festival europske kratke priče - Zarez

46 V/104, 8. svibnja 2,,3.queer portalDavidHalperinPonos i sramGordan BosanacAgata JunikuO autopercepciji,konzervativizmu iliberalizmu unutar zajednicehomoseksualaca te o tome štoje gej a što queeravid Halperin predajeengleski jezik i književnostna University ofMichigan. Autor je knjiga Stogodina homoseksualnosti, SvetiFoucault i Kako napraviti povijesthomoseksualnosti te urednik nekolicinezbornika s podruèja geji lezbijskih studija. U slobodnovrijeme živi u Parizu.Sudjelovali ste na konferencijiCheers Queers koja se održavalau sklopu Queer Zagreba, gdje sedosta govorilo o postsocijalističkomqueer identitetu. Pratiliste i dio festivalskog programa...Kakvi su dojmovi?– Oèito je rijeè o vrlo paradoksalnojsituaciji. Festival veæimdijelom financiraju državneinstitucije – što bi trenutaènobilo nemoguæe u SAD-u – aimate mnogo kraæu povijestorganiziranja gej i lezbijskihskupina. U nekim ste stvarimadakle napredniji od nas, a unekima opet ne. To znaèi dasvaku socijalnu situaciju trebasagledavati u njezinoj specifiènosti,bez previše usporeðivanja.Zašto je tako nešto nemoguće uSAD-u?– Naša federalna vlada,kao nijedna državna vlada uSAD-u, nikad ne bi financiralaqueer festival. Bez sumnje, nekeagencije koje dobivaju novac odfederalne vlade financirale biponešto, no u SAD-u postojezakoni koji zabranjuju trošenjefederalnih fondova na projektekoji eksplicitno promovirajubilo koji oblik seksualnosti.Ali, u nas je opæenito dostakompliciran naèin financiranjaumjetnosti i kulture, ne bih uto sad ulazio. Drugo, u nekimdržavama SAD-a homoseksualnaprava nisu uopæe priznatakao ljudska prava. U državiMichigan – odakle sam ja– analni, oralni i manualni seksizmeðu dvije osobe bilo kojegspola ilegalan je. Mislim da jetaj zakon verzija još iz 1533.godine, iz doba Henrya VII., ipo njemu je, na primjer, analniseks, poèinjen s ljudskom vrstomili životinjom, odvratan i gadljivzloèin protiv prirode i predviðapetnaest godina zatvora. Upraksi, taj zakon je izazvan prijepedesetak godina u Detroitu– gdje je najveæa gej populacijau Michiganu. Za vrijeme jednogsluèaja, lokalni sud u Detroitu jezakon proglasio neustavnim, alidržava se s tim – iz meni nerazumljivihrazloga – nije obratilaVrhovnom sudu. Vjerojatnostoga što se bojala da æe zakonbiti srušen, ili možda da neæebiti srušen, ne znam. Sodomijai analni seks su tako legalni uokrugu oko Detroita, ali ilegalniu ostalim dijelovima Michigana.Zakon protiv oralnog i manualnogseksa, izmeðu bilo kojihdvoje ljudi, verzija je iz 1885.,engleskog zakona po kojemuje suðeno Oscaru Wildeu. Onje u našu zemlju uvezen 1931.i odnosi se prije svega na ljudekoji prakticiraju seks na javnommjestu i na zatvorenike.Stvaranje gej identitetaŽivite u Parizu. Iz političkihili privatnih razloga?– Napustio sam SAD 1993.i otišao prvo u Australiju, kojaje u to doba imala, desnu, aliipak laburistièku vladu. Štoje, u usporedbi s Reaganom,Bushem i Tacher, bilo ipakpodnošljivije. Osjeæao sam sepoput politièkog izbjeglice, djelomiènozbog odgovora SAD-ana AIDS. Svoj neprestani bijesnisam mogao u to doba tamoiskaliti. Godine 1999. dobiosam krasan posao na Universityof Michigan, ali nisam biospreman postati full timeAmerikanac, pa sam se preseliou Francusku.Hrvatska je u fazi tranzicije,ima vlastitu povijest, ali je podutjecajem zapadnih modela...Kako u takvu kontekstu viditepoziciju kreiranja gej i lezbijskogidentiteta na ovim prostorima?