festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.23festival europske kratke pričeAliSmithTekst bez spisateljicenoge od tvojih priča tematizirajuproces pripovijedanja.Slijedeći istu postmodernističkuliniju, popričajmoo formi intervjua. Kako čitašintervjue?– Sa zrnom soli, rekla bih.Što znaèi da mi je zanimljivošto pisac/spisateljica imaza reæi, ali sam svjesna da seknjige bolje èitaju kad njihoviautori ne vire preko èitateljevaramena.Što nalaziš bitnim u intervjuimas nekom spisateljicom/piscem?– Hmm… Odgovaram li naovo pitanje s akademske ilispisateljske pozicije? Da èitams akademske – o, Bože, vjerojatnobih ispocrtavala sve živoi koristila kako mi paše. HvalaBogu što više nisam u akademskimkrugovima, iako pozicijejoš držim. Sa spisateljske pozicije,najbolji intervjui koje samikad èitala bili su oni u zbirciintervjua s Margaret Atwood.Ona je sjajna i inteligentnasugovornica. Grace Paley, takoðer.To je zato što prièaju i opolitici i o knjigama. Bojim seda nisu svi pisci sjajni sugovorniciuživo.Pretpostavljam da je prividosobe ono u èemu najviše uživamèitajuæi, ali znam da je totek privid. A tu je i stvarnostkad možeš èuti autorov/ièinglas u intervjuu, ne glas njegoveili njezine knjige nego njegovili njezin glas. Kao kad ste naèitanju. Ali tu se potencijalnomožeš jednako uzrujati kao naèitanju. Ima pisaca koje samišla slušati kako èitaju svojeprièe i sad mi je žao jer su minjihovi monotoni glasovi zaglaviliu ušima i sad se isprijeèiliizmeðu mene i pišèevih knjiga.Što u intervjuu želiš doznati onovom autoru/ici koje nisi čitala,a što o onima koje jesi?– Ništa. Važno mi je samo daje knjiga dobra. Ako mi netkokaže – proèitaj ovo, dobro je,onda sam sretna. Uistinu nemampotrebu da doznajem ištao osobi. Zapravo mislim da tošteti.Na koji način misliš da čitanjeintervjua s piscem može utjecatina čitanje njegovih/njezinihknjiga?– Kao što sam prije spomenula,sigurno je da možeutjecati itekako loše. Što pisciimaju za reæi o svojim knjigamazapravo nije važno. Što govoreo njima u najboljem je sluèajuzanimljivo.Ako je intervju također vrstareklame, što prodaje?– Jebi ga, nemam pojma.Uskoro mi izlazi nova zbirkakratkih prièa i dala sam hrpeintervjua, ali hoæe li se knjigaprodati? Ne. Nitko ne kupujekratke prièe… Zašto? Zato štoizdavaèi ne daju iste novce zaoglašavanje zbirki prièa kao štodaju za romane, pa knjižarezbog toga nemaju poticaja da ihguraju i èitatelji dolaze do zakljuèkada kratke prièe zapravovrijede manje nego roman.Knjige pustiti čitateljimaDa si hrvatska čitateljicakoja nikad prije nije čula za AliSmith, što bi htjela znati o njoj?– Ne znam! Ja sam jednavrlo dosadna osoba koja ne radiništa osim što èitav dan sjedi usvojoj sobi i piše e-mailove ilipara stranice ili èita knjige pocijele dane, i ne mogu zamislitida bi išta što imam za reæimoglo ikoga zanimati. Ono štoim treba reæi je misliš li da jeknjiga dobra ili ne. Ako misliš,više ljudi æe je proèitati zbogtvoje preporuke, a to je jedinošto vidim da je važno za tu jednadžbu.Budući da je Ali iz Škotske,očekuješ li da će na čitanja svojihpriča doći s knjigom u jednom a sgajdama u drugoj ruci?– Kad sam bila mala, jednomsam prilikom uistinu pitala ocamogu li iæi na satove gajdi, nakonšto sam vidjela dijete kakoih svira na pozornici u lokalnomkazalištu – i to ne bilo kakvodijete – djevojèicu. Vrlo neobiènapojava – gajdašice. Ali nikadnisam išla na gajde. Premdasam prilièno talentirana, moguskidati stvari po sluhu, pjevatidrugi glas, i izvuæi melodiju izapsolutno svega, ukljuèujuæitheremin (neobièni glazbeniinstrument u obliku antena, zaovaj intervju relativno nebitan,op. M. S.)Buduæi da sam Škotkinja,trebali biste oèekivati da æuli Smith, rođena 1962. godine u Invernessu. Prva knjigaFree Love and Other Stories (1995.) dobila je NagraduSaltire Society za prvijenac godine te Nagradu ScottishArt Councila. Njezin prvi roman Like (1997.) kritika je vrlo dobroprihvatila. Godine 1999. objavila je drugu zbirku priča OtherStories and Other Stories. Roman Hotel World koji je uslijedioosvojio je Nagradu Encore te ponovo Nagradu Scottish ArtCouncila. Također je ušao u uži izbor za Nagradu Booker i Orange.Ali Smith redovito piše članke i osvrte za časopise i novine kaošto su The Scotsman i Times Literary Supplement.Mima SimićŠto pisci imaju za reći osvojim knjigama, zapravo nijevažno. Što govore o njima unajboljem je slučaju zanimljivoIzdavači ne dajuisti novac zaoglašavanje zbirkipriča kao što daju zaromane, pa knjižarezbog toga nemajupoticaja da ih gurajui čitatelji dolaze dozaključka da kratkepriče zapravovrijede manje negoromanmnogo psovati i furati se nasociorealizam. Pa, uistinu i psujem,ali sociorealizam zapravonije moja furka.Kako misliš da bi u Škotskojpercipirali hrvatskog autora/icukad bi došli čitati svoje priče?