitniji” zahvatiu materiju ivota izazivaju posljedicetakoðer i za èovjeka. Kakve i kolike su teposljedice sada još ne znamo; no, upravozato sumnja je opravdana, usprkos zdravstvenim,ekonomskim, društvenim i inimkoristima od genetièkog inenjeringa.S obzirom na naznaèeni raskorak izmeðumoæi, kojom zahvaljujuæi znanosti itehnologiji danas raspolaemo, i upotrebete moæi, s kojom oèito još uvijek nije bašsve potpuno jasno, postavlja se pitanje:Smijemo li sve ono što moemo? Kao jedanod iskoristivijih argumenata, na temeljukojega bi se negativno odgovorilo naovo pitanje, jest onaj koji ukazuje na nedoglednostposljedica djelovanja. Prematom argumentu, naime, nešto ne bismosmjeli èiniti, buduæi da nikako ne moemopredvidjeti posljedice tog djelovanja,što znaèi da ne moemo niti preuzeti odgovornostza to djelovanje. Iako ozbiljnozvuèi prigovor ovome stavu, da u znanstvenimistraivanjima zapravo uvijek, naovaj ili onaj naèin, riskiramo – ozbiljnozvuèi i odgovor na ovaj prigovor, da prirodasamih postupaka o kojima se ovdje radinjihove posljedice èini dalekosenima iireverzibilnima, što do našega doba zapravonikada nije bio sluèaj.Pomaganje prirodi i ubrzavanjeevolucijeU prethodno naznaèenom sklopu valjapromatrati i problematiku genetski modificiranehrane. Jer: GM-hrana je hrana odGM-organizama, bilo da su oni sami tahrana ili da se koriste u proizvodnji te hrane.Stoga je za razmatranje problema GMhranenuno govoriti o GM-organizmima.Dosad sam dijelom to veæ uèinio; naime,razmatrajuæi problem genetskih modifikacijakod ivotinja. Sada nam, dakle,preostaju biljke.Štoviše, kada se govori o GM-hrani prvenstvenose misli na GM-biljke. Genetièkaistraivanja zapoèela su na razini biljakai do danas su najviše uznapredovala takoðerna razini biljnoga svijeta. Najnaprednijei najproširenije upotrebe genetièkoginenjeringa nalazimo takoðer naovoj razini. I one, na prvi pogled, nisusporne. Èovjek je, naime, oduvijek bioosuðen na modificiranje svog prirodnodanog okoliša, tako da danas, èak ni u radikalnimdubinskoekološkim koncepcijama,ne moemo govoriti o “divljoj”, a ondani o “èistoj prirodi”. Èovjek je na tajnaèin nuno oduvijek modificirao i biljke.Poèeci ljudske povijesti povezani su i skultiviranjem, domesticiranjem, pripitomljavanjem,odnosno izvjesnim modificiranjembiljnih vrsta. Povijest èovjeèanstvaproeta je tim kultivirajuæim uspjesima.I zašto bi onda bilo sporno u tomsklopu primijeniti nove iznalaske, genetskomodificiranje, koje æe donijeti samonove uspjehe i koristi?! Doista bi se moglorazmišljati na taj naèin da su dvije modifikacijeo kojima je ovdje rijeè iste vrste.Ali nisu. Kao što se let avionom iz Zagrebau Sydney po svojoj prirodi razlikuje odleta iz Zagreba na Mars, iako se u oba sluèajaradi o nekakvom letu, tako je to sluèaji kod klasiènih i novovrsnih modifikacija.U tradicionalnom modificiranju biljaradilo se, naime, o tzv. vertikalnom prijenosugenâ, unutar iste vrste ili srodnih vrsta.Jednadbom iskazano: biljka 1a ®®biljka 1b ÞÞ biljka 1ab (tj. 1c). Ili: biljka 1®® biljka 2 (srodna vrsta) ÞÞ biljka 1-2(tj. 3). U oba sluèaja radi se o prirodnomkrianju biljaka, dakle, takvom krianjudo kojega i inaèe moe doæi u prirodi.Smisao ovih vertikalnih modifikacija jestu tome da se njime – dakako, za odreðeneljudske svrhe – “pomae” prirodi, odnosnopospješuju se neki prirodni procesi.Nasuprot tome stoji druga vrsta modifikacija– tzv. horizontalni prijenos gena. Tumodifikatorski postupci zadiru dublje, izravnou genetsko ustrojstvo, i šire, u veæibroj meðusobno udaljenijih vrsta koje sekriaju. Ako smo prvu vrstu modifikacijanazvali “prirodnim pomaganjem prirodi”– dakako, uz izvjesnu ogradu prema dvojbenompojmu “prirodnoga” – ovu drugu

14 III/55, 10. svibnja 2,,1.vrstu moemo nazvati “neprirodnim ubrzavanjemevolucije”, što znaèi da se njomedovode u vezu i kriaju one biljne, a unekim sluèajevima èak i ivotinjske vrstekoje prirodnim putem u vezu ne bi stupilebarem milijunima godina. (Na primjeruèovjeka, ovi postupci bili bi ravni biološkomstvaranju nekog Batmana, odnosnobastarda èovjeka i šišmiša). Uzmimoprimjer – rajèice. Da bi se poveæala otpornostrajèice prema bolestima i prema insektima,u nju se suptilnim postupcimaunose geni virusa i bakterija. Ili, radi poveæaneotpornosti prema insektima i teškimmetalima, geni škorpiona i èovjeka.Ili pak u jagodu gen ribe list radi usporavanjatruljenja. Ili u krumpir kokošji iljudski geni radi veæe otpornosti. Ili, opet,ce širenja ovih simptoma vrlo je lakopredvidjeti. No, oni se tièu ipak “samo”prve generacije. U sljedeæim generacijamaneki znanstvenici predviðaju i moguænostpojave novih, i to nasljednih bolesti, kojeu prvo vrijeme nose sa sobom i dugotrajnorazdoblje njihova dijagnosticiranja iotkrivanja lijekova. Drugi aspekt jestdruštveno-ekonomski. Èitav sustav poljoprivrede,koja se temelji na genetièkojtehnologiji, u golemoj je mjeri u rukamamultinacionalnih kompanija. Njima je pakna prvome mjestu profit koji poništava svedruge potencijalne koristi i štete od ovihpostupaka. Koncentracija ne samo ekonomske,veæ i znanstvene moæi u rukamatakvih giganata te njihov znanstveno-ekonomskidiktat, izravno šteti “kuænoj po-sobom donosi? Nalazi li se današnji èovjek,a osobito znanstvenik – uzmemo li daje ipak u odreðenoj mjeri i homo ludens –u drukèijem poloaju u odnosu na prirodunegoli je to dosad bio sluèaj?Biotehnologija i prava potrošaèaSva ova pitanja usko su vezana za pitanjeGM-hrane, iako se na prvi pogledmoda èine nepotrebnim i pretjeranim“filozofiranjem” koje ne vodi nikamo.Èak i ako jest tako: zašto bi “filozofski”argumenti bili manje vani od ekonomskih?A argumenti u korist genetskogmodificiranja biljaka i ivotinja u svrhuproizvodnje hrane mogu biti jedino ekonomski;drugoga opravdanja, barem za sada,nema.Moemo reæi da jeekološki osjeæajnedjelotvoran i da iznjega ne mogu proizaæinikakvi zahtjevi ako nepreraste u ekološkusvijestMoemo odmah ostaviti po strani“plitki” argument, da su eksperimenti sgenetskim modificiranjem biljaka od velikekoristi samim znanstvenim istraivanjimai znanosti uopæe, svojevrsni larpurlartizam.Jer: cilj ovih istraivanja veæ jeunaprijed odreðen, a to je široka primjenau poljoprivredi i proizvodnji hrane. Stogaopravdanje treba traiti u toj sferi. Èemu,dakle, genetski modificirani organizmi iproizvodi, odnosno GM-hrana?Parola pod kojom nastupaju proizvoðaèiGM-sjemena, GM-organizama iproizvoda od njih jest – jeftinija i masovnijaproizvodnja. No, ona je moda jeftinijai zasigurno isplativija samo za golememultinacionalne kompanije koje se bavetim bussinesom. Tzv. “terminator-tehnologija”razotkriva njihov “plemeniti cilj”.Mali æe poljoprivrednik, naime, kupitiGM-sjeme kukuruza, posijati ga, obavitijednu etvu, ali ne i sljedeæu, kako je todosad bio sluèaj. Jer, sjeme je kukuruzabilo genetski modificirano tako da jeunaprijed blokirano, uèinjeno neplodnim,tj. samoubilaèkim, što znaèi da æe poljoprivredniksljedeæe godine morati kupitinovo sjeme. Za poljoprivrednika ovaj tipproizvodnje, dakle, nije jeftiniji, ali zaproizvoðaèa sjemena je svakako isplativiji.No, ako se kao drugi cilj postavi masovnijaproizvodnja hrane, pitanja su nešto te-a. Zagovornici nove biotehnologije èestoobeæavaju masovniju proizvodnju hrane i,sukladno tome, rješenje problema gladi usvijetu. I to je toèka u kojoj se mogu pokušatiosporiti contra-GM-argumenti. Jer:tko bi se usudio usprotiviti se rješavanjuproblema svjetske gladi?! Neki su se ipakusprotivili, ali su njihovi postupci izazvaliu rajèicu geni muhe, da bi što due odralasvjeinu. No, ostavimo li po strani gaðenje,koje nam se pritom u prvi mah mo-e pojaviti (geni muhe su èisti za razlikuod same muhe!), ovo premošæivanje evolucijei proizvodnja tzv. “Frankenstein-Food” veæ su sami po sebi tema za razmišljanje.Najprije, èemu uopæe genetskomodificiranje?U prvome planu stoji, kao i u sluèajuivotinja, ekonomska dobit: poveæanjerodnosti biljaka, njihova otpornost na korov,na insekte, u transportu i deponiranju.Da se na taj naèin takoðer mogu dobitii “ljepše” biljke, takoðer nije sporno.U svakom sluèaju, bre, bolje, više: braproizvodnja, bolja otpornost i kvaliteta, teveæa kolièina hrane i veæi profit. U èemuje onda uopæe problem? Ako, iz ovih ilionih razloga, osporimo genetsko modificiranjeèovjeka te barem posumnjamo udopuštenost genetskog modificiranja ivotinja,nešto je tee pronaæi neki razlogprotiv genetskog modificiranja biljaka.Sukladno danas prevladavajuæem senzibilitetu,razlog protiv moguæe je pronaæijedino s obzirom na èovjeka samog, i to utri aspekta. Prvi od njih jest medicinski, aodnosi se na zdravlje ljudi. Prema nekimrecentnim istraivanjima, GM-biljke izazivajualergijska oboljenja kod ljudi, a ktome i otpornost na antibiotike. Posljedi-ljoprivredi”, koja je ipak temelj svake poljoprivrede.I još dalje, profit multinacionalnihkompanija qua profit bogatih dravavodi, veæ sasvim izgledno, osiromašenjui propasti malih poljoprivrednika i nerazvijenihzemalja. Uz sve to, nameæu se ibiološke, tj. ekološke dileme. Široka upotrebaGM-organizama, usprkos svim umirujuæimtonovima, riskira nastanak novih“štetoèina”, veæe probleme s veæ postojeæim“štetoèinama”, ošteæivanje neciljanihvrsta i, konaèno, narušavanje biološkeraznolikosti, odnosno tzv. genetsko zagaðenjeokoliša i nasilno smanjenje brojabiljnih i ivotinjskih vrsta. Bez obzira nato hoæemo li prirodu proglasiti nedodirljivomkao “Boje djelo” ili æemo je pak pokušatizaštiti kao “vrijednost po sebi”zbog same nje i zbog èovjeka, koji je upletenu mreu ivota, i njezin je neizluèividio – genetske modifikacije nisu nešto samorazumljivoniti nešto što zbog kratkoroènihkoristi moe biti olako prihvaæeno.U naznaèenim opasnostima od genetièkoginenjeringa kod biljaka veæ su isplivalapitanja: Jesmo li spremni sve te rizike(nepopravljivost uèinjenog i nedoglednostposljedica) ukljuèiti u naše djelovanje?Smijemo li se u veselom zaboravu“igrati” s ljudskim zdravljem i s èovjekomuopæe? Smijemo li se “igrati” sa samomprirodom? Što je uopæe ta “igra” i što sa

III/55, 10. svibnja 2,,1 15Bubamarabez krila?Iako kod nas elja zazdrav(ij)om prehranompodrazumijeva i veæenovèane izdatke, tako daje zdrava prehranazapravo luksuz, tajekonomski i socijalnifaktor u ovomprincipijelnom pitanju nebi smio igrati nikakvuuloguzgraanje ili su, barem na prvi pogled, izgledalinerazumni. Primjerice, indijskaekologinja Vandana Shiva se, nakon što jeciklon poharao indijsku dravu Orissa(10.000 stradalih i 10 do 15 milijuna onihkoji su ostali bez doma), usprotivila primanjuamerièke pomoæi, odnosno hranekoja je sasvim sigurno sadravala GM-kukuruzi GM-soju, kao i pomoæi u oblikutzv. zlatne, a zapravo GM-rie. Shiva u tomenije bila usamljena, ali su reakcije ipakbile burne. Jedan primjer takve “nezahvalnosti”geografski nam je blii: Bosna iHercegovina je nedavno odbila prihvatitiamerièku “poklon-pošiljku” genetski modificiranogStarLink-kukuruza. Da se neradi o hirovima pojedinih ekoloških aktivistaili pak vladâ pojedinih zemalja, govorevrlo ozbiljna i precizna istraivanja oštetnosti ovih proizvoda prvenstveno zazdravlje (zbog èega im je drastièno opalaproða na svjetskom trištu), ali i za biološkuraznolikost kao prirodno i nacionalnodobro. Stoga se izljevi “neogranièenogaltruizma” biotech-kompanija i svjetskihvelesila pokazuju kao vrhunac licemjerstva,kao stavljanje pred teški, ali lani izbor:“Ako doista elite riješiti problemgladi, prihvatite našu pomoæ, bez obzirakakva ona bila!”Izbor se pak ne ogranièava samo na tohoæe li neka zemlja prihvatiti masovnepoklon-pošiljke GM-sjemena ili hrane.Dolazak GM-proizvoda u naše eluce jepuno suptilniji i, moglo bi se reæi, perfidniji.Kod rajèice, paprike ili jagode, kaonekih od vrsta povræa i voæa koje su najugroenijegenetskim modifikacijama,još i moemo na prvi pogled biti sumnjièaviprema njihovu (GM) podrijetlu. No,one posve nevidljive opasnosti oteavaju isamu moguænost sumnje. Pritom se radi oonim proizvodima koje svakodnevnokonzumiramo, a na kojima se ne vidi èakni to što sadre, dok oni sastojci koji suispisani sitnim slovima na ambalai nemajuGM-oznaku. Pobornici “zdrave prehrane”tako više ne mogu znati je li njihovasoja, kao jedna od vrsta koja je na vrhu listeGM-biljaka, doista zdrava. Uzmimo takoðeri primjer neodoljivih èokolada kojeproizvodi Nestle, tvrtka koja je veæ prokazanazbog masovne upotrebe GM-organizamau proizvodnji.No, ne treba iskljuèiti niti èinjenicu dapostoji veliki broj ljudi koji, unatoè upozorenjimao izvjesnoj ili još uvijek neizvjesnojštetnosti GM-hrane, nemaju ništaprotiv ovakve hrane. No, zbog onih drugih,koji ovaj rizik ne ele prihvatiti, na tr-ištu bi GM-hrana trebala biti u najmanjuruku deklarirana kao hrana koja se sastojiod GM-organizama ili ih u sebi sadri.Jedno takvo minimalno demokratsko rješenjeu nekim je zemljama veæ zaivjelo.Michiel Korthals, nizozemski bioetièar istruènjak za problematiku prehrane usvim njezinim aspektima, nedavno me urazgovoru upoznao s nizozemskim rješenjimai daljnjim zahtjevima znanstvenika igraðana. Prema tom rješenju, koje je prihvatljivobarem u prvom koraku, GM-hrananije potpuno zabranjena, ali je jasnoobiljeena kao GM-hrana, tako da oni kojije ne ele koristiti imaju moguænost izbora,jednako kao i u sluèaju košer i halalhrane. Stoga bi i kod nas regulacija problemaGM-hrane trebala krenuti od pravapotrošaèâ na informiranost o tome štokupuju i što jedu. Iako kod nas elja zazdrav(ij)om prehranom podrazumijeva iveæe novèane izdatke, tako da je zdravaprehrana zapravo luksuz, taj ekonomski isocijalni faktor u ovom principijelnom pitanjune bi smio igrati nikakvu ulogu. Onikojima je stalo do toga da se hrane zdravomhranom, bez obzira na konaènu odluku,moraju znati jedu li hranu koja je organskiuzgojena i proizvedena, hranu kojaje tijekom uzgoja i proizvodnje bila kemijskitretirana ili hranu u postupku èijeproizvodnje su korištene genetske modifikacije.Sadašnje stanje u Hrvatskoj na tom jeplanu, blago reèeno, nezadovoljavajuæe.Ne postoji, naime, zakonska regulacija nina jednom planu (oznaèavanje GM-hrane,uvoz GM-hrane i GM-organizama,pokusi s GM-organizmima i proizvodnjaGM-hrane). Zakon koji je u pripremiobeæava poboljšanje. No, ako u njegovuoblikovanju budu imali utjecaja samoznanstveni, ekonomski i politièki faktori,a ne i oni koji bi raspravi doista priskrbilistatus javne rasprave, rješenje æe opetbiti polovièno i, s velikom vjerojatnošæu,nezadovoljavajuæe.Raspolagati svojom sudbinomŠto su stoga one toèke na koje bi uovom problematskom sklopu trebalo obratitipanju i kakva je, s obzirom na njih,perspektiva u Hrvatskoj? Uz nunost temeljnog– biologijskog, filozofijskog, sociologijskog…– rašèišæavanja ovih pitanja,koje se vrlo rijetko smatra nekim“konkretnim” rješenjem, nameæe se u prvomkoraku potreba zakonske regulacijeproblema GM-organizama, a time i GMhrane,naime, zakonska regulacija oznaèavanjaGM-hrane, uvoza i proizvodnjeGM-organizama i GM-hrane te istraivanjakoja su vezana za genetske modifikacije.Ako se Hrvatska odluèi na zabranuuvoza i proizvodnje GM-a, ne samo dane bi bila ošteæena, veæ bi joj se otvorilamoguænost prosperiteta. Na temelju jošuvijek postojeæih preduvjeta – ekološkeèistoæe, genetske nezagaðenosti i velikihneobraðenih površina – Hrvatska bimogla (poèeti) razvijati ekološku poljoprivredu.U situaciji u kojoj mnoge, èak inajbogatije zemlje nemaju više ni osnovnepreduvjete za takvo nešto, Hrvatskabi mogla postati konkurentna na svjetskomtrištu “zdrave hrane” te to kapitaliziratii s obzirom na svoje turistièkepretenzije – ekološki turizam. Hoæe li seto prepoznati kao prosperitet ili æe seprosperitetom nazivati samo mutno bezuvjetno“ukljuèivanje u europske isvjetske integracije” (primjer WTO-a),ostaje, prema sadašnjem stanju stvari, urukama naših vlastodraca.Sitna slova s ambalaeNo, imaju li graðani (“biraèi”) ikakvautjecaja na ono što æe se u toj zdravstveno-ekološko-ekonomsko-politièkojsferidogaðati? Za sada vrlo malo. Nekolikospornih situacija s GM-proizvodima i hepiendikoje se moe smatrati samo privremenima,pokazali su da je i taj slabi utjecajpotreban i koristan. No, smatramda odluèivanje o ovim pitanjima ne smijemos olakšanjem prepuštati znanstvenicimarazlièitih struka, koji su ukljuèeni uovaj posao (moe se slobodno reæi i bussines),a koji se kolebaju izmeðu stvarnihkoristi od genetièkog inenjeringa, s jednestrane, i novih, “velikih” znanstvenihotkriæa ili interesa kompanija za koje rade,s druge strane. Takoðer, odluke oovim pitanjima ne smijemo prepuštatizakonodavnoj i izvršnoj vlasti, pa èak niorganizacijama zelenih, èiji su napori, dakako,za svaku pohvalu. Osjeæaj koji svatkood nas ima (ili nema) u suoèenju sa“sumnjivim” prekrasnim rajèicama ili jagodamana trnici ne znaèi ništa ako nebude osviješten. Nazovemo li taj osjeæajekološkim, moemo reæi da je on nedjelotvorani da iz njega ne mogu proizaæinikakvi zahtjevi ako ne preraste u ekološkusvijest. A ta svijest pojedinog graðaninatakoðer još uvijek ništa ne znaèine naðe li put do svoga oglašavanja. Pojediniglas je pak moguæe uèiniti glasnimsamo ako se ujedini s drugim glasovima,tako da je nuna potreba organiziranjagraðana, bilo da se radi o organizacijama,bilo o neformalnim inicijativama i pritiscimana nadlene organe konaènog odluèivanja.To znaèi da jedino ako doistaprihvatimo odgovornost za svoju sudbinuimamo pravo na zahtjeve vezane zasvoju sudbinu, odnosno jedino u tomsluèaju moemo doista raspolagati svojomsudbinom.

16 III/55, 10. svibnja 2,,1.Kulturalni studijiJim McGuigand svih osnovnih televizijskih dramskihvrsta najviše je znanstvene pozornostiu 1980-im usmjereno nasapunice, uglavnom zato što predstavljajusavršen uzorak za popularnu televizijskuanalizu. U Britaniji, domaæe sapunice zauzimajuvodeæa mjesta na listama popularnosti,a njihovo se gledanje više ne smatranajniom formom kulturnog odreðenja.Njihova serijalnost, ponovljivost i udomaæenostprimjer su glavnih obiljeja televizije.Štoviše, njihov "enski" naèin obraæanjapoduprle su one feministkinje kojesu se umorile od ultraradikalizma 1970-ih.Tako je krajem sedamdesetih i poèetkomosamdesetih sapunica bila uzdignuta nasam vrh televizijske popularnosti.Tahikardija i nadzorMeðutim, sapunice nisu tada prvi putpostale predmetom ozbiljnih prouèavanja.Još u èetrdesetima, u poèecima masovnihamerièkih komunikacijskih istraivanja,digla se prašina oko utjecaja dnevnih radio-serijana domaæice. Te su serije bileprototip anra, a sponzorirali su ih proizvoðaèisapuna. Psihijatar Louis Berg tvrdioje da one uzrokuju “akutna anksiozna stanja,tahikardije, aritmije, poveæanje krvnogtlaka, ubrzano disanje, tremor, vazomotornunestabilnost, noæne more, vrtoglavicui eluèano-crijevne poremeæaje”. Njegovaje izjava smiješno utemeljena naosobnom podvrgavanju intenzivnom perioduslušanja. To je bio tipièni pseudoznanstveniprimjer dizanja moralne panikezbog popularne kulture. Herta Herzog iznjelaje još 1942, u svjetlu empirijskog istraivanjapublike, klasièan protuargumentda slušanje sapunica ispunjava veæ izgraðenepsihološke i društvene potrebe ena.A 1948. Lloyd Warner i William Henrybrane ulogu sapunice u potvrðivanju domaæinskeuloge ena kao supruga i majki.Stoga ne iznenaðuje da feminizam poslije1968. isprva pokazuje neprijateljstvo premaovoj kulturnoj formi, oèito napravljenojda dri ene na njihovu mjestu.Charlotte Brunsdon (Feminism andSoap Opera, 1987), primjeæuje da je “opreènistav feminizma prema sapunici” povezans napetošæu izmeðu naèela realizmai naèela zabave. Sedamdesetih se mnogefeministkinje ale na stereotipe i pozivajuna realistiènije opise ena, zahtijevajuæitako, uoèava Brunsdon, idealnu realnostiza konkretnih enskih iskustava i problemakojima se sapunice uglavnom bave.Njezina napomena saima smekšavanjefeministièke kulturne politike, koja se odrièeopozicije prema mainstreamu, ali, takoðer,odbija i avangardne alternative. Naprimjer, psihoanalitièka kritika klasiènihholivudskih uitaka Laure Mulvey i njezinostrogo nekomercijalno filmsko iskustvo,postalo je odjednom nešto jako staromodno.Takve radikalne feministièke strategije,prema Lorraine Gamman i MargaretMarshment (The Female Gaze, 1988)“pate od elementa pesimizma” i bezuspješnosu maksimalistièke. Nasuprot tome,u osamdesetima dominira stajalište dapovezanost s mainstreamom nudi enamanajbolje izglede.Sapunasti feminizamFeministièka kulturna politikaprihvatila je sapunicu kad seodrekla opozicije premamainstreamuim McGuigan predaje kulturalnu analizu isociologiju na Fakultetu društvenih i humanistièkihznanosti Sveuèilišta u Loughboroughu.Napisao je Cultural Populism (1992), Cultureand Public Sphere (1996), s Ann Gray je priredio èitankuStudyng Culture (1993, za drugo izdanje2 1997), a uredio je i zbornik Cultural Metodhologies(1997). Tekst Sapunasti feminizam odlomak je iz njegoveknjige Cultural Populism.Sapunica ne dovodidramu na sklizak teren,ona je glavna formatelevizijske umjetnostianr vrijedan preziraKao i na drugim poljima prouèavanjapopularne kulture, tako i ovdje postojizamjetno kolebanje izmeðu dijalektièkogpopulizma hegemonijske teorijei nekritiènog populizma novog revizionizma.Ovo se moe ilustrirati s dva akademskapriloga o sapunicama na Meðunarodnomtelevizijskom festivalu u Edinburghu1977. i 1985. Taj festival uglavnomposjeæuju televizijski struènjaci da bi raspravljalio razvoju tehnologije. Kad su1977. Richard Dyer, Terry Lovell i JeanMcCrindle odrali izlaganje na temu “Sapunicei ene” susreli su se s neshvatljivimzaprepaštenjem. Isprovocirali su muškikarakter festivala tako što su ukazali naminimalan broj enskih sudionika i manjakenskih tema. Nitko se od sudionika,u argumentima vezanim uz politiku televizijskihdrama, nije osvrnuo na prikazivanjeena.Dyer, Lovell i McCrindle su objasnilisvoje zanimanje za prozaiènu formu sapunice:njezina tradicionalna povezanost saenama, kako u smislu prikazivanja, tako ikad je rijeè o gledateljskim preferencijama.To je anr koji ima “granice”, ali kojitakoðer nudi “moguænosti” za “kritièkifeminizam”. Coronation Street je prikazala“jaku, neovisnu enu, koja stvara veæinuakcije”. Pa ipak, oni i dalje smatraju sapunicu“prezira vrijednom” te izjavljuju dabi ona trebala biti “beskompromisno napadnuta”zato što strukture moæi koje tereteene nisu primjereno prikazane. Timeoni nisu samo ukazivali na opreène moguænostisapunica: njihova vlastita pozicijamogla se analizirati kao unutarnja opreènosti nedosljednost, razotkrivajuæipovezanost ideološkog utjecaja s uvaavanjempopularnog ukusa, tipièan za podruèjeprouèavanja. Kao što su prkosili televizijskimzaposlenicima na njihovu terenu,Dyer, Lovell i McCrindle napadaju althusserovsko-lacanovskukritiku realizmana akademskom terenu: «Ovaj antirealizamprelagano klizi u neprijateljstvo premasvim ili pak prema veæini popularnihformi i konvencija. Htjeli smo prouèavatisapunicu baš zato što je popularna: ona jeza ene i o enama, nije prestina i htjelismo otkriti zašto prua uitak milijunimaljudi i povezati to s njezinim ideološkimutjecajima».Gledateljice znaju najboljeNadovezujuæi se na stajalište da je sapunica“prezira vrijedna”, oni su hrabrobili spremni reæi neke pozitivne stvari otom anru: ”uivanje u bliskim ivotnimdetaljima”, “zabava kao potvrda” i “otvorenkraj”. Takoðer su se osvrnuli na utopijskeosjeæaje “jakosti”, “transparentnosti”i “zajedništva”, evocirane u britanskimsapunicama, posebno u fiktivnom svijeturadnièke klase serije Coronation Street.Intervencija Dyera i njegovih suradnikaodluèno je stavila sapunicu na dnevni redfeministièke kulturalne politike u Britaniji.Oni su zahtijevali radikalizaciju potencijalnogpripadnika anra, nešto što je serijaChannela Four Brookside, pokrenuta1982. pokazala na vrlo kvalitetan naèin.Brookside, sa svojim relativno velikimbrojem muških identifikacijskih likova ibavljenjem javnim temama poput, naprimjer, nezaposlenosti, uèinio je sapunicuprivlaènijom i muškarcima i enama.No, èineæi to, serija je pridonijela razvodnjavanjuenske upuæenosti u anr. Istustrategiju je oponašala i serija Crossroads,ali se ispostavilo - na loš naèin.Na edinburghskom Televizijskom festivalu1985, Dorothy Hobson je takoðerprkosila televizijskim profesionalcima nanjihovu terenu, meðutim puno manjekonfliktno nego što su to uèinili Dyer,Lovell i McCrindle. Ona je prigovorila samimtelevizijskim zaposlenicima zbog njihovaprezira prema sapunicama. Njezinargument je bio da je sapunica dobra i zatelevizijske kompanije i za gledatelje:svatko treba biti zadovoljan. Takoðer jetraila naèin da se izbrišu preostale feministièkesumnje vezane uz anr: «Pitanjavezana uz sapunicu kao zatvoreni oblikdrame koja je u konaènici konzervativnazato što raspleti nikad nisu progresivni, neuzimaju u obzir doprinos gledateljstva urazumijevanju drame. Na kraju, ja bihzakljuèila da je sapunica jedna od najprogresivnijihtelevizijskih formi zato što je toforma koju kontroliraju gledatelji. Produkcijamoe staviti kakvu god solucijueli, ali gledatelj/-ica uvijek zna najbolje.Oni uvijek reinterpretiraju kraj i imaju razumijevanjaza dramatske potrebe programa,ili za ignoriranje stvarnosti od straneproducenata. Sapunica ne dovodi dramuna sklizak teren, ona je glavna forma televizijskeumjetnosti».Otvorenost anra (njegova neprekidnosti smisao za nerješivu buduænost), nakoju je upozorila Hobson, jedan je od osnovnihargumenata za enski i feministièkipotencijal sapunice. Meðutim, Hobsonse na ovo nadovezuje ekstremnom verzijomkoncepta aktivnog gledateljstva (nijebitno kako se razvija prièa jer æe ionakogledateljstvo donijeti svoj vlastiti sud) izahtjevom za umjetnièki status. Nadalje,ona smatra da je gledateljstvo toliko zadovoljnos onim što se trenutno nudi da jenezamislivo da bi postojala potraznja zaneim boljim. To je panglosovski pogledna popularnu kulturu: sve je dobro u najboljemod moguæih svjetova.Miješanje granicaIako teoretièari sapunice generalnopoštuju nalog Rolanda Barthesa da je potrebnobiti oboavatelj da bi se moglo bitikritièar, nekolicina ih je tako nerefleksivnapoput Dorothy Hobson. ChristineGeraghty (Women and Soap Opera, 1991),vodeæa britanska teoretièarka sapunica,priznaje odreðenu podvojenost oko svegatoga. Ona vjeruje da anr nudi enamaprostor u kojem se vjebaju njihove vještinei potvrðuje njihov osjeæaj za stvarnost,ali to ne znaèi da gledateljstvo uvijekaktivira ove potencijale. Geraghty je skeptiènaprema preopæenitim argumentimavezanim uz moæ publike, premda se onaopire tendenciji tipiènoj za amerièki naèinpisanja, da se stajalište gledatelja izvodiiz samog teksta. Klasièni primjer takvogtekstualnog determinizma predstavljastajalište Tanie Modleski (Loving with aVenegance, 1984) da sapunice, nudeæibrojne i promjenjive identifikacije prekoniza likova, pruaju gledateljstvu poziciju“jedne vrste idealne majke: osobe kojaposjeduje veæu mudrost od sve njezinedjece”. Meðutim, u raspravi o etnografskomprouèavanju gledanjaamerièkih sapunica, EllenSeiter i Gabriele Kreutzner(Remote Control, 1989), komentirajuneadekvatnost tezekoju zastupa Modleski iukazuju na nešto dijalektiènijistav: ”Modelski ne nudimoguænost za svjestan otporprema tekstu sapunice: gledateljevapozicija je koncipiranau terminima savršenouspješne socijalizacije spolakoji se u potpunosti uklapa u(bijeli) enski ideal srednjeklase”.U teorijskoj literaturi trajerasprava oko toga što ustvari èini anr sapunice. Naprimjer, Muriel Cantor i SuzannePingree (The SoapOpera, 1983) su htjele sapunicustaviti u granice “klasiène”forme amerièkih dnevnihserija, forme na osnovikojih su napravljene neštonovije australske sapunicepoput Neighboursa: dnevneepizode i produkcijska tehnikasu jedva moderniji od epizoda iz pedesetihkoje su išle uivo. One su inzistirale,s dobrim razlogom, na razlièitostiovih sapunica od udarnih serija poputDallasa i Dinastije, napravljenih filmiènoi skupo za meðunarodno trište. Takoðerpostoji problem da li brazilske telenovele,koje uobièajeno traju po šest mjeseci,pripadaju anru. Britanske ranoveèernjeserije veæ su drugi tip: ne prikazuju sesvaki vikend, ali posjeduju trajnost i ukazujuna stvarno vrijeme. Meðu razlièitimprogramima koji nose naziv “sapunica”postoje razlike u broju dogaðanja, trajnosti,organizaciji vremena i prostora,mizansceni i ideološkoj tematici. Meðutim,puno vanije od preciznosti definicijeje ono što Geraghty opisuje kao “miješanjegranica izmeðu sapunice i drugihanrova”. Na primjer, mnogostruka narativnastruktura serije Hill Street Blues bilaje slièna programima koje bismo primarnodefinirali kao “sapunicu”. PostmodernistièkiTwin Peaks crpio je svojugraðu iz udarnih amerièkih sapunica,kombinirajuæi je s policijskim istragama inadrealistièkim “umjetnièkim” filmovima.Twin Peaks je takoðer doveo maskulinizacijusapunice do jedne nove i zabrinjavajuæegranice, prelazeæi je, zapravo,ulaskom u pornografski stilizirano nasiljenad enama.Prevele s engleskog:Blanka Treselj i Klara Biliæ

III/55, 10. svibnja 2,,1 17Kulturalni studijiChristine Geraghtymještanje sapunica koje seprikazuju u udarnom veèernjemterminu u kompleksandiskurs enske fikcijeveoma je problematièno. I ljubavniroman i enski film imajusvoje unutrašnje konvencije i njihovase veza s publikom tek poèelaistraivati. Uz to, te veèernjesapunice, za razliku od njihovihdnevnih ekvivalenata, nisu nikadbile shvaæene kao da su posve ilipreteno namijenjene enama,dakle na isti naèin kao što sushvaæeni ljubavni roman i enskifilm. U 1980-im su ih pritisci zapromjenom pomaknuli èak i daljeod iskljuèive kategorizacijekao enske fikcije.Logika enske fikcijeUnatoè tome, te sapunice imajumnogo zajednièkog s njihovimekvivalentima u drugim medijima,dovoljno da se usporedbanjihove sliènosti i razlièitosti uèiniplodnim poslom. U svakomanru, bio to ljubavni roman,enski film ili sapunica, naglasakje na protagonistici koja iziskujeèitateljsku podršku i èije razlogeza akciju shvaæa publika, ali nenuno i muški likovi. U sva trianra postoji podjela izmeðu javnei privatne sfere, muških i enskihprostora, a enina je nadmoæu prièi utemeljena na njezinu razumijevanjui kontroli areneemocionalnosti. Ako joj se prijetiloili ako je poraena, to je zbogtoga što su te stvari neprimjetneu javnom svijetu, pa njezine vještineprolaze neopaeno ili su odbaèene.Unutar ta tri anra, fizièkaradnja nije motivirajuæa sila uprièi, veæ je naglasak na izgradnjii odravanju veza u kojima je verbalniizraz osjeæaja ili pak suzdr-avanje od tih izraza presudno zarazrješenje. Pritom, sva tri anraele omoguæiti svojim èitateljimada zamisle idealan svijet u kojemje vrijednostima koje su tradicionalnopovezane sa enama ponuðenprostor i izraz u kojem se nalazimodel prema kojem se veza,posebno izmeðu ena i muškaraca,mogla drugaèije organizirati, ito prema enskim uvjetima.Naglasak na fantaziji i eskapizmuu enskoj fikciji povezanje s naèinom na koji se sporna pitanjaistrauju kroz kreaciju utopijeu kojoj su vrijednosti povezanes osobnom sferom dominantneili kroz distopije u kojimasu ogoljene konzekvencije ignoriranjatakvih vrijednosti. Ovajdvostruko uokvireni eskapizamje toliko vaan enskoj fikciji davrijedi dalje pratiti i pomnije istraivatiidealan svijet koji je takomuèno ponuðen. Pritom seelim odmaknuti od psihoanalitièkogmodela, korištenog iskljuèivou amerièkoj feministièkojkritici, i umjesto toga prikazatiznaèajke sapunice, a zatim ineke elemente enske fikcije,preko utopijskog okvira što ga jeRichard Dyer ponudio u svomutjecajnom radu o vrijednostimazabave (Entertainment and utopia,1981),.Prema utopijskom osjeæajuDyerov model omoguæujenam uvid u funkcioniranje porivaza bijegom i objašnjava zaštoto ostaje stalna karakteristika, nesamo zabave, nego i specifiènoenske fikcije. On vidi funkcijuzabave u tome da ona «nudi sliku'neèeg boljeg' kamo se moepobjeæi ili neèeg što iznimno jakoelimo, a što naši svakodnevniivoti ne omoguæuju. Alternative,nade, elje - to su stvari utopije,osjeæaj da stvari mogu bitibolje; to je nešto drugo od onogašto jest, nešto što moe bitizamišljeno i ostvareno». Dyernaglašava da ono što zabava nudinije prikazivanje neèega na štoidealan svijet moe slièiti, negokako bi se u njemu moglo osjeæati:“utopiènost je obuhvaæena uosjeæaju koji ostvaruje, radije jeprikazano kako bi se u utopijiosjeæalo, nego kako bi ona bilaUtopijski spektakl obiljaFantazija i eskapizamenske fikcije povezan je snaèinom na koji se stvarautopija u kojoj dominirajuosobne vrijednosti ili pakdistopija u kojoj one nepostojehristine Geraghty je profesoricakomunikacije na Goldsmith´skoledu londonskog Sveuèilišta.Objavila je knjige Women and Soap Opera(1991), British Cinema in the Fifties(2000) i supriredila The Television StudiesBook (1998). Tekst Utopijski spektaklobilja odlomak je iz knjige Womenand Soap Opera.organizirana».Dyer kategorizira iskustvoponuðeno zabavom u niz “utopijskihrješenja” i govori kakoona odnose na manjkavosti društva.Pritom su iskustvo nestašicei nejednaka raspodjela bogatstvapostavljeni naspram utopijskogzadovoljsta obilja i materjalnejednakosti; iscrpljenost, tegobanposao, otuðeni rad, pritisci urbanogivota suprostavljeni su izrazumoæi u kojoj su ujedinjeni radi igra; pustoš i monotonija suprostavljenesu snazi utopijskogrješenja sa njihovim naglascimana uzbuðenju i drami u ivotimapojedinaca; osjeæaj manipulacije,nesposobnost da se uðe ispodpovršine u opreci je s utopijskimkonceptom transparentnosti, s”otvorenim, spontanim, iskrenimkomunikacijama i vezama”;napokon, iskustvo fragmentacije,“poslovna mobilnost, selidbeZabava neprikazuje kakoidealan svijet moeizgledati, negokako bi se u njemumogli osjeæatiu nove stanove, razvitak legislativeprotiv kolektivne akcije”,suprostavljena je utopijskom osjeæanjupripadanja zajednici kojaje poduprta javnim interesima ikolektivnom djelatnošæu. Zabava,stoga nudi iskustvo drugaèijegsvijeta, onoga koji je zapravoeskapistièki zato što je utemeljenna nedostacima svakodnevnogivotnog iskustva. Dyer ne raspravljao tome jesu li iskorištenesve moguænosti ove potrage zautopijskim rješenjem. Tvrdi da jeu mjuziklima, primjerice, “ovamoguænost uvijek latentna”, ali ida utopijsku senzibilnost prikazanuu zabavi treba razumjetikao promjenu jedino ako je prihvaæenai ako se u njoj uiva. Utopijskemoguænosti ponuðene usapunicama nisu na isti naèin prikazanena svim programima, pase britanske sapunice, primjerice,razlikuju od amerièkih. Da bi sevidjelo kako razlièiti programiispunjavaju razlièite funkcije,mora se poæi od utopijskog obeæanjašto ga sapunica nudi kaoanr u cjelini.Snaga kao dinamikaSnaga je u britanskim i amerièkimsapunicama izraenaformalno na naèin na koji suprièe razvijene i iskorištene,kao i kroz narativnu strukturukoja dopušta preklapanje prièada bi dostigle jedna drugu spauzom koja je jedva dovoljnada bi se udahnulo. EastEnders jesva u posebno brzim pomacima,rez od prièe do prièe dovodi dobrzih eksplozija radnje. Jednapolusatna epizoda u oujku1988. imala je trideset prizorakoji su donosili više od jedneradnje. Dogaðaji u Dallasu i Dinastijiimaju sliènu uvjerljivost ikapacitet za promjenom kretanjaradnje unutar epizode. Snagaje takoðer izraena i kroz lik.Razlika izmeðu britanskih iamerièkih programa u karakteriziranjusnage je poprilièno velika.U amerièkim sapunicama,ona je izraena veæinom krozmuške likove ili kroz enske likovekoji operiraju u javnoj sferi.Snaga je oznaèena pomoæunaglaska na dinamici rada, voljeza kockanjem s riskantnim predosjeæajemkoja iskustvo brzomijenja u sreæu. Otkad je veæinaposlovnih operacija ogranièena,naglasak je stavljen više na aktivnostsamu nego na njezinunamjeru. J.R. je lik, bez oklijevanjapovezan s ovom vrstomsnage, ali Alexis i Blake su takoðerprimjeri kako ona moe bitiizraena kroz poslovnu stranu.Snaga u britanskim sapunicama,meðutim, povezana je saenskim likovima i nije izraenakroz rad veæ kroz aktivno sudioništvou javnom ivotu zajednice.To se moe najjasnijevidjeti u snanim enskim likovimaiz serija Coronation Streeti EastEnders, u njihovim brzimduhovitim odgovorima, organizacijskojsposobnosti i odluènostida ne budu zapostavljene.U amerièkim je sapunicama aktivnostvanija od aktualnih dogaðaja,ali taj izraz snage ima isvoju tamnu stranu, osobitokad se koristi za upravljanjedrugima.Šokantna je ironijau tome da Dallasgledaju širomsvijeta ljudi koji susami rtvegrabeljivostiamerièkog“big businessa”Obilje posvudaKategorija obilja takoðer seupotrebljava razlièito i uoèljivijaje u amerièkim sapunicama. Unjima je siromaštvo eliminiranojednostavnom taktikom ignoriranjai publika je pozvana uivatiu spektaklu obilja. To se posebnoodnosi na Dinastiju, gdjese kostimi i ambijent èine izabraniviše zbog izgleda i osjeæajanego zbog prikladnosti prièe.enske haljine su od svile, satenai baršuna, sjajnih materijalakoji konotiraju senzualnost.Ambijent je preplavljen luksuznimstvarima, od svjeeg cvijeæau svakom kutu do skupocjenihslika na zidovima. Glavne potrebesu transformirane u luksuzpomoæu njihove beskrajne raspoloivosti.Hrana i piæe se pojavljujumagijski u najskupljemobliku - šampanjac doslovno teèeu potocima ili bar kao èaj ubritanskim sapunicama; hotelise koriste kao da su kuæe, kao dasu blagdanski uici najnormalnijastvar; zemlja se kupuje iprodaje kao u supermarketu, aprivatni avioni prevoze likovepreko amerièkih drava kao daprolaze kroz grad.Zanimljivo je, zaista, da je toobilje bez razlike dostupno svimai da nije, poput snage, povezanosa “zloèestim” likovima.Krystle i Alexis, namjerno razlièiteu ostalim pogledima, uivajulagodnost obilja i senzualnostmaterijalnog zadovoljstva. Upravoje taj konzumerizam bezkraja ono što toliko skandalizirakritièare Dallasa i Dinastije, ašokantna je ironija u tome daDallas gledaju širom svijeta ljudikoji su sami rtve grabeljivostiamerièkog “big businessa”.Ali kritizirati gledateljeznaæi podcjeniti fenomen i utopijskubazu poziva. Ono što nudei Dallas i Dinastija jest osjeæajkoji govori kako izgleda kadsu sve materijalne potrebe namirene,kad je bijeda poraena ikad se uivata u obilju. Kritièarito mogu zvati pohlepom, alipohlepa i sebiènost imaju svojekorijene u siromaštvu, u spoznajida se moda nema dovoljnoda bi se preivjelo.Prevela s engleskog: IvanaDomaæinoviæ