– Sreæom, nitko tu ne može“uèiniti” mnogo. U svojemteorijskom radu oslanjam sena Foucaulta koji se baviopromjenama diskursa i praksi,tj. dekonstrukcijom seksualnosti,ali mislim da mnogospecifiènije i eksplicitnije naglašavamhomoseksualnost kaonešto kulturalno konstruirano.Naravno, kada je u pitanjustvaranje identiteta, rijeè je osporim i dugotrajnim procesimakojih postajete svjesni jedinoako zapadna društva usporedites nezapadnima ili moderna spredmodernima, primjerice.Ali, istovremeno, mislim da seneke stvari mogu brže mijenjati.Sredinom sedamdesetihu San Franciscu, kada sam sepoèeo odlaziti u gej barove,Jednom kad siponosan, onda seviše nema što reći.Stalno ponavljaškako si ponosan, alito ne vodi nikamodaljeljudi bi mi prilazili i govoriliznaš, kad sam te vidio mislio sam tuje nešto krivo, zna li ovaj èovjek daje u gej baru, nisam mogao vjerovatida si gej, mislio sam da si straight.I to je bio najveæi komplimentkoji ste mogli dobiti. Mislim dase ta vrsta samomržnje, na primjer,ne može mijenjati prekonoæi, nego sporo i promišljeno.Možete pokušati, ali riskiratesocijalne povrede s kojima živitecijeli život. Nedavno samse, nakon mnogo godina, sjetiotih stvari, i nevjerojatno mi jebilo da su one tako bile izricaneili mišljene. U vrijeme stvaranjaqueer pokreta devedesetih– usput, Jonathan D Katz kojije takoðer prisustvovao ovojkonferenciji jedan je od njegovihlidera – ne samo da je biloOK izgledati not-straight, negoje to bilo poželjno, postalo jemoguæe erotizirati ljude kaoone koji nisu straight. Ne kažemda unutar homoseksualne zajednicejoš nema internaliziranehomofobije i samomržnje, ida gej ljudi u SAD-u nisu višenego ikada inficirani “muškim”figurama poput vojnika, mornaraitd., ali, u najmanju ruku,u mojoj generaciji je odreðenikulturalni rad obavljen. Nakondesetljeæa ili dva, postalo jemoguæe da gej ljudi poènu voljetisami sebe i živjeti u all gejsvijetu, bez projiciranja u straightsvijet. Tek tada su preokupacijeheteroseksualnog društva kojesmo sami sebi nametnuli moglepoèeti padati.Dignitet na štetu drugihKoliko umjetnost može utjecatina promjene u (auto)percepcijihomoseksualaca?– Dok god se od umjetnostine zahtijeva da projicira pozitivniimidž gej ljudi, može imatiulogu. Jer pozitivni imidž je unemoguæem paradoksu – ako jepozitivan, znaèi da nam pokazujeverziju homoseksualnostikoju volimo, ali time se tajimidž dekonstruira u negativni,jer pridonosi demoniziranjuverzije homoseksualnosti kojune volimo. A što je onda s onimljudima koji ne korespondirajus tim pozitivnim imidžem?!Dakle, ako se odmaknemo odpozitivnog imidža, onda umjetnosti rad u kulturi mogu mnogouèiniti i pomoæi nam da imaginiramobuduænost. Mislimda je u toj imaginaciji, ali irealizaciji, buduænosti jedan odvelikih uspjeha gej pokreta.Na konferenciji ste izložilisvojevrsnu kritiku rastuće pa ipomodne tranzicije gej identitetau queer. Je li to zbog nostalgije ilizato što mislite da je gej identitetpodcijenjen?– Mislim da je gej identitetjoš dragocjen. Takoðer, mislimda oko queera ima mnogo pozitivnihstvari, ali i mnogo togalošeg. Nijedan label ne pružaapsolutnu sigurnost, nego sestalno moramo pitati u èemuon može pomoæi, koje æe praktiènekoristi od njega imatiaktivisti i kulturni radnici. Da,malo sam zabrinut naèinom nakoji queer operira kao svojevrsnimeðunarodni brand, poputArmanija ili neèeg sliènog štose može uvesti i reprezentiratikao “avangardnu homoseksualnost”.Kao da je biti gej, apritom ne biti queer, nešto loše.Naravno, jedan od nedostatakasvake identitetske politike ješto te preusko veže za vlastitiidentitet. S druge strane, jednaod vrijednih karakteristika queeraje što ti omoguæava da seriješiš svojega gej identiteta ilida se distanciraš od njega, a dapritom ne budeš homofobièan.Ali stalno treba paziti da sene preðe ta tanka granica kojadijeli kritiku gej identiteta odsvojevrsne homofobije. U gejsvijetu je vrlo èest sluèaj “uspostavljanja”neke vrste digniteta,na štetu onih koji ne odgovarajutom modelu, pa æete èestoèuti nekoga da kaže ok, ja jesamgej, ali bar nisam kao “to”. Jedanod najvažnijih, i najtežih, politièkihprojekata gej pokreta jeosigurati da se štogod “to” dajest, ukljuèi i poštuje. Èesto suljudi koje odbacujemo oni odkojih najviše možemo nauèiti.Protiv isključivosti gayprideaS tim ciljem, organizirali stenedavno konferenciju Gay shame....– Gay Shame projekt je koji sebavi mnogim aspektima homoseksualnostikojih se gay prideodrièe. Nastao je kao odgovorna rastuæi konzervativizam gejpokreta u SAD-u, koji je uèinioupravo ono što sam kritizirao– postulirao “respektabilnost”,na raèun onih queerova koji sene uklapaju u idealni imidždobrog homoseksualca – onih kojiprakticiraju previše seksa, kojiimaju krive vrste tijela, kriverodove, krive prezentacije,krive politike, onih koji žive nanaèine koji ne odgovaraju formipara, romanse... Projektompokušavamo naæi puteve da upokret vratimo one kojima segej ljudi više ne ponose. Gaypride je naprosto potisnuo nekaiskustva unutar zajednice i neželi ih priznati, ukljuèujuæi i vrstestida koje još osjeæamo, iakonismo više osuðeni da živimo usramu. Ima neèeg vrlo snažnogi maniènog u stidu. On proizvodimnogo energije koja transformirauvjete naših života. Pitalismo se, dakle, je li moguæenapraviti neke važne stvari stim osjeæajem stida, a koje nemožemo ponosom. Jer, jednomkad si ponosan, onda se višenema što reæi. Stalno ponavljaškako si ponosan, ali to ne vodinikuda dalje. Gay pride je mojživot promijenio u mjeri u kojojne bi uspjela nijedna revolucija,ja ga ne odbacujem, ali i najkorisnijestvari doðu do mrtvetoèke ili do prepreka. A ondatreba identificirati ogranièenjai naæi naèina da pokret krenenaprijed. Zato smo organiziralikonferenciju. Inaèe, veæ nekolikogodina u nekim gradovimaSAD-a i Evrope organizirajuse gay shame parade, dan prijeili poslije gay pridea. Rijeè je oprotestu protiv rastuæeg komoditetagay pridea, èinjenice da temanifestacije sponzoriraju velikekorporacije i da one zapravoviše i nisu dogaðaj zajednice. Gaypride postaje dogaðaj širokograspona, u kojemu mnogi problemizajednice – naroèito onivezani u HIV i AIDS – ne mogubiti “odaslani” javnosti, jernaprosto nisu dovoljno veseli irazdragani kako bi bili dijelomtog masovno organiziranog graðanskogfestivala.