– Škotska bi mogla biti zainteresiranajer je ona upoznatas malim nacijama i radnièkimnacijama i nacijama koje suprošle kroz sranje. Engleska biprezirno otpuhnula i ostala kuæigledati tv ili piti sherry.Misliš li da bi ih percipiralikao egzotično Drugo?– Drugo, da. Egzotièno, vjerojatnone. Mnogo viskija bi sepopilo i na vjeèno prijateljstvozaklelo. U Škotskoj, je li, ne uEngleskoj – gdje bi pisce doveliu prilièno turobnu gostinskusobu praktièki istom nakon èitanjai ostavili ih u vlazi i bijedi.Može li tekst uistinu postojatibez pisca kao referenta; bi li tobilo previše uznemirujuće?– Da, može! Trebao bi!Voljela bih da je tako. Ne bibilo nimalo uznemirujuæe.S druge strane, osobno samstidljiva. Takoðer, voljelabih to itekako i s moralnogaspekta. Mislim da je pišèevposao pustiti knjigu, uèiniti jezdravom i dobrom koliko je tomoguæe i zatim je prepustitièitateljima.Bastardni jezici, maleknjiževnostiRazmišljaš li ikad o sebi kaoprivilegiranoj, s obzirom na to dati je engleski materinji jezik?– Privilegiranoj – ne. Ali volimsvoj naroèiti engleski, kojije èudna vrsta sjeverno-škotskog.Dolazim iz Invernessagdje je nakon jakobinskogustanka 1745. godine bilozabranjeno govorenje gelskog– grad je bio preplavljen engleskimvojnicima i postaogarnizon. Tako su sjever i jugstvorili èudnu mješavinu. Otacmi je Englez, a majka mi jebila Irkinja. Govorim bastardniengleski oblikovan pod utjecajemsvih navedenih stvari, kaoi gelskih gorštaèkih ritmova iškotskih ritmova s istoène obale.To je blagoslov. U školi smomorali uèiti gelski, bio je todio reforme. Svi smo ga mrzili;stvarno je težak. Ali sad kad mije èetrdeset i živim u Engleskojèesto osjetim nostalgiju za zvukovimagelskog, premda je jedinovrijeme kad sam se s njimredovito susretala bilo dok samradila na porti Highland radijau Invernessu kad mi je bilo 19 ikad sam bila jedina osoba tamokoja nije prièala gelski; svi suostali bili sa zapadne obale. Toje bila rijetkost.To što živiš/radiš/objavljuješu Engleskoj…, jesi li tako bližecentru ili možda ne vjeruješ ucentre?– Ne, istina je, ne vjerujemu njih. Ali bilo je zanimljivogledati kako Škotska postajesve veæi izdavaèki centar posljednjihpar godina zahvaljujuæihrabrim i energetiènimizdavaèkim kuæama poputCanongatea. Prije toga supisci èije su knjige objavili uŠkotskoj obièno napuštali svoješkotske izdavaèe odmah nakonprve knjige i pridruživali seengleskim redovima – za veæenovce i bolju prodaju. Sad seškotski izdavaèi prilièno dobrodrže. Prvu knjigu objavila samza Virago jednostavno zato štosu me oni prvi uzeli, a to nijeimalo nikakve veze s centrima.Sad objavljujem za Penguin,jednostavno zato što su uzeliknjigu kad sam je imala.Bezrodne pričeU tvojim pričama pripovijedanjefunkcionira i kao postupakza razbijanje naracije (skrećućipozornost na artificijelnost pisanjau opoziciji spram “života”koje bi trebalo predstavljati) alii kao katalizator za odnose međulikovima (često jedan drugomepričaju priče). U njima takođernalazim pregršt referencina druge medije, poput filma/televizije. Reci nešto o tome.– Zanimljivo je da je upravoto tema mog novog romana (okojem ne mogu reæi ništa višeod toga). Fasciniraju me prièekoje bismo trebali uzimati kaoistinu, kao danu strukturu stvari.Obožavam promatrati štose dogaða kad predložiš da sumoguæe i druge strukture, i dadate strukture možda nisu takoèvrste ili dobre ili izolirane iliih se treba uzeti zdravo za gotovokao što se misli.U tvojoj prvoj zbirci pričaFree Love većina priča, osimšto se bave pričanjem, na krajuse tematski svode na ljubav ilinešto opasno njoj nalik. Što je tuopasno?– Ti su ljubavni odnosi ponekadhomoseksualni, ponekadheteroseksualni a ponekadseksualno ambigvitetni. Ovo bi,oèito, trebalo funkcionirati kaosvojevrsna univerzalizacija (postojili ta rijeè? Na škotskom…)Demokracija? Jednakost?Pravednost? Ukljuèivanje?Velikodušnost? Na škotskom.uh: da bi celi svet braèa bili,i tako to. (osim što bi trebalipustiti i cure, ne?)Kakav je tvoj stav prematome?– Mislim da je to dobro.Volim ukljuèivati koliko god