18 III/55, 10. svibnja 2,,1.Ivan Padjenzazovi su, prvo, izazovprofanog, tj. oskvrnuæavjerskog, odnosno svetognjegovim pretvaranjem u politièko;drugo, izazov kulturnog,tj. apsolutizacije partikularnogabeskorisnog što pripada kolektivu,naroèito apsolutizacija u politièkome;treæe, izazov realnog,tj. politièke stvarnosti stvorene1990-ih na podruèju bivše Jugoslavije.Navedene èinjenice izazovi susvim politièkim subjektima kojistvaraju javne politike o manjinamau Hrvatskoj, tj. hrvatskomnarodu kao veæini, nacionalnimmanjinama i institucijama koje bitrebale promicati vrijednosti cjeline.Politièki subjekti koji stvarajujavne politike u interesu prvenstvenoveæinskog naroda uRepublici Hrvatskoj jesu politièkestranke s hrvatskim obiljejima,nevladine institucije koje sevide povezanima prvenstveno shrvatskim narodom, kao što suto Katolièka crkva ili Matica Hrvatskate, bez obzira na svojaobiljeja i samorazumijevanje,veæina kulturnih institucija u RepubliciHrvatskoj. Politièki subjektikoji stvaraju javne politikeu interesu prvenstveno nacionalnihi etnièkih manjina u RepubliciHrvatskoj uglavnom su izrièitemanjinske institucije. Izazovio kojima je rijeè u ovom papiruizazovi su ponajviše institucijamasrpske i bošnjaèke manjine,ne samo zbog toga jer su onenajbrojnije nacionalne manjine uRepublici Hrvatskoj nego i zbogtoga jer su njihove kulture ponekim svojim sastojcima – kaošto su jezik i narodni obièaji –veoma bliske kulturi hrvatskognaroda, a po nekima – ponajprijepo religiji – od njega mnogo udaljenijeod, primjerice, kulture Talijanaili Maðara. Politièki subjektikoji bi trebali stvarati javnepolitike što promièu interese cjelineukljuèuju Republiku Hrvatsku,nevladine organizacije zapromicanje opæih interesa kaošto su vladavina prava ili ljudskaprava te meðunarodne vladineorganizacije, kao što su Organizacijaza evropsku sigurnost i suradnjui Vijeæe Evrope.Nastojat æu o izazovima manjinskimpolitikama govoriti sastajališta cjeline. Uzgredni jerazlog taj što ovaj tekst pišemkao predstavnik Hrvatskogapravnog centra, koji promièe vrijednostivladavine prava, socijalnedrave i odrivog razvoja.Odluèujuæi je razlog taj što samkontinentalni evropski pravnik,koji je treniran da razmišlja kaosudac. Kad kaem da æu nastojatigovoriti sa stajališta cjeline, tomeðu ostalim znaèi sljedeæe: neæupoštovati politièku korektnostkoja mi dopušta da kao Hrvatili Eskim kritiziram samo svojeHrvate, odnosno Eskime, te zahtijevada èekam da moji sudruziSrbi ili Indijanci odrade kritikusvojih Srba, odnosno Indijanaca.Izazov profanogIzazov profanog, tj. oskvrnuæavjerskog, odnosno svetog,vidljiv je najèešæe u nastojanjimaKatolièke crkve u Hrvatskoj dabez dovoljnoga vjerskog razlogadjeluje kao zaštitnik nacionalnogidentiteta Hrvata, sve dotle da tajidentitet povezuje s njihovim katolièkimvjerskim identitetom.Ta su nastojanja primjetna veædesetljeæima. Dovoljno je ovdjespomenuti bliskost vanih dijelovaKatolièke crkve u HrvatskojNezavisnoj Dravi Hrvatskoj iHrvatskoj demokratskoj zajednici.Pritom ne previðam da se tase bliskost moe dijelom opravdatisa crkvenoga vlastitog stajalištavanjskim prijetnjama kojimaje hrvatski narod bio izloen neposrednoprije poèetka uspostavekako NDH, tako i HDZ-a.No, s toga istog stajališta kakoje ono redefinirano na II. vatikanskomkoncilu nije moguæenaæi razloge za to da se nekamjesna crkva posebno zauzimaza oèuvanje nacionalnog identitetanaroda koji je uspostaviovlastitu nacionalnu dravu te izgradioosnovne institucije pluralistièkedemokracije, socijalnedrave i vladavine prava, a Katolièkacrkva u Hrvatskoj i nakonokonèanja posljednjeg rata,1995., upravo to èini. Vaan jeprimjer stajalište Hrvatske biskupskekonferencije iz 2000. godineo školskom vjeronauku, kojimse istièe da je svrha školskogvjeronauka razvoj ne samo vjerskognego i kulturnog i nacionalnogidentiteta. Drugi su vaanprimjer poziv odbora Hrvatskebiskupske konferencije od prednekoliko tjedana i poziv zagrebaèkihbiskupa od pred nekolikodana upuæeni hrvatskim katolièkimgraðanima da u popisu stanovništvakoji je upravo u tijekuizjave ne samo svoj vjerski nego isvoj nacionalni identitet. Te isliène iskaze posebne brige Katolièkecrkve u Hrvatskoj za hrvatskinacionalni identitet lako jeopravdati razlozima tradicionalnekršæanske politike.Cilj tradicionalne kršæanskepolitike, kako se ona razvijala odnegdje poèetka 4. stoljeæa do II.vatikanskog koncila 1960-ih godina,bio je taj da što veæi brojpolitièkih zajednica postane kršæanskimpolitièkim zajednicama.U tom smislu da u njima kršæanstvo,s jedne strane, postaneslubenom religijom (iako nenuno jedinom priznatom) i, sdruge, na poseban naèin (obredimai sl.) sudjeluje u politièkomivotu. Taj cilj je u mnogoèemunespojiv s nacionalizmom. Meðutim,Katolièka crkva nije seustezala od toga da se poslui nacionalizmomkao sredstvom zanjegovo postizanje. Tako je u vrijemebiskupa Strossmayera, i putemnjega, poticala jugoslavenstvo,u uvjerenju da æe na taj naèinpostati vodeæom vjerskomzajednicom i meðu pravoslavnimjunim Slavenima. Kad se ta strategijapokazala neuspješnom,Katolièka je crkva poèela poticatihrvatski nacionalizam zato daputem njega pretvori Hrvatsku ukatolièku dravu.Meðutim, djelovanje Katolièkecrkve kao zaštitnika nacionalnogidentiteta Hrvata u okrujuu kojemu su Hrvati uspostaviliTri izazova manjinskimpolitikama u današnjoj HrvatskojRevidirana integralnaverzija uvodnog priopæenjana meðunarodnoj konferencijiIzazovi manjinskepolitike u Hrvatskoj danas(organizatori: Srpskonarodno vijeæe, Fridrich-Naumann-Stiftung,Hrvatski pravni centar;Zagreb, Novinarski dom,5 – 6 travnja 2001.)Uvjerenje da jeumjetnostnajsavršenija odsvih ljudskihdjelatnosti ponaravi stvari vodi upolitiku kaoiracionalan èin, kojine moe biti nitispoznat nitipodvrgnut bilokakvim moralnimili pravnimstandardimasvoju nacionalnu dravu nijeprihvatljivo sa stajališta socijalneetike koju Katolièka crkva ispovijedanakon II. vatikanskogkoncila, na kojemu je donijela,meðu ostalim, "Deklaraciju ovjerskoj slobodi." Nije prihvatljivozbog dva glavna i dva dodatnarazloga.Prvo i najvanije zbog toga jerje nastojanje bilo koje kršæanskecrkve da uspostavi kršæansku politièkuzajednicu nedopustivaprofanacija, tj. oskvrnuæe samogkršæanstva kao vjere i svetinje. Daje Krist htio da njegovim sljedbenicimanjihova drava nosi kri teda drava prisiljava nevjernike daga prihvate, ne bi on sam izabraoda bude na kriu razapet. Tom temeljnomsmislu kršæanstva Katolièkacrkva poèela se vraæati "Deklaracijomo vjerskoj slobodi", kojomje prihvatila da je osobnodostojanstvo svakog èovjeka temeljnapolitièka vrijednost te daosobno dostojanstvo ne moe bitizajamèeno bez slobode savjestii vjeroispovijesti svakog èovjeka.Drugo, zbog toga jer povezivanjevjerskog i nacionalnogidentiteta vodi ustanovljavanjupolitièke zajednice kao personalnezajednice. Takva zajednica nemoe se konstituirati kao drava,koja ima granice, nego samo kaocarstvo, koje nema granice. Stogatakva zajednica ne moe normalnosudjelovati u meðunarodnojzajednici, koju saèinjavaju drave.Štoviše, personalna politièka zajednicaneizbjeno ulazi u sukobe,s jedne strane, s vlastitim stanovništvomkoje ne dri svojim a,s druge, sa stanovništvom susjednihdrava koje dri svojim. Samose po sebi razumije da posljediceuspostavljanja personalne politièkezajednice, koje tendiraju anarhiji,ne mogu biti prihvatljive nikakvojkršæanskoj etici, pa takoniti socijalnoj etici i politici Katolièkecrkve.Treæi je razlog konstituiranjenacije kao zajednice utemeljene ukulturi. Èetvrti je razlog stvaranjenepremostivog jaza izmeðu pomišljenepolitike i politièke realnosti.Te razloge u ovom trenutkusamo spominjem jer je svaki odtih razloga poseban izazov manjinskimpolitikama u današnjojHrvatskoj, analiziran u drugom itreæem odsjeku ovog teksta.Ako se grubo ne varam, sve štosam kazao o djelovanju Katolièkecrkve kao zaštitnika nacionalnogidentiteta Hrvata u okruju u kojemusu Hrvati uspostavili svojunacionalnu dravu vrijedi, uslijedosobitosti razvoja pravoslavlja, ujoš veæoj mjeri za djelovanje Srpskepravoslavne crkve kao zaštitnikanacionalnog identiteta Srbau okruju u kojemu su Srbi uspostavilisvoju nacionalnu dravu(vrijedi u još veæoj mjeri prvozbog toga jer pravoslavne crkvenisu stekle onu samostalnost uodnosu na politièke zajednice kojuje Rimska, tj. Katolièka crkvastekla u 11. stoljeæu; drugo zbogtoga jer nisu promislile svoj odnosspram politièkih zajednica nanaèin na koji su to uèinile Katolièkacrkva i neke druge zapadnekršæanske zajednice).Sudeæi po ocjenama da je rat napodruèju bivše Jugoslavije pridonioporastu i islamskog fundamentalizma,to što sam kazao oodnosu Katolièke crkve i Srpskepravoslavne crkve spram hrvatskog,odnosno srpskog nacionalizmavrijedi takoðer u nezanemarivojmjeri za utjecaj islamskezajednice na formiranje bošnjaèkognacionalizma.Cjeline koje bi trebale odgovoritiprofanaciji kao izazovumanjinskim politikama te odgovoreza sada nemaju.Vjerske zajednice, od kojih bisvaka po svom samorazumijevanjutrebala ponuditi cjelovit odgovorizazovu profanacije, vjerskei nacionalne mrnje te sliènimdruštvenim zlima, nisu rješenjeproblema nego, kako sampokazao, njihov vaan izvor.Niti Republika Hrvatska nemoe biti takvom cjelinom jer jeprotivno vlastitom ustavu zakljuèilasa Svetom Stolicom ugovorekojima privilegira Katolièkucrkvu.Meðunarodna zajednica jeonemoguæena da djeluje kao cjelinazbog niza razloga, od kojihje korisno spomenuti dva:– prvo, zbog toga jer je odnoscrkve i drave, za razliku od odnosanacionalne veæine i nacionalnihmanjina, stvar domaæenadlenosti nacionalnih drava,koja je tek malim dijelom preuzetaod regionalnih integracija,kao što je to Vijeæe Evrope;– drugo, zbog pogrešne procjene,koja je monumentalno iskazanau knjizi Nedovršeni mir:Izvještaj Meðunarodne komisijeza Balkan (1996), da rat na podruèjubivše Jugoslavije nije bioizazvan vjerskim razlozima, a nijejer su tako izjavili velikodostojnicisvih vodeæih vjerskih zajednica(sic!).Izazov kulturnogIzazov kulturnog, tj. apsolutizacijepartikularnoga beskorisnogšto pripada kolektivu, potpunoje neprimjetan u današnjojHrvatskoj jer je sveprisutan. Izravnijereèeno, u Hrvatskoj javnostikulturu je jedva moguæezapaziti zbog toga jer osim njegotovo nièega drugog nema.Prva je nosiva pretpostavkakulture uvjerenje da je umjetnostne samo razlièita od ostalih ljudskihdjelatnosti, odnosno tvorbi,nego i najsavršenija od njih. To jeuvjerenje po prilici toliko toènokoliko i uvjerenje – rašireno meðuteolozima i filozofima kojigotovo ništa ne znaju o pravu alise dre bogopomazanim zakonodavcima– da su moral i pravonaèelno razlièiti predmeti te da jeonaj tko se ponaša moralno eoipso mnogo moralniji od onogatko se ponaša pravno. Meðutim,upravo je u skladu s tim uvjerenjem,o posebnosti i uzvišenostiumjetnosti, ustrojeno cjelokupnohrvatsko školstvo te sve veæidio javnih medija.Osnovna je postavka skrivenemetodike hrvatskog školstva uvjerenjeda školski tekstovi ne valjajute da trebaju biti nadomješteniboljima. Ta je postavka opazivana svim razinama školstva,od osnovnog do poslijediplomskihstudija. Manifestira se najèešæe,s jedne strane, tvrdnjamamnoštva nastavnika da raspolo-ivi udbenici i priruènici, osimonih koje su napisali sami ti nastavnici,ili nisu zadovoljavajuæi ilinisu potpuni pa trebaju biti dopunjenipredavanjima nastavnika;a, s druge, nastojanjimamnoštva uèenika i, još više, studenatada nauèe zadano gradivone iz propisanih udbenika negoiz zabiljeaka s predavanja ili izod studenata proizvedenih pregledapropisanog školskog gradiva.Tako uslijed navike hrvatskihnastavnika da diktiraju svoja predavanjau uèenièko pero te navikestudenata da takav saetakprimaju ili èak trae, dok svijetulazi u cyber galaksiju, hrvatskoškolstvo još nije do kraja ušlo nitiu Gutenbergovu.Osnovna postavka skrivenemetodike, da školska literaturane valja, vrlo vjerojatno proizlaziiz uvjerenja da racionalno moebiti dokuèiv jedino rezultatspoznaje, tj. gotova znanja, a ne iput k spoznaji jer je on u potpunostispontan i neponovljiv umjetnièkièin. Za takav èin moguæese pripremiti uèeæi odreðenevještine oponašanjem nastavnika,kao što klavirist vjeba ljestviceudarajuæi tipke što sliènijesvom uèitelju. Stoga po vladajuæojpostavci skrivene metodikehrvatskog školstva, prosjeèanuèenik ili student moe doprijetido znanja samo tako da memorirai imitira svojeg nastavnika, tj.da postane štreber; no, za razlikuod prosjeènoga, nadareni je uèenik,kao i njegov uèitelj, umjetnik.Ne piše suhoparne, znanstvenetekstove nego nadahnuteeseje. Kad tumaèi knjievni ilièak filozofijski ili socijalnoteorijskitekst, radi to na naèin nakoji Pogoreliæ tumaèi Chopina,pretvarajuæi ga u PogoreliæevogChopina. Reèeno obiènim hrvat-

III/55, 10. svibnja 2,,1 19skim, ne piše jasno i razgovijetnoo predmetu, nego bljuzgari popapiru.Takav naèin pisanja bio je posveprihvatljiv u prvim izdanjimahrvatskih umjetnièkih enciklopedija,ali ne i u novinarstvu.Uèenièke novine Polet iz kasnih1970-ih i to su izmijenile. Poletovstil tzv. autorskog novinarstvapostao je nakon 1990. standardomveæeg dijela hrvatskogtiska. Štoviše, postao je samorazumljivomslobodom izraavanjanarcisoidnih komentatora udnevnicima Hrvatske televizije.Druga je nosiva pretpostavkakulture uvjerenje da umjetnost,bez obzira na to pripada li djelatnost,odnosno tvorba nerašèlanjenezajednice ili individualiziranihautora, zajednici. To uvjerenje,koje je primjetno naroèitou pridjevu "hrvatski knjievnik"ili u, nešto starijemu, "proleterskaumjetnost" ili u sada svimasamorazumljivome zahtjevu da okulturi trebaju odluèivati kulturnidjelatnici, toliko je toèno, odnosnoispravno koliko i uvjerenjeda postoji hrvatska biologijaili proleterska historiografija ilida o odvjetnièkim tarifama trebajuodluèivati samo odvjetnici.Meðutim, upravo u skladu s timuvjerenjem, o ne samo posebnostii uzvišenosti umjetnostinego i njezinoj pripadnosti umjetnostinekoj odreðenoj zajednici,ustrojena je cjelokupna hrvatskajavnost.To se najbolje vidi u kulturnimtjednicima. Oni su, doduše, niskotirani,no vani su po tom štose prividno uzdiu iznad razineobiènih medija pa se stoga s uspjehomobraæaju najpismenijemdijelu hrvatskog stanovništva. Samozavaravanjekulturnih djelatnikaje da su Hrvatsko slovo jedinetakve novine. Paradigmatièan je usvojih prvih pet godina bio Vijenac:novine Matice hrvatske zaknjievnost, umjetnost i znanost.U svakom je broju nudio gotovosve što je obeæavao svojim podnaslovom,tj. knjievnost, ogledeo umjetnosti i prinose o prirodnimznanostima. No, nije objavioniti jedan napis društvenih znanstvenika,izuzme li se pokoji dr-avotvorni kvazijuristièki napis osrboèetnièkoj agresiji ili politologijskikomentar inaèe nerazumljivihizbornih rezultata. Umjestotoga, prve je stranice beziznimnopopunjavao tekstovima knjievnika,umjetnika i inih kulturnihdjelatnika o aktualnoj politici. Dijelomzato da se otrgne takvoj izdavaèkoji urednièkoj politici,jedno od uredništava Vijenca osamostalilose u novi kulturni list,Zarez. No, usprkos odmaku odizvornog Vijenca, Zarez je ipakostao kulturni list.Uvjerenje da je umjetnost najsavršenijaod svih ljudskih djelatnostipo naravi stvari vodi u politikukao iracionalan èin, koji nemoe biti niti spoznat nitipodvrgnut bilo kakvim moralnimili pravnim standardima.Kad se to uvjerenje spoji s uvjerenjemda umjetnost kao kulturauvijek pripada nekoj zajednici,vodi u politiku kao kolektivniumjetnièki èin predvoðen od voðei elite. Kad se pak ta dva uvjerenjaspoje s uvjerenjem da je nacijazajednica utemeljena u zajednièkojkulturi, zajedno vode upolitiku unutar koje danas pokušavamoraspraviti izazove manjinskimpolitikama. U takvojpolitici, èija je temelj kultura, nemauvjeta niti za ozbiljan razgovor.Da bi razgovor, a pogotovopolitièka zajednica, bili uopæemoguæi, treba da se temelje i namoralnim standardima, koji opetmogu biti takvima samo ako suuniverzalno valjani i racionalnodokuèivi – pa, dakle, ne mogu bitiniti na koji naèin proizvod kulturenego samo nešto što je odnje logièki neovisno te je bitnoogranièava.Nije teško pogoditi otkud jeCrkvi u Hrvatskoj, u ma kojojod njezine dvije u nas vodeæeinaèice (katolièkoj i pravoslavnoj),ili pak islamskoj vjerskojzajednici, prihvaæanje kulturekao temelja politièke integracije.Na prvi pogled, iz sakralizacijepolitièkog, tj. iz konstruiranjapolitike kao personalne zajednicepo uzoru na Crkvu, odnosnoislamsku vjersku zajednicu. Takvoobjašnjenje sugerirano je,uostalom, i od ranije ocjene da seKatolièka crkva svjesno sluilanacionalizmima zato da njimapostigne svoje ciljeve. Meðutim,uzme li se u obzir da je kršæanstvopoèetkom 4. stoljeæa preuzelou Rimskom Carstvu onuulogu koju je do tada imao paganizam(sve dotle da je carski ritualpostao okvirom euharistijete da su se kršæani prometnuli uprogonitelje svojih dotadašnjihprogonitelja), uvjerljivije je neštodrugaèije objašnjenje: kultura,kao ljudsko stvaranje beskorisnogadignuto na razinu ljudskomrazumu nedokuèivog apsoluta,no takvoga koji – jer je ljudski –neizbjeno dijeli ljude u svoje ituðe, izazov je kojemu se u svojojdosadašnjoj povijesti vjerskezajednice uglavnom nisu uspjeleoduprijeti. Naprotiv, prihvaæajuæida je nacionalno, shvaæeno kaokultura (ili, još gore, rasa, narodnigenij u svom organskome povijesnomrazvoju itsl.) temeljpolitièke integracije prešutno sukao svoja prihvaæala materijalistièkashvaæanja društva, i to unajnovije doba u pravilu ona kojasu bliska fašizmu i/ili nacizmu(ne bi bilo zgorega da o tome porazmislebarem vjerski velikodostojniciu Republici Hrvatskoj,koji veæ godinama propuštajusvoju dunost da reagirajuna djelovanja svojih vjerskihslubenika i angairanih laika štozagovaraju navodno naravni spojvjerskog i nacionalnog i sve èešæeetiketiraju kritiku tog zagovaranjakao u najmanju ruku neizravniizraz nadnaravnoga uosobljenogzla).Izlaz u civilizacijiU današnjem je zapadnomsvijetu, pa tako i u zemljama kojesu nastale raspadom SFRJ, valjanitemelj politièke integracije,pa time i rješavanja odnosa izmeðunacionalne veæine i nacionalnihmanjina, civilizacija. Takvo jeshvaæanje samorazumljivo onimakoji prihvaæaju da su gradovi središtadanašnjih društava, koja senezadrivo spajaju u jedno globalnodruštvo te da je pojedinacupravo u gradu najovisniji o "nevidljivojruci" društvenog sistema,koja mu omoguæava najveæuslobodu i najveæa oèekivanja(ako/kad je u punoj snazi) te gasabijaju u najveæu ovisnost i najveæebeznaðe (ako/kad je malaksao).Stoga je sa stajališta današnjihdruštvenih znanosti samorazumljivoda su upravo gradoviona mjesta u kojima postoji najveæapotreba, ali i najveæa moguænostpolitièke integracije. Dato stajalište nije ostalo bez odjekau vjerskim zajednicama, pokazujezalaganje nekih njihovih èlanova,malobrojnih ali primjetnih,za uspostavu "civilizacije ljubavi"Je li RepublikaHrvatska doistapobijedila uDomovinskomratu, kao što totvrdi neupitnadogma Hrvatskedemokratskezajednice i drugihdomoljubnihstranaka, ukljuèivsadašnju vladajuæušestorku, ili je tajrat moda ipakizgubila?– što nije puko verbalna koincidencijasa stajalištem današnjihdruštvenih znanosti.Meðutim, takvo postavljanjeproblema izazov je danas vladajuæimvrijednostima ne samo hrvatskeveæine i nacionalnih manjinanego i meðunarodne zajednicete vjerskih zajednica, kojenacionalne, odnosno etnièke odnosepothranjuju.Zahtjev da civilizacija bude temeljempolitièke integracije pogubnoje za svaki nacionalizam,pa stoga ne samo za prava koja sisvojata nacionalna veæina u dravinego i za prava koja si, èestomukotrpno, priskrbljuju nacionalnemanjine. Jer, onog èasa kadtemeljem politièke integracijepostane civilizacija, tada, baš kaošto je to još Marx pokazao uidovskom pitanju, više nemamjesta za raspravu je li RepublikaHrvatska nacionalna dravasamo hrvatskog naroda ili takoðerdrava ove ili one nacionalnemanjine. Republika Hrvatskapostaje graðanskom dravom,koja je odvojena od bilo koje nacijeupravo kao što je odvojenaod bilo koje vjerske zajednice, pastoga ne moe biti vladana od organasastavljenih od posebnihpredstavnika hrvatske veæine iposebnih predstavnika srpske,bošnjaèke ili neke treæe, èetvrte in-te manjine, upravo kao što nemoe biti vladana od predstavnika"treæeg stalea", tj. klera.To što je upravo napisano upostmodernoj Evropi moe izgledatikao ne samo politièko negoi pravno svetogrðe, jer je protivnostajalištima – meðu ostalim– Organizacije za evropsku suradnjui sigurnost a moda èak iVijeæa Evrope. Nasuprot takvomzgraanju, korisno je voditi raèunao sljedeæemu: prvo, to štoOESS ili VE propagiraju novouspostavljanimdravama i demokracijama,stare evropske dr-ave i demokracije uglavnom neprakticiraju; drugo, ne prakticirajudobrim dijelom zbog togajer u starim demokracijama postoje,uz nacionalne, odnosno etnièke,toliko vane druge posebneinteresne zajednice (npr. homoseksualci,invalidi) da bi zadovoljavanjeinteresa svake odnjih posebnim predstavnicima upuèkom predstavništvu dovelodo bitnog narušavanja naèela "jedanèovjek jedan glas", pa time ido smisla demokracije; treæe, posebneinterese moguæe je mnogobolje zadovoljavati institucijamacivilnog društva, ukljuèujuæi posebnimpotporama drave takviminstitucijama (npr. i Maticihrvatskoj i Srpskom kulturnomdruštvu "Prosvjeta" – dakako, uzprimjereno civiliziranje preostalekulture); èetvrto, najuèinkovitijajamstva posebnim interesima,kao što su etnièki, nacionalni,spolni itsl. moe davati pravosuðe(pod uvjetom da je, meðu ostalim,sastavljeno od odgovarajuæegbroja pripadnika relevantnihzajednica posebnih interesa).Ipak, teško je oèekivati da æeizloena stajališta o potrebi civiliziranjanacionalnog, odnosnoetnièkog biti prihvatljivo bilo nacionalnojveæini, bilo nacionalnimi etnièkim manjinama, biloonima koji se trebaju brinuti zacjelinu, a teško je zbog toga jerizloena stajališta ukljuèuju zahtjevda svaka od tih pozicija budeanalizirana. Takav zahtjev po naravistvari najtee mora pastivjerskim zajednicama jer su oneposljednjih desetljeæa, uglavnomzbog komunistièkih progona,svoje vjerske slubenike regrutiralegotovo iskljuèivo sa sela.Dakako, to nije grijeh, ali jestpeh. Pitanje je samo èiji, tj. komeje isporuèivan raèun za to štoseoska djeca koja slubuju u hrvatskimgradskim crkvama teškorazumiju probleme gradskog stanovništva.Sudeæi po tom da sudo sada slubenici vodeæih vjerskihzajednica u Hrvatskoj uglavnompokazivali veoma malosklonosti da socijalne problemeanaliziraju u teorijski relevantnomokviru, ali su usprkos tomekao vrline slavili selo te seoskinarod kao kulturnu i politièkuzajednicu, a svaku civilizacijuprikazivali kao novi pokušaj izgradnjekule babilonske, vjerskezajednice su raèun napravljen odkomunizma odluèile isporuèivatihrvatskim graðanima.Ipak, za nadati se je da æe hrvatskigraðani, na koje je paonajveæi teret manjinskih i sliènihizazova, dobiti neku pomoæ odnjemaèkih liberala, zbog togajer su Nijemci izvorno skrojilipojam kulture, pa su stoga, nakonprihvaæanja politièkog liberalizma,moda najbolje nauèilikako se s tim pojmom i njegovimpolitièkim posljedicamamoe izaæi na kraj.Izazov realnogIzazov realnog, tj. politièkestvarnosti stvorene 1990-ih napodruèju bivše Jugoslavije, izazovje na koji još nitko u Hrvatskojnije do sada pokušao sustavnoodgovoriti. Hrvatsku vladavinunakon slavnog 3. sijeènja2000. odlikuje karakteristiènohrvatska šutnja, veoma nalikonoj koja je vladala u godinamaprije prvih višestranaèkih izbora1990. Kako bi izgledalo pravljenjejavne bilance razdoblja 1990.– 2000. (a i onoga nakon 3. sijeènja2000.) najbolje je pokazalareakcija saborskih zastupnika naizjavu svoje kolegice da je RepublikaHrvatska bila izvršila agresijuna Republiku Bosnu i Hercegovinu.Kao poticaj ovoj raspravi, a iprekidanju nove hrvatske šutnje,korisno je postaviti sljedeæe pitanje:je li Republika Hrvatskadoista pobijedila u Domovinskomratu, kao što to tvrdi neupitnadogma Hrvatske demokratskezajednice i drugih domoljubnihstranaka, ukljuèiv sadašnjuvladajuæu šestorku, ili je tajrat moda ipak izgubila? Ako gaje dobila, kako je moguæe sljedeæe:prvo, da Bosna i Hercegovinaviše nije drava jer su Srbi na njezinomteritoriju stvorili vlastitientitet izvan uèinkovite kontrolesredišnjih bosanskohercegovaèkihvlasti, kojih zapravo niti nema;drugo, da politièki i pravnonije moguæe da Hrvati na teritorijuBosne i Hercegovine stvoreslièan entitet; treæe, da politièki ipravno nije moguæe da se biloHrvati bilo Bošnjaci vrate napodruèja u srpskom entitetu;èetvrto, da se pravno a kolikotolikoi politièki barem dio Srbaizbjeglih iz Republike Hrvatskeu nju moe vratiti. Je li se modadogodilo to da je Republika Hrvatskadobila rat, ali ga je hrvatskinarod pod vodstvom Hrvatskedemokratske zajednice izgubio,na sljedeæi naèin: RepublikaHrvatska, koja je u Jugoslavijiimala nekih 70 posto suverenostinad svojim cijelim teritorijemprvo je stekla 100 posto suverenosti,ali nad samo 70 posto svogteritorija, a potom je stekla suverenostnad 90 – 100 posto svogteritorija (još je nejasan statusPodunavlja), no uz cijenu iseljenjajednog dijela Hrvata iz Bosnei Hercegovine u Republiku Hrvatsku,iseljenja drugog dijela uzapadne zemlje i prevoðenja ostatkaiz statusa konstitutivnognaroda u Republici Bosni i Hercegoviniu status manjine u bošnjaèkomeentitetu?Kao poticaj raspravi, korisnoje postaviti još jednu vrstu pitanja,koja je do sada od javnogmnijenja bila drana toliko promašenomda je nije bilo potrebnoniti zabranjivati, a tièe se socijalno-ekonomskenaravi rata napodruèju bivše Jugoslavije. I topitanje moe potaknuti veæ spomenutaknjiga Nedovršeni mir,koja bez iole valjanog obrazloenjaiznosi ocjenu da uzroci rata ibivšoj Jugoslaviji nisu bili ekonomski.Ocjena mora biti sumnjivomsvakome tko se sjeæa daje Jugoslavija od poèetka 1960-ihekonomski zaostajala, sve dotleda je 1987. dosegla negativnustopu rasta, nakon èega je SlobodanMiloševiæ predsjednicima srbijanskihopæina "iz unutrašnjosti"odrao govor s poznatom izrekom"ako ne umemo da radimo,umemo da bijemo". Štoviše,poput godina zapleta, kraja1980.-ih, tako i godine pravograspleta, poèetka 2000-ih, pokazujuda su podruèja Srbije, Bosnei Hercegovine te Hrvatske podijeljenane samo uslijed nacionalnih,odnosno etnièkih razloga poosi Istok – Zapad nego takoðer,uslijed socijalno-ekonomskihrazloga, svaka od tih zemalja poosi Sjever – Jug.Realistièni odgovori na postavljenapitanja izvanredno suvani. Prvo, zbog toga jer se nekakaviodgovori na njih neizbjenopretpostavljaju te æe se idalje pretpostavljati u rješavanjuniza meðusobnih odnosa pripadnikahrvatskog naroda i nacionalnihmanjina, naroèito srpskemanjine, u Republici Hrvatskoj.Drugo, zbog toga jer je krajnjevrijeme da hrvatska javnost, kakoona hrvatska tako i srpska,bošnjaèka i druga manjinska, nesamo deklarativno odbaci nacionalizam,kao što je to uèinila naizborima 3. sijeènja 2000., negonapokon nauèi da je nacionalizam– kako je to ponovno pokazalonajnovije iskustvo rata iz1990-ih – najveæi neprijatelj prijesvega onoga koji ga njeguje.

20 III/55, 10. svibnja 2,,1.Ponedjeljak vjutroKuharice budi èista,da ti suðe uvijek blistaoj, kak mi se danas pere na ruke šareno.Tzin, tzin. Ko je sad? Da jeèistaèica Katica. Veli: “Nekaj vamvanoga moram reæ. Èujem da propadaCNN.” “Isuse, a sutra mi je na programuStajl, a tam su mi svi novi krojevi za proljeæe-ljetonula prve”. I odem stavit ajngemahtecna šparet kad opet tzin, tzin,tzin. Sad Claudija Schiffer. Da oprostimna smetnji, al da ju šalju iz agencije da miveli da je propal rock and roll. “Pa uðitemalo”, navalim ja na Šifericu. Da bi, al danema vremena i sve tzitzi-mitzi. Ne proðeni pola sata, a evo ti Jehovinih svjedoka.Da propast svijeta. Pa kaj ak bi i propalCNN. Kaj ne bi naši profesionalcisto put bolje znali izvješæa slati i prognozeèitati, “s repom podvinutim kakti kusabiti” (Balade Petrice Kerempuha, MiroslavKrlea).Imam enu mladu, lijepu,koja kuha finoNe trebam sad ništa drugo,samo dobro vinoSkuham si jednu tursku kavicu. A kajsad, zdravi ivot je pokucal i na moja vrata.Sloim si sendviè od alge. I odma navagu. Vaga veli 50. I veli da nek se mali nepenje više z cipelama po njoj. Joj, a zamoju visinu je 35 maksimum. Od ponedeljkaniš ne jedem. Smeljem brašno namalom kuænom mlinu kad mi zvoni telefon.Riz. Kahn. Vidim, strašno je v brigi.“Ni vrag da sam te zbudil? Ajm vorid”,veli, “da mi nebu stal. Ono kaj smoprièali. Da mi nebu stal bazen na balkon.Jer ak imam metar i pol na dva i dvadeseti ak je dvadeset debljine deka i još ak jeod gredica, a ne betonska, da niš”.Joj, taj Riz. Simpa je, al previše brinetuðe brige. Vidi se da je kadar sa CNN-a.“Èuj ti mene Riz, fala ti, al ja ti više nemremiveti ak si vjutro ne otplivam desetAlmanah poroène kuæaniceJel imala šircl ili ne?Sloim si sendviè od alge. I odma na vagu. Joj,a za moju visinu je 35 maksimumminuta kraulèeka, ne popijem èašicu šampanjèekai ne posluhnem koju opericu.”“Ti boga, ti si kaj intendantica”, veliRiz, a gospodièna operaterka veli da jekolekt kol.Kuharice kuhaj jelo fino pa æeš dobitnovaca za kino!A na vratima – ludnica. Poštar mi je doneseltelegram. Ponuda od Kartun Netvorka.Da bi za njih išla delati. Pišu da jeplaæica dobra, da je posel skroz animiran,al da se dela kod kuæe. Joj, ni sama neznam. Nekak mi se nejde v dve dimenzije.A èujem da ni tam ne cvetaju rue. Da seje onaj posranec Dekster setil da bi on novilaboratorij i da mu Gvinet Paltrou nastupau novoj sezoni. Reite me di sam najtanja,ne znam kaj bi. Veli mali da nejdiSandra AntoliæPoroèna kuæanica u ovom broju donosiavjeti mladim majkama: novemustre za stare benkice – od medvjediæalako dinosauriæObrat u Zdihovu: gdje se dobro jedeispod dvadeset i pet kalorija po obrokuKako obnoviti izbjeglièku baraku zasamo sto kuna, kako pobijediti bolest,porubiti suknju bez duplog štepa i jošmnogo vrijednih sadrajaNagradna igra s tri milijarde nagrada –dobiva svaki punoljetni ZemljaninÈitajte Almanah poroène kuæanicemama, da bi mu se klinci fškoli rugali daga je napravil Ðoni Bravo.Onda mi do popodneva zvone da bideset kuna za branitelje, da bi oèitaliplin, da prodaju jeftine dionice Plive, susedabi sto marki do ponedeljka, TVpretplata, majstor došel uzet mjeru zaðakuzia, a došla mi je i pica.Doði braco brzo kuæi,sad æe bit kolaèi vruæiIde podne. Ajngemahtec je kuhan.Naluknula sam se kroz prozor i imalakaj videti. Proljeæe u parku. To me podsetiloda moram izdavaèu mejlati balade.Fpenu su mi rekli da bi mogla naslovmalo promjeniti jer da nije zgodno èutiBalada o zasranim ovcama. A na šparetumi i èušpajz i korabica. Malome trebanove šlape kupiti pa sam si nekaj mislilaspojiti te šlape u Gracu i da davršim pregovorez onim treæim investitorima unovu mobilnu mreu. Navodno niš ne biplaæali, al samo ak ste igraè golfa na travi.I da bi bil štap gešenk.Još sam u šlafroku, a radnici mi dolazesvaki èas bazen delati. A ni kaj bi k ajngemahtecuskuhala nisam bila pametna.A èitala sam Vmili da se jeftino daju srneæifileki skuhati i da su dobri i podgrijani.Da je praktièno i kokosa k tomedodati, ak nemaš doma èvarke ili kaj takjednako masnoga. Mali veli da on to nebujel. A kaj dete zna. Nego... savjet bitrebala oko neèega. Kak bi si èovek skinulflek od povraæanja. Imam jedne crvenehaltere skroz sflekane i nikak mi tonede dole. A i na Internetu sam traila.I na kraju istisnem si suzu za zagorskebrege jer oni siroti nisu niš krivi.A èitateljicama almanaha ne bum dunaostala ni kroj. U ovom broju kroj zaplastièni šircl jer kuæanica bez šircla jeko da je gola.ripremajuæi za BBC serijuposveæenu svemiru, producentDavid McNab razgovaraoje s nekoliko stotina astronauta,astronoma, geologa iraketnih inenjera, iskopao jeneviðene snimke i nepoznatesvjedoke, potegnuo je do GeorgaLucasa po specijalne efekte, preletioavionom toliku udaljenostda je mogao stiæi do Mjeseca inazad te potrošio brdo love – amogao je lijepo doæi u naš stan isve naæi na jednom mjestu.Najveæi svemirski proizvoðaèikaosaŠto su Merkurovi krateri premarupama u parketu nakon djeèjegroðendana; što su vulkanskeerupcije na Iou prema erupcijamabijesa i veselja trogodišnjaka; štosu brazde na zaleðenoj Europiprema prugama koje na zidovimaostavlja dvogodišnjakinja s kljuèemu ruci? Nadzvuèni vjetrovi saSaturna ne bi mogli u našem stanuostaviti veæu pustoš nego naš sinkada za kišnih dana ne moe van;oluja što na Jupiteru puše veæ tristotine godina ne bi mogla u našojkuhinji uèiniti veæi nered nego našakæi dok ruèa; dajem ruku u vatruda Triton nije vidio gejzire kakveje vidjela naša kupaonica; satelitiu drugoj kozmièkoj brzini èinese poput pueva u usporedbi s Tamaromkad naperi prema škrinji sLedovim sladoledima; zamislite likišu meteora dobit æete samo blijedupredodbu o kiši Mihovilovihpitanja (Slovenci tu dob lijepozovu zakajèek).Nakon Velikog praska s kojimsu djeca ušla u Martinin i moj ivotsve mi se svemirske tajne èinemalenima: nema na cijelomMjesecu prašine koliko ispod našegkreveta, vešmašina brojemokretaja nadmašuje pulsare, kuænibudet napregnutiji je od NA-SA-ina, kvazari su ekonomiènijiod igraèaka na baterije, svemirskautrka Rusa i Amerikanacasmiješna je èarka prema ratovimaza prvu igraèku, daljinski upravljaè.Djeca su najveæi svemirskiproizvoðaèi kaosa: energija kojuulau u vaðenje odjeæe, sapuna,šampona, lica, vilica i lonaca izladica, vitrina i kredenaca te njihovoraznošenje po stanu tolikaje da nadmašuje sve raspoloivesile reda; ivot s djecom nije uzgajanjerua na Saint-Exupéryjevuasteroidu B 612, nego neprekidna(i uzaludna) borba protiventropije. Eto i zašto StevenHawking vjeruje u saimanjesvemira i njegovu toplotnu smrt:ima djecu. Roditelji znaju i odèega se sastoji astrofizièka tajnanad tajnama, tamna tvar koja ispunjadevedeset posto svemira, aod koje nitko još nije uspio vidjetini jedan jedini kvark ni na teleskopuni na spektroskopu:tamna tvar sastoji se od slomljenihvagonèiæa, rasparenih legoOdgoj i kozmologijaSignali iz djeèjeg svemiraivot s djecom nije uzgajanje rua na asteroidu B 612,nego neprestana borba protiv entropijekocaka, rastrganih lutaka, autiæas izgrienim gumama, išaranihenciklopedija, poderanih dokumenta,prljave odjeæe, èokoladicasavakanih pa ispljunutih na zid,kauguma zalijepljenih za trosjed,olovke gurnute u utiènicu, razbijeneteglice pekmeza na kuhinjskimploèicama, jezika koji je lizaoNutellu pa zastor, prolivenogulja na balkonu, begonije išèupanes korijenom i kompjutoraugašenog prije nego je tata sejvaoèlanak.Prvi kontakt i kasnijeMcNab nam je uvjerljivo doèaraosvemir: u njemu vladajusumporne kiše, pješèane oluje itlakovi koji plinove pretvarajuu metal; pun je gleèera, kraterai vulkana; u njemu se moetesmrznuti, rastopiti i ugušiti;zraèenje vas moe ubiti, gravitacijazgnjeèiti, a vakuum natjeratida eksplodirate. Taj silniprostor, toliko velik da se izjednog kraja svemira èak niBoris Becksvjetlo ne moe probiti na drugikraj, ostavlja me bez daha,ali u njemu mi je tješnje nego usiæušnim srcima naše djece.Definitivno sam uvjeren da biserija snimljena u našem stanudaleko nadmašila velebnuBBC-jevu produkciju: ni najveæitanjuri nisu još uhvatili nina jednoj frekvenciji pristiglojiz svemira ni jedan bit radosti iljubavi. Velièanstveni Saturnoviprsteni blijede pred smijehomnašega sina, a sav se svemirskipozadinski šum, šapatPostanka, ne moe usporediti sprvim reèenicama naše kæeri.Zbog njihova bih poljupcaprešli i preko rastopljenihMerkurovih kratera i kroz Venerinesumporne kiše, misaona njihov zagrljaj vratila bi nasi iz marsovske pješèane oluje iiz Plutonove orbite. Od prvogkontakta s njima nije mi ništaza njih teško: znate, kao štoJupiter emitira više energijenego što je prima, tako i djecamnogo više daju nego što uzimaju.I tako svakoga utorka naveèeru pola devet gledam Drugiprogram i pratim kako, recimo,Voyager leti meðuzvjezdanimprostorima i donosi mo-ebitnim izvanzemaljcima porukuo ivotu na Zemlji. Ali japucam od roditeljskog ponosai sreæe i sve me to uopæe nezabrinjava. Drugi je razlog tajšto mi se èini da se stubištemsmuca inkasator pa stišavamtelevizor; baš tada zazvoni telefon,moda s dugo oèekivanomponudom za kakav posao;ne mogu se, meðutim, javiti jeru kuhinji kipi mlijeko; puštammlijeko iskipjeti jer mi se èinivanijim spasiti barometarmarke Soligor koji Mihovil, istegnutna vrške prstiju, upravoskida; a onda ubrzavam s desetmetara u sekundi na kvadrat ipreotimam Tamari slušalicubeiènog telefona, tik pred zahodskomškoljkom u koju jese spremala baciti.“Halo,” kaem, “ima li ivotatamo vani?”www.zarez.hr

III/55, 10. svibnja 2,,1 21UvodPutovanje u snuDina Puhovskiostavlja se pitanje kakvogima smisla desetak dananakon festivala (jer zbogtempa izlaenja tek je tada bilomoguæe) toliko pisati o minulimkoncertima, poslovièno nepovratnoizgubljenim, kao što je isvaka iva izvedba, bez obzira naveæ stare moguænosti snimanja.Èini se ipak, da je ovogodišnjiMuzièki Biennale Zagreb pruiodovoljno zanimljivosti na kojebi trebalo obratiti panju. Iakosvaki novi festival svojim komentatorimadonosi imperativanaliziranja, imperativ da se ustanovipo èemu je ovogodišnjidrugaèiji od prethodnog, ima lièvrstu koncepciju i, najvanije inajizlizanije odgovara li duhuvremena, uslijed bogatstva elemenatakonaènih je odgovoramalo. Na ranijim je festivalimabilo vano koliko æe na njima bitinovog zvuka, novih šokova,dok je danas publiku teško šokirati,to se više niti ne oèekuje.Danas je vanije je li pokrivenošto više razlièitih glazbi te donosili prijelaz stoljeæa nešto posebno,novo, neki red u pluralnostiglazbi. Stanoviti tehnièkiproblemi onemoguæili su nampokrivanje svih dogaðanja,primjerice koncerta trubaèa Nils-PetterMolvaera, èiji je uspješankoncert bio jednako vaanpo sviranju, koliko i po tehnièkojopremljenosti na koju zagrebaèkapublika nije navikla,dakle tehnièka komponentapostaje gotovo toliko vanomkao i glazba, što je jedna od novijihkarakteristika bijenalskihkoncerata. Konaèno, na festivaluse potvrdilo da doista postojiviše vrsta glazbi, koje moemopodijeliti po porijeklu, tehnièkimkarakteristikama, vrsti zvukai još kojeèemu, te da se onesve više meðusobno miješaju.Uz putovanje i susrete, jednaod kljuènih rijeèi ovogodišnjegBiennala bila je san. Kao što seèovjek na javi pokušava prisjetitisna, no èesto mu to ne uspijeva,veæ se sjeæa tek nekog dojma iline moe gan rekonstruirati linearno,a ponekad je uvjeren dauopæe nije sanjao, tako je veæinommlada ekipa ovog tematanelinearno pokušala rekonstruiratiprograme Biennala, ali nezato što se sna ne sjeæa, nego zatošto je to u skladu s karakteromovogodišnjeg Biennala. Šarenosttemata moemo takoðerproglasiti dijelom koncepcije,jer ovogodišnje je izdanje bilokarakteristièno po tome što sesastojalo od prilièno razlièitihprograma u novim i razlièitimprostorima, s meðusobno razlièitompublikom, kako je na krajutemata komentirao i umjetnièkidirektor festivala. Druga21. MuzièkiBiennaleZagrebpak kljuèna rijeè iza koncepcijefestivala, putovanje, trebala jeoznaèiti povratak glazbi (jer kadputujemo, nekamo se uvijek ivraæamo, stoji u programu), nokad se sagleda što se sve naBiennalu moglo èuti, toliko jetoga da se èini da glazba nije nitimogla daleko pobjeæi.Teorija uz bijenalsku praksuMaterijalnost zvukaI samo slušanje zvukapodrazumijeva pluralnost,zajednicuTheo van Leeuwenzapadnoj semiotièkoj tradiciji, materijaliod kojih su stvari naèinjeneopæenito se smatraju ne-još-sasvim-smislenima,toènije reèeno znaèenjskibezobliènima, na isti naèin na koji je uKnjizi postanka opisana i Zemlja: U poèetkuzemlja bijaše bez oblika. Kako bismoiz kaosa stvorili red ili zaèeli prirodu kojaveæ sadri prepoznatljive materijalne objekte(ukljuèujuæi tu i stvaranje znakova),morao nam se ipak objaviti nematerijalan,apstraktni princip. Forma. Forma kao dizajnkoji poklanja znaèenje razlièitim, unju uhvaæenim, predmetima (ukljuèujuæitu i znakove). I glazba je dugo bila podruèjeu kojem se teorija usredotoèila primarnona glazbene forme: one aspektemuzike koje se moe zabiljeiti (zapadnom)glazbenom notacijom. Ispalo je dasu note onaj aspekt glazbe koji postievrijednost semantièke invarijante, odnosnokoji se ne mijenja s obzirom na to nakojem je instrumentu glazba odsvirana ilitko su njezini konkretni izvoðaèi. Kao i usluèaju govora, jedinstven ideal artikulacijskeljepote razvijen je za zvuk pjevaèkogglasa, baš kao i za razlièite glazbeneinstrumente koji pripadaju zapadnoj zvukovnojtradiciji. Individualni performeri imuzièari mogli su se razlikovati samo ustupnju u kojem uspijevaju postiæi zadaniideal, ali nisu bili pozvani da razviju vlastite,idiosinkratiène stilove izvedbe. I vokalnii instrumentalni stilovi morali su biti"impersonalni". Prema rijeèima Sheperda,"spiritualno i osobno" bilo je "ukinuto"u ime "birokratske racionalnosti."Pravo na zvukU suvremenoj popularnoj glazbi, zvukpostaje mnogo vaniji. Vodeæi pjevaèi i izvoðaèirazvijaju vlastiti, odmah prepoznatljivstil pjevanja i sviranja. Zahvaljujuæimoguænosti tonskog zapisa glazbene izvedbe,njihove interpretacije postaju stalandio opæeg jezika glazbe, a ostaju i stalnootvorene daljnim moguænostima reprodukcijei transformacije. Danas saksofonsmije zvuèati meko i smireno, napetoi nervozno, poput šapta ili pak poput lovaèkogroga. Glasovi smiju biti tihi i blagi,mogu kliziti ili "zapinjati" melodijskomlinijom, mogu "pucati" ili stvaratipomalo opor, grubi, zvuk. Osim toga,pjevaèi i instrumentalisti mogu upotrebljavatiširok repertoar zavijanja, jecanja,uzdaha i drugih vokalizacija. William Jonesovako je usporedio pjevaèke stiloveJamesa Clevelanda i Georgea BeverlyShea, afroamerièkog i angloamerièkogpjevaèa gospela: Cleveland koristi širokspektar tradicionalnih vokalnih sredstava:uzdahe, povike, govorenje-kao-pjevanje,zvukove gnušanja i radosne uzvike, dokShea inzistira na èistom izgovoru stihovapjesama, neukrašeno glazbeno fraziranje,tek s povremenim pojaèavanjem ili smanjenjemjaèine glasa. U filmu Piano, zvukovipucketanja drveta ili laganog "uzdisanja"te kretanja oceana pokazali su se jednakoafektivnima koliko je to i tradicionalnoshvaæena glazba.Boja glasaPoststrukturalistièki tekstovi Kristeve iBarthesa takoðer su u glazbenu teorijuuveli pojam materijalnosti zvuka. U proslavljenomeseju Boja glasa, Roland Barthesprotivi se "svemu što pripada strukturi jezikai pjevaèkim konvencijama, pravilimaanra, kodiranoj formi kompozitorovaidiolekta, stilu interpretacije koji je u slubikomunikacije, reprezentacije i ekspresivnosti",tome nasuprot zagovarajuæi "materijalnosttijela koje progovara materinjimjezikom", potom i "glas koji je izravno, ujednom te istom pokretu, iz izvoðaèevihmišiæa, membrana, zglobova i zdjelica dovedendo naših ušiju". Boja glasa, tvrdi Barthes,utjeèe na slušatelja na iznimno osoban,pa èak i kvazierotièan naèin, ne samostvarajuæi uitak, nego i omoguæujuæi bijegod semiotike socijalno prepoznatog znaèenja.Naravno da je revizija zvuka Barthesai Kristeve bila koliko opravdana toliko ipravovremena, ali njihova je iskljuèivostpo mom mišljenju, otišla predaleko:poststrukturalisti su na pijedestal postavilitijelo i izvedbu, dakako i njihovu afektivnost,izbacujuæi iz igre vrijednosti tradicionalneglazbene reprezentacije.Obilje zvukaZvuk je, meðutim, uvijek istodobno iekspresivan i reprezentativan i afektivan;ove se kategorije ne mogu recepcijski razdvojiti.Svaka je zvukovna kvaliteta mješavinarazlièitih sastojaka. Glas nikada nijesamo visok ili nizak, tih ili glasan, napet ilismiren. Konaèna zvukovna impresija ovisio brojnim sastojcima glasa, ali takoðer i okontekstu u kojem èujemo glas. Zbog togaæe, primjerice, "napet" glas biti toènoopisivan èitavim nizom pridjeva, kao štosu "metalan", "oštar", "svijetao", "èist", "agresivan","prodoran" itd. Znaèenje napetogglasa jezièno se moe preciznije izrazitiako posegnemo za više od jednom odrednicom;za mješavinom opisnih komponenti.Zvuk je zapravo multidimenzionalan.On istodobno komunicira stupanj napetostistrune ili glasnice, glasnoæu, ritamdisanja, stupanj oštrine ili jasnoæe tona, visinutona, nazalnost, vibriranje (vibrato)ili odsutnost vibriranja. Zvuk udaraljkimoe biti još kompleksniji. A umjetnoproizveden zvuk uvodi nove, jednako slo-ene parametre opisa. Materijalnost zvukastoga uvelike ovisi o njegovoj konotativnosti,to jest o naèinu na koji smo navikliraspoznati zvukovnu konvenciju. Pa i samoslušanje zvuka podrazumijeva pluralnost,zajednicu. Zvuk nas zaposjeda, buduæida (rijeèima Murraya Schafera) na ušimanemamo kapke koje bismo mogli "zaklopiti"u elji da se zvukovno izoliramo odostataka svijeta. Govor, glazba i zvuk diosu istoga zajednièkog iskustva.*Iz knjige Speech, Music,Sound (1999.).Odabrala i prevelaNataša Govediæ

