festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.19razgovorDaliborMatanićUmjetnost bez komforairector’s fortnight nazivje filmske smotre kojuveæ 35. godinu za redomorganizira Društvo filmskihredatelja (Societe des realisatursde films) u Cannesu. Podstalnim geslom Svi su filmovijednaki – Mi im moramo pomoæida takvi i ostanu, i ove se godineod 15. do 25. svibnja prikazujufilmovi iz razlièitih zemalja.Nakon nedavnog èlanstva užiriju dvaju meðunarodnihfilmskih festivala, ime DaliboraMataniæa spominjat æe se i uCannesu. Razlog je pomaloneoèekivan, njegov kratki igranifilm Suša.Kako se Suša našla na ovomfestivalu, odnosno kakvo je obrazloženjeizbornika za uvrštavanjetvog filma u program festivala?– Suša je u Director’s fortnightdošla krajnje nevino. Prijavilismo je legalno na vrijeme iljudi su se javili nedavno da bifilm htjeli vidjeti na festivalu,i to je to, bez mita i korupcije.U silnim vijeæanjima okoprograma izvijestili su nasnaši kontakti da im se svidiofilm kao uznemirujuæi presjekunutarnje intime, a opæenito imje zanimljiv bio i cijeli konceptprojekta 6/6.Čini se da očekivanja rastu?– Bitno mi je samo da se filmprimijeti. Draga mi je koncepcijaDirector’s fortnighta, znam da jeHerzog uživao u tom programu.Opæenito u moru filmova kojise tih dana prikazuju na Azurnojobali, bitno je usmjeriti pozornostna film koji bi mogao bitipoèetak jedne velike i dugoroèneprièe.Istovjetne djevojačkeintimeNa prošlogodišnjim Danimahrvatskog filma Suša je odnijelaOktavijana za kratkometražniigrani film, a njezin snimateljBranko Linta i Kodakovu nagradu.Iako film traje samo 14minuta, predstavio si ga upravotako, kao početak jedne mnogo većefilmske priče.– Suša je 1/6, prvi od šestkratkih igranih filmova koji bina kraju, za pet do deset godina,trebali èiniti cjelinu, omnibus6/6. Šest razlièitih djevojakakoje žive živote na razlièitimlokacijama, geografsko-kulturološkirazlièiti ambijenti, aliistovjetne intime, isti unutarnjisvijet kojim se reagira na dogaðanjaoko njih.Koliko je jasna slika planiranihšest filmskih fragmenata ili je tosamo dugogodišnji plan u konturama,koji namjeravaš usputnoispunjavati idejama i sadržajem,i koji će, s obzirom na situaciju, usličnom ritmu biti i realiziran?– Sada znam što bi se trebaloosjeæati nakon svih šest dijelova.Vrijeme dogaðanja, društvenaokruženja i geografski elementiotkrivaju se tijekom ovih godinane odstupajuæi od poèetnoplanirane koncepcije. Ne znamkako æe se ekonomska situacijarazvijati, ali volio bih završitizadnju prièu negdje jako daleko.Kina je planirana da bude finalnadestinacija. Zato treba pronaæistranog partnera što prije. Tuse nadam da bi možda Cannesmogao zaigrati. Bitni detalji seotkrivaju s vremenom i u 2/6koju lagano pripremam, ovdjedosta pozitivno funkcionira nekakavfilmski work in progress…2/6 mi je namjera snimati uVukovaru i mislim da je to idealannastavak na napušteni Cresiz Suše. Zanimljivo jest i da samglumac uživao bih u takvu zadatku.Svih šest uloga razlièitihdjevojaka glumit æe ista glumica– Leona Paraminski.Kao svestran filmaš koji seokušao u raznim filmskim formama,tvoja usporedba kratke iduge igrane forme? Problemi iizazovi?– Kratka i duga filmska formaimaju isti princip. Možemoprièati o simbolici koju trebaizraziti u kratkom igranom filmusa što manje poteza kista, aliono najbitnije, osnovna ideja iemocije, na neki naèin se proporcionalnosmanjuju, odnosnopoveæavaju, ovisno o trajanjufilma. Zato mi je drago da se pofestivalima sve to zove jednomrijeèju: film. Bitan je svijet kojiprikažeš, o kojoj minutaži jerijeè ne toliko. Osim kada doðedo komercijalnog što mislimda je isto krivo, nadam se da æejedan od 6/6 filmova zaživjeti ukinu, barem kao predigra nekomdugometražnom filmu.Film obnavljahumanizamGledajući tvoje igrane radoveprimjetno je da su ženski likoviu pravilu nositelji radnje. Prekonjih zadireš u društvene rascjepei sukobe, u Suši otkrivaš intimniprostor, prema nekim tvojimnajavama u sljedećem dugometražnomfilmu progovaraš o traganjujedne žene za ljubavlju. Moždafascinacija suprotnim spolom ilimožda pogodniji način filmskognaglašavanja onog, suptilnog, lirskog,prigušenog u svakodnevnomdodiru s realnošću. Koliko te tajdio ljudske prirode zaokuplja?– Ovo drugo je istina. Najvišeme zaokuplja život u filmu i ljudikoji ga žive. Iz toga se izvlaèidruštvo i devijacije u društvu.Žene su u našim patrijarhalnimsredinama sve ovo konfuzno,nemirno i tranzicijsko dobaNikša MarušićOdgovornost da se reagira navrijeme u koje živiš mora bitiuklopljen u poziv umjetnika.Nažalost, ta jednostavna misaou ovim krajevima postajedragocjena zbog prostituiranjaumjetnosti, naročito filmske,koja se događala unatragdeset godinagutale sve u sebe, sve frustracije,emocije. Inaèe suptilniji i“skriveniji” spol je nadograðenu dubinu s unutarnjim hororomkoji je apsolutno filmski zanimljivi meni bar privlaèan. Aliovo krizno doba utjeèe polakoi na muškarce i oni iz kamenanositelja postaju polako žrtve,što je tema nekih dalekih buduæihfilmova.Nedavno si bio i član žirija naHuman rights film festivalu uGenevi, što se tamo moglo vidjeti ikakvi su dojmovi?– U kratkom razdoblju sambio èlan žirija na Sofijskomfilmskom festivalu i Humanrights festivalu u Genevi gdjesam bio svjedok probijanja iogoljenosti umjetnièkog izražajanekomercijalnih sredina dosame biti umjetnosti. PobjednikSofijskog festivala, igrani filmiz Maðarske, Pleasent days jestfilmski odgovor na vremenakoja proživljavamo mi u ovimtzv. sjebanim podruèjima i gdjepojam realnosti uznemirujeljudski duh do izljeva krajnjeanimalne agresije. U Genevi jebilo jako zanimljivo vidjeti kakofilmovi koji su odnijeli glavnenagrade, indijski i pakistanski,prkose svojim neokrnjenimhumanizmom globalizaciji ipreispituju vlastitu tradicijune bi li proèistili svoje korijenei emocije do neodoljivehumanistièke èistoæe. Mislimda film u ovim vremenima imanevjerojatnu snagu, usudio bihse reæi, više važnosti i snagenego ikada dosad. Samo je bitnahrabrost.Odgovornost umjetnostiKolika je zapravo snaga filmakao medija u promicanju ljudskihprava, odnosno ublažavanjaodređenih napetosti koje postoje udruštvu?– S obzirom na to da globalistièketendencije uništavajuprimarni humanizam, film jestnoseæa umjetnost koja mora prkositiodustajanju od humanogdjelovanja. I u sluèaju ratova, ali,još važnije, u sluèaju razvoja pojedinogdruštva, odgajanju mlaðihnaraštaja na humanistièkimprincipima, tu film može biti nesamo podsjetnik nego nekakvavrste šok-injekcije ne bi li senapredak odvijao u granicamanormale na grafikonu humanognapretka. Postavlja se samo perspektivafilmskog izraza, ide lise u naturalistièkom pravcu ili uataku na mane.Možeš li u tom kontekstu rećinešto o Finim mrtvim djevojkamai našem domaćem terenu?– Kako je ideja Finih mrtvihdjevojaka stara nekih šest,sedam godina, u poèetku su uprvom planu bile dvije lezbijke iproblemi oko njihove ljubavi, notijekom sazrijevanja projekta svese više kao nekakva gigantskaplanina u pozadini pojavljivaopojam društva koji kao da jepod udarcem bièa neko vrijemesmiren, onda se u sekundipovampiri i napadne. Filmkrajnje suptilno govori o nemirukoji se osjeæa meðu ljudimasvjesnih taloženja zla u nekakveskrivene police, haustore isvijesti da se to zlo kad-tadmože osloboditi, toènije da tozlo negdje postoji… Tranzicijaje posebno teška za Hrvatskujer vjeèno postoji borba sasamim sobom, vjeèan sukob Beè– Balkan, pri èemu negiranjejednog od ta dva elementadovodi do taloženja, spremanjafrustracija, neispunjenih emocijakoje se polako pretvaraju uneopravdano zlo. Tu film moraosjetiti ljudsku nemoæ dazaustavi sebe u neopravdanosti.Kada je riječ o ograničenojfilmskoj produkciji koja daje samonekoliko filmova godišnje, ali iostalim segmentima kulture kojinisu ništa produktivniji, smatrašli kako se ne može govoriti samo oizboru da se bude angažiran, negoo potrebi i odgovornosti, jer štoako ništa ne kažu oni koji su imaliprilike nešto reći?– Odgovornost da se reagirana vrijeme u koje živiš mislimda mora biti uklopljen u pozivumjetnika. Nažalost, ta jednostavnamisao u ovim krajevimapostaje dragocjena zbog prostituiranjaumjetnosti, naroèitofilmske, koja se dogaðala unatragdeset godina. No, nadamse da je gotovo. Nadam se dasu ljudi umorni od psovanjaidiotarija koje su mogli gledatiu kinima i da se osjeæa nekakavpoèetak opažanja vremena u kojemživimo ili mehanizama kojisu nas doveli u današnji sistemživljenja. Prevelika je unutarnjasnaga i nataloženi unutarnjisvijet u ljudima cijele ove nekomercijalneregije koja poèinjereagirati što je osnovni pozivumjetnosti. Èovjek koji raditako skup sport kao što je film,a ne mari za takve stvari, mislimda je zloèinac. S druge strane,ljudi æe jako dobro prepoznati,toènije osjetiti, reakciju, i zatosam za razliku od devijacijamentaliteta gdje sam gadno pesimistièan,vrlo optimistièan naneki gerilski naèin oko kulture uovim krajevima. Svatko tko želiraditi naæi æe naèina kako da tonapravi, jer umjetnost jest izrazkoji nosi maloprije spomenutuodgovornost. No, iako smo napokonbar u jednoj dobroj poziciji,u umjetnosti nema i nikadne smije biti komfora.