festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.45kolumnaNoga filologaAntika naheroNeven JovanovićSlika antike u koju škola umatalatinske i grčke nepravilne glagoletemeljito je sterilizirana i ispeglana,umivena i počešljana; to znači– aseksualna ili, u najboljem slučaju(jer dobar dio tekstova koji sadržespomenute glagole ipak govori oerotskome), normalizirana po ukusurecentnih, naglašeno – ili prisilno– heteroseksualnih stoljećadšarafimo na trenutak u nazivu“klasièna antika” pridjev od imenice.Pogledamo li pod poveæalomtako izdvojen pridjev, ustanovit æemoda “biti klasièan” znaèi “biti uzor” ili“biti mjerilo” – ili, u krajnjoj liniji, “bitivažan” za kasnija vremena. Zaista, uzor,mjerilo i važnost još se naziru kao nejasnesjenke u pozadini obrazovnih programakoji pokušavaju našoj djeci, na poèetku21. stoljeæa, uvaliti uèenje latinskogi grèkog kao smislenu aktivnost. Robakoju nude ovi nesretni akviziteri imasamo jednu manu: nije potrebna. Živimou jednom od modernih doba, jednomod onih vremena koja radije gledaju naprijednego natrag, jednom od vremenakoja vjeruju da su, usprkos svemu, bolja,naprednija i savršenija od svih prethodnih.Takva za klasike nemaju vremena;njima klasici mogu biti samo sinonim zagnjavažu.Antici je, dakle, danas bolje da nebude klasièna. Što da bude onda? Moglabi biti, recimo, lunapark drugosti.Klasični seksKad bi itko u školi klasiènost grèke irimske antike uzimao ozbiljno – kaouzor, mjerilo i važnost – brzo bi se našaou prilièno nebranom grožðu. Na primjer,ako bi htio pokazati uzornost antièkogpoimanja roda, spola i seksa. Tu su namGrci i Rimljani pripremili galeriju modelakoji se baštinicima širokog spektrakršæanskih nelagoda èine u najmanjuruku neobièni. Mjereno današnjimmjerilima, grèka i rimska norma bili subiseksualnost i “otvorene veze”: posveje prirodno i normalno da odraslog, oženjenogGrka seksualno uzbudi pogledna zgodnog mlaðeg Grka, a posjeæivanjemuških i ženskih prostitutki uobièajenaje i društveno prihvatljiva aktivnost.Grci su podrazumijevali da je veza Ahilejai njegova suborca Patrokla, èiju pogibijuAhilej u Ilijadi odluèi osvetiti, iako znada æe zbog toga i sam stradati, erotska.Sapfa je pisala o seksu meðu ženama i oženskoj žudnji. Alkibijad je flertovao saSokratom, a kad je ovaj pogledao “podogrtaè mladoga Harmida” “zapalio se ihtio iskoèiti iz vlastite kože” (što svedoznajemo iz Platonovih dijaloga; Platonje i sam bio u ljubavnoj vezi s Dionom,tiraninom Sirakuze). Katulova poezijapjeva o tisuæama poljubaca Lezbiji, ali io tristo tisuæa poljubaca medenim oèimaJuvencijevim. Pastiri iz VergilijevihBukolika imaju i deèke i cure, a sam jepjesnik Eneide, “klasik èitave Evrope”po rijeèima T. S. Eliota, bio žestoko zaljubljenu dva svoja roba. Napokon, krozsaèuvane dijelove Petronijeva Satirikonaneprestano se provlaèe èak dva ljubavnatrokuta, oba sa samim muškim akterima.Lunapark za odabraneAli to znaèi da problema nema!Grèka je i rimska antika, dakle, savršenprimjer civilizacije koja otpušta uzderodnim praksama, gdje su erotske ulogefleksibilne, gdje politika užitka i erosaneoptereæeno nadjaèava anatomske ifiziološke sluèajnosti?Nažalost, ne.Tektonske rasjeline koje razdvajajui ogranièavaju rodne pozicije u anticiteku drukèije nego u našoj kulturi, alipodjednako su duboke i teško premostive.Za antiku seks nije ništa loše,problematièno ili sramno – ali je bitnoasimetrièna aktivnost: tijelo jedne osobebiva penetrirano tijelom, odnosno falusom,druge; ovaj je odnos strukturiranhijerarhijski te je partner koji penetriraseksualno “aktivan”, dok je penetriranipartner seksualno “pasivan” (ma kojegspola bio). Seksualni je odnos tako èin, iznak, dominacije. (Ovakav je svjetonazorživ i živahan i u našoj civilizaciji, odliènouoèljiv u psovkama i uvredama, kojeonima koje želimo uvrijediti – bile tožene ili muškarci – dodjeljuju “seksualnopasivnu” ulogu.)Nadalje, slobodu odabira rodnih praksiantika na razlièite naèine uskraæujeèitavim društvenim skupinama. Golemdio antièke populacije èinili su robovi;robovi nemaju vlast nad vlastitimtijelom, što znaèi da ihgospodari mogu i seksualnoiskorištavatikako godprohtiju.Takoðer,golemdio antièkepopulacijeèinilesužene;antièkasudruštva,prvo, patrijarhalna,štoznaèi da i slobodužena (i slobodukretanja, i slobodudjelovanja, i slobodu odabirapartnera) ogranièavaju na raznenaèine. Pa i nad svojim tijelima antièkežene imaju tek ogranièenu vlast – prostorslobode drastièno sužavaju èestetrudnoæe, sa svim rizicima i problemimakoji u predmodernim društvima iznjih proizlaze. Tako antièka seksualnasloboda ispada slièna antièkoj atenskojdemokraciji: usprkos lijepom imenu, toje privilegija relativno malog broja muškaracas punim graðanskim pravima.Rimski PlayboyPostoji još jedan problem u vezi srekonstrukcijom antièke rodnosti i seksualnosti.Taj je problem isti onaj kojimuèi ukupno prouèavanje antike: problemizvora.Naime, kako znamo što su Grci iRimljani mislili o seksualnosti? Na raspolaganjusu nam tek dvije skupineizvora: dokumentarni (arheološki nalazi– ukljuèujuæi i one kao što su natpisi,grafiti, slike na vazama) i književni. I jednii drugi oèuvani su nasumièno, èestoi fragmentarno. Za dokumentarne èestonemamo konteksta; književni do nasnisu stigli u izvornom obliku (nego nakonstoljeæa prepisivanja), a sve i da jesu– antièka je književnost, slièno modernoj“lijepoj književnosti” i “publicistici”,vrlo selektivna djelatnost. Želimo i pokušavamoiz antièkih književnih djelaoèitati antièku stvarnost, ili barem onošto su antièki ljudi mislili o stvarnosti.Naša je želja, meðutim, tlapnja; tamostoji zapravo ono što su antièki pisci ostvarnosti željeli reæi kad su odluèili govoritio stvarnosti, a ne o neèem zabavnijemili bitnijem. Sami su pak ti “antièkipisci” u velikoj veæini muškarci, i to dobrostojeæimuškarci: ne srednji, nego višistalež. Zato nam izvori govore mnogoo seksualnosti antièkih muškaraca, punopravnihgraðana iz elitnih krugova, onjihovim opsesijama drugim muškarcimai ženama, dok o seksualnosti žena antika– posebno antièka pisana rijeè – gotovoda šuti. Èak i kad pjesnici poput Katula iOvidija preuzimaju ženske uloge, progovarajuženskim ili ženstvenim glasom, toje feminiziranje u kojem nema ženskog:to je ženstvenost kako je zamišljaju muškarci.Da si predoèimo opseg onog što oantici ne znamo (i vjerojatno neæemoznati do izuma vremeplova) možemotek posegnuti za analogijom, i pitati se:kako bi neko drugo doba rekonstruiralo“naše” poimanje seksualnosti, kad bi todoba na raspolaganju imalo korpus dokazasastavljen, s jedne strane, od anegdotao seksualnim navadamarock zvijezda poputRolling Stonesai DavidaBowieja, as drugestraneodsoftpornglamurmagazinapoputPlayboya?Antika u 26 slikaNaš hipotetski uèitelj-entuzijastkoji želi na satu latinskog ili grèkogpredstaviti svijet antièke seksualnostisuoèit æe se, tako, s dvije vrstenebranog grožða. Za jednu su vrstu“odgovorni” oni o kojima govorimo:raspoloživa dokazna graða oskudna je iu samom startu frizirana. Drugu smo siskupinu problema pripremili sami: jeli u okviru strogo kontroliranog ritualakoji se naziva “školski sat” uopæe moguæenaèinjati temu spolnosti, posebnoizvan za to predviðenih rezervata (tipabiologije i “etike”)? Slika antike u kojuškola umata latinske i grèke nepravilneglagole temeljito je steriliziranai ispeglana, umivena i poèešljana; toznaèi – aseksualna ili, u najboljemsluèaju (jer dobar dio tekstova kojisadrže spomenute glagole ipak govorio erotskome), normalizirana po ukusurecentnih, naglašeno – ili prisilno– heteroseksualnih stoljeæa. Neæemotvrditi da se to èini namjerno, ali, premaprirodi ljudskog spoznavanja, èimizrièito ne istaknemo da je nešto drukèije,podrazumijevat æe se da to i nijedrukèije, da je isto kao i danas. Drugimrijeèima: ako, iz razloga pristojnosti,nesigurnosti ili obiènog neznanja,“djeèica” od nas budu slušala samo oantièkoj obitelji, ljubavi i seksu – bezisticanja ili uz minimaliziranje onog štoje kod obitelji, ljubavi i seksa drukèije– “djeèica” æe podrazumijevati da su toobitelj, ljubav i seks kakve ona poznajui kakve im njihovo društvo nudi kaonormu; podrazumijevat æe da je ono štoje za nas “iskošeno”, “nahero” i queer iza antiku isto takvo. Ali nije. Za antikusu nahero neke druge stvari.