22 III/55, 10. svibnja 2,,1.Izmeðu tradicionalnog i avangardnogLutanja standardnih koncerataViše ili manje standardnikoncerti simfonijske ikomorne glazbeneizostavni su diobijenalske ponude, te kaotakvi èine svojevrsnusponu izmeðutradicionalnog iavangardnogTrpimir Matasoviæao poligon predstavljanjanovoga, ili barem suvremenogu svjetskoj, ali ihrvatskoj glazbi, Biennale jeuvijek bio i ostao otvoren premaalternativnim oblicima izvoðenjaglazbe. Pa ipak, više ili manjestandardni koncerti simfonijskei komorne glazbe takoðer suneizostavni dio bijenalske ponudete kao takvi èine svojevrsnusponu izmeðu tradicionalnogi avangardnog.Zaboravljeni orkestriUz velike glazbeno-scenskeprojekte, koncerti simfonijskihorkestara trebali bi biti najatraktivnijidio bijenalskog programa.No, u ovogodišnjem izobiljudrukèijih, a uglavnom vrlo kvalitetnihsadraja, simfonijski sukoncerti u dvorani Lisinski odr-ani pred zabrinjavajuæe malobrojnompublikom. Doduše, koncertSimfonijskog orkestra Hrvatskeradiotelevizije napunili suroditelji èetiriju stotina djece kojasu sudjelovala u izvedbi Povratkaplime Petera Maxwella Daviesa,no Slovenska filharmonijai Zagrebaèka filharmonija nisubile te sreæe. I ne treba to osobitoèuditi – traeæi, pa i gladujuæiza novim sadrajima, bijenalskapublika jednostavno nije zainteresiranaza nešto što moe èuti iu redovitoj koncertnoj ponudi,zaboravljajuæi pritom da dotièniorkestri suvremenu glazbu ipakne izvode baš svaki dan.Bilo kako bilo, spomenuta suse tri orkestra ipak predstavila unajboljem moguæem svjetlu. OdSlovenske se filharmonije i oèekujevrhunski izvedbeni standard,posebice kad je predvoðenadirigentom Markom Letonjom,no ugodno su iznenadili i domaæiorkestri. Zasluge za to pripadajuponajprije Paulu MacAlindinui Chikari Iwamuri, dvojicimladih, ali izuzetno kvalitetnihdirigenata, koji su uspjeli izvuæimaksimum iz ansambala kojeinaèe ne resi osobiti entuzijazamza izvoðenje suvremene glazbe.Nestori i pijanistiU programskom pogledu, ovasu tri koncerta ponudila odreðenikompromis izmeðu svoga tradicionalnoghabitusa i programskekoncepcije Biennala – redhrvatskih skladatelja, red inozemnihskladatelja, s neizostavnimnaglaskom na mladim i/iliegzotiènim autorima. Sasvimoèekivano, hrvatske su praizvedbebile na sasvim pristojnoj razini.Oaza Sanje Drakuliæ djelo jedoduše koje moda i nije na raziniambicija koje si postavljaPeter Maxwell Davies(slièan problem imao je i IvoJosipoviæ sa svojom skladbomTuba ludens), no skladateljici seipak ne moe odreæi solidna tehnièkasprema, iako ubuduæe nebi trebala ustrajati u namjeri dasama tumaèi glasovirsku dionicusvojih skladbi. Vjekoslav Njeiæje pak odgovoran za jednu odnajuspjelijih bijenalskih praizvedbi.Njegova skladba Traces(The oblivion of sleep) kombiniraelektronièki obraðene fragmenteranijih, "zaboravljenih"vlastitih skladbi s èas revoltiranim,èas rezigniranim komentarimaivog orkestra, u cjelinipredstavljajuæi ne samo svojevrstanautorski protest, nego i uistinuvrhunsko umjetnièko djelo.Strateški rasporeðeni po svatri koncerta, svoje su mjestonašla i tri nestora suvremene hrvatskeglazbe. Musica DanielianaDubravka Detonija nije lošedjelo, no ipak nije na razini nakoju nas je ovaj skladatelj navikao,primjerice u svom Koncertuza glasovir i orkestar. Izvedbu jeipak spasio skladateljev sin DanijelDetoni, koji se uivljenominterpretacijom predstavio nesamo kao autoritativni tumaèoèeve glazbe, nego i kao perspektivnipijanist u kojega valjapolagati velike nade. Umjesto isprvapredviðene Cantilene, StankoHorvat je bio predstavljensvojim Memorialom, potresnomskladbom posveæenoj uspomenina Ranka Filjaka. Slovenska jefilharmonija pritom pokazalaveæe povjerenje u Horvatovuglazbu nego što to inaèe èine hrvatskiorkestri, a osobite pohvaleidu na raèun pijanista ÐorðaStanettija, koji je, bez obzira nasamo pet dana priprema, glasovirskudionicu realizirao maestralno.Naposljetku, i RubenRadica je konaèno doivio dostojnuizvedbu svoje skladbeXIII. ura. Nakon ponesreæenepraizvedbe 1994. godine, dirigentChikara Iwamura uspio jeprepoznati kvalitete ove skladbepuno više od jednoga svog hrvatskogprethodnika, a XIII. urapotvrdila se, uz Horvatov ciklusDe diebus furoris, kao modanajkvalitetnija glazbena reakcijana ratna dogaðanja u nedavnojprošlosti.U simfonijskoj ponudi inozemnihskladatelja osobito valjaistaknuti trojicu anglosaksonskihskladatelja. Nakon što jedva dana ranije predstavljenanjegova komorna opera PowderHer Face, nova mlada nada engleskeglazbe Thomas Adès bioje zastupljen i svojim jednakouspjelim djelom ... but all shall bewell, dok se amerièki oskarovacJohn Corigliano svojim Koncertomza obou i orkestar pokazaokao nadasve duhoviti ironièarnajrazlièitijih tradicionalnih obrazaca.Britanski skladatelj PeterMaxwell Davies uposlio je usvom djelu The Turn of the Tideèak èetiri stotine djece. Interakcijaprofesionalnih i djeèjih instrumentalistapritom se dokazalakao nadasve zanimljiva iproduktivna zamisao, dok jemonumentalnom završnomzboru ipak nedostajalo neophodnezakljuène tenzije.Zaobilaenje zadanih temaZa razliku od simfonijskihprograma, poslijepodnevni sukomorni sadraji u Muzeju Mimaranepogrešivo nailazili na iznimanodaziv publike. Naime,komornu se glazbu, bez obzirana njezino uglavnom tradicionalnooblièje, ipak smatra potencijalnimlaboratorijem novogzvuka.Ulogu pokusnih kuniæa odigraoje najveæim dijelom novoosnovanidomaæi ansambl Cantus,sastavljen od najkvalitetnijih hrvatskihglazbenika, koji svojimskupnim glazbovanjem donosenovu kvalitetu koju bi svakakotrebalo odrati i izvan bijenalskihokvira. Cantusu su povjerenaèak èetiri koncerta, okupljenau ciklus Rijeè i glazba, a s pojedinaènimnaslovima San, Istina,Vjera i Ljubav. U izvedenimskladbama uglavnom se, doduše,teško nalazila poveznica sa zadanimtemama, no s obzirom nauglavnom visoku kvalitetu to ionakonije ni bitno. Od Sna, Istine,Vjere i Ljubavi ostale su takosamo telefonske instalacije naMimarinu stubištu, kojih smouostalom bezbolno mogli bitipošteðeni.Hermetièni glazbeni izrazkoji bi se od ovakva sastava mogaooèekivati najbolje se oèitovaou novoj skladbi InterplayMilka Kelemena, opsenom slo-encu heterogenih segmenata,karakteristiènom za KelemenovSpätwerk. Sreæom, takvih skladbinije bilo previše u Cantusovimprogramima. Iz okvira pregrštauspjelih praizvedbi mahom manjepoznatih skladatelja, ipak suse izdvojila dva djela skladateljakoji nas uvijek iznova ugodnoiznenaðuju. Tri meditacije o istiniOlje Jelaske tek su najnovijiprimjer intimnog i iskrenog, karakteristiènoenskog skladateljièinapisma, dok je Mladen Tarbuku Tualjci za Bartókom (prigodnopreimenovana u Tualjkuza prosanjanim) i opet u pet minutaglazbe utrpao kolièinu graðedostatnu i za deset puta duljedjelo.Ostali komorni sastavi zastupljeniu sklopu poslijepodnevnihbijenalskih programa predstavilisu nešto manje konzistentneprograme. Koncert Gudaèkogkvarteta Rucner pamtit æemopo suradnji s norveškom glazbenicomkoja nam je predstavilatradicionalnu norvešku violinuhardingfele. Neumorni Zagrebaèkigitarski trio s još neumornijimudaraljkašem Igorom Lešnikomnajviše se iskazao u praizvedbijoš jedne uspješnice Marka Rudjaka,dok nam je izraelski MusicaNova Consort predstavio epskiopširan program suvremeneizraelske glazbe.Zalutale glazbeÈudnovatom programskomodlukom u kasni je veèernji termin,rezerviran inaèe za offprograme, zalutao francuskisaksofonist Claude Delangle sprogramom suvremene japanskeglazbe za saksofon. Potpomognutpouzdanim Zagrebaèkimkvartetom saksofona i udaraljkašicomIvanom Biliæ, ovaj je uistinuvrhunski saksofonist uvjerenoi uvjeljivo pristupio nizuskladbi kojima je zajednièka crtane samo nacionalna pripadnostautora, nego i specifièni istoènjaèkiosjeæaj za protok glazbenogvremena.Potpuni je pak promašaj bilo21. MuzièkiBiennaleZagrebsmještanje koncerta njemaèkogEnsemble Modern u udarni veèernjitermin u velikom Lisinskom.Sasvim opravdano, gotovoprazna dvorana doèekala jeprogram djela koje je jednostavnopregazilo vrijeme. Anakroniuratci Birkenköttera, Saundersove,Stauda i Kyburza moda bii bili intrigantni pred kojih tridesetakgodina, no èovjeku današnjegsenzibiliteta apsolutnosu neslušljive. Ipak, i taj si jeEnsemble Modern priuštio dvijepljuske vlastitom habitusu. Prvuod njih potpisuje György Ligeti,koji u svojoj 25-minutnoj Sonatiza violu solo uspijeva saskromnim sredstvima postiæi višeod svih prethodno izvedenihskladatelja zajedno. Za pravu sepak subverziju pobrinuo AntunTomislav Šaban svojom skladbomViva Verdi, u kojoj nije jasnoismijava li skladatelj više Verdijaili Ensemble Modern.Komunikativnost za21. stoljeæeU konaènici, standardni susimfonijski i komorni koncerti,bez obzira na više ili manje uspjelupercepciju i recepciju, pokazaliisto što i cjelokupni programovogodišnjeg Biennalea:kakva se god sredstva birala (iline birala), komunikativnostglazbe postaje u novom stoljeæucondicio sine qua non. Nakondugog perioda avangardistièkihzastranjenja i nešto kraæeg periodatraganja za izgubljenimvrijednostima, veæina je suvremenihskladatelja konaèno shvatilada je osnovna svrha glazbeda ju se moe slušati. Osluškujuæiovakve tendencije, MuzièkiBiennale Zagreb smjelo je zakoraèiou 21. stoljeæe.

III/55, 10. svibnja 2,,1 23Popodnevni programiŠareno i virtuoznoZagrebaèki gitaristièki trioi Igor Lešnik meðunajcjenjenijim suizvoðaèima u HrvatskojBojana Pleæašagrebaèki gitarski trio iIgor Lešnik priredili su iznimnozanimljiv glazbenidogaðaj u ponedjeljak, 23. travnjau dvorani muzeja Mimara, u sklopupopodnevnog bijenalskogprograma, gdje su izveli djela petoricerazlièitih autora. SkladbeMarka Rudjaka, Ney Rosaura iOliviera Lacagnina tom su prigodompraizvedene.Najbolju reakciju mnogobrojnepublike izazvala je èetvrtaskladba, Toccata i desafio za vibrafoni gitaru brazilskog skladateljaFestivalske zvijezdeIvana Kostešiæoncertom odranim u KDVatroslava LisinskogNyman se, zajedno sasvojim prateæim sastavom, potreæi put predstavio zagrebaèkojpublici i to poglavito kao filmskiskladatelj. (Michael Nyman Bandsudjelovao je na Biennalu prviput 1979. godine.) Prvi diokoncerta, sastavljen od Nymanovihnajkomercijalnijih uspjeha,zapoèeo je sa tri komada izThe Piano (Big My Secret, Silver-fingeredFling, The Heart AsksNey Rosaura. To djelo skladano jekrajem 2000. godine u Miamiju iposveæeno je Igoru Lešniku. Dvaposve kontrastna stavka sadre temeiz brazilskog folklora i, kako jesam autor izjavio, cilj im je doèaratiatmosferu i ljude sjevernogBrazila. Posebno je zanimljivakombinacija vibrafona i gitare, kojise suprotstavljaju jedno drugom,na neki se naèin izazivajuæi.Sve je to rezultiralo iznimno slušljivom,melodioznom skladbomveselog duha koju su Igor Lešnik iDarko Petrinjak predstavili nadostojan naèin. Svakako se trebaosvrnuti i na skladbu MurrayaHoullifa, Luminiscence za gitaru iudaraljke, napisanu za njegovabivšeg profesora klasiène gitare.Karakter skladbe vjerno doèaravajuskladateljeve rijeèi: «Vjeèni bluzerskizvukovi za dvoje. Skladbaje obojena metalnim perkusivnimzvuènim bojama, a inspirirana jejazzom i bluesom». Izvedba oveskladbe ostavila je tek zanimljivslušni dojam.Bordone za trio gitara i timpaneMarka Rudjaka nastala je na poticajZagrebaèkoga gitarskog trija iIgora Lešnika, kao treæa u nizunjegovih skladbi za trio gitara iudaraljke. Osobitost uspješneskladbe je u tome da, nakon poèetnogizlaganja glazbenog materijalagitara i ukljuèivanja timpana, timpanii preuzimaju vodstvo do krajaskladbe.Posljednja skladba, Beyond Music'sPlaces za udaraljke, trio gitara iobou talijanskog skladatelja OlivieraLacagnina osobita je po tomešto je èvrsto vezana uz ritam. Vrlokontrastna i ekspresivna, ona jeveæim dijelom kontrapunktskistrukturirana, dok njezinoj slušljivostipridonosi ravnopravnost instrumenata.Igor Lešnik, DarkoPetrinjak, Istvan Römer i GoranListeš ovim su nastupom još jednompotvrdili svoju kvalitetu uovom širokom spektru skladbi injihovih autora.Minimalistièka monotonostZagrebaèka izvedbapotvrdila je ovisnost oveglazbe o filmskoj radnjia programu ovogodišnjeg Biennalazasigurno je i široj publicinajzvuènije odjeknulo, uz TanDuna, ime još jednog oskarovca MichaelaNymana. Ovaj minimalistièki skladatelj,kojega se èesto usporeðuje s autorimapoput Phillipa Glassa, afirmirao sepišuæi ponajprije filmsku glazbu, osobitokroz suradnju s redateljem PeteromGreenwayeom, s kojim je radio na jedanaestfilmova, a prvi veæi uspjeh postigaoje 1982. glazbom za TheDraughtsman' s Contract. Suradnja dvojiceautora zapoèeta je još 1976., a posljednjiGreenwayev film u kojem jeNyman sudjelovao bio je Prospero'sBooks iz 1991. Nakon “braka” s GreenwayemNyman poèinje raditi s nizomdrugih redatelja od kojih mu je najveæiuspjeh svakako donijela suradnja s JaneCampion na filmu The Piano, što mu je1992. priskrbilo Oscara, ali i naklonostšireg slušateljstva. Iako prvenstveno filmskiskladatelj, Nyman je svoje umijeæekoje je stekao na Royal Academy of Musicu Londonu, primijenio i na raznascenska djela, plesne koreografije, èisteglazbene vrste, ali i u pomalo neobiènesvrhe poput Yamamotove modne revijeili pak kompjutorske igre (Enemy Zero).Posljednje je skladateljevo djelovanjeusmjereno na podruèje opere. Prošle jegodine premijerno izvedena opera FacingGoya, a trenutno radi na operi TheOnly Witness.Pleasure First). Te popularneškotske melodije iz 19. stoljeæakoje je Nyman uspješno iskoristiokao materijal za soundtrack,vlastitom je izvedbom toliko estetskimodificirao da se sama izvedbamogla oznaèiti prefiksomparodije, ovoga puta na vlastitiraèun.Iako na cjelokupnom bijenalskomrepertoaru potpuno nepotrebna,upravo je glazba izfilma The Piano, s obzirom napreostali program, trebala bitihighlight veèeri. No, sam seNyman uz svoj ansambl potrudioda daljni tijek dogaðanjaprati poznatu nam uzreèicu “pojutru se dan poznaje”… Sljedeæatri djela bila su sve redom glazbaza Greenwayeve filmove.Glazba za The Draughtsman sContract iz koje smo mogli èutitri broja izvedena je iz one HenryjaPurcella, od kojeg Nymanpreuzima basovske dionice iharmonijske sekvence. Slièanpostupak primjenjuje i na glazbiza Drowning by Numbers, ali uovom se sluèaju radi o materijaliz Mozartove Sinfonie concertanteza violinu i violu. Posljednjaskladba u prvom dijelu koncertabila je Memorial iz filmaThe Cook, prireðena za ovajkoncert u instrumentalnoj verziji(djelo je izvorno skladanokao memorijalna skladba za 39poginulih Juventusovih navijaèana Heyselovu u Bruxellesu1985. godine). Sve su toèkeprograma (izuzevši komade izfilma The Piano) u svom repetitivnomkontinuumu djelovalekrajnje monotono, što se djelomiènomoe opravdati èinjenicomda su bile izvedene izvankonteksta kojem su prvobitnonamijenjene, a kao takve pokazalesu se apsolutno nefunkcionalne.Rutinska izvedbaU drugom je dijelu koncertaizvedeno audio-vizualno djeloThe Comissar Vanishes, temeljenona knjizi Davida Kinga (TheFalsification of Photographs andArt in Stalin's Russia). Izvedbuprati dvozaslonski video na kojemse izmjenjuju retuširane fotografijeubijenih i zabranjenihpolitièara. Ponavljaju se slike,ponavlja se glazbena graða i svezajedno unedogled. Takav je biougoðaj i cijelog koncerta koji jerezultirao opæim razoèaranjem,primarno u dva pogleda. Osnovnoi najoèitije jest da je MichaelNyman Band zajedno sasvojim voditeljem upravo iznenadiosviranjem koje nimalo nedolikuje sastavu na svjetskoj razini.Ostavljen je dojam rutinskogsviranja, lišenog ikakve ekspresivnostii muzikalnosti u izrazu.Ponešto se od toga moepripisati i odabiru repertoara,èemu zapravo treba uputiti najveæuprimjedbu. Spoj ranog ikasnijeg skladateljeva opusa nijeposluio karakterizaciji Nymanakao filmskog skladatelja,ukazao na njegove najveæe komercijalneuspjehe, niti poslu-io kao uvid u eventualne skladateljevefaze u radu. Nije posluilonièemu od navedenog, nitidrugim moguæim logiènimsvrhama pri odabiru repertoara.Posluio je tek potvrðivanjuovisnosti ove glazbe o filmskojradnji, što nas navodi na daljnjapromišljanja o funkcionalnostifilmske glazbe kao koncertantne,i oznaèio ovu veèer, uz jošnekolicinu, kao propust ovogodišnjegBiennala.Popodnevni programiKomorni uspjehIvana KostešiæOko zanimljivijih skladbistudenti su se više iangairaliBojana Pleæaštudenti Muzièke akademijeu Zagrebu dobili su prilikuda se iskau na ovogodišnjemMuzièkom Biennalu Zagreb.Tako je u nedjelju, 22. travnja, uHGZ-u prireðen koncert Puhaèkogansambla Muzièke akademijepod ravnanjem Dragana Sremca.Tom prigodom je izvedeno i djeloHeads and Tails, najmlaðeg kompozitorana ovogodišnjem MBZu,Ivana Josipa Skendera, takoðerstudenta zagrebaèke Muzièkeakademije. Koncert je zapoèeo uvedrom ozraèju skladbe DressoirMishe Mengelberga, skladbe izvornonapisane za amsterdamskiansambl za suvremenu glazbu DeVolharding. Sastavljeno od devetkratkih stavaka pomalo neobiènihnaslova, npr. Kositrena tabakera,Poklopac za èajnik ili Kutija s keksima,ovo djelo je svojevrsna parodijastilova jer miješa elementeglazbene avangarde s elementimabluesa i jazza. Napisana za limenepuhaèe i klavir, ova skladba se zasnivana improvizaciji, kako je veæimdijelom i nastala. Ansambl limenihpuhaèa vješto se snašao naimprovizatorskom terenu, kao iklavirist koji je kroz cijelu skladbuodravao ritmièki puls. Sve je torezultiralo pozitivnim opæim dojmom,kako o samoj skladbi, tako io izvedbi.udaèki Kvartet Rucner,utemeljen 1998., veæ pripadau najkvalitetnije izvoðaèekomorne glazbe u nas.Takvim se pokazao i u Mimari,gdje je odran koncert na kojemsu izvedena djela trojice izrièajemrazlièitih skladatelja, što jeprogram uèinio nadasve zanimljivim.Prve dvije najavljeneskladbe trebale su publici predstavitinorveške skladatelje OlaHenrika Moea i Johana Kvandalaod kojih je, naalost, izvedensamo Kvandalov Kvintet za hardangerškegusle i gudaèki kvartet,op. 40. Kvandalovo stvaralaštvopokazuje tenje ka korištenjuelemenata norveške folklorneglazbe u klasiènim formama, kaošto je, u ovom sluèaju, gudaèkikvartet. Hardangerške gusle suinstrument slièan violini, potjeèus podruèja oko fjorda Hardangeri vrlo su se efektno uklopile ustandardnu postavu gudaèkogkvarteta, èemu je pridonijelo isviranje norveške umjetniceKristine Nygaard. Djelo je zanimljivimpromjenama ritma,imitacijama motiva kroz instrumentei melodijama s etno prizvukom,isticanim upravo na guslama,ostavilo odlièan utisak nanazoènu publiku i oznaèio obeæavajuæipoèetak koncerta.Drugo po redu djelo, praizvedenotom prilikom, bio je kvartetBerislava Šipuša (inaèe i umjetnièkogdirektora ovogodišnjegBiennala) pod naslovom Izknjige zaboravljenih rijeèi. Šipušje kroz tri stavka svog kvartetajoš jednom potvrdio poetiènostvlastita izraza s profiliranim senzibilitetom,što se najjasnije oèitovalou ekspresivnim glavnimmelodijama na violini i violi.Ujednaèeni ansambl s odliènommeðusobnom komunikacijommeðu èlanovima, kakav je KvartetRucner, jednako je uspješnoizveo i posljednje djelo na programu,Triple Quartet amerièkogskladatelja Stevea Reicha. Djeloje skladano za tri gudaèka kvarteta,s time da ansambl izvodi prvi,dok su preostala dva prethodnosnimljena (alternativno seumjesto vrpce mogu koristiti 12sviraèa). Skladba zanimljivijamoda više zbog ideje nego samogsadraja, ipak nije umanjilaukupni uspjeh cijelog koncerta, aposebne pohvale još jednomupuæuju se izvoðaèima.Mlade snagePuhaèki keksiPotpunom suprotnošæu moese smatrati druga skladba na repertoaru,Corale notturno za 10 limenihpuhaèa talijanskog kompozitora,dirigenta i korepetitoraStefana Salvatoria. Skladateljevaelja pri stvaranju djela bila je obnavljanjepolifonosti korala. Onoje pisano samo za puhaèe upravozbog njihove karakteristiène bojekojom je skladatelj htio prikazatinoænu atmosferu. Sam skladateljdjelo opisuje sljedeæim rijeèima:«Postoje tri dijela unutar kojih seskladba oblikuje. Prvi je dio ispunjenvelikim tišinama i tajnama,drugi neizmjernim ushitom, a treæipovratkom prvobitnoj mirnoæi.»Unatoè tome, reakcija publikeje gotovo izostala, što zbog sameskladbe, što zbog slabe angairanostiizvoðaèa. Njihovu izvedbuopisala bih kao korektnu, ali ne izanimljivu.Posljednja skladba, Heads andTails Ivana Josipa Skendera, pisanaje za ansambl puhaèa zagrebaèkeMuzièke akademije i sastoji seod dvaju kontrastnih stavaka,Adagia i Allegretta. Prvi stavak, usporom tempu, zapoèinje solistièkomdionicom alt saksofona,na što odgovaraju limeni puhaèi.Nakon toga slijedi polifoni dio ukojem sve do kraja stavka glavnuulogu imaju drveni puhaèi. U drugom,ujedno i brem, stavku varirajuse motivi iz prvog stavka pomalogroteskno. Svakako treba istaknutivrlo zanimljivu i smislenuuporabu udaraljki koje su upotpunilecjelokupni dojam o skladbii njezinoj izvedbi, a on je, vrlo pozitivan.

24 III/55, 10. svibnja 2,,1.Opera na BiennaluSlobodnije no ikad prije?Bez dodirnih toèaka,bijenalske su opere najširimoguæi izbor festivala kojinije samo operni, nego eliobuhvatiti barem diosuvremene glazbeZrinka Matiæpera sasvim opravdanonastavlja svoj ivot u svijetusuvremenoga glazbenoscenskogizraza, obogaæujuæi seunutar zadanog prostora velikomraznolikošæu, polazeæi oddramskog predloška, glazbenogstila, inovacije opernog ansamblai svih aspekata scenskog postava.Naziv opera veæ odavno je prestaovezivati uza se jedinstvenuformalnu shemu koja bi kao takvafunkcionirala u odreðenompovijesnom trenutku i kulturnoprostornomozraèju. Ipak, ulazimoveæ u peto stoljeæe u kojem jeopera, za razliku od mnogih drugihtradicionalnih glazbenih vrsta,uspjela odrati prepoznatljivost,unatoè promjenama koje suje zadesile. Privlaèna, uvijek iznovazanimljiva moguænost oglazbljivanjadrame, dramskogsadraja koji se pretapa u glazbeni,s time da se zadrava spektakularnostvizualnog, osnaenaizraajnošæu glazbenog zvuka,izazov je suvremenim skladateljima,jednako tako nov kao štoje bio i onim stoljeæima prije.Opera se danas kreæe u razlièitimsmjerovima, odgovarajuæi razlièitimsenzibilitetima i ukusima,izviruæi iz nepreglednog spektraglazbenih i dramskih polazišta.Suvremeni zvuk, scenski izraz,glazbeni anrovi, svi ti elementisadre nesagledive moguænosti iopera njima raspolae slobodnijenegoli u jednom prošlom razdoblju.Prema izboru programa 21.Muzièkog Biennala, èiji je zadatakkao i obièno bio ugrubo oslikatistanje suvremene glazbe,moemo zakljuèiti da je skladanjeopere izrazito moderno, jersmo u 10 dana, koliko je Biennaletrajao, vidjeli èak 4 opere uuem smislu. Prikladna za svakootvorenje i/ili zatvaranje, operaje i na ovom festivalu stvorilaluksuzan okvir razlièitim dogaðanjima,s dvije vrhunske kazališneprodukcije, èiji bi efekt teškomogao zamijeniti bilo kojidrukèiji tip glazbenog dogaðaja.zapoèet Tan Dunovim MarcomPolom, zatvoren operom Tri sestrePétera Eötvösa, Biennale jeprikazao i u Zagrebu napeto išèekivanuJuditu hrvatskog skladateljaFrane Paraæa, praizvedenuljetos u Splitu, te operuPowder her face Thomasa Adèsa.Refleksija o putovanjuOpera Marco Polo predstavaje bogate produkcije na najvišojsvjetskoj razini, što je bilo zaoèekivati pri postavljanju tolikonajavljivanog opernog hita svjetskiproslavljenog oskarovca TanDuna. Upravo kvalitetna produkcijai jest zasigurno najveæakvaliteta ove predstave, jer skladateljsvoj kulisni glazbeni anrfilmske glazbe nije uspio ni priblinoprilagoditi onome što odglazbe zahtijeva operna vrsta i ivaglazbena pozornica. Premdase jednom dijelu nedovoljno osjetljivepublike Marco Polo vjerojatnouèinio efektnom predstavom,ipak se bez sumnje ispostaviloda glazba koja odlièno funkcionirana filmu, kada je ona samooplemenjujuæi dodatak slici,u trenutku kad postaje glavnidramski pokretaè postaje potpunonezadovoljavajuæa. MultikulturalnostTan Dunove glazbe,koja na podlogu kineskog tradicionalnogaglazbenog zvuka, pojednostavljenogdo sheme i glazbeneformule koja se provlaèi èitavovrijeme trajanja opere, dodajeekstrakte indijske i europskeglazbe, obogaæena popularnimmoguænostima suvremenogzvuka, formula je za koju TanDun provjereno zna da æe ponjetitrenutaèni globalni uspjeh.Izbor izvanglazbenog predloška– prièe o Marcu Polu –moe se uèiniti upravo idealnimkada je u pitanju Tan Dunovskladateljski izraz, jer je zgodnorazlièitim glazbama razlièitihkultura evocirati pojedine etapePolova putovanja. Ali, autor jeelio prièu o Marcu Polu iskoristitiza izraavanje nešto ambicioznijihideja od ovih koje senameæu same po sebi. Tako je uprogramu koji je pokušao prenijetiu glazbu iznio ideju o proimanjui stapanju glazbi razlièitihprostora i vremena. U samojse glazbenoj i scenskoj izvedbiipak nisu uspjele razaznati tri istovremeneglazbeno-dramatskerazine: duhovno Polovo putovanje,kojemu je bila namijenjenaglazba Istoka, fizièko putovanje,koje je trebalo biti ilustriranoglazbom Zapada, i treæa razinakoja je èisto glazbena i eliparalelno uz ove dvije prikazatinjihovo meðusobno stapanje.Sam libreto ne koristi izravnoprièu o Marcu Polu, veæ je prenosina razinu refleksije o znaèenju“putovanja”, što skladateljudaje iskljuèivo moguænostoglazbljivanja psiholoških trenutakau duhovnom putovanjuMarca Pola. Glazba ih ne uspijevadramatski istaknuti, veæ jepuno sretnija u pronalaenjurješenja za opisivanje etapa fizièkogputovanja.Zaustavljeno šareniloJednako tako, ni reija ne uspijevauhvatiti psihološke promjenePolova lika, pa su puno dojmljivijei više prostora zauzimajuslike koje se bave fizièkim putovanjem.Scenograf Hans GeorgSchäffer, kostimograf TonèiVladislaviæ i koreografkinja Bla-enka Kovaè, predvoðeni reiseromKrešimirom Dolenèiæem,iskoristili su ovu moguænost, tebi se u svakom trenutku kad suzazvuèali prepoznatljivi zvucinekog egzotiènog predjela zaustavilašarena slika, èiji bi dojam,naalost, gotovo uvijek bio narušenili pretjeranom statikom prizoraili predimenzioniranim trajanjem.Ekipa na èelu s dirigentomIgorom Kuljeriæem, sastavljenaod solista Thomasa Younga,Renate Pokupiæ, Ivice Trubiæa,Adele Golac-Riloviæ, Stijepa Franetoviæa,Tamare Felbinger, DaliboraHanzaleka te zbora i orkestraHNK bila je izvrsna, pamoemo samo poeljeti da udrugim projektima HNK nastavebiti jednako pjevaèki sigurni iscenski angairani.Komorna opera Powder herface Thomasa Adésa oduševila jevrhunskim tehnièkim i izraajnimkorištenjem vokalnog aparata.Glasovne moguænosti èetirijupjevaèkih tipova, dramskogsoprana, lirskoga koloraturnogsoprana, tenora i basa, osnova suna kojoj Adés gradi dramu. Bojomi pokretom vokalne linijeuspijeva plastièno prikazati pojedinetipizirane karaktere, kojina taj naèin postaju razaznatljivièak i neovisno o libretu. Trimaglasovima pripisuje po nekolikolikova: lirskom sopranu Posluiteljicu,Ljubavnicu i Novinarku,tenoru Elektrièara, Posluitelja,Fotografa, bas je Upravitelj, Sudacili Vojvoda, dok je dramskisopran uvijek Vojvotkinja, prikazanakroz razlièite ivotnedobi.Suvremena opera buffoRazlièit vokalni izraz kojikonstantno prati svaki od glasova,a kojim Adés nastoji naglasitipa èak i karikirati uvrijeenekarakterne osobine tih glasova –banalna razigranost lirskog soprana,površnost tenora, komiènaozbiljnost dramskog soprana iisprazna dubokoumnost basa –oznaèava svaki od likova kojetumaèi pojedini glas i pretvaraih u tipove. Na taj naèin Adésstvara suvremenu operu buffo,èiji bi se obrazac konstantnihkaraktera i njihovih meðusobnihodnosa mogao ponavljati ubeskrajnim varijacijama uvijekistih situacija.Glas se uvijek idealno uklapau nenametljivi i transparentniorkestralni zvuk, ali u trenucimainstrumentalnih intermezza, kadaorkestar prua jedinu podrškudrami, Adésu ponestaje dramatskasnaga koju mu u vokalno–instrumentalnimdijelovimadaje glas. Sadrajno nedovoljnonabijena, instrumentalna su intermezzanajslabija mjesta operei u njima Adés gubi nit koja povezujedramu. Glasovno izvanrednii glumaèki profesionalnibili su Teresa Ringholz, PiiaKomsi, Mark Beudert i StevenGallop, uz Musikwerkstatt Ensemble,pod ravnanjem HuwaRhys Jamesa i uz reiju PameleHunter.21. MuzièkiBiennaleZagrebCiljano siviloZavršne veèeri Biennala prikazanaje opera renomiranoga maðarskogskladatelja PeteraEötvösa, Tri sestre. Od vremenakada je praizvedena, u Lyonu1998., Eötvös je s njom uspio ostvaritiveliki uspjeh i na drugimeuropskim pozornicama i to unekoliko razlièitih produkcija.Fasciniran Èehovljevom dramomu kojoj se kroz postupke likovanasluæuju promjene što ih je donioprijelaz iz 19. u 20. stoljeæe,skladatelj uzima izvornik, dramatskiga preoblikuje sukladnozadanostima operne glazbenodramskevrste, ovim djelom pokušavajuæiizraziti svoj i naš suvremenifin de siécle. Dramu reducirana prizor za vrijeme poara,iz treæeg èina drame, u kojem uspijevasaeti probleme likova samihi njihovih meðusobnih odnosa.Tri puta ga ponavlja, u sekvencamakoje donosi svaki put izdrukèijeg kuta gledišta, tvoreæitako tri ne-klasièna èina. Zadataklikova kroz koje gleda situaciju,(Irina, Andrej i Maša), odgonetanjeje biti muško – enskih odnosa,koja se u rezultatu svih njihovihrazmišljanja i sukoba pokazujeirelevantnom i banalnom. Rezultatdrame u Eötvösa je odustajanjeod ciljeva i pasivnost. Dramai glazba cijelo vrijeme krue okoove neoptimistiène spoznaje;Eötvös glazbom stvara neprestanonamjerno muèno sivilo, i, ignorirajuæivedrinu novog zvuka usvojoj atonalitetnosti proizvodieljeni dramski uèinak.Iako nismo vidjeli operu izvedenuprema originalnoj zamisli,u kojoj je libreto na ruskomjeziku, a uloge sestara izvodekontratenori, kako bi jošviše naglasili apstraktnu problematiènostmuško-enskog odnosa,veæ na maðarskom jeziku isa enskim tumaèima sestara,ona ne gubi na izraajnosti.Izvrsno izvedena dramska okosnica,podrana glazbom, funkcioniraunatoè promjenama, aodlièan ansambl sastavljen odsolista Maðarske dravne opere,orkestra iste kuæe, Komornogorkestra, s dirigentima G. Vajdomi L. Tihanyijem i redateljemIstvanom Szabóm, èini jejasnom i pitkom.Èetiri razlièita glazbenoscenskaizraza, od kojih je svakizanimljiv na drukèiji naèin, aliod kojih svaki nosi sasvim odreðenekonture opernog jezika,vjerojatno su samo mali dioonoga što nam nudi operna današnjica.Bez dodirnih toèaka,ove su opere najširi moguæi izborjednog festivala koji nije iskljuèivooperni, veæ eli obuhvatitibarem jedan dio suvremeneglazbe uopæe. U tom smisluone nas upuæuju u potpuno razlièitimsmjerovima, dajuæi naslutitibogatstvo i raznolikostopernog stvaralaštva.

III/55, 10. svibnja 2,,1 25Velièanstvena ManuilenkoJudita je ušla u tradicijskiglazbeni lukUz izvedbu Judite Frane Paraæa na21. Muzièkom Biennalu ZagrebNila Kuzmaniæ Sveteakon što je dvostruki jubilej– Maruliæev i Juditinobiljeen sveèanim otvaranjem46. splitskog ljeta praizvedbomistoimene opere ili,preciznije, cantate sacre, FraneParaæa – bilo je razvidno da æe seovo djelo, naišavši na golem interespublike ponajviše radi svojelirske melodioznosti, zadratina repertoaru. Nakon Cariæ-Maroeviæeve predstave na splitskomNarodnome trgu iz godine1979. Paraæ je poslušao napjeviz bogatoga glagoljaškog repertoarana hvarskoj procesiji unoæi Velikog petka i ukljuèio ihu svoje djelo. Sam je skrojio ilibreto i prema Marulovu epu iprema prijevodu Tonka Maroeviæa,senzibilna za pomnu graðutoga epa.Logièno je koliko i prirodnoda su se prvoga hrvatskog knji-evnog djela, èakavske Judite, ukojemu je svijest o rodnomeSplitu kao i u Danteovu o Firenci,vrhovno mjerilo – latila èetvoricaSpliæana, a poradi njegovazvukovna oivljenja. Scenografijuje potpisao Matko Trebotiæ,reiju Petar Selem, dok je operomna praizvedbi ravnao NikšaBareza. Paraæ je, nadahnut Marulovimišèitavanjem Biblije uzavièajnom kljuèu i s opravdavanjemzemaljske potrebe biblijskihjunaka, radio na djelu skorodvadeset godina. Djelo svjedoèisvijest o trajnosti i, naalost,aktualnosti, maruliæevske tematike,kako zamjeæuje IvoFrangeš, kroz stoljeæa – od "Turakakod Splita", preko Turakakod Siska do Krlee, za kojegaje Judeja (Hrvatska), okupatorskiRim (Austrija), Jeruzalem(Zagreb), i njegova uvjerenja:"Tu smo se dogodili, i tu æemoostati; u našoj Judeji, s našimJuditama i našim Holofernima,s našim 'zastavama' i našim korugvama".Bijenalska izlobaIvana KostešiæFoto: Verzottisklopu ovogodišnjegBiennala predstavljena jeslikarska izloba tršæanskeumjetnice Miele Reine, umrle1972. godine. Na izlobi kojusu pripremili Paola Bonifacio italijanski skladatelj Carlo de Incontrera,izloena su 32 djela,nastala izmeðu 1967. i 1972. godine.Upravo je suradnja umjetnices Incontrerom, zapoèetaIspred svog vremenaNebesko i zemaljskoValjda se u prošlom desetljeæuova opera, buduæi da je apoteozaidovskoj junakinji, i nije nimogla uprizoriti. Vjerno se pridravajuæiMaruliæeve ideje, iParaæ nastoji nebesku slavu uèinitial pari zemaljskoj. Juditinèin i skladatelj tretira pomirenjemobaju Jeruzalema, što junakinjuizdie iznad ostalih povijesnihdjelatnika (štoviše,Maruliæ je zbog hrabrosti stavljana prvo mjesto), diveæi se, kao iMaruliæ, njezinoj èednosti i èistoæi,ali najviše njezinu djelu. Toje gledalištu jasno predoèeno uŠestoj slici: slava njezina trajat æedotle dok "Bude na karte svoljslovinjska ètit slova".Masivna partitura u dominantnozvuènim sklopovima, zborskii solistièki skladno posloenai slobodna u koncepciji te vremenskojrelativnosti oslanja se,ritmièki, iako slijedeæi vlastitusuvremenu liniju (ta se ritmièkaskladnost naroèito osjeæa uzborskome "Poèkajmo još petdan" u Drugoj slici, "Judita, èamisliš?" u Treæoj slici, "Abra, Abra"– solo Judita u Èetvrtoj slicite u zborista muškaraca s "Èa ka,èa ka, èa ka" u Petoj slici) na Orffai Stravinskog, a lirskom melodioznošæu(koja je pridonijela dadjelo ostane na repertoaru) naRahmanjinova i oca Ivu. Te sumelodijske plohe u lamentacijskomzborskome sloju meke ibliske staroslavenskoj liturgiji(Betuljani), a tvrde i ritmièki isprekidanena naèin ojkanja i"gange" u opisivanju Asiraca.Paraæ se, dakle, ne libi ni bjelodanadomaæeg primitivizma, ali jenezalaenje u folklor njegov sinequa non.Operom dominiraju zborovi ibiblijska junakinja, koja se moglapojaviti i prije Treæe slike, dok susvi ostali likovi zapravo minijatureunutar 7 slika (Petu æe redateljspojiti sa Šestom). Baš kaošto nam je svojedobno pribliioMonteverdija, tako je naš svjetskiBareza i na Splitskom ljetudao sve od sebe da zbor, orkestari solisti splitske Opere, koje je iumjetnièki ravnatelj, zrelo i studioznoprenesu zvukovnu i misaonukompleksnost djela. U tomeje potpuno uspio, stvorivšiFoto: Verzottidojam silne uvjebanosti. Barezaje vrhunski, bolje od svih, pojmioskladateljevu parabolu o rtvi,dobroti i iskupljenosti grijehate nakalemljeni slavenski štih,blizak mistiènome koliko i duhovnome,pridonoseæi opæoj misaonostidjela. Meðu više lijepih1967., rezultirala projektima zakazalište, scenografijama za raznehappeninge, pa tako i za MBZ1969. i 1971. godine. (U programuMBZ-a 1969. Miela Reinazasluna je za scenska zbivanja uprojektu Liebeslied izvedenogpod vodstvom Carla de Incontrere).Izloena djela s elementimadadaizma i pop-arta, humorai velike inventivnosti s narativnimkarakterom, smatrana su, istièeBonifacio, ispred svoga vremena,kao i cijela liènost oveumjetnice. Otvorenju izlobemoglo se prisustvovati 21. travnjau foyeru KD Vatroslava Lisinskog,gdje je izloba za posjetiteljeotvorena do 12. svibnja.sola posebno se istakla NatalijaJarmolska (cello). S velikim iskustvomiz rada na uprizorenjudjela suvremenih splitskih skladateljana Splitskome ljetu (RadièinPrazor, Marovæevo Starogroblje na Sustipanu), Selem jemoæno, sugestivno, doèaraosplitsko. Zbog specifièno reduciranedramaturgije, usredotoèiose na èvrstoæu i sugestivnost djelate na kazališno vrlo potencijalnumatricu s obzirom na potrebuharmoniziranja dvaju slojeva –klasièna Maruliæeva i suvremenaParaæeva. Zacijelo je pomanjkanjenovca razlog što se utjecaosimbolima (jarko osvijetljenikri) i što nije iskoristio dubinusplitske pozornice.Foto: VerzottiUbojstvo kao nuno zloSkladatelj je dobro postupiopuštajuæi da u Šestoj slici Zbornamjerno prati Juditu iz off-a(nevidljivo za veæinu gledalaca).S istim problemom morao seoèito nositi i Trebotiæ koji je sceniprišao arhitektonski, postavivšina protiron drveni stup u prirodnojboji i premreivši pozornicupo sredini poznatim nam snjegovih slika razlomljenim, sadadakako trodimenzionalnim, plohamana kat u bijeloj boji. Timeje redatelju omoguæio dobruprohodnost, a nas podsjetio naMaruliæeve šetnje po splitskimruševinama i brina motrenja sDioklecijanovih zidina. Redatelji scenograf zajednièki su krenuliiz vizure trenutka koji ivimo, pasu Holofernovu vojsku tretiralikao vragove iz puèke imaginacije.To su doèarali kostimi i oglavljaIrene Sušac i Rute Kneeviæ,koji su za sve protagoniste, osimza Juditu i vragove, bili bijeli ilicrni te u tenji da budu bezvremeniipak, sukladno djelu, vuklina visoku renesansu. Utjeèuæi sesfumato tehnici, ZoranMihanoviæ majstorski je oblikovaosvjetlo. Veliki senzibilitet zasve natuknice puèkoga i modernoga,misaona i profana, pojmioje Antun Mariniæ svojim nadasveosmišljenim pokretom – od Prvedo Sedme slike.Meðu svim akterima zabljesnulaje Nelli Manuilenko (Judita).Usput reèeno, ova je istinskaumjetnica ponijela nagradu Hrvatskogaglumišta za ovu kreaciju,nagraðena je Juditom za svojuAbigaille, a u Split je donijela inagradu Milka Trnina. Uvijeksavjesna, razradila je svaki detaljsvoga pjeva savršeno precizno,èak i dikcijski nadvisivši sve protagoniste,buduæi da joj je, kaoUkrajinki, bliska stara èakavštinai staroslavenska liturgija. Glasovnonadasve sigurna, intonativnostabilna, a u registrima uravnote-ena, nametnula se lijepim, stasitim,likom te inteligentnom glumom.U dramaturški nedovoljnorazraðenoj Šestoj slici, kada jetrebalo dulje pokrivati izlazak izasirskoga tabora i vratiti se u Betuliju,Manuilenko se intuitivnoutekla svome sjajnom glumaèkomnervu i svojoj unutrašnjojkoncepciji, pravilno iznijevšiglazbenu misao fascinantnomenergijom.Ne obaziruæi se na fahove pjevaèa,skladatelj ih je sve prepustioponešto niskim lagama. Svojimgolemim iskustvom, NevenBelamariæ (Oloferne) uspješnose probijao i basso profondo lagamakroz jaki orkestar. I ostali solistibili su zvuèni i tehnièki izgraðeni– od prikraæena za sudjelovanjeu apoteozi Sedme slikekristalno èista tenora Vinka Maroeviæa(Ozia) preko Ivice Èikeša(Akior), Špira Bobana (Vezir)do mlade Renate Pokupiæ (Abra),za koju smo poeljeli duljudionicu i pred kojom je jamaènolijepa buduænost, do Boene Svaline(Ruta), Tonèa Banova (Vagav),Zdravka Kraljeviæa (Prvisveæenik) i Krešimira Gabrila(Drugi sveæenik). Sve pohvaleidu zboru koji je, nakon ratnihfrustracija, emocionalno prodrmanpotištenošæu i ranjivošæu,sjajno ušao u Paraæevu misao ivokalno i kultiviranim kretanjem.U Prvoj slici bijes na Bogazatomljen je stoga što su nemoænii ne vide gdje je spas. Zato i uSedmoj slici izostaje eksplozijaradosti kao kontrapunkt lamentui ariosu. Zbor je nijansiranoprenio skladateljevu misao da jeubojstvo manje grijeh nego nunozlo koje ostaje u drugom planu,dok je Juditino spašavanjegrada u prvome planu. Ne manjezasluge ima zborovoditeljica AnaŠabašov.Zagrebaèke ovacijeDa se praizvedba ParaæeveJudite potvrdila kao znaèajandogaðaj, ne samo umjetnièkiveæ i kulturološki na razini cijelezemlje, (a pobudila je zanimanjei izvan nje), da je postaladogaðaj, koji nije ostao izoliran,dokaz je i poziv na 21. zagrebaèkiMuzièki Biennale. Podzrelom i studioznom palicom,ovog puta Harija Zlodre, nascenu HNK u Zagrebu, koje jedrukèija akustika uspjela dokinutiorkestarsko preglasavanjepjevaèa, svjedoèili smo zvukovnui misaonu prenošenju kompleksnostidjela, koje je publikaispratila pravim ovacijama. Juditaje ušla u tradicijski glazbeniluk što se protegnuo od Bajamontijai Suppéa do Gotovca,Tijardoviæa i Ive Paraæa. Ona jeu splitskom HNK doivjela veæosam repriza – uvijek pred oduševljenimgledaocima; za ovu seoperu, nakon dugo vremena,trai karta više, a darovana je igledaocima na završetku 11.Maruliæevih dana.

26 III/55, 10. svibnja 2,,1.Festivalski EtnoSrethno Vam novo BiennaleKomunikacija sa svijetom,koju je inicirao ovogodišnjiBiennale, pokazat æevjerojatno da je tradicijumoguæe èitati i drukèijeMojca Piškoretrdeset godina MuzièkogBiennala Zagreb. Prva,1961., godina, plus èetrdeset.Tu smo: 2001. godina – 21. stoljeæe– 21. Biennale. Simbolièno! Idok su jedni, još ne tako davno, vodilibeskrajne rasprave i iznosilimišljenja (jer u Hrvatskoj svatkoima mišljenje o svemu) o tome kojegodine zaista poèinje novo stoljeæe,a drugi uurbano koristili prigoduda pod nazivnikom novog stoljeæa itisuæljeæa dobro zarade èak dvijegodine za redom, bijenalski ritamodravanja zagrebaèkog festivalasuvremene glazbe nije ostaviomjesta dvojbama. 20. Biennale bioje zadnji u prošlom, a 21. je logikomstvari prvi u novom tisuæljeæu.Èini se kako je i organizatorimamilenijski predznak zazvuèao kaozadnja opomena da je došlo vrijemeza razmišljanje o novoj koncepciji.Nuni susretiVerbalizacija Ive Josipoviæa, direktoraMBZ-a, na temu Biennaleu novom tisuæljeæu predstavlja ovogodišnjifestival kao "prvi u nizuonih koje moemo nazvati susretimaili interakcijom razlièitih kultura",odnosno u poetiziranoj varijantikao "šareni buket raznolikogglazbenog cvijeæa". Za umjetnièkogje pak direktora svaki eventualniodgovor na pitanje kakva æebiti glazba u 21. stoljeæu, a time ikakva æe biti Biennala koja dolaze,u opasnosti da bude ocijenjen"prepotentnim, nekorisnim i istodobnosasvim sigurno naivnim".Koncepcije je ponekad daleko lakšeneposredno èitati iz programa, aon nam ove godine èak i pri letimiènompogledu otkriva kako 21.Biennale nose "zvijezde". Miješajuse tu tradicije, etniciteti, estetike ianrovi, odnosno zbiva se upravoono što organizatori nazivaju susretom.Èini se su i oni u novom tisuæljeæuprepoznali "dogaðanje"globalizacije (u Josipoviæevoj ortografijis velikim G) i nunost uspostavljanjainterkulturalne komunikacije.Malo kasnimo, ali ipakse kreæemo!Pristup glazbi u kojem se drugaèijei strano pomno etiketira ibrino svrstava u odvojene ladicepokazao se neodrivim, a inzistiranjena strogoj odijeljenosti tradicijskih,umjetnièkih i popularnihglazbi svijeta potpuno besmislenim.U tom je smislu koncepcijaovogodišnjeg Biennala, koju je naprošlome na neki naèin anticipiraoRatko Vojtek koncertom Ethnophonia,ukazala na to kako hermetiènosti iskljuèivost na bilo kojojrazini suvremenoj glazbi onemoguæujuotvaranje prostora za kretanjeprema novom.Jedno od moguæih tumaèenjabijenalskih susreta odnosi se nakomunikaciju na razini tradicijskog,odnosno etnièki i kulturnospecifiènog. U tom segmentuBiennale je ponudio nekoliko zanimljivihkoncerata, koji su podjednakoindikativni za išèitavanje,kako njegove koncepcije, tako irealizacije. Pojedinci koji ga pripremajupostavljaju vrlo visoke kriterijekada je rijeè o odabiru skladbii glazbenika koji æe uæi u programfestivala.Nasumiènost odabiraS druge su pak strane oèito nedovoljnoupoznati sa širokom paletomonoga što nudi takozvanaworld music scena, u koju su biliprisiljeni posegnuti traeæi onošto æe Biennalu predznak drugogi drugaèijeg donijeti upravo na razinitradicijskog. Našli su se takou nezavidnoj situaciji koja je odnjih traila da iz mnoštva lokalnoi internacionalno poznatih imenaodaberu ona koja æe svojim interpretacijama,repertoarom i (manjeili više) inovativnim pristupomomoguæiti Biennalu da zadri (ilipodigne) kvalitativnu razinu pokojoj je bio (i vjerojatno eli ostati)prepoznatljiv u i izvan granicaHrvatske. Iako se u pojedinimsluèajevima taj odabir pokazao vrlouspješnim, nije lako oteti sedojmu da je u nekim aspektimabio prilièno nasumièan i blizakonom, narodski reèeno, "igranjuna sigurno".U tom su smislu osobito indikativniprimjeri vrlo uspješnihkoncerata Triloka Gurtua i maðarskogperkusionistièkog ansamblaAmadinda. Nastup Triloka Gurtuaje, naime, osobit glazbeni dogaðaj,bez obzira kojeg je profila festivalu okviru kojeg je smješten. Osimtoga relativno mu je jednostavno,ovisno o prigodi, prišiti predznaktradicijskog, ambijentalnog, jazzerskog,suvremenog, ili pak, kaošto je bio sluèaj u osvrtu DavoraHrvoja, "multikulturalnog, multietnièkogi univerzalnog". Kakoga je uza sve to moguæe najaviti ikao "najboljeg udaraljkaša na svijetu",organizatori nisu mogli pogriješiti.Pritom nije naodmet uzeti uobzir i moæ medijske prezentacijei usmene predaje, kao ni oèitu gladzagrebaèke publike za novim, nepoznatim,stranim ili kako se toobièava nazivati – egzotiènim. Veæinaokupljene publike evidentnone pripada krugu standardne bijenalskepublike, što upuæuje na vanostpozitivnog predznaka u poèetnojinformaciji koja se širi usmenompredajom. Glazbenik iliprogram koji je dobar postaje, putemusmene predaje, smatran jošboljim, a proporcionalno s komparacijompridjeva dobar raste i brojpublike. Recept je to koji nije naodmet zapamtiti.Nedostatak senzibilitetaOsvrt Branimire Lazarin nakoncert Amadinde jednim je dijelomodraz tipiène hrvatske neiivljenepotrebe za egzotikom. Jer,moe li se uopæe i zamisliti neštoegzotiènije od "èetiri sviraèa kojasviraju èetiri drvena bubnja razlièitihvelièina, èudno poluizdubljenodeblo kokosove palme (pahu) kojeslui kao rezonantna kutija", a pritomjoš i proizvode "neartikuliraneuzvike koji oponašaju domoroce(!)"? Moe, dakako, jer samo stotinjakkilometara od Zagreba, uglavnom gradu jedne manje junoslavenskezemlje, svake se godineodvija festival Druga godba kojinudi i mnogo neobiènija poigravanjaglazbenim tradicijama udaljenihzemalja i svoju publiku takokontinuirano uèi senzibilitetu za"drugu glazbu". No, Slovenija jedruga prièa. U Hrvatskoj æe kratkanotica u programu koja kae "tradicijskaglazba (tradicijske glazbe?)Zimbabvea i Tahitija" privuæina koncert èak i više publike negošto za to predviðena dvorana u optimalnimuvjetima moe primiti.Otuda i aljenje što se Amadindanije "više pozabavila takozvanomtradicijskom glazbom" i zabludada su samo zbog te glazbe bili pozvanina Biennale. Amadinda jeizvrstan perkusionistièki ansambl,koji je na svoj program uvrstio ikratke "izlete" (odnosno vlastitaèitanja) dviju udaljenih glazbenihtradicija, i tako priredio koncert ukojem je publika prije svega uivala,a daleko manje brinula o autentiènostiizvedbe, tradicijskoj utemeljenostii etnièkoj pripadnostiglazbenika, instrumenata i glazbesame. Ovako shvaæena, glazba ionakone trpi anrovske, etnièke,religijske, ili rasne podjele.Nesporazum s "radionicom"tradicijske glazbe Kine i Tajvanabio je, èini se, terminološke naravi.Predstavljanje tradicijskih glazbalajedne, prosjeènom slušatelju priliènoudaljene i nepoznate kulture,bez sumnje je pohvalna inicijativa,no definitivno je pogrešno nazvanaradionicom. Radionica obiènopodrazumijeva sudjelovanje veæineonih koji se na njoj naðu, odnosnonalik je onome što je na kraju svogkoncerta pokušao Trilok Gurtu, apojedinaèno predstavljanje glazbalau kojem je komunikacija s publikom(što zbog vremenskog ogranièenja,što zbog jeziène barijere)svedena na minimum ipak nije nina tragu workshopa. Koncert kojije slijedio ponudio je odgovor mlaðegeneracije kineskih skladateljana pitanje – kako danas skladatiglazbu za tradicijske instrumentekombinirajuæi principe skladanjalokalne tradicijske glazbe istoka iumjetnièke glazbe zapada Upravotaj aspekt dovodi do glavnog pitanjakoje je potaknuo ovogodišnjifestival, a to je – gdje je u svemutome hrvatska glazba?21. MuzièkiBiennaleZagrebPazi, hrvatsko?Ovaj Biennale pokušao je svijetuponuditi sliku Hrvatske koja,bez obzira što drugi o tomemislili, nije ksenofobièna, veædapaèe otvorena i eli èuti drugaèijizvuk i druge glazbe, ima(ili tek nastoji stvoriti) svoj senzibilitetza novo i nepoznato.No, èime ona ulazi u tu i takvukomunikaciju? U zdravom tumaèenjususret podrazumijeva irazmjenu ideja koja poèiva napoimanju drugaèijeg kao drugaèijeg,a ne manje ili više vrijednogod vlastitog . Tako se otvaraprostor za komunikaciju kojadaje i prima. Ovaj je Biennaleprimio mnogo, ali èini se da je usegmentu vezanom uz glazbenutradiciju Hrvatske jedini izlazprema van ostvario glazbom kojaanrom baš i ne pripada korpusuonoga što Biennale inaèepredstavlja stranoj publici. TamaraObrovac i Transhistria Ensemblesvakako su vrh onoga što,nadograðujuæi tradicijski glazbeniizraz, stvaraju hrvatski, uvjetnonazvani, popularni glazbenici,ali veæ smještanje njihova nastupau termin koji je prethodioslubenom otvaranju MBZ-aodaje dojam da su još uvijek tekdio off programa.Mladi se pak hrvatski skladateljilibe posezanja za tradicijom,i to bi u odreðenoj mjeri moglobiti protumaèeno tamnom sjenomAntuna Dobroniæa i odjekomprošlih negativnih predznakakoje još uvijek za sobom vukupojedine folklorom inspiriraneskladbe starijih hrvatskih skladatelja.Komunikacija sa svijetom,koju je inicirao ovogodišnjiBiennale, pokazat æe vjerojatnokako je tradiciju moguæe èitati ipotpuno drugaèije. Ivo Josipoviææe tako u buduænosti u Zagrebu,kojeg je veæ pourio nazvati "najaktualnijimsredištem glazbe usvijetu u ovom trenutku", moæi uprogramu nekog od sljedeæih bijenalskihsusreta, pod oznakom"Pazi, hrvatsko!" ponuditi i neštoviše od smiješnih simplifikacijavrlièkog kola i halubajskihzvonèara koje je KrešimirDolenèiæ u kašu Tan DunovaMarca Pola odluèio dodati kao“jednu licu Vegete”.Bijenalski KSETParalelni programMilan Pavlinoviæuzièki Biennale, osnovan prije gotovoèetiri desetljeæa, ove je godinedospio i u KSET. Na poticaj organizatora,ksetovci su ugostili tri koncerta, iakoje došlo do manjih organizacijskih nesporazuma.Naime, na programskoj knjiiciBiennala samo je bend To Rococo Rot najavljen,dok za ostala dva nije vrijedila jedinstvenabijenalska ulaznica. Usprkos tome,KSET je primjereno doèekao jazzere Aalytrio sa saksofonistom Kenom Vandermarkomte Jobinova glazbenog suradnika i lideraYoung Godsa Franza Treichlera u uloziDJ-a.Njemaèki trio To Rococo Rot karijeru jezapoèeo sudjelujuæi u multimedijalnim likovnimprojektima, postupno se profilirajuæiu elektronièku glazbenu skupinu. Iakose slue i "tradicionalnom" ritam sekcijom,basom i bubnjevima, glazba im je obilatoelektronski procesuirana, pa èak i bubnjarkoristi vlastite elektronske pasae. Na tragunjemaèkih grupa poput Kraftverk ili Can,ovi zanimljivi Nijemci inteligentno i vrlodopadljivo koriste modernu elektroniku,stvarajuæi glazbu u kojoj je izraen utjecajlikovnjaštva i multimedije.Redovnoj ksetovskoj publici dobro jepoznat èikaški saksofonist Ken Vandermarkjer je u nekoliko navrata svirao u Klubu.Na Biennale je stigao s titulom najboljeg jazzglazbenika godine i u pratnji švedskogAaly tria, èiji je èlan takoðer zagrebaèkojpublici poznati saksofonist Mats Gustafsson.On je u travnju gostovao sa skupinomnazvanom Nu Ensemble, koja je okupila desetoricuglazbenika iz razlièitih drava Europe.rojekt-skupina je bila sastavljena odvodeæih imena europske jazz i improvizatorskescene, a okupljanje i sama turneja jeorganizirana u povodu švedskog predsjedavanjaEuropskom unijom. Taj dvojac saksofonistagotovo opreènog stila i temperamentapruio je, uz discipliniranu i moænupotporu kontrabasista i bubnjara, izvrstandvosatni jazz uitak u prepunom KSET-u.Sva èetvorica glazbenika su se, kroz meðusobnukomunikaciju i zajednièki groove,pokazali kao izvrsni instrumentalisti i maštovitiimprovizatori. Gustafsson svira energièno,prodorno i agresivno, s uzletima u visokeregistre, dok je Vandermark mirniji,sputaniji, stilski izbalansiran. Gustafssonzadivljujuæe i atraktivno koristi saksofon,proizvodi najrazlièitije efekte, improvizirado krajnjih granica. Za glazbenika koji natakav naèin doslovno "rasturi" instrument, aposlije koncerta zaeli Nomeansno ili Stooges,mogu se izreæi samo pohvale i divljenje.Franz Treichler, vokal švicarske trojkeYoung Gods na Biennalu je sudjelovao kaoautor glazbe za novi projekt Gillesa JobimaThe Moebius Strip, a u KSET-u se predstavioiz DJ-kabine. Odaziv publike nije bio naroèit,vjerojatno zbog kolizije s koncertom uLisinskom i posebne ulaznice. Treichlerovglazbeni izlet ne razlikuje se previše od njegovihradova za kazalište: prilièno hermetiènaglazba odiše teatralnošæu, "dramskom"tenzijom, na tragu drum' n' bass-a, aline previše plesna. Kako kae koreograf Jobin,Treichler "zvukovima oblikuje prostor,rijeè je više o gustoæi zvuka". U svakom sluèaju,Treichler je originalan i zanimljiv DJ,iako ne za svaèije uho.

Plesna pretpremijeraMisao o kompozicijiGilles Jobin uspostavlja izvedbenired iz perspektive beskonaènoggeometrijskog kontinuitetaGoran Sergej PristašEmil Hrvatin, opisuju rad ove grupacijesintagmom il teatro debole (slabi teatar) pouzoru na talijansku filozofsku školu il pensierodebole (slaba misao).III/55, 10. svibnja 2,,1 27jednoj orijentacijskoj analizi MichaelKirby uspostavlja tri "analitièkakontinuuma" koja bi mogla posluitiu definiciji plesa, pretpostavimo lida je ples zaseban fenomen, tj. pretpostavimoli da se razlikuje od neplesa. Prvi setakav kontinuum tvori na liniji razlike izmeðustrogo ritmiènoga i potpuno neritmièkogkretanja, drugi na liniji razlike izmeðukretanja koje ukljuèuje potpunu napetostmišiæa i meki protok energije u odnosuna kretanje s izoliranim mišiænimnapetostima i normalnim protokom energije(kako god zamislili energiju) i treæi urazlici izmeðu potpuno formalnih i neformalnihodnosa. U današnjim odreðenjimatoga što sve pripada plesnoj umjetnostinajznaèajniju perspektivu otvara treæikontinuum u kojem ne smijemo formalnostsvoditi na stilizacijski postupak u oblikovanjusame fizièke kretnje, nego kaodubinsku formalizaciju odnosa meðu izvoðaèima,kao i meðuodnosa izvoðaèa idrugih segmenata ukupne izvedbe, kaošto su glazba, prostor, svjetlo, kostim, govoritd. Takvi odnosi mogu imati karakteristikeponavljanja, utrajavanja, sliènosti,konfiguracije, sinkronosti itd. O plesumoemo govoriti i onda kad on ukljuèujepotpuno neritmièko kretanje s izoliranimmišiænim napetostima (kao što su napetostimišiæa nunih samo za hod) i prirodnimprotokom energije, ali ako su razvijanebarem neke od strategija formalnograsporeðivanja u prostoru ili ponavljanjaodreðenog niza kretnji itd. Stoga moemogovoriti i o plesu u sportu, kao i plesuu vojnim paradama itd. Ples je stoga širifenomen od kazališta koje je ipak samojedna umjetnièka disciplina.Off-produkcijaTrpimir MatasoviæKomponiranje odnosaSljedeæi korak u raspravi o onome štonas od plesa u umjetnièkom smislu zanimajest odreðenje plesa kao umjetnièke discipline.Ni do toga nije dalek put i, pojednostavljenoreèeno, on postaje umjetnièkomdisciplinom kad izgradi svog specifiènogagledatelja, odnosno kad instalirapromatraèa koji æe u ples projicirati ili odautora preuzeti perspektivu umjetnièkogdjela. Takav specifièni gledatelj nije izoliranai uvijek pripremljena pojava i nune suodreðene okolnosti proizvodnje koje garantirajuugovor plesaèa i gledatelja. Naravnoda æe u takvu ugovoru presudnuulogu igrati (s)misao odnosa koji utemeljujuveæ razvijene formalne odnose. Beztako razvijenih formalnih odnosa èak iples visoke ritmiènosti, napetosti mišiæa ikontroliranog protoka energije bit æe samodobra zabava. Misao tih odnosa nunoæe (èesto i nesvjesno) biti teorijske prirodei uvijek æe se raditi o svojevrsnoj prakticiteoretizacije ponašanja, odnosno uspostavljanjanovog reda višeg ili niegstupnja, pri èemu vanu ulogu igra komponiranjeodnosa, što je ples uvijek dovodilou neposrednu blizinu glazbe, ne samou ritmièkom nego i u izraajno-misaonomsmislu. Ovdje bih htio samo još naznaèitida definiciju lijepog koje se stalno lijepi (ilicijepi) na ples moramo pripisati pitanjuukusa, a kao što veæ netko reèe, umjetnostprestaje kad postane stvar ukusa.Tematizacija »nièega«Poèetak ovog stoljeæa u plesnoj umjetnostiobiljeava jedna grupacija umjetnikakoji svoj rad temelje upravo na ovim minimalnimnunim uvjetima definicije plesnediscipline. Tu grupaciju, bez koje, doima se,ne moe danas ni jedan plesni festival kojieli biti "u tijeku dogaðaja", èine autori poputJeromea Bela (kojeg æemo vidjeti ovegodine i na Tjednu suvremenog plesa i naEurokazu), Xaviera Le Roya, Vere Mantero(koju smo imali priliku vidjeti na prošlogodišnjemTjednu), La Ribot (koja takoðerdolazi ove godine na Tjedan), Toma Plischkea,Borisa Charmatza, Thomasa Lehmennate Gillesa Jobina, èije je gostovanjena Biennalu povod ovom tekstu. Rijeè je onizu autora koji oko sebe okuplja i niz mladihteoretièara-dramaturga, èiji je tematskisvijet najèešæe zatvoren u osobni svijet umjetnièkihpromišljanja, pa se nerijetko dogaðada njihove predstave tematiziraju njihovvlastiti rad. Tako se neke od njihovihpredstava zovu upravo "Jerome Bel" ili "XavierLe Roy". Dok, s jedne strane, oko spomenuteneprincipijelne koalicije buja teorijskapodrška, s druge strane njihov se radèesto smatra tematizacijom "nièega". Pripadnikradikalnije nove akademske teorijemjesto u nekom elitnom prostoru iudarnom terminu, 21. MuzièkiBiennale Zagreb jedan je od najaktualnijih,najrelevantnijih i nadasve ivotnihsadraja pruio u kasnom off terminuu SKUC-u. Predstava Skips 2 Elvire Happprojekt je koji (što svjesno, što nesvjesno)propitkuje interakciju glazbe i pokreta,sraz muškog i enskog principa, pa imoguænost ili nemoguænost umjetnika daprobije okvire koje mu je nametnula nekakvatradicija ili društvena konvencija.Popraæena izvanrednim jazz-improvizacijamaMatije Dediæa, Gustava Aguillara iMladena Barakoviæa, udaraljkašica ElviraPredstava kao organizamGilles Jobin u svojoj posljednjoj predstaviMoebius Strip, kao što se iz samog naslovada zakljuèiti, izvedbeni red uspostavlja izjedne formalno visoko razvijene pretpostavke– beskonaènoga geometrijskog kontinuiteta.Stoga i sama predstava kreæe odvrlo formaliziranih odnosa u mirovanja ikretanja, u varijacijama leanja, pogleda, direkcija,prostornih rasporeda i sl. Samo tematskopunjenje je minimalizirano, odnosnooslanja se na matematièku ideju zadanuu predstavi. Taj visoki stupanj apstrahiranostiponašanja izvoðaèa paradoksalno, kaošto je i sve u teatru, slui izgradnji jednogsustava odnosa i oslabljenih, ali konkretiziranih(zabetoniranih) znaèenja, koja ipakimaju jedan izgradbeni karakter. Zadani karakterzadrava se u predstavi sve dok je angamanizvoðaèa sveden na "puku" aktivnostkoja izlazi na vidjelo kao "radna" aktivnost.Na tom planu evidentna je suspregnutostod meðusobne aficiranosti izvoðaèa, štoiz predstave izbacuje emotivno punjenje (ilibolje reèeno pranjenje) osim u jednomtrenutku u kojem se izvoðaèica individualiziragrèevitim izbacivanjem iz postavljenogreda predstave. U najdosljednijim momentimaizvedbe svedene na aktivitet predstavuse moe sagledavati kao organizam. Rijeè jeo kompoziciji, etološkoj dramaturgiji u kojojje cjelokupnost zbivanja razvijena samona planu meðusobne korisnosti pojedinaènihodnosa, dakle jednoj izvedbeno ogoljenijojCunninghamovskoj koncepciji. To štoizvedba ne inzistira na visokoj plesaèkojvještini, odnosno na razvijenoj plesnoj tehnici,ne znaèi da je izvedba manje tehnièka.Dok "normalnost" pokreta ostavlja dojamstrukturirane improvizacije, ne moe se govoritio improvizaciji u kojoj pokret prethodi,odnosno izaziva misao, ne bi li joj misaonaknadno dala smisao. Rijeè je doslovnoo tehnici kao uspostavi odnosa.Meðutim, tako svedena predstava, opetparadoksalno, trpi od povremene narativizacijematerijala. Pojedinaèni momenti, sekvenceu kojima su odnosi komponirani naInterakcija s ljudskim licemSkips 2 Elvire Happpredstava je koja upravo krozosvještenost vlastitih slabosti bivaizrazito humanaHapp postaje u njemu (i) plesaèica, a plesaèiceTamara Curiæ i Larisa Lipovac uodreðenim trenucima preuzimaju i udaraljkaškuulogu. Kao cjelina, Skips 2 jekoncipiran kao donekle otvorena forma,kojoj stoga nisu strane ni dramaturškeslabosti niti povremeni prazan hod. Paipak, rijeè je o predstavi koja upravo krozosvještenost vlastitih slabosti biva izrazitohumana te pokazuje da umjetnost nemora biti umjetna, nego da moe i trebaimati i ljudsko lice.taj naèin da stvaraju dojam drugosti, odnosnosituacije koja od aktiviteta prelazi u djelotvornost,grade dojam suviška teatralnosti,što ne moe biti zamjerka, ali nije niprednost predstave. Primjerice, situacije kojese iz geometrijski komponiranog leanjana podu transformiraju u penjanje po imaginarnoj"horizontalnoj uzbrdici" ili provlaèenjakroz tjelesno organizirane "beskonaène"tunele, pa i hodanja po tijelima izvoðaèa,prodori su u jedan drugi teatralni jezik, gotovojezik mimskog teatra, koji je uvijek"kao da", jezik koji nije izgradbeni, nego limitirani,jezik susprezanja. Takvo zbivanjeviše nije dogaðaj nego njegov iskaz, odnosnosituacija. Takav je jezik zapravo jezik dramativnihodnosa i zanimljivo je da su to jedini"dramatièni" momenti u predstavi. Tosu oni momenti u kojima misao o kompozicijiodnosa izvoðaèa u organizam prestajefunkcionirati i prerasta u odnos suborganizma(lika, ne izvoðaèa) s organizmom (sustava).Takav je odnos na idejnoj ravni zapravonarativan i nekonzekventan jer prestajese baviti pitanjima kako i prelazi u što, Moebiusovzapetljaj proizvodi zaplet.Manji potencijal paradoksaJobinova predstava zanimljiva je iz jošjednog aspekta, a to je apsorpcijski moment.Izvoðaèi predstave potpuno su zatvoreniu sustav izvedbe. Promatraè predstave niu jednom trenutku ne biva prekinut od izvoðaèaneposrednim upuæivanjem na unutrašnjostzbivanja. Nitko se i nièim ne obratigledatelju, nitko i nikad ne promatra sastrane osim na samom završetku predstave.Rijeè je o nizu potpuno ispunjenih i usebe zatvorenih trenutaka u koje gledateljbiva još dublje uvuèen jer se njegova panjausmjerava iskljuèivo na ono što koncentrirai izvedbu. Takav klasièni apsorpcijskipostupak, postupak doslovnoga èetvrtogzida radikaliziran je i strategijama vizualneorganizacije gledateljeve perspektive kojaupuæuje u toèku nedogleda, ali toèku kojase raspršuje veæ na površini prizora. Kao naikoni, prizori stvaraju dojam obrnute perspektiveu kojoj se elementi svojom dvodimenzionalnošæunadmeæu u jednakopravnostii višestrukosti. Naalost, Jobin i tuupada u zamku narativizacije postavljanjempraznih kostima izvoðaèa na površini"lebdeæe" plohe izvedene dojmljivim vizualnimefektom rastera sloenog listovimabijelog papira na crnom plesnom podui pod prigušenim svjetlom.Tko misli u plesu? Moemo li uopæe uplesu postaviti pitanja tko ili što? Ili je plesmaterijalizirana (ne realizirana) misao? Nijeli ples još uvijek Nietzscheanska metaforaonog kako neke misli?Paradoksi plesa ne proizlaze nuno iznjega samog. Ples je daleko manje paradoksalannego teatar jer u plesu, za razlikuod glume, izvoðaè èini samo ono što stvarnoèini. Najbitniji paradoks plesa (i to jeonaj koji ga razlikuje od kazališta i koji kazališnomkritièaru ne dopušta blizinu pristupa)jest taj da je on u svojoj neposrednosti,kako bi to rekao Alain Badiou, prostornorazmještanje misli. A jedini prostorkoji mu je nuan jest prostor koji gradi tijelo.Svaki drugi prostor, pa i fikcijski, jestprisila na ples.

28 III/55, 10. svibnja 2,,1.Razgovor - Berislav Šipuš, umjetnièki direktor MBZ-aI dalje putujemDina PuhovskiS organizacijske strane za ovajje Biennale vano bilo pitanjeprostora, preseljenja u druge, noveprostore, potom, promjena i traenjeadekvatnog prostora za TrilokaGurtua, a potom i stjecanje novepublike.– Mislim da bi za program kojije Gurtu svirao, a mi smo inzistiralida doðe sam, bila bolja mala dvoranaLisinski i publika koja bi tamodošla. S obzirom na to da je on takopoznat, neka vrst megastara,najedanput se dogodilo da èetiridana prije koncerta više nije biloulaznica za koncert. Iskustvo s Nils-PetterMolvareom bilo je odliènoi onda smo se odluèili za Tvornicu.Inaèe, Gurtu je imao velikiproblem: kako da riješi koncertkonceptualno, samo s udaraljkama,a da opet bude primjerenoprogramu Biennala.Mislim da smo u Tvornici sociološkidobili jedan tip publike,odnosno da smo pomiješali publikukoja bi bila sklonija onome štoje Gurtu svirao i onu koja tome nijebila toliko sklona. On je nakonkoncerta bio vrlo zadovoljan. Bioje to bio dobar koncert. To je bilajedna od ideja Biennala, promiješati“kaste”. Baš sam išao na to dadio koncerata bude u Tvornici.Zapravo sam htio da tamo budusvi noæni koncerti: nevjerojatno jeda jedna generacija iz mentalnograzloga ne moe više uæi u nekeprostore. Htio sam im pokazati daBiennale nije samo Trg Maršala Titaili dvorana Lisinski i da nije samoza ljude koji tamo odlaze. Jakosam zadovoljan što smo se sprijateljilis KSET-om i našli dimenzijukomunikacije, njihov Škugor jeèovjek koji ima dvadeset i neštogodina, a odmah smo se sloili.Buduænost u arhetipovimaU drugom tipu prostora i ponašanjeje nešto drukèije, drugi je folklor,na drukèiji se naèin manifestira(ne)oduševljenje publike.– Tako je. Primjetnije je oduševljenje.Ali baš sam gledao neke starefotografije s Biennala, VinkoGlobokar je nastupio u sportskojdvorani, dakle to nije novo.Tvornica jedino nije zgodna iztehnièkih razloga, u njoj, recimo,nema zraka.– Da. I nema nièeg unutra. Moratesve donijeti, razglas, osvijetljenje,to je sve Biennale morao donijetii platiti… Molvaerov Khmer zamene je bio odlièan koncert, senzacionalan,to je nešto što bih izdvojio.Na tom bi se tragu moda moglaoèekivati glazba u buduænosti, skorijenima duboko u arhetipskimsituacijama, s tim ritmom koji jekonstantan, s tim malim pomacimatrublje koja se uopæe ne predstavljakao neki super-virtuozni instrument.Vana je i prisutnost visoke tehnologije,DJ-eva koji podupiru ansambls tim elektronskim pronalascima,ta kombinacija odlièno funkcionira.Dio toga je i njihovo odlièno ozvuèenje…– Kad je došao njihov tehnièkirider, naš ton-majstor, Mavrin je rekao,pa ovo je kao da dolaze RollingStonesi. Imali smo velikih problema:Gurtu, Molvaer i MichaelNyman imali su tehnološke zahtjevena koje u Hrvatskoj ne moemoodgovoriti. To nema ni Slovenija.Zato smo ih pitali: Moemo li ovošto se napisali, vaš, recimo, XR2 zamijenitis, recimo, VC5, jer to imamo?Uglavnom je bio pozitivan odgovor.To je velika stvar. Moe dogoditida odbiju. Molvaer je za menebio jedna od najboljih stvari naovogodišnjem Biennalu.Istina i igraKoje su ostale?– Mislim da je predstava GillesaJobina odlièna stvar. Moe se netkotko ima više godina od mene ne slo-iti, ali taj balet sjedinuje ono kakobi se mogla definirati umjetnost: istinui igru. On se èitavo vrijeme igrao.To je sve arhetipski, iskonski,od èovjeka koji još ne zna govoritiniti pjevati, ali zna se kretati. Oduševiome jer je kreirao nešto novo idobro.Njegovu je predstavu Biennale ikoproducirao.– Ja sam se skoro rasplakao zbogtoga. Vrlo sam sretan i zbog ElvireHapp. Naravno, uvijek moe bitibolje, ali s novcem koji smo joj dali,bilo je odlièno. Mislim da je MarcoPolo Tan Duna senzacija za našprostor. Nacionalna kuæa uspjela jenapraviti spektakl koji s još maloglancanja moe otiæi preko granice.Treba imati ljude, ne puno, tri ili èetirièovjeka koji æe znati iskoristitielan u toj kuæi, treba imati agresivnupropagandu, sposobni menadment.Prije dvije godine kod nas je bilabudimpeštanska produkcija LeGrand macabre Ligetyja, a mi smokao odgovor poslali Zrinskog! Sadse nadam da æemo nakon Eötvöseveopere Tri sestre, u Budimpeštu zauzvratposlati Marca Pola. To nije hrvatskanacionalna opera, ali gdje pišeda bi morala biti i zašto bi Biennalemorao zapoèeti hrvatskomoperom? Postojala je praksa na zadnjihnekoliko festivala da je Biennalenaruèivao opere od hrvatskihskladatelja, izmeðu ostalog iz eljeda stvori jedan fundus. Nas neæe biti,ali netko æe ipak izvlaèiti PrazorRubena Radice ili Prièe iz beèke šume,a to ne bi bilo napisano da nismoskladatelje masirali da ih napišu,i, naravno, HNK da to postavi.Ima i koncerata malo skromnijihpo vanjskom nastupu, ali sa strahovitomkvalitetom i unutarnjomsnagom, i obeæavaju. To su bili Zagrebaèkikvartet saksofona, KvartetRucner i Zagrebaèki gitarski trio.Ta su tri ansambla potvrdila, kakomi je rekao predstavnik Svjetskihdana glazbe, da imamo top musicians.Izdvojio bih i ansambl Cantus,ne zbog toga što sam se tamo prošminkaokao dirigent, nego zato štosam se s Ivom Josipoviæem i s kolegamakoji jesu u tom ansamblu zbiljapomuèio oko toga, i sad bismohtjeli da to ostane.Snoviti koncertiMislite li da je publika usvojilaosnovne ideje Cantusovih koncerata?Èini se da veza izmeðu izvedenihdjela i èetiriju rijeèi-vodilja(san, vjera, istina, ljubav) nije bilabaš jasna.– Ako je samo jedan èovjekshvatio, dobro je…Cantusovi koncerti bili su zapravozamišljeni kao dogaðanja,zar ne, s idejom, telefonima, svjetlima,u kojima je glazba najvanijidio, ali ipak samo dio, nešto semora doivjeti, a ne, recimo, slušatina radiju?– Htio sam prostor u kojem senastupalo dekorirati, a ne da samodoðete, sjednete i gledate u poludnevnosvjetlo. Zato smo zamraèili,eljeli smo da Cantusovi koncertibudu pomalo snoviti. Cicilianijasmo zato i svirali, jer ima jednukoreografsku osobinu, odmak odsvega. Sve stvari koje sam spomenuo,Jobin, Molvaer, takoðer korespondirajus tom idejom. IdejaBiennala bila je putovati, ali sve jeto mišljeno i kao san, nešto iznadzemlje. Što god vi mislili o MarcuPolu, u jednim je novinama napisanoda je to papazjanija, a u drugimase nekome svidjelo, i to je vrstasna. Ukusi su razlièiti, no zbiljapostoji samo dobra i loša glazba.Na ovom Biennalu bilo je tolikoglazbe, toliko generacija da je to bilonevjerojatno.Nemamo se èega sramitiKao vaan dio Biennala spomenuobih i naše skladatelje, osobitonepoznata mlada imena. Svi su opravdalipovjerenje i pokazalo se dase nemamo èega sramiti. ao mi ješto su otpala djela Sreæka Bradiæa iDalibora Bukviæa, ali nadam se daæe biti prilika. Nije samo do Biennalai HDS-a da se brinu oko hrvatskeglazbe, mi smo tu da iniciramo,ali mora postojati i strukturakoja æe to podrati bez da se upliæeu profesionalne stvari. Mislimna – vlast. Pouèno bi bilo za te ljudeda proèitaju neke rane Boulezoverazgovore s novinarima u kojimje rijeè o organizaciji glazbenog ivotau Francuskoj, kako je krenulareforma glazbenih institucija. Veæsmo sad s kolegama u inozemstvuinicirali koprodukcije, razmijenuprograma, no zato mora postojati iopæi duh, netko tko æe to financirati.Nije se još dogodilo da Biennale,osim prozora u svijet za publiku,bude i moguænost da našiskladatelji krenu u svijet.Tvrdim da samo s ansamblomod petnaestak ljudi, koji još moenarasti, moemo puno napraviti.Veæ sad imamo ponude da ansamblCantus putuje, gostuje, izvodi hrvatskuglazbu. Htio bih doæi domoguænosti da taj ansambl dobijevlastiti novèani fond. AnsamblIcarus iz Italije, koji je izveo Busottija,nije kvalitetom bolji od našihglazbenika, no zahvaljujuæi politièkojsituaciji sudjeluje u razmjeniunutar Europske unije, dobivanovac iz Bruxellesa.Èini se da na Biennalu višeprostora dobivaju ljudi koji nisuobrazovani na klasièan naèin, bezobzira što su neki bijenalski klasièaritakvo obrazovanje kasnije odbacivali.Mislite li da bi se taj trendmogao nastaviti?– Bitno je ovo: Ako se meni dopadaNils Peter Molvaer i, recimo,Matija Dediæ ili Vjekoslav Njeiæ,èini mi se da bi ta trojica, ili modaneka druga trojica, uskoro moglapoèeti komunicirati. Èini mi se daæe doæi do nekakva stapanja.Bitni su ljudiVjerujem da, recimo, kolegaNjeiæ neæe ostati tipièni akademskiskladatelj, samo za jednu vrstuprostora, publike i medija. Mislimda je to buduænost glazbe. Takorazmišljam, mislim da nisam prestar,da se ne moram samo “zakopati”u koncertnu dvoranu. Intrigirame moguænost da se suoèim s nekimglazbenikom druge provenijencijei da vidim što mogu dobitiod njega, a što on od mene.Mislite li da bi se takvo stapanjemoglo dogoditi novim tehnikama,s elektronikom?– I to, ali i ansamblima kao što jeCantus, kojem bi se mogla prikljuèitineka tehnološka komponenta.Meðutim bitni su ljudi. Ako pozovemMatiju Dediæa da zajedenonapravimo projekt, ne treba nammašina. Mislim da æe se ponovno iæina ideju, na koncept, kao što je rockšezdestih i sedamdesetih bio konceptualan,a i druge umjetnosti. Toje stapanje iskustava. Ja sam, recimo,napisao gudaèki kvartet koji jetradicionalan, romantièno zvuèi jersamo htio da tako zvuèi. Ali najprijesam zamislio kako æe to izgledatii elio sam da netko svira ovako(imitira zaneseno sviranje), inaèe jeto kao da prièate nerazgovjetno i sebiu bradu. Ali mislim da se i taj mojkvartet moe iskoristiti za suradnjus drugom vrstom glazbe. Imam samonešto znanja, koja mogu ponuditidrugome, razmijeniti. Ako suljudi znatieljni, to æe se i dogaðati.Kako komentirate koncert MichelaNymana koji je izazvao opreènereakcije, ali i mnogo zgraavanja?– Pitam se èime je publika bilazgroena. Orkestar je odlièna svirao,u dvorani je bilo odlièno ozvuèenje,zna se što piše MichaelNyman, a ipak su ljudi zgroeni.Našalio sam se pa sam rekao, da jeon isto tako dosadan kao i Busotti.Htio sam da se krene s Pianom, dase vidi moe li ta glazba izdrati teretodgovornosti kad nema imaginacije,vizualnog. Mislim da moe.U lakoæi te glazbe ne vidim veæi grijehnego u glazbi Satiea za klavir.Drugo, programski je koncert trebaodrukèije izgledati. Kao producentradim na principu da taj zvuk,koji je kod njega uvijek isti, razbijemjednom pojavom, dolaskompjevaèice, no ona nije mogla doæi.Inaèe, ovaj koncert je u Milanu, ukojem se stalno nešto dogaða, doiviofenomenalan upjeh, i kod kritikei kod publike. Pa i na zagrebaèkomje koncertu bilo ljudi koji suvikali bravo. To je za mene uspjehkoncerta, kad su jedni ogorèeni, adrugi oduševljeni.Mnogi reagirali na nastup, lošeodsviran poèetak koji je djelovaonamjerno nemarno.– I ja sam pomislio da bi bilobolje da svira pijanist, ali mislimpozitivno o tom koncertu. Došloje mnogo ljudi koji inaèe ne dolazeu tu dvoranu. Produkcija je bila odlièna…21. MuzièkiBiennaleZagrebRazlièita publikaJedino su Nymanov koncert, imoda Marco Polo, dogaðanja okokojih su se lomila koplja u komentarima– Rekao bih ovako: puno je biloljudi na predstavama. Usporediobih tip publike i senzibiliteta koji jeslušao Jobina s onim tipom koji jeslušao Juditu Frana Paraæa – nebo izemlja. I u umjetnièkom izrazu i upercepciji publike. Plesne predstavekod nas imaju posebnu publiku, a iobje predstave Marca Pola nakonpremijere bile su pune, to je spektakl.Posebna, bijenalska publika išlaje na sve tri predstave, ali mnogi suišli samo, recimo, na Jobina. A sad,što je iskrenije, to je druga prièa.Bilo bi mi drago da su neki ljudi izdruštveno-politièkog ivota u nedjeljudošli na Jobina, a nisu. Njimato neæu oprostiti.Suprotnost veæim koncertimamoda bi mogao biti onaj ClaudeaDelangla, koji nije bio za mase. Rijeèje o odliènom nastupu zanimljivekoncepcije (Japanski saksofon),no koji je bilo dosta teško pratiti.– To mi je bio odlièan i modanajsofisticiraniji koncert. Njegovikolege vele da je on Marsovac kadtako svira. Ta je glazba uasno teška,komplicirano je napisana, matematièki.Zadivljen sam što su i on iZagrebaèki kvartet saksofona snjim to mogli odsvirati. To je modabio koncert s najviše analitièkogpristupa. Došlo je mnogo zanimlijvihljudi, Delangle, dirigent Iwamura…Najavili ste da ste sa 20. MBZomzapoèeli koncepcijski luk kojiæe se vjerojatno protezati preko èetirijufestivala. Gdje smo sada utom luku?– Na pola.Luk ide iznad nasNa vrhu?– Ma putuje se ravno, a luk ideiznad nas. To sam tako odredio jerbi 2005. godina, kada bismo trebalidobiti Svjetske dane glazbe, trebalabiti prava sveèanost glazbe. Tada binas zaista posjetili ljudi iz èitavogsvijeta. Zato smo 1999. napravilipogled unatrag, zatim ove smo godinefestival posvetili ivuæima,osobito mlaðima. Ove je godine biloglazbi koje se i dalje mogu slušati,koje nisu mrtve, a iduæi festival bitrebao biti kontrast, šok, dok æe2005. godina biti situacija više tradicionalnogtipa.S obzirom na to da se svi pitajukakva æe biti glazba u buduænosti, zaiduæi Biennale išao bih prema toj hitechstrani koja doslovno ulazi uèovjeka, prema moguænostima damašine postanu instrumenti u glazbite što to znaèi za publiku. Ima jednaopera koju bih htio dovesti: u njoj urupi za orkestar nema instrumenata– ima nekih instrumenata, ali ne muzièkih,i proizvode nešto što nijeglazba, ali se na pozornici pjeva. eliobih mnogo više ukljuèiti Internet.Vjerojatno æe biti ukljuèene institucijekoje istrauju zvuk, modaæe biti ukljuèeno jedno francuskodruštvo, Udruenje izumitelja mašinakoje proizvode zvuk, ali ne elektronièki,nego mehanièki. Suludo jeda u ovom tehnološkom vremenutako nešto postoji, a odrava se i festival.Bilo je toga veæ na Biennalima.Zanima me povezanost mehanike ielektronike. Godina 2005. imat æetradicionalnu razinu, moda æe trajatidue, predstavit æe tri do èetiristotine skladbi. Sklon sam tomu da,ako MBZ bude domaæin Svjetskihdana, napravimo unutar toga kontrafestival.Vjerojatno æemo biti prisiljenina neki kompromis. Vjerojatnoæemo morati ponuditi listu ansambala,pa i mnogo tradicionalnih,koji bi mogli sudjelovati u realizaciji.Htio bih da se istodobno dogaða ugradu nešto što nema taj publicitet.Što æe to biti, vidjet æemo, malo mije još maglovito. Onamo putujem inisam još stigao.

III/55, 10. svibnja 2,,1 29Klaudio Štefanèiæije svejedno kada æete posjetitineku izlobu. Osobitou Hrvatskoj. Posloviènosolidni, ponekad i veliki brojpublike na otvaranju neke izlobenije tek sjajna prilika da se vidii bude viðen, sretnu stari i noviznanci ili nešto popije prije iliposlije veèere, nego i naèin da sedjelotvorno osigurate od moguæihiznenaðenja koja vas u slaboposjeæenim izlobenim prostorimamogu doèekati nakon otvorenja.Dok nas na svim podruèjimasvakodnevice tehnologija vuèeili prestie, u izlobenoj praksihrvatske umjetnosti, zbog opæeneimaštine, mi prednjaèimotehnologiji. Na nedavnom Salonumladih posljednih dana njegovaodravanja niste bili u moguænostividjeti sve ono što je odselektora bilo zamišljeno i odumjetnika prikazano: jednima jeiznenada zatrebao televizor, drugimaje istekao najam za videoprojektor,a u radovima treæih tehnièkoje osoblje procijenilo dareproducirati neke slajdove ili navrijeme ukljuèiti videorekorder inije od neke vanosti. Premdanam izlobe – osobito one skupne– zbog toga izgledaju kao cateringstolovi nakon domjenka,ne treba odustajati od namjere daipak posjetite izlobu, jer æetevjerojatno imati priliku postatidijelom osobitog izlobenog, pai umjetnièkog iskustva. Svaka jeizloba hrvatske suvremene umjetnosti,naime, svojevrsna umjetnièkaakcija procesualnog karakterau kojoj svi pomalo sudjelujemo.Rizik posljednjeg dana izlobeNišta od zahtjevne elektronikena izlobi Dubravke Rakoci uGliptoteci HAZU-a nije bilopotrebno. Desetak jakih reflektora,prostor novoureðenogadvorišta i noæ bili su dovoljni zarealizaciju izlobe, pa ipak stezahvaljujuæi susretljivom domarusaznali da je jedan od svjetlosnihsnopova nedavno pregorio,da je na izlobi bilo dosta ljudi,da su na otvorenju gorjele i malebaklje nabodene u zemlju, te daæe uskoro cijeli taj prostor bitipopunjen darovanim skulpturama.Doæi posljednji dan na izlobuoèito je rizik, ali ako naletitena razgovorljiva domara ili èuvara,lakše æete shvatiti, recimo, Trbuljakovvideo izloen nedavnou Galeriji Josip Raèiæ ili teškoæuu kojoj ste se našli, odluèivši napisatikritiku izlobe (kako sekod nas uvjetno naziva taj virtualnianr). Uzmimo, na primjer,da tu noæ domar nije pomeostazu i da ga zaslijepljeni reflektorimaniste sreli: jedan “ugašeni”prozor protumaèili biste kaonekakvu komparativnu jedinicu,ili u metaforièkom smislu kaokontrapunkt svjetlu i, naravno,nemalo promašili. Ili te baklje.Jesu li one dio izlobe ili scenografijaza uzvanike? Ako su dio izlobe,a gorjeti neprestano nisumogle vjerojatno zbog financijskihproblema, je li prava recepcijaizlobe ona s njezina otvorenjaili ona koju je moguæe ostvaritiu kontinuitetu od sljedeæadva tjedna? Nije sofizam ako ka-em da su obje ravnopravne.Umjetnost se svojim glavnim dijelomu proteklih stotinjak godinajasno odredila: i sama prezentacijanapravljenoga ili zamišljenogaumjetnièki je èin, da ne ka-emo umjetnièko djelo. Prièa oumjetnosti i njezinoj recepcijiduga je drama s nepredvidljivimpoèecima i manje ili više uspjelimzavršecima i u toj èinjenici leinajveæi dio njihova ustrajnog odnosa.Suvremena umjetnost neeli biti shvaæena, nego doivljenau svim skalama intenziteta.Ako odlazeæi na izlobu nistespremni na avanturu, bolje je daostanete doma. Uostalom, zarmislite da je boja i jaèina svjetlasvaku noæ bila ista? Recimo, tuzadnju noæ padala je sitna kiša,za koju niste znali da pada svedok niste stali pred svjetlosni kubusnad travnjakom dvorištaGliptoteke, koji je oblikovan jakimreflektorskim snopovimadolazio s èetiri, pardon, tri prozoragalerijske zgrade.Slika kao fizikalna pojavaDvorište Gliptoteke, nedavnooblikovano po ideji arhitekta Begoviæa,gotovo je pravokutnopolje èijim središtem dominiratravnati krug opisan sivkastomstazom šetnice. S njegove se zapadnei sjeverne strane uzdiuzgrade galerije èija je fasada perforiranaprozorima i koji su jednimsvojim brojem posluiliDubravki Rakoci za postavu reflektora.S druge dvije strane, visokisu zidovi ograde, koji u jednomod svojih kutova tvore širokiulaz, ali tako da ga odsijecaju,pa o pravokutniku dvorišta mo-emo govoriti samo uvjetno.Slièno je odsijecanje pravilnogageometrijskog elementa, ponovljenoi na krugu. Naime, šetnicaSlikarica meðu odljevimaIzloba u Gliptoteci nijesamo još jedna dobraizloba Dubravke Rakoci,veæ i neka vrsta aforistièkeretrospektive u kojoj susvi kljuèni elementi njezineumjetnosti prisutni i umediju izlobetransparentno usklaðeniDubravka Rakoci, Ulaz,Gliptoteka HAZU,, 12.-22.travnja 2001., Zagrebje svojim pravocrtnim prostiranjempreklopila jedan segmentkruga i nastavila svoje prostiranjeod jednog, unutarnjeg, dodrugog, vanjskog ulaza u dvorište,a to je preklapanje – na mjestugdje se dva geometrijska oblikasusreæu – naglašeno i koloristièki:bjelkastosivo poploèenjeumjesto travnatozelenoga.Negdje do izlobi u galerijamaKaras i Arterija 1999. o umjetnostise Dubravke Rakoci najèešæegovorilo kao o racionalnoji èistoj. Programatskog pristupaumjetnosti, Rakoci je bila jednaod onih umjetnica èiji se rad mo-e svesti na neki amblematièniznak. Ta prepoznatljiva jedinicanjezinog slikarstva bilo je obojenokruno polje s kojim je –unaprijed oblikovanim i obojenim– ulazila u zatvorene prostoregalerija, ili izlazila u otvoreneprostore gradova. Tamo gdje jojje to prostor dopuštao, razastiralabi svoje kruno polje; tamogdje bi je ogranièavao, prilagodilabi mu se; presavijala je oslikanikrug dok ne bi postao adaptabilangalerijskom zidu, odnosnodok ga jednostavno ne bi prikucalana zid. Istinski dobri duhZagreba, Tom Gotovac, jednomje prilikom lucidno prokomentiraonjezin rad: Dubravkine krugovevelikih promjera moguæe jeizloiti i na oranici, i u vitrini od15 x 15 cm.Godine 1999. na spomenutimizlobama, Rakoci je napustilatransparentnost svog znaka i usredotoèilase na ono što je imanentnou njezinu radu postojalootprije: na svjetlo, odnosno naambijent. Kada je prilagoðavanjeslike okolnom prostoru postalotautološko, odbacila je velikokruno obojeno polje i poèelaoblikovati prostor svjetlom. Kakoje boja fizikalna, odnosnosvjetlosna èinjenica, dogodio seobrat – slike osloboðene krunogakadra i materijalnog nosiocasada su svojom bojom oblikovaleunutarnje prostore galerija.Energija presavijanih i preklapanihoslikanih krunih polja nijese oslobodila na oranici, nego,paradoksalno, upravo u galeriji.Da bi takav prevrat dostojan najboljihtrilera bio moguæ, slika jemorala izgubiti svoje tijelo, svojestrogo odreðeno polje i postatifizikalna pojava, odnosno boja,svjetlo.Dosljedna slikaricaU dvorištu Gliptoteke, RakociNaglašavajuæivanost obojenepovršineintervencijama uzatvorenimprostorima galerijaili urbanimeksterijerimaDubravka Rakociostvarila je jednuod najzanimljivijihnapetosti izmeðuumjetnièkog rada injegoveinstitucionalneprezentacije,izmeðu slike iprostora koji jeokruujeje doslovno pronašla sve kljuèneelemente svog dosadašnjeg rada:zadani format galerijskog prostora,okrnjenu krunu formu i boju.Cijela se intervencija stoga svelana isticanje meðuodnosa zateèenihelemenata i to svjetlom. Èetirisnopa jakih reflektora, skrivenihiza prozora zgrade obiènimbijelim svjetlom osvjetljavaju središnjiprostor dvorišta – zelenitravnati krug. Pravokutni rasterprozora odredio je kubièni snopsvjetla, i naglasio agresiju pravokutnepovršine šetnice, odnosnodvorišta na jedan segment kruga.Fasadu je zgrade Rakoci osvijetlilanaranèasto-utom svjetlošæukoja dopire s prozora susjednezgrade. Prolaz koji vodi iz jednogu drugo vanjsko dvorište Gliptotekei koji svojom usmjerenošæuka izlazu narušava centriènostdvorišta, osvijetljen je s dvamareflektorima, èije hladno bijelosvjetlo – kakvo moete vidjeti nanajnovijim tipovima automobila –predstavlja treæu boju zastupljenogsvjetla. Ako je vjerovati domaruGliptoteke, gorjele su na otvorenjui baklje, pa vam ako stepropustili otvorenje, ne preostajedrugo nego da tu najtopliju vrstusvjetlosti zamislite na najmraènijemdijelu dvorišta: tamo gdje sezbog odozgo uperenih jakih reflektoraèini da prestaje zemlja.No, s tim veæ ulazimo u apokrifnidio izlobe, koji na sreæu nije odpresudne vanosti za ovaj tekst.Malo je u suvremenoj hrvatskojumjetnosti tako dosljednihslikara, kao što je Dubravka Rakoci.Naglašavajuæi ponajprijevanost obojene površine svojimFoto: Nino Semijaljacje intervencijama u zatvorenimprostorima galerija ili urbanimeksterijerima ostvarila jednu odnajzanimljivijih napetosti izmeðuumjetnièkog rada i njegove institucionalneprezentacije, izmeðuslike i prostora koji je okruuje.Nakon što je izbjegla granice štafelaja,lišila je potom slikarstvonjemu povijesno nametnutogamaterijalnog nositelja: slikarskogkadra. Nepovjerljiva prema zakonimaapsolutnoga, odbila je svojuumjetnièku avanturu zakljuèitiprepoznatljivim obiljejem –obojenim krunim poljem; onakokako je to prije nje riješio Knifersvojim meandrom, ili onako kakose tome svojom spiralom priklonionjezin vršnjak Boris Demur.Èini se da je mistièno iskustvovelikih slikara poput Yvesa Kleina,Rakoci propustila kroz sito –u naèelu, sumnjièave i prema svimmeta-prièama rezervirane – konceptualneumjetnosti, i uspjela slikatibez elje da oboji, primjerice,rijeku u bijelo, a more u crveno.Granice svom slikarstvu stoga jeradije pronašla u artificijelnim iinstitucionalnim prostorima galerijeili grada, nego u apstraktnimpodruèjima neke sveobuhvatneideje.Izloba u Gliptoteci stoga nijesamo još jedna dobra izlobaDubravke Rakoci, veæ i neka vrstaaforistièke retrospektive u kojojsu svi kljuèni elementi njezineumjetnosti prisutni i u mediju izlobetransparentno usklaðeni:strogost geometrijskih oblika,energija boje i moæ svjetla.

30 III/55, 10. svibnja 2,,1.Katy Deepwellto znaèi biti èitan i imenovankao feministièka umjetnicaili kao umjetnicaèiji se rad shvaæa kao feministièkaumjetnièka praksa? Te terminene shvaæam kao izravne ili samorazumljivete smatram da jenuno objasniti što znaèe i kakose upotrebljavaju. Polazim od èinjeniceda se o radovima SanjeIvekoviæ govori u tim terminimate elim istraiti kako se onishvaæaju i govoriti o njihovojvanosti.U katalogu izlobe After theWall (Stockholm, Moderna Museet,2000.) Leonida Kovaè nazivapraksu Sanje Ivekoviæ feministièkomte je locira u kontekstufeministièkih umjetnièkih praksiod sedamdesetih godina kao “intervencijeu medijima masovnihkomunikacija, koje uvijek odra-avaju problematièna podruèja ureimima reprezentacije. Doista,one dekonstruiraju konvencionalnaznaèenja te na taj naèinukazuju na ideološke pozicije izkojih proizlaze”.Kontekst u kojem bih htjelapostaviti raspravu o feminizmunije samo u sklopu suprotnostiIstok/Zapad, ili s toèke Zapadasuprotstavljenog post-komunistièkomokruju ili bivšim istoènoeuropskimzemljama. Mislimda valja preispitati kulturološkudominantu anglo-amerièkogpromišljanja feminizma i feministièkihumjetnièkih praksi, kojapostavlja uvjete u odnosu nakoje su umjetnice iz razlièitih dijelovasvijeta èesto marginaliziraneu smislu one su to napravileprve te se velik broj razlièitihpraksi i znaèenja feminizma nastalogu drugim dijelovima svijetasmatra tek nezanimljivom izvedenicom.Bojana Pejiæ, kustosica izlobeAfter the Wall, naglašava da sebavljenje politikom roda u djelimamnogih muških i enskihumjetnika èesto smatra konstrukcijommaskuliniteta ili feminiteta,ali dodaje: “Veæina enafotografa i slikarica svoj rad nesmatra feministièkim te su sklonedistancirati se od zapadne feministièkeprakse (…) Veæinaumjetnika takvo odreðenje nesmatra vanim jer se bave "univerzalnom,i stoga bespolnomUmjetnošæu”.Univerzalno i partikularnoU tom kontekstu elim naglasitinekoliko stvari u izjavi kojomLeonida Kovaè odreðuje Sanjinrad kao feministièki. Prvo,umjetnici imaju rod i rodno odreðeneperspektive, ali imaju li gai umjetnièka djela – ili ona jednostavnootjelovljuju rod svojihstvaratelja? Moda bismo trebalijasnije prepoznati o kojim je vrijednostimarijeè u tvrdnjama ouniverzalnosti Umjetnosti. Odgovorikoje nudi Bojana Pejiæopisuju se u smislu nitko ne eliivjeti u getu, stvarali ga drugi ilipak osoba sama izabire nomenklaturufeministièkoga, post-komunistièkoga,bespolnoga (štomislim da ne postoji, osim unamjerno konstruiranom ambigvitetu).Ili pak svaki umjetnikeli da njegov ili njezin rad dobijevanost, da bude privlaèan širokoj,brojnoj i razlièitoj publiciu razlièitim kulturama i kontekstima.Moda danas, kada nekigovore o dosezanju univerzalnogau Umjetnosti, odgovor trebamorazmatrati ne u smislu modernistièkekantovske transcendencijeu jeziku umjetnosti, veæu smislu prihvatljivosti kao najnovijeunosne robe na meðunarodnomumjetnièkom trištu.Vratimo se sloenoj meðuigri lokalnogai partikularnoga s idejomtranscendentnoga ili univerzalnogau terminima definicijaUmjetnosti. Feministice i feministièketeoretièarke tvrde da nepostoji univerzalno, jer je predodbao tome što umjetnost jestdominantno muški strukturiranate je model univerzalnoga ucijelosti izgraðen na muškimmodelima. No, to i dalje ne imenujespecifiènost feministièkeumjetnièke prakse jer specifiènostodreðene ene koja je radilaIma li umjetnost rod?Sanja Ivekoviæ, Osobni rezovi,Galerie im Taxispalais, Innsbruck,Austrija, 6. travnja – 20. svibnja2001.uglednoj galeriji Taxispalaisu Innsbrucku otvorenaje retrospektivnaizloba Sanje Ivekoviæ, prvanjezina retrospektiva kojaobuhvaæa radove u mediju fotografije,videa, instalacija iperformansa, od sedamdesetihgodina do radova izvedenihupravo za ovu priliku. O umjetnièkojpraksi Sanje Ivekoviæna simpoziju O politici tijela islike, odranom 7. travnja, govorilesu kustosica izlobe SilviaEiblmayr, kustosica BojanaPejiæ, socijalna antropologinjaarana Papiæ, feministièka likovnakritièarka Katy Deepwelli Nataša Iliæ. Zarez objavljujepredavanje Katy Deepwell,urednice meðunarodnogafeministièkog umjetnièkogèasopisa n.paradoxa, u komeautorica govori o projektu SanjeIvekoviæ enska kuæa(1998.) izlaganom na više meðunarodnihizlobi, a koji hrvatskapublika još nije imalapriliku vidjeti.Sanja Ivekoviæ, Osam suza, 1976.Sanja Ivekoviæ, Svjetionik, 1989.stvari na odreðeni naèin nikadanije vezana uz Univerzalno i izmeðudvaju bitnih razlièitih koncepatauniverzalnoga i partikularnogauvijek ostaje širok procijep.Slavoj iek u eseju Multikulturalizam,ili kulturna logikamultinacionalnog kapitala (NewLeft Review, Sept/Oct 1997, Vol225, pp.28-51) govori o paradoksimapolitièkih zahtjeva za univerzalnošæuu smislu onoga štoiskljuèuju, opisujuæi da èestozahtjev za multikulturalizmom ifeminizmom djeluje iskljuèivokao nalièje – druga strana novèiæa– kasnoga kapitalizma ili patrijarhata.Njegov esej naznaèujekako promijeniti ili otvoriti novenaèine razmišljanja o odnosuuniverzalnoga i partikularnoga.On se usredotoèuje na to kakostvaranje tipiènog lika – samohranemajke ili raspuštenice – nastajeu politièkom/ideološkomdiskursu kao konkretna partikularnostkoja opravdava apstraktnuuniverzalnu shemu te da bismose suprotstavili fantazmatskojstrukturi i potkopali njezinulanu univerzalnost nije dovoljnoskrenuti pozornost ljudina druge realnosti, druge marginaliziraneskupine. Moje je pitanjekako umjetnica kao tip ulaziu univerzalnu kvalitetu Umjetnosti– jer i to je ideološka konstrukcija– koja nije simptommarginalne figure koja garantiradominantni model (iznimka kojapotvrðuje pravilo). Njegov prijedlogza ponovno promišljanjetog problema jest identifikacijasa simptomom – enom umjetnicom– ne kao toèkom inherentneiznimke/iskljuèenja iz konkretnogapozitivnog poretka,veæ kao jedinom toèkom istinskeuniverzalnosti, kroz koju sespoznaje refleksivno znanje odruštvenom konfliktu i strukturamau kulturi. To je djelotvoranobrat tipiène logike koji simptomna granici diskursa identificirakao istinsku toèku univerzalnosti.Umjetnica postaje univerzalnafigura Umjetnosti.Stoga æu sada pokušati pokazatida univerzalne karakteristikeumjetnica nisu udaljene od definicijeumjetnosti, veæ upravo definirajušto je suvremenost danas.Cilj mi je iz generièkihprimjera pokušati definirati zajednièkasvojstva feministièkeaktivistièke umjetnosti shvaæeneglobalno, premda u brojnim razlièitimlokalnim i partikularnimkontekstima.Feministièka umjetnièka praksaMoj prvi primjer je iz katalogaprve velike izlobe tajvanskihenskih umjetnica 20. stoljeæaMind and Spirit (Taipei, Taiwan,1998.), u kojemu se kroz figurupovijesti umjetnica nastoji definiratitajvanski nacionalni identitetodvojeno od Kine. Engleskisaetak teksta Yako Wang navodida su èetiri glavna aspekta feministièkeumjetnosti sljedeæi: (1)koncentracija na stvari koje muškiumjetnici ignoriraju, (2) kreativnoizraavanje kao edukativniValja preispitatikulturološkudominantuanglo-amerièkogpromišljanjafeminizma ifeministièkihumjetnièkih praksi,koja postavljauvjete u odnosu nakoje su umjetniceiz razlièitih dijelovasvijeta èestomarginalizirane usmislu one su tonapravile prveproces podizanja svijesti, (3) razmatranjeenskog poloaja iokolnosti, (4) naglasak na odnosuizmeðu rada, umjetnika idruštva kroz svrhu i znaèenjedjela.Tvrdim da te briljantne kratkedefinicije odreðuju ono univerzalnofeministièke umjetnièkeprakse – aktivistièke – i da je touniverzalno odreðeno zajednièkimpretpostavkama u razlièitimkulturnim kontekstima i nazvanofeministièkim – transcendentnadefinicija.U odnosu na to, istièem daanaliza politike roda i rodnekonstrukcije ne znaèi nuno dase feministièka perspektiva javljaiz naèina èitanja rada. Usmjerenostna konstrukciju rodnog poretka,kako ga naziva Teresa deLauretis, trajna je tema suvremeneumjetnosti i muških i enskihumjetnika. Kritika društvenihstereotipa i parodijski radovi kojireformuliraju znaèenja muškostii enskosti u terminimareprezentacije noviji su fenomen.No rodna kritika nije ogranièenana djela umjetnica niti jerezervirana samo za feministièku

Sanja Ivekoviæ, Nada Dimiæ File, 2001.politiku, jer postoje i mnogi radovite vrste koji podravaju seksistièkeili negativne pornografskestereotipe o enama. U opæenitojraspravi o rodu izgubili smovanost transformacije odnosa inaèina reprezentacije kljuèan zafeministièku misao. Kada kao feministièkakritièarka pokušavamdefinirati feministièke prakse,ukazujem na nešto više specifièno.Zamisli o tome što je to specifiènovrlo su razlièite, ali evonekih ideja: u odnosu na rad SanjeIvekoviæ, njezina strategija jefeministièka jer djeluje na širokomspektru feministièkih ideja inastojanja za promjenom društvenih,politièkih odnosa u skladus revidiranim predstavljanjemena. Šira definicija tih razmatranjapodrazumijeva prepoznavanjekalkulirane intervencije udruštveno-politièkim pitanjimakako ih rješavaju radovi enskihfeministièkih subjekata. To jetermin iz knjige Rosi BraidottiNomadski subjekti (ColumbiaUniv. Press, 1994.), koja razraðujedvije starije ideje – osobno kaopolitièko te rani enski opis feminizmaza ene i o enama. Tujasno postoji naglasak izmeðuspola tih subjekata i politièkeperspektive feminizma.Feministièki se model isto takobavi utvrðivanjem feministièkeperspektive u radu o društvenimpitanjima koje se tièu ena upolitièkoj agendi i pitanjima kojase identificiraju s tom agendom,pravu na pobaèaj, kampanjamaprotiv nasilja nad enama, enskimperspektivama o majèinstvu,enskim bolestima, rakudojke. No nije rijeè samo o enamakoje rade radove o tim temama,veæ i o naglašavanju prioritetaenskoga glasa, koji èesto demonstriranesklad sa suvremenimili trenutaènim shvaæanjimadruštvenog problema. To isto takomoe podrazumijevati pozornostusmjerenu na fizièku reprezentacijuenskog tijela i njezinihspecifiènih organa, grudi, vulve/vagine,maternice, postavljenihnasuprot normativnog uvjeta,tj. trenutaènih i povijesnih društvenih/znanstvenih/medijskihreprezentacija. Ta kategorija kritikereprezentacije moe ukljuèivatidekonstruktivistièke strategijeu kojima se ensko tijelouopæe ne reprezentira kako bi sepromijenilo ili transformiraloshvaæanje poloaja ena.Univerzalna razina nasiljaU tom bih kontekstu htjelaponuditi èitanje jednog rada SanjeIvekoviæ, enske kuæe, kojisam vidjela na Manifesti 2 (1998).U galeriji Taxispalais rad je drukèiji,gotovo dematerijaliziran, izvedenkao niz tekstualnih znakovapokraj svakog znaka izlaza zaopasnost, no njegova originalnaprezentacija s bijelim maskamaodljevenih prema licima ena uenskim skloništima, èije su prièeisprièane, takoðer je predstavljenana videu. Tema enske kuæesu iskustva ena èiji su ivotiuništeni nasiljem te su izbjegle uenska skloništa, u tri razlièitagrada: Zagreb, Luxembourg iBangkok. Projekt je zapoèeo uHrvatskoj, a pozadina silovanjatijekom rata na podruèju bivšeJugoslavije lei iza istraivanjaopæenitijeg nasilja nad enama.Kao vane elemente konteksta ukojem je rad nastao treba spomenutiSanjin vlastiti rad sa rtvamarata i njihovom rehabilitacijom teostale projekte Elektre/Centra zaenske studije. Industrija seksa uBangkoku tvori pozadinu isprièanihenskih prièa, kao i razinakuænog nasilja u bogatoj liberalnojdemokraciji Luxembourga.Instalacija je nastala u suradnji saenama koje ive u skloništimaza ene zbog posljedica nasiljakojem su bile izloene. One nisusamo subjekti rada, veæ i sudionice– rad ne bi postojao bez njihovesuradnje i prièanja svojih prièa.One svjedoèe trajnom i neprestajuæemnasilju nad enama unašim društvima, istoènim i zapadnim,sjevernim i junim – sluèajeviimaju lokalnu vanost, alirazina nasilja je univerzalna. Nasiljenad enama je univerzalno,ne u smislu transcendentnih svojstava,jer razlozi nasilja vrlo suraznoliki, veæ u smislu zajednièkoguniverzalnog uvjeta kojem suene izloene u patrijarhalnimdruštvima. Nasilje nad enamanije ogranièeno na jednu klasu ilirasu. To je glavni oblik nasilja ukuæi/obitelji. enska kuæa SanjeIvekoviæ dokumentira enske ivoteiz mjesta sigurnosti, enskihskloništa te objašnjava kako suene u njih dospjele. Kao dio porukerad izraava jasan cilj za podizanjemsvijesti, vrijednost razmjenemeðu enama – nas kaopublike – kao i iskustvo sudionicau nastanku rada. Preoblikovanjeivota tih ena i briga za njihovudjecu nastavlja se zbog meðunarodnognastojanja protivmuškaraca koji zlostavljaju ene itrajne ekonomske podrške skloništimaza te ene. U tom radu jeSanja Ivekoviæ oznaèila univerzalnotako da još vidimo ono partikularno,ali smo prisiljeni reflektirativrijednosti vlastite kulturei društva, ne moemo se jednostavnodistancirati od problemakao od neèega što se dogaðadrugima ili u drugoj kulturi. Istotako, mislim da se Sanja Ivekoviæbavi feministièkom problematikom(kako je definira Mary Kelly)preispitujuæi u umjetnièkomdjelu seksualnost, majèinstvo idruštvenost.S engleskoga prevelaNataša IliæLeila Topiæole, rolice naziv je najnovijeizlobe eljka Jermanaotvorene u Domu hrvatskihlikovnih umjetnika. Nazivizlobe upuæuje na poèetak djeèjebrojalice ili igre, kako istièeAntun Maraèiæ u tekstu buduæegkataloga, te ne daje naslutiti teinusadraja djela koja su izloena.No ipak, postoji ludièkakomponenta jer je Jermanov rad,poput igre, izdvojen dogaðaj,ogranièen vremenski i prostorno,a tok i ishod tog rada/igreneizvjestan je i nepredvidiv. Rolei rolice zapravo su svici fotopapirakoje autor odmotava, te izvodicrtee “svjetlom” (svjetlorise)na mjestu dogaðaja/izlaganja.Podloga tj. fotopapir koju Jermankoristi za svoje radove, nakonšto se odmota, u obliku jeizduenog, poloenog pravokutnikate na toj podlozi Jermandjeluje tako što kreira radoverazvijaèem i fiksirom izravno nakemijski osjetljiv materijal. Oblikfoto papira, naèin na koji jeambalairan u rolu, kao i naèinna koji je postavljen na zidove,korespondira s krunim oblikomizlagaèkog prostora – rotondeMeštroviæeva paviljona.No, ideja izlobe ne iscrpljuje setek fizièkim podudarnostima skrunim prostorom, kako navodiautor koncepta izlobe AntunMaraèiæ, veæ se krug nalazi i uideji rada.Uroboros i vjeèno ponavljanjeZašto krug? Krug je znak ishodišnogjedinstva i cikliènoga,ponovljenog gibanja, ali i simbolvremena kao slijeda zabiljeenihtrenutaka, kako navodi Rjeèniksimbola Chevaliera i Gheerbranta.Maraèiæ navodi ponavljanjegeste, tehnike i teme te svojevrsnuuroboros-fenomenologiju.Naime, kada gledatelj stupi ukruni prostor ne moe razabratigdje je poèetak, a gdje kraj izlobe,poèinje li izloba radom ukojem umjetnik ispisuje rijeèimoj svijet vlastitim dlanovimanatopljenim u fotografski fiksir ipoloenim na podlogu, ili taj raduokviruje granice umjetnikovauniverzuma, toèku u kojoj sezatvara jedan egzistencijalni ciklus.Uroboros je mitska zmijakoja grize vlastiti rep simbolizirajuæizatvoren razvojni ciklus iideju vjeènog ponavljanja. Uistinu,radovi kao da se razvijajupred našim oèima; Jerman razgoliæujevlastite emocije i stanjate ispisuje rijeè praznina, kojadominira podlogom kao jediniznak prisutnosti. Nakon tog inicijalnograda slijedi potpuna negacijaosjeæaja oznaèena frazomfuck all obogaæena tragovima fotokemijskihprocesa. Sljedeæa rolaukazuje na Jermanov smisaoza ironièni humor. Naime, frazaI dalje bolje zvuèi kao moto zapredstojeæu izbornu kampanju.Nadalje, du Meštroviæeve rotondeodvijaju se role fotopapirasve zasiæenije tonovima crnoga,smeðega ili sivoga gdje se izmjenjujupodruèja tekstualnoga ipikturalnoga. Vrhunac projekcijedijela Jermanove psihe u materijuje rad koji evocira apstraktniekspresionizam Jacksona Pollocka,u kojem prevladavaju koloristièkiakcenti svijetloplavoga iruièastoga u vrtlogu drippingakoji stvara bogatu teksturu.Propitivanje fotografskogmedijaFotografija je tokom 20. stoljeæapreuzela ulogu realistiènogslikarstva te na taj naèin postalamiljenicom graðanskoga društva,posebno forma umjetnièke fotografije.Jermanov odnos premafotografiji, u poèecima umjetnièkeprakse unutar neformalneGrupe šestorice autora, jasno jenaglasio njegovu namjeru; propitivanjete dekonstrukciju formeumjetnièke fotografije, ali i samefotografije kao medija. Tako jeJerman, u ranim sedamdesetim,hotimice radio tehnièki loše fotografije,trgao ih i bušio, grebaopo njihovoj površini, ispisivao rijeèiflomasterom. Umjetnikovanamjera jasno se ocrtala u radupod nazivom Krepaj fotografijo, ukome se uz ekspresivne gestefiksirom, tragove boja, paljenja icrtea javila i tekstualna komponenta.Veæ onda, dalekih sedamdesetih,Jerman je objasnio poèelasvog djelovanja: ”Najbitniji,primaran pokretaè i najjednostavnijièin u stvaralaštvu jest tenjada se dâ dio izgubljenog sebe,ostavi trag. Povlaèim paralele izmeðusliènosti u osnovnim elementimakreiranja i fotografijete rabim fotopapir kao posebnozahvalan materijal za ostavljanjevlastita traga. Prezentiram najbitnijii najjednostavniji èin uIII/55, 10. svibnja 2,,1 31Bilješke postojanjaIdeja izlobe ne iscrpljujese tek fizièkimpodudarnostima s krunimprostorom, veæ je krug i uideji radaeljko Jerman, Role, rolice, Domhrvatskih likovnih umjetnika,11 – 28. travnja 2001, Zagrebeljko Jermansuoèava se s davnoosporenim“svijetom”upisujuæi u njegasvoju egzistencijustvaralaštvu te ga tematski obraðujemnajjednostavnijom metodomfotografije – prirodnimotiskom.” Taj postupak ostavljanjatragova pomoæu svjetlosti ikemikalija na emulziji kemijskiosjetljiva materijala – fotopapiranazvao je metodom elementarnefotografije. Ostavljanje tragova,biljeenje egzistencije, javlja sekao središnja tema ciklusa Mojagodina iz 1978., u kome se Jermansvakodnevno fotografiraobiljeeæi tako svoja razmišljanjavezana uz egzistencijalne probleme,intimnost i umjetnièkapreispitivanja vlastita rada. Valjanapomenuti da taj rad nije biozasnovan na iskrenoj subjektivnostinevinog subjekta, veæ nasvijesti o odnosu društvene objektivnostii osobnog doivljajate djelovanja. Jerman je shvatiofotografiju kao sredstvo propitivanjafotografskog medija, no neu smislu razvijanja novih tehnièkihmoguænosti ili kombiniranjunovih tehnologija, veæ u svrhutautološkog principa; fotografijaje fotografija. Zato u njegovomopusu postoji niz radova kojiupotrebljavaju fotografski materijalkao tautološki i elementarnimaterijal umjetnièke intervencije(izloen nesnimljeni film, ambalaafotomaterijala u rolama ineosvijetljeni fotopapir).Parodija prekoraèenjaJermanova umjetnièka praksatemelji sa na svijesti subjekta opostojanju, on prikazuje kakosubjektivnost (praznina, strah,emocionalne krize, ironijski odmaci,negacija osjeæaja) prodireu jezik umjetnosti proimajuæise s njim. Kako istièe AntunMaraèiæ, ispisane rijeèi i naèinizvedbe nisu proizvoljne, niti suizvedene s predumišljajem, onesu svjesne zabilješke postojanja.Kada je eljko Jerman na poèetkusvoga umjetnièkog djelovanja,napisao fiksirom na fotopapiruOvo nije moj svijet 9. listopada1974., izmeðu 2 i 3 sataujutro, ispod eljeznièkog nadvonjakau Savskoj ulici, radilose o potpunoj i radikalnoj negacijidruštvenog poretka, prekoraèenjusvakodnevnog ponašanjate subverzivnoj kritici društva.Danas, Jerman se suoèava stim davno osporenim svijetom,prisvaja ga, zacrtava, upisujesvoju egzistenciju te krui unutarnjegovih zadanosti, potvrðujuæitako teoriju MarcelaPleyneta da “u našem vremenunema više prekoraèenja, nemaviše subverzije, nema više prekida,samo parodija prekoraèenja,parodija subverzije i ponavljanjeprekida”.

32 III/55, 10. svibnja 2,,1.Branko Kiriginako sam u muzejskojbranši veæ više od èetvrtstoljeæa te imam odreðenereference, mislim da mogu napisatipar redaka u prilog raspravi ostrategiji razvitka kulture u Hrvatskoj.Stoga se odazivam pozivuZareza (br. 52, str. 24), iakoosim onoga što sam proèitao unjemu, druge dokumente nisamimao prilike prouèiti.Neophodnoje stvoriti dobre temelje, nakonèega æe se lako razviti nova iraznovrsna dostignuæa. Ogranièitæu se na muzejsku djelatnost iarheologiju. Hrvatska je danaskao stari, spori i dosadno buèanjednocilindrièni motor, kao istoènonjemaèkiWarburg koji seviše, zbog smrada, i ne proizvodi.No mi se još nismo odreklistarog motora i neodluèni smokrenuti u proizvodnju vlastitog sviše cilindra koji troši manje goriva,bri je, tiši i ne zagaðujepreviše okoliš. Moda je kulturata koja æe kod nas pokrenutipromjene te æe jednom nestati igrafit kojeg sam nedavno vidio uSplitu: Mrzim Zagreb!Birokracija i provincijalciTreba, meðu ostalim, istaknutida su u Hrvatskoj kulturnjaciloše rasporeðeni. S obzirom daZagreb na kulturu troši dvije treæinenovca koji drava izdvaja zakulturu, logièno je da je koncentracijakulturnjaka u njemu najveæa.Oni koji ostaju u provinciji(to je prava rijeè, a ne regija)postaju provincijalci, i zanimljivisu metropoli samo kao etnografskapojava (blago vama dolje nasuncu i moru, refren je kojeg uvijekèujem kad razgovaram s nekimiz Zagreba). Tu poniavajuæuèinjenicu za tri i pol milijunagraðana Hrvatske koji ive izvanmetropole ilustrira i negativanraspored arheologa u Hrvatskoj.Iako mi najnovije brojke nisupoznate, uvjeren sam da barempolovina zaposlenih arheologa uHrvatskoj radi u Zagrebu. U svakomsluèaju, radi ih više nego napotezu od Poreèa do Dubrovnika,gdje je i najviše arheološkihnalazišta u nas. Na jednom drugommjestu sam, zajedno s kolegom,objavio da, unatoè toj razlici,arheolozi na našoj obali, iakoih je duplo manje, proizvodeduplo više arheologije od onih uZagrebu. Što to znaèi? Odgovorje vrlo jednostavan. Birokratskipristup arheologiji. Još je gore tošto u Zagrebu nema jake arheološkeinstitucije, poput Arheološkoginstituta u Ljubljani ili uBeogradu ili nekoæ jakog Centraza balkanološka ispitivanja u Sarajevu(da navedem samo bliuokolicu), veæ su arheolozi u Zagreburaspršteni u više institucijaod kojih ni jedna nije jaka i nemasnage za pomake. No to birokracijavoli, jer takav raspored generiraprosjeènost kojom se lako,pored sramotnog sitniša kojegdijeli, manipulira. Ako se to nemoe promijeniti, a nisam siguranda hoæe, onda bih predloio -kada neki arheolog u Zagrebuode u mirovinu ili napusti svojposao, neka se njegovo mjestougasi i otvori novo mjesto za arheologa,recimo u Lici, Vukovaru,Vrgorcu, na Lastovu ili naMljetu, koji ima više arheološkihnalazišta nego Zagreb. Ili pak zaposlenimarheolozima u Zagrebudati da obraðuju problematikupojedinoga dijela Hrvatske u kojemnema arheologa, i to na sustavannaèin.ReizborZa kustose (svih vrsti zbirki)bi trebalo uvesti instituciju reizbora,kao što je to s nastavnimkadrom na sveuèilištima, daklesvake èetiri godine ili da se s kustosimasklapa èetverogodišnjiugovor. Kustosi koji rade ne trebajuse toga plašiti, ali oni koji nerade, ili rade ispod svakog minimuma,njima bi doista ovakvamjera mogla pobuditi volju zaradom ili volju da napuste radnomjesto i prepuste ga onima kojiele raditi i vole izazove. Naime,poznajem kustose koji su svojumirovinu stekli a da ništa osobitovrijedno nisu napravili. Kriterijiza vrednovanje rada kustosa –bez obzira na sve mizernije plaæe- vrlo se lako mogu utvrditi (noovdje nije mjesto da se to obrazlae).Ako bi se, nakon dobrihpriprema, reizbor poèeo primjenjivatipoveæala brzo bi se muzejskaproizvodnja, a porezniobveznici, koji nam daju novacza rad, bili bi znatno zadovoljniji.To što, kako kae ministarZašto mrzim Zagreb?Naša arheologija ne kaskaza Europom veæ ide mimonjeArheolozi na našojobali, iako ih jeduplo manje,proizvode duploviše arheologije odonih u ZagrebVujiæ, u kulturi nije izgubljeno nijedno radno mjesto, ne znaèivaljda da svi kulturnjaci proizvodedobra djela, odnosno da je novaculoen u njih bio opravdan iisplativ. Reizbor kustosa, preparatora,restauratora unio bineophodnu dinamiku, konkurencijui kreativnost. ao mi jekad vidim te nesretnike koji bazajupo muzejima, èekaju plaæu iusput kukaju kako je mala (kaoda nije mala i onima koji rade).Ne mogu im ništa, a oni mogurazvlaèiti do beskraja svoj nerad ikoèiti one koji ele raditi. S drugestrane drava to, izgleda, tolerira,i ne haje gdje joj novac ide,jer previše kulture znaèi sušenjebare o kojoj pjeva Tadijanoviæ(O zemljo moja ti si kao bara, kadgod koja glava iz mulja izviri, neviri dugo, ima tko se stara, da zatuèenazauvjek se smiri).Arheološka karta –put u EuropuU Hrvatskoj vam danas nitkone moe reæi, na primjer, kolikokod nas ima antièkih nalazišta.Ne moe vam nitko reæi, recimo,ni koliko ima starohrvatskih, a oprethistorijskim nalazištima da ine govorim. Koliko je takvih nalazištauništeno (ne samo u nedavnomratu za koje postoji evidencija),koliko ih je ugroeno, ukakvom su stanju, koliki su, kolikoih je i kako istraeno – pitanjasu na koje nemamo odgovora.Zna se za pojedine, ali oukupnom stanju nema toènihpodataka za bilo koje razdoblje,osim za starokršæanske crkvekoje je za Dalmaciju (rimsku,znatno veæu od Hrvatske) na sjajannaèin objavila jedna Francuskinja- Pascal Chevalier. Mnogeprostore u Hrvatskoj arheolozinisu nikada ni obišli. Bez takvihregistara nemoguæe je pravitistrategiju istraivanja, hijerarhijui prioritete bilo o znanstvenu interesuili o zaštiti i prezentaciji.Stoga je nemoguæe pouzdanoodrediti što i kako treba istraivatii saèuvati, a što dokumentiratipa dopustiti novu gradnju,ako je to neophodno.Bez takvih inventara Hrvatskane moe potpisati ni Europskukonvenciju o zaštiti arheološkebaštine koja je 1992. prihvaæenana Malti. Hrvatska je nijemogla potpisati jer prije sveganema popis arheoloških nalazištaprema propisanim kriterijima!U Bosni i Hercegovini 1988.objavili su publikaciju u tri debelasveska s registrom arheološkihnalazišta, a u Sloveniji sutakvu knjigu objavili davne1975. U Hrvatskoj takve publikacijenema, premda je za toodavno (prije slovenske knjige)bila utemeljena jedna institucijau Zagrebu koja još postoji.Vrijednost takvih inventaramoda se na prvi pogled ne mo-e uoèiti pa stoga odgovorni neTo što u kulturinije izgubljenonijedno radnomjesto, ne znaèivaljda da svikulturnjaciproizvode dobradjelahaju da se on i izradi. Osim togato je dug, mukotrpan i dosadanposao kojega se nije lako prihvatiti.Uz to, to zahtijeva timskirad, koji u hrvatskoj arheologijinema tradicije. I sve dok bude tako,inventare koji nas vode u Europuneæemo imati. Cetinskakrajina i srednjodalmatinski otocibi jedini mogli potpisati spomenutukonvenciju, ali tu konvencijumoe potpisati Hrvatska,a ne dijelovi njezinih jadnihprovincija.Raspodjela blagaVaan segment arheološkogarada, bilo znanstvenog, bilo muzeološkogili zaštitarskog tipa,jest jasno razgranièenje poslovaizmeðu institucija u kojima arheolozirade: muzeji, odjeli zaarheologiju, instituti te slubezaštite. Tu vlada kaotièno stanje.Mogu se navesti veoma stariprimjeri u kojima sluba zaštiteili pak Odjeli za arheologiju iskopaju,a iskopane nalaze nisupredali nadlenom muzeju ilizbirci, koji su jedini ovlašteni zaèuvanje arheološke graðe. Ta materijauopæe nije regulirana. Kakou nas uopæe nije regulirana razinadokumentacije i tehnièki aspektiskopavanja na naèin kakoje to regulirano u zapadnim zemljama,svakakva rješenja su dopuštena,a u takvim uvjetima najvišestradaju iskopani nalazi.Dakle, neophodno je izraditi novepropise koji jasno regulirajukako, tko i što se ima èiniti u arheologiji.U vrijeme don Frane Buliæabili smo na istoj arheološkoj razinikao i ostali djelovi Europe.Danas to nismo i zbog toga nismodio Europe. Kako stvari stojeteško da æemo se i prikljuèiti,jer naša arheologija (osim èasnihiznimaka) ne kaska za Europom,veæ ide mimo nje.

III/55, 10. svibnja 2,,1 33Nikad ne èitam dok se vozimBojan Radašinoviæfaruk i ja smo sjedilijedan pored drugoga irazgovarali kako se kaeko da se oduvijek znamoon je isto studirao veterinurat ga je sprijeèio da ju završineprestano smo dolijevali piæekoje je dolazilo i dolaziloprièao mi je o ratu o linijio doktorima koje je on moraouèiti što je ptsp a koji sumu trebali kao pomoæijedino je doktorica na rebruznala svoj posaospominjao je karahasana velièkoviæastojiæa jergoviæa sidranai sva ta divna imena* * *nikad ne èitam dok se vozimljepše mi je gledati vanpa makar bila noæili gledati ljude imisliti si svojejednom je moja mamakad smo se autobusomvraæali s morakomentirala ljudekoji navuku zavjesezaspu ili nešto èitajui koji se voze kao koferigledajte promatrajterekao je njezinom razredu gimnazijski profesorna maturalnom putovanjuu opatiju* * *tomislav obièno iza sebe ostavipepeljaru s par èikova isreæu onoga koji radi za amerikanceon ima dosta novaca ièesto me vodi u kino naamerièke filmoveposlije odemo na æevape s kajmakomkod ramadanijaa onda u drive-in na shakeveliki s vanilijomkasnije me odveze kuæii dugo sjedimo u autu ispred zgradei slušamo radiouvijek potrubi kad odlaziiz nekog razloga znamda ako to ne uèininikad ga više neæu vidjetiojan Radašinoviæ roðen je 1975. u Zagrebu. Za zbirku Spregaknjievnosti i prljavog rublja, 2000. godine je dobio nagradu Goranza mlade pjesnike.* * *zvao se nedadbio je raspoloenjer je društvobilo kod njeganeki ljudi s faksa i par curabez uvijanja mi je rekaoajde doði bajram jeima kolaèa ali sudeèki veæ popili pivozaèas sam se spremioi otišaotamo je bilo dosadnosvirala je glupa muzikai tv je bio upaljenbez zvukarazgovor je zapinjao ipreteno smo šutjeli igledali tvnedad mi je u ruke tutnuohrpu starih slikaima fotku draena petroviæadok je igrao za cibonui jednu na kojoj èimpanzau odijelu grli njega isestrudruštvo je prièalo o autimai o tipu koji æedoæi u petak i donijetineke majice i hlaèeoriginale ali švercanedobiješ bossove hlaèeza 50 marakakutina je grad mistièan ineuhvatljivleon i ja elimo ga upoznatio kutini znamo samo toliko dase tamo nalazi petrokemijadilemu otputovati u kutinuautobusom ili vlakomrazrješava leonon oboava vlakove i kupeesav taj mikrosvijet kojinetko treba opisati* * *na današnji dan bimojoj baki bilo 90 godinajoš prije samo godinu danabio sam kod nje s mamom i tetomdonijeli smo puno poklonaèarape vestu dolèevitu hrane ijoš neke sitnicesa smješkom se ljutila na nasjer da je veæ stara i ne isplati sepoklanjati joj tolike stvariza vestu je rekla da æe jojbiti “za smrt”bila je slabija nego prije isporije je hodala vukuæi nogerekla je da joj je ta orehnjaèazadnja koju je napravilanismo se na to obazirali jer jeisto govorila mnogo puta prije

34 III/55, 10. svibnja 2,,1.Marina Šur-Puhlovskionekad mislim o èovjekukojem se dopadala mojamajka. Ta staraèka simpatija"došla mu je glave", kako ka-e fraza. Volim fraze. Slikovitesu. I precizne. Majka je bila udovicaveæ dvadeset godina. Nije sehtjela udavati ni jednom, kamolidrugi put. Ali bila je drueljubiva.I razgovorljiva. Vapila je zaljudima. Koliko su meni dosaðivali,toliko su njoj trebali. Uvijekje poznavala sve susjede, ma gdjestanovali. One iz kuæe. I one izulice. Upoznala bi i one iz susjednihulica. Toj progresiji nijebilo kraja...Onaj starèiæ i nije bio takostar. Šezdesetak godina. Èak jejoš radio: svirao je violinu uoperskom orkestru. Nizak rastomimao je lijepo zaobljen trbušèiæna koji bi, kada bi sjeo,poloio ruke. Kao da ih tu odmara.Najširi je bio upravo u pasu;prema gore i dolje suavaose...Što reæi o njegovom licu starogdobrièine, neenje? Nemasumnje – to lice nije bilo lijepo. Skoje ga god strane pogledali slièiloje krumpiru. I to onom kvrgavom.Glava mu je završavalaæelom u nastajanju, na kojoj je svelikom panjom njegovaopreostale mu vlasi; duge; tanke;više ute nego sijede. Stanovaoje sam u novom dijelu grada, zakoji nikako nije shvaæao kako jeu njega dospio.Znate govorio je – ja sam serodio u centru.To bi potvrdio klimajuæi glavom.Baš kao da sam sebi ne vjeruje!Na periferiju je dospio takozamršenim putem da bi se –kadbi ga nam pokušao predoèiti – napola tog puta izgubio. Zašutio bitraeæi pomoæ u prozoru na kojemje par grlica opet savijalognijezdo...Marljivo su donosiligranèicu po granèicu...Kaem,opet, jer su grlice to veæ više putauèinile.Prvom paru grlica jako sam seveselila. Nadzirala sam gradnjugnijezda, brigu oko jaja...Drugipar je pogriješio u konstrukcijignijezda: loše ga je poloio. Prvivjetar strgnuo je gnijezdo s prozora,bacio ga na ulicu. Zajednos jajima. Odozgo sam gledalanjihove raspukle ostatke...Netkomi reèe da to "donosi nesreæu".Praznovjerje! – odgovorilasam, iako sam se veæ bojala...Uskoromi je nesreæa "pokucalana vrata". Doslovce. Otadapazim na sva zla znamenja. Praznovjernasam iz uvjerenja.***Violinist je k nama došao tragomoglasa u novinama. I on imi htjeli smo promijeniti svojestanove. On se elio vratiti ucentar. Mi smo se htjeli riješitisvog stana. Toènije: ne stana negonajblieg Susjeda. Vrata dovrata. Sa zajednièkim ulaznimhodnikom. Nekad je to bio sustanarskistan. Poslije je razdvojenu dva zasebna stana, faktièkii pravno. No, u glavi tog Susjedati su se dijelovi opet èudesnospojili: tako je i naš stan draoza svoj. Ako mi odemo –kombiniraoje – on æe ga zatraiti natrag,pobiti pravno odvajanje,prikljuèiti ga svom stanu...Zapravo,stanu njegovesupruge. Preko nje je svojedobnoi ušao u kuæu, na klasièan naèin:brakom. Imala je sedamdesetkad joj je najzad umro prvimu: mrski teret iz mladosti.Drugi mu je od nje bio mlaðidvadeset godina. Kad je došaonalikovao je mršavom, izgladnjelomštakoru. Nos i usta – svesitno – stalno su se micali, kaoda njuškaju: baš kao u štakora...Vratgotovo nije imao: glavamu je rasla iz ramena. Kosa mubijaše prljava, vjeèno zamašæena;kao da se ne moe oprati. Iz njeje, poput pepela, ispadala perut...Naramenima je, osim peruti,imao još grude sala, naliknaslagama zemlje: samo je tu biougojen. Nikad vas nije gledao uoèi, uvijek negdje mimo; iza leða,gdje je i ivio, toènije: vrebao.Poput svakog zaplotnjaka...U kuæi se pojavio po uništenjugrlièinoga gnijezda, toèno,neumoljivo. Kao da je bio dozvan.Razlika u godinama sakrila jeudovici ono o èemu je uskorobrujalo sve susjedstvo: da novomSusjedu nisu "sve koze nabroju". Tom su Susjedu pobjeglesve koze. Osim one stare. Nju jezadrao. Tako je konaèno došaodo stana.Èim se oenio poèeo nas jetjerati iz stana. Lupao bi nam navrata. Slao uvredljiva pisma, ponekadsa slikama vragova i nakazakoje bi izrezivao iz ilustriranihèasopisa. Uništavao nam jecvijeæe u teglama ispred vrata.Jednom je prilikom uspio iskljuèititelefon: u hodniku nam jeprerezao vodove. Majka se smijala:imala je o èemu prièati.Ja sam se htjela odseliti.***Violinist je na prvi pogled biozadovoljan našim stanom. Stanje bio nevelik, jednoipolsobni,kao i njegov u novogradnji. Alisunèan...S velikih prozora vidiose cijeli grad, sa svojim bezbrojnimcrvenim krovovima...Na posao bi mogao iæi svakidan pješice! – ushiæivao se. – Ilibarem kad je sunèano! – ispraviose.Bio je spreman u stanu zadr-ati majku. Ta ih je tema zbliila,iako bez stvarnih rezultata.Upozorili samo ga na Susjeda,Jadan èovjekarina Šur Puhlovski roðena je uZagrebu 1948. godine. Diplomiralaje na Filozofskom fakultetuu Zagrebu (grupe Komparativna knjievnosti Filozofija). Prozu objavljuje od1975. po knjievnim èasopisima i novinama.Dosad joj je izašlo šest knjiga: Trojanskakobila, 1991., Zec na tavanu,1996., Tajni ivot, 1998., Zatoèeno znanje,1998., Ništarija, 1999., Pripovijest obivšoj pjevaèici..., 2000.Svi ti tekstovi napisani su do 1987.godine. Kratka prièa Jadan èovjek nedavnogje datuma, i pripada zbirci Ispod stola,prihvaæenoj za objavljivanje u izdavaèkojkuæi AGM.kojeg je veæ susreo u liftu: Susjednam je, naime, nadzirao sveposjete.Ne bojim se ja njega! – Odmahnuoje rukom prema vratimahodnika odakle je Susjed vjerojatnoprisluškivao razgovor.Pred tim vratima ivio je polasvog ivota. Kad bi èuo da dolazimopoèeo bi napadno fuækati...***Kako æe pokazati buduænost,violinist je ovu neoèekivanuhrabrost – neodgovarajuæu svojojpopunjenoj, sasvim mekanojpojavi – pokazao iskljuèivo zbogprisustva moje majke. On jemuškarac, govorili su njegovipokreti. Svakog moe svladati.Nièeg se ne boji...Sve smo dogovorili no nakoncu nismo zamijenili stanove.Barem ne tada. Zamijenjeni suposlije, kad mi više tamo nismostanovali. Violinistu je to odgaðanjepruilo nekoliko mirnihgodina za kojih nije ni znao kolikoje sretan. Njihov je mir razumiotek pošto ga je izgubio.Do zamjene stanova došlo jetako da smo prvo mi svoj stanzamijenili u kompliciranoj višestrukojzamjeni. U detalje ovdjeneæu ulaziti; previše je zamršeno.Uglavnom: u naš stan uselilaje mlada ena s djetetom. Srcolikalica, plavokosa i plavooka.Upravo se rastala od mua. I toburno, buduæi da su rastajuæi serazbili svoj stan... Nismo jeupozorili na našeg nasilnog Susjeda,upravo suprotno: sve smouèinili da ga do selidbe ne vidi.Sat njezine posjete ugovaralismo kad smo znali da je on odsutan:na trnici je skupljao otpatke.Da je sluèajem ne bi susreoi obratio joj se kakvom prijetnjomdoèekivali bi je na tramvajui pratili do stana. Kad jeuseljavala (a mi iseljavali) prviput ju je vidio: odmah se ponudionositi joj u stan namještaj. Jasam šutke gledala prizor; to zanju nije bilo dobro. Ušao joj je ustan... Više ga neæe moæi istjerati....Ubrzo smo èuli da joj svakidan navraæa, radi ovog ili onog...Kad ga je izbacila poèele supredstave u hodniku. U liftu. Ispredlifta. ena nas je jednomnazvala "sva oèajna".Vi ste me prevarili! – predbacilanam je.Jesmo! – priznala sam. – Nismoimali izlaza.Ipak smo joj ponudili izlaz.Violinist koji je i dalje bezuspješnoudvarao majci – smijalase poput djevojke, ali je sve ponudeodbila – i dalje je htio dobititaj stan. Majka mlade ene,pak, stanovala je u njegovu susjedstvu,a kæer je htjela stanovatiblie majci... Tako su njih dvojezamijenili stanove.Moja majka koja je i daljenavraæala u tu kuæu – radi ostalihsusjeda s kojima je ostala uvezi – došla je posjetiti violinistaistog dana kad se uselio. Našlaga je kako sjedi na stolici u sobi,sav iscrpljen od selidbe. Licemu je bilo naborano od umora,teško je disao. Oko njega bile sunaslagane mnogobrojne kutije.Namještaj je bio nabacan bez reda:još nije odluèio kamo æe štostaviti. Tepisi su stajali vezani utuljce. Svoje je mjesto pronašaosamo krevet, uzak, spartanski:taj samac nije ugaðao samomesebi.Dva mjeseca kasnije majka gaje opet posjetila. S nekadašnjimSusjedom i njegovom suprugommimoišla se ispred lifta. Hodalisu ponosno, odluèno, poput dvaparadna konja. On je bio u svomsveèanom odijelu, kupljenomoèito na sajmištu; èak je još mirisalona zemlju i staju. Susjedaje pokazivala svjee obojenu kosu,tamno crvenu, novu krututrajnu. I svog mladog mua.Majku je odmjerila prezirnostisnutih usta.Violinista je zatekla na mjestugdje ga je dva mjeseca ranije ostavila,nasred sobe, na stolici, upidami. Oko njega su se vidjelebrojne neraspakirane kutije. Tekponeka od njih bila je otvorena iotkrivala neuredno vaðenje stvari;trailo se nešto odreðeno, ostalose odlagalo na pod; bezikakva reda; tu je i ostalo... Violinistje jeo na jednoj od kutija(koja mu je, dakle, zamjenjivalastol) iskljuèivo konzerve, jer nijeinstalirao štednjak. Ni hladnjak.Ni stroj za pranje rublja.Jedino je ukljuèio televizor...Kad je ugledao majku potekle sumu suze...ivi tako, rekao je, jer u tomstanu ne moe ostati.Vaš me Susjed hoæe uništiti!Naš, a ne njegov! – primijetilaje majka. Sasvim ga je razumjela.I nas je htio uništiti. Na istinaèin: vršeæi danonoæni pritisak.Kad god bi prošao hodnikompozvonio bi mu na vrata. Adnevno je prolazio nebrojenoputa, upravo zato da bi mu mogaozvoniti. Violinist bi satimakroz zid slušao njegovo fuækanje.eni to nije smetalo; ionakoje bila gluha. Pogrdna pisma saslikama stizala su redovito: krozzid slušao je kako ih ukucava ustroj...Ja sam propao èovjek – kukaoje. – Ne jedem, nespavam. Jedva idem na posao.Kad hoæu vjebati on mi udara ozid. Prijeti da æe mi uništiti violinu.Doveo je i policiju jer toboe"pravim nered"...Sve smo to prošli. Zakon jebio nemoæan. Èak suprotno:kao da je štitio takve nakaznepojave.Neki dan sam bio prisiljenoprati nešto rublja. Nisam ga navrijeme odnio u praonicu. Znateda se rublje vješalo na prozoruhodnika! Više se ne vješa! On jezabio prozore! Zamislite: èavlima.Ako poène gorjeti moemose podaviti...Valjda æete naæi nekog zazamjenu – tješila ga je majka. Takone moete ivjeti!Što mi je bilo da napustimsvoj stan!?– jauknuo je. – Svojmir!Majci više nije udvarao. Nijeimao snage. Ni vremena. Bio jeokupiran Susjedom. S posla sevraæao svojim neraspakiranimstvarima, stalno se nadajuæi kakoæe odande otiæi.Nemam snage – rekao je –ponovno se pakirati. Spremansam otiæi. To mi daje nadu. Misliteda æu naæi nekog za zamjenu?Vama je uspjelo. Valjda æe imeni...Još su dugo tako sjedili ponavljajuæiisto. Onda je majkaustala. Ispratio ju je do ulice. Uovom stanu uopæe nije primaoposjete; a ove ni inaèe nisu bilebrojne...***Violinist je na podu ostao èitavugodinu. U potpunom neredu...Odravao ga je jedino posao.Najviše se bojao da ga ne"otjeraju u penziju". Onda se nebi imao "gdje više skloniti", rekaoje.Po isteku te godine, noæu,probudio nas je telefon. Javilasam se. Violinist mi nije prepoznaoglas. Mislio je da razgovara smajkom, što nije èudno: glasovinam slièe.Gospoðo – rekao je – nemaviše vašeg stana.Što se dogodilo? – upitalasam.Izgorio je! – uskliknuo je ispustio slušalicu.Stan , meðutim, ipak nije izgorio.Nagorio je krov i dijelovitavana. Sumnjalo se da je poarizazvao Susjed, pokušavajuæi sespojiti na strujni vod kuæe, ne bili se riješio troškova za struju...Poar je gašen jakim mlazomvode koja je poplavila violinistovoneraspakirano domaæinstvo.Stvari mu plivaju po podu.Sve mu je uništeno! – alilaga je majka.Susjed je bio uhiæen. Violinistje iskoristio njegovo odsustvo ikonaèno uspio zamijeniti stan.Pošto se urio prošao je loše:otišao je na periferiju, dalekovan grada, mnogo dalje no što jestanovao prije ovog preseljenja.I tamo je ipak stanovao u gradu...Sad je s prozora gledao u"bregove" i sela...Braèni par s dvoje djece, kojise uselio u njegov stan, kratkose veselio ovoj "uspješnoj zamjeni".Susjed je, tko zna kako,osloboðen i èim se vratio u kuæunastavio je po starom. Fuækanje,pisma, zvonjava, lupanje... Muga je prebio, ali ništa nije postigao:Susjed je bio naviknut nabatine. Djecu nije dirao, no obilazioim je škole: nastavnicima jedolazio ogovarati njihove roditelje...Sve to isprièala mi je majka,koja je povremeno odlazila obiæite ljude. Mu je dan i noæ radio.ena je bila kod kuæe. Vrijeme jeprovodila "osluškujuæi što joj radiSusjed".Na rubu sam ivaca – alila se majci.Za jedne od tih majèinih posjetaispratila sam je do naše bivšekuæe. Nakon dugo vremenaopet sam vidjela Susjeda...U udobnom ivotu vrlo brzoje stario...Sad je izgledao kaougojeni stari štakor. Kretao sesporije, ali s veæom sigurnošæu,kao pravi vlasnik kuæe i njegovihstanara. Nos i usta i dalje su muse pomicali, kao da njuši; njušioje svoje rtve...Otjerao sam vas – rekao namje dobro raspoloen – i onu plavušu!Otjerao sam muzikanta.Otjerat æu i ove! Recite im to!I pun sebe zalupio nam je vratimapred nosom...A violinist? Otišao je u penziju.Bilo mu je predaleko s periferijeputovati u grad. Još je nekovrijeme s prozora promatrao"bregove" i sela, pitajuæi se valjdašto mu se to dogodilo? Ondaje umro, neprimjetno kao što jei ivio. Za to smo saznali kad jeveæ bio pokopan.Jadan èovjek – spominjala gaje majka.I to je bilo sve što se o njemumoglo reæi, sva istina.

PremijereKazalište uzvraæa udaracPozornica, meðutim, ne pristajena vlastito ukidanje. Kolikogod da rado inkorporira video ilifilmske projekcije (koje pamtimojoš od razdoblja Brechtovihreija), toliko su na njoj oduvijekti povezivanja pojedinih posuðenica,još manje oko naèina na kojekazalište izmièe svakom jednostavnom"kopiranju" postupakaostalih (ili èak vrlo srodnih)medija. Rezultat: gomilanje trivijalnosti.ja imaju još nešto zajednièkoosim nezahtjevne teme seksa inasilja.Glumaèki medijŠto dulje pišem o kazalištu,sve sam uvjerenija da su glumciKazalište u utrobi realistiènog kitaUz Kerempuhovu premijeruGreenhornovih MimoilazištaIII/55, 10. svibnja 2,,1 35Sublimni objekt ideologijePogodite za èim se traga uGreenhornovoj predstavi? Nimanje ni više nego za ljepotom.Alex prvo ne moe ovu rijeè niizgovoriti, toliko mu je "strana".Ali èim ugleda obnaenu Mirrenna kupanju, èim je spazi u svojnjezinoj besprijekornoj savršenostiizgleda cure s naslovnice,Alexu odmah "proradi" centar zaFoto: S. Greenhorn: Mario Mirkoviæ, Tarik FilipoviæNataša Govediæsim što je pogrešno preveden,pa umjesto podnaslovafilm ceste za pozornicu("road movie for the stage") kazališteKerempuh oglašava akcijskifilm za pozornicu škotskogautora Stephena Greenhorna, ktome još i redateljica GreenhornovihMimoilazišta, Nina Kleflin,narativni prostor jednog medija(filma) pokušava što "doslovnije"prenijeti u narativniprostor drugog medija (kazališta).Prijenos je nastojao ostatišto "vjerniji" filmskoj slici: odatlena sceni "realistièan" model automobila,u pozadini glumaca projicirase zbiljska geografska kartaŠkotske, izgovaraju se stvarnaimena škotskih prebivališta protagonista,spominju se dokumentaristièkekulturalne razlikeškotskog sjevera i juga, glumci sepresvlaèe u skladu s filmski anticipiranim,vizualnim promjenamamjesta i vremena radnje.Namjera redateljice oèito je bilaizvesti "filmski" realistiènu škotskukolokaciju Greenhornovateksta. Ali ni u filmskom medijukoncept "realizma" nema vrijednostepistemološke kategorije:nisu ga koristili èak ni rodonaèelnicidokumentarizma, braæaLumière: odnos filma i stvarnostitumaèili su, naime, kao selekcijui metaforu, a ne kao biljeenjezbilje. Brecht je tridesetih godinaXX. stoljeæa "realizam" odrediokao stil reprezentacije koji skrivapolitièku strategiju parazitiranjana reprezentacijskim modelimaXIX. stoljeæa, ukljuæujuæi tu idevetnaestostoljetnu ideju o prièikoja se ideologijski legitimirakonzervativnim obiljem deskriptivnihdetalja o boji, kvaliteti iobliku namještaja te uzorku tapetasalonskih protagonista, aliprièi koja pri tom nema nikakveveze s kompletnom slikom stvarnosti,to jest realnošæu i odatle"realizmom". Panoramska iluzijaromana devetnaestog stoljeæa jošæe se dugo (ako je suditi po MiriGavranu i sliènim autorima trivijalneknjievnosti: do danas)zadrati kao sinonim "istinskog"umjetnièkog "realizma", perverznolegitimirajuæi neke od najmanjesloenih i/ili kontradiktornih,pa onda i najmanje realnihanrovskih konvencija. Umjetnièkiæe "realizam", rijeèimamedijskog teoretièara ColinaMacCabea (ali i brojnih metahistorièara),postati ono što je konvencionalno,odmah prepoznatljivo,ono što nas ne zbunjuje,ono što nudi jasnu hijerarhiju ijasnu "odgonetku". Zabuna u prijevodupodnaslova Greenhornovedrame stoga nije sluèajna: onaraèuna na to da æe publika kontekst"akcijskog filma" prepoznatikao modus realistièniji od kazališta,jer su u suvremenim medijimaakcijski filmovi doista iuèestaliji, komercijalniji, pa ondai konvencionalniji (èitaj: realistièniji)od umjetnosti teatra.otuno izgledali rekviziti èije jeznaèenje reprodukcija (ponavljanje),a ne reprezentacija (daljnjeinterpretiranje) stvarnosti. Kaošto je nezamisliva starogrèka pozornicakoja na dramsku scenudovodi vjernu reprodukciju vojnogbroda ondašnje epohe, takoje nezamislivo i Shakespeareovokazalište sa zbiljskom kišomunutar Learove scene mahnitanja.U kazalištu zbilju u praviluzamijenjuje znak, kombiniran spodosta gledateljske mašte. Komercijalniprostori prodavaonicesportske opreme s pultom, blagajnomi NIKE tenisicama, "vonjeŠkotskom" igrane unutarkrupnog i scenski nepomiènogautomobila ili pak kampiranjapod scenski razapetim šatorima(scenografija: Miljenko Sekuliæ)odredit æe Mimoilazašta nedostatakommašte i nepoznavanjemogromnih moguænosti scenskesugestije. Na razini redateljskogjezika Kleflinova je u igru uvelagrotesku (dio prièe oko vlasnikasportskog duæana te osvetnikaBinksa kome je ukradena daskaza surfanje na valovima), melodramu(zaljubljivanje lika Alexa,kradljivca daske te bjegunca predBinksom, u bezdomnu i "prekrasnu"Mirren), new age kostimografijuuz religioznu retoriku(u liku djevièanski bijele uniformegurua koji sebe naziva Oblikovateljem),rap glazbu kazališnodezorijentirane i glazbenokonformistièke grupe Tram 11,èitav niz scena koje spajaju vulgariziranuensku seksualnost imuško nasilje, glazbeno rappanjeili klasièno pjevanje didaskalijaAlexa i Briana (glavnih likova inajboljih prijatelja)... Ne moese reæi da se redateljica nije potrudilaoko raznovrsnosti anrovskihcitata. Ali ne i oko logiènos-Prostor jezikaZa jezièni je pak prostor izvedbeiz nepoznatog razlogaodabran prijevod teksta o prigradskim"provincijalcima" nazagrebaèku kajkavštinu, dakleidiomatika neurbanog govoraprevedena je idiomatikom urbanoggovora. Pozornicom u velikimkolièinama odzvanjaju ipsovke, ponovno valjda kao klišejkoji bismo trebali èitati kaoznak "realistiènosti" uprizorenja.No psovaèke eksplozije samosu jedan od naèina na koji jeKerempuh tijekom posljednjesezone nekritièki usvojio uliènoverbalno nasilje (baš kao i kvazifilmskepostupke, koji oèitonastupaju kao nerazdvojni stilskikôd). Forsiranje rastegnutogtrajanja predstave od ukupnodva i pol sata takoðer je signalnesnalaenja u jeziènom materijalu:nizanje avantura dvojicemladih junaka koji odrastaju,sve do gubitka prijateljstva, nijese baš moralo igrati u punoj varijantiraskošno rasprièanogdramskog teksta; mogla su seprovesti uèinkovita skraæenja.Tim više što jezik Greenhornovedrame nije poezija niti je primarnoispovjedan – naprotiv,napisan je kao sie brojnih ipredvidljivih meðusobnih prepucavanjalikova. Moram priznatida uopæe ne vidim vanostkazališnog igranja Greenhornovafilmski komercijalnog predloška:sigurna sam da škotskoglumište trenutno nudi i hrvatskojpublici mnogo zanimljivijedramatièare. Premda mi je jasnokako nepostojanje hrvatske repertoarnepolitike vodi u uvrije-ene repertoarne promašaje,moda ipak na razini upravljanjapojedinim kazalištem ne bi bilozgorega razmisliti o djelima ko-"èuvari" njegove izvrsnosti, ali injegove hipokrizije. Hrvatskiglumci malo kad odbijaju ulogezato što se ne slau s njihovimsadrajem ili redateljskim konceptom(u tom je smislu nedavniprimjer Anje Šovagoviæ gotovoherojski), rijetko smatraju daje njihovo mišljenje jednako tolikovano kao i redateljevo, nisuskloni upuštati se u "previše"samostalne, samosvojne ili nedajboe"kritièke" projekte. Našiglumci ne znaju da su u kazališnomposlu oni najvaniji, a neznaju ni da imaju jaku moæ odluèivanjao ishodu predstave. UMimoilazištima susreæemo svegadva osobnija, pa onda i znaèajnijaglumaèka ostvarenja:Mario Mirkoviæ (Alex) i GoranNavojec (Brian) dobili su zaslu-enu priliku odigrati glavne ulogemelodramatskog putovanjaprema zrelosti, uspješno izbjegavšizamke cirkuskog prenavljanjai samim time dobivši naizvedbenoj uvjerljivosti. IMirkoviæ i Navojec ovom predstavomkonaèno izlaze iz ladicepod nazivom "jako simpatiènideèki", dokazavši da mogu vještoodigrati i širi spektar emocija.No tu je i èitav niz glumaca kojise pojavljuje u maniri stoput viðene,upravo infantilno pojednostavljenekarikaturalnosti:Anita Matiæ, Edo Vujiæ, TarikFilipoviæ. Mali pomak prema riziènijemosmišljavanju ulogezamjetan je kod duhovitog DuškaGruboroviæa (koji, bez obzirana zrelu dob i muški spol,glumi djeèaka i prometnu policajku)te Tamare Garbajs (zadu-ene da bude pomalo ironièanukras predstave). U cjelini, ansamblnije mnogo riskirao. Simetriènareplika glasi: ali ni (estetski)profitirao.Umjetnièki æe"realizam", rijeèimamedijskogteoretièara ColinaMacCabea (ali ibrojnihmetahistorièara),postati ono što jekonvencionalno,odmahprepoznatljivo, onošto nas nezbunjuje, ono štonudi jasnuhijerarhiju i jasnu"odgonetku"izgovaranje i percipiranje ljepote;dapaèe: istog mu trena padana pamet i uzbudljivo medijskotijelo Ursule Andres. Što je dakleAlexu ranije nedostajalo? Jedansavršeni seksualni objekt.Komercijalno idealizirana projekcijaljepote na neku opipljivu,ne pretjerano individualiziranuensku osobu. Da skratim: ovomnam se predstavom prodaje ideologijasoft-porn melodrame.Brianu je pak nedostajao Uèitelj.Znaèi i ovdje jedan zamašit ideologijskiobjekt poslušnosti: Autoritet.Sretan završetak Mimoilazištaza publiku predstavljastandardno konzervativno pranjemozga: seksualnost (bezikakve unutarnje bliskosti) ivjerski autoritet prikazuju se kao"ljubav" i kao "smisao". Blago nama.Od tolikog "realizma" uskoroæemo se pretvoriti u likove izmeksièke sapunice. A kazalištaæe se zatvoriti u korist meksièkihrestorana. Ili æemo inicirati smjenuzagrebaèkih ravnateljskih maratonaca:tih velemajstora ideologijskogeskapizma. Vi procjenitešto je realnije.

36 III/55, 10. svibnja 2,,1.Luka Bekavacortoise su od poèetka svog djelovanjabili percipirani kao svojevrsna“supergrupa”, u najmanju ruku stogašto su svi èlanovi bili otprije poznati izdrugih skupina (primjerice Slint, Gastr delSol, Palace Brothers, Eleventh DreamDay...). S obzirom na èinjenicu da je malogrupa izvršilo toliko širok i snaan utjecajne samo na glazbenike i stilska meandriranjana “nezavisnoj” sceni, nego i na ukuspublike i njezinu sposobnost percepcijenekih pojava izvan anrovski jasno shematiziranihpolja, nije èudno što se novialbum Tortoisea eljno èekao gotovo punetri godine.Eklekticizam bez granicaKoliko god sami èlanovi Tortoisea bilinezadovoljni zbog toga, najveæi ih diopublike prepoznaje kao jedno od prvihimena problematièno definirane “stilskeformacije” post-rocka. Sastavljen od glazbenikakoji su skupili sviraèko iskustvo popunk i HC bandovima, Tortoise razbijajuklasiènu formu rock-pjesme, uklanjajuvokale, koncentriraju se na tehnièki savršenuali opuštenu svirku te umjesto (makari prilièno zahtjevno strukturiranog)razbijaèkog intenziteta nude nenapornu ivrhunski izvedenu mješavinu najrazlièitijihglazbenih pravaca, koji mogu variratiod nekih jedva razaznatljivih tragova HCnaslijeðai povijesti rocka (s posve razumljivimnaglaskom na Krautrock tradiciji),preko više ili manje suvremenog jazza, dojasnih referencija na noviju klasiènu glazbui ekperimentalnu elektroniku. Kada jeTortoise osnovan, 1993., nije postojalaGrupa u tranzicijiTortoise su uvjerljivije pokazali štoele nedavnim koncertom uLjubljani, nego posljednjimalbumom StandardsTortoise: Standards (Thrill Jockey / Warp,2000.)“scena” u koju bi se njihov zvuk mogaojasno uklopiti, pa je, kroz iduæih nekolikogodina, a pogotovo nakon nastajanja nizagrupa èiji je razvojni put slièio njihovu,Tortoise postao svojevrsni “pojam”, sastavtretiran kao paradigmatièna pojava nasceni èija se osovina ne moe evidentiratikao stilska konstanta, nego kao jedan tipodnosa prema glazbi.Kljuèni je album u razvoju njihove karijerebio Millions Now Living Will NeverDie (1996.), a svoju su spremnost na izlazakiz geta gitaristièke glazbe dokazali suradnjamas brojnim remikserima (Oval,Autechre, Jim O’Rourke, Luke Vibert...),što je još oèitije podvuklo èinjenicu daTortoise ne funkcioniraju kao predstavnicijednog “pravca”, nego kao spona izmeðunekolicine periferno povezanih glazbenihizraza. Album TNT (1998.), remekdjeloglazbenog eklekticizma, predstavioje jednu elaboriranu i kompliciranu zvuènumreu koja, bez obzira na svoju pomalohladnu izvedbu i gotovo manifestno šetanjekroz mnogobrojne anrove, moefunkcionirati i kao kvalitetan easy listening.Taj je album, meðutim, ostavio Tortoiseu neugodnom poloaju grupe koja višenema prostora za napredovanje – u sviraèkomi produkcijskom smislu je veæ višeputa postignut maksimum, a dalja stilistièkaelaboracija bi vjerojatno donijelapreoptereæenje i završila u kaosu. Zbogtoga je album Standards doèekan s odreðenomrezervom, ali i vrlo visokim oèekivanjima:njime Tortoise nisu morali nadmašitisamo sebe, nego i cijelu scenu kojusu nehotice stvorili.Skladni elementi i nezgrapne cjelineNakon svjetske turneje, dugotrajnepripreme albuma side-projecta Isotope 217i rada na novim albumima “matiènih” grupa,Tortoise su prošle godine konaèno snimilinove materijale u studiju JohnaMcEntirea te ih objavili za diskografskukuæu Warp (što, kako æemo vidjeti, ipaknije imalo znaèiti da su potpuno prešli uelektronièke vode). U svojih èetrdesetakminuta, Standards nudi deset skladbi, kojebi se grubo mogle podijeliti u tri skupine.Prva bi se skupina (Seneca, Six Pack, Speakeasy)uvjetno mogla nazvati “tipiènim”Tortoise stvarima – radi se o elegantnimkompozicijama u kojima se stilski divergentnesmjernice kriaju jedne s drugima,rezultirajuæi melodiènim i nimalo kaotiènim,a ovaj put èak i vremenski kratkimcjelinama. Druga grupa (Monica, Blackjack)iznenaðujuæe svjedoèi o tome da su seTortoise voljni pribliiti i relativno konvecionalnimformama, u kojima se, osimpovremenih harmonijskih asocijacija naStereolab, nema mnogo toga zanimljivogza èuti, pa u tim toèkama album gravitirapomalo neugodnoj prosjeènosti. Konaèno,naslovi poput Eros, Eden i Benway izgledajuviše kao interesantne, ali vrlo grubeskice za ono što su Tortoise nekada radili,nego kao dovršeni komadi glazbe; unjima koegzistira veæi broj stilskih elemenata,ali se oni ne pretapaju jedni u drugefinim sviraèkim poliranjem, kako smo nato navikli, nego se slau jedni uz druge pogotovo montanim principima, što rezultiradojmom rastrzanosti i svojevrsne nezgrapnosticjeline (koliko god elementi bilidopadljivi sami po sebi).Zbog svega navedenog, Standards kaocjelina zvuèi kao dokument radnog procesai novih istraivanja u otprije odreðenimokvirima, a ne kao zaokruen i dobro promišljenkrajnji rezultat studijskog rada(što je bio sluèaj sa svim dosadašnjim Tortoisealbumima). Veæina naslova, promatranaizdvojena iz konteksta albuma, moefunkcionirati sasvim dobro, ali ovako heterogenacjelina ne ostavlja samo dojam“kompilacijske” izgradnje, nego na trenutkeuistinu zvuèi kao kompilacija raznihizvoðaèa, što je moda i najnegativnijastrana ovog albuma (naroèito u usporedbis prethodnicima). Naime, jedna od najboljihstrana Tortoisea je oduvijek bila to štosu, bez obzira na velik broj stilova kojimasu se poigravali, uspjeli stvoriti prepoznatljivzvuk u kojem se, uz oèite izvore izkojih su preuzimali odreðene tipove rješenja,uvijek mogla razaznati i jedna posveautentièna i jedinstvena razina. U tom sesmislu Standards, koji tu kvalitativnu razinune posjeduje u nekom razraðenijemobliku, moda moe èitati kao album“grupe u tranziciji”, ali u ovom sluèaju ta“tranzicija” prije ima znaèiti regresiju ilikonfuziju nego stvaran iskorak u novapodruèja.Tortoise u LjubljaniTortoise su mnogo jasnije pokazali štoele postiæi svojom glazbom na nedavnomkoncertu u Ljubljani (Cankarjev Dom, 24.travnja), nego što im je to uspjelo uèinitiposljednjim albumom. Naime, na tom suse nastupu neke od kompozicija sa Standards(primjerice, Eros kojom je koncertzatvoren) pribliile stvarnim “standardima”s prošlih albuma i poprimile onu “organskukvalitetu” koja se èesto spominjalau napisima o glazbi Tortoisea – manifestiralesu moguænost da se u nekoliko minutanenametljivim sviraèkim “srastanjima”elemenata proðe kroz nekolicinu (ponekadi disparatno razlièitih) stilova, bez narušavanjaskladne strukture cjeline. Takosmo, uz više od pola novog albuma, predstavljenogu manje suhoparnoj formi,mogli èuti i izvanredno izvedene starijekompozicije poput In Sarah, Mencken,Christ..., TNT, Swung from the Guttersitd., a izveden je i dobro poznat naslovDjed, kojom su moda ponajbolje manifestiralikako se vještim i postupnim nijansiranjimamoe prijeæi iz oskudne elektronikepreko tvrdih Krautrock zvukovado opuštajuæih meðuigri udaraljki, kojejasno signaliziraju afinitet prema amerièkomminimalizmu šezdesetih godina.Ukratko, Tortoise su u Ljubljani kroz15 skladbi jasno pokazali zbog èega su jošuvijek visoko cijenjeni te zbog èega namsve moe biti ao što je Standards tako nepotpunoposredovao njihove kvalitete.Manojloviæ Mance, kantautor– Da, vidio sam plakate. Modaje to igra sluèajnosti, ali mislimda bi moda ipak trebalo naglasititaj mali. Èovjek iz Malija,iako sam i prije osamdesete imaonekakve srednjoškolske sastave.Pa, recimo da su mi u tom razdobljukad se na Filozofskompoèelo svirat’ oni zapravo dalimoguænost da nastupam tamo iÈovjek iz MalijaSebi sam dopustio blagoplagiranje nekih stvari jersam sve što se dogaða uzabavnoj glazbi doneklehtio ironièno prikazatiKarlo NikoliæOtkud nadimak Mance?– Mance je zapravo bratov nadimak,on je stariji od mene 4 godineali i mene su veæ od prvograzreda srednje škole zvali Mancei tako je to ostalo. Obièno kadse telefonira doðe do porodiènezabune jer ljudi ne znaju da postojedvojica Mancea. Ja sam u bitimali Mance.Pitam te to zato jer postojizagrebaèki šlager pjevaè eljkoMance, ima li to veze jedno sdrugim?ili èovjek iz Konga, èovjek iz Ganei èovjek iz Senegala. Èovjek izMalija mi se isto sviða kao naslovza kazetu.Kada si prvi put uzeo gitaru uruke?– U Karlovcu je opet brat dobiogitaru za svoj 12. roðendan, aja sam tad imao 7,8 godina. Ondaje postojala ta gitara i do danassam ostao vjeran gitarama domaæeproizvodnje koje su ondaproizvodile Melodija ili Muzièkanaklada. I sad doma u sobi imamjednu takvu gitaru. Istina, s gitaramase nisam baš dobro slagaotako da sam razvalio ili oštetiooko desetak gitara dosad što, akouzmemo u obzir da imam 43 godine,nije ni puno.Koliko si dugo na sceni?– O toj sceni ne mogu ništareæi. Pokušavao sam nešto osamdesetihgodina sa sastavima kao isvi u ono vrijeme kad mi je “ bilovrijeme “ da se bavim muzikom,od tada sam imao nešto više konceratai svega. To sad traje oko 7,8 godina. Uglavnom sam svirao uHrvatskoj, nešto malo vani. Zadnjedvije godine sam nastupao uKarlovcu i Rijeci i malo u Sloveniji.Uglavnom vrlo malo. UZagrebu sam prije svirao po nekimlokalima, ali to mi se više neda. Sad eventualno doðem uMoèvaru ako me pozovu ili takonegdje. Za svoju karijeru zbiljane znam jer je ni ne shvaæam ozbiljno.Svemirski pištoljiPoznat si po karakteristiènojizvedbi svojih pjesama koju si samnazvao automatsko pjevanje. Štoje to?– Ne znam. Jednom su me zakraj intervjua zamolili da kaemneke stihove pjesama i ja sam totalnozablokirao. Ta blokada nastajenakon što èovjek u tridesetaksekundi izgovori onoliko rijeèiFoto: Jonke Sham

III/55, 10. svibnja 2,,1 37Što se tièe ulaska ustudio moglo bi sedogoditi da sautorima do kojihmi je stalo i kojihoæe modaponovno snimimneke pjesme ubogatijemaranmanu. Mislimda bi se ondamanje osjeæao tajkantautorski štih, astvar bi mogladobiti naglazbenom planukoliko ih moe izgovoriti kao, naprimjer trava, konj, pas, jare, golubica,koza, nemoguæe. Tako jedošlo do male zabune jer su ljudinauèili neke stihove snimljene nakazeti, a ja ih nisam znao ponoviti.Jedno sam vrijeme govorio dasu ti tekstovi neka vrst off poezijea s druge sam strane u tome svemuhtio izbjeæi nekakvo ponavljanjeiako sam što se tièe rijeèi i pisanjaslab. Više volim crtat’ i svirat’.Tu sam više doma.Neki su mi ljudi rekli da si završioGrafièki dizajn neki Likovnuakademiju. Koji si faks završio?– Završio sam Likovnu akademijusmjer grafika, a prije togasam dvije godine studirao arhitekturu.Mogu reæi da sam disciplinukoja se rabi u crtanju gradio tokomdvije godine arhitekture, akasnije sam mukotrpno traio nekisvoj likovni izraz. Onda samprimijetio da mi se s crtanjem dogaðaista stvar kao i s tekstovima,to jest da izbjegavam bilo kakveizmove i stilove i jednostavno crtam.U zadnje se vrijeme sluimskromnim materijalom i uglavnomradim crtee malog formata.oèetkom 60-tih formiralase takozvana Zagrebaèkaškola šansone spredvodnicima ZvonimiromGolobom, Arsenom Dediæemi Zvonkom Špišiæem da bi se30 godina kasnije, kao posvenetipièan izdanak anra pojavioMilan Manojloviæ Mance.Nastupajuæi u Klubu studenataFilozofskog fakulteta Rupate po brojnim zagrebaèkim kafiæimaubrzo je stekao zavidanbroj poklonika svoga išèašenogstila. Jer, Mance nije ozbiljnikantautor starog tipa,njegove su pjesme ponekadbudalaste parodije ( ili parodijebudalastog ), ponekad apsurdninapjevi sroèeni na samonjemu razumljivom jeziku, aponekad se èine duboko pro-ivljenim. Devedeset i šeste zanezavisnu je izdavaèku kuæuKekere Aquarium snimio kazetuÈovjek iz Katange, a èetirigodine kasnije i dvostruki CDÈovjek iz katange/Plavi bar.Kruna njegova izlaska iz podzemljanominacija je za rocknadu na ovogodišnjoj dodjeliNovinarske rock nagrade Crnimaèak.Ove godine predajem molbu zaizlobu koju æu, nadam se, odratiiduæe godine u prostoru èitaoniceVladimir Nazor. Radi se o crteimamalog formata, a moda sevremenom odluèim i za neštodrugo.Moglo se proèitati o tvojoj suradnjis Rundekom i Kugla glumištemno o tvojim se likovnimradovima zapravo malo zna. Jasam èuo za ZZOT. O èemu seradi?– ZZOT je pokrenut negdjepolovinom osamdesetih. Frendovskise skupila ekipa od nekihdesetak ljudi, neki su se bavili teatromu Kugla glumištu, neki suimali više smisla za organizaciju,Foto: Jonke Shamdrugi pak za sam rad i u vrijemeosnivanja naglašeno je da se ti ljudiele baviti multimedijalnošæu.Grupa se, èak izbjegavajuæi klasiènestvari kao što su slikanje i crtanje,eljela baviti dizajnom, stripom,instalacijama, performanceimai tako. Tu su bili Helena Klakoèar,eljko Zorica, Mirjana Vukadin,Miljenko Sekuliæ, DarkoŠoša i drugi. Grupa je bila pozvanana nekoliko kolonija, odrala jeizlobe u Casselu, Marseillesu iBremenu i tokom tih desetak godinanešto je i napravila. Kasnije jesvatko krenuo svojim putem: nekisu ostali baš u tim umjetnièkimvodama, a drugi su se ljudi vratiliposlovima koje su i prije radili i višene djeluju. Grupa je radila i stripovekoji su bili objavljivani u novinama.Što znaèi rijeè ZZOT?– Ime ZZOT je objašnjeno naprvoj izlobi u Galeriji Karas. Toje zapravo zvuk pritiska na svemirskipištolj koji zaleðuje stvari iprotivnike, predmete i ljude. Pritiskomna taj pištolj èuje se zvukzzot.Glazbena savijaèaŠto misliš o elektronièkojglazbi?– Ne znam, mogu reæi da glazbuvolim i nek’ je ne dijele na ništa.Elektronièka glazba mi se sviðaako dolazi od ljudi koji su utome inventivni. Ne slušammnogo tu suvremenu elektronièkuglazbu ali sjeæam se da je naBiennalu, mislim negdje šezdesetihgodina bio John Cage koji jevelikim dijelom zasluan za njezinnastanak. Ne znam ta imenani ljude, ali slušao sam sastavekoji su uzeli nešto od elektronikeza svoj izraz a opet ostali utim klasiènim vodama poputMassive Atack-a ili Cocteau Twins-a.U svoje sam vrijeme slušaoJoy Division a strašno mi se sviðai Per Ubu koji su na sceni koristilijedan starinski synthesizer.U to vrijeme sedamdesetih iosamdesetih sam pratio glazbu.Sve novo što se dogaðalo nam jesvima tad bilo zanimljivo. Danass poplavom elektronièke glazbemislim da, ako je èovjek inventivan,nadahnut i zna se sluiti tehnikom,ta glazba takoðer moebiti dobra.Neke su tvoje pjesme potencijalnihitovi. Meni se èini da bi,na primjer, Plavi bar u Urbanovojizvedbi bio doèekan hvalospjevimakritike i publike. Jesi likad razmišljao o snimanju nekihsvojih pjesama u bogatijim aran-manima?– Pa ne znam, meni se sad dogaðada te dvije kazete polakozaboravljam i sviram dalje, idemnaprijed i naprijed i naprijed. Tetakozvane hit pjesme su pojednostavljene,one nastaju u nekompjevušenju i ponavljanju neèegašto je i veæ slušano. To me, da seizrazim likovnjaèki, na neki naèinpodsjeæa na kola, na nekakvukombiniranu tehniku. A štose tièe ulaska u studio moglo bise dogoditi da s autorima do kojihmi je stalo i koji hoæe modaponovno snimim neke pjesme ubogatijem aranmanu. Mislim dabi se onda manje osjeæao taj kantautorskištih, a stvar bi mogladobiti na glazbenom planu. Meðutim,znam sebi reæi: manje razmišljaj,manje prièaj, više radi.Eto, to je ta poslovica.Smatraš li to svoje kolairanjeplagiranjem?– Sad se moram vratiti na svojepoèetke. Htio sam biti inventivani neki put bih u naletu svojihelja i moguænosti rekao da nevolim reproduktivnu glazbu. Toje bio koncept da se stvar moeširiti dalje, ali znanja o gitari imuzici nisam imao mnogo i iztog mog poluamaterizma i poluautomatizmanastala je jedna,kako je zovem, zamotana glazbenasavijaèa. Sebi sam dopustioblago plagiranje nekih stvari jersam sve što se inaèe dogaða u zabavnojglazbi donekle htio ironiènoprikazati.Lijeni planoviKakvi su ti dojmovi s Crnogmaèka?– Na Crnom maèku sam bio uback stageu, popeo se na pozornicu,odsvirao svojih 30 sekundi isišao s pozornice. I sami organizatoriznaju kako je sve to prošlopa æe vjerojatno na greškamanauèiti da iduæeg Maèka napravebolje od ovog. Bilo mi je jakodrago kad su Jinxi, s kojima samprijatelj, prošlih godina dobilinagrade. Stvar je uspjela, a sastavovih dana izdaje i novi album.Èuo sam neke pjesme i sviðajumi se. Za Crnog maèka mislim dabi ipak trebalo nanjušiti mlaðebendove koji sviraju inventivnijei pruiti im šansu da u tome uspiju,a manje polagati na komercijalu.No, to je dvosjekli maè jerznamo da organiziranje nije lakposao.Doivljavaš li sebe kao šansonijera?– Poslije takvih stanja nepovezanogagovorenja teksta u 30 sekundi,nekakva toka svijesti, kaou Uliksu, onom Joyceovom romanu,èovjeku dolaze blokade.Tako i ja sad imam blokadu pa tine znam za sebe ništa reæi nipredvidjeti planove. Rijetko planiramnešto i nisam toliko tvrdoglav,a planove koje imam zovemlijeni planovi. Moda bihtrebao imati više u vidu situacijuu kojoj se nalazim i koja se okomene nalazi. Tu situaciju nemamveæ pomalo letim iznad zemlje ikad poènem koncert nikad neznam kako æe ispast’.Rijetko planiramnešto i nisamtoliko tvrdoglav, aplanove koje imamzovem lijeniplanovi

38 III/55, 10. svibnja 2,,1.Juraj Kukoèotpuno je normalna pojavada veæina festivala koji seodravaju u velikim svjetskimmetropolama nema veæuvanost. Vjerojatni je razlog tometaj da gradovi poput Rima,Pariza ili Rio de Janeira svojomglomaznošæu i bogatstvom svakodnevnogakulturnog i društvenogivota guše takve meðunarodnemanifestacije, koje na krajupostanu samo dio bogate ponudekaotiènoga i divovskog velegrada.Gradiæi poput Cannesa,San Sebastiana, Karlovyih Varyi,Avignona ili Sundancea skoro daive samo zbog tih par dana odr-avanja filmskog festivala i zbogtoga su mnogo pristupaèniji zastvaranje prave festivalske atmosfere.Berlin i London su vjerojatnojedini suprotni primjeri.Buenos Aires, grad u kojem ivipetnaest milijuna stanovnika(mnogo više nego u Berlinu iLondonu) odluèio im se pridru-iti. Njegova taktika jest pobijeditiglomaznost grada jednakomglomaznošæu ponude raèunajuæida æe u tako velikom gradu viseod tristo dvadeset filmova smještenihu dvadeset pet programa,koliko je imalo ovogodišnje izdanjete mnogobrojni seminari,predavanja, okrugli stolovi, susreti,radionice i pressice, uspjetipronaæi svoju publiku. Razmišljalisu potpuno ispravno, jer jerijetko koje dogaðanje ostalo slaboposjeæeno.Bogat program i visokakvalitetaRazlog tome je, uz sjajanprogram, i sjajna organizacija. Ukinima vrlo blizu jedno drugome,uz više projekcija svakog filmate dobro oglašena dogaðanjate uz pristupaène cijene i uz minimalnepromjene programa, štoje sjajan rezultat za festival s takomnogo filmova, gledatelji sumogli uivati u vrhunskim programima.Kvaliteta filmova bila jeiznimno visoka, a najvanije je dadjela i programi nisu bili odabraninasumce veæ je svaki programimao smisao, bio paljivo sloen,a ponuda filmova u konkurencijii sekciji Panorama dala je opse-an pregled vanih svjetskih kinematografija,ukljuèujuæi reprezentativnefilmove i nepoznatefilmske dragulje. Vidjeli smo filmoveThe Circle Jafara Panahija iPlatform Jia Zhangkea, nagraðenena ovogodišnjoj Veneciji, YiYi Edwarda Younga, nagraðen uCannesu, sjajan film In the MoodFor Love hongkongškog velikanaWong Kar Waija, razvikani TheUitak vrhunskog programaBuenos Aires je vrlopohvalan primjerglomaznog festivala uglomaznom gradu, koji, nesamo da savršenofunkcionira, veæ se iodupire tipiènom festivaluobilja3. meðunarodni festivalnezavisnog filma, 19. – 29. travnja2001., Buenos AiresKvaliteta filmovabila je iznimnovisoka, a najvanijeje da djela iprogrami nisu biliodabrani nasumceveæ je svakiprogram imaosmisaoClouds of May Turèina Nuri BilgeCeylana, iranski BlackboardSamire Makhmalbaf i još desetinesnanih, vanih i aktualnih filmskihdjela koja našem filmofiluuglavnom nisu poznata. Moemosa zadovoljstvom reæi da semeðu tim istaknutim filmovimana festivalu nalazio i Maršal VinkaBresana.U dodatnom programu isticalesu se retrospekcije filmovakljuènih suvremenih autora poputBele Tarra (Sotonski tango,Werckmeister Harmonies), AustrijancaMichaela Hanekea (FunnyGames, Bennijev video, Sedmikontinent), Nicka Parka te retrospektivaTruffauta i legendarnogmultimedijalnog autoraChrisa Markera. Osim toga, retrospektivnosu predstavljeni i filmovimanje poznatih autora zanimljivihi dragocjenih opusa,poput Jacka Smitha, koji je svojimfilmovima inicirao ono što sekasnije nazvalo camp, HongkonzaninaJohnnyija Toa, stil èijihfilmova nas podsjeæa na njegovajapanskog susjeda Kitana te undergroundprovokatora BruceaLaBrucea. Od mnogobrojnih vr-hrvatskom festivalu. Tri argentinskafilma u dugometranoj, adva u kratkometranoj konkurenciji,pet argentinskih filmovau ciklusu Panorama i ciklusi posveæeniprošlogodišnjem argentinskomfilmu, klasiènom argentinskomfilmu, dokumentarnomi kratkometranom argentinskomfilmu te isjeèci iz argentinskihfilmova koji se upravo snimaju,bili su projicirani u najboljimdvoranama u poslijepodnevnimi veèernjim terminima, uzuvodna predstavljanja i autorekao goste.Osim impresivne promocijeargentinskog filma, ovaj je festivaluspio postiæi još jedan fascinantanzadatak – omekšati lokalnedistributere. U zemlju, pomaloudaljenu od aktualnih svjetskihumjetnièkih tokova, doveoje hrpetinu velikih svjetskih arthitova,sjajno primljenih od publikei natjerao lokalne distributereda prilièno promjene svoju repertoarnupolitiku. Rezultat jemnogo veæa fleksibilnost ovdašnjihdistributera prema umjetnièkom,manje komercijalnomfilmu danas nego prije iniciranjafestivala.Buenos Aires je vrlo pohvalanprimjer glomaznog festivala uDarko ŠimièiæGaleriji Vaclav Špala uPragu prošli mjesec je bilaprikazana meðunarodnaizloba Modeli fikcije. Kustos izlobeMichal Koleèek okupio jeradove petorice umjetnika povezanihu istraivanju modela konstruiranefikcije, ostavljajuæipublici otvoren prostor za razmišljanjeo tankoj ili nevidljivojgranici izmeðu realnosti i fikcije.Svaki od izloenih radova razmatraneki od moguæih pristupaokvirnoj temi izlobe. Radovinjemaèkog umjetnika RolandaBodena su digitalno manipuliranecrno-bijele fotografije nerealiziranihjavnih skulptura smještenihu realni prostor Clevelandai Detroita. Èeški umjetnici TomašHlavina i Jan Stolin su predstavljeniradovima u širokomrasponu od manjih skulptura iobjekata do velikih prostornihinstalacija. Maðarski umjetnikBunkeri u PraguDeszo Szabo izlae seriju fotografijau boji na kojima su prikazaniprostori umrljani krvlju, ostavljajuæipromatraèa u dvojbi jeli rijeè o dokumentarnim fotografijamaili još jednoj fiktivnojrealnosti.Pored radova spomenutihumjetnika, predstavljena je kompletnadokumentacija projektaBunkeri nepoznatog autora, realiziranogtijekom protekle dvijegodine u okolici Koprivnice.Projektom je obuhvaæeno desetakbunkera sagraðenih neposrednoprije Drugoga svjetskograta u formi obrambene linijekoja je trebala zaštititi KraljevinuJugoslaviju pred realnomopasnošæu od nacistièke Njemaèke.Nepoznati umjetnik jenoæu bunkere obljepljivao šarenimpapirnatim tapetama obilje-avajuæi na taj bizaran naèin dr-avne praznike svih drava kojesu se izmjenjivale na tom prostoruod gradnje bunkera do danas:Kraljevine Jugoslavije, NezavisneDrave Hrvatske, SocijalistièkeFederativne RepublikeJugoslavije i Republike Hrvatske.Ideja projekta fokusirana jena interakciji kolektivne memorijei politièke manipulacije.Predstavljanju projekta u Praguprethodila su prošlogodišnja izlaganjau Zagrebu u GalerijiGradska u ljeto prošle godine i uSlavonskom Brodu, u sklopumeðunarodne izlobe Granice2000, koju su zajednièki organiziraliGalerija umjetnina gradaSlavonskog Broda i Institut zasuvremenu umjetnost iz Zagreba.Taj je projekt svojom provokativnošæusvojedobno izazvaoznaèajnu medijsku panju uzemlji, a sada izaziva i širi interesmeðunarodne publike. MarisaRavelli, likovna kritièarka tjednikaThe Prague Post, koji izlazi uPragu na engleskom jeziku, u recenzijiizlobe posebno istièeovaj projekt kao highlight izlobe,navodeæi da je rijeè o intrigantnomi vrlo dobro promišljenompublic-art projektu.lo paljivo izabranih ciklusa spominjemoopsean ciklus korejskogfilma, novoga dalekoistoènogfilmskog diva, zatim ciklusšpanjolskih cenzuriranih ili krozpovijest ignoriranih, a danas vanihfilmova, ciklus filmova hispanskihredatelja u SAD-u, francuskiheksperimentalnih filmova,izbor kratkih filmova s drugihfestivala, zatim onih buntovnihamerièkih anti-holivudskih filmova,izbor ambicioznih umjetnièkihdjela prikladnih za mladeitd.Impresivne promocijeargentinskog filmaPosebno treba istaknuti povlaštenistatus koji argentinski filmima na svom festivalu. Ovazdravorazumska napomena itekakoje potrebna našim meðunarodnimfestivalima (Motovun,Split) da bi ih nagnala da slièantretman daju hrvatskom filmu naglomaznom gradu, koji, ne samoda savršeno funkcionira, veæ se iodupire tipiènom festivalu obilja,koji bez reda natrpava atraktivnenaslove i smisleno stvara svoj bogatiprogram.Osim impresivnepromocijeargentinskog filma,ovaj je festivaluspio postiæi jošjedan fascinantanzadatak –omekšati lokalnedistributere

III/55, 10. svibnja 2,,1 39Marijan Krivakpliæani osvajaju Zagreb! Premdazvuèi katastrofièki – pogotovo izvizure vjeèito grintavoga purgerskogjamranja o onima koji dolaze s juga iopsjedaju naše fakultete, pa onda i našepuce i deèke – ne trebate se plašiti zagrebeèkidušobrinici, klubovi Zagrepèanaca iraznorazni stoeri za oèuvanje digniteta agramerskekulture kistihanda i vlaškovulièanskepseudomistificirajuæe nostalgije i romantièarenja!Mlade cure i deèki iz Splitadošli su nam pokazati kak' stoje stvari sumjetnošæu na prijelomu milenija. Došlisu nam, izmeðu ostalog, otkriti kaj je todizajn vizualnih komunikacija i kaj se sasvim tim moe napraviti tak' da izgledakak' da je došlo s art-odsjeka MassachusettsInstitute of Technology, barem. Anije, nego baš iz grada iz kojega su i intelektualcinašijenci, lukšiæi i škariæi, vikalida smo svi mi Norci.E pa nismo baš takvi norci. A nisu niSpliæani, barem ne oni koji su ovih danapohodili Zagreb.Èudo audiovizualnog ukazanjaUmjetnièka akademija iz Splita ukazalase u punome sjaju svojim kolegama s Akademijelikovnih umjetnosti u Zagrebu,kao i prijateljima s Akademije dramskihumjetnosti, posebice onima vezanim uzfilm, video i novomedijsku umjetnost. Bašukazala, jer djela mladih Spliæana, naposeona prikazana na video seansi u Multimedijalnomcentru Studentskog centra, doistase mogu okarakterizirati èudom ukazanjana ovdašnjem medijskom prostoru.Pravoga, autentiènoga i nepatvorenog audiovizualnogukazanja. Èuda što osupnjujei zapanjuje sve one kojima je videona srcu i duši, a bogme i na oku i uhu. Jerzavidna razina prezentirane audiovizualnepismenosti upravo je tome svjedoèila.Od 1997. u sklopu Umjetnièke akademijeu Splitu djeluje i Odsjek za dizajn vizualnihkomunikacija, kojemu pripada iOdjel za video oblikovanje. On se, po prviput izlazeæi izvan zidova i prostoraUMAS-a, na jednoj ovakvoj skupnoj prezentaciji,u MM-u predstavio s 12 radovasvih godišta studenata. Izbor radova, kakoovih prikazanih u video-programu, tako ionih izloenih u Galeriji SC-a, saèinili suKaimir Hraste, Tomislav Lerotiæ, VladoZrniæ i Gorki uvela.Odsjek za dizajn vizualnih komunikacijakoncipiran je tako da se studenti nakondvije godine pripremnog programa(od 2001. ta æe pripremna faza trajati tekjednu godinu) opredjeljuju za dizajn vizualnihkomunikacija ili za medijsku umjetnost.U pripremnoj fazi upoznaju se sosnovama video oblikovanja, dizajnom,moguænostima kompjutora i raznim vidovimamanipulacije raèunalnom tehnologijom.Tu su i uvod u filmsku estetiku i povijestumjetnosti. U kasnijem dvo-, odnosnotro-godišnjem opredjeljenju zaMedijsku umjetnost, student se temeljnobavi praktiènim radom na filmu, videu idigitalnoj estetici, odnosno tehnologiji tepolae diplomski rad izveden u profesionalnojprodukciji.Vlado Zrniæ, uz Slobodana Jokiæa modanajvaniji video-autor koji je ujedno ipredavaè na ovom odsjeku UMAS-a,predstavio je video program mladih videodizajneras napomenom da su prva generacijastudenata veæ apsolventi/diplomanti,u èemu su Spliæani uspjelipreteæi srodni studij na Likovnoj akademijiu Zagrebu.Up-to-date radovi i produkcijaA sada ponešto o samim radovima studenata.Za njih se, gledajuæi u cjelini, mo-e reæi da veæ uvelike premašuju juniorskirang, kojemu po uzrastu još pripadaju testaju uz bok svojim kolegama seniorima imogu se ukljuèiti u svaku pravu selekcijuna ovim prostorima doista up-to-date videoi eksperimentalne produkcije. Jerimena poput Gotovca, Galete, Bukovca,Mustaæa te veæ spomenutih Zrniæa i Jokiæa– da dalje ne nabrajamo i doajene eksperimentakao i pionire video-arta u nas– dostatno su svjedoèanstvo ovoj tvrdnji.Dakle, bez obzira na deklarirana anrovskaodreðenja, svi radovi pripadaju videoprodukciji, veæ i stoga što se klasièna filmskavrpca, pa i u onim uratcima što se izjašnjavajukao eksperimentalni film, gotovoviše uopæe ne koristi.Mladi videoti iz Splita, zealoti digitalneSpliæani osvajaju ZagrebRadovi mladih Spliæana, naposeoni prikazani na video seansi uMM centru, doista su èudoukazanja na ovdašnjem medijskomprostoruGostovanje Umjetnièke akademije u Splitu,Multimedijalni centar Studentskog centrau Zagrebu, svibanj 2001.Ivana Runjiæ: Dizajn 4G Video, Scenes From Family Life, 2000., eksperimentalni film: 3'11"Matija Debeljuh: Dizajn 3G video; Vanja Èiniæ: Dizajn 2G Video; Deset do deset: 2000., eksperimentalni film: 6'30"Mladi videoti iz Splitadoista su pravi majstorinavigatorina zrnatojstrukturi zaslona iraspršenoj teksturi videatastature, doista su pravi majstori-navigatorina zrnatoj strukturi zaslona i raspršenojteksturi videa.Ta magija vizualne dinamike izuzetnoje inkorporirana u dojmljive tonske obraderadova, tako da smo bili prisutni potpunomaudio-vizualnom doivljaju.U skupinu estokih udara na sva èula utome smislu treba izdvojitinarativnu dosjetku Deset do deset MatijeDebeljuha i Vanje Æiniæa te eksperimentalnumanipulaciju Obavezan smjerJelene Nazor, kao i digitalni preobraajJelena Nazor: Dizajn 4G Video, Dodir, 2000.,eksperimentalni film: 15'22"Untitled Milivoja Modica.Deset do deset vizualno je pitka i narativnojasno postavljena video-struktura,no moda ipak bez odgovarajuæe poente,èemu sama prièa, èini se, svojim cjelokupnimfabuliranjem, treba voditi. Rijeè je ozamjeni kofera, temeljnoj zabuni koja jeautoreferentna na samu Akademiju i njezinestudente, kao i na feedback što ga umjetnièkirad ima u trivijalnom kontekstuneispunjenih oèekivanja kradljivca kofera.No, kao što rekoh, jasna prièa nije naprimjereni naèin i poentirana.Obavezan smjer pravi je mali videohorror,ovo posebice zbog zvuènog udarau jednome trenutku uradka, sa suptilnimasocijacijama na neke veæ klasiène eksperimenteToma Gotovca. Sniman u vlaku iiz vlaka, ovaj se svojevrsni pokretni interijerpokazuje vrlo podatnim za mnogovrsneeksperimente prema tretiranom eksterijeru.Untitled je autoportret mladoga autorašto ne tei sloenosti strukture, veæ jednostavnojanalizi moguænosti digitalnetehnologije. Ispituju se preobrazbe licakroz vizualnu manipulaciju. I ovome seminimalistièkom ostvarenju mogu pripisatianrovske odrednice horrora!Mnogo je manje uspjela Prevara MarisÆiliæ, koja nije uspjela prevariti svojomkompjutorskom manipulacijom – kako seubrzo otkriva! – mehanizma flipera. Modabi uradak bolje izgledao da se prikazivaona laptopu, odnosno kompjutoru zakoji je i napravljen.UMAS-ovo prvenstvo pred FRKOMSljedeæa se skupina radova moe nazvatipoetskom. Minijature Be my FriendDunje Sabliæ i Where do Gods Live? Lizeufiæ, tek su naznake u kojem bi se smjeruove dvije mlade autorice mogle razvijati.No, kaem, tek naznake, jer su konaèniuratci još ponešto nedoraðene cjelineintimistièke, ali i naglašeno hermetièki situirane.Veæ se sljedeæi uradak Lize ufiæ – kaoi u sluèaju Jelene Nazor, o èemu koju rijeènešto kasnije – svojevrsni hommagePhilipu Glassu, The Photographer, odlikujeveæom komunikativnošæu, kao i èistijomfakturom eksperimenta. Autoricasugestivno rabi svjetle i tamne plohe kakobi i sinestezijski iskazala fenomen fotografijekroz medij videa, koji u ovomesluèaju doista postaje multimedijalnim.Izrazito intimistièki radovi MarijePrusine, Posljednji rez i Rainwalk, posjedujusuptilnost kojom se ulazi pod kou iplijene svojom poetskom strukturom.Ovi su uratci, u tradicionalnom estetièkompoimanju, gotovo opipljivo, lijepi.Ljepota biljeenja obiènih detalja, kodautorice tek neznatno manipulirana samozadanimmedijem, jest ta pred kojomèesto padaju razni nonsensi formalnogegzibicionizma.Prema mojemu sudu, tri najbolja radaove selekcije zasluuju posebnu pozornost.Najprije, veæ spomenuta Jelena Nazori njezin rad Dodir. Definiran kao eksperimentalnifilm, ovaj je uradak djelo zavidnemedijske osviještenosti. Nakon što jepokazala da moe napraviti solidan i depatetiziranivideo-horror, kao i referentnueksperimentalistièku vjebu, poputObaveznog smjera, autorica se vraæa tolikonedostajuæoj i dragocjenoj poetskojnaraciji. Kada je ta naracija èisto strukturirana,tada i patetika moe biti suvisla. Upetnaestominutnom radu, mlada autoricaasocijativnim nizovima slae slièice izsvoje intime, diskretno niuæi detalje kojigovore o visokoj razini vlastite medijskepismenosti.Medij poetske proze sretno se uklapa uaudio-vizualnu sinesteziju, dopunjujuæicjelinu te obogaæujuæi medij videa i suvislimliterarnim esejem.Poljièka cesta 25, dokumentarni videouradakGorana Èaèea, stoji, pak, na drugomepolu umjetnièkog prosedea. Biljeeæisvakodnevicu sitnih lopova i dealera nau naslovu istaknutoj lokaciji, ovaj se radistièe zavidnom zrelošæu, kako u dokumentaristièkojperceptivnosti tako i u svijestida se snimljeni materijal treba poslagatiu cjelinu koja nadilazi imperative graðe.Svijet dopea i boksa na taj naèin zadobivai posebiènu lirsku dimenziju. Rad jeto iz kojega se nasluæuje poseban autorskinerv.Konaèno, Scenes from Family Life IvaneRunjiæ urnebesno je zabavna dosjetkakoja govori i o suptilnoj (postmodernoj?)medijskoj osviještenosti autorice. Naime,na predloak holivudskoga obiteljskog filma,namontiran je posve drugi dijalog komiènefakture. (Rad je izazvao salve smijehameðu prisutnima na projekciji!) Intervenirajuæina sirovi materijal, kao u metodii tehnici palimpsesta, autorica je stvorilanovu cjelinu, dodajuæi veæ postojeæempredloku novo znaèenje. Ovaj oplemenjeniready-made pokazuje se beskrajnozabavnim, par excellence postmodernimuratkom.Sumirajuæi viðeno, mogu samo poeljetišto èešæe posjete splitskih video-ridikulahrvatskoj prijestolnici. Jer, kako sadastvari stoje, retrospektiva UMAS-a osvajaponajprije s nekoliko bodova prednostipred godišnjom produkcijom sa zagrebaèkeFRKE. Svaka sliènost s trenutaènimstanjem na ljestvici prve hrvatske nogometnelige sasvim je namjerna!

40 III/55, 10. svibnja 2,,1.Krešimir Krnicada je prije 11 godina kaoèetvrti broj Mosta za 1990.godinu izašao zbornik HrvatskeIndije posveæen u cijelostišezdesetoj godišnjici ivota našegproslavljenog slavista i filologamnogih filologija, akademikaRadoslava Katièiæa, struèna jejavnost izrazito povoljno ocijenilanjegov sadraj i trud prireðivaèa.Nova je okrugla obljetnicaakademika Katièiæa pruila povodda se orijentalisti ponovooglase svojim radovima, ovaj putzbornikom simbolièkog nazivaTrava od srca (Hrvatske Indije2). I ovoga je puta, kao i u prethodnomsluèaju, pred našu javnostizloen zbornik izuzetnokvalitetnih priloga znanstvenikašireg orijentalistièkog kruga – indologa,turkologa, arabista, sinologa,hebreista, indoeuropeista,politologa te znanstvenika izdrugih struka koji se pored svojediscipline bave i nekim vidomorijentalistike.Knjiga s istokaZbornik izuzetnokvalitetnih prilogaznanstvenika širegorijentalistièkog krugaTrava od srca (Hrvatske Indije 2),Sekcija za orijentalistikuHrvatskog filološkog društva iIzdavaèku djelatnost Filozofskogfakulteta Sveuèilišta u Zagrebu,Bibliotheca orientalica(niz: Prinosi, knjiga 2), ur. EkremÈauševiæ, Zdravka Matišiæ,Branko Merlin, Muhameddraloviæ i gost urednik MarkoTadiæ, Zagreb, 2000.Istok na našim prostorimaPopis suradnika upuæenijemæe èitatelju veæ sam po sebi bitijamstvo kvalitete i zanimljivostipriloga (Bulcsú László, AdalbertRebiæ, Ranko Matasoviæ, MislavJeiæ, Vitomir Belaj, RadaIvekoviæ,Ekrem Èauševiæ, FehimNametak, Muhamed draloviæ,Tatjana Paiæ–Vukiæ, VladimirDevidé, Snjeana Zoriæ, ZoranaBakoviæ, Mario Rebac, BrankoMerlin, Tomo Vinšæak, RuicaÈièak–Chand, Duško Topaloviæ,Goran Kardaš, Ines upanov,Zdravka Matišiæ, Biljana Romiæ,Esma Kurbegoviæ–Kresnik, IgorGrbiæ, Mladen Grèeviæ).Pojedine su teme koje se uzborniku obraðuju èak i izravnovezane uz naše i nama bliskeprostore. Posebno tu moemosvrstati radove turkologa i arabista:Èauševiæev – Tri katolièkateksta na turskom jeziku u Bosni iHercegovini, Nametkov – Kronostihovimostarskog pjesnikaHasana Zijaija, draloviæev –Berigvi u Bosni i Hrvatskoj teTatjane Pajiæ–Vukiæ – Arapski,turski i perzijski rukopisi Nacionalnei sveuèilišne knjinice uZagrebu. U blisku bismo skupinusvrstali i radove V. Devidéa Haikupoezija u Hrvatskoj, V. Belaja –Uz Katièiæevu rekonstrukciju tekstovao baltoslavenskoj Majci bogovai B. Merlina – Ponešto o Šufflayavomromanu Na Pacifiku2255. Kao svojevrstan nastavakniza èlanaka o misionaru hrvatskogpodrijetla Ivanu Filipu Vezdinuobjavljenih u zborniku iz1990. znaèajan je èlanak ZdravkeMatišiæ Ivan Filip Vezdin (stanjei perspektive istraivanja), u kojemse jasno istièe potreba revaloriziranjapojedinih Vezdinovihdjela. U skupinu èlanaka više usmjerenihna knjievnoteorijskopodruèje svrstali bismo radove S.Zoriæ o vanosti teorije obredaza kazalište i izvedbu, BiljaneRomiæ o dvama proznim djelimaM. G. Vassanjija, kanadskog piscaindijskog podrijetla te EsmeKurbegoviæ–Kresnik o Hesseovuputu do Siddharthe.Iz vremena i povijestiU skupini, pak, èlanaka s prijevodimaizvornih knjievnihdjela spominjemo nadahnuti i vrhunskidoumljen prijevod s akkadskogbajalice Trava od srcaBulcsúa Lászla. Uz prijevod dolazii opsena analiza samog prevoðenogteksta te studija o akkadskompismu i jeziènom sustavu.Ovaj je èlanak ujedno i jediniu èitavome zborniku koji zahtijevanešto veæi angaman èitatelja,kako zbog same teme tako izbog poznatog stila profesoraLászla koji nas uvijek iznova iznenaðujei oduševljava svojimspecifiènim stilom pisanja hrvatskoga.I temom i izvedbom, a isimbolikom ovaj èlanak je svakakos pravom stavljen na prvomjesto u zborniku, kao svojevrsnaposveta sveèaru. Drugi jetekst, kojemu kao okosnica stojiprijevod izvornog teksta, èlanakMislava Jeiæa Îœâ-upanišad, kojiuz prijevod same upanišadi, dajei knjievno-povijesni kontekstsamog djela, kao i brojne bilješkei pojašnjenja uz prijevod, dajuæiovom zborniku posveæenome filologujoš jedan klasièan filološkiprinos. Èlanak Mistika ili ljubavnalirika (Vidyâpati) GoranaKardaša takoðer nam uz temeljitiprikaz Vidyâpatijeva knjievnogstvaralaštva i knjievnog razdobljau kojemu je djelovao daje i nekolikouspješnih prijevoda njegovihstihova.Meðu èlancima ue povezanimas orijentalnom filologijomspomenimo još opsean pregledtranskripcije kineskih znakova uneki alfabetski sustav, posebno seobziruæi na moguæa rješenja togaproblema za hrvatski pravopis teèlanak Ranka Matasoviæa o etimologijistaroindijske rijeèi aœru(suza) Èlanak Adalberta RebiæaEtiološke prièe, mitski elementi isimboli u Knjizi postanka, pruanam uvid u biblijski naèin razmišljanjai izraavanja istièuæinaglašenu teologiènost, a neznanstvenost biblijske poruke. Uèlanku Ines upanov From a TamilCatechism to a Tamil Grammar,na primjeru isusovaèkogmisionarskog rada u junoj Indijiu 16. stoljeæu pokazuje se nakoji se naèin potreba za prenošenjemvlastitih ideja polako pretvaralai u nunost izuèavanja jezikaskupine kojoj se te ideje prenose,dovodeæi na posljetku doprvih europskih gramatièkih priruènikaza tamilski jezik. Izvornoje filozofski intoniran èlanakRade Ivekoviæ Druga povijest,drugo vrijeme? o suodnosu subjekta,vremena i povijesti s obziromna poimanje tih pojmova uindijskom misaonom ozraèju.Politièka pitanjaNekoliko se èlanaka u zbornikubavi i ue povijesno politièkimpitanjima vezanima uz istoènezemljopisne prostore. U èlankuZorane Bakoviæ U potrazi zalikom u zrcalu raspravlja se o naèinuna koji se staro kinesko jedinstvocivilizacije postupnopretvorilo u naciju. Problemi pakvezani uz odnos pojedinih vjerskihskupina (poglavito muslimanai hinduista) na Indijskompotkontinentu obraðuju se u dvaèlanka, onome Ruice Èièak–ChandUloga religije u oblikovanjuetnièkog identiteta: islam imuslimani na Indijskom potkontinentute u èlanku Kašmir – rtvageopolitike, politologa DuškaTopaloviæa. Dok se u prvome oddvaju èlanaka s razlièitih motrištapromatra nazoènost muslimanskihzajednica u Indiji krajem19. stoljeæa, u drugome se iznosigeneza sukoba oko Kašmirai pregled trenutne situacije natom podruèju.Uz navedene èlanke u zbornikunalazimo i putopisno-reportaniprikaz Tome VinšæakaBuddhistièko hodoèastilište Kailâso putovanju manje skupinestudenata i nastavnika Filozofskogfakulteta u Zagrebu na jednood najsvetijih mjesta u Aziji.Spomenimo još da zbornik, kojivrlo efektno poèinje jednako takoi završava – dvama umjetnièkimprilozima: izborom pjesamaIgora Grbiæa nastalih za autorovaboravka u Indiji te izborompod nazivom Slike iz Indije zakoji je svoje indijske fotografijeprobrao majstor fotografijeMladen Grèeviæ.Zloèin i kaznaBit romana privatna je prièa ozloèinu i kazni bez metafizièkihimplikacija jednog DostojevskogNadine Gordime: Kuæni pištolj,s engleskoga prevela Anka Katušiæ Balen,Algoritam, Zagreb, 2000.Ivo Vidanuæni pištolj, roman u izvorniku objavljen1999. godine, prvo je veæedjelo koje je nastalo nakon što jespisateljica dobila Nobelovu nagradu zaknjievnost, (1991) i prvi njezin romankoji se zbiva u Junoafrièkoj Republicinakon ukidanja Apartheida, strogog rasistièkogzakonodavstva, koje se temeljina naèelu meðudobne razdvojenosti crnaca,bijelaca, mješanaca, Indijaca… Timeje ovo veæ drugi roman – a prevela gaje Anka Katušiæ Balen – koji nam dolaziiz preureðene June Afrike. Prvi je bilaSramota J. M. Coetzeea, o kojoj je takoðerveæ bilo rijeèi na ovom mjestu, alidok Coetzee otkriva nove vidove starihproblema, Gordimer je, u društvenomsmislu, uvjerena u postignuti napredak.Pogotovo kad se ima u vidu njezin prethodniroman, Sinovljeva prièa, iz 1990.godine, prvo njezino dulje djelo kod nas,što je u prijevodu Nade Šoljan objavljenou seriji nobelovaca, u izdanju Školskeknjige.Pozitivnije ozraèjeBuduæi da je nastao u novom politièkomkontekstu, Kuæni pištolj podrazumijeva ravnopravnost,slobodnu komunikaciju i pravednijisudski postupak – iako se veæ i premaranijem romanu u rasistièkoj dravi poèeloodstupati od strogog razdvajanja spolova,pa i stambenih naselja, usprkos budnomepolicijskom motrenju i kanjavanjuoporbenoga politièkog udruivanja. Kuænipištolj zbiva se u tom pozitivnijem ozraèju,ali bit romana privatna je prièa o zloèinu ikazni bez metafizièkih implikacija jednogDostojevskog – makar se nepredvidiva i nezakoèenajunakinja èesto naziva Nastasjomi karakterom podsjeæa na znameniti lik uIdiotu Dostojevskoga. Roman je u biti psihološkastudija, u središtu koje su roditeljibijelca-ubojice, a tek posrednije tu je prijestupnikDuncan sam. Na toj razini sekundarnuulogu imaju njegov crnaèki prijateljKhulu i odvjetnik crnac Motsamai.Èitatelj na poèetku oèekuje kriminalistièkiroman s uobièajenim anrovskim konvencijama,ali u pitanju uopæe nije tko jekrivac, pa ni motiv èina, nego naèin mišljenjai put emocionalnog reagiranja, kojiDuncana vode do ispaljivanja metka. Povodse raða u nesvakidašnjem zapletu nekolikospolnih partnera, ponajviše homoerotièkihsklonosti, ali ne odvojenih od heteroseksualnihelja nekih od njih. Tema skandaloznapo svim kriterijima graðanskog morala,reklo bi se do u pornografske detalje, ada autorica ne optuuje ni ne sudi, ali niti neobiljeava izlaganje ma i daškom lascivnosti.Dapaèe, na èitatelja, ako ne pripada jednakoleernoj erotièki povezanoj zajednici,prije æe to djelovati deprimantno i odbojno.Ubojstvo u drugom planuBitni sadraj knjige ne èine te senzacionalnei nesvakidašnje okolnosti u uskomkrugu pojedinaca, nego problem interpretacijesamog ubojstva. Kako shvatiti motivacijuDuncana da digne pištolj koji opaana stolu, i puca u èovjeka? Nije moguæenjegovo psihièko stanje analizirati izoliranood ponašanja njegovih prijatelja – uoèidogaðaja, ali i naknadno, pri svjedoèenjuonih ivih , dakako. Natalie/Nastasja djelujebezdušno; ne stoga što je, neoèekivanoza nju samu, legla s Jespersenom, nekadašnjimljubavnikom sada dvostruko iznevjerenogDuncana, veæ zato što joj nijevano tko je od njih dvojice otac zaèetogdjeteta. ivjeti s njom mora da je uz nasladubio i pakao. Tim više što je Duncan ranijevratio Nastasju u ivot ne dopustivšida se ta, njemu tada još nepoznata djevojka,na smrt spremna natjerana oèajem,utopi. Njezino i Jespersenovo apsolutnoshvaæanje slobode on u praksi nije mogaopodnijeti.Makar je prema sudu tuiteljeva psihijatrijskogeksperta Duncan proraèunan iracionalan, psihijatar na braniteljevoj stranividi krivca kao emocionalno nesuzdriva.Èitatelju je to shvaæanje blie, iako jeDuncan, arhitekt i konstruktor vrlo praktiènihnacrta, u slubi svoje tvrtke èak uzatvoru, dok èeka presudu, oèito gospodarvlastitih planova. Èovjek je, meðutim,vrlo kompleksno biæe. Kao što kae njegovprijatelj Khulu, na suèevo pitanje je liDuncan volio Nataliju uza svu nesretnostkojoj je ona bila uzrok: “Tko od nas moereæi što znaèi voljeti”. Objekt njegovihosjeæaja je, nesreæom, “neurotièna osobasloenih samorazornih sklonosti”, kakokae braniteljev psihijatar, vrlo razlièita odDuncana samog. On pak, zato što su njegovipartneri zajedno izveli èin maksimalno‘odvratan u svojim implikacijama’, zadobiva,usprkos zloèinu, èitateljeve simpatije;to što u zatvoru nastavlja svoj profesionalnirad pribavlja mu izvjesno poštovanje.Poštovanje stjeèe i odvjetnik kojipak obavlja svoj profesionalni posao. Tajukljuèuje i moralnu podršku branjeniku injegovim roditeljima; nije meðutim u odnosuna krivca i na tijek zbivanja emocionalnoinvolviran.U sudniciU treæoj treæini roman se skoro savsastoji od raspravljanja pred sudom otehnièkim detaljima: je li Duncan izašaoda nahrani psa, pa tek onda – fatalno, odluèiootiæi na mjesto gdje je prethodneveèeri doivio šok, ili je redoslijed biosuprotan, kako razlikovati “prestanaksvijesti” od “gubitka svijesti”, te o drugimsuptilnim razlikama o kojima ovisikarakter poèinjenog zloèina. Takve distinkcijepodsjeæaju na najbolje amerièkeTV serije o pravnim sluèajevima, kojemisleæim gledateljima uzimaju više dahanego prisustvovanje napetim trenucimanasilja dok se èini prijestup.Dok je glavni uzroènik Duncanovekrivice osoba “koja se pobunila protivnaèela ‘reda’”, shvaæajuæi proizvoljnu bezobzirnostkao slobodu, u obrazlaganjuosude pratimo nadasve skrupulozno suèevorazmišljanje i o okolnostima o kojimase njegova dva prisjednika ne slau.Ovo, dakle, nije štivo koje æe prvenstvenozadovoljiti ljubitelje krimiæa i detekcije.Tajna koju nosi ta prièa nije u èinjenicama,nego u moralnoj dimenziji ukupnadogaðanja – kako ga shvatiti i protumaèiti.Autorica se kloni toga da svom kompleksnomviðenju zbivanja dade eksplicitnoduhovni naglasak. Znaèajno je ipakda jedini religiozni lik, otac ubojice, definiramolitvu, na tragu Simone Weil, kaostanje duboke koncentracije. Time modai ova, na konkretnim podacima izgraðenaprièa, poprima osobne koje nadmašujugranice autorièina svjetonazora.

David Šporeranas, gotovo stotinu godina nakonobjavljivanja, Teèaj opæe lingvistikeFerdinanda de Saussurea predstavljaodreðeno opæe dobro humanistièkihdisciplina. Stoga i nije èudno da su idejeizloene u Teèaju, kao i detalji i okolnostivezane uz nastanak ove knjige i ivot njezinaautora – kojeg se smatra jednim odnajvanijih autora s podruèja lingvistike,ako ne i utemeljiteljem suvremene lingvistike– predmetom mnoštva razlièitih knjiga,rasprava, biografskih i memoarskihdjela u kojima je malo što ostalo nepoznato.Zato pisati o De Saussureu danas predstavljaviše povod za utvrðivanje gradiva, amanje prikazivanje ili predstavljanje neèegnovog i nepoznatog.Prièa o tvorcu Teèaja poèinje 1857. uenevi. Nakon mladosti i školovanja, tegodine dana studija "egzaktnih znanosti"(fizike i kemije) u rodnome gradu DeSaussure 1876. stie u Leipzig koji je u tovrijeme sjedište tzv. mladogramatièarskelingvistièke škole. U Leipzigu boravi èetirigodine, provevši školske godine1878/79. jedan semestar u Berlinu. Navršivšidvadesetjednu godinu objavljuje uLeipzigu raspravu pod naslovom Mémoiresur le systéme primitif des voyelles dans leslangues indo-européennes (Rasprava oprvobitnom samoglasnièkom sustavu uindoeuropskim jezicima) kojom postajepoznat u lingvistièkim krugovima. Godinupotom, 1880. u Leipzigu brani doktorskutezu (De l' emploi du génitif absolu ensanskrit) koja æe biti objavljena 1881. godineu enevi. Karijeru nastavlja predavajuæiprvo desetak godina u Parizu, te potomdo kraja ivota u enevi, i to baveæise u svojoj sveuèilišnoj i predavaèkoj karijerihistorijskom lingvistikom, komparativnomgramatikom i sanskrtom. Pri krajuivota odrao je tri serije predavanja utri školske godine (1906/07, 1908/09,1910/1911) o opæoj lingvistici. Nakonnjegove smrti 1913. godine, na temelju DeSaussurovih skica za te tri serije predavanja,te biljeaka još petnaestoro slušaèa,dvojica njegovih studenata i kasnije poznatihlingvista – Charles Bally i AlbertSechehaye - sklopili su i objavili 1916. godineknjigu pod naslovom Cours de linguistiquegénérale (Teèaj opæe lingvistike).Danas moe izgledati kao paradoksalnikuriozitet da je knjiga koju njezin autorzapravo nije napisao imala velik i dalekoseanutjecaj na razlièite društvenohumanistièkediscipline u 20. st. Nomoglo bi se reæi da sudbina Teèaja upravotime pridaje novu nijansu rijeèi temelj –naime, ako je ona temelj mnogih suvremenihznanstvenih disciplina, onda susve te discipline izrasle na savim osobitoj"odsutnosti" temelja.OznaèenostalgijaUz objavljivanje hrvatskogaprijevoda Teèaja opæe lingvistikeFerdinand de Saussure, Teèaj opæelingvistike, preveo Vojmir Vinja, ArTresornaklada i Institut za hrvatski jezik ijezikoslovlje, Zagreb, 2000.PrijevodU sluèaju hrvatskog prijevoda koji je,eto, konaèno objelodanjen rijeè je o solidnoobavljenu poslu. U knjizi je prevedenapopratna kritièka aparatura talijanskog izdanjakoja je standardna oprema, prihvaæenai u Payotovu francuskom izdanju DeSaussureova Teèaja. Pored uvoda, urednièkaruka talijanskog lingvista Tullia deMaura stoji i iza više od tri stotine biljeakauz tekst, opsene biografije i prikazaDe Saussureove koncepcije, dodataka kojigovore o mrei razlièitih veza, odnosa iutjecaja De Saussurea i Teèaja kako u njemusuvremenoj lingvistici, tako i kasnije.Na kraju se nalazi opsena bibliografija,dopunjena kazalom, a uz rub teksta nalazise paginacija prvog izdanja Teèaja štoolakšava snalaenje u tekstu, posebice akose èitatelj paralelno koristi i francuskimizvornikom (i to izdanjima u kojima jezadrana paginacija prvog izdanja). Poredtoga prevoditelj i prireðivaèi odluèili su sepridravati dobrog i korisnog prevoditeljskogobièaja: gotovo svaki vaniji pojampopraæen je originalnim nazivom u zagradama,što umanjuje terminološke nejasnoæe,posebice u sluèajevima u kojima seteško odluèiti za neku definitivnu varijantu,ili pak u sluèaju u kojem ne postojikonsenzus oko prevoðenja nekih termina.Tako je primjerice sluèaj da se u nekim jezicimaDe Saussureovo parole prevodi sodreðenim, koliko toliko adekvatnim izrazom,dok je u ponekim jezicima praksada se zadri izvorni naziv. U hrvatskomAko stalno mijenjamonazive ulica i klubova,ako stalno mijenjamopravopise, ako stalnomijenjamo ustave, je lionda sasvim sluèajno dastalno mijenjamo ikljuène struène termine?prijevodu sve nedoumice oko razumijevanjaizraza langage, langue i parole elegantnosu riješene na upravo opisani naèin:prihvaæeni prijevodni ekvivalenti (jeziènadjelatnost, jezik i govor) popraæeni su još ifrancuskim nazivima. Ukratko, rijeè je okorektnom i pouzdanom izdanju.Mijenjanje i trajanjeNo postoji detalj koji odmah upada uoèi. Unatoè tomu što se veæ od poèetakarecepcije De Saussurea u nas uvrijeilofrancusko signifié prevesti s oznaèeno, uovom prijevodu signifié je prevedeno s oznaèenik.Naravno postoji niz valjanih argumenatakoji se mogu navesti u prilogtakvom izboru. No jednako tako postojièitav niz valjanih argumenata protiv. Ako iostavimo po strani konfuziju koja æe nastati,jer bit æe onih koji æe spremno prihvatitinovi izraz, ali i onih koji æe se novojvarijanti prijevoda jednog od kljuènih terminacijeloga De Saussureova teksta opirati,ostaje još dovoljno drugih razloga dase zadri oznaèeno. Naime, u priruènicima,pojmovnicima, raspravama, izlaganjimana struènim skupovima, dakle u struènojliteraturi – bilo da je rijeè o prijevodima,bilo da je rijeè o radovima domaæihautora – uvrijeilo se oznaèeno. Jednakotako èitave su generacije studenata usvojiletaj izraz te je teško oèekivati da æe i onikoji spremno prihvate novi prijevod i daljejednako nesvjesno izgovarati oznaèenik,kao što im je nesvjesno iz usta izlazilooznaèeno. Uzgred reèeno, o tom nesvjesnomi svjesnom, odnosno o povratkupotisnutog izraza moda na svoj naèinsvjedoèi i kolebanje oko izraza u prijevoduUvoda Tullia de Maura u kojem se nanekoliko mjesta (str. 26 - 28) javljaju èasoznaèenik èas oznaèeno, dok je u, primjerice,francuskom izdanju posrijedi uvijeksignifié.Ustav i De SaussureKakva je veza izmeðu ustava i De Saussurea?Duboko u temeljima društava ukojima ivimo usaðena su naèela kontraktualizma.Jedan od izdanaka tog društvenogugovora kao temeljnog postulata organizacijedrave i društva, njegov simbolièkiizraz jest ustav. Slièno piscima prvihustava, moglo bi se reæi da je De SaussureIII/55, 10. svibnja 2,,1 41bio jezièni kontraktualist jer cijeli Teèajpoèiva na postulatu o ugovornoj, konvencionalnojnaravi jezika. Jednako tako, akoje ustav temeljni i utemeljujuæi dokumentneke drave, slièno je tome Teèaj opæe lingvistikenešto poput ustava mnogih humanistièkihdisciplina koje su u obliku u kojemih danas poznajemo utemeljene upravona Teèaju opæe lingvistike.No postoje još neke konkretnije vezebaš izmeðu našeg ustava i Teèaja. Akosmo Ustav dobili tek nedavno, kojihdvjestotinjak godina nakon prvih pisanihustava, jednako smo tako tek kojih stotinjakgodina nakon nastanka Teèaja dobilinjegov prijevod. Stoga je onaj spominjaniodsutni temelj u našoj kulturi bio dvostrukoodsutan. Naime, ne samo da je tonenapisan tekst, veæ je kao nepreveden –ili djelomièno preveden, uzmemo li u obzirbeogradski prijevod koji pak, jer nijeimao popratnu kritièku aparaturu, zaostajeza kvalitetom ovoga – u nas imao statusnalik onome kakav imaju preci na spiritistièkimseansama. Napokon, baš kao što jeupravo drugi put promijenjen Ustav, nakonšto je prije tri mjeseca veæ bio promijenjen,tako se i urednièko-prevoditeljskitim koji je radio na De Saussureovu Teèajuodluèio na terminološke preinake.Primjer preimenovanja na koji su seodluèili prevoditelj i urednici ukazujemoda na analogije i veze koje su èini sedublje ili tipiène – upravo jer su nesvjesne– za našu kulturu, i to u veæoj mjeri negošto smo svjesno spremni priznati. Jer sjedne strane preimenovanja i preinakedoslovna su primjena De Saussureovihpostavki o arbitrarnosti i konvencionalnostijeziènih znakova. No s druge strane,u svojoj prenesenoj, nedoslovnoj dimenzijite su geste moda figure odnosaprema temeljima uopæe (bez obzira je liposrijedi jezièna ili socijalno-politièka zajednica).Napisani i nepisani ugovoriKontraktualizam podrazumijeva daništa nije bogom dano i nepromjenjivo –upravo zato što je dogovoreno – i zbogtoga se ustavi nadograðuju i modificiraju.Jednako tako, i jezik se razvija, evoluira.No postoji nešto što pripada sferi nepisanihprava, odreðenih obièaja koji regulirajusve ono što ustavom nije bilo moguæeregulirati u trenutku njegova sklapanja.Primjeri drava bez ustava, u kojima je ivotipak reguliran odreðenim pravilima iznadsvih pojedinaca koji èine to društvo,dakle kada nije rijeè o tiranijama i autokracijama,pokazuju da zapisivanje pravilaU sluèaju hrvatskogprijevoda koji je, eto,konaèno objelodanjenrijeè je o solidnoobavljenu poslunije garancija njihova provoðenja. Pisaniugovor svoju vrijednost ne dobiva samopo tome što je zapisan, nego i po svojojtrajnosti, po onome dijelu koji ostaje nepisan,a ipak je reguliran praksom provoðenja.Taj nepisani ili nenapisani dio svjedoèiupravo o vanosti koju ponekad imajuodsutni temelji.Upravo zato što kod nas ugovori u najveæembroju sluèajeva nemaju nikakvuvrijednost, i nikakvu trajnost, raskorak izmeðuprakse i pravila koja bi trebala reguliratitu praksu neprestano se pokušava riješitiprilagoðavanjem pisanih pravilapraksi. Meðutim ne postoji naèin da sepraksa savršeno obuhvati pravilima, nemasavršenog ustava. I onda se slabost, netvrdoæa,ne-fiksiranost naših uzajamno"dogovorenih" pravila pokušava nadomjestitinjihovim stalno novim, preraðenim,svaki puta naizgled savršenijim i sveobuhvatnijimgrafièkim fiksiranjem. I umjestoda arbitraran bude dogovor o sadrajuugovora, u nas postaju arbitrarni samiugovori.Rijeèi i stvariAko stalno mijenjamo nazive ulica iklubova, ako stalno mijenjamo pravopise,ako stalno mijenjamo ustave, je li ondasasvim sluèajno da stalno mijenjamo ikljuène struène termine? Kao što stalnomijenjamo društvene pravopise jednakotako mijenjamo i jeziène ugovore, jezièneustave. Neprestano mijenjamo rijeèi da nebismo morali dirati u poredak stvari, kaošto neprestano mijenjamo vlastitu prošlost,kako ne bismo morali mijenjati vlastitusadašnjost. Stalnim preispisivanjem, stalnimmijenjanjem naše društvo pretvara seu veliki laboratorij, naš jezik u trajni eksperiment,a naši ivoti u kontinuirano iskustvoekscesa.I tad se javlja nostalgija. Naravno, to jebremenita rijeè, rijeè koju je ovih desetakposljednjih godina jako opteretilo. Alinostalgièara je kod nas uvijek bilo. I tanostalgija nije uvijek bila samo izraz idealizacijeprošlosti, politièke opcije ili ideološkeobmane. Ono što svi potcjenjujemokada ne razumijemo tuðu nostalgiju, to jeda je nostalgija ne samo èeznuæe za neèimèega više nema, da ona nije samo nostalgijaza nekim konkretnim oznaèenim/oznaèenikom,veæ je ona – moda èak u veæojmjeri - oznaèitelj otpora kontingenciji ivota,elje za kontinuitetom. Stoga neæebiti èudno ako se u nas javi jedan novi sojnostalgièara – oznaèenostalgièara – kojine èeznu za konkretnim oznaèenim, veæza nepisanim oznaèiteljima trajanja.

42 III/55, 10. svibnja 2,,1.Jurica Pavièiæoæe li nepoznat netko sutradrati knjigu Ante TomiæaŠto je muškarac bezbrkova prijelomnom hrvatskomknjigom prvih godina 21. stoljeæa,teško je suditi. Ono štopouzdano moemo reæi danas jestda je vlaški humoristièki romansplitskog pisca knjiga kojaje odluèno promijenila status irecepciju hrvatske proze kod hrvatskihèitatelja. Smiljevaèkimuškarci bez brkova odigrali suu hrvatskoj knjizi ulogu BrešanovogKako je poèeo rat na momotoku u hrvatskom filmu. Tomiæevaknjiga stekla je popularnostna FAK-ovskim èitanjima, zasjelana liste bestselera i postala takavdruštveni fenomen da je voditeljiceBriljanteena preporuèujuu eter, a srednjoškolke posuðujujedna drugoj.Rani pijetaoU cijelom tom sluèaju imaponešto ironije. Dok je Tomiæevadruga knjiga, solidno napisanzicer-bestseler bez puno rizika,doivjela uspjeh kakav hrvatskaknjiga odavno ne pamti, prozniprvijenac Ante Tomiæa nije biote sreæe. Zbirka prièa Zaboraviosam gdje sam parkirao izišla jejoš 1997. u izdanju splitskogKnjievnog kruga. Malo zbogdruštvenog i kulturnog okrujakoje je 1997. ipak bilo drukèijenego danas, a malo zbog inertnostinevještog izdavaèa, Tomiæevaje prva knjiga ostala totalnoneproèitana. Nije je bilo na toplistama ni po ustima srednjoškolki,a ako æemo pravo èak ni uknjiarama. Mjesecima nakonizlaska pojavile su stidljivo prverecenzije, i to u struènoj periodici.Tek sad, nakon «sluèajaSmiljevo», izdavaèi su otkrili daje, eto, taj Tomiæ pisao cijelo vrijemei izbacili drugo, proširenoizdanje Zaboravio sam gdje samparkirao s pridodanih desetaknovih prièa. Ironija cijele te situacijeu tome je što je Tomiæevaprva knjiga, izgubljena u morunezainteresiranosti, superiornadrugoj: raznovrsnija, odvanijai društveno uzbudljivija.U svom drugom, proširenomizdanju Zaboravio sam gdje samparkirao sadri 24 proze od kojihje 14 preneseno iz zbirke izvornoizišle pod tim naslovom.Da se Tomiæeva kolekcija pojavilaprvi put sada, kritièari bi jerutinski pohvalili uz konstatacijukako je rijeè o solidnoj knjizikoja se savršeno uklapa u fotorobotnove proze devedesetih.Verizam, analiza društvenihmalformacija, short story inspiriranCarverom, koketiranje sanrom i supkulturom, izrazitaurbanost, hemingvejevsko-karverovskiminimalizam, umješnokorištenje slenga, politièka subverzivnosti ljubav za marginalije- dakle, sve osobine hrvatskeproze kasnih devedesetih, postojei kod Tomiæa. Da je Zaboraviosam gdje sam parkirao izišladanas, Tomiæa bi uporeðivali sPerišiæem, Kulenoviæem i Puplinom,ustvrdili bismo da pišenešto bolje od njih (jer piše), alinjegova knjiga ne bi bila revolucija.No, 1997. kad je u Tomiæevsvešèiæ izišao kod izdavaèa specijaliziranogza filološke studije,o «prozi devedesetih» nije biloni govora, a verizam se u hrvatskojprozi svodio na memoarskehitove poput onog AlemkeMirkoviæ. Tomiæeva knjiga pojavljujese u to vrijeme kao najavatrenda, kanonizacija trenda isubverzivno potkopavanje trendau isto vrijeme. Èovjek bi sadmogao demagoški reæi kako jeZaboravio sam gdje sam parkiraobio pijetao koji je prerano kukuriknuoi zato bio neshvaæen, alito ne bi bilo toèno. Tomiæ nijebio neshvaæen, on je bio neproèitan.Heterogenost zbirikeZaboravio sam gdje sam parkiraotipièna je prva knjiga po tomešto je nastajala dugo, u razdobljutraenja, pa je zato i heterogena.Njeno srce i najboljidio èine karverovske sentimentalno-depresivnekratke prièe(Šišanje, Pornoèasopis). Sliène sui jednako sentimentalno-tjeskobneprièe Dok nas smrt ne rastavii Paša koje, meðutim, osloncemna jaku gegovsku poantuviše podsjeæaju na tradiciju amerièkenovinske prièe tipaO.Henry ili Twain. Dio proza sukronikalne generacijske prièe sasplitskog asfalta koje više odajuutjecaj Jergoviæa i sarajevske novele(Skakavci, Kao sendviè izsamoposluge). Tomiæ ponegdjekoketira sa anrom: Šum na srcutako je totalno tarantinovskaprièa koju kao da je napisao JohnWilliams, a Gola predsjednikovakæi parodija hard boiledakoja jako podsjeæa na Tribusonaèije romane o Baniæu Tomiæ,prema vlastitoj tvrdnji, u dobanastanka knjige nije proèitao. Uknjizi se (kao njen najtanji dio)nalaze i proze nastale u razlièitimnovinskim prigodama: uskršnjei boiæne prièe, ili prièaSmrt predsjednikova psa nastalaza istonaslovljeni temat èasopisaTorpedo. Ukratko, rijeè je o raznovrsnoj,heterogenoj, modasvaštarskoj zbirci, što joj je i vrlinai slabost. Vrlina, jer nijePrava proza devedesetihTomiæeva pozicija posebnaje po tome što je razornonadideološka: ni reimskani oporbena, ni liberalna nikonzervativna, izmièedruštvenim i poetièkimstereotipovima posuðujuæiiz proturjeènih vrelaAnte Tomiæ, Zaboravio sam gdjesam parkirao, Hena com, Zagreb,2001.predvidiva i dosadna. Slabost,jer nije ujednaèena, s tim da taslabost u novom, Hena Comovomizdanju ne dolazi do izraaja,jer su zbirci pridodane uglavnomdobre kratke prièe.Godinu dana prije nego štoæe iziæi TG 5, Noæna smjena, Sobaza razbijanje i Kratki izlet i timezapoèeti prièa o novoj hrvatskojprozi, Tomiæ je izbaciozbirku koja se fajterski uhvatilau koštac s društvom, politikom,ulicom, drogom i ratom. Ali,dok veæinu knjiga nove prozekarakterizira gubitnièki patos,disidentski gnjev i negativnafascinacija kloakom, Tomiæ usvom prvijencu potkapa poetikukoja tek treba nastati. Njegoveproze vrve veteranima, alioni nisu pravedni luzeri, negognjavatori èiji socijalno-patetiènidiskurs biva izvor komike.Tomiæ piše o pljaèki i paleu uOluji, ali ne gestom koja bi sesvidjela HHO-u: njegova je pozicijagroteskna i karnevalizacijska,sliènija Srðanu Dragojeviæuiz Lepa sela lepo gore nego izRana. Tomiæ piše o heroinu, aline iz socijalizirajuæe perspektive.Umjesto na urbanim spavaonicama,akulturiranom radništvui socijalnom jadu njegov jeinteres više na galeriji ivotnih,slabih i krhkih karaktera koji suza svoju frku – kako to veæ bivau komediji – sami krivi. Tomiæevapozicija posebna je po tomešto je razorno nadideološka: nireimska ni oporbena, ni liberalnani konzervativna, izmièedruštvenim i poetièkim stereotipimaposuðujuæi iz proturjeènihvrela.Humori razniPovodom Što je muškarac bezbrkova kritika je èesto pisala oèeškom humoru, ma što to znaèilo.Ako se u nas pod èeški humori trpa svašta, kod Tomiæa taetiketa dri vodu. Splitski pisacdeklarirani je fan Menzela, Hrabalai Škvoreckog, pa i Zaboraviosam gdje sam parkirao imapuno èeškog, osobito tamo gdjese dotièe politike. Ali Tomiæevaprva zbirka ima i puno amerièkog,a osobito je to imala u prvom,suenijem izdanju. Carversigurno visi nad tom prozomkao novelistièki Mesija, ali tu jei Tarantino sa svojim autotematiziranjemanra, tu su i Twain iSalinger. Suprotno uvrijeenimsociokulturnim stereotipima,kod Tomiæa je amerièki aspektonaj pesimistièki, tugaljivi, sentimentalni,gubitnièki, a europskionaj zabavljaèki, satirièni,optimistièki i vedri. Što je muškaracbez brkova razrada je togdrugog, èeškog podteksta prethodneknjige koji je u popularnomromanu ostao sam, bezsvog amerièkog korektiva. Zatoje – barem za vašeg recenzenta –druga Tomiæeva knjiga jednostranijai manje vana od prve.Manje vana poetièki: jer, socijalno,Što je muškarac bez brkovaznaèi recepcijsku revoluciju. Revolucijuzahvaljujuæi kojoj æeproèitan biti i prethodnik koji biinaèe èamio u nelijepim koricamau kutu tek pokoje srednjodalmatinskeknjinice.Sanja Jukiæ« jubav je po svojoj naraviu ekscesu, i ako ne ljubimobeskrajno, gotovo ine ljubimo», kae Jaulnay, a Luhmannse nadostavlja radikalizirajuæidefiniciju: «Sam eksces mjeraje ponašanja». Baudrillardpropada u neku vrstu ekstatièneromantike (samo privremeno!) iljubav vidi kao «silinu elje kojavas nosi», kao «smrt koja vas poziva»,dok Maleš, pozabavivši sesimptomatikom «bolesti» zvaneljubav, zaljubljenu individuupouzdano prepoznaje po «izmaklimreakcijama», «gestamasliènim… nastupu individue podopijatnim diktaturama» i po tomešto «sigurno ne lae» i sam sezalauæi za «ljubav bez navodnika»,pristajuæi time nedvojbenona «tako ukusne lai».LjubavniciZašto tekst o pjesmama DrageGlamuzine zapoèinjem takvimdidaktiènim ljubavnim natuknicama?Zato što je ova iznimnapoezija na tematskoj razini performativupravo takve, ekscesne,strastvene ljubavi èiju anatomijuèine pomaknute, nekonvencionalneljubavne relacije, koje imajupredstaviti osjeæajno najekstremnije,a društveno najpotisnutije,neprihvaæene varijacije i realizacijeljubavi. Tako su protagonistiove poezije uglavnom ilegalni ljubavnici,a jedan od razloga zaštose Glamuzina odluèio za moralnoneprihvatljiv odnos kao središnjiemocionalni stoer svoga teksta,nije provokacija puritanski nastrojenihduhova, veæ razmicanjeformalnih koènica i teških zastoramoralnih konvencija kako bi sedošlo do onoga što stvarno postojiiza regularnih kulisa, a zovese ljubav bez navodnika i paradoksalnoje trajnoga, samoobnavljajuæegaintenziteta upravozahvaljujuæi spomenutim etièkimzaprekama. Pisati o ljubavi znaèinadostavljati se na proteklo poetskodesetljeæe u smislu orijentacijena zbilju, no konotacije što seovdje uz taj pojam veu su drukèije.Dok je ljubav najèešæe bilaodlièno sredstvo za demonstracijujednoga od središnjih problemadevedesetih – krize neposrednekomunikacije, ovdje postajetema-odgovor na svijet bez toplinei komunikacije – raritet kojitreba reaktualizirati, izvuæi ga ispodgomile surogata, virtualnihnadomjestaka, ravnodušja, oivjetiga u njegovom najizvornijem,najenergiènijem izdanju, èak iako ono izlazi izvan granica druš-Ljubavbez navodnikaOva poezija gradispecifiènu interpretacijuslojevitih interaktivnihodnosa u izvantekstualnojzbilji koja bitno korigirauhodane moralnestereotipe, drugimrijeèima, ruši tradicionalnopostojeæe tabueDrago Glamuzina, Mesari,Naklada MD, Zagreb, 2001.tveno dopuštenoga ponašanja,èak i ako znaèi, citirat æu autora,uzajamno mesarenje ljubavnika.Glamuzini je stalo demistificiratiupravo takve moralno nepoeljneili na bilo koji naèin neuobièajenesituacije, i èitatelju prikazati autentiènosti rafiniranost osjeæajašto postaju opsesija njegovih likovakoji se u njima zatjeèu. No,autor ljubav ne predstavlja kaoruièastu metaforu, veæ je konkretiziraestokom spregom seksa,ljubomore, udnje, sukoba,iracionalnih postupaka likova,njihovih definitivnih odlazaka ijoš pouzdanijih povrataka, klimavihbraènih i izvanbraènih spona…Izmeðu postojane, predvidive,ustajale ljubavi, s jedne strane,i strasti koja izmièe razumskojkontroli, s druge strane, Glamuzininiprotagonisti uvijek æeizabrati ono drugo, èesto autodestruktivno,èime ova poezijagradi specifiènu interpretacijuslojevitih interaktivnih odnosa uizvantekstualnoj zbilji koja bitnokorigira uhodane moralne stereotipe,drugim rijeèima, ruši tradicionalnopostojeæe tabue.Pet ciklusaNa kompozicijskoj razini uoèavamopet ciklusa èiji naslovi,usput reèeno, upuæuju na zaigranukombinaciju citata, citatnihaluzija i ulomaka iz svakodnev-Analognoiscrpljivanjuzbiljskoga okruja,prije svega usmislu prikazivanjarazlièitih naokobizarnih ili etièkispornih varijacijaodnosa individua unjemu, Glamuzinase odluèio za izrazpo nekimosobitostima nalikepskome

noga iskaznoga materijala koja senastavlja i u tekstovima kao jedanod dominantnih «izvedbenih»postupaka. Ono što je odmahuoèljivo je heterogenost prveskupine pjesama u zbirci u odnosuna ostale èetiri. Rijeè je o stilskojrazlici koja je povezana s odnosomlirskoga subjekta i zbilje.U prve dvije pjesme prvoga ciklusa,subjekt je uèahuren u svoj tami,njemu samome nespoznatljividuhovni prostor, odakle, slijepza neposrednu materijalnu zbiljui svjestan svoje izoliranosti u njoj,tei kozmièkim prostranstvima,višim sferama koje æe udomitinjegovo biæe. Dijelovi stvarnostise metaforiziraju gradeæi alegorijusubjektove usamljenosti i potrage.U ostalim pjesmama prvogabloka postupno se mijenja udio iuloga zbilje, ona sve više prodireu tekst, a uz izloeno se Ja (kojedominira zbirkom) pojavljujenjegov intimni adresat s kojim jeu izravnoj vezi, te On, treæi lik,pratilac gotovo svih varijanti Ja-Dok je ljubavnajèešæe bilaodlièno sredstvo zademonstracijujednoga odsredišnjihproblemadevedesetih – krizeneposrednekomunikacije,ovdje postajetema-odgovor nasvijet bez topline ikomunikacije –raritet koji trebareaktualiziratiTi odnosa u zbirci – strukturno izraenili tek posredno prisutan.Kao da iz poèetno naznaèene«zvjezdane» perspektive, kojajasno zacrtanim individualizmom- razlikom, nadilazi Zemaljskapravila, subjekt objektivira sebe uniz stvarnih situacija koje oprimjerujunjegov ambivalentan senzibilitet.Ovdje mislim na simultanoodivljavanje zbilje i projiciranjetoga konkretnoga iskustva naunutarnji doivljaj, a odatle u tekst(primjerice, u pjesmi Šeæernabolest). Pritom konkretno iskustvonije jednodimenzionalno, veæanticipira stanje koje mu je prethodilo(Hera, Kao da ih nikad nijevoljela, Stari gospodin koji ju ješevio…), okolnosti na istoj vremenskojrazini (Hvataè vjetra,Trkaèi…) ili posljedice koje bimogle uslijediti (Obrana i posljednjidani, Isprueni…). Svi ti«dodatni» navesci profiliraju uloguveæ spomenutog Treæega koji,dakle, nije u središtu predstavljenogazbivanja, ali ga pritišæe svojomsjenom bivšega ili potencijalnogsadašnjeg Drugog. Toènije,njegovo postojanje reflektira sena Ja-Ti relaciju kao najèešæe iracionalnaemocionalna prijetnja(primjerice u pjesmi Rekao je, nemojse ljutiti, rekla je, ne ljutim se)ili kao paradigma moralno odgovornogponašanja kojemu replicirastrast (kao u pjesmi Snijeg kojije upravo poèeo padati ili Malinoæni razgovor). Kako bi strukturnoizrazio oba odnosa istodobno– Ja-Ti i Ja-Ona, Glamuzina poseeza formom obraæanja JaDrugome (odnosno Ti) – zapravopasivnome slušaèu, koji je samomedij prijenosa slike primarnogaodnosa Ja-Ona u svijest Ja-instance,gdje se konaèno utvrðujunjihove meðusobne pozicije. Utim dinamiènim varijacijama povezivanjapojedinih lirskih lica,ponekad se dogodi da perifernonazoèan Drugi (zapravo Treæi)replicira tome Ja na površini teksta,pri èemu su moguæe i drugeopcije – primjerice, da taj glas pripadaudvojenom Ja ili moda èakizvantekstualnom Nad-ja koje sena trenutak iz svenazoène, alineobjavljene pozicije, spušta utekst (posebice vidljivo u pjesmiMali noæni razgovor).Citatnost i epski izraziNapetu, erotiènu igru izmeðukrajnjih toèaka višekutnih geometrijsko-ljubavnihlikova Glamuzinakomplicira uvoðenjemintertekstualnih i intermedijalnihnarativnih dijelova (ili njihovomkombinacijom) – situacija korelativnihsubjektovom iskustvu iosjeæajnim stanjima koje su, kaotakve, eksplicitno naznaèene (Oèemu govorimo kad govorimo oljubavi, Špilja plivaèa, Kao da ihnikad nije voljela…) ili su implicitnopodrazumijevajuæe (Drhtavijeleni). Niti relaciju s èitateljemautor ne zanemaruje, nastavljajuæineposredniju igru s njegovimpoznavanjem podtekstnihpredjela - u pjesmama autoreferencijalnogkaraktera, gdje izravnonavodi izvore upotrijebljenihcitatnih odsjeèaka ili autore èijimu je senzibilitet blizak (primjericeu pjesmama Da je Kleopatrinnos bio samo malo kraæi, Singularitet,Nešto galopirajuæe), ali ne inaèin i hijerarhiju njihove integracije(što prepušta otkriti recipijentu).Uvlaèi ga u tekst i metatekstualnimnapomenama koje usebi kriju moguænost razmjenenjegova (èitateljeva) intimnogasvijeta s intimnim svjetovima rasutimau tekstu.Analogno iscrpljivanju zbiljskogaokruja, prije svega usmislu prikazivanja razlièitihnaoko bizarnih ili etièki spornihvarijacija odnosa individua u njemu,Glamuzina se odluèio za izrazpo nekim osobitostima nalikepskome. Tu mislim na narativnuorganizaciju prezentiranoga dogaðaja,doduše istrgnutoga iz pripadajuæegmu šireg prostornovremenskogaokruja (koji hipotetièkipostoji i implicitan je), nalikove situirane u odreðenom, alikrnjem prostoru i vremenu (noæ,ulica, hotelske sobe, klupa u parku,krèma, bar…- prigodno kontekstualizirajunjihove odnose istanja), na postojanje suvisle leksièkei sintaktièke organizacije.Ono što redovno izostaje i iznevjeruje«pravu, zaokruenuprièu», je jasno lociran poèetak izavršetak, tako da sudbina likovauvijek ostaje lebdeæa, neuokvirena,posve neizvjesnoga ishoda…Drago Glamuzina je, moemoiz èitateljske perspektive na krajureæi, napisao izvrsnu zbirku poezijekoja plijeni carverovskimpristupom zbilji, zbirku kojakrajnje fleksibilnim oèima motriljubav i, stoga, istodobno šokira ifascinira eksplicitnim, realistièno-poetiènimjezikom i prizorimanajdubljega oèaja i sreæe likovašto u njoj ive.Daša Drndiæes! Gimme five, rekla bih Velièkoviæuda je bio tu kadsam sklopila korice njegoveknjige. Sad, meni bi ovo bilo dovoljno,ali, vele, ne moe tako. Treba ispisatijoš.Dakle, od Konaèara prekoÐavola u Sarajevu do Oca “njegove”kæeri Velièkoviæ se u sprintu probiokroz zamke knjievnog stvaralaštvai stigao do otvorenog, slobodnogprostora spisateljskog. Danas, širokomu je polje. Na tom polju lei ivot;Velièkoviæev ivot (onaj stvarnii onaj, kao, izmišljeni), ivoti njemubliskih ili stranih, ivoti njegovih junaka;lei prošlost, lei danas i sutra.Na piscu je da bira, da kopa, èeprka,razgræe. Na tom smetlištu, natom odlagalištu, u toj riznici, kakogod, naðu se svakojake male i velikestvari. Neke su skrivene, neke boduoèi. Velièkoviæ je nauèio birati i onošto odabere slae u svoju spisateljskukošaru: pa ili èisti, dotjeruje,oblikuje, transformira, sabija, ili ostavljaonako kako zatièe, neobraðeno,golo i sirovo.Malo rijeèiZato Otac moje kæeri ima relativnomalo rijeèi, a gotovo nimaloonih ispraznih, nepotrebnih. Njegovjunak, neurotièni dizajner reklama,pritisnut objektivnim ivotnimnedaæama koje donosi novoposlijeratno sarajevsko vrijeme(“Ne vidi se više rov u kome samdrao pušku gledajuæi ivot buba.Urušio se i zarastao u travu.”), ali igušeæi se u vlastitom (nagomilanom)nezadovoljstvu, frustracijama,seksualnim fantazijama, povremenoohrabren osjeæajem svemoæikoje alternira s osjeæajem totalnenemoæi (manièno-depresivni “junak”našeg doba?) pred imperativompreivljavanja - jer on ima viziju, aline i šansu (ili hrabrost) da tu vizijubar pokuša ostvariti – taj Velièkoviæevjunak savršen je promatraè. Onpred èitaoca baca pabirke svog ivotakoji se kao vinova loza meðusobnoprepleæu obavijajuæi i njegasamog; on gleda kako se pretvara uèovjeka sabijenog u kalup od gipsa;on vidi sebe kako izbezumljeno šibaod “cilja” do “cilja”, kako kaogladna krtica skuplja zalogaje kojimu imaju osigurati mir i ravnoteu(braènu, roditeljsku, profesionalnu,društvenu), da bi ustanovio kako suti “plodovi” truli prije nego što doðevrijeme za njihovo konzumiranje,kako je èitava ta iscrpljujuæa rabotazapravo velika prijevara.Ne navodi Velièkoviæ bez razloga,èini mi se, kao moto knjige rijeèiVan Gogha: “Ovaj svijet je oèitosklepan na brzinu.” Isto tako, samnaslov, iako pomalo nezgrapan, implicirastav koji je odmak, gard, a neispovijed, pogotovo ne propovijed.Velièkoviæev junak prièa u prvomlicu, ali knjiga je oèišæena odsentimenta (lanog). Tamo gdje bi“epski” pripovjedaèi posegnuli zastereotipom, tamo gdje bi se patetika(uz mnoštvo rijeèi) batrgala daispliva na površinu i klikne “evome!”, Velièkoviæ koristi humor iironiju. Njegov je junak prema sebiiskren, što mu dopušta da bude iokrutan i kritièan, što mu dopuštasebe da vidi kao karikaturu, kao losera,kao “ništa posebno” unatoègrèu da bude upravo to – poseban(“Ja sam odrastao… Neæu da memilke po kosi. Imam perut.”); posebanljubavnik, poseban otac, posebandizajner reklama (za rublje,za cipele brodarice, za sanitarneuloške Always).Kruno kretanjeKonstrukcija Velièkoviæeve knjigeje eliptièna. Podsjeæa me na razgovors mojom kæeri kad je imala trigodine. Pred nju sam stavila jednuod onih crtanki s crno obrubljenimivotinjama, igraèkama, predmetima,a unutra prazno. Donijela samjoj bojice i rekla – evo, ispuni to,oboji. Ona je pitala: “A zašto?” Prstomje pokazala na crte i rekla:“Ovo treba biti crveno, ovo moebiti plavo, ovo uto i tako dalje. Aline mora.” Velièkoviæ se i sadrajno ilingvistièki kreæe kruno. Svakatoèka na toj putanji moe biti i poèetnai završna. Unutrašnjost njegovakruga moguæe je ispuniti ovako ionako. Ali okvir je tu, zadan i èvrst.Potez je jak. U centrifugalnom (evomalo patetike) vihoru ivota toèkenjegovog kruga ne bjee. Sabijajuse, pripijaju se. Toèke tog pripovjednogkruga zapravo su kratka poglavlja,prièice, èije su karike (veze,spojnice) posljednja rijeè, slika iliideja kojima naredna prièa doslovnopoèinje. Tako Velièkoviæ elegantnoklizi svojom pripovjednom putanjom,prebacujuæi se iz svijeta stvarnostiu svijet fantazije, iz svijeta oblikau svijet ideja, iz svijeta slika usvijet zvuka i obrnuto.Tko je, kakav je taj Velièkoviæevanti-junak? On nosi pletene cipele(“koštale su 130 maraka. Ljetne, satankim ðonom. Slovenaèke”), opsesivnoigra tetris (što mu doðe kaoopsesivna masturbacija) ne bi li seiskljuèio iz stvarnosti koja ga sve višeiritira i u kojoj sve slabije funkcionira,dok se istovremeno vrpoljipred monitorom u strahu da nepropusti nešto veliko i uzbudljivo,neku ivotnu šansu, nadajuæi se daæe ugrabiti barem a slice of life sokusom èokolade. A ta kriška ivota,kad god povjeruje da joj se primièe,pretvara se u abu krastaèu, ugrotesku.Portret antijunakaVelièkoviæev junak nije kritièanIII/55, 10. svibnja 2,,1 43samo prema sebi; on ima politièki ietièki stav s kojim se veæina èitalacamora sloiti. (Oni koje bi stavoviVelièkoviæevog junaka iritirali, ti neSvijet sklepan na brzinuOd Konaèara preko Ðavolau Sarajevu do Oca“njegove” kæeri Velièkoviæse u sprintu probio krozzamke knjievnogstvaralaštva i stigao dootvorenog, slobodnogprostora spisateljskogNenad Velièkoviæ: Otac mojekæeri ,Bosanska knjiga, Sarajevo2000.èitaju knjige nego brane sumnjivedignitete, entitete i bankovne raèune).Velièkoviæ (njegov junak) svojestavove ne elaborira, on ne docira,on se “samo igra” èinjenicama.(“Zakasnio sam pet minuta. Direktorveæ umaèe kocku u kafu. Ustaje,rukujemo se. Na sebi ima boss,boss, boss, boss, versace i boss.”)Taj stav na razini šturog komentaraprotee se na, štono bi rekli – “èitavupaletu” (!!!) ivotnih situacija.Velièkoviæ (unutar fluidne prièe)komentira promašenu i za Sarajlijeponiavajuæu misiju UN-a (“Znamodakle znam onog èokoladnog vojnikasa slike! On mi je nudio dvadesetkonzervi coca-cole za moj albummaraka.”; “Dole, u gradu, ispredSkupštine, nove zastave sa utimtrokutom i bijelim zvjezdicamavise poderane po šavovima. Kao dr-ava.”; “Našao sam joj mjesto/kæerki za kakanje/ izmeðu dva bijeladipa sa registracijom UN. Tosu oni automobili koji stoje parkiranina travi, prolaze kroz crveno igaze prolaznike.”); komentira slobodu-neslobodu,nelagodu, kretanjaunutar granica zemalja nedoðija(“Uzimaju moj pasoš i izlaze. Kaumi da saèekam. Hrvatsko nebo jenebesnije od slovenaèkog. Ali suzato slovenaèki oblaci bri od hrvatskih.Slovenaèki leptirovi su šarenijiod hrvatskih. Imaju prekrasneslovenaèke šare. Hrvatske pticeimaju sjajnije perje. I njihov cvrkutje hrvatskiji. Gle! Slovenaèka pèelasletjela je na hrvatski cvijet. Kolikouzbuðenja i otkriæa èeka putnika naovim malim sporednim prelazima,u vukojebinama koje su hrabri pretvoriliu karaule! Najzad, vraæaju mipasoš. Dobrodošli u Zemlje zalazeæegsunca”); komentira prekid ukomunikaciji.Nemoguænost sporazumijevanjakao zaraza zahvaæa veæinu ljudi skojima Velièkoviæev dizajner dolaziu kontakt. Razgovori, zapravo pitanjanjegove kæeri o svakodnevnimivotnim pojavama i situacijama, teoèevi odgovori, slue Velièkoviæu (ai èitaocu) kao ventil – kao još jednosredstvo za oslobaðanje od frustracijai oni se kao konstanta provlaèekroz roman. Uglavnom uspješni, tirazgovori su jednostavni i nedvosmisleni,uz to najèešæe i duhoviti.(“Ja volim Bosnu i Hercegovinu”,kae ona. “Voli, ko ti brani. Kad odrasteš,pleti èarape za nju.”)Bolovi razniI, na kraju, ili moda na poèetku– Velièkoviæevog junaka kroz cijeluprièu prati nepodnošljiva tjelesnabol locirana u testisu (tu su nekeklice ivota, ne?), koja mu psihièki ifizièki zagorèava dane. (“Zaštoimam ovu konu vreæicu punu bolakoji tinja u tijesnim hlaèama?”). Onobilazi lijeènike, mijenja terapije,guta antibiotike da bi na kraju, doslovnona kraju knjige saznao (spoznao?):“To od èega si ti bolestan, nelijeèi se antibioticima. Ne lijeèi senikako. Sa tim se ivi.”Ali, Velièkoviæev uspješni dizajnerviše ne èuje. Dezintegriran kakavjest, on nema snage slušati iprihvaæati bilo kakve savjete. Nakonšto mu ena i dijete emigriraju uAustraliju, vraæa se svom kompjuterui pilji u monitor na kojem piše:Now it’s safe to shut yourself down.Hoæe to uèiniti ratovi. Ubijatiljude i ostaviti ih da ive.

44 III/55, 10. svibnja 2,,1.Muharem Bazduljobro je poznata ona Coleridgeovateza o tome kakose svi ljudi raðaju ili kaoaristotelovci ili kao platonisti.Ova bi se misao mogla parafraziratireèenicom da su pisci kriminalistièkoganra ili "Englezi" ili"Amerikanci". (Radi se, naravno,o okvirno odreðenim kategorijamabez nune veze s zemljopisom.)"Englezi" su ovdje platonisti:interesira ih formalna organizacijateksta, intelektualna igra,problem koji je logièke, gotovomatematièke, prirode. "Amerikanci"su, naravno, aristotelovci:zanima ih stvarni ivot, realistiènijisu, a više od pukoga logièkogproblema interesira ih "društvenafreska". "Englezi" su AgathaChristie, Arthur Conan Doyle,Gilbert Keith Chesterton, EdgarAllan Poe itd.; "Amerikanci":Raymond Chandler, DashiellHammet, Ross McDonald itd.(Na domaæem terenu, Tribusonje "Amerikanac", a Pavlièiæ "Englez".)Obje podvrste kriminalistièkoganra imaju svoje apologetei osporavatelje. U eseju TheSimple Art of Murder RaymondChandler tvrdi da su "engleski"krimiæi puki manirizam te ih jenemoguæe promatrati kao umjetnièkodjelo, a "amerièki" su, naprotiv,hard-boiled chronicles ofmean streets with a perfunctorymystery element dropped in likethe olive in a martini. Borges ujednom predavanju odranom1978. na Univerzitetu Belgranoveli: "Trenutaèno, detektivski anru Sjedinjenim Dravama jeopao. Detektivski anr je realistièki,pun nasilja, pa i seksualnog.U svakom sluèaju, nestao je. Zaboravljenoje intelektualno podrijetlodetektivske prièe. Ono seodralo u Engleskoj, gdje se jošuvijek pišu veoma mirne novele,gdje prièa teèe u nekom engleskomselu; tamo je sve intelektualno,sve mirno, nema nasilja niveæih krvoproliæa."Greeneovska dihotomijaMartin Amis (roðen 25. 8.1949.) je engleski pisac, pisac sporodiènim literarnim pedigreom.Njegov je otac, naime,Kingsley Amis, vodeæi prozni pisaconoga britanskog literarnognaraštaja iz sredine pedesetih godina20. stoljeæa, naraštaja kojemsu pripadali, primjerice, PhilipLarkin, Donald Davie, ThomGunn, Alan Sillitoe, ArnoldWesker te John Osborne. MartinAmis u knjievnost je ušao navelika vrata, njegovo prvo djelo,roman The Rachel Papers (1973)ovjenèano je Nagradom SomersetMaugham. I evo veæ skoro tridesetljeæa Amis svake dvije-trigodine s metronomskom taènošæuobjavljuje svoje knjige: romane,zbirke prièa te eseje. Uz JulianaBarnesa i Salmana Rushdieasmatra se ivuæim klasikom, jednimod najboljih britanskih pisacasvoje generacije. Dosad posljednjenjegovo publicirano ostvarenjejest Experience (objavljeno2000.). Radi se o memoarskojknjizi u kojoj se Amis bavivlastitim odnosom s ocem (ovaizazovna telemahijska tema kakvomse bavio Kiš u knjigama izPorodiènog cirkusa ili Paul Austeru Izumu samoæe obogaæena je èinjenicomda je Amisov otac ipakliterarna celebrity). Èest je sluèajda djeca slavnih pisaca pišu o svojimoèevima, no ovo Amisovodjelo valjda je jedinstven primjerknjige o slavnom piscu koju pišenjegov sin – slavni pisac.Roman Noæni vlak (NightTrain) u originalu je objavljen1997. godine. Rijeè je o kriminalistièkomromanu pisanom u"amerièkom" kljuèu. Meðutim,još i danas piscu Amisova rangakritièari su skloni zamjeriti bavljenje"anrovskim" romanom.Nekoliko prikaza ovog romanaobjavljenih u britanskom tiskupoèinje usporedbom Amisa sGrahamom Greeneom. Greeneje, naime, u suvremenoj engleskojkulturi paradigma autora kojinaizmjenièno piše "ozbiljne" i"zabavne" romane. U takvoj dihotomiji"krimiæi" nuno upadajumeðu "zabavne" romane. Ipak,Amis se odluèio suprotstavitiovoj predrasudi romanom koji æeu isto vrijeme biti i "ozbiljan" i"zabavan".Ubojstvo ili samoubojstvoRoman poèinje sljedeæim pasusom:"Ja sam policija. Samaizjava, a moguæe i konstrukcija,moe zvuèati neobièno. Ipak,tako obièavamo govoriti. Razgovarajuæimeðusobno nikad nebismo rekli da smo policajci,policajke ili redarstvenici. Jednostavno,govorili bismo dasmo policija. Ja sam policija. Jasam policija i moje je ime detektivMike Hoolihan. Takoðer, jasam ena." Veæ u sljedeæem pasusudetektivka saopæava da jeono što slijedi izvješæe o najgoremsluèaju koji je ikada dobila.Radi se o smrti Jennifer Rockwell.Jennifer Rockwell bila je kæipolicijskog pukovnika TomaRockwella, bivšega dugogodišnjegpretpostavljenog detektivkeHoolihan. Na prvi poglednjezina smrt izgleda kao samoubojstvo.Nije, meðutim, bilooproštajne poruke, a Jennifer sesvima koji su je poznavali èinilakao posljednja osoba koja bi poèinilasamoubojstvo. Prelijepamlada astrofizièarka u sretnombraku bez djece bila je svaèijaljubimica. (Detektivka MikeHoolihan na jednom mjestu ka-e: "Promatrala sam je kako serazvija u osobu koja æe zasjenitisavršenstvo.") Nakon kratkesumnje u ubojstvo sluèaj je ipaknedvojbeno zakljuèen dokazanimsuicidom. Pukovnik Tomnakon sprovoda moli Hoolihanovuda za njega istrai sluèaj,da otkrije razloge samoubojstva.Ovdje poèinje prava prièa romana,prièa o samoubojstvu. Atu je Amis na svom terenu. Ovoje jedna od njegovih opsesivnihtema. Bavio se njome ranije više(Don't) Look Back in AngerNa prvi pogled klasièan"amerièki" noir krimiæpredstavlja ustvariistanèanu romanesknustudiju o samoubojstvuMartin Amis, Noæni vlak,s engleskoga preveo PetarVujaèiæ, V.B.Z., Zagreb, 2000puta, no najizrazitije u romanuiz 1984.: Money: A Suicide Note.Još od Antike i Biblije samoubojstvoje vjeèita literarnatema. Sve organizirane religijega osuðuju. Branili su ga teorijski,recimo, Epiktet i JohnDonne, a praktiène apologijesamoubojstva su svakodnevne:hoæu reæi da se svako malo netkoubije. Meðu epohalnim umjetnicimasamoubojica ima dovoljnoza omanje groblje. U Mituo Sizifu Albert Camus tvrdida je samoubojstvo jedini doistaozbiljan filozofski problem. Najmudrijureèenicu o razlozimasamoubojstva napisao je Schopenhaueru Svijetu kao volji ipredstavi. On kae da nema takomalene sitnice za koju bimogli garantirati da nekoga neæeotjerati u samoubojstvo, alida isto tako ne postoji ništa tolikoveliko da bi ama baš svakoganatjeralo da sam sebi presudi.Kad je rijeè o razlozima protivsamoubojstva najduhovitija inajkonciznija je bila Patti Smith.Radi se, naravno, o onojznamenitoj izjavi da se samoubojstvone isplati jer se na tajnaèin propušta sljedeæi albumRolling Stonesa.Istraga detektivke Hoolihanna poèetku kao da napreduje.Ona "hvata" nekoliko tragova:probleme na poslu, potencijalnogljubavnika, moguæe problemes drogom. No Hoolihanovaje ipak isuviše pronicljiva da nebi otkrila kako su u pitanju lanitragovi. Kao u Doyleovoj prièiThe Problem of Thor Bridge,gdje ljubomorna supruga insceniravlastito samoubojstvo kaoubojstvo ne bi li se posthumnoosvetila muu i njegovoj mladojljubavnici, tako je i JenniferRockwell svoje misteriozno,metafizièko, samoubojstvo pokušalaprikazati kao klasièansluèaj "bjeanja od problema".Samo što su njezini motivi bilihumaniji: eljela je one koje jevoljela lišiti moguæeg osjeæanjakrivice. Hoolihanova ju je razotkrila,no Jennifer je vjerojatnoi to eljela. Pri kraju romanadetektivka kae: "PukovnikuTomu mogu izreæi samo lai iništa drugo; Jenniferine lai.Što bih mu drugo mogla reæi?Gospodine, vaša kæi nije imalamotiv. Imala je standarde. Visoke.Koje nismo ispunjavali."Portret jednog glasaMarguerite Yourcenar kae daje svaki roman u prvom licu ustvari"portret jednoga glasa". Ovdjetaj glas predstavlja detektivka MikeHoolihan. U kreiranju ovog likaoèiti su utjecaji noira, odnosno"amerièkog" kriminalistièkog romana.(Na ove utjecaje aludira iPatrick Mcgrath u New York Timesu- njegov prikaz romana prizivaChandlera: Her Long Goodbye;Elizabeth Gleick u Timeu je jošeksplicitnija: A Darker Shade ofNoir). No, kako naèiniti noir detektiva,a da to ne bude blijeda kopijaPhillipea Marlowea te da seopet uklapa u onaj klasièni (i uzorni)portret detektiva koji poèinjeglasovitom reèenicom But downthese mean streets a man must gowho is not himself mean, who isneither tarnished nor afraid. WalterMosley je pokušao biti crnji od crnilasa svojim privatnim detektivomcrncem u poznatom (nedavnoi ekraniziranom) romanu Vragu plavoj haljini. Amisova inovacijaje enski Marlowe s muškim imenom,obrnuta verzija heroja oneproslavljene pjesme Johnnija CashaA Boy Called Sue. Detektivka,bivša alkoholièarka koju je otac udjetinjstvu seksualno napastovao,zaista – kako kae Elizabeth Gleick– granice noira pomièe gotovodo same tmine.Martin Amis napisao je, dakle,izvrstan roman. Na prvi pogledklasièan "amerièki" noir krimiæ(anrovska je karakteristika romananaglašena i u jeziku, u ciniènomchandlerovskom idiomu) predstavljaustvari istanèanu romanesknustudiju o samoubojstvu. Whodunitpostaje whydunit, no odgovorasvejedno nema. Tipièni èitateljkrimiæa ostat æe uskraæen zarješenje zagonetke kao u GaddinojZbrci u ulici Merulana ili DickensovojTajni Edwina Drooda.Naraštaj kojem je pripadaoMartinov otac Kingsley Amis upovijesti knjievnosti poznat jekao angry young men. Kršteni suprema nazivu drame Johna OsborneaLook back in anger. Ova je frazau engleskom jeziku i kulturipostala posloviènom. Po ovoj Osborneovojdrami Tony Richardsonje snimio istoimeni film, a slavna jei pjesma Davida Bowiea Look backin anger. Kao u nekom tipiènomgeneration gapu sin se suprostavljaocu na naèin na koji se grupa Oasissuprotstavlja Davidu Bowieu.Jer, neizreèena poruka Amisovejunakinje detektivke Hoolihanupuæena pokojnoj Jennifer Rockwellbila bi identièna onom stihubraæe Gallagher: And don't lookback in anger, I heard you say.Maja Lovrenoviænformatica Museologica, publikacijaMuzejskog dokumentacijskogcentra u Zagrebu, dvobroj3-4/2000, tematski je posveæena fotografijiu muzeju. Tekstovi brojnihautora iscrpno pokrivaju razlièite aspektepristupa fotografiji kao mediju,njezinoj ulozi muzejskog predmetai(li) muzejske dokumentacije te problematikeprikupljanja, vrednovanja iFotografija u muzejuInformatica Museologica, 31 (3-4) 2000.arhiviranja fotografske baštine. Ta razmatranjadolaze u vrijeme munjevitograzvoja digitalne tehnologije koja prijetinestankom fotografije, no istovremenootvara nove moguænosti na poljuvizualnih komunikacija. Lada Dra-in Trbuljak u tekstu O fotografiji unašim muzejima ukazuje na ironijunestajanja fotografije u trenutku kad jeona dospjela u muzeje, sve više uvaenai prouèavana kao medij umjetnièkogizraza, ali i na njezine sposobnostipreobrazbe i preivljavanja upravo uokvirima digitalne revolucije. Isticanjemsrodnosti fotografije i muzejakao èuvara memorije i svjedoèanstvaza buduænost Trbuljak otvara pitanja omuzejskim zbirkama fotografije u Hrvatskoj,a ona su u tekstovima Ive Maroeviæa,Vesne Deliæ-Gozze i elimiraKošèeviæa razraðeni kroz razmatranjamuzealnosti fotografije s obzirom nanjezinu dokumentarnu i(li) vizualnuvrijednost te kriterije skupljanja i stvaranjafotografskih zbirki.Tema broja takoðer obuhvaæa prikazzbirki fotografija i fototeka u zagrebaèkimmuzejima, ukljuèujuæi i fondfilmske graðe Hrvatskog povijesnogmuzeja. Prikazana su i tri razlièita muzejafotografije, Fotomuseum Winterthur,Tokijski muzej fotografije i Danskinacionalni muzej fotografije tekoncepti i programi rada takvih specijaliziranihinstitucija koji se istovremenoobraæaju aspektima i umjetnièkei primijenjene fotografije, stvarajuæimjesta (inter)aktivne suvremene vizualnekomunikacije. Od dagerotipijedo digitalne fotografije Miljenka Smokvinedaje kratak povijesni pregled osnovnihfotografskih tehnika i formata,od kojih smo, za samo 160 godina,prešli fascinantan put od kemije bakrai srebra do elektronike silicija, od eljeza istinitim i realnim odrazom stvarnostido nove virtualne stvarnosti.

III/55, 10. svibnja 2,,1 45ÈasopisiPolja, Èasopis za knjievnost iteoriju Novi Sad, glavni urednikLaslo Blaškoviæ, januar-februar2001.Daša Drndiæovosadska Polja izlazeèetrdeset i šest godina.Èasopis je u poèetku objavljivanpod okriljem Tribinemladih i okupljao je jugoslavenskepisce modernistièke i avangardistièkeorijentacije bliskeorijentaciji tadašnjeg beogradskogDela. Bez obzira na promjeneurednièkih koncepcija, tokomsvih ovih godina Poljakonstantno zadravaju otvorenostza nove literarne i teorijskeideje, kao i za pisce sa svih junoslavenskihprostora (i šire).Danas pogotovo Polja nastojeiæi u korak s vremenom. Nekao efemerna bilješka knjievnogtrenutka, niti kao snimak ipresjek postojeæe literarne i duhovneklime, nego kao inicijatorivih, kreativnih i provokativnihprocesa. Po rijeèima glavnogi odgovornog urednika,Lasla Blaškoviæa, “Okvir èasopisaje eliotovski; ne borba zaisticanje ili nametanje posebnihideja, koliko napor da se intelektualnadjelatnost odri na visokomnivou. Ta vrsta knjievnei duhovne sublimacije korespondiras onim što GyõrgyKonrad naziva ‘meðunarodnomintegracijom inteligencije’, raèunajuæina ljude koji se sasvimdobro osjeæaju u vlastitoj, kolikoi u kulturi drugih naroda.”S obzirom na to da je 2001.godina i šezdeseta obljetnicasmrti Jamesa Joyca, posljednjibroj Polja donosi odlomak iz18. poglavlja Uliksa u prijevoduZorana Paunoviæa te kritièki osvrttog autora u kojem seJoyceov roman promatra iz perspektive“znaèaja trivijalnihstvari”.Polazeæi od dvije pjesme –jedne Ezre Pounda i druge T. S.Eliota, Slobodan Beljanski radine samo komparativnu, veæ i estetsko-filozofskuanalizu poetikespomenutih pjesnika, tragajuæiza toèkama u kojima su tepoetike meðusobno srodne, odnosnodivergentne.Uz odlomak iz romana Srebrnigolub Andreja Belog (BorisaBugajeva 1880-1934) poznatijegkao pjesnika simbolista,stoji esej J. M. Lotmana o jezikuBelog, njegovim eksperimentiranjems dadizmom i o tipološkimsliènostima izmeðuproze Belog i one JamesaJoycea. Od prijevoda Polja jošdonose odlomak iz romanaGyõrgya Konrada Melinda iDragoman, pjesme PrimoaÈuènika, te šest eseja-prièaamerièko-ruskog pisca AleksandraGenisa. (Genisov “filološkiroman”, Dovlatov i okolina,beogradska Geopoetika objavilaje 2000., a njegovu Amerièkuazbuku 1999. godine).O Nezemaljskim pojavamaJovice Aæina kritièki pišu PetarPjaniæ, Olivera Ðurðeviæ i NenadMiloševiæ.Blok “domaæe” knjievnostisadri prozu Zorana Æiriæa(Ako se ikada budemo rastali),Igora Marojeviæa (Vaš Osvald),Gorana Stankoviæa (Zona jaguara)te poeziju Ane Ristoviæ,Ota Horvata i Saše Jelenkoviæa.U eseju Etièka parabola iideološka apologija, VladislavaGordiæ komparira roman AntonijaIsakoviæa Crveni šal s romanomMilete Prodanoviæa Crvenamarama, sva od svile. Opjesništvu Jovana Hristiæa pišeGojko Booviæ, dok broj zakljuèujeDuško Radosavljeviækritièkim osvrtom èiji naslovjasno predoèava njegov sadraj:Zakasnela transformacija – Srbijana poèetku XXI veka.Sljedeæi broj Polja bit æe posveæendjelu Aleksandra Tišme.PredavanjaCiklus predavanja o ljudskommozgu u Matici hrvatskojIvanèica Taradezgradi Matice hrvatske,24. travnja 2001., dr. MilošJudaša, docent na Institutuza istraivanje mozga,odrao je predavanje Mozak, štoje to? - anatomija i fiziologija.Predavaè je, meðu ostalim, poziviskoristio za dobru "reklamu"za mozak tj. za upoznavanjeposjetitelja s neuroznanošæu.Ne smijemo zaboraviti dabez te kile i pol organa (u prosjeku)u našoj glavi ne bi postojaloni jedno jedino slovo, a kamolismislene reèenice: bili bismo,jednostavno, hrpa nièega.Na samom poèetku Judaša jedao na znanje da o najavljenojtemi neæe biti mnogo rijeèi, negoda je vanije pitanje o funkcijimozga i o tome moe li sena njega utjecati i na taj naèinispraviti eventualne poteškoæeu njegovu funkcioniranju.Ukratko, neuroznanostpokriva sve, od molekule doshizofrenije, i polazna su jojtoèka druge znanosti, kao molekularnabiologija i genetika.Mozak se od svih ostalih "jednostavno"graðenih organa razlikujepo velikom broju stanicai zapravo ga se moe smatratisklopom organa u jednom.Neuroznanost je struka kojajoš uvijek nastaje i koja æe sejoš dugo razvijati, pogotovošto se naših prostora tièe, buduæida se u našoj zemlji bašnitko previše ne brine za tu vrstuznanosti, pa tako sva ulaganjaodlaze na potpuno nepoznateili nerazumne stvari. Istina,pomalo sam sumnjièavaprema izjavi da se pokusi izvodesamo na miševima ili štakorima– mislim da u nekim drugimzemljama postoji veæa raznolikostu izboru "pokusnihkuniæa".Predavanje je završilo raspravomo ovisnosti o pušenju.To je povuklo za sobom pitanjei o izluèivanju dopamina umozgu – biološke podloge svimovisnostima. Na razoèarenjejednoga strastvenog protivnikapušenja Judaša je priznao da isam uiva u cigaretama, ali dase "od neèeg mora umrijeti".Naglasio je da se od pušenjamoe dobiti rak, ali ne i Alzheimerovabolest. Pušenje je štetno,ali ne toliko za mozak, kaeJudaša. Za jednog znanstvenikakoji je gotovo cijeli ivot posvetiotom organu, izbor je logièan.Ipak neæu provjeravati nasebi istinitost te izjave.U svakom sluèaju, bilo je totek prvo od šest predavanja kojanam prireðuje Matica hrvatska.Sljedeæe æe se odrati 22.svibnja, kada æe predavaèica dr.Nada Bešenski govoriti o dostignuæimau dijagnostici. Nazivteme je Moemo li vidjeti mozak?Tijekom godine æe se jošodrati predavanja o budnosti isnu, fiziologiji boli, razlozima inaèinu starenja ljudskog mozgai duševnim bolestima.Ako mislite da mozak ne koristitedovoljno, iskoristite svovrijeme ovog ivota da ga poèneteviše koristiti, jer njegovaje "arhitektonska mapa" modakomplicirana, ali je u vašoj glavi,i to vam daje za pravo da je iiskoristite. Moda æe i èitanjekakvih novina za kulturu proizvestijaèe izluèivanje dopaminakao jednu zdravu i zanimljivuovisnost…PredstavePredstava Planet tišineodigrana je u okviruodravanja meðunarodnogsimpozija Znakovni jezik ikultura gluhih u organizacijiHrvatske udrugegluhoslijepih osoba Dodir,Odsjeka za ošteæenja sluhaEdukacijskogrehabilittacijskog fakuultetaSveuèilišta u Zagrebu iFilozofskog fakulteta DrubeIsusove, što je odran uZagrebu, od 3. do 5. svibnja2001.O redatelju: Kiki - KristijanUgrina, rodio se, prohodao,pa krenuo prema kazalištu,otamo od Trešnjevke premagradu. Roditelji, ne baš strogi,rekoše mu: "Kad budeš mogaosam iæi tramvajem u grad, ondanaði i to kazalište". Tako jeKiki èekao, još kao mali bio jedijete, reæi æe paljivi zapisivaèzbivanja i one trešnjevaèkestvarnosti kada se za doruèkomsnimaju audio kasete sdomaæim zvucima za djeda uÈileu. Sa šest godina pita Kikimamu dobijaju li glumci plaæu,pa zbog njezinog potvrdnogodgovora odluèi biti glumac.Poène se motati poZKM-u od svoje desete, jer tamobijaše kazališno uèilište zaklince. Eno ga i danas tamo.Sretni današnji otac Kiki, sinKosta Kai od pet i Korana odèetiri godine, hodaju po gradu,a klinci za njima vièu "Hugo,Hugo", pa se Kosta Kaiokrene i kae: A znate li vi tkosam ja? Eto uvoda u Kikijevodgovor na pitanje kako jedošlo do "Planeta tišine"Pa "Vesna me zvala, da vodimpriredbu povodom 115.godišnjice centra Slava Raškaji onda sam najave govorio naznakovnom jeziku. Najzad,odradio sam 14 mjeseci civilnogvojnog roka u Centru zaslijepe i slabovidne Vinko Bek.Tako se to nekako spojilo,potreba da upozorimo, prvomkazališnom predstavom naznakovnom jeziku, kako postojikulturna i jezièna manjina- gluhi. elimo pokazati kakoje lijep znakovni jezik, jer toje jezik kao i svaki drugi. Najzad,uspjeh ove predstave mjeritæemo i tako što elimo privuæifondacije da uloe u formiranjerehabilitacijskog centrau kojem bi gluhi i slabovidnikreativno provodili vrijeme."Meni su bitni ljudi u predstavi,"kae Kiki", jer su eljeliizaæi na pozornicu i dobro bibilo s tom predstavom sadamalo putovati. Evo tih putnika:Angel Naumovski (sinopsis),Vojin Periæ (scenarij), LjiljanaZagorac (pokret), eljkoZorica (scena), MarioMirkoviæ (glazba), Tanja Herceg(kostimi) i glumci IvanPlejiæ, Milena Raškoviæ, DamirDovšak, KatarinaVidakoviæ, Lea Starèeviæ, DušanDošenoviæ, Matija Smetiško,Igor Šošiæ, MarinMartinoviæ, Ivanka Vrbos,Goran Matijeviæ, Branka Rešetar,Slavica Pemper, AngelNaumovski.Bosiljko DomazetFoto: Bosiljko Domazet

46 III/55, 10. svibnja 2,,1.Antun Pinteroviæospodin Gluhak se varakada uvijeno sugerira dami nisu poznata oklijevanjaoko odvojenog/sastavljenogpisanja negacije s glagolima u povijestihrvatskoga pravopisa. Menezaista ne bi smetalo pisati neæu,ali bi onda bilo logièno pisatii nedam, neznam, nemogu, i t. d.,baš kao i naši predci iz razdobljatzv. Zagrebaèke škole. Nekakvaje dosljednost u tim pitanjimaipak nuna. S druge pak strane,ne valja opet neke pojmove brkati.Ne moemo se pozivati na hrvatskupravopisnu predaju upogledu sastavljenog pisanja neæusamo u tom jedinom sluèaju.To intelektualno nije pošteno.Jer baš kao što je NevenJovanoviæ u svom èlanku ustvrdioda ga (nas sve) pogr(j)eška nepodsjeæa na Broza (Ivana, ne Tita!),nego na Paveliæa, tako bih ija mogao reæi da me (nas sve) neæune podsjeæa toliko na Gaja,Šuleka ili Vebera, koliko naUputstva i na tzv. Novosadskipravopis!Alemko Gluhak je tako skorocijeli svoj èlanak usredotoèio nato nesretno ne æu (neæu), premdasam ja u svom osvrtu progovorioi o nekim drugim (vanijim) pitanjimakoja se tièu osjeæaja hrvatskogajeziènog identiteta.Hrvatski pisci prije BrozovaPravopisa i Maretiæeve Gramatikepisali su veæinom negaciju sastavljenos glagolom. Pa dobro!Ali to nije jedina znaèajka njihovapravopisa i jezika: upotrebljavalisu oni takoðer stare oblikemnoine kosih padea, te morfofonološkipravopis. Da li bi setrebalo vratiti takoðer i tim drevnimznaèajkama hrvatskoga pravopisa?Ja u naèelu ne bih imaoništa protiv, ako bi tako odluèilaveæina jeziènih potrošaèa, što mise ipak èini posve utopiènim. Jernekakav se vremenski termin –ante quem non – ipak mora postaviti,premda se Paveliæev Dr-avni ured za jezik na takav zahtjevnije mnogo obazirao, kada se(djelomièno! jer se nije vratio nasastavljeno pisanje negacije s glagolom)vratio na predbrozovskimorfo-fonološki pravopis. Usvom èlanku u Matici (br. 8, 8.kolovoza ‘99) – koji g. Gluhakvjerojatno nije imao prilike proèitati– pokušao sam pokazati kakovalja polaziti od Brozova Pravopisaiz 1892., ne zato što je onbio »vukovac«, nego upravo zatošto je èitava hrvatska knjievnapravopisna predaja bila fonološka.I tu moram ipak podvuæi èinjenicuda upravo tim naèelom neprimjenjujem naèelo identifikacijehrvatskoga jezika zavisno odsrpskoga, odnosno u suprotnostiOsvrt na reakciju Alemka GluhakaUz tekst Alemka Gluhaka Neæe iline æe, neka mu, Zarez, broj 54sa srpskim, što mi spoèitnuJovanoviæ. A postoji i jedan povijesno-politièkiargument: Brozovje Pravopis ipak propisala hrvatskaVlada u priznatoj hrvatskojdravi, koja je imala svoj Sabor,svoga bana i svoga ministraprosvjete (odjelnog predstojnikaza bogoštovlje i nastavu); istièemipak, jer je glavar drave ipak bionehrvat – da ne velim da je biozapravo antihrvat – i autokrat,koji je nehotice – politièkomnespretnošæu – pridonio hrvatsko-srpskompolitièkom, ali i jeziènom,zbliavanju. A to, naalost,više ne æe biti sluèaj od1918. nadalje: hrvatski æe se pravopisipropisivati iz Beograda.Što se pak tièe samoga pisanjane æu ili neæu, bez obzira na tošto smatram da je to sitnica uusporedbi sa svim onim što namje došlo – silom ili milom – iz jezikanaše »braæe«, odnosno »crnogaDoppelgängera«, kako reèeg. Jovanoviæ, argument razlikovnosti,kojim se g. Gluhakslui, da bi opravdao sastavljenopisanje neæu, ne èini mi se apsolutnoneospornim, salvo iuresvih onih umnih hrvatskih jezikoslovacaèija imena navodi, akoji su bili argumentirali u istomsmislu. Ja osobno – subjektivnodakle – ne osjeæam oblikneæu kao istovjetan s oblikomnemam, veæ zato što postoji infinitivnemati, gdje je izvornioblik glagola ne imati i morfološkiizmijenjen u novu rijeè(oblici *mam, *mati ne postoje),dok je infinitiv za ne æu – nehtjeti, a oblik æu dolazi i u drugimsintagmama: doæi æu, baš æusutra doæi; ili bi onda takoðertrebalo pisati: doæu (kao što Srbiuostalom i pišu) ili – još gore– bašæu sutra doæi?! (a to ni Srbine pišu!) Usput budi reèeno daTalijani tako i postupaju s nekimsvojim enklitikama: datemelo,na pr., što bi se pohrvaæeno pisalo:dajtemiga! Isto tako smatram– pa makar se time zamjerioi mom slavnom praujaku VatroslavuJagiæu! – da neæu ne mo-e biti istovjetan niti s nisam, jernijedan prosjeèni suvremeni jeziènipotrošaè više ne osjeæa etimološkopodrijetlo toga oblika:ne+esmü > nìsmü > nijèsam >nísam, pa si ne moe protumaèitizašto ne+æu, a ni+sam, zbogèega je rijeè nisam i doivljavanakao posebna rijeè, dok to neæu(ne æu) nije neminovno, jer inaèeraspre o neæu (ne æu) niti nebi bilo, kao što je niti nema okonemam, nemoj ili nisam.Smatram da u pitanjima te naravisubjektivni èimbenik igratakoðer gdjekad vanu ulogu, teda je stoga èesto teško ispravnoi jednoznaèno na tom «hajklih»podruèju »zakonovati«. Bilo bimoda zanimljivo provesti istraguo tom koliko prosjeènih hrvatskihjeziènih potrošaèa osjeæaneæu kao jednu rijeè, a koliko,ne æu, kao dvije. I baš zato samu svom èlanku izrièito istaknuoda što se tièe pisanja predak/predci,pretci, preci, pa i pogr(j)eška,»ja tu ne bih previšestrogo i jednosmjerno normirao,nego bih ostavio izbor hrvatskimjeziènim potrošaèima…«Na kraju, u pogledu mojeupotrebe tiskovnih navodnika,g. Gluhak ima potpuno pravo.Hrvatski je uzus »…«, a ne «…»,kako sam ih ja pisao u svom navedenomèlanku. No razlog nijehrvatski Word 2000, kako predmnijevag. Gluhak, nego francuskiWord 97 (s moguænošæuhrvatske tipkovnice), kojim (ikojom) se sluim, a koji automatskiobræe navodnike "…" u«…», prema francuskom tipkovnomobièaju. Zahvaljujem g.Gluhaku na toj primjedbi. Usputbudi reèeno da Brozov Pravopistiskovne navodnike(»…«) uopæe ne spominje. TekHrvatski Pravopis iz 1944. izrièitoveli: »Uz obièni oblik (…)postoji u tisku još jedan oblik(»…«, u talijanskom i francuzkomtisku obratno «…»).«Iznenadila me zadnja Gluhakovareèenica: »O drugim èudnim[kurziv je moj] tvrdnjama idrugome što u vezi s jezikom pišeAntun Pinteroviæ – neæu (neæu) i ne bih.« Kako vele Francuzi,ili je g. Gluhak tu nešto previšelanuo, ili nešto premalo. Jerako je nešto mislio reæi, trebao jemisao izreæi do kraja; ako paknije, onda je trebao zamuèati,kako se ne bi stekao dojam kaonekog zlonamjernog besplatnogomalovaavanja. Èujte, zabòga,gospon Gluhak, pa i mi smo seovdje, na zapadnoeuropskimsveuèilištima, uspjeli dovinuti –teškom mukom, istina, jer minismo uivali blagodati socijalistièkei bratstvojedinstvojonštestvarnosti! – ipak do dostojnerazine struènoga jezikoslovnogznanja; nismo ipak baš svi polupismenigastarbajteri!Kušlec japici Jagiæu, i najte sepreveæ srditi!knjiara i antikvarijat «konzor»,Ilica 42, 10 000 Zagrebtelefon/fax: 488 31 88 488 31 87 488 31 76radno vrijeme: 9-211.Arsenijeviæ, Vladimir, Mexico, Rende, Beograd - 80 kn2.Arendt, Hana: Istina i la u politici, Filip Višnjiæ, Beograd - 30 kn3.Arsenijeviæ,Vladimir: Anðela, Stubovi kulture, Beograd - 60 kn4.Auster, Paul: Meseèeva palata, Geopoetika, Beograd - 58 kn5.Auster, Paul: Otkrivanje samoæe, Geopoetika, Beograd - 50 kn6.Auster,Paul: Njujorška trilogija, Geopoetika, Beograd - 58 kn7.Barnes, Julian: Istorija sveta u 10 1/2 poglavlja, Geopoetika,Beograd - 50 kn8.Barnes, Julian: Troje, Geopoetika, Beograd - 58 kn9.Blackburn, Simon: Oksfordski filozofski reènik, Svetovi, NoviSad - 125 kn10.Cortasar, Julio: Školice, No limit books, Beograd - 84 kn11.Deleuze,Gilles/Guattari, Felix: Anti-Edip, Izdavaèka knjiarnicaZorana Stojanoviæa, Novi Sad - 130 kn12.Eliade, Mircea: Šamanizam, Izdavaèka knjiarnica ZoranaStojanoviæa, Novi Sad -130 kn13.Fellini, Federico: Napraviti film, Institut za film, Beograd - 44 kn14.Genette, Gerard: Umetnièko delo - estetska relacija, Svetovi,Novi Sad -55 kn15.Genette, Gerard: Umetnièko delo - imanentnost i transcedentnost,Svetovi, Novi Sad - 55 kn16.Girardet, Raoul: Politièki mitovi i mitologije, XX vek, Beograd -43 kn17.Goldsworty, Vesna: Izmišljanje Ruritanije, Geopoetika,Beograd - 70 kn18.Jerofejev, Viktor: Enciklopedija ruske duše, Geopoetika,Beograd - 58 kn19.Jones, Steven (prir.): Virtuelna kultura, XX vek, Beograd - 44kn20.Jovanov, Svetislav: Reènik postmoderne, geopoetika,Beograd - 38 kn21.Konstantinoviæ, Radomir: Dekartova smrt, Agencija "Mir",Novi Sad - 94 kn22.Kundera, Milan: Neznanje, Stubovi kulture, Beograd - 50 kn23.Le Goff, Jacques: Nastanak èistilišta, Izdavaèka knjiarnicaZorana Stojanoviæa, Novi Sad - 106 kn24.Novak Koloman: Luminokinetika, Prometej, Novi Sad - 122kn25.Ransmayr, Christoph: Morbus Kitahara, Geopoetika, Beograd- 58 kn26.Ransmayr, Christoph: Uasi leda i mraka, Geopoetika,Beograd - 34 kn27.Ricoeur, Paul: Vreme i prièa, Izdavaèka knjiarnica ZoranaStojanoviæa, Novi Sad - 94 kn28.Rihtman-Auguštin, Dunja: Ulice moga grada, XX vek,Beograd - 40 kn29.Šuvakoviæ, Miško: Pojmovnik moderne i postmoderne likovneumetnosti i teorije posle 1950. Prometej, Novi Sad - 234 kn30.iek, Slavoj: Metastaze uivanja, XX vek, Beograd - 36 kn

Gioia-Ana UlrichAustrijaEl Greco, Kunsthistorisches Museum,Beè, od 4. svibnja do 2. rujna 2001.El GrecoEl Grecoeèki Kunsthistorisches Museumove je godine svoju velikuposebnu izlobu posvetioslikaru Domenikosu Theotokopoulosu,poznatijem pod imenomEl Greco (oko 1541. –1614.). Ovo je prva velika monografskaizloba ovoga slavnog slikarana njemaèkom govornom podruèju.Reprezentativnim izboromod èetrdesetak umjetnièkih djelapredstavljen je El Grecov rad i njegovrazvoj od bizantskoga slikaraikona do njegova individualnogaekspresionistièkog stila, što ga jeuèinilo preteèom ekspresionistièkogaslikarstva 20. stoljeæa. Izlobakoja se moe razgledati do 2.rujna realizirana je uz pomoæ vodeæihsvjetskih muzeja, poputmadridskog Musea del Prado, washingtonskei londonske NationalGallery, njujorškog MetropolitanMuseum of Art, koji su beèkomeMuzeju na raspolaganje dali svojanajljepša djela.NjemaèkaEl GrecoKnjievne nagrade Akademije za jeziki pjesništvoajznaèajnija njemaèka knji-evna nagrada GeorgBüchner ove æe godine bitidodijeljena austrijskoj knjievniciFriederike Mayröcker, objavila jeNjemaèka akademija za jezik ipjesništvo u Darmstadtu. Büchne-Giuseppe Sinopolirova nagrada dodjeljuje se svakegodine u listopadu uz iznos odšezdeset tisuæa njemaèkih maraka.Friederike Mayröcker roðena je1924. godine u Beèu, njezin knji-evni rad obuhvaæa pjesme i eksperimentalnuprozu, romane, radio-drame,drame i eseje, a djela sunastala pod utjecajem dadaizma inadrealizma. Sedamdesetšestogodišnjakæi ravnatelja škole po završetkuDrugoga svjetskog rata najprijeje radila kao profesor engleskogajezika u rodnome Beèu. Godine1946. objavljuje svoje prvepjesme u avangardnom èasopisuPlan, a od kraja šezdesetih djelujekao slobodna knjievnica. Nakonprve knjige pod nazivomLarifari (1956.)objavljuje više od sedamdesetnaslova.Zajedno s dugogodišnjimpartneromErnstom Jandlom,austrijskim pjesnikomi takoðer dobitnikomBüchnerovenagrade (1984.), pišenagraðivanu radiodramuFünf MannM e n s c h e n .Mayröcker je dobitnicabrojnih znaèajnihnagrada, meðuostalim knjievnihnagrada Georg Trakl(1977.), FriedrichHölderlin (1993.) teElse Lasker Schülernagradom za poeziju(1996.). Iako djelujeveæ dugi niz godina,autorica je poznatasamo manjem kruguèitatelja, no vrlo cijenjenameðu kritièarima koji njezinrad prate s oduševljenjem. FriederikeMayröcker tek je sedma enakojoj je pripala ova nagrada kojase dodjeljuje veæ 77 godina (prijetri godine nagraðena je ElfriedeJelinek).Berlinski publicist FriedrichDieckmann, nekadašnji dramaturgBerlinskog Ensemblea, dobitnik jenagrade za knjievnu kritiku JohannHeinrich Merck, koju takoðerdodjeljuje Njemaèka akademija zajezik i pjesništvo uz iznos od dvadesettisuæa njemaèkih maraka.Roman Polanski na snimanjuNagrada Sigmund Freud zaznanstvenu prozu bit æe dodijeljenapovjesnièaru umjetnosti HorstuBredekampu iz Berlina, takoðeruz iznos od dvadeset tisuæamaraka.Giuseppe Sinopoli srušio se napozorniciedan od najznaèajnijihsvjetskih dirigenata GiuseppeSinopoli umro je 20.travnja u Berlinu. Pedesetèetverogodišnjitalijanski dirigent dobioje srèani infarkt za dirigentskimpultom tijekom izvedbe opere Aidau berlinskoj Njemaèkoj operi.Nemio dogaðaj zbio se kratko nakonpauze u treæem èinu. Svi pokušajinjemaèkog lijeènièkoga timada ga reanimiraju bili su uzaludni.Sinopoli se ovim gostovanjemnakon deset godina vratio uberlinsku Operu, a izvedbu Aideposvetio je intendantu Njemaèkeopere Götzu Friedrichu, koji jepreminuo u prosincu prošle godine.Talijanski dirigent je od 1992.vodio drezdensku Staatskapelle, a2003. je trebao postati glazbeniravnatelj tamošnje Semperopere.Na ljetnom festivalu u Bayreuthutrebao je ravnati Wagnerovom tetralogijomPrsten Niebelunga. Sinopolije djelovao i kao skladatelj,1983. postao je šef-dirigent Londonskihfilharmonièara, a publikuje oduševljavao svojim estokim iinteligentnim izvedbama Puccinijai Verdija.PoljskaPolanski snima u VaršaviRoman Polanski s glavnim glumcemedatelj Roman Polanski jekao dijete doivio ulazaknjemaèkih trupa u Varšavu.Sada, nakon šezdeset dvije godine,pokušava oivjeti prošlost: u uliciNowy Swiat u blizini varšavskogasStarog grada Polanski za svoj novifilm inscenira napad Wehrmachtana Varšavu. Film govori o poljskompijanistu Wladislawu Szpilmanukojega iz geta oslobaða nacistièkioficir, veliki ljubitelj umjetnosti.Polanski od 1962. godine nijesnimao u rodnoj Poljskoj. Producentfilma Gene Gutowski takoðerje proivio rat u Varšavi, kao ikostimograf Andrzej Szeinaich,kojemu je na poèetku njemaèkeokupacije bilo devet godina. Polanskije istaknuo da ovim filmom neeli sudjelovati u aktualnim poljskimdiskusijama o sudjelovanjuPoljaka u ratnim zloèinima. «Privlaèime nestranaèki realizam kojimSzpilman prikazuje svoje dogaðaje.Kod njega nema dobrih i loših Poljaka,dobrih i loših Nijemaca, dobrihi loših idova. Usprkos tome,bit æe to igrani film – moja posveosobna vizija dogaðanja», izjavio jeIII/55, 10. svibnja 2,,1 47dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæredaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan,Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Nataša Iliæ,Agata Juniku, Pavle Kaliniæ,Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Iva Pleše,Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, SabinaSaboloviæ, David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: eljko Zoricalektura: ana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo HrvatskaMinistarstvo kulture Republike HrvatskeCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloitilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.