festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.43esejDespot s ključevimarajaIvan MolekMože li nam roman Alamut iz 1938. godine,slovenskog književnika Vladimira Bartola, koji je u nasimao gotovo nezamjetljivu recepciju, kazati nešto oistočnjačkom fanatizmumjeri koliko to luksuz dopušta, roman nije posebnoneprimjeren instrument za izlazak iz kakvestiske. Nije, naime, jednom bilo reèeno kako su uromanima pohranjena prošla iskustva proizašla iz nevoljaljudskog roda. Takvoj prosudbi ništa nije oduzela nièinjenica da su bili pisani naknadno, kad se na pripovijedanostanje stvari više nije moglo utjecati radi njegovapopravljanja. Možda je razlog prihvaæenosti upravo utom odnosu. Ako se netko potrudio da sroèi nešto zahtjevnijitekst o stradanju bliskih ili èak svome osobnoma da sam time nije uèinio svoj svijet prihvatljivijim, ondataj dar ne treba prezreti. Posebno stoga što naša sadašnjanevolja ipak nije takva da ne bismo mogli izdvojitinešto vremena za èitanje. Jer tko èita romane dok muse vlastiti svijet trese pod nogama, taj zacijelo raèunakako ipak uživa u odreðenoj povlastici, u kakvu-takvuluksuzu.Ključ za SadamaNamjesto pregleda što u aktualnim okolnostima nudipogon knjižarske industrije, ovdje bi valjalo upozoriti nadjelo koje je u nas imalo gotovo nezamjetljivu recepciju.Ne toliko zbog nemirenja s takvom bilancom, kolikozbog onog umijeæa kojemu je Umberto Eco, uz dužnuambivalentnost, pridao oznaku znanstvene skromnosti.Rijeè je o romanu Vladimira Bartola Alamut, izvornoobjavljenom 1938. i veæ desetljeæe prisutnome u sarajevskomprijevodu na domaæim biblioteènim policama.Kao što je u vrijeme nastanka roman pobuðivao usporedbelika Hasana Ibn Saba s Hitlerom, Mussolinijem iStaljinom, tako se sada Alamut nudi èitanju kao svojevrstankljuè za zapadnjaèko razumijevanje vlasti SadamaHuseina. Rijeè je, dakako, o navodno nedokuèivim inepremostivim kulturalnim i politièkim razlikama kojespletom okolnosti prerastaju u prijetnju s moguæe nesagledivimposljedicama razaranja i pustošenja. Bartolov jeprotagonist, despot Hasan Ibn Saba, u tom smislu primjerenoodabran. Legendarna osoba koja potkraj jedanaestogstoljeæa sije strah i trepet meðu svojim brojèanonadmoænijim protivnicima, a u svojim redovima imaiskljuèivo fanatièno odane ljude, bespogovorno spremneda u svakom trenutku poðu u smrt.Sam autor dva desetljeæa nakon objavljivanja svojegromana u bilješkama ovako odreðuje svrhu svojeg literarnogposla: Središnji problem Alamuta je problem laži iistine, problem svjesne prevare onih koji prevarantu vjeruju. Istrahovito razoèaranje koje iz toga slijedi. Danas bi se mogloustvrditi kako je to ili preambiciozno ili pak takavsažetak dijelom radi na štetu recepcije vlastitog djela.Ovisno o tome kako se roman èita. Kako onda stoji stvrdnjom da bi psihološka jezgra romana bila analizapostanka i razvoja (istoènjaèkog) fanatizma? Po èemu bito Istok bio bolji kandidat za formiranje i više ili manjepostojano njegovanje svjetonazora koji bi imao biti strani zazoran Europljanima i zapadnjacima? Izgleda da utakvu spletu pitanja razlike izmeðu prošlog i sadašnjegvremena, zemljopisne i teritorijalne razdaljine, odijeljenavjerska opredjeljenja i slièno postaju zanemarivi.Istok se kao takav, u cjelini, nadaje nerazumljivim.Njegove se specifiènosti preporuèuju konzumiranjusamo u ogranièenim razmjerima. Sve preko toga, paradilo se i o benignom luksuzu poput turizma ili mirodija,izgleda da škodi tradiciji koju europska i zapadnakultura prihvaæaju kao vlastitu. Tijekom desetogodišnjegrada na romanu, Bartol je zacijelo dobro prosudiokako za zapadnjaèki pogled, neometen zazorom, postojièvrsta hijerarhija onoga neprihvatljivog s Istoka. A nasamome vrhu te hijerarhije, štošta govori tome u prilog,stoji sprega despotizma i fanatizma.Dragovoljno ropstvoTko je Bartolov despot Hasan Ibn Saba? Najkraæiodgovor glasio bi: netko tko bi prema našem shvaæanjutrebao biti utjelovljenjem blagosti, miroljubivosti i tolerancije.Vjerski uèitelj. Hasan Ibn Saba je sve samo neto. Osvjedoèen kako je obiènom, malom èovjeku, životnezamisliv (možda i nesnosan) bez bajki, stvara organizacijukojom zadovoljava tu imaginarnu potrebu. A svojuvlast, ukljuèujuæi i onu nad vlastitim privrženicima,gradi na slijepoj pokornosti. Vriskali su od veselja i èežnje zabojevanjem, to je ono što od svojih traži. Drugi, izgleda,nemaju izbora negoli sudjelovati u unaprijed izgubljenusukobu. Tvoji živi bodeži, govori jedan od despotovihpoboènika, mogu dosegnuti svakoga tko ti stane na put. Tko biu takvim okolnostima još htio biti tvojim protivnikom?Takvim se portretom Alamut svrstava u tzv. roman liènosti.I zbog toga je uspio od književne kritike zaraditiodreðeni broj ne baš laskavih ideoloških etiketa. U smisluda u nekoj mjeri promovira neprihvatljiv svjetonazor.Ipak, ustrajan je Bartolov napor vodio tome da veæupozornost daruje razabiranju mehanizama proizvoðenjaobmana i pokoravanja zlim uèiteljima, tj. onome što jejoš u doba osvita romana Etienne de La Boétie nazvaodragovoljnim ropstvom. Rubno ukljuèen u široku reformutzv. velikih epskih formi dvadesetog stoljeæa, Bartolupravo u tome vidi instrument kojim bi obesnažio tuljudsku potrebu za bajkama. I ujedno slabost nadomjestiointeresom za složeniju pripovjednu formu romana.Iz autorove se ostavštine, unatoè širokopoteznompojmovnom vrludanju, vidi da je tome tako kad tražipravu rijeè kojom bi oznaèio ukupan ishod svojega posla.Zadovoljio se unekoliko neodmjerenom, ali zanimljivomtvrdnjom kako Alamut pripada nekoj novoj književnojvrsti, najbližoj sprezi romana i mita. Uz blagonaklonunapomenu kako je ovdje po svoj prilici predani autorovrad odvratio pogled od sliènih i književnopovijesno profitnijiheuropskih nastojanja, ostaje teško osporivim dase Bartolova tvrdnja oslanja o uvid u povijest romana,posebno njegova kanona.Kanonski zlotvorOd svoje moderne, šesnaestostoljetne inauguracije,upravo je tom žanru, više nego kojemu drugom, dopalou zadatak da poradi na uspostavljanju i uèvršæivanju graðanskogindividualizma. Nešto preko selekcije primjerenihprotagonista, a nešto i preko prakse tihog i izoliranogèitanja. Valja se, naime, prisjetiti da je kanonskizlotvor u europskoj tradiciji opet izolirani pojedinac, nekakvokratkoroèno odstupanje od višestruko premoænei etièkom kodeksu prilagoðene veæine. Bartolov raskid stradicijom nalazi tu suglasje s nastojanjem iz Rasprave odobrovoljnom ropstvu. Kako Alamut, tako i Etienne de LaBoétie, trse se prikazati što se dogaða kada zlotvor nedjeluje samostalno, u službi samo svojih koristoljubivihi neetièkih interesa, nego upravo obrnuto, kada su cijelezajednice smatrane zlotvorima. Kada pripadnici te zajednicekolektivno i uporno previðaju da onaj tko tako vamagospodari ima samo dva oka, dvije ruke, jedno tijelo i ništadrugo. Kanonska ostvarenja europskog romana poznajuetièki zabludjele likove, ali ne i pojedince koji slobodnomvoljom prihvaæaju despota. Za fenomene kolektivnogfanatizma i popratne suspenzije individualnosti uinteresnom središtu kanonskog romana nema mjesta.Iskaz kojim Rasprava dopunjava vezu ostatka zajednicezlotvora i njezina gospodara ili zlog uèitelja – Ono što onima viška – to su sredstva koja mu vi pružate kako bi vas uništio– u tom je smislu egzotièan. Pripada ili drugom žanru(historiografskom istraživanju, politièkom traktatu...)ili štoviše drugoj, tuðoj kulturi.Ako ni u što ne vjeruješ, sve ti je dopuštenoDa bi tome moglo biti tako, dovoljno je veæ i uvodnogeslo djela – Ništa nije istinito, sve je dopušteno – koje biimalo vrijediti za one uspete na al araf, u islamskoj mitologijizid izmeðu raja i pakla. Ako si dokuèio da ništa nemožeš spoznati, ako ni u što ne vjeruješ, onda ti je sve dopušteno.Ako što Bartolov roman kani izložiti kritièkom pogledu,onda je njegov idealan cilj ta konaèna istina Hasana IbnSabe. Pritom se, unatoè odstupanju od kanonskih uzusa,posve dosljedno služi pripovjednom formom koja izasebe ima povijest privatne, individualne i neformalnepoduke odraslog i obrazovanoga graðanskog svijeta.Otuda i nastojanje da se pripovjedna struktura djelarastereti od prijenosnih uèinaka individualne psihologijeoblikovane prema svojem protagonistu. Uostalom, utvrðavi Alamut despot nije jedini stanovnik. Namjestotoga, Bartola zanima kako je istoènjaèki despot uopæetrajno pridobio svoje fanatiène pristalice. I tu je prièao sili uvjerenoj da ima najviši zamislivi mandat zapravovrlo tradicionalna: Istok je carstvo u vladavini osjetila.Hasan Ibn Saba zna kako æe bespogovornu odanost svojihsljedbenika priskrbiti uz uvjet da smrtnicima omoguæiiskusiti nezemaljska blaženstva. Tko se na taj naèinuvjeri kako despot posjeduje kljuèeve raja, taj se neæekolebati zamijeniti zemaljski život za nešto što neupuæenimai nevjernicima nikako nije dostupno. I premdabi stanovnici alamutske tvrðave trebali biti u dosluhuoko zajednièkih pravovjernih htijenja, asimetrija meðunjima je bjelodana. Despot dakako u sebi nema iluzijeda su opijati i topli zagrljaji samo sredstva i da ljudi okonjega žive u svijetu posvemašnje relativnosti, odvojenommožda zauvijek od apsoluta. Ali to drugi ne samošto ne znaju, što im je uskraæena moguænost provjerevlastite lakovjernosti i praznovjernosti, nego su štovišeuvjereni kako su se iskustveno osvjedoèili u suprotno.I na raèun toga, za razliku od gospodara, spremno svojuvjeru dokazuju prelaskom iz mišljenja u djelovanje.Dokazuju ništavnost ne samo tuðih života nego i vlastitih.Svaka im je zapovijed unaprijed prihvatljiva. Oniu sve što dolazi od despota vjeruju, a sam despot nemanikakve vjere osim one da je u svijetu relativnosti svedopušteno. Što je dokazivo to je ipak patvoreno, a apsolutnoje, mada nedostižno, ipak podložno neupitnomhlepljenju drugih. Ti koji nisu despoti, sugerira Bartol,nego samo fanatici, moraju se (zlo)djelom potvrditi.Čitanje i djelatno zlo svijetaAko sada sve ovo zvuèi ponešto obeæavajuæe u svjetlurazumijevanja aktualnog sukoba zapadnog svijeta irežima Sadama Huseina, onda stvar s razumijevanjemtog konflikta posredstvom romana još nije gotova. Pazašto bi uopæe netko posegnuo za romanom, ovim ilikojim drugim, da sebi bolje predoèi što se to oko njegaili nje zbiva? Svi mi, barem u nekoj mjeri, valjda znamoda roman nema obvezu pravorijeka, povijesne potvrde,znanstvenog otkriæa ili objave pristigle s onkraja. Podjelaposlova u tom je smislu dovoljno razgovijetna, unatoèpovremenim labavim granicama meðu žanrovima.Možda zato što roman ponekad uspijeva gajiti iluziju dadok èitamo ništa ne èinimo, a niti drugi nama išta èini.Kao da nam djelatno zlo zbiljskog svijeta tada ne kucana vrata.