festival europske kratke priče - Zarez

22 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival europske kratke pričeTizianoScarpaMoj pupakTiziano Scarpaajprije si objavio romanOči na gradeli – koji jepostigao velik uspjeh – a tekonda zbirku priča Ljubav®. Kakoto? Mnogi pisci, posebno mlađi,učinili su suprotno: najprije priče,pa tek onda roman. Radi li se utvom slučaju o programatskomizboru, izdavačkoj politici, ili sipostupio “bez predumišljaja”?– Roman je postigao “velikuspjeh” meðu kritièarima, ali nei meðu èitateljima. Prodano je12.000 primjeraka, što je mnogoako se sjetimo da je Dostojevskisvojedobno prodavao po 6000 ucijeloj Rusiji. O mom se romanumnogo pisalo, u svim moguæimvrstama novina, uèenim akademskimèasopisima, tjednicimaposveæenim rocku, èak i ustrip-magazinima! Dospio je uruke praktièki svim èitateljimakoje u Italiji uopæe zanima takvavrsta literature: ona koja,pretenciozno, nastoji biti iumjetnièko djelo. Ali nije to biobestseler. Što se prièa tièe, stvarje jednostavna: neke sam napisaoprije, a neke nakon romana,ali zbirka je u cjelini bila gotovaposlije. Toèno je, meðutim, danakladnici više vole objavljivatiromane jer se prodaju bolje odprièa; osim toga, debitant kojipoène romanom ostavlja dojamda nije baš sasvim nezreo, daveæ ima jasne ideje o književnosti,koje je znao pretoèiti u velikprojekt.Kako danas doživljavaš odnosizmeđu romana i priče? Ako imamona umu fragmentarnu strukturutvog prvog pripovjednogdjela, doživljavaš li roman kaoformu bitno različitu od priče kojase služi posebnim pripovjednimpostupcima?– U roman nastojim unijetièitava sebe, sa svom svojomprostodušnošæu i sa svom svojomkulturom. Unosim vlastitopasionirano egzistencijalnoneznanje i vlastitu sarkastiènuerudiciju. U prièama, naprotiv,utjelovljujem mnogo razlièitihpripovjedaèa i junaka, tako daknjiga kao cjelina ispadne èitavzbor glasova: mojih baritonskihalter ega, mojih sopranistièkihblizanaca, tenora koji su mojasušta suprotnost; pa èak i onajuškopljeni povišeni tenor, kakavse bojim da æu postati!Trivijala kao inspiracijaTvoj roman Oči na gradelipoprilično se razlikuje od većegdijela suvremene talijanske proze.Osim tvoga interesa za strip, štoje još u većoj mjeri pridonijelokonačnom oblikovanju struktureu romanu?– Vidite, stripovi su samo povodza prièu. Japanski stripovimanga, kada sadrže pornografskeI visoki i niski, i patuljasti i divovski...elemente, podvrgavaju se vrlodomišljatoj, upravo dražesnojcenzuri, pa umjesto spolnihorgana vidimo ironiène slièice:lutkice, cvjetiæe... Zamisliosam ilustratoricu kojoj je posaorestaurirati te spolne organe zatalijanske èitatelje jer su onimnogo veæi prasci i ne bi znalicijeniti japanske sofisticiranegrafièke metafore. Ovako sampostavio problem: više-manjeznamo što to znaèi prevesti rijeè,ali što znaèi prevesti sliku?I pritom sam se, da bih napisaotu knjigu, oslonio na vlastitumaštu, koliko god je imam, alii na sve što sam ikada proèitao.Zato sam unutra utrpao razlièitevrste tekstova i naèina pisanja:oponašao sam esejistièkoi dnevnièko pismo, kazališneprograme, novinske èlanke. Ausred svega toga oponašao sam inajobièniju naraciju...I prije nego što je postalaprijemčivom za strip i sličnenove medije, takozvana visokaknjiževnost postala je u drugojpolovici 20. stoljeća prijemčivomza žanrove koji su tradicionalnosmatrani niskima, posebice zakrimiće. U određenom je smisluta pojava izazvala korjenitupromjenu sustava literarnihvrijednosti. Koliko su, po tebi, titrivijalni modeli važni za novugeneraciju talijanskih pisaca kojase pojavila devedesetih? I kolikosu prisutni u tvojim romanima ipripovijetkama?– U popularnim književnimžanrovima (koji su zapravo itekakoindustrijalizirani i komercijalizirani,i to na vrlo cinièannaèin...), u trivijalnoj literaturi isliènom, najljepše je ovo: uvjerenisu da je umjetnost užitakkoji valja izraziti. Èitateljupružaju užitak, to jest ugodu inelagodu: izmame ti podsmijehna usne, ganu te u srce, nasmijute do suza, uplaše, rasplaèu,Snježana HusićTatjana PeruškoU roman nastojim unijetičitava sebe, sa svomsvojom prostodušnošću isa svom svojom kulturom.Unosim vlastito pasioniranoegzistencijalno neznanjei vlastitu sarkastičnuerudiciju. U pričama, naprotiv,utjelovljujem mnogo različitihpripovjedača i junakaiziano Scarpa rođen je 1963. godine u Veneciji. Već seprvim romanom Oči na gradeli, objavljenim 1996. godine,nametnuo kao jedan od najvažnijih protagonista mladetalijanske proze. Uslijedila je zbirka priča Ljubav® (1998.), ukojoj su ponovno naglašeni ludizam, stilistički pastiš, referencena popularnu kulturu, fiziološko-anatomski aspekti te kritičkopreispitivanje društvenih institucija i medijske hiperstvarnosti.Scarpa je i autor najživopisnijeg vodiča po Veneciji, koji se podnaslovom Venecija je riba pojavio 2000. godine. Piše takođerkritičke eseje (okupljene u zbirci Kakva je to buka? Abeceda ipretjerivanja, 2000.), scenarije za stripove, kazališne i radio-drame,a napisao je i jedan operni libreto (Bez dlake na jeziku, uglazbljeni premijerno izveden 2000. godine). Ovih dana će se u talijanskimknjižarama pojaviti i njegova nova zbirka priča Što hoću od tebe.Scarpa je nesumnjivo jedno od najzanimljivih imena koja su uItaliji obilježila literarne devedesete i do danas ostala najživljimdijelom apeninske književne scene. U nas je ta nova generacijatalijanskih pisaca poznata isključivo zahvaljujući antologijiAnimalije (Naklada MD, Zagreb 2001.), u kojoj su prevedene idvije Scarpine priče. Hrvatska publika imat će priliku upoznatiTiziana Scarpu na 2. festivalu europske kratke priče.naljute. Takozvana visoka književnost,naprotiv, smatra da jeumjetnost prije svega umjetnièkiproblem koji valja riješiti.Zaboli te glava kad se sjetiš svihonih estetièkih pitanja koja sipostavljaju visoka književnost ikritika koja je prati. No, krimiæi,znanstvena fantastika, ali i onošto se u kinematografiji zovekomedijom all’italiana, održali suna životu neke temeljne struktureza koje je visoko 20. stoljeæevjerovalo da su u dubokojkomi: zaplet, likove, realizamdijaloga... Svoje znanje, radost itragediju življenja crpim iz svihkulturnih i umjetnièkih oblikakoji mi pružaju nešto dobro,i ne zanima me jesu li visoki,niski, patuljasti ili divovski.Pisac u interakciji sastvarnošćuKada govorimo o prisutnostitelevizijskoga svijeta u suvremenojtalijanskoj književnosti,mislimo ne samo na tematizacijutelevizijskih lica i njihovognačina izražavanja nego i napreuzimanje narativnih modela.Čini nam se da je u Italiji to naglašenodaleko više nego u drugimeuropskim književnostima.Kako bi ti objasnio tu talijanskuspecifičnost?– Rijeè je o istoj onoj specifiènostizbog koje je trenutaènona èelu talijanske vladeveliki gazda svekolike televizije.Neki književni kritičari, pa isami pisci u Hrvatskoj i drugdje,percipiraju literarnu produkcijudevedesetih kao nešto bitno drukčijeod postmoderne i govore onovom realizmu. U Britanijisu skovali i novi termin, nearrealism.Misliš li i ti da izmeđutog novog ili skoro-pa-realizmadevedesetih i postmoderne sedamdesetihi osamdesetih zjapidubok rascjep?– Da. Termin realizam moždanije naroèito primjeren jer,kako nas je nauèila postmoderna,u meðuvremenu je i samastvarnost postala lažnom. No,opæenito gledano, èini mi se dasu pisci danas svjesniji umjetnièkogi politièkog doprinosa,ukratko ljudskog doprinosa kojioni sami mogu dati zajednici,a ne samo pitanja koja se tièuiskljuèivo povijesti i teorijeknjiževnosti. Sve u svemu, èinimi se da je danas mnogo manjeustajalog zraka. Moj je odgovorzapravo vrlo uskogrudan i nezahvalanprema postmodernistima,koji su nam dali i još namdaju èudesna djela. Rekao bihda se moj odgovor prije odnosina teoretièare postmoderne ina njihova totalitarna oèitovanjanemoæi.oj pupak smješten je usamom središtu moješkembe.Moj pupak sušta jesuprotnost poslovičnombunaru bez dna: onakoodoka, ima centimetar i pol.Ne ruši se u samoga sebe,ne pravi se tajanstvenim:pošten je i iskren; nema štoskrivati.Ostale škulje na mom tijelusilno se trude da ispadnupravi mračnjaci; obrušavajuse preko rubova moje kože,da bi zaronile u mračnedubine. Oči, uši, nos, usta,spolovilo, crijeva: ostaleškulje na mom tijelu prožetesu osjetima, čuvaju čitavezalihe javnih tajni; prenosemi sve što osjete; misle da suvažne, ne znaju umuknuti nina tren.Ako u svoj pupak gurnemslušalicu walkmana (kojamu k tome odgovarapromjerom) i pritisnem tipkuplay, ne čuje se ama bašništa, čak me ni ne zaškaklja.Poslužit ću se svojimpupkom kao što se Princna bijelom konju poslužioPepeljuginom cipelicom.Oženit ću se ženom čijaće se bradavica savršenosljubiti s mojim pupkom.A prve će bračne noćinjezina silovateljska dražicarazdjevičiti moj pupak.Dok to čekam, pripremamse za taj sretni događajpuštajući da u moj pupakpadaju velike kapi želea odmalina. Moj pupak je odličankalup za puding. Dugogledam povorku malinastihbradavica izlivenih iz mogpupka, uredno posloženihna pladanj; gutam ih jednuza drugom, pretvarajućiih u sirup jednim jedinimzamahom kameleonskogjezika.Kada u svoj pupak gurnemjagodicu prsta, postajemvlastiti napršnjak. Kada nekameni draga žena gurne svojprst u moj pupak, moje tijelopostaje napršnjak te žene,koja veze čudesne goblenenapučene ljubavnimpričama. Moje tijelo je štitiod vrška igle i od oštriceškara.Moj pupak okružen jedlakama koje hvataju vlaknaiz potkošulje, grudvaju ihu klupka malena poputmrava i mušica, pohranjujuih na dno mog pupka. Mojpupak sušta je suprotnostbiljci mesožderki koja sehrani kukcima. Moj pupakproizvodi mušice i mrave odvune i pamuka; čuva ih natoplom sve dok ne postanudovoljno veliki da se samibrinu o sebi, izađu na svjetlodana i sami se samcati zaputeu svijet.S talijanskoga prevelaSnježana